07 Gregurek

155
Miroslav Gregurek*
UDK 347.23(497.5) Izvorni znanstveni rad
STUPANJ I UINCI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ

Privatno vlasnitvo je temelj trinog poslovanja. Dosadanji proces privatizacije u Hrvatskoj ispod je stvarnih mogunosti i dostignutog stupnja liberalizacije, a dominantan model koji je primijenjen pokrenuo je razliite oblike manipulacije. Poeljna je brza privatizacija dravnog sektora da bi se to bre osigurala efikasnost poduzea, budui da se drava pokazala kao lo poduzetnik. Privatizacija je preduvjet za normalizaciju poslovanja neprivatiziranih poduzea.
Uvod Privatno je vlasnitvo osnovica trinog poslovanja. Privatni je vlasnik nezamjenljiv initelj u alokaciji sredstava, u nadzoru i u noenju rizika. Hrvatska je proces privatizacije ostvarivala sporije od skupine tranzicijskih zemalja prvog integracijskog kruga s EU1. Stoga je za ocjenu sadanjega stanja kljuno to kako je proveden proces privatizacije, kakva je vlasnika struktura hrvatskoga gospodarstva i je li ta vlasnika struktura sposobna uvesti hrvatsko gospodarstvo u Europu? Dosadanji proces privatizacije u Hrvatskoj ispod je stvarnih mogunosti i dostignutog stupnja liberalizacije, a dominantan model koji je primijenjen pokrenuo je razliite oblike manipulacije. Promjene koje su u tijeku u Hrvatskoj, ali i u ostalim zemljama tranzicije, a osobito u zemljama centralne i istone Europe, korjenite su i sveobuhvatne, najee bez cjelovitog provedbenog modela. To pokazuju razliiti pristupi i razliite dinamike provedbe.2 Predlagani su razliiti modeli
* M. Gregurek, magistar znanosti, Privredna banka Zagreb. lanak primljen u urednitvu: 15. 03. 2001. Maarska, Poljska, eka i Estonija, osim Slovenije, dostigle su standarde veine OECD zemalja, odnosno udio privatnog sektora od 65%-75% BDP. Taj udio u Hrvatskoj dosee oko 60%.
2 Problemi zemalja istone Europe nisu problemi privatizacije dravnih (drutvenih) poduzea, nego itave ekonomije. Stoga, ne samo da zahtijeva promjenu vlasnike strukture, nego i itavog 1
156
M. GREGUREK: Stupanj i uinci privatizacije u Hrvatskoj EKONOMSKI PREGLED, 52 (1-2) 155-188 (2001)
privatizacije. Najizraeniji stavovi odnosili su se na ubrzanu privatizaciju uz porast tednje, koja bi potakla procese restrukturiranja. Uz promjenu vlasnike strukture bitna je i dokapitalizacija, a uz promjenu strukture gospodarstva, restrukturiranjem poduzea ostvaruje se konkurentnost robe i usluga. Smjernice dugoronog uspjeha jesu ubrzavanje razvitka financijskog trita i irenje i produbljivanje vlasnikih prava. Stoga valja ustrajati na izgradnji pravnog sustava, na zavretku reforme u financijskoj i bankarskoj sferi i modernizirati dravne institucije i upravu. Stav je da je poeljna brza privatizacija dravnoga sektora, da bi se to bre osigurala efikasnost poduzea, jer da se drava pokazala kao lo poduzetnik. Privatizacija je preduvjet za normalizaciju poslovanja neprivatiziranih poduzea. Je li potrebno privatizaciju hrvatskoga gospodarstva provesti brzo ili forsirana prodaja u trenutku dok ne postoji jasna strategija razvitkaa nije potrebna? Faze pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj Proglaenjem neovisnosti, Republika je Hrvatska ula u proces tranzicije, a time i u proces pretvorbe vlasnitva. Pojmovi pretvorbe i privatizacije esto se koriste kao sinonimi. No, pretvorba je vezana uz promjenu pravnog statusa drutvenih poduzea u trgovaka drutva. Privatizacija je proces transformacije dravnog u privatno vlasnitvo, tj. prodaja dravnih poduzea privatnim pravnim i fizikim osobama. Hrvatska je u ovom procesu naila na probleme koji su posljedica prethodnog sustava i ratnih zbivanja. Privatizacija u Hrvatskoj odvijala se u etiri faze - prva, od godine 1991. do 1994. zapoela je kljuni problem odnosa bankarstva i gospodarstva. Drugom fazom, od godine 1994. do 1998., onemoguen je i usporen oporavak gospodarstva, a trea je faza, od 1998. do 2000. obiljeena PIF-ovima i privatizacijom banaka. U etvrtoj fazi godine 2000., dominiraju steajevi, uz tendenciju rasprodaje preostalog portfelja i potencijalna revizija pretvorbe i privatizacije. Prva faza Prva faza privatizacije zapoela je uvoenjem Zakona o pretvorbi3, koja se provodila pod nadzorom Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvitak.
ekonomskog sustava. To dovodi do sukoba interesa, jer pitanje vlasnitva, odnosno distribucija bogatstva ima implikacije. Zadani ciljevi i odreivanje kriterija u korelaciji sa strategijom privatizacije mogu rezultirati u gospodarskim procesima tih zemalja.
3 Od donoenja prvog Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea, godine 1991., hrvatski je pravni sustav izgraen do zavidne transparentnosti. U tome se istiu i oni dijelovi gospodarskog
157
Pretvorbom vlasnitva sva poduzea postaju dionika drutva ili drutva ograniene odgovornosti s poznatim titularom vlasnitva. Sva su poduzea podijeljena na dvije grupe. U prvoj su grupi velika poduzea za koje je drava ocijenila da imaju strateko znaenje (INA, HEP, H, HPT, HRT, Hrvatske ume, Hrvatske ceste), koja su u izravnome vlasnitvu drave i koja nisu ukljuena u proces privatizacije. Sva su ostala drutvena poduzea ula u proces koji se odvijao u dvije faze. Privatizacija je obuhvatila oko 4.000 poduzea, u ukupnoj vrijednosti 20 milijardi USD. Pretvorba poduzea mogla se obavljati prodajom cijelog poduzea ili njegovog idealnoga dijela, ulaganjem kapitala, pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzee i potraivanja prema poduzeu u ulog i prijenosom svih dionica odnosno udjela fondovima i Hrvatskom fondu za razvitak bez naknade. Propisane su osobe koje u pretvorbi mogu stei vlasnitvo, odnosno ureena je pretvorba drutvenih poduzea (poduzea u kojima ne postoji titular vlasnitva) u poduzea u kojima je odreen vlasnik. Poduzee koje je u pretvorbi moralo se pretvoriti u dioniko drutvo, odnosno u drutvo s ogranienom odgovornou s osnovnom glavnicom u koju je uao prijanji drutveni kapital poduzea. Umjesto kapitala koji nije vlasniki odreen, dobijen je kapital koji je pokriven izdanim dionicama, odnosno udjelima nastaloga drutva. Nije doputeno da dio poduzea bude u obliku u kojemu postoje dionice odnosno udjeli, a dio u starom obliku drutvenoga poduzea. Hrvatske banke pretvarale su svoja otplaena a kroz teajne razlike revalorizirana, potraivanja, ali i kreditna potraivanja u uloge, to je tvrtkama odgovaralo zbog smanjivanja duga, a bankama je sluilo za pokrie loih plasmana. Vlasnika je pretvorba morala biti potpuna i bez ostataka4, a bila je autonomna, tj. o njoj je odluivalo poduzee koje ju je provodilo5. Autonomija izbora pretvorbe
sustava koji su komplementarni ishodinim zakonom, kao Zakon o trgovakim drutvima, Zakon o privatizaciji, Zakon o raunovodstvu, Zakon o porezu na dobit i zakoni kojima se institucionalizira financijsko trite. No, rije je o kompletiranju sustava, a ne o njegovoj prilagodbi, koja bi bila usmjerena na strukturne promjene, jer je ve prvim Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea smjer zbivanja bio predvidiv.
4 Pretvorba je zahvatila potpuno i djelomino nevlasnike tipove poduzea. Potpuno nevlasniki tip bilo je drutveno poduzee. Djelomino nevlasniki tip bilo je trgovako drutvo, u kojem meu trajnim kapitalom postoji i drutveni kapital, na osnovi kojeg se ne stjeu vlasnika prava. Nastala su ulaganjem drutvenog ili privatnog kapitala u postojea drutvena poduzea, pri emu je dotadanji drutveni kapital ostao bez ovlatenika i javljao se kao apsurd udjela drutva u samome sebi. 5 (a) Odluuje hoe li ii u pretvorbu do 30.06.1992. (do kada se Agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvitak morala dostaviti odluku o pretvorbi s propisanom dokumentacijom), (b) odluuje kada e ii u pretvorbu, pri emu mora vodi rauna o roku koji je naveden pod a) jer se poto on proe gubi autonomnost u odluivanju, (c) odluuje o tome koji e nain pretvorbe izabrati i hoe li se istovremeno koristiti s vie naina propisanih Zakonom (prodaja poduzea i idealnog dijela poduzea, ulaganje kapitala u poduzee, pretvaranje ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzee i potraivanja prema poduzeu u ulog, prijenos svih dionica odnosno udjela fondovima mirovinskog
158
polazila je od injenice da hrvatska poduzea poznaju trino ponaanje pa se tako lake moe uspostaviti nova efikasnija upravljaka struktura zasnovana na vlasnitvu kapitala, u koju e biti ukljueni i zaposleni. Zaposleni i prije zaposleni u poduzeu mogli su pri kupnji dionica dobiti 20% osnovnoga popusta i po 1% za svaku godinu radnoga staa i mogunost otplate dionica na obroke od pet godina. Hrvatska su se poduzea razlikovala od istonoeurpskih po drutvenome vlasnitvu, tj. nastala su ulaganjem svojih zaposlenika, za razliku od dravnoga vlasnitva (postojao je titular vlasnitva). Zato je problem hrvatske privatizacije bio model kojim e se pomiriti ekonomski, politiki i socijalni interesi. U prvoj fazi privatizacije u Hrvatskoj je bio jai naglasak na sudjelovanje zaposlenih, a manji na prikupljanje prihoda za dravni proraun koji se ostvaruju prodajom poduzea. To je bio supstitut za masovnu privatizaciju. Prednost prodaje menadmentu i zaposlenima unutar poduzea u relativnoj je brzini provedbe i u laganoj implementaciji u politikom i tehnikom smislu. Osim toga, kada zaposleni raspolau potrebnim informacijama, mogu je nadzor nad menadmentom, ali se to pokazalo kao problem koji je omoguio potiskivanje malih dioniara u strukturi vlasnitva. Nedostaci toga pristupa brojni su, a svode se na nejednaku distribuciju koristi zbog razliitih uinaka pojedinih poduzea, podcijenjenosti vrijednosti poduzea, u kojem se sluaju smanjuje prihod dravi, odnosno u sluaju precijenjenosti ini proces privatizacije duim. U Hrvatskoj je primjena tzv. statike metode procjene otvorila prostor nezakonitim radnjama. U rizinim situacijama kakva je ratna, kapital izvana ne ulazi, a problem je u uvjetima ekonomske i politike nestabilnosti objektivno vrednovati poduzea. Ako se doda retroaktivna promjena zakonodavstva i revizija revalorizacije, jasan je stupanj privatizacije u startu, koji je bio spor i skup zbog sloene procjene vrijednosti, alokacije rizika i dugotrajnog procesa pregovaranja. Kao oblikom privatizacije koristili su se i predajom dionica kupcima izvan poduzea, koja je zbog skromne razine tednje bila marginalna i po broju, a osobito po vrijednosti. To se odnosi i na strateke ulagae iz inozemstva6.
i invalidskog osiguranja i Hrvatskom fondu za privatizaciju bez naknade), (d) odluuje kome e ponuditi da pretvorbom sudjeluje u vlasnitvu drutva koje nastaje i pod kojim uvjetima, (e) odluuje o tome hoe li donoenje odluke o pretvorbi uvjetovati odreenim postupanjem Hrvatskog fonda za razvitak (o reinvestiranju kupnje koju dobiva pretvorbom, o prihvaanju statuta drutva, o davanju prioriteta zaposlenima prilikom kupnje dionica od Fonda) time da Fond o tome s poduzeem mora sklopiti ugovor. Uz Odluku o pretvorbi, poduzea su Fondu morala dostaviti Program pretvorbe, izvjetaj platnog prometa o poslovanju u prethodnoj godini, tehniko-tehnoloke podatke o poduzeu, Razvojni program i dr. Na osnovi te dokumenatcije Fond je odobravao pretvorbu. Pretvorba je provodena na osnovi procjene vrijednosti poduzea i na troak poduzea, a Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvitak nadzirala je zakonitost njezina provoenja i davala Suglasnosti. Obuhvaala je suglasnost o vrijednosti poduzea na osnovi koje se pretvorba provodila, na ugovore koje je Hrvatski fond za razvitak sklopio o prodaji i voenje poslova poduzea u kojem dri dionice, odnosno udio.
6 Taj je nain privatizacije imao problem odreivanja vrijednosti poduzea, neukljuivanje javnih poduzea u privatizaciju, nedostatan institucionalni i pravni okvir.
159
Inicijalni je Zakon doivio u petogodinjem provoenju nekoliko promjena i dopuna (uvoenje valutne klauzule, dodatni popusti za pojedine kategorije stanovnitva i sl.), ali to ipak nije rijeilo probleme. Zato je Sabor Republike Hrvatske u oujku godine1996. donio novi Zakon o privatizaciji kojim je zamijenjen dotadanji Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea.
Druga faza Drugom su fazom obuhvaena ona poduzea koja nisu samostalno obavila pretvorbu do roka koji im je bio postavljen Zakonom o pretvorbi (30.06.1992. druga faza). Takva su poduzea potpala izravno pod nadzor Hrvatskog fonda za privatizaciju (2/3) i Mirovinskoga fonda (1/3). Fondovi se koriste razliitim metodama privatizacije, kao to su prodaja na javnim drabama na Zagrebakoj burzi prikupljanjem ponuda koje su dostavljali domai i strani zainteresirani ulagai i izravnom prodajom (bez javnih drabi ili prikupljanja ponuda). Zakonom je drava preuzela ulogu arbitira umjesto koordinatora7. Tako se Zakonom o privatizaciji iz godine 1996. utvruje da je privatizacija dio ukupne gospodarske i razvojne strategije i politike hrvatske drave. Zakonom su obuhvaena sva ona poduzea koja jo uvijek nisu privatizirana, a u vlasnitvu su fondova. Fondovi mogu prodavati svoje dionice, udjele, stvari i prava na javnoj drabi ili javnim prikupljanjem ponuda. Velika javna poduzea opet nisu obuhvaena tim Zakonom, ve e se njihova pretvorba ureivati posebnim zakonom. Za privatizaciju tih stratekih poduzea (INA, HEP, HRT, H, HC, H) Vlada Republike Hrvatske morala je pripremiti posebna sredstva i mjere.
7 Tada nastaju obiteljska poslovna carstva oblikovana okvirom francuskog kontinentalnog prava. Taj pravni sustav, za razliku od anglosaksonskog common lawa ne prua zatitu manjinskim ni portfeljnim dioniarima i kreditorima. Posljedica je nerazvijenost trita kapitala, mala i plitka ponuda vrijednosnica. Na burzi u Sao Paulu, kao i u Zagrebu, 75% trgovine ini kupnja i prodaja samo tri dionice. Posljedica je francuskog korporativnog pravnog okvira i da poduzea ne mogu dovoljno osigurati svoja potraivanja, pa vlasnici i menaderi izbjegavaju poslovati s nepoznatim partnerima i oslanjaju se na roake u koje imaju povjerenja. A ak i kada, radi dodatnog prikupljanja kapitala, svoje dionice iznose na svjetske burze, latinskoamerike obiteljske tvrtke najee prodaju manjinske vlasnike pakete ili dionice bez prava glasa. I premda bi, nakon uvrtenja na burzu, i obiteljske tvrtke morale potovati naela otvorenosti i izvjeivanja, one i dalje ljubomorno uvaju informacije i na strance gledaju s nepovjerenjem. Zapadni portfeljni ulagai nemaju razumijevanja za poduzea u kojima nema jasne granice izmeu osobnih i poslovnih interesa, u kojima su svi direktori roaci, a novac se troi na privatni luksuz i osobni presti. Investitorima nije prihvatljivo gomilanje raznorodnih djelatnosti koje vie slue dugoronoj sigurnosti obitelji i prenoenju imovine s generacije na generaciju, nego izotravanju meunarodne konkurentnosti. Hrvati su tu u nezavidnom poloaju, jer je jo zakonom zabranjeno trgovanje na inozemnim burzama.
160
Dio konglomerata koji su privatizirani, dezintegrirani su na niz manjih poduzea koja djeluju samostalno. Istovremeno, vei je dio velikih ostao u dravnom vlasnitvu i nije ulazio u ozbiljnija restrukturiranja, to e se pokazati pogubnim pri ocjeni kvalitete tranzicije, odnosno ta su poduzea svojim poslovnim rezultatima utjecala negativno na osnovne razvojne pokazatelje zemlje u cjelini. Sredstva od prodaje poduzea u vlasnitvu Fonda, prenosila su se u HBOR (Hrvatska banka za obnovu i razvitak), a sredstva ostvarena prodajom dravnih poduzea u dravni proraun. Zakonom o izmjeni Zakona o privatizaciji iz godine 1997. mijenja se nain financiranja HBOR, a uplata svih navedenih sredstava obavlja se u dravni proraun. Sredstva su bila namijenjena obnovi hrvatskog Podunavlja, obnovi ostalih osloboenih podruja i za restrukturiranje gospodarstva. Zakonom o privatizaciji utvruju se glavni ciljevi privatizacije: postizanje to breg ekonomskog rasta8, stvaranje novih radnih mjesta9, ukljuivanje gospodarstva u svjetske gospodarske tokove10, poticanje rasta hrvatskog poduzetnitva11, restrukturiranje ponude hrvatske privrede12, smanjenje javnog duga13, itd.
Nije ostvaren, prema pokazateljima stope rasta. Privatizacija je morala omoguiti ostvarivanje realokativne efikasnosti, to je poticaj za razvojni uzlet. Morala je biti stvorena i dodatna financijska osnovica za restrukturiranje i za razvitak, a to nije postignuto. Priljev sredstava od privatizacije manje je od oekivanoga, emu znatno pridonose rone uplate za dionice. Priljev do svretka godine 1996. iznosi oko 2,4 milijarde DM, to ukljuuje obveznice za obnovu, zamjenu za imobilizirana devizna sredstva, swapove i sl.
9 Cilj pobijaju podaci o padu zaposlenosti i o stopi nezaposlenosti. Mogue socijalne tenzije ublaene su liberaliziranim odlaskom u mirovinu u godinama u kojima je bilo mogue dokupiti sta, a to je otvorilo probleme odljeva tednje u konanici. Privatizacija nije dala ozbiljniji poticaj porastu potranje za radom kao odraz razmaha poduzetnitva, privatne inicijative, novih pothvata i proizvoda i gospodarske ivosti. 8
Nije otvoren, jer priljev kapitala iz privatizacije to nije omoguio, na to ukazuju i podaci o kretanju vanjskotrgovinske razmjene u usporedbi s predtranzicijskom razinom. U privatizaciji je jo uvijek dominantan kreditini odnos uz iznimne plasmane dionica i obveznica na svjetskom tritu, a zbog neodaziva stranih investitora izostao je priljev svjeeg stranog kapitala. Najvaniji je uzrok ratni rizik, ali ima i niz drugih: velik broj propisa koji reguliraju poslovanje, netransparentnost zakona, nerazvijenost trita kapitala i sl. Postoji i veliki nesklad ponude i potranje na globalnom tritu, to je utjecalo na kretanje cijena. Prema podacima za godinu 1993. na tritima bivih socijalistikh zemalja nueno je vie od 90.000, a godinja je potranja bila oko 1.000 poduzea. Veinom su to poduzea su zastarjelom tehnologijom, slabijom kvalitetom proizvoda, sa prevelikim brojem zaposlenih, skromnim mogunostima servisiranja i s osobinama koje su karakteristine za socijalistika poduzea. Gospodarstvo se suoava s problemima privatizacije, udjela drave i njezine politike u mjeovitim poduzeima i menadmenta u dravnim poduzeima. Osjea se manjak menadera, nisu odijeljeni odnosi i uloga menadera, vlasnika i zaposlenih koji su dijelom i dioniari. Kada menaderi i zaposleni mogu otkupljivati dionice svoga poduzea snaan je pritisak na plae, a to znai sumljiv uinak privatizacije na upravljanje. Tu je i patronat drave, i ne samo u poduzeima
11
10
161
Neki od proklamiranih ciljeva (priljev stranog kapitala) u velikoj su mjeri izostali, a neki od ope prihvaenih kriterija (zatita zaposlenih) doveli su do problema konkurentnosti tih poduzea na tritu koje je sve otvorenije. Restrukturiranje nije bilo primarni cilj pa je u tome Hrvatska na razini ostalih srednjoeuropskih zemalja. Iz toga, kao i iz ope ocjene privatizacije, moe se zakljuiti da je ona dosad bila dominantno politiki motivirana, a njezini su opi gospodarski i posebno financijski ciljevi bili od sekundarnog znaenja. Dio odgovora na ovaj problem daje program stabilizacije, koji je primjenjivan rigidno i predugo. Razinu gospodarske aktivnosti nije mogue pomaknuti pri striktnoj monetarnoj politici, pa slijedom toga ni zaposlenost. Fleksibilnija monetarna politika na dui rok ne bi smjela ugroziti stabilnost, a omoguila bi strukturne promjene i rjeavanje strukturne nezaposlenosti.
Trea faza Zakon o privatizacijskim investicijskim fondovima (PIF) pokree masovnu privatizaciju zasnovanu na besplatnoj dodjeli dionica odreenim kategorijama populacije. To su ratni vojni invalidi, obitelji poginulih, zatoenih ili nestalih hrvatskih branitelja i civila, hrvatski branitelji, civilni invalidi rata, mirnodopski vojni invalidi, prognanici i izbjeglice povratnici, bivi politiki zatvorenici i zaposlenici poduzea sa sjeditem na ratom prije okupiranom podruju, ako su ostali bez zaposlenja14. Ta populacija obuhvaa oko 350.000 ljudi, a u kuponskoj
u kojima je veinski vlasnik. Zadravanje dravnog vlasnitva nad najveim poduzeima, koja ak ostvaruju u znatnom dijelu monopolistiku rentu, omoguuje pritisak na meka budetska ogranienja.
12 Teko je ostvariv uz nisku razinu proizvodnje pri kojoj je iskoritenost kapaciteta oko 50% i uz ulaganja koja nisu ni na razini amortizacije osnovnih sredstava. Prema svim pokazateljima konkurentnost hrvatskoga gospodarstva slabi. Nepouzdanost kvalitete uz visoke trokove proizvodnje zbog niske razine iskoritenosti kapaciteta, i problemi s upravljanjem i organizacijom utjeu na opadajuu konkurentnost. Od nekadanjih tradicionalnih vodeih izvoznih sektora tek su se neki proizvoai uspjeli odrati, na to upuuju izvozne statistike i ostvareni terms of trade u meunarodnoj razmjeni. 13 Privatizacija je pridonijela smanjenju javnoga duga, no ni u tome nije bila uspjena, zbog injenice da su veina javnih i dravnih poduzea glavni generatori gubitaka koji se alimentiraju iz prorauna. Priljev po osnovi privatizacije u biti je alimentirao proraun i djelovao je na njegovo uravnoteenje. Problem je budet, njegovo formiranje i troenje. Za zamah gospodarstva, pa veu tednju i investiranje funkcioniranje drave na postojeoj razini BDP postalo je preskupo.
Kuponi navedenim kategorijama stanovnitva preneseni su na investicijske fondove i na zakonske nasljednike, odnosno ne mogu se prodati drugoj pravnoj ili fizikoj osobi. Oekivana koncentracija dionikog kapitala i produbljivanje financijskog trita nisu uspjeli, jer PIF-ovi nisu oblik kolektivnog ulaganja kakav predstavlja investiranje u investicijske fondove.
14
162
je privatizaciji sudjelovalo samo 240.000 stradalnika rata kojima je besplatno dodijeljeno dionica u vrijednosti od 2,65 milijardi DEM, tj. oko 50% dionica portfelja Fonda. Kvaliteta portfelja upitna je, jer su 550 poduzea s liste za kuponsku privatizaciju u startu bila nelikvidna, a oko 90%-95% dionica u ponudi bile su nelikvidne dionice, kojima se do tada nije trgovalo. Realna je vrijednost ponuenih dionica iznosila oko 800 milijuna DEM, to znai da je nedostajalo 1,7 milijardi DEM, koliko je morala iznositi ukupna realna vrijednost dionica. Zbog toga su provedena ak etiri neformalna kruga kuponske privatizacije, kako je nazvan proces zamjene dionica nakon zavretka tri drabovna kruga. Mijenjane su dionice tvrtki za koje se uspostavilo da su pred steajem ili u steaju. U konanici je PIFovima zamijenjeno dionica u vrijednosti 150 milijuna DEM, odnosno jedna petina potrebnoga iznosa. Vana je bila procjena Hrvatskoga fonda za privatizaciju, iako se pri izraunavanju konane efikasnosti u obzir uzima porast trine kapitalizacije, to ovisi o zamjenama dionica (swapovi) prilikom upravljanja pojedinim fondom. Tako je trea faza privatizacije dominantno politiki motivirana i njezini su uinci financijski upitni. Njihov se utjecaj na formiranje dodatne tednje jo ne osjea. Ekonomska i politika privlanost masovne, odnosno vauerske privatizacije deplasirana je i zbog stavova o uspostavi pravih vlasnika. Zapadna iskustva ukazuju da mali investitori imaju ogranieni utjecaj na menadment, i to jednako izravno (sudjelovanjem na skuptinama i koritenjem svog prava glasa) i neizravo (prodajom i kupnjom sukladno s poslovanjem poduzea). Dakle, mali se dioniari usredotouju na svoje dionice, a postotak onih koji zadravaju dionice nije velik, osobito kada je trina cijena ponuenih dionica privlana. Umjesto kapitalista vlasnika, koji vode rauna o poslovanju poduzea, pojavljuju se burzovni pekulanti, to je u istoj suprotnosti od uinaka vlasnikog ponaanja menadmenta ili je suprotna otkupu uposlenika.15 etvrta faza Prema zakonu o djelokrugu rada ministarstava Republike Hrvatske iz godine 1999., poslovi privatizacije, restrukturiranja i sanacije pravnih osoba i nadzor zakonitosti rada Hrvatskoga fonda za privatizaciju prelaze na Ministarstvo gospodarstva16. Rizik privatizacije preuzima nova vlast, a to podrazumijeva gospodarski, institucionalni i politiki rizik. Dravna se imovina konsolidira u Hrvatskome fondu
15 U tom je kontekstu zanimljivo navesti da je u ehoslovakoj prvobitni odziv na vauersku privatizaciju bio mlak, a jedan od investicijskih fondova nije obeao desetorostruki povrat na upisani iznos. Potrebno je napomenuti da privatizacija u postsocijalistikim zemljama nudi vauere po nominalnoj cijeni, koji se smatraju nepredvienom blagodati koja se moe koristiti i potroiti odmah. 16 Ministarstvo vodi brigu o zakonitosti rada Fonda za privatizaciju, a ministar je prema zakonu lan Upravnog odbora HFP-a.
163
za privatizaciju. Jedinstveni dravni portfelj ine dionice koje su do tada bile u vlasnitvu HFP, Agencije za sanaciju banaka, mirovinskog zavoda i zdravstvenog zavoda, ukljuujui i javna poduzea i ustanove i trgovaka drutva kojima je drava vlasnik. Portfelj s vlasnikim kapitalom drave do 25% pokuava se prodati javnom drabom na Burzi, a ostalo potpada pod financijsku konsolidaciju, odnosno na pokretanje steajnih postupaka. Prema podacima HEF, od drutava u dravnom portfelju iznad 25% osnovnog kapitala, na svretku godine 2000. spremno je za privatizaciju 40%, steaj je u tijeku u 38%, a analiziraju se programi stabilizacije u 22% poduzea. Oekuju se izmjene Zakona o privatizaciji, koji bi malim dioniarima omoguio otkup upisanih dionica uz popust od 80%, a ako upisane dionice ele platiti jednokratno, dobili bi dodatni popust od 50%17. Namjerava se uvesti i radniko dioniarstavo, gdje e drava morati intervenirati u dijelu vlasnitva koje ima u dionikim drutvima18. HEF-u bi se otvorile mogunosti otpisa nenaplativih potraivanja, pretvaranja potraivanja u udjele, reprogramiranja dugova po povoljnijim uvjetima i slinih akcija u spaavanju tvrtki. Stabiliziranje se namjerava provoditi raznim vrstama pomoi, reprogramiranjem obveza, otpisom potraivanja i zbrinjavanjem vika zaposlenih, da bi te tvrtke to ie ule u privatizaciju. Presudnu ulogu u velikim privatizacijskim projektima imaju Vlada i Ministarstvo financija, pa Fond za privatizaciju i dalje nije nadlean za najvee privatizacijske projekte. Najavom privatizacije dravnih poduzea, kao to su HEP, lna, H, brodogradilita i velikih agroindustrijskih poduzea, Vlada se eli rijeiti veine tvrtki u svome vlasnitvu. Za veinu tih tvrtki jo se ne zna kako e biti privatizirane - hoe li se neke od njih prodavati u cjelini ili u dijelovima19. Objavljena je priblina svota koja se oekuje od njihove prodaje i da drava eli ulagati u njihovu stabilizaciju, kao kod banaka koje su najprije sanirane, a potom prodane
Popust je svoenje dionica na njihovu realnu vrijednost, koju mali dioniari jo otplauju po nominalnoj cijeni, nekoliko puta veoj od trine. Masovnim otkupom dionica smanjili bi se trokovi evidencije dionikih ugovora. Za one koji namjeravaju i dalje zadrati isti reim otplate na 20 godina, pripremaju se olakice koje se svode na to da im se ugovori zbog neplaanja nee raskidati nakon tri, nego nakon est mjeseci. Osim toga, svi kojima su ugovori dosad raskidani zbog neplaanja, moi e se javiti Fondu za privatizaciju i obnoviti dionike ugovore po istim uvjetima ako njihovih dionica jo ima u portfelju HFP-a. Recept je poznat u velikim kompanijama koje dodjelom dionica zaposlenima stimuliraju i poveavaju proizvodnost zaposlenih, a kod nas je taj program prva uvela Pliva. Menadment Plive trezorske je dionice ponudio zaposlenima uz povlatene uvjete kupnje i na otplatu. ESOP programi (employee share ownership plan) namjeravaju se ponuditi zaposlenima u solidnim poduzeima u kojima drava jo ima kontrolni paket dionica ili 25% udjela.
19 To se odnosi na tvrtku INA, odnosno postavlja se pitanje kako prodati rijetke profitabilne sektore ili zadrati gubitaka drutva kao H. Obje tvrtke zajedno zapoljavaju oko 30.000 radnika i na hrvatskome tritu imaju gotovo monopolski poloaj. 18 17
164
strancima. HFP oekuje posao u dijelu poduzea u Podunavlju, gdje pretvorba nije poela. Inicirani su revizija i ponitavanje zakonski spornih i kriminalnih sluajeva privatizacijskog procesa, s uinkom na domau javnost, ali sa suprotnim uinkom na inozemne investitore.
Stupanj privatizacije u Hrvatskoj Brojna su istraivanja dokazala da privatna poduzea imaju viu proizvodnost i bolju uinkovitost openito. Potrebno je naglasiti da se oekivanja mogu postii u sluaju uspostavljenog uinkovitog trinog okruenja i u sluaju zemalja koje pripadaju srednje i vie razvijenima. U sluaju ekonomija u tranziciji iskustva su novijega datuma i upuuju na bolju uinkovitost privatiziranih poduzea, iako je potrebno izvjesno vrijeme za prilagodbu i za naputanje modela ponaanja dravnih poduzea. Postoji i pristranost u ocjeni, i to zbog injenice da se prvo privatiziraju bolja poduzea. Pokazatelji stupnja privatizacije ukazuju na injenicu da je ona dugotrajniji proces. Na ocjenu o uspjehu privatizacije utjee i nain na koji se privatizacija provodi. Privatizacija ubrzava proces restrukturiranja, a to ima odluujui znaaj za uspjeh tranzicije. Za privatizaciju i restrukturiranje prijeko su potrebni odgovarajue makroekonomsko okruenje i stabilnost. Najvanijim mjerama pripadaju financijska disciplina i zakonitost. Dosadanja iskustva zemalja u tranziciji pokazuju da privatna, dravna, pa ak i nedravna poduzea, ine napore u smjeru restrukturiranja samo onda ako im se zatvore laki putovi spaavanja i kada se poveava konkurencija. initelji koji pospjeuju proces restrukturiranja poduzea, i u konanici gospodarstva jesu odluujue makroekonomske reforme koje uvode financijsku disciplinu, ukidaju dravne banke koje je instrumentalizirala politika, stvaraju mehanizme za ulazak novih privatnih poduzea i oekivanje menadmenta u dravnim poduzeima skore privatizacije tih poduzea. Nedovrena privatizacija, uz pravnu regulativu koja nije uspjela osigurati prava ulagaa, posebno malih dioniara od pekulanata, nije pruila dovoljno razloga za povjerenje stranim ulagaima. Netransparentno trgovanje i politiki utjecaji prilikom privatizacije nisu imbenici koji bi privukli strane ulagae, pa ak ni strateke investitore. Gospodarski rast koji u Hrvatskoj zapoinje tek godine 1995., nastavlja se u uvjetima prenaglaene stabilnosti, a to neminovno ima za posljedicu skromne stope rasta, a osim toga taj rast nije dovoljno uvjerljiv za strane investitore koji u uvjetima globalne liberalizacije ulaganja imaju mnogo povoljnije alternative.20
20 Prema anketiranju multinacionalnih korporacija (The Economst, 1994.) etiri petine ispitivanih tvrtki ulau u trita u razvitku, osobito u naglo rastue ekonomije (rubno podruje
165
Skromni rezultati u Hrvatskoj u ostvarenim vrijednostima izravnih stranih ulaganja odraz su ratnih i politikih rizika, ali od godine 1995. i navedenih injenica. Hrvatska nije privlana stranim ulagaima, a ograniujui je faktor stupanj privatizacije. Na brzinu procesa privatizacije utjeu predtranzicijsko stanje, politiki, ali i ekonomski trenutak. Stvaranjem novih politikih odnosa zasnovanih na pluralizmu i liberalizaciji stvorena je klima za promjene. Naime, privatizacija nije ograniena samo na transfer vlasnikih prava iz dravnih u privatne ruke, jer je, kao to istiu mnogi autori, najbitiniji dio privatizacije razvijanje privatnog sektora (stvaranje i irenje privatnih poduzea), tzv. privatizacija odozdo ili izvorna privatizacija. Neke su zemlje istone i srednje Europe napredovale ve u tom socijalistikom drutvenoekonomskom ureenju (biva Jugoslavija, Poljska i Maarska). Proces tranzicije ni u takvim sluajevima nije jednostavan, vezan je uz unutarnje napetosti proizale iz internih i interesnih sukoba, pa ak i iz ratnih sukoba. Rezultati i razlike koji se pokazuju po pojedinim zemljama u tranziciji tumae se i pripremama u predtranzicijskom razdoblju. Na to upuuje niz makroekonomskih pokazatelja, od bruto domaeg proizvoda, preko kretanja cijena, teaja, nezaposlenosti, do investicija i sl. Neke su zemlje ostvarile realokativnu efikasnost i time pozitivan poetni razvojni zaokret, na to nije sluaj Hrvatske. Nije mogue dati preciznije kvantifikacije kojima bi se mogao odvojiti doprinos izvornog oblika privatizacije od privatizacije koju provodi drava odozgo (pretvorba dravnog u privatno vlasnitvo). Jo uvijek postoje problemi u definiranju procesa privatizacije. Prevladavaju ocjene koje izvornu privatizaciju smatraju onom koja je dala vei doprinos cjelokupnom procesu21.
Pacifika). Izravna strana ulaganja imala su znaajnu ulogu u restrukturiranju gospodarstava onih zemalja u razvoju koja se danas ubrajaju u grupu novoindustrijaliziranih zemalja. To su bile zemlje koje su prilagodile svoje razvojne strategije i strategije industrijskog razvitka globalnim standardima konkurentnosti (The East Asian Miracle, 1993). Prije nego to su poele ostvarivati programe strukturnih prilagodbi, mnoge su od zemalja dananjih tigrova pristupile izradi svojih strategija razvitka i razvojnih master planova, poput June Koreje jo oko sredine sedamdesetih, pa Malezije na svretku osamdesetih, Indonezije na poetku devedesetih, itd. Potom su pristupale ostvarivanju strategija, a jedan su od naina bila i izravna strana ulaganja. Neke od lekcija nauene u tim zemljama mogu biti korisne za stvaranje razvojne strategije i za proces restrukturiranja hrvatskoga gospodarstva. Proces strukturnih promjena u Kini ostvaruje se samo izvornom privatizacijom, a dravni se sektor ne mijenja i u znatnoj mjeri jo uvijek funkcionira u izravnom sustavu upravljanja. Takav razvitak privatnog sektora u Kini omoguuje ostvarivanje zavidnih rezultata na razini cjelokupne ekonomije, iako bi odgaanje restrukturiranja krupnih dravnih poduzea moglo taj proces u konanici uiniti reverzibilnim. Sa druge stane, ubrzana izvorna privatizacija, tj. stvaranje novih privatnih poduzea, smanjuje pritisak za ubrzanom privatizacijom dravnih poduzea u Kini, koja ako je loe pripremljena, moe stvoriti velike i nepotrebne gubitke. Valja spomenuti i drutvene posljedice ukidanja sigurnosti zaposlenja i socijalnih funkcija dravnih poduzea.
21
166
Struktura vlasnitva i disperzija rizika
Nominalna je vrijednost dravnog portfelja nakon pretvorbe u sijenju godine 1992. iznosila 86,444.747 milijuna kuna. Primarni proces privatizacije u Hrvatskoj, bi po svom dominantnom obliku mogao biti nazvan autonomnom privatizacijom. Takav je proces omoguio prodaju uz popust dionica zaposlenima, prije zaposlenima i ostalim graanima, u visini 50% procijenjene vrijednosti poduzea. Pojavilo se mnotvo malih dioniara, bez prethodnih znanja o tome to bi uinili sa svojim dionicama (do razine od 20.000 DEM) i bez odgovarajue pravne regulative i zatite22. Stvoreni su uvjeti da se proces cirkulacije i koncentracije privatiziranog kapitala pone ostvarivati po politikoj podobnosti. U tablici 1. prikazana je vlasnika struktura poduzea, iz koje se vidi stupanj privatiziranosti primarnim modelom (tablica 1.). Tablica 1.
VLASNIKA STRUKTURA PODUZEA U HRVATSKOJ NA SVRETKU GODINE 1995.
Privatizirana Uglav.privatizirana 100% (50%>privatno>100%) privatna Uglav.u dr.vl. (privatno<50% Ukupno
Broj poduzea Ukupna glavnica u milijunima DEM Mali dioniari,uklj. zaposlene Veliki dioniari,uklj. banke Drugi privatni dioniari Ukupno privatno Hrvatski Fond za privatizaciju Mirovinski fond Ukupno dravno Rezervirano
1.146 2.026 86% 7% 0% 93% 0% 0% 0% 6%
1.159 13.469 44% 15% 2% 61% 23% 10% 33% 5%
293 8.424 16% 2% 2% 20% 51% 24% 75% 3%
2.958 23.919 38% 10% 2% 51% 31% 15% 44%

5%
Izvor: Ministarstvo za privatizaciju, Republike Hrvatske, Zagreb.
Nemajui mogunosti da udovolje uvjetima otplate tih dionica, velika ih je veina radnika morala prodati po bilo kojoj cijeni. U uvjetima pada kupovne moi, kada razina mase neto plaa opada u godini 1993, u odnosu na godinu 1990. 27,5%, veina radnika nije mogla udovoljavati preuzete obveze za otplatu dionica.
22
167
(1) Od 2.958 poduzea u procesu privatizacije, u godini 1995. u potpuno je privatnome vlasnitvu 1.146 poduzea (44%), u veinsko-privatnom vlasnitvu njih je 1.159 (45%) i u veinsko-dravnom vlasnitvu - 293 poduzea (11%). (2) U godini 1996. u Hrvatskoj nije bitno promijenjena vlasnika struktura poduzea i aktivnost se svodila na skromno trgovanje dionicama na Zagrebakoj burzi. Na svretku godine 1996. u Hrvatskoj je bilo oko 600.000 dioniara, a to se kuponskom privatizacijom moralo poveati za oko 350.000. Kuponska privatizacija namijenjena socijalno najugroenijim kategorijama stanovnitva, pogoenima posljedicama rata23, u tome je sudjelovalo oko 226.000 vlasnika vauera. Tako su smanjene veliina i vrijednost portfelja HFP, pa su bile izricane ocjene da je privatizacija nekadanjih drutvenih poduzea zavrena. Rokovi otplate upisanih dionica dugi su, pa se tu ciljevi zakonodavca sukobljuju s preferencijama poduzea, jer se odgaa odluka o veinskoj vlasnikoj strukturi. Rok otplate determiniran je platnim mogunostima stanovnitva. Kod normalne razine primanja stanovnitva, koja podrazumijeva odravanje standarda, krai je rok otplate jedina realna osnovica za porast tednje, to je korisno za drutvo, za pojedincie i za poduzea. No, tendencija je za duim rokovima uplata zbog niskih razina primanja. Zbog injenice da rast dovodi do diferencijacije u primanjima, bili su potrebni fleksibilniji pristup i skraivanje rokova uplata. Na osnovi zavrnih rauna za godinu 1996., pokazalo se da su od ukupne vrijednosti hrvatskoga gospodarstva, procijenjene na oko 205 milijardi kuna, 22% u privatnome vlasnitvu24. (3) Do svretka godine 1997. od prvobitno procijenjene vrijednosti poduzea prodano je u procesu privatizacije 42%. Prema odlukama Vlade RH, dodijeljeno je 2,2 milijarde kuna Ministarstvu pravosua i Hrvatskim vodama za financiranje kapitalnih investicija, Ministarstvu obnove i razvitka dodijeljeno je 574 milijuna kuna, u redu za dodjelu dionica ostali su invalidi Domovinskog rata i branitelji sa zaostacima, a obavljana je i zamjena dionica s privatizacijskim fondovima za dionice poduzea koja su u meuvremenu zavrila u steaju. Tako promatrano, u HEF ostalo je 4,5 milijardi kuna vrijednosti dionica. To su dionice brodogradilita, eljezara i turistikih poduzea.
23 24
Prognanici, ratni i civilni invalidi, obitelji nestalih, branitelji itd.
Taj segment privatnog vlasnitva ostvaruje 58% ukupnih prihoda gospodarstva i 68% ukupne iskazane dobiti, pri emu je trgovina jedina djelatnost koja je pozitivno poslovala. S godinom 1996. oko 50% BDP ostvario je privatni sektor, to je prilino nisko za standarde vodeih zemalja u tranziciji, koje su u istome razdoblju ostvarile udio privatnog sektora od oko 75% u BDP. Niski udio u sluaju Hrvatske moe se objasniti dravnim vlasnitvom nad dominantnim poduzeima, kao to su INA, HPT i slina.
168
(4) Na svretku godine 1998. u portfelju HFP ostalo je oko 10% pretvorbenog kapitala. Od ukupnog drutvenog kapitala, od 86 milijardi kuna, prodano je ili preneseno na druge 66% ili 64 milijarde kuna. Steaj poduzea u portfelju unitio je oko 4,8 milijardi kuna ili 5% kapitala. U kuponsku privatizaciju utroeno je 12 milijardi kuna ili 12% kapitala, a kao rezervacije za potrebe denacionalizacije ostavljeno je 6,3 milijarde kuna. Iako je malo kapitala ostalo u portfelju HFP i on je prepolovljen i formalno podijeljen. injenica je da se i u uvjetima takve privatizacijske politike do svretka 1998. ukupan portfelj HFP smanjio na svega 3.833.699.451 kuna nominalne vrijednosti25. (5) U godini 1999. dolazi do renacionalizacije, odnosno propala se poduzea vraaju u portfelj Fonda, osobito su to lanci poduzea u vlasnitvu tajkuna, ali su to poduzea sada s negativnim saldom vrijednosti kapitala i broja zaposlenih. Zbog nepovoljnih se socioekonomskih prilika uruava i sustav malog dioniarstva s jednakim posljedicama - vraanjem dionica u dravni portfelj. Naime, od 641.152 ugovora o kupnji dionica uz popust otplaeno je svega 166.081 ugovor, a raskinuto je ak 379.030 ugovora26. Uzrok takvome stanju valja traiti u slaboj platnoj sposobnosti prosjenog dioniara, u visokoj cijeni za dionice koje se ne otplauju po trinoj, ve po nominalnoj cijeni (uz relativno mali popust) zbog stvarno nie vrijednost portfelja, i u injenici da mali dioniari nemaju materijalni interes za dranje dionica, jer se dividenda rijetko isplauje. Reprivatizacijom se portfelj poveava na 27% od inicijalnog, odnosno na vrijednost od 23.988.769 kuna. (6) Na poetku godine 2000. provodi se konsolidacija dravnog portfelja od poetnih 1.850 drutava na planiranih 339 drutava do svretka godine u grupi drutava koja imaju vie od 25% osnovnog kapitala u dravnome vlasnitvu. Konsolidacija se provodi steajevima i rasprodajama, i to zbog smanjenja zaduenosti i insolventnosti portfelja. U grupi drutava u kojima HEF raspolae dionicama s manje od 25% vrijednosti osnovnog kapitala, Fond ima zanemarivu ulogu u upravljanju, pa je za 207 drutava iz te grupe u tijeku prodaja javnom drabom na tritu kapitala. Dionice 297 drutava iz iste grupe privatiziraju se naknadama za revolucionarno oduzetu imovinu za vrijeme komunistike vladavine. Ostalih se 507 drutava iz ove skupine privatiziraju podmirenjem kapitalnih izdataka Ministarstva za javne radove obnovu i razvitak i financiranjem izgradnje infrastrukturnih objekata. U veljai godine 2001. porfetlj bi morao iznositi 14.553.387 kuna.
25 Ukupan drutveni kapital koji je uao u privatizaciju bio je procijenjen na 86.444.747.205 kuna, a prvo tranzicijsko desetljee formalno je zavreno sa 3,8 milijardi kuna neprivatiziranog portfelja, to stvara pogrenu sliku o uspjenosti provedenoga procesa. 26 Njihov se broj smanjuje, jer HFP automatski raskida ugovore po kojima tri mjeseca uzastopno nema uplata.
169
Financijski su rezultati privatizacije loi. Prihodi dravnog prorauna s naslova prodaje dravnog vlasnitva, u razdoblju od godine 1993. do svretka 1999. iznose oko 3,3 milijarde USD27, to je svega 4% ukupnih proraunskih prihoda u tome razdoblju. Najznaajniji je uspjeh u privatizaciji postignut smanjenjem javnoga duga, odnosno stare devizne tednje od 3,6 na 1,4 milijarde DEM. No, prihodi dravnog prorauna od prodaje Hrvatskih telekomunikacija i banaka (PBZ, Splitske i Rijeke) u godini 1999. iznose 7,4 milijarde kuna, a u godini 2000. strani kapital stjee ve 71% bankarskoga sustava u Hrvatskoj (tablica 2.).
Tablica 2. VLASNIKA STRUKTURA BANAKA U HRVATSKOJ NA SVRETKU GODINE 1999. U MILIJUNIMA KUNA
10 najveih banaka Po osnovnom kapitalu u Hrvatskoj godine 1998. Inozemni kalital godine 2000. Inozemni kapital
Osnovni kapital
Osnovni kapital
Privredna banka Zagreb Zagrebaka banka Zagreb Potanska banka Zagreb Splitska banka Split Rijeka banka Rijeka Bank Austrija Dalmatinska banka Zadar Hypo banka Raiffeisen banka Dubrovaka banka Dubrovnik Croatia,Glumina banka Zagreb Ukupno Izvor: DAB, Zagreb.
1.666 1.147 384 320 306 0 233 0 215 467 494 5.226
0 455 0 0 8 0 0 0 215 0 7 685
0% 39,64% 0% 0% 2,72% 0% 0% 0% 100% 0% 2,4% 13%
1.666 1.147 384 320 306 261 233 217 215 185 156 4.868
1.105 464 0 240 230 261 102 217 215 139 0 2.972
66,3% 42,85% 0% 75% 75% 100% 43,7% 100% 100% 75% 0% 71%
Nova dravna administracija napravila je inventuru vrijednosti i kvalitete drutava u portfelju Fonda, da bi mogla utvrditi poteze u buduoj privatizaciji rezidualnog portfelja i uz djelotvornije upravljanje portfeljem. Zateen je portfelj od 1852 dionika drutava, nominalne vrijednosti u iznosu 23.988.769.967 kuna.
27 Najplodnija je bila godina 1998., sa 893 milijuna USD i to zbog prodaje HT. Najvie je uloeno u telekomunikacije (807,5 milijuna USD), u farmaceutsku (707,8 milijuna USD) i u novarsku industriju (296 milijuna USD), iz SAD, Njemake i Austrije.
170
Analiza portfelja otkrila je ukupne gubitke od 6,2 milijarde kuna, gubitak portfelja 3,03 milijarde kuna, dnevne gubitke od 7,5 milijuna kuna, prezaduenost, insolventnost, tehnoloku zastarjelost i kadrovsku neekipiranost i apsolutni izostanak stratekih smjernica i korporativnog upravljanja, to je obezvrijedilo portfelj na 19% nominalne vrijednosti. Pretvorba drutvenih poduzea oznaila je poetak institucionalizacije novoga sustava, standarda u ponaanju gospodarskih subjekata zasnovanog na novom vlasnikom ustrojstvu. Glavna je intencija bila precizno asignirati rizik na donositelje odluka. Formalno-pravno, rije je o institucionalnom utvrivanju novih vlasnika, smjerom vlasnikog, trinog i politikog pluralizma. Vrijeme je moralo pokazati da e se ciljevi pretvorbe i privatizacije ostvarivati, a posljedice su rast cijene kapitala vei od razine trine cijene, to je izravan pritisak na smanjenje trine vrijednosti poduzea. Profitabilnost privatizacije opada, a drava kao sredinji menader snosi rizik smanjene profitabilnosti i neizbjenih strukturnih promjena. Smanjena je mogunost aktivnijeg ulaska u strukturne promjene, jer je smanjena materijalna osnova, pa se namee pritisak prema vanjskom zaduivanju. Dakle, ve je i normativno zanemaren ukupan rizik kao znaajka dugoronog procesa.
Koncentracija i decentralizacija Umjesto podjele rizika, drava je pretvorbom i privatizacijom preuzela sav rizik. Normativno je uvela koncentraciju i centralizaciju sredstava i odluivanja o njima. Rije je o specifinoj prvobitnoj akumulaciji na razini drave. Vano je razlikovati proces formiranja od procesa upotrebe, gdje je opravdano postaviti pitanje o objektivnosti upotrebe akumulacije. Ako se fomiranje akumulacije moe zasnivati na naelu koncentracije i centralizacije, njezina bi se optimalna upotreba morala zasnivati na naelu decentralizacije s izborom izvedivih i profitabilnih programa, u funkciji tehnolokotehnikog, trinog, financijskog, organizacijskog i upravljakog restrukturiranja. U poetku, sva poduzea postaju dravna, prodaju ih uz zanemariv popust djelatnicima, a neprodani dijelovi poduzea ulaze u dravni portfelj. To je bilo mogue, poto drava kao arbitar odobri pretvorbu i privatizaciju, pa je bilo teko izbjei subjektivnu komponentu u odluivanju. Strah od rasprodaje prirodnog i proizvedenog drutvenog bogatstva nije rijeen podravljenjem. U specifinim je okolnostima drava kao najvei vlasnik, u situaciji ograniene potranje, dola u situaciju da rasprodaje poduzea zbog zadovoljavanja svojih potreba. S analitikog stajalita, model pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj primjenjivan je sukladno s promjenljivim okolnostima u okruenju. Zbog znaajnog je uinka
171
politikog imbenika u odluivanju model pretvorbe i privatizacije formalno-pravno nadopunjivan i mijenjan, ali je u biti ostao isti. Uz niz ogranienja, provedba je modela u praksi dodatno oteana ratnim neprilikama. Tako se moe govoriti o ovim znaajkama privatizacije: provodi se bez jasno prepoznatljivih stratekih ciljeva, koncentracija i centralizacija odluivanja o svim bitnim elementima, velik znaaj politike u odluivanju, uz zanemarivanje trinog mehanizma, promjene zakonske regulative i poveanje institucionalnog rizika, brzina privatizacije zasniva se na subjektivnim procjenama politikih imbenika, usporavanje je posljedica nepostojanja mikroekonomske analize portfelja, razumije se vie kao tehniko, a ne kao strukturno pitanje, bez transparentnosti procesa, temelj je za sumnjienja u zakonitost. Navedeno je posljedica primjene modela, a sumnja se da je kao uzorak posluio latinskoameriki model protekcionistikih drava i obiteljskih poslovnih imperija.28 Kada tvrtka postane dijelom obiteljskog poslovnoga carstva, za nju gube interes ostali poduzetnici, menaderi, graani, javnost i trite kapitala. Najbolja hrvatska poduzea nisu mogla samostalno opstati na hrvatskom tritu kapitala, pa su postala dijelom obiteljskih poslovnih klanova, u kojima nema mjesta za one koji se ne podvrgavaju autoritetu. Koncentracija i centralizacija odluivanja o privatizaciji pretvorila se iz pozitivnog imbenika u svoju suprotnost. Drava je kao glavni donositelj odluka bila u prilici odabirati ponude i optimirati proces trgovanja imovinom. Normativno je bila posrednik i organizator trita kapitala, u emu je zanemarila transparentnost i omoguila koncentraciju kapitala, kombinacijom trinih i netrinih kriterija. U procesu pretvorbe i privatizacije bilo je vie revizorskih zahvata drave i netransparentnih promjena. Promjene zakonskih propisa poveale su institucionalnu nesigurnost, a to je dodatno utjecalo na usporavanje procesa. Potencijalna revizija zahvatila bi veliki broj tvrtki, a postoje razmiljanja da bi morala biti obuhvaena svaka neuspjena tvrtka. Poznato je da u portfelju drave ima suvie insolventnih tvrtki, pa razmjeri revizije mogu otii u loem smjeru29.
Taj je fenomen u svijetu poznat. Dvije treine krupnih privatnih poduzea u Brazilu, Meksiku, Argentini i Kolumbiji pod obiteljskom su kontrolom. U ileu dvije obitelji upravljaju sa dva najvea poslovna konglomerata. Ta su obiteljska carstva konglomerati neprilagoeni modernome poslovanju. Obiteljski holdinzi nastali su pod utjecajem nekoliko snanih silnica. U dijelu svijeta u kojem obitelj ima i posebno drutveno znaenje, u tridesetim su godinama odabrane obitelji ekonomski ojaale oslonjene na protekcionistike drave koje su im odobravale povlatene zajmove i preputale upravljanje krupnim dravnim kapitalom. Fenomen je poznat kao latinskoameriki sindrom.
29 Zakonski sluajevi obveznog provonja revizije pretvorbe i privatizacije nisu sporni ni neprihvatljivi, ali bi svi zajedno mogli obuhvatiti najvei dio od ukupno 2650 drutvenih poduzea koja su prola kroz pretvorbu. A to, pak znai, da bi revizija priblino 2.000 rjeenja o pretvorbi bila dugotrajna, to bi moglo utjecati na povjerenje inozemnih investitora prema Hrvatskoj, koje je nakon sijeanjskih izbora godine 2000. znaajno poveano. 28
172
Prihvaena je tvrdnja da privatizaciju valja obaviti to prije, ali i to uinkovitije. Uinkovitost bi se mogla postii prepoznatljivou stratekih ciljeva. U tome je praksa potvrdila da je u prvoj fazi pretvorbe, i osobito privatizacije, dolo do brzog privatiziranja, ali tek onih drutvenih poduzea koja su imala trine, tehnolokotehnike i upravljake pretpostavke za odranje i razvitak. Po udjelu privatnog sektora u BDP Hrvatska je u odnosu na srednjoeuropske zemlje u donjem dijelu, s udjelom od 60%. Zbog promjena uvjeta na izvoznom tritu, potrebno je preispitati konkurentski poloaj i novo pozicioniranje na trino zasnovanoj ekonomiji. Da bi ubrzala privatizaciju dravnog portfelja, nova Vlada uvodi model konane javne ponude, kakav je dao dobre rezultate u SAD. Prodavat e se dionice loih, obezvrijeenih i prezaduenih poduzea uz poetnu cijenu od jedne kune, a HFP nee kupcima postavljati dodatne uvjete.
Realan i financijski sektor Odabrani model pretvorbe i privatizacije drutvenih poduzea u Hrvatskoj ishodite je procesa u gospodarstvu. Hrvatski model privatizacije izaziva pojavu dihotomije, odnosno podjele na realan30 i financijski31 sektor. Njihova bi se razmjena morala zbivati na financijskom tritu, tj. na tritu novca i kapitala. Slika strukture, organizacija i institucija hrvatskog realnog i financijskog sektora ilustrirana je slika 1.
Sektor gospodarstva koji je nelikvidan i nerestrukturiran i koji se nalazi u recesiji s previsokim rizicima kreditiranja.
31 Sektor koji je saniran i uravnoteen, s visokom likvidnou i s iskustvima s previsokim rizicima kreditiranja.
30
173
Slika 1.
Ukupni broj pravnih osoba u realnom sektoru iznosi oko 180 tisua32. Iako je glavna greka u pretvorbi i loem upravljanju poduzeima nakon pretvorbe, gospodarstvo je optereeno golemom dravnom potronjom. Uz velike poreze, drava se dodatno kreditira naplaivanjem poreza iz gospodarstva prije nego to se ostvare prihodi, a zatim i tako da sama ne plaa raune. Visoke kamatne stope optereuju gospodarstvo. Trite je kredita imperfektno, u njemu kamate ne uravnoteuju ponudu kredita s potranjom za kreditima. Loi su dunici spremni platiti svake kamate samo da dobiju kredit, ali ga zatim ne mogu vratiti. Kolateral nije dovoljan, jer nije razvijeno sekundarno trite dugova i nema dovoljno platno sposobne potranje za nekretninama, koje su oduzete kao hipoteke. Posljedica je
U ukupnom broju ukljuenih u statistiko istraivanje ZAP, vie od 95% malih poduzetnika, a srednje velikih je oko 3%. Prostornu rasporeenost karakterizira koncentracija u Zagrebakoj regiji (cca 40%), i u manjoj mjeri u jo etiri regije. Na splitsko-dalmatinskom podruju zastupljenost je 12%, na rijekom podruju 9%, na podruju Istre 7%, a na podruju Osijeka i Baranje 5%. Teritorijalna pripadnost odreena je prema sjeditu pa stoga ne odraava stvarni raspored gospodarskih aktivnosti.
32
174
nelikvidnost, dakle nesposobnost plaanja obveza, pa i insolventnost zbog trajnih gubitaka poduzea. Dinaminost gospodarskih subjekata poveavat e se jaanjem financijskih institucija i financijske discipline. Financijske institucije prikupljaju i alociraju raspoloivu tednju33 gospodarstva sa svrhom poticanja rasta na osnovi motivacije subjekata na tritu. Banke se mikroekonomski ponaaju racionalno i ulau viak likvidnosti u nerizine kratkorone plasmane, kreditirajui dravu i Hrvatsku narodnu banku, umjesto gospodarstva i stanovnitva. Paradoks je da se hrvatski dunici zaduuju u inozemstvu kod inozemnih banaka, i to zbog previsokih domaih kamatnih stopa, i zbog toga to nam banke kredite odobravaju na osnovi deviznih depozita hrvatskih banaka. Hrvatske banke ne obavljaju depozitnu multiplikaciju, odnosno funkciju realokacije depozita u kredite svojim korporativnim klijentima i stanovnitvu. Hrvatska narodna banka kao centralna banka odrava stabilnost cijena i osigurava vanjsku i unutrarnju likvidnost. Ona bi morala primijeniti neke instrumente indirektne monetarne kontrole, da bi se alokacija kredita hrvatskih banaka uinila efikasnijom, odnosno potrebna je aktivnija uloga sredinje banke u poticanju financijskog posredovanja. S realnim sektorom gospodarstva povezani su i problemi u bankama.34 Ukupni trokovi rehabilitacije banaka u Hrvatskoj (od godine 1991. do 2000.) dosegli su kumulativni troak vei od 31% BDP. U Hrvatskoj postoji 48 banaka, 84 tedionice i 91 pravna osoba u skupini ostalih financijskih institucija. Udio stranoga kapitala u hrvatskoj bankarskoj aktivi iznosi 73%, s tendencijom porasta do 95%, pa dolazi do odlijevanja domae tednje u inozemstvo. Tome pogoduje i injenica da je 62% ukupne hrvatske bankarske pasive devizno, to je opasnost za bankarski sustav i u sluaju devalvacije kune. U etiri najvee hrvatske banke koncentrirano je oko 55% ukupne imovine bankarskog sektora, to upuuje na elemente oligopola. Osim toga, jo je uvijek nekoliko
33 Pardoks je da su hrvatske banke jedno od izvorita ograniavanja agregatne tednje. Odnosi i veze poduzea i banka omoguuju prelijevanje nelikvidnosti iz jednog segmenta u drugi.
Na poetku tranzicije banke su ve bile optereene kreditima koje poduzea nisu mogla otplaivati, a taj se teret poveao uvoenjem stabilizacijskih mjera i pod pritiskom svih ostalih promjena kojima su tvrtke bile izloene. Vodee su banke postale, u odnosu koji je uspostavljen preko dravnih i javnih poduzea, paradravne i izvravale su nekritino naloge koji su dolazili iz neekonomske sfere. Banke su postale preprekom ulaganjima i rastu, jer je uz realne kamatne stope od oko 20% teko nai zainteresiranog investitora, osim onih u krajnjoj potrebi i za kratkorona sredstva, a uz ogranien pristup kreditima. Raspoloiva kreditna sredstva usmjerivana su na gubitae ne bi li se smanjio pritisak kredita koji su umrtvljeni. Gubici poduzea na razini novih kredita (oko 5% BDP) pridonijeli su umjetnoj potranji za kreditima, odlasku zdravih komitenata i pritisku na porast kamatnih stopa. Nain rjeavanja problema gubitaa osobito dravnih poduzea, pri emu se ne provodi restrukturiranje a s likvidacijama se odugovlai, odraava se na poloaj banaka, kojima su ta poduzea ne samo komitenti ve i suvlasnici.
34
175
najveih hrvatskih banaka u dravnome vlasnitvu, a njihov udio u ukupnoj bankarskoj imovini iznosi 14%. Bankarski se sustav konsolidira okrupnjivanjem manjih, podkapitaliziranih banaka na trinim kriterijima. U prioritete bankarske reforme ulaze okrupnjivanje banaka, osuvremenjavanje emisijskog mehanizma i monetarnog upravljanja, dalja privatizacija i uinkovitije upravljanje bankarskim trokovima i rizicima i uvoenje nove tehnologije. Reforma domaeg platnog prometa, odnosno prenoenje poslova platnog prometa sa ZAP-a na komercijalne banke i uhodavanje Sredinje depozitne agencije usporeno je, dok ostali elementi reforme financijskog sustava kasne (osnivanje mirovinskih fondova, zastoj u reformi deviznog sustava, neplaanja35 i sl.).
Javni sektor Privatiziracija moe pridonijeti veoj efikasnosti javnih rashoda. Privatizacijom glavnih javnih monopola, uz izlaganje tih monopola konkurenciji kao deregulacija u gospodarstvu, poboljat e se budet. Prijenos javnih monopola u privatni sektor, bez demonopolizacije pogorat e budet, uz nemogunost dovoljne nadoknade iz tako privatiziranih monopola i gubitak javnoga sektora. Dimenzioniranje javnog sektora usko je povezano s ulogom drave u procesu privatizacije, ne samo odnosa privatnog i javnog vlasnitva u infrastrukturi, jednako proizvodnoj (eljeznicama, cestama, energetici, telekomunikacijama i sl.) i socijalnoj (zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, kultura i sl.) sa stajalita ekonomske uinkovitosti, nego i ravnopravne raspodjele drutvenog bogatstva i ravnopravnosti u zadovoljavanju potreba. Postoji mnogo rjeenja, ukljuujui kombinaciju privatnih usluga s javnim financiranjem. Priroda je procesa tranzicije takva da zahtijeva oprez prilikom irenja privatizacije izvan poduzetnikog sektora. Privatizacija zdravstva ili obrazovanja znaila bi ekonomski i drutveno tetan zaokret od opeg pristupa u osiromaenim drutvima, a uz nedostatne osiguravateljske i dugorone tedionike institucije, privatne ili javne fondove, kojima je potrebno vrijeme za razvitak. Posebno su osjetljiva dva podruja, to su zdravstvo i socijalno osiguranje, odnosno status njihovih fondova u situaciji u kojoj oni nemaju odgovarajuih realnih pokria. Problem je sloeniji uzme li se u obzir injenica da je u gotovo svim
35 Naslijeen sustav plaanja u zemlji preko ZAP-a donosi posebnost insolventnosti-nelikvidnosti. Blokada irorauna specifinos je hrvatskog nacionalnoga gospodarstva, odnosno ekonomskih sustava nastalih raspadom jedinstvenog jugoslavenskog sustava funkcioniranja. Zapadni sustavi koje su prihvatile sve tranzicijske zemlje, platni promet obavljaju preko banaka, pljenidbu likvidne i nelikvidne imovine sudskim rjeenjem, pri emu nijedan vjerovnik nema prioritet, a stanje nesposobnosti plaanja sankcionira se obvezom samoprijavljivanja postupka steajnog preustroja ili steaja, pa likvidacije.
176
zemljama u tranziciji demografska struktura stanovnitva nepovoljna, to se odraava na broju uzdravanih osoba i da je stopa nezaposlenosti dosegla kritinu toku. Odnos aktivnih osiguranika i umirovljenika dodatno oteava financiranje postojeeg sustava i prijelaz s dosadanjeg generacijskog sustava na sustav zasnivan na tri stupa mirovinskog osiguranja - generacijske solidarnosti, obveznog osiguranja i dobrovoljne tednje. U zdravstenom sustavu oekuje se nastavak racionaliziranja uz konsolidiranje financija i kontrolu izdataka i istovremeno pruanje zdravstenih usluga koje odgovaraju visokim standardima. Opasnost je da se sadanja linearnost u pristupu proiri, i to zbog konfliktnosti racionalnosti i kvalitete. Bez obzira na model, stavovi koji su izraeni odnose se na potrebu izgradnje razvojnih strategija i na njihove provedbe. U startu su privatiziracije poduzea podijeljena na dvije grupe. U prvoj su velika poduzea stratekog znaenja36 i javne ustanove u vlasnitvu drave. Ostala su poduzea ula u proces privatizacije. Utjecaj navedenih javnih poduzea razmjeran je s njihovom veliinom. Udio dravnog i mjeovitog sektora s preteitim dravnim kapitalom u rezultatima, u imovini i u kapitalu svih poduzetnika jest (tablica 3.):
Tablica 3. U godini U ukupnom prihodi U dobiti tekue godine U gubitku tekue godine U dugotrajnoj imovini U kapitalu i rezervama 1995. 31,2% 24,2% 57,8% 67,8% 68,1% 1996. 27,4% 16,6% 66,5% 63,2% 64,2% 1997. 23,3% 26,7% 45,4% 58,6% 61,3% 1998. 23,6% 17,1% 45,8% 58,6% 61,3% 1999. 23,6% 17,1% 45,8% 58,6% 61,3%
Izvor: Zavod za platni promet, Sredinji ured Zagreb.
U analizi portfelja vano je slijediti naelo rente. Kod svih poduzea koja rade s rentom, kao to su poduzea u rudarstvu, u umarstvu, u poljoprivredi, u elektrogospodarstvu, u prometu i vezana, u turizmu, drava bi morala imati veu ulogu u procesu privatizacije, nego kod onih poduzea koja nemaju takve znaajke. Naelo je ovakvo: drava mora voditi brigu o renti, a ne o poduzeima. Drava bi
36
INA, HEP, H, HPT, HRT, Hrvatske ume, Hrvatske ceste
177
morala doi to prije u situaciju u kojoj su poduzea privatizirana, a renta podravljena37. Strateki ciljevi procesa privatizacije izvan bloka dionikih drutava nastalih pretvorbom jesu: (a) Porast sudjelovanja inozemnih, osobito stratekih investitora, sa ciljem transfera upravljanja, kapitalizacije znanja i vrhunskih tehnologija, ime bi se postigli uinci u restrukturiranju, upravljanju i uinkovitosti poslovanja privatiziranih poduzea. (b) Proirenje preferencijalnog sudjelovanja domaih graana u procesu. (c) Poveanje proraunskih prihoda od privatizacije javnih poduzea, zbog podupiranja ostalih trinih reformi. (d) Podizanje efikasnosti poslovanja poduzea u javnom sektoru. (e) Poveanje koristi potroaa niim cijenama i tarifama i boljom kvalitetom javnih usluga. (f) Demonopolizacija trita i unapreenje trinog natjecanja na podruju pruanja usluga javnih poduzea i poveavanje uvjeta konkurencije s ciljem harmonizacije s trendovima na tritu EU i na svjetskom tritu. (g) Multiplikativno poveanje efikasnosti poslovanja djelatnosti koje ovise o sektoru javnih usluga. (h) Podizanje razine efikasnosti cijelog gospodarstva, jer taj sektor intenzivno optereuje cijene inputa ostalih poduzea u gospodarskom sektoru. U srednjoronom razdoblju planiraju se dalja privatizacija i restrukturiranje dijela usluga zdravstva i kolstva i drugih segmenata javnih usluga za koje ne postoje razumni ekonomski razlozi da ih iskljuivo prua drava. U izradi je cjeloviti dokument sa stratekim odrednicama privatizacije, s potrebnim zakonodavnim okvirom procesa (privatizacija svakog javnog poduzea zahtijeva usvajanje posebnog zakona) i s preciznim vremenskim rokom, u kojem e se privatizacija javnih poduzea i banaka odvijati. Na dravni se sektor ne smije gledati kao na optereenje iz prolosti, kojeg se valja rijeiti to je prije mogue, i uz bilo koju cijenu, ve ga se moe koristiti kao vrijednu imovinu, koja, ako se racionalno njome upravlja, moe pridonijeti maksimalnim koristima ili minimalnim gubicima. Prema tome, transfer takvih poduzea potrebno je provesti u pravo vrijeme i na pravi nain, radi poveanja razine tednje, odnosno maksimiranja doprinosa buduem razvitku zemlje. Uvjet je za pravilno koritenje dravnog sektora je jasan
37 Odgovarajui je primjer proizvodnja i prerada nafte. Domaa je nafta prirodni resurs i u sebi sadri rentu, ali to, meutim nije i uvozna nafta, bez obzira je li samo kupljena ili proizvedena na vlastitoj buotini u inozemstvu. Po tome naelu podraviti valja domau naftu (porez na prirodnu rentu), ali ne i poduzee za istraivanje i proizvodnju nafte, ili rafineriju. Njih je potrebno privatizirati.
178
program privatizacije, ukljuujui i takav vremenski slijed koji ne moe paralizirati dugorone poslovne inicijative, osobito u odnosu na investiranje, ni iskorijeniti menadere zbog pozicija u starom reimu, a ne po logici njihovih stvarnih sposobnosti i znanja. Posljednji je trenutak da se okrene od podjele i prodaje naslijea prema raspravi o stvaranju nove vrijednosti. Forsirana prodaja, bez jasne strategije, najgori je mogui potez.
Specifinosti privatizacije Privatizacija je morala omoguiti promjenu agregatne strukture gospodarstva tako da strukturne promjene na makrorazini i proces restrukturiranja na mikrorazini omogue veu razinu konkurentnosti robe i usluga na tritu. Smatralo se da e od moguih metoda privatizacije, sama poduzea izabrati najpovoljniji oblik. Takav pristup nije dao dovoljnu dubinu za operacije na financijskome tritu, a izostao je mnogo privlaniji oblik dokapitalizacije u obliku emisije novih dionica. Gotovo su sve hrvatske banke u tijeku privatizacije pretvarale svoja davno otplaena, a naknadno revalorizirana, potraivanja u uloge u tvrtkama, ime su krpale svoje loe bilance, optereene dubioznim plasmanima iz prolosti38. Jedan je od najznaajnijih problema uinkovite privatizacije visoka zaduenost poduzea. Kupnja je takvih poduzea i preuzimanje visokih financijskih obveza. Praksa pretvaranja potraivanja vjerovnika u udjele i taj nain kupnje poduzea izgubili su na znaenju onog trenutka kada su dobijena poduzea privatizirana. Kod mnogih tako privatiziranih poduzea banke se pojavljuju kao suvlasnici, pa i preteiti vlasnici. Vjerovnici bi na taj nain i mogli stjecati vlasnitvo u poduzeima koja bi u perspektivi mogla ostvarivati dobit, ali su poduzea bez izraene kratkorone perspektive, s problematinim potrebama restrukturiranja, ostala neprivatizirana, na brizi dravi. Njihovo restrukturiranje i oporavak nisu mogui u kratkome roku. injenica je da se mnoga poduzea odravaju, koriste se kao socijalni amortizeri i prikrivaju nezaposlenost. Neovisno o institucionalnim oblicima i formalno38 Najvie su u osporeno pretvaranje potraivanja u ulog ulazile Zagrebaka banka i Privredna banka Zagreb. Zagrebaka banka, koja je svojedobno raspolagala udjelima u vie desetaka tvrtki, nominalno vrijednima stotine milijuna kuna, pametno je upravljala svojim portfeljem. U vie krugova okrupnjivanja i mijenjanja udjela u tvrtkama, stekla je vlasniki portfelj u kojem dri veinski paket dionica samo u dvije potencijalno veoma vrijedne istarske turistike tvrtke: u Jadranturistu iz Rovinja i u Istraturistu iz Umaga. Slina je situacija i s Privrednom bankom Zagreb, vlasniki portfelj koji je (u poetku nominalno vrijedan oko dvije milijarde kuna) dva puta, prigodom ulaska u sanaciju, u prosincu 1996., i prije prodaje talijanskom BCI-ju, vraen Dravnoj agenciji za sanaciju banaka (DAB), u zamjenu za dravne sanacijske obveznice.
179
pravnim rjeenjima, ipak sve zavrava u raunu drave, tj. u proraunu. Kapacitet prorauna ogranien je, politika prioriteta jo se uvijek i objektivno i subjektivno primjenjuje, pa je teko oekivati bre pomake. Kuponska je privatizacija ubrzala proces privatizacije poveanjem broja poduzea koja su privatizirana, a poveala je i broj dioniara. Nije, meutim, ostvaren dodatni priljev kapitala. Vano je da se to prije provedu mjere zatite malih dioniara i da situacija na financijskome tritu postane transparentnija. Pretvorba je pridonijela loem upravljanju. Otkup dionica zaposlenih i menadmenta stvorio je saveznitvo u kojem je svaki od partnera nastojao zadrati pozicije, to objanjava pomanjkanje napora za proizvodnim restrukturiranjem. Od menadmenta nisu traeni razvojni programi kako je uobiajeno u trinim ekonomijama, a zadaa mu je pod pritiskom rata puko odravanje proizvodnje. U tome se traio oslonac na dravu i to tako da rastuim budetom drava postane glavni kupac, koji iako neredovito plaa, za uzvrat odgaa likvidaciju poduzea i uvodi sanaciju, koja zapravo predstavlja odljev tednje.39 Problemi u privatizaciji imali su za rezultat loe upravljanje poduzeima, a steaji nisu odgovarajue provedeni zbog rastue nezaposlenosti i neuinkovitosti pravnog sustava. Osjeaju se i problemi bankarskog sustava, niska razina domae tednje i mali udio stranih investicija. Tome je razlog nesigurno gospodarsko i politiko okruenje, ali i nesposobnost uspostavljanja klime za privlaenje stranih investicija. Osnovne prepreke za ulaze stranih investicija komercijalni su i politiki rizici, uz stabilnost teaja, osim toga - visoki je deficit platne bilance, visok je vanjski dug, velika je nelikvidnost i nezaposlenost poprima ogromne razmjere. Sporiji proces privatizacije prihvatljiv je ako su vlada, zaposleni, sindikati i politiari brana svim malverzacijama koje omoguuju otuivanje imovine, a ako su rast i tednja u privatnom sektoru visoki. Potrebno je stvoriti pravnu regulativu koja e nelegalne radnje u tijeku privatizacije minimizirati, osigurati potpunu pravnu zatitu dioniara, osobito malih i uvjete za transparentno trino odvijanje procesa na financijskome tritu. U protivnom je izlaz ubrzana i ustrajna privatizacija uz normalizaciju odnosa u kasnijem tijeku trinog poslovanja. Okruenje i stanje u ekonomiji nameu nain privatizacije. No, cilj prodaje dionica podravljenih poduzea nije bio izgraditi trinu strukturu velikih, malih i srednjih poduzea i nalaziti strateke investitore, nego rjeavati probleme hrvatske drave, kao to su isplata ratnih teta i naknade obiteljima poginulih branitelja, financiranje obnove ratom poruenih podruja, saniranja
39 Greake su sustava izbjegavanje likvidacije poduzea, dravna intervencija, pokrie gubitaka odnosno swapovi, transformacija banaka u kojima su glavni vlasnici i njezini najvei dunici, to omoguuje meka budetska ogranienja dok se banke ne saniraju i restrukturiraju i sl., a to je rezultat dravnoga vlasnitva. Posljedice se osjeaju na makroekonomskoj razini.
180
banaka, ouvanje vlasnitva prijanjih vlasnika nacionalizirane imovine, priljev sredstava u dravni proraun itd. Privatizacijom je pokuana i redistribucija moi u drutvu, tj. pokualo se postii da novi vlasnici budu podobni za vladajuu politiku strukturu, koja time zadrava monu polugu upravljanja drutvom, ak i u uvjetima kada vie ne bude na vlasti. Tako nastali poduzetniki imperiji u uvjetima trinog poslovanja uruavaju se, vukui sa sobom veliki dio gospodarstva u gubitke. Od 2600 poduzea koja su godine 1992. ula u privatizaciju, tek ih 10% nije privatizirano. No, mnogi dioniari nisu otplaivali ono to su kupili, pa pojedini vlasnici poduzea vraaju dravi, tako da pravi podaci o tome koliko je i to privatizirano ne postoje. Stoga se o efikasnosti hrvatske privatizacije moe zakljuiti po trenutnoj gospodarskoj situaciji. Dominantni vlasnici, osobito drava, PIF-ovi i banke i dalje trguju gospodarstvom.
Uinci privatizacije u Hrvatskoj Primjena modela pretvorbe i privatizacije, unato izmjenama i dopunama institucionalnih okvira generirala je pozitivne i negativne uinke. O tome se moe rei da je struktura negativnih uinaka ne samo ira, ve i jae utjee na stanje u gospodarstvu i drutvu kao cjelini. Makroekonomski rezultati hrvatskoga gospodarstva u tranziciji proturjeni su i mogu se vrednovati u irokoj skali od veoma dobrih do veoma loih. Veoma dobri odnose se na dostignuti stupanj stabilnosti gospodarskih kretanja. Veoma loi odnose na na (a) nisku razinu razvitka (mjereno razinom BDP oko 70%) u odnosu na predtranzicijsku i predratnu godinu 1989., (b) nisku stopu rasta BDP, (c) visoke stope nezaposlenosti koje se poveavaju i nisku iskoritenost postojeih proizvodnih kapaciteta, (d) veliko meusobno zaduivanje s konzekvencom poveavanja problema likvidnosti, (e) neuravnoteene odnose cijena domaeg i stranog novca, (f) nisku razinu investicija kako domaih tako i vanjskih, (g) uvjete poslovanja koji su bolji za uvoznike nego za izvoznike, (h) poveanje trgovinskog i tekueg deficita s tendencijom poveanja vanjske zaduenosti, (i) nisku razinu ostvarene privatizacije uz popratnu pojavu velikih drutvenih devijacija i tenzija.
Pozitivni uinci O pozitivnim uincima pretvorbe i privatizacije moe se govoriti vie u normativnom, a manje u izvedbenom, realnom smislu. Neovisno o tome, injenica je da su pozitivni uinci pretvorbe i privatizacije ovi: (1) Nominiranje vlasnika. (2) Izravna asignacija formalno-pravne odgovornosti. (3) Izravna asignacija gospodarskoga rizika. (4) Formiranje trinog makroekonomskoga sustava. (5) Normativno usklaenje s europskim standardima i meunarodna usporedivost.
181
(1) Glavna pozitivna znaajka pretvorbe i privatizacije prijelaz je iz sustava nevlasnitva u sustav poznatih vlasnika. To je jedno od polazita za praktino ureenje razmjenskog dijela u reprodukcijskome lancu, tj. formiranja transparentnog trita kapitala. (2) Izravna asignacija formalno-pravne odgovornosti i gospodarskih rizika u procesu odluivanja jo je znaajnija pozitivna posljedica pretvorbe i privatizacije. Izgradnja sustava dugoroan je proces, a otvoren je pretvorbom i privatizacijom. (3) U primjeni modela nije mogue izbjei negativne uinke, ali ih je mogue smanjiti. Oni imaju znaajku drutvenih trokova, a budui da su pod kontrolom drave, njezina je zadaa da ih minimizira. (4) Izravna asignacija rizika i sustav poznatih vlasnika bili su polazite za normiranje trinog makroekonomskog sustava. Transparentni institucionalni okviri organizirali su oblik uspostave trita rada i kapitala, uz ve razvijeno trite robe. Normativno usklaivanje trinog sustava s elementima njegove strukture i mehanizama pretpostavka je za bri ulazak u meunarodne gospodarske integracije. (5) Proces pretvorbe i privatizacije jest formalno-pravni preduvjet za uinkovit procesa tranzicije, uz koji je potrebno istaknuti i stukturno znaenje toga procesa. Uspjenost pretvorbe i privatizacije nije mogue precizno izmjeriti. Jedan je od moguih naina mjerenja staviti ostvarenja u odnos s poetnim stanjem. Tranzicija je morala rijeiti promjenu u pluralizam vlasnitva, trita i makroekonomskog okruenja u skladu sa suvremenim trinim gospodarstvom. Ta su tri kompleksa istovremeno i okosnica procesa tranzicije, a ocjena uspjenosti mjeri se po pokazateljima samima po sebi i u usporedbi sa drugim zemljama u tranziciji.
Negativni uinci Uz nemogunost kontrole, negativne uinke pretvorbe i privatizacije karakterizira, kao i kod ostalih zemalja u tranziciji, pojam privatizacija nomenklature, iskoritavanje organizacijskih i pravnih rupa u dravnome sektoru, izbjegavanje poreza, verc, korupcija, nezaposlenost i sl. Brzo bogaenje sumljive nove poslovne klase, uz pojavu opih ekonomskih potekoa, stvorilo je otpore privatizaciji. Na te bi se pojave moglo gledati kao na cijenu transformacije, osobito sa stajalita primitivne akumulacije kapitala i stvaranja poduzetnitva. Budui da negativne posljedice, ne samo brojem, ve i strukturnim uincima na sadanje prilike, imaju veliko znaenje, navode se obrazloenja o njihovim znaajkama u gospodarstvu.
182
Novi vlasnici bez razvojnoga koncepta
U prvoj su fazi pretvorbe i privatizacije manja i srednja poduzea brzo nala vlasnike. Mali su dioniari ostvarili svoje pravo i upisali su veinski paket dionica i udjela. Kada je ogranieno pravo na 50% udjela, privatizacija je usporena, a to je bio znak da je procijenjena vrijednost previsoka za kupnju preostalih dijelova bez popusta. Budui da veliki broj novih vlasnika nije imao realni razvojni koncept, oni su poduzea kupovali zbog trgovanja. Ideja im je bila ostvariti kapitalni dobitak, a ne poslovno i razvojno restrukturiranje. Vlasnitvo se stjecalo jeftinim kreditima i obronim otplatama upisanih dionica i udjela. Presudan je bio majoritet koji generira iz bankarskog portfelja, veim dijelom steenog revaloriziranjem teajnih razlika otplaenih kredita.
Logika trgovanja, a ne proizvodnje U procesu privatizacije drava je kao najvei vlasnik mogla uvjetovati kupnju veinskih dijelova poduzea razradom poslovnog plana u smjeru restrukturiranja i rjeavanjem problema tehnolokog vika uposlenih. Drava je morala sprijeiti banke da trguju poduzeima jeftino ih stjeui, a skupo, menaderskim kreditima, prodajui. Rjeenja nisu smjela biti ni socijalni programi zatite uposlenika. Ona su morala biti usmjerena na utvrivanje strukture i broja uposlenika kao tehnolokog vika i na identificiranje alternativnih mogunosti njihova ponovnog i uinkovitog upoljavanja.
Jeftin nain stjecanja vlasnitva smanjuje odgovornost Znaajan je broj poduzea privatiziran jeftino, bilo da je rije o smanjivanju procijenjene vrijednosti, ili jeftinim financijskim aranmanima - kreditima i obronim otplatama, odnosno pretvaranjem potraivanja u ulog. Kada se neto jeftino dobije, manje se cijeni i trgovanje ima prednost pred strukturnom prilagodbom, pod poveanjem uinkovitosti i pod razvitkom. Trgovaki mentalitet menadera, preljevanjem akumulacije jednog poduzea u ulog drugoga, smanjuje bilo kakvu odgovornost vlasnitva nad poduzeem.
Neracionalan raspad velikih poslovnih sustava Velika poduzea su imala visoke procjene vrijednosti za pretvorbu, pa takva poduzea nisu privatizirana. Naslijeena odbojnost prema velikim sustavima i
183
njihova neuinkovitost bili su imbenici stava da velike sustave treba razbijati na manje. U tome su osobito aktivne bile banke i to zbog navedenih razloga. Uvjerenje da tako mogu biti uinkovitiji i da ih je lake privatizirati raspalo se u spoznaji, da to tehnolokotehniki i organizacijski nije lako provedivo. Takva je politika dovela do klime nesigurnosti uposlenika, a poslovno i razvojno ponaanje izgubilo se u potrazi za rjeenjima osobne egzistencije. Veliki sustavi, kao amortizeri dodatnog zapoljavanja, nali su se pred potrebom trinih, tehnolokotehnikih i organizacijsko upravljakih prilagodbi, ali je u sustave ugraena sporost prilagodbi prema novom institucionalnom okruenju. Umjesto reorganizacije-usitnjivanja velikih sustava, valjalo je obaviti analizu raspoloivih resursa, utvrditi mogue scenarije poslovanja i razvitka ili donijeti odluku o nainu sanacije, oivljivanja, steaja.
Usitnjivanje i neracionalna rasprodaja potencijala Kada je kako je vrijeme pokazalo, konstatirana nemogunost brzog i jeftinog restrukturiranja, poelo se usitnjivati i neracionalo prodavati potencijale pretvorenih i privatiziranih poduzea, najee poslovne prostore, graevinske objekte, dijelove opreme, pa i trita. O uposlenicima nitko nije vodio brigu, pa su dotadanji uposlenici kao tehnoloki viak ostajali bez posla, a to se vratilo dravi u oliku sve due liste nezaposlenih. Postali su realan makroekonomski, stukturni problem.
Nedostatak transparentne strategije privatizacije Pravila pretvorbe bila su jasna, sa znaajkom normativnog procjenjivanja vrijednosti. Veina se anomalija dogodila izvan djelovanja Zakona o pretvorbi, a te anomalije nisu obuhvaene tim zZakonom, ali jesu drugim naknadno donesenim. To su Zakon o trgovakim drutvima, Zakon o preuzimanju, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o pranju novca i Zakon o porezu na dohodak. Malverzacije su najveim dijelom nastale u porijeklu novca kojim su kupovana poduzea, ili nakon njihova preuzimanja. Proces privatizacije, meutim, unio je proces trgovanja imovinom, upotrebnom vrijednou, vlasnitvom. Privatizirana poduzea esto su sluila kao izvor novca za dalje kupnje poduzea i dionica. Naelo njegove nepovredivosti vlasnitva, drastino je smanjilo transparentnost u razliitim financijskim kombinacijama plaanja dionica i udjela. Prohibirani menaderski krediti i obrone otplate dionica i udjela otplauju se najveim dijelom iz dividendi nastalih od oekivane dobiti. Nedostatak dividende nadomjetan je prodajom dijelova poduzea, pa je dodatno smanjivana materijalna osnovica poslovanja. Teret stagancije nosili su uposlenici, a tehnoloki viak i drugi naini otputanja izazivali su nezaposlenost. Taj je dio nezaposlenosti izravna posljedica privatizacije, a ne strukturne prilagodbe.
184
Poveanje ope i strukturne nezaposlenosti Naslijeene strukturne neusklaenosti ishodite su sadanje vrlo velike nezaposlenosti. Opa nezaposlenost, meutim, rezultat je i promijenjenog odnosa novih vlasnika prema zapoljavanju. Racionalizacija poslovanja zahvatila je najprije zaposlene, to je opravdavano previsokom bruto cijenom rada i objektivno utvrenim vikovima uposlenih. Teret nezaposlenih prevaljen je na dravu. Sustav socijalne sigurnosti u razdoblju prije promjena bio je dobro razvijen, ali je uz nerazvijeno trite i zanemarivu mobilnost rada sustav generirao i niz negativnih uinaka. Rije je o podzaposlenosti kapaciteta i o niskoj proizvodnosti rada. Formalno-pravno novim se poduzetnicima i vlasnicima ne moe prigovoriti, ali vei broj nezaposlenih znai i vee financijske potrebe proraunskih sredstava. Ta sredstva dolaze od zaposlenih. Oni, dakle, koji su ostali zaposleni, imaju poveanu brigu za novo nezaposlene. Nebriga za djelatnike u privatiziranim poduzeima oznaene kao tehnoloki viak, odraz je kratkoronog sagledanja i trgovake logike novih vlasnika.
Nelegalno zapoljavanje, smanjena sigurnost i niske plae Oiti je problem nelegalnog zapoljavanja i smanjene sigunosti uposlenika, unato Zakonu o radu i mjerama gospodarske politike. Posljedica je to porezne evazije zbog visokih poreza i doprinosa vezanih za plae. Privatizacijom je asignirana odgovornost za odluivanje, odnosno privatizirana poduzea istrauju mogunosti evazije poreznih davanja, a to se ocjenjuje prihvatljivim i racionalnim, ako ne izlazi iz okvira formalnopravne korektnosti. Kada ih i prijavljuju, uposlenici su na minimalnoj plai, zbog mimalnih poreza i doprinosa iz plaa i na plae. Razlika plae naknauje se ili fiktivnim putnim nalozima i trokovima reprezentacije.Trokovi reprezentacije oporezuju se sa 35%, to je znatna razlika u odnosu na poreze i doprinose na plae i iz plaa, jer oni prelaze i 100%. Proraunski se priljev smanjuje, osobna potronja statistiki podcjenjuje, pa se i mutiplikativni uinci takve raspodjele neispravno tumae. Gubici radnog potencijala, osobito visokostrunih kadrova Niske su plae destimulativno utjecale na visokostrune kadrove, pa oni s alternativnim mogunostima upoljavanja odlaze. Njihov se nedostatak i u smanjenom opsegu poslovanja nerestrukturiranih poduzea osjea kao pad uinkovitosti. U trinom se smislu moe govoriti o mobilnosti rada, ali i o naputanju proizvodne djelatnosti. Strukturna analiza s identifikacijom problema ne samo za donoenje mikroekonomskih odluka na razini poduzea, ve i za formiranje tekue gospodarske politike na makrorazini, daje adekvatne odgovore.
185
Pogorana struktura gospodarskih aktivnosti Privatizacija je izravno utjecala na pogoranje gospodarske strukture. Naslijeena nepovoljna gospodarska struktura s nepovoljnom strukturom financiranja poslovanja i razvitka nagnala je nove vlasnike na racionalizaciju na svim podrujima, i to je bio prvi korak u procesu restrukturiranja. Privatizacija je proces koji uvodi decentralizaciju poslovnog i razvojnog odluivanja, na koje se moe utjecati mjerama gospodarske politike. Kapital je usmjeren prema tercijarnom sektoru (trgovini i uslugama), a tome je pridonijela ratna situacija. Nove su investicijske prilike mirnodopskog gospodarstva pravi i trini poticaj za ulaganja prema poeljnoj gospodarskoj strukturi. Ponaanje na tritu mogu stimulirati investicijske prilike u djelatnostima koje su sada neatraktivne, a bez kojih se ne moe zamisliti usklaena gospodarska struktura, zasnovana na relativnim komparativnim prednostima.
Oekivani uinci Prilikom daljeg privatiziranja poduzea drava moe imati vie kriterija po kojima e provesti privatizaciju. Najee su to visina ponuene cijene (priljev kapitala), zatita zaposlenih i razvitak (dokapitalizacija). Teko je da sva tri kriterija budu podjednako zastupljena najee se dogaa da su oni meusobno suprotstavljeni. Privatizacija ima najvei pozitivan proraunski utjecaj kada postie veu efikasnost u gospodarstvu. Upitna je dilema o varijantnim putovima dalje privatizacije u hrvatskome gospodarstvu. Drava kao najvei vlasnik mora preuzeti brigu o portfelju koji posjeduje, mora ga analizirati i pripremiti za dalju privatizaciju. Problemi nastaju na strani ponude. U procesu privatizacije Hrvatska ima poziciju price takera, ali se u procesu moe prilino razraditi ponuda. Potrebno je utvrditi oportunitetni gubitak prodaje poduzea, u emu se rauna na izgubljenu dobit koja bi mogla biti ostvarena kada poduzee ne bi bilo prodano. Kod poduzea koja imaju perspektivnu trinu poziciju, koja tehnolokotehniki nisu zaostala i koja u organizacijskoupravljaki uinkovita, a ve su privatizirana, to je lako. Poduzea preostala u portfelju drave ona su s najvie upitnih znaajki, ali i za njih se ne moe govoriti da su bez perspektive, da ih je potrebno prodati po brzom postupku i naplatiti toliko koliko kupci nude. Grupiranje poduzea u portfelju moralo bi slijediti naela pojedinanih problema s kojima su ona suoena. Dvije su glavne grupe takvih poduzea - to su poduzea s perspektivom i poduzea bez perspektive. Kriteriji podjele poduzea na ona s perspektivom i na ona bez perspektive ovise o strategiji razvitka Hrvatske. No, ekati na razraenu i transparentnu strategiju razvitka samo je traenje izgovora za neaktivnost.
186
Privatizacija nije mogua liberalnotrinim modelom, nego je dosadanji nekontrolirani proces tranzicije potrebno zamijeniti profesionalnim upravljakim modelom40. Budui da jo nema vizije gospodarskog razvitka, privatizaciju se mora postaviti na nove osnove.
LITERATURA:
1. 2. 3. Kornai, J.: The Road to a Free Economy: Shifting from a Socialist System, The Example of Hungary, New York & London, W. W. Norton, 1990., str.57-80. Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea, Infromator, Zagreb,1991. Narodne novine, br. 83/92, 04/93; 02/94, 09/95. Kalogjera, D.: Znaenje privatizacije u stabilizaciji i razvoju hrvatskog gospodarstva, Aktualni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike Hrvatske, Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 1993, Rohatinski, ., Santini, G.: Pretvorba-Odakle dolazimo...kamo idemo? Rifin, Zagreb, 1994. Countries in Transition 1995, Handbook of Statistics, The Vienna Institute for Comparative Economic Studies, Vienna, 1995. Countries in Transition 1996, Handbook of Statistics, The Vienna Institute for Comparative Economic Studies, Vienna, 1996. Horvat, B.: Privatization vs. Deetatization, Ist. International Conference on Enterprise in Transition, University of Split, Faculty of Economics, Split, 1995. Teodorovi, I.: The Role of Foreign Direct Investment in Transition Economies, Ist International Conference on Enterprise in Transition, University of Split, Faculty of Economics, Split, 1995. Vojni, D.: Economics and Politics of Transition, 1st International Conference on Enterprise in Transition, University of Split, Faculty of Economics, Split, 1995. Nuti, D. M.: Post-Comunist Mutations, Journal of Transforming Economies and Societies, Vol. 3, No. l, 1996, str. 7-16. Privatizacija (investicije u Hrvatskoj), Hrvatski fond za privatizaciju, posebna naklada, srpanj 1996.
4. 5. 6. 7. 8.
9. 10. 11.
40 Ako nema privatnih investicijskih fondova, onda Vlada, barem i s ono malo novca s kojim raspolae, mora osnovati dravne rizine, equity fondove iz kojih e ulagati kapital u perspektivne tvrtke koje e zapoljavati radnike s burze, kao to je to svojedobno uinio Izrael. Vlada ne moe samo slati tisue na popise nezaposlenih i tumaiti kako je takav purgatorij neizbjean - mora pokazati javnosti radnike koje je zaposlila i osigurala im plae. Kada se privatni ulagai uvjere da je takva proizvodnja sigurna i profitabilna, od drave e otkupiti njezin vlasniki udjel.
187
12. 13. 14.
Pekota-Kopal, M.: Gospodarstvo Hrvatske u brojkama, Fakultet ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirkovi, Pula, 1996. Zduni, S. i Grgi, M.: Elementi za politiku oporavka hrvatskog gospodarstva, Ekonomija, god. 3, br. 2, studeni 1996, str. 219-247. Radoevi, D.: Liberalizacija kretanja kapitala - Opcije za liberalizaciju kapitalnog rauna Hrvatske Privredna kretanja i ekonomska politika, Ministarstvo financija i Ekonomski institut, Zagreb, br. 58, lipanj-srpanj 1997., str. 49-95. Barbari, K.: Privatizacija u Republici Hrvatskoj, Inenjerski biro, d.d., Zagreb, 1996. Izvjee o pretvorbi i privatizaciji, Hrvatski fond za privatizaciju, Zagreb, 10. listopada 1996. Privatizacija u Hrvatskoj: Osvrt na dosadanje rezultate privatizacijske politike i smjernice za budunost, Hrvatski fond za privatizaciju, Zagreb, 8. studenog 2000. Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika iz Republike Hrvatske u 1995. godini, Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb, lipanj 1996. Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika iz Republike Hrvatske u 1996. godini, Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb., lipanj 1997. Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika iz Republike Hrvatske u 1997. godini, Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb, lipanj 1998. Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika iz Republike Hrvatske u 1998. godini, Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb, lipanj 1999. Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika iz Republike Hrvatske u 1999. godini, Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb, lipanj 2000. Veselica, V., i Vojni, D: Misli i pogledi o razvoju Hrvatske, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, listopad 1999. Rezultati prve faze konsolidacije dravnog portfelja, Hrvatski fond za privatizaciju, Zagreb, 5. studenoga 2000. Bankarski i financijski sustav - Kako do kvalitetne interakcije? Meunarodna konferencija o bankarstvu i poduzetnitvu, Poslovno savjetovanje d.o.o., Opatija, studeni 2000.
15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.
188
LEVEL AND EFFECTS OF PRIVATIZATION IN CROATIA Summary Private ownership is the basis of marketing. Private owner is an irreplaceable agent in assets allocation, in supervision, and risk bearing. Croatia was realizing the process of privatization more slowly than a group of transitional countries from the first integration circle with EU. Therefore for the estimate of present condition it is essential the manner in which the process of privatization was carried out, what is the ownership structure of Croatian economy and wether ownership structure can bring Croatian economy into Europe. So far, the process of privatization in Croatia is under real possibilities and achieved level of liberalization, and dominant applied model initiated various forms of manipulation. Therefore it is desirable fast privatization of public sector in order to ensure as fast as possible efficiency of enterprise, since the state has turned out as bad entrepreneur. Privatization is prerequisite for normalization of operation of non-privatized enterprises. Should privatization of Croatian economy be carried out quickly, or forced sale at the moment of non-defined strategy is not indispensable?

07 Gregurek

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

07 Gregurek

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

155

UDK 347.23(497.5) Izvorni znanstveni rad

STUPANJ I UINCI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ

1.146 2.026 86% 7% 0% 93% 0% 0% 0% 6%

1.159 13.469 44% 15% 2% 61% 23% 10% 33% 5%

293 8.424 16% 2% 2% 20% 51% 24% 75% 3%

2.958 23.919 38% 10% 2% 51% 31% 15% 44%

Izvor: Ministarstvo za privatizaciju, Republike Hrvatske, Zagreb.

Prognanici, ratni i civilni invalidi, obitelji nestalih, branitelji itd.

0 455 0 0 8 0 0 0 215 0 7 685

0% 39,64% 0% 0% 2,72% 0% 0% 0% 100% 0% 2,4% 13%

Izvor: Zavod za platni promet, Sredinji ured Zagreb.

INA, HEP, H, HPT, HRT, Hrvatske ume, Hrvatske ceste

12. 13. 14.

You might also like