You are on page 1of 4

1. Predstavljanje strukturnih nivoa u nastavi iz predmena muz. oblici u srednjom muz.

skoli
(recenicni nivo, ispodrecenicni nivo, iznadrecenicni nivo)

 Komponente muz. toka: melodija, ritam, harmonija, dinamika, tempo, artikulacija, boja
faktura, aranzman, metar, agogika
 Elementi muz. toka: motiv, tema, dvotakt, fragment, RECENICA, niz recenica, period, niz
perioda, dvoperiod.

 Recenica – muz. misao zaokruzena kadencom.


 Otvorena rec., zatvorena - kadence
 Mala 4 t, velika 8t
 Slicnost razdvaja, razlicitost spaja – ponovljeni dvotakti, korespondentne dvot.
 Nepravilne recen. – prosirenje (spoljasnje i unutrasnje) i skracenje – ponavljanje, rad sa
motivom, produzenje ili odlaganje kadence

 Period – element muz. toka, sastavljen od dve recenice, koje moraju imati minimum slicnosti
i minimum razlike (tematski material, kadenca)
 Niz recenica, ponovljena recenica
 Modulirajuci period
 Mali period – 2 male rec., veliki period – 2 velike rec.
 Prosirenje/skracenje perioda – odlaganje kadence, produzenje kadence
 *Period od 3 recenice
 *Dvoperiod – element od 2 perioda, koja su u odnosu kao 2 recenice u periodu (kadence)
 *Otvoreni period

 Dvotakt – najmanja metricko-formalna celina


 Pravi (nedeljiv) dvotakt
 Slozeni (deljiv) dvotakt – od 2 motiva ili od ponovljenog motiva

 Motiv – najmanja tematska celina (ritmicko-melodijska celina)


 Elementarna zamisao, osnovna pokretacka snaga kasnijeg tematskog zbivanja
 Submotivi – delovi motiva
 Promene u motivu – ritmicki i melodijski, apsolutni (augmentacija/diminucija, transpozicija,
inverzija, retrogradni motiv) i relativni
 Rad sa motivom – ponavljanje (doslovno, izmenjeno, varirano, sekventno, imitaciono),
sazimanje, prosirenje, deljenje.
2. Predstavljanje oblika pesme -/-

 Dvodelna pesma – a b
 mala dvodelna – a i b su mali period ili velika rec,
 velika dvodelna – a i b su veliki period ili velika rec od 16t
 repeticija, ispisana (aabb, abb) ili naznacena
 koda, redje - uvod

 Trodelna pesma - a b a
 velika trodelna, mala trodelna – ista logika (mali per., veliki per)
 b odsek – structure koje nisu zatvorene – niz rec., fragmentarna strukt., otvoreni period,
ponovljena rec.
 repriza – osnovni tonalitet, doslovna ili sa izmenama
 postoji i a b c (trodel bez reprize)

 Prelazni oblik pesme (izmedju dvodelne i trodelne) – aa1 ba/aa1 ba1/aa1 ba2
 Dva odseka, ali sadrzi reprizu (delimicnu) samo jedne recenice iz 1. dela

 Slozena trodelna pesma – A B A


 svaki deo predstavlja pesmu (dvodelnu, trodelnu ili prelzni oblik)
 postoji AbA
 odsek B – Trio (redje – Alternativo, Minore/Maggiore)

 Primerna oblika pesme – sastav ciklusa (stav svite, sonate) ili deo veceg oblika (tema za
varijacije, tema ronda), samostalna kompoz. (barkarola, valcer, menuet, skerzo, mars,
valcer…)

3. Predstavljanje oblika varijacija -/-

 Tema, nakon izlaganja u svom osnovnom vidu se vise puta izmenjeno ponavlja, pri cemu
neki eleenti ostaju konstantni
 A A1 A2 A3…
 Ornamentalne varijacije (stroge)
 Karakterne varijacije (slobodne)
 Kontrapunktske varijacije
4. Predstavljanje sonatnog oblika -/-

 Ekspozicija - Raz.deo – Repriza


 Tematski dualizamm trodelna forma
 Uticaj – barokni dvodel (I –TD, II –DT), Skarlatijev sonatni oblik (I - ItemaT IItemaD, II –
Razrada mat. II temaT)

 Ekspozicija –I tema, most, Ii tema, zavrsna grupa


 I tema – velika rec, period, niz recenica, grupa I teme, oblik pesme, polifona gradja
 Most – lancano se nadovezuje na II t, fragmentarnost, modulacije
 II tema – kao I tema, cesto – grupa II teme, B2 obicno znacajnije od B1
 Zavrsna grupa – lancano, fragmentarnost, nagovestava razv. deo.

 Razvojni deo – uvodni odsek, centralni odsek, zavrsni odsek.


 Centralni odsek je najobimniji i najbitniji
 Modulacije, rad sa materijalima iz ekspoz.

 Repriza – obe teme u osnovnom tonalitetu


 Najmanja promena – most (nema modulacije), II tema ( osn) i zavrsna grupa – kadenca u
osnovnom t-tu.
 Izuzeci – lazna, subdominantna, obrnuta, II tema u novom t-tu
 lazna repriza (pojavi se I tema pri kraju razv. dela ali je van osnovnog ton-ta, zatim –
modulacija i ponovno izlaganje I teme),
 Repriza I teme u neuobicajenom tonalitetu – subdominantna repriza
 Obrnuta – prvo Ii pa I tema
 Pojava Ii teme u novom ton-tu uz postepeno vracanje u osnovni
 *Kontrapunktsko spajanje obeju tema u reprizi

5. Predstavljanje oblika ronda -/-

 Kuprenov reondo – rondo sa refrenom i kupletima


 R K1 R K2 R K3… R

 Klasicni rondo - sa jednom, dve ili tri teme


 Rondo sa jednom temom A E1 A E2 ….A (A – tema, E – epizoda) – Rondo sa Epizodima
 Prelazi, kontrastirajuci tematski material
 Rondo sa dve teme A B A B A+ koda
 Rondo sa tri teme A B A C A + koda

 SONATNI RONDO – AB AC ABA (+ koda)


 B prvi put u D tonalitetu, drugi put – u T
 Uglavnom – kao finalni stav sonatnog ciklusa

6. Predstavljanje visestavacnih formi -/-


 Ciklicni oblici – svi muzicki oblici cija je struktura sastoji od vise stavova nazivaju se ciklicnim
oblicima (visestavacnim oblicima)
 Glavni predstavnici – svita i sonatni ciklus

 Svita –- 3, najcesce – vise stavova, koje medjusobno nisu cvrsto povezani


 barokna svita (partita – ital.) – niz starih igara. Alemanda, Kuranta, Sarabanda, Ziga
(+preludijum – engl. svite, menuet, gavota, bure, ne-igre – mars, rondo, kaprico i t.d.)
 Novija svita – od romantizma pa nadalje, cesto povezana sa vanmuzickim sadrzajem
(programska svita), nekad – fragmenti muzike za balet, dramu ili operu.

 Barokni tipovi sonate i koncerta – crkvena, kamerna, concerto groso, barokni solisticki
koncert
 Crkvena sonata – da chiesa – 4 stava (Grave, Allegro, Andante, Allegro)
 Kamerna sonata – da camera – po obliku je kao barokna svita (vise stavova)
 Koncerto groso – grupa solistickih instrumenata (concertino) i orkestar (Tutti). Po obliku je
slicna crkvenoj sonati (4 stava) ili baroknoj sviti (5-6- stavova)
 barokni solisticki concert – za I stav koncerta je karakteristican tzv. Vivaldijev oblik koncerta
– smenjivanje tutti i soliste

 Klasicni sonatni ciklus – 4 stava


 I stav – Sonatni Allegro – sonatni oblik
 II stav – spori tempo, oblik pesme, tema sa varijacijama ili lagani rondo
 III stav – menuet ili skerzo (od Betovenovog doba)
 IV stav – fuinale, sonatni rondo, tema sa varijacijama ili fuga, sonatni oblik, brzi tempo.
 Povezivanje stavova – attacca, spajanje prelazima
 Jedinstvo tematskog materijala – primena reminiscencije, pojava lajtmotiva, primena
monotematizma (sve teme (ili vecima njih) su izvedene iz jednog tematskog jezgra), primena
ciklicnog principa (jedna tema se pojavljuje svuda)
 Primena sonatnog ciklusa – kamerna dela, simfonija, sonata, concert

 Klasnicni concert – sonatni ciklus za solo instrument i orkesar


 Obicno ima 3 stava (brz-lagani-brz)
 I stav se razlikuje od uobicajenog son. ciklusa po – dvostrukoj epskoziciji i po kadenci
 Dvostruka eksp. – Prva eksp. je sazeta i nju izlaze orkestyar, nakon cega sledi druga,
uobicajena, ekspozicija koju izlaze solista uz pratnju orkestra.
 Kadenca – virtuozni odsek za solistu, posle reprise, pred kodom ili u samoj kodi.

You might also like