Ponekad ljudi zavide umjetnicima na njihovu životu. Misle da je
život umjetnika uzbudljiv, te da izražava instinkt slobode. Umjetnika se doživljava kao borca protiv suštinskih problema ljudskog postoja nja, koji se tim pitanjima bavi iznutra, a zatim ih iskazuje kroz kon kretan umjetnički izraz. Cijeni se njegova hrabrost da se bavi unu tarnjim sukobljavanjima. Znam, da sam tako i sam mislio prije no što sam odlučio posvetiti mnogo svog vremena razumijevanju i praksi umjetnosti. Bio je to, uostalom, i jedan od razloga, zbog kojih sam postao umjetnikom. Pravi umjetnik - onaj, koji uistinu istražuje pitanja samoizraža- vanja, a ne samo iskorištavanje tehnike - djeluje na visokom stupnju spoznaje. Umjetnička izražajnost dolazi iz Stvaralačkog središta svi jesti, koje u istočnjačkoj psihologiji zauzima položaj čak i viši nego srce, i pripisuje se neuobičajeno intenzivnom iskustvu umjetnika. Međutim, i umjetnici mogu naići na probleme u svom radu. Oni često započinju kad umjetnik pokušava izgraditi osjećaje društvenog identiteta i prihvaćanja kroz svoju umjetnost. Motivacija se tada po miče od čistog samoizražavanja na ono, što se dobiva za svoj rad. Pomicanje motivacije može biti i jedva zamjetljivo, pa ipak - i to može dovesti do poremećaja u njegovu stvaralaštvu, a ponekad i do poraza nad samim sobom. Iako su me snažno i gotovo istovremeno počele privlačiti i um jetnost i pitanja unutarnjeg rasta - odmah po završetku studija, šezde setih godina - duhovna načela koja sam proučavao nisu spriječila