Professional Documents
Culture Documents
Javnozdravstveni Aspekt Očuvanja Mentalnog Zdravlja
Javnozdravstveni Aspekt Očuvanja Mentalnog Zdravlja
Kandidati: Mentor:
1. Hajder Edina Dr.sc Maida Mulić,
vanr.prof.
2. Hadžihasanović Enes
3. Halilčević Omer
4. Hanušić Asja
5. Hadžigrahić Alma
6. Dervić Nedim
Tuzla, decembar 2022.
SADRŽAJ
1. UVOD....................................................................................................................................1
2. MENTALNO ZDRAVLJE....................................................................................................2
2.1. Faktori određenja mentalnog zdravlja.............................................................................3
2.2. Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja........................................................................3
2.2.1. Depresija..................................................................................................................3
2.2.2. Bipolarni afektivni poremećaj (BAP)......................................................................4
2.2.3. Shizofrenija..............................................................................................................5
2.2.4. Demencija................................................................................................................6
2.2.5. Poremećaji u razvoju................................................................................................6
2.3. Posljedice COVID 19 na mentalno zdravlje...................................................................7
3. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT OČUVANJA MENTALNOG ZDRAVLJA................9
3.1. Promotivno-preventivne prakse u mentalnom zdravlju..................................................9
3.2. Konceptualni okvir prevencije i promocije u mentalnom zdravlju...............................10
3.2.1. Monitoring..............................................................................................................11
3.2.2. Prevencija...............................................................................................................11
3.2.3. Promocija...............................................................................................................11
3.2.4. Edukacija................................................................................................................12
4. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U BOSNI I HERCEGOVINI..............................13
4.1. Zakon o zaaštiti mentalnog zdravlja u BiH...................................................................13
4.2. Promotivne i preventivne aktivnosti u Tuzlanskom kantonu usmjerene na očuvanje i
poboljšanje mentalnog zdravlja............................................................................................15
4.2.1. Primjer dobre prakse- D-APP................................................................................16
5. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U EU...................................................................18
6. ZAKLJUČAK......................................................................................................................20
7. LITERATURA.....................................................................................................................21
1. UVOD
Mentalno zdravlje je sastavni dio općeg zdravlja osobe i mnogo je više od odsustva psihičkih
poremećaja i teškoća te uključuje brojne pozitivne karakteristike poput sposobnosti
suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osjećaja zadovoljstva, samopoštovanja,
osjećaja smisla i svrhe, itd. Osoba dobrog mentalnog zdravlja je zadovoljna, pozitivna,
sposobna osnovati porodicu i biti sretna u njoj, prihvaća druge ljude, sposobna je stvarati i
održavati prijateljstva, produktivna je na radnom mjestu i dobro se nosi sa životnim
problemima. Sve su to razlozi zbog kojih unapređenje mentalnog zdravlja i prevencija
mentalnih poremećaja imaju ključni značaj, ne samo za pojedince, već i za porodicu i
zajednicu u kojoj žive.
Skoro milijardu ljudi živi sa nekim mentalnim poremećajem, tri miliona ljudi umre svake
godine od posljedica zloupotrebe alkohola, dok na svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši
samoubistvo. Pored toga, pandemija Covid 19 koja je pogodila milijarde ljudi širom svijeta,
ostavila je dugoročne posljedice po mentalno zdravlje. Mentalni poremećaji zauzimaju i
znatan postotak u ukupnom broju hospitalizacija (oko 7%), te što je još važnije, nalaze se
uvjerljivo na prvom mjestu po broju dana bolničkog liječenja (oko četvrtina svih dana
bolničkog liječenja).
1
2. MENTALNO ZDRAVLJE
Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalnog poremećaja. Ono je definisano kao stanje
blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim stresom
života, da može produktivno raditi i u mogućnosti je da doprinosi svojoj zajednici ((IPD,
2022). U većini zemalja, naročito s niskim i srednjim dohotkom, usluge za mentalno zdravlje
su u nedostatku resursa, kako ljudskih tako i finansijskih. Od raspoloživih sredstava
zdravstvene zaštite, većina se trenutno troši na specijalizirano liječenje i njegu osoba s
mentalnim bolestima, a u manjoj količini na integrirani sistem mentalnog zdravlja. Umjesto
pružanja njege u velikim psihijatrijskim bolnicama, države bi trebale integrirati mentalno
zdravlje u sklopu primarne zdravstvene zaštite i razviti usluge u općim bolnicama. Promocija
mentalnog zdravlja je moguća sa čak manjim proporcijama finansija, krovni pojam koji
obuhvata različite strategije s ciljem pozitivnog učinka na blagostanje mentalnog zdravlja u
cjelini. Razvoj osobnih vještina i resursa, te poboljšanje u društveno-ekonomskom okruženju
su dio strategija koje se koriste.
Mentalno zdravlje se može koncipirati kao stanje dobrobiti, gdje svaka individua postaje
svjesna njegovih ili njenih sposobnosti, može da se nosi sa normalnim stresom u životu, u
stanju je da radi produktivno,te je sposoban-a da ostvari lični doprinos za svoju zajednicu. U
ovom pozitivnom smislu, mentalno zdravlje predstavlja temelje za blagostanje i efikasno
funkcionisanje kako za individuu, tako i za zajednicu. Ovaj ključni koncept mentalnog
zdravlja je primjenljiv za sve vrste različitih kultura. Promocija mentalnog zdravlja pokriva
različite strategije koje za cilj imaju pozitivan uticaj na mentalno zdravlje. Kao i svaka druga
promocija zdravlja, promocija mentalnog zdravlja uključuje određene akcije koje kreiraju
životne uslove i okruženje koje je podržavajuće i koje dozvoljava ljudima da izgrade i
sprovedu zdrave životne stilove. Ovo uključuje stepen akcija koje povećavaju prilike da
veliki broj ljudi može iskusiti i uživati u boljem mentalnom zdravlju.
2
2.1. Faktori određenja mentalnog zdravlja
1. socijalni,
2. psihološki,
3. biološki i
4. faktori generalnog zdravlja i bolesti (IPD, 2022).
3
2.2.1. Depresija
Bipolarni poremećaj, često spominjan kao manično – depresivna bolest pripada skupini
poremećaja raspoloženja, a uzrokuje neobične promjene u raspoloženju, količini energije,
nivou aktivnosti, ali i svakodnevnom funkcionisanju te je često i nasljedan (Karlović, 2017).
Često se pogrešno dijagnosticira pa procijenjena prevalencija iznosi samo 2%. Uglavnom
pogađa mlađu populaciju, a podjednako se javlja kod oba spola. Može ga se definirasi kao
čestu, trajnu i tešku psihijatrijsku bolest, a osim toga uzrok je i značajnog morbiditeta i
mortaliteta. Ono što karakteriše ovaj poremećaj su izmjene depresivnih epizoda i maničnih
faza- depresivna epizoda može potrajati duže (6 – 10 mjeseci), dok manična epizoda, ukoliko
se ne liječi, može trajati oko 3 mjeseca, a dolazi i do pojave hipermanije. I kod depresivne
4
faze pojavljuju se promjene raspoloženja u različitim oblicima, ali isto tako i kod one
suprotne, manične faze, a sve prije navedeno su razlozi zašto se ovaj poremećaj često
dijagnosticira na pogrešan način, kao unipolarna depresija ili neki drugi mentalni poremećaj.
Ono što je bitno kod ovog mentalnog poremećaja je korektno i pravovremeno testiranje
putem dostupnih, i za tu svrhu razvijenih, upitnika te pomno praćenje izmjena faza kako bi
pravovremeno došlo do tačne dijagnoze. Postoji niz faktora koji utječe na usmjeravanje
daljnjeg liječenja i definisanja terapije te treba uzeti u obzir: raniji terapijski odgovor, težinu
kliničke slike, profil nuspojava i podnošljivosti, tjelesno stanje i dodatnu medikaciju te
potrebu za profilaktičkom terapijom, ali i same preferencije pacijenta. Najčešće se liječi
antipsihoticima, stabilizatorima raspoloženja, uz primjenu antidepresiva, litija i
antikonvulziva. Liječenje je kontinuirano i doživotno te za cilj ima postići maksimalnu
funkcionalnost pacijenta uz prevenciju epizoda depresije i manije. Svakako je važno
spomenuti kod ovog mentalnog poremećaja da epizoda bipolarne depresije, u odnosu na
unipolarnu depresiju i u odnosu na sve ostale psihijatrijske poremećaje nosi najveći suicidalni
rizik (Bengez, 2020).
2.2.3. Shizofrenija
5
nesukladne bolesnikovoj kulturi i intelektualnog nivoa (npr. nemogući identitet), nadljudske
sposobnosti i moći i sl. Liječenje ovog poremećaja također ovisi o stanju pojedinca, o fazi
dijagnosticiranja bolesti i sl. Najčešće se liječi antipsihoticima uz psihološku terapiju
bolesnika te psihoedukaciju porodice. Do hospitalizacije pacijenta dolazi kod „postojanja
suicidalnih ili homocidnih ideja, imperativnih halucinacija i ekstremne anksioznosti” (Šarić,
2019).
2.2.4. Demencija
6
2.2.5. Poremećaji u razvoju
Poremećaji u razvoju uključuju vrlo širok niz dijagnoza i pojmova koje karakterišu
intelektualne poteškoće i sveopće razvojne poremećaje uključujući autizam. Poremećaji u
razvoju uglavnom nastupaju u djetinjstvu, ali često se mogu pojaviti i u odrasloj dobi
uzrokujući oštećenja ili zaostajanje funkcija povezanih sa sazrijevanjem središnjeg živčanog
sistema. Uglavnom su kontinuirani i ne pojavljuju se u periodima što je karakteristika mnogih
mentalnih poremećaja. Intelektualne poremećaje često karakteriše oštećenje vještina u više
razvojnih područja, kao što su kognitivno funkcioniranje i adaptivno ponašanje. Niža
inteligencija umanjuje sposobnost prilagodbe svakodnevnim životnim zahtjevima. Simptomi
razvijenog poremećaja u razvoju, poput autizma su: poremećeno socijalno ponašanje,
komunikacija i jezik te uski raspon interesa i aktivnosti koji su jedinstveni za pojedinca te se
ponavljaju. Poremećaji razvoja često potječu iz djetinjstva ili ranog djetinjstva. Osobe s
takvim poremećajem povremeno pokazuju određeni stepen intelektualnih poteškoća. Vrlo
bitna stavka kod ovakvog mentalnog poremećaja je uključenost porodice u brigu o pojedincu.
Znanje o uzroku ponašanja i znanje o potrebama ovakvog pojedinca važan su element njege,
kao i pronalazak okoline koja je najpogodnija za učenje. Sastavljanje strukture dnevne rutine
pomaže u sprječavanju nepotrebnog stresa, uz definisano vrijeme za jelo, igru, učenje,
druženje s drugima i spavanje. Potrebno je redovno praćenje zdravstvenih službi i kod djece i
kod odraslih sa ovakvim poteškoćama u razvoju za razvoj njih i njihove moguće karijere.
Zajednica ima veliku ulogu u životima ljudi s poremećajima u razvoju na način da uvažava
njihova prava i potrebe kako bi umanjili njihove poteškoće s prilagodbom i privikavanjem na
regularne životne zadatke i potrebe (Karlović, 2017).
Zarazna epidemija može izazvat niz stresnih reakcija (npr. nesanicu, smanjeni osjećaj
sigurnost, pojačanu uznemirenost i anksioznost), traženje žrtve i stgmatzaciju, zdrav‐ stveno
rizična ponašanja (pojačanu uporabu duhana, alkohola ili drugih sredstava ovis‐ nost),
pojačanu neravnotežu između radnog i privatnog života (pretjerana predanost poslu u situaciji
nošenja s jakim stresom) te pojavu psihosomatskih simptoma (npr. tjelesne simptome poput
nedostatka energije ili općih bolova i tjelesne nelagode), ali i ponašanja kao što su povećana i
nekontrolirana uporaba medicinskih sredstava zaštte (Bogdan i sar., 2020). Sve to značajno
može narušit mentalno zdravlje ‐ može ograničit mogućnost ostvarivanja punih osobnih
potencijala i uspješnog nošenja sa stresom te umanjit radnu produktvnost i kapacitete
7
doprinošenja zajednici u kojoj živimo. Također, može dovest i do razvoja ili pogoršanja
mentalnih poremećaja kao što su depresivni i anksiozni poremećaj te posttraumatski stresni
poremećaj (Bogdan i sar., 2020).
Pandemija korona virusa vjerovatno će dugoročno utjecati na mentalno zdravlje širom svijeta.
Psihički ožiljci koje je ostavila pandemija potiču i od infekcija i straha od infekcije, ali i
psiholoških posljedica zaključavanja i samoizolacije. Uz to, i brige zbog nezaposlenosti,
finansija i socijalne izolacije. Kada je o mladima riječ, prije pandemije koronavirusa svaki je
sedmi adolescent u dobi između 10 i 19 godina starosti imao dijagnosticiran neki mentalni
poremećaj, a situacija s pandemijom to je samo pogoršala. Nalazi međunarodnog istraživanja
koje su proveli UNICEF i Gallup u 2021. godini ukazuju na to da se svaka peta mlada osoba
u dobi između 15 i 24 godina starosti osjeća depresivno ili da je izgubila interes za
svakodnevne aktivnosti, pa i one uobičajene
8
3. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT OČUVANJA MENTALNOG
ZDRAVLJA
Tercijarna prevencija zapravo je finalna faza kada je mentalni poremećaj već prisutan. Kod
ovog nivoa potrebno je umanjiti težinu bolesti i onesposobljenosti koji su vezani uz određeni
poremećaj i to putem liječenja i rehabilitacije (medicinske, radne i socijalne), zatim putem
brige za kvalitetu života i kroz sprječavanje prijevremenog umiranja, prvenstveno kroz
prevenciju samoubojstva. Osmišljeni su i provode se mnogi programi mjera za djelatnost
zdravstvene zaštite mentalnog zdravlja o kojima će se govoriti nešto kasnije u radu (Bengez,
2020).
9
prevencija obuhvata djelovanje na rizične faktore koji doprinose razvoju mentalnih
poremećaja sa ciljem njihove redukcije.
10
Zdravstvene usluge koncipirane tako da moraju adekvatno odgovoriti na oboljenja, ali
i ojačati mogućnosti promocije zdravlja;
Omogućavanje ljudima da promoviraju svoje zdravlje i budu aktivni partneri
zdravstvenim radnicima u menadžmentu oboljenja;
Donosioci odluka na svim nivoima vlasti imaju odgovornost da razviju zdrave javne
politike i osiguraju intersektorske intervencije za njihovu implementaciju (Lakić, B. i
sar., 2017).
3.2.1. Monitoring
Monitoring podrazumijeva:
3.2.2. Prevencija
Prevencija podrazumijeva:
11
3.2.3. Promocija
Promocija podrazumijeva:
3.2.4. Edukacija
Edukacija uključuje:
12
4. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U BOSNI I HERCEGOVINI
O tome kakva je u tom pogledu situacija u našoj zemlji možda najbolje govore podaci o broju
samoubojstava u BiH. Samo u periodu od 2005. do 2015. godine, prema podacima Agencije
za statistiku Bosne i Hercegovine, Federalne uprave policije, Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Srpske i policije Brčko distrika u, BiH je evidentirano 4.779
samoubojstava (Čarkadžić, 2022).
Izvor: https://istinomjer.ba/mentalno-zdravlje-u-bih-razvlacenje-lastike-do-tacke-pucanja/.
Tokom 2020. godine 193 osobe s područja Federacije BiH počinile su samoubojstvo, dok je
taj broj 2021. godine povećan na 197. U Republici Srpskoj, prema podacima entitetskog
MUP-a, 2021. godine počinjena su 203 samoubojtva, dok je godinu ranije taj broj iznosio
218. U prvih devet mjeseci ove godine samo na području Kantona Sarajevo registrovano je
27 samoubojstava.
13
4.1. Zakon o zaaštiti mentalnog zdravlja u BiH
Iako problemi i izazovi u vezi s mentalnim zdravljem građana/ki BiH postoje već duže
vrijeme, tek 2022. godine entitetske vlasti pokrenule su usvajanje zakona o zaštiti mentalnog
zdravlja.
Zakon o zaštiti mentalnog zdravlja Republike Srpske stupio je na snagu krajem jula ove
godine, dok je, kada se radi o Federaciji BiH, Vlada ovog entiteta početkom oktobra ove
godine, na prijedlog Federalnog ministarstva zdravstva, utvrdila Nacrt zakona o zaštiti
mentalnog zdravlja i uputila ga u daljnju parlamentarnu proceduru. Na državnom
nivou aktivnosti do danas nije bilo ili nisu zabilježene.
Kada se radi o federalnom nacrtu zakona o zaštiti mentalnog zdravlja, na zvaničnoj stranici
Vlade FBiH navedeno je da je osnovni cilj donošenja ovog zakona omogućavanje provođenja
međunarodno utvrđenih standarda zaštite mentalnog zdravlja svih građana/ki na bazi
jednakosti i ravnopravnosti te da se građanima/kama tog entiteta osigura pravo na zaštitu
putem mjera promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja, dijagnostike,
liječenja i psihosocijalne rehabilitacije.
Ovim novim zakonom se na jednom mjestu reguliše zaštita mentalnog zdravlja na sva tri
nivoa organizacije zdravstvene zaštite (primarna, sekundarna i tercijarna). Zakon prvi put
decidno utvrđuje načela na kojima se cijeli ovaj sistem treba zasnivati, te utvrđuje set prava
osobama s mentalnim poremećajima, što do sada nije bio slučaj. Nakon svih analiza,
ocijenjeno je da dosadašnji važeći pravni okvir koji u FBiH postoji od 2001. godine kroz
provođenje Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama jeste dobra osnova zaštite, ali je u
svjetlu savremenih standarda nedovoljan. To prvenstveno zbog činjenice da fokus stavlja na
zaštitu osoba u bolničkom tretmanu, a ne bavi se pitanjem zdravstvene zaštite na primarnom
nivou.
Postoji par izvještaja i zanimljivih publikacija i resursa za oblast mentalnog zdravlja na web
stranici www.mentalnozdravlje.ba ali ne postoje posebne strategije koje regulišu zaštitu
mentalnog zdravlja mladih. Jedan od izvještaja sa ove web stranice je Ispitivanje dostupnosti
usluga mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini – finalni izvještaj, a Centar za mentalno
zdravlje Tuzla je takođe bio uključen u ovo istraživanje. Prema ovom izvještaju, nakon
reforme sistema službi za mentalno zdravlje u FBIH, službe za mentalno zdravlje pružaju se
kroz mrežu od 45 zajednica za mentalno zdravlje, a jedna od njih je i Centar za mentalno
zdravlje Tuzla. Svaki centar za mentalno zdravlje ima 10 psihijatrijskih kreveta na
psihijatrijskim odjelima opštih bolnica kantona kojem pripada, namijenjenih zbrinjavanju
pacijenata u krizi. Međutim, intervjui sa relevantnim akterima iz tuzlanske regije u okviru
ove analize (predstavnici Klinike za psihijatriju Univerzitetskog medicinskog centra Tuzla i
15
nekoliko organizacija civilnog društva koje rade na mentalnom zdravlju mladih) pokazali su
nam da ne postoje psihijatrijski kreveti za djecu i adolescente na Klinici za psihijatriju UKC
Tuzla. Preciznije, svake godine u akutnoj zoni, zbog hitnosti slučaja (pokušaji samoubojstva,
agresivno ponašanje, psihotični poremećaji, itd.), liječnici su prisiljeni hospitalizovati
maloljetnike uz pristanak roditelja i upoznati se s rizikom smještaja u akutnu zonu sa
odraslim psihijatrijskim pacijentima.
Centar za mentalno zdravlje Tuzla ima multidisciplinarni tim, a tim čine neuropsihijatri/ce
psihijatri/ce, psiholozi/ginje, socijalni/e radnici/e, medicinski tehničari/ke, te u manjoj mjeri
defektolozi, logopedi i radni terapeuti. Centar za mentalno zdravlje Tuzla ima 17 zaposlenih,
uglavnom mlađih ljudi otvorenih za učenje i napredovanje.
Ključni dio aplikacije je odnos sa stručnjakom, gdje korisnici imaju priliku poslati zahtjev za
poruku ljekaru; kada ljekari prihvati poruku, korisnici će napisati svoje trenutno stanje, onako
kako se osjećaju i tada poruka dolazi doktoru i započinju razgovor. Daljnji tok razgovora i
usmjeravanja korisnika ovisi o njihovom razgovoru i uputama stručnjak
Trenutno su na aplikaciji na raspolaganju dva doma zdravlja, Dom zdravlja Srebrenik i Dom
zdravlja 'Dr. Mustafa Šehović' Tuzla zajedno sa CMZ.
Puštanjem u rad i djelovanjem aplikacije dobijamo smanjen broj samoubistava što predstavlja
direktan, krajnji ishod visokog stadija depresije i depresivnih poremećaja. Upotrebom
aplikacije od strane korisnika dobijamo mogućnost visokog priznanja od strane Svjetske
zdravstvene organizacija (WHO) o doprinosu i brizi u polju medicine i mentalnog zdravlja
(Madžak, 2020).
17
Slika 1. Primjer dobre prakse D-APP
Izvor: https://inovacije.ba/inovatori/d-app/.
Odnos Evropske unije spram mentalnog zdravlja kada je riječ o njenim stanovnicima/ama
bitno je drugačiji od odnosa vlasti u BiH.
18
nalaza koji su ukazali na veličinu izazova kada je mentalno zdravlje u pitanju. Akcija za
mentalno zdravlje rezultirala je usvajanjem Evropskog okvira za djelovanje za dobrobit
mentalnog zdravlja koji podržava zemlje Evropske unije da preispitaju svoje politike i
razmjenjuju iskustva u poboljšanju efikasnosti i efektivnosti politike.
19
20
6. ZAKLJUČAK
Mentalno zdravlje je sastavni dio općeg zdravlja osobe i mnogo je više od odsustva psihičkih
poremećaja i teškoća te uključuje brojne pozitivne karakteristike poput sposobnosti
suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osjećaja zadovoljstva, samopoštovanja,
osjećaja smisla i svrhe, itd. Osoba dobrog mentalnog zdravlja je zadovoljna, pozitivna,
sposobna osnovati porodicu i biti sretna u njoj, prihvata druge ljude, sposobna je stvarati i
održavati prijateljstva, produktivna je na radnom mjestu i dobro se nosi sa životnim
problemima. Sve su to razlozi zbog kojih unapređenje mentalnog zdravlja i prevencija
mentalnih poremećaja imaju ključni značaj, ne samo za pojedince, već i za porodicu i
zajednicu u kojoj žive.
Zbog visoke prevalencije mentalnih poremećaja ljekari porodične medicine trebaju biti
osposobljeni za prepoznavanje, liječenje nekomplikovanih poremećaja i prepoznavanje
bolesnika koje treba uputiti specijalističkoj službi.
Izazovi u vezi s mentalnim zdravljem iziskuju puno više truda, energije, implementacije
konkretnih rješenja i prakse ustanovljene u naprednim zemljama, pri čemu bi Bosna i
Hercegovina, u okviru evropskih integracija, trebala razmotriti i iskustva i prakse koje se
koriste u Evropskoj uniji te u najužoj saradnji sa stručnjacima iz zemalja članica primijeniti
one koje bi mogle dati najbolje rezultate.
21
7. LITERATURA
Brlas, S. i Pleša, M. (2013) Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja. Virovitica: ZZJZ Sveti
Rok.
Mental Health Action Plan for Europe. (2018) Facing the Challenges, Building Solutions.
Helsinki: WHO European Ministeral Conference on Mental Health. Dostupno na:
http://www.euro.who.int/Document/MNH /edoc07.pdf. Datum pristupa: 15.12.2022.
22