Knjige.

Club Books

Naslov izvornika
The Spanish Love Deception

ELENA ARMAS

LJUBAVNA
OBMANA U

Prevela s engleskoga
Hana Klak Ustolin

Zagreb, 2022.

2
 Knjige.Club Books

Onima koji slijede svoje snove, nikad ne odustajte od njih.

Mi ne odustajemo, čujete li me?

3
 Knjige.Club Books

PRVO POGLAVLJE

»Ja ću ti biti pratnja na vjenčanju.«

Do mojih ušiju doprle su riječi koje nikad - čak ni u najluđim snovima, a
vjerujte mi, imam bujnu maštu - nisam mislila da će izgovoriti taj duboki i
raskošni glas.
Spustila sam pogled na svoju kavu i zaškiljila, jer mora da mi je netko ubacio
drogu unutra. To bi barem objasnilo ono što se događa. Ali ne.
Unutra nije bilo ničega. Samo ostaci moje produžene kave.
»Učinit ću to ako tako očajnički nekoga trebaš«, ponovno se začuo duboki
glas.
Razrogačila sam oči i podignula glavu. Otvorila sam usta i naglo ih ponovno
zatvorila.
»Rosie...« Utihnula sam, a tu sam riječ ispustila šapatom. »Je li on doista
ondje? Vidiš li ga? Ili mi je netko ubacio nešto u piće a da nisam primijetila?«
Rosie - moja najbolja prijateljica i kolegica u InTechu, tvrtki za inženjersko
savjetovanje u New Yorku - polako je kimnula. Gledala sam kako njezine tamne
kovrče poskakuju od tog pokreta, izraz nevjerice kvario je njezine inače nježne
crte lica. Snizila je glas. »Ne. Ondje je.« Vrlo brzo, glavom je provirila iza
mene. »Bok. Dobro jutro!« rekla je veselo prije nego što je ponovno usmjerila
pozornost na moje lice. »Tik iza tebe.«
Razjapljenih sam usta piljila u svoju prijateljicu neko vrijeme. Stajale smo na
samom kraju hodnika na jedanaestom katu sjedišta InTecha. Uredi su nam bili
razmjerno blizu pa sam istoga trenutka čim sam ušla u zgradu, smještenu u srcu
Manhattana, u blizini Central Parka, otišla ravno u njezin.
Planirala sam zgrabiti Rosie i sručiti se u tapecirane drvene naslonjače koji su
služili kao čekaonica za klijente i koji su obično bili prazni ovako rano ujutro. Ali
nikad to nismo uspjele učiniti. Ispalila sam bombastičnu vijest prije nego što smo
uspjele sjesti. Toliko sam trebala Rosienu trenutačnu pozornost. I onda... Onda se
stvorio niotkud.
»Moram li ponoviti i treći put?« Njegovo je pitanje poslalo novi val nevjerice
kroz moje tijelo, ledeći mi krv u žilama.
Ne bi to učinio. Ne zato što ne bi mogao, nego zato što ono što je govorio nije
imalo nikakvog vražjeg smisla. Ne u našem svijetu. U ovome u kojem smo...

4
 Knjige.Club Books

»Dobro, u redu«, uzdahnuo je. »Možeš me povesti.« Zastao je pogledavši me,

od čega sam se sledila. »Na sestrino vjenčanje.«
Uspravila sam se. Ramena su mi se ukočila.
Čak sam osjetila kako mi se satenska bluza koju sam uvukla u svijetlosmeđe
hlače rasteže od naglog pokreta.
Mogu ga povesti.
Na sestrino vjenčanje. Kao svoju... Pratnju?
Trepnula sam, njegove su mi riječi odjekivale u glavi.
Zatim se nešto u meni oslobodilo. Apsurd čega god da ovo jest - kakvu god
da je šalu pokušavao izvesti ovaj čovjek kojem znam da ne trebam vjerovati -
uzrokovao je da mi frktaj prodre kroz grlo i dosegne usne, izletjevši brzo i glasno.
Kao da mu se žurilo izaći.
Iza mene se začulo gunđanje. »Što je tako smiješno?« Njegov se glas
promijenio, ohladio. »Potpuno sam ozbiljan.«
Suspregnula sam još jednu provalu smijeha. Nisam povjerovala u to. Ni na
sekundu. »Vjerojatnost da je on«, rekla sam Rosie, »doista ozbiljan jednaka je
onome da će se Chris Evans pojaviti iznebuha i objaviti mi vječnu ljubav.«
Napadno sam pogledala lijevo i desno. »Nepostojeća. Pa, Rosie, govorila si nešto
o... Gospodinu Frenkelu, je li tako?«
Gospodin Frenkel ne postoji.
»Lina«, rekla je Rosie s onim lažnim, zubatim smiješkom koji nabaci kada ne
želi biti nepristojna. »Doima se ozbiljnim«, progovorila je kroz taj čudni osmijeh.
Pogledom je proučila muškarca iza mene. »Da, mislim da bi mogao biti ozbiljan.«
»Ne. Nije moguće.« Odmahnula sam glavom, još se uvijek odbijajući
okrenuti i priznati da postoji mogućnost kako je moja prijateljica u pravu.
To nije bilo moguće. Nije bilo šanse da bi Aaron Blackford, moj kolega i
zakleti rival, ikad pokušao ponuditi takvo što. Nema. Šanse.
Iza mene se začulo nestrpljivo uzdisanje. »Ponavljaš se, Catalina.« Dugačka
stanka. Zatim je proizveo još jedan bučni uzdah, ovoga puta mnogo dulji. Ali
nisam se okrenula. Ostala sam pri svome. »Neću nestati zato što me ignoriraš.
Znaš to.«
I znala sam. »Ali to ne znači da ću prestati pokušavati«, promrmljala sam
gotovo nečujno.
Rosie mi je uputila pogled. Zatim je ponovno provirila iza mene zadržavši
onaj zubari cerek. »Oprosti, Aarone. Ne ignoriramo te.« Raširila je osmijeh.
»Samo... Raspravljamo o nečemu.«
»Ali ignoriramo ga. Ne moraš štedjeti njegove osjećaje. On ih nema.«
»Hvala, Rosie«, rekao je Aaron mojoj prijateljici, nešto od uobičajene
hladnoće nestalo je iz njegova glasa. Nije da bi on bio ljubazan prema ikome.
Ljubaznost nije bila u Aaronovu stilu. Nisam mislila ni da je u stanju zvučati
5
 Knjige.Club Books

prijateljski. Ali oduvijek je bio manje... odbojan prema Rosie. Ta uljudnost nije
bila rezervirana za mene. »Možeš li reći Catalini da se okrene? Radije
bih razgovarao s njom licem u lice, a ne licem u zatiljak.« Izgovorio je to ledenim
glasom. »Osim ako to, naravno, nije jedna od njezinih šala koje nikad ne shvatim,
a kamoli smatram smiješnima.«
Vrelina mi je tijelom nahrupila do lica.
»Naravno«, poslušala je Rosie. »Mislim da... Mislim da to mogu učiniti.«
Pogled joj se odbio od te točke iza mene natrag na moje lice s podignutim
obrvama. »Lina, pa, ovaj, Aaron bi želio da se okreneš ako ovo nije jedna od onih
šala koje...«
»Hvala, Rosie. Čula sam«, procijedila sam kroz zube. Osjećajući kako mi
obrazi gore, odbila sam se okrenuti prema njemu. To bi značilo da mu dopuštam
da pobijedi u toj igri koju je igrao. Osim toga, upravo me prozvao neduhovitom.
I to on. »Ako možeš, reci Aaronu da ne mislim kako se netko može smijati, a još
manje razumjeti šale kad ni sam nema smisla za humor. To bi bilo sjajno. Hvala.«
Rosie se, gledajući me molećivo, počešala po glavi. Činilo se da me moli da
je ne tjeram na ovo.
Razrogačila sam oči, ignorirajući njezinu molbu i preklinjući je da me podrži.
Ispustila je uzdah i još jedanput pogledala iza mene. »Aarone«, rekla je dok
joj se lažni osmijeh širio. »Lina misli da...«
»Čuo sam, Rosie. Hvala.«
Bila sam toliko usredotočena na njega - na ovo - da sam primijetila sitnu
promjenu u njegovu glasu, onom kojim se koristio samo sa mnom. Jednako
oporim i hladnim, ali koji će sada doći s dodatnim slojem prijezira i suzdržljivosti.
Onaj koji će uskoro dovesti do mrštenja. Čak se nisam morala ni okrenuti i
pogledati ga da bih to znala. Nekako je uvijek bio ondje kad se radilo o meni i
ovome... Nečemu između nas.
»Poprilično sam siguran da moje riječi sasvim jednostavno dopiru tamo dolje
do Cataline, ali ako bi joj mogla reći da imam posla i da se ne mogu još dugo
baviti ovime, bio bih ti zahvalan.«
Tamo dolje? Smiješno veliki čovječe.
Moja visina je prosječna. Prosječna za Španjolku, naravno. Ali svejedno
prosječna. Visoka sam sto šezdeset jedan i pol centimetra - gotovo sto šezdeset
dva, hvala lijepa.
Rosie je vratila svoj zelenooki pogled na mene. »Dakle, Aaron ima posla i bio
bi zahvalan...«
»Ako...« zaustavila sam se kada sam čula da riječ zvuči kreštavo i piskutavo.
Pročistila sam grlo i pokušala ponovno. »Ako je on toliko zauzet, tada mu, molim
te, reci da me poštedi. Može se vratiti u svoj ured i nastaviti s kojim god je
radoholičarskim aktivnostima tako naglo prestao kako bi zabio nos u nešto što
ga se ne tiče.«
6
 Knjige.Club Books

Gledala sam kako je moja prijateljica zaustila, ali čovjek iza mene progovorio
je prije nego što je i jedna riječ uspjela izaći iz njezinih usta: »Znači, čula si što
sam rekao. Moju ponudu. Dobro.« Stanka. U kojoj sam opsovala ispod glasa.
»Onda, koji je tvoj odgovor?«
Rosieno se lice još jedanput ispunilo šokom. Zadržala sam pogled na njoj u
nevjerici i osjetila da mi navire bijes. Mogla sam zamisliti kako se moje
tamnosmeđe oči pretvaraju u crvene.
Moj odgovor? Koji je on vrag uopće želio postići? Je li ovo novi, kreativan
način da se igra mojim umom? Mojim zdravim razumom?
»Nemam pojma o čemu govori. Ništa nisam čula«, lagala sam. »Možeš mu i
to reći.«
Rosie je zataknula kovrču iza uha, pogled joj je vrlo kratko skočio na Aarona
i zatim se vratio na mene. »Mislim da govori o trenutku kada je ponudio da ti bude
pratnja na sestrinom vjenčanju«, objasnila je tihim glasom. »Znaš, odmah nakon
što si mi rekla da se sve promijenilo i da sada moraš pronaći nekoga - ili bilo koga,
mislim da si tako rekla - da ide s tobom u Španjolsku na to vjenčanje jer ćeš inače
umrijeti sporom, bolnom smrću i...«
»Mislim da sam shvatila«, požurila sam osjetivši kako mi lice gori od
spoznaje da je Aaron sve to čuo. »Hvala, Rosie. Možeš preskočiti sažetak.« Ili ću
umrijeti tom sporom, bolnom smrću upravo sada.
»Mislim da si upotrijebila riječ očajna«, dodao je Aaron.
Uši su mi gorjele, vjerojatno su sijevale otprilike pet nijansi radioaktivne
crvene. »Nisam«, uzdahnula sam. »Nisam upotrijebila tu riječ.«
»Pa... Zapravo jesi, draga«, moja je najbolja prijateljica - ne, od ovog trenutka
bivša najbolja prijateljica - potvrdila.
Namrštenih očiju oblikovala sam usnama: Koji vrag, izdajico?
Ali oboje su bili u pravu.
»Dobro. Eto, rekla sam to. Ne znači da sam toliko očajna.«
»To je ono što bi istinski bespomoćni ljudi rekli. Ali ako tako mimo spavaš,
Catalina...«
Uz psovke ispod glasa, ne znam koji put toga jutra, nakratko sam zatvorila
oči. »Ovo te se ne tiče, Blackforde, ali nisam bespomoćna, u redu? I spavam
sasvim dobro. Ne, zapravo, nikad nisam spavala bolje.«
Što je još jedna laž na hrpi, ha? Suprotno onome što sam upravo porekla, bila
sam istinski, bespomoćno očajna u potrazi za nekim tko će mi biti pratnja na tom
vjenčanju. Ali to nije značilo da ću...
»Naravno.«
Ironično, od svih vražjih riječi koje mi je to jutro Aaron Blackford izgovorio
u zatiljak, zbog te sam se riječi prestala pretvarati da ga ne doživljavam.

7
 Knjige.Club Books

Taj naravno koji zvuči tako svisoka i bahato i prijezirno i tako tipično za
Aarona.
Naravno.
Krv mi je uzavrela.
Reakcija na tu trosložnu riječ - koja ne bi ništa značila da ju je izgovorio netko
drugi - bila je tako nagla, tako nagonska da nisam ni primijetila kako mi se tijelo
okreće dok nije bilo prekasno.
Zbog njegove neprirodne visine, dočekala su me široka prsa prekrivena
izglačanom bijelom košuljom čiju sam tkaninu žarko poželjela uhvatiti u šaku i
zgužvati je, jer tko je, dovraga, skakutao kroz život tako izglačan i besprijekoran
cijelo prokleto vrijeme? Aaron Blackford, eto tko.
Pogled mi se podizao uz jaka ramena i snažan vrat te je dosegnuo ravne crte
njegove čeljusne kosti. Njegove su usne tvorile ravnu crtu, baš kao što sam znala
da hoće. Pogledom sam zatim otputovala naviše, do njegovih plavih očiju -
plavetnilo koje me podsjećalo na oceanske dubine, gdje je sve hladilo i
smrtonosno - i pronašla ih na sebi.
Podignuo je obrvu.
»Naravno?« zasiktala sam.
»Da.« Ta je glava, prekrivena crnom kosom, jedan jedini put kimnula, pogled
mu se nije odvajao od mojeg. »Ne želim da gubiš još vremena na svađu o nečemu
za što si previše tvrdoglava da priznaš, stoga da. Naravno.«
Neću zbog tog iritantnog, plavookog muškarca koji vjerojatno provodi više
vremena u glačanju svojih košulja nego u druženju s ljudima izgubiti živce ovako
rano ujutro.
Trudeći se zadržati kontrolu nad vlastitim tijelom, dugačko i duboko sam
udahnula. Zataknula sam kovrču kestenjaste kose za uho. »Ako je ovo takav
gubitak vremena, doista ne znam što još uvijek radiš ovdje. Molim te, nemoj da
te Rosie ili ja zadržavamo.«
Iz usta Gospođice Izdajice izađe neodređen zvuk.
»I nećete«, priznao je Aaron hladnim tonom, »Ali još uvijek mi nisi
odgovorila na pitanje.«
»To nije bilo pitanje«, rekla sam, riječi su mi imale kiseo okus na jeziku. »Što
god da si rekao, nije bilo pitanje. Ali to nije važno jer te ne trebam, hvala lijepa.«
»Naravno«, ponovio je kako bi me još malo provocirao. »Iako mislim da me
trebaš.«
»Krivo misliš.«
Još je više podignuo obrvu. »A opet, zvučiš kao da me doista trebaš.«
»Onda uistinu imaš ozbiljnih problema sa sluhom jer, ponavljam, pogrešno si
čuo. Ne trebam te, Aarone Blackforde.« Progutala sam slinu i tako odagnala

8
 Knjige.Club Books

osjećaj suhoće u grlu. »Mogu ti napisati ako želiš. Možda poslati mail ako će ti to
pomoći.«
Na sekundu je izgledalo kao da razmišlja o tome. Ali nisam naivno
povjerovala da će tako lako popustiti. Što je dokazao čim je sljedeći put otvorio
usta. »Zar nisi rekla da je vjenčanje za mjesec dana i da nemaš pratnju?«
Stisnula sam usne u tanku crtu. »Možda. Ne sjećam se točno.« Rekla sam to.
Od riječi do riječi.
»Nije li Rosie natuknula da možda nitko neće primijetiti da si došla sama ako
sjedneš otraga i pokušaš ne privlačiti pozornost na sebe?«
Glava moje prijateljice uskočila mi je u vidokrug. »Jesam. Predložila sam i
da nosi zagasitu boju, a ne divnu crvenu haljinu koju...«
»Rosie«, prekinula sam je. »Ne pomažeš mi.«
Aaron nije odvratio pogled kada se nastavio prisjećati ostatka razgovora.
»Nije li uslijedilo da si podsjetila Rosie kako si ti hebena - tvoja riječ - kuma i da
će te svaka osoba i njihova majka - opet tvoje riječi - ionako primijetiti?«
»Jest«, čujem kako Gospođica Izdajica potvrđuje. Žurno sam okrenula glavu
u njezinu smjeru.
»Što?« Slegnula je ramenima potpisavši svoju smrtnu presudu. »Jesi, draga.«
Trebam nove prijatelje. Hitno.
»Jest«, potvrdio je Aaron i privukao moj pogled i pozornost natrag na sebe.
»I nisi li rekla da je tvoj bivši dečko kum i kako si od pomisli da stojiš u njegovoj
blizini, sama i jadna i žalosna bez pratnje - i ovo su bile tvoje riječi - želiš oderati
kožu?«
Jesam. Rekla sam to. Ali nisam ni pomislila da Aaron sluša, inače to ne bih
priznala naglas.
Ali očito je bio ondje. Sada zna. Čuo me kako to otvoreno priznajem i sada
mi je to nabio na nos. I koliko si god govorila da ne marim i da ne bih trebala
mariti, svejedno je zaboljelo. Zbog toga sam se osjećala još usamljenije, jadnije i
žalosnije.
Progutala sam knedlu i skrenula pogled dopustivši mu da počiva negdje u
blizini Aaronove Adamove jabučice. Nisam željela vidjeti ono što mu se očitava
na licu. Ruganje. Sažaljenje. Nisam marila. Mogla sam se poštedjeti spoznaje da
me još jedna osoba vidi takvom.
Tada je proradilo njegovo grlo. Znala sam to jer je to bio jedini dio njega u
koji sam si dopustila gledati.
»Dakle, jesi očajna.«
Uzdahnula sam, zrak mi je snažno sišao s usana. Kimanje - to je sve što sam
mu dala. A nisam ni shvatila zašto sam to učinila. To nisam bila ja. Obično bih
uzvraćala udarce dok ne bih došla u prednost. Jer smo se tako inače ponašali.
Nismo štedjeli osjećaje onoga drugog. Ovo nije bila novost.

9
 Knjige.Club Books

»Onda povedi mene. Bit ću ti pratnja na vjenčanju, Catalina.«

Vrlo polako podignula sam pogled, preplavila me neobična mješavina umora
i neugode. Dovoljno je loše što je svjedočio svemu ovom, ali da sada nekako
pokušava to okrenuti u svoju korist? Da me prevesla?
Osim ako nije tako. Osim ako ne postoji objašnjenje, razlog zašto ovo čini.
Ponudio se da mi bude pratnja. Dok sam proučavala njegovo lice, promišljala sam
o svim opcijama i mogućim pobudama, ali nisam došla do razumnog zaključka.
Nisam našla odgovor koji bi mi pomogao shvatiti zašto ili što pokušava postići.
Samo istinu. Stvarnost. Mi nismo bili prijatelji. Jedva smo se podnosili, Aaron
Blackford i ja. Bili smo pakosni jedno prema drugom, isticali pogreške onog
drugog, kritizirali različite načine rada, razmišljanja i života. Osuđivali smo naše
različitosti. U nekom trenutku u prošlosti bacala bih strelice na plakat s njegovim
licem. I bila sam poprilično sigurna da bi on učinio isto, jer nisam bila jedina koja
je vozila Avenijom mržnje. Bila je to dvosmjerna ulica. I ne samo to. On je prvi
izazvao svađu. Nisam ja započela ovaj rat između nas. Stoga, zašto? Zašto se
pretvara da mi nudi pomoć, i zašto bih mu ugodila tako da to uopće uzmem u
obzir?
»Možda očajnički trebam pronaći pratnju, ali nisam baš toliko očajna«,
ponovila sam. »Kao što sam rekla.«
Uzdah mu je zvučao umorno. Nestrpljivo. Ljutito. »Dopustit ću ti da razmisliš
o tome. Znaš da nemaš drugih opcija.«
»Nemam o čemu razmišljati.« Zamahnula sam rukom kroz zrak između nas.
Zatim sam nabacila svoju inačicu Roseina lažnog zubatog cereka. »Radije bih
povela čimpanzu odjevenu u smoking nego tebe.«
Pogledao me uz blagu naznaku zabave u očima. »Ma daj, oboje znamo da ne
bi. Iako se može naći čimpanzi koje bi bile dostojne toga, tvoj će bivši stajati
ondje. Tvoja obitelj. Rekla si da moraš ostaviti dojam, a ja ću postići upravo to.«
Nagnuo je glavu. »Ja sam ti najbolja opcija.«
Frknula sam i smjesta lupila dlanovima. Nadmeni plavooki davež. »Ti nisi
ništa, Blackforde. A ja imam hrpu drugih opcija«, usprotivila sam se sliježući
ramenima. »Naći ću nekoga na Tinderu. Možda objaviti oglas u New York Timesu.
Već ću pronaći nekoga.«
»U samo nekoliko tjedana? Teško.«
»Rosie ima prijatelje. Povest ću nekog od njih.«
To je bio moj plan čitavo vrijeme. To je razlog zašto sam zgrabila Rosie tako
rano toga dana. Početnička greška, shvatila sam. Trebala sam pričekati kraj
radnog vremena i odvesti Rosie da razgovaramo na nekom sigurnijem mjestu, bez
Aarona. Ali nakon jučerašnjeg telefonskog razgovora s mamom... Da. Sve se
promijenilo. Moja se situacija promijenila. Trebala sam nekoga, bilo koga. Dokle
god taj netko nije Aaron, naravno. Rosie je rođena i odrasla u ovom gradu.
Sigurno poznaje nekoga.

10
 Knjige.Club Books

»Je li tako, Rosie? Netko je od tvojih prijatelja sigurno dostupan.«

Njezina je glava ponovno poskočila. »Možda Marty? On obožava vjenčanja.«
Dobacila sam joj brz pogled. »Nije li se Marty napio na vjenčanju tvojeg
bratića, ukrao mikrofon bendu i pjevao My Heart Will Go On dok ga tvoj brat nije
odvukao s pozornice?«
»To je on.« Namignula je.
»Aha, ne.« Nisam mogla riskirati takav ispad na sestrinu vjenčanju. Iščupala
bi mu srce iz grudi i poslužila ga kao desert. »A Ryan?«
»Sretno zaručen.«
Uzdah mi je sišao s usana. »Nisam iznenađena. Ryan je zgoditak.«
»Znam. Zato sam vas toliko puta pokušala spojiti, ali ti...«
Glasno sam pročistila grlo i prekinula je. »Ne raspravljamo zašto nemam
dečka.« Bacila sam brz pogled na Aarona. Njegov pogled bio je na meni,
namrštenih očiju. »A što je s... Terryjem?«
»Odselio se u Chicago.«
»Kvragu.« Odmahnula sam glavom na trenutak zatvorivši oči.
Ovo je bilo beskorisno. »Onda ću unajmiti glumca. Platit ću mu da mi glumi
pratnju.«
»To je vjerojatno skupo«, rekao je Aaron bezizražajno. »I nije da ih ima baš
na svakom koraku, u iščekivanju da ih samci unajme kako bi paradirali s njima
kao njihova pratnja.«
Prikovala sam ga ogorčenim pogledom. »Naći ću profesionalnog eskort-
momka.«
Stisnuo je usne čvrsto, gotovo nepropusno, kao što je to činio kada je bio
krajnje uzrujan. »Prije bi povela mušku prostitutku na sestrino vjenčanje nego
mene?«
»Rekla sam profesionalnog eskort-momka, Blackforde. Por Dios«,
promrmljala sam, primijetivši kako mu lice poprima mrk izraz. »Ne tražim takvu
vrstu usluge. Samo trebam pratnju. To je sve što rade. Prate te na događanja.«
»Ne rade to, Catalina.« Glas mu je bio dubok i leden. Osuđujući.
»Zar nikad nisi gledao nijednu romantičnu komediju?« Još se više namrštio.
»Čak ni Pratnju za vjenčanje?«
Bez odgovora, samo još malo tog ledenog zurenja.
»Gledaš li ti uopće filmove? Ili samo... Radiš?«
Postoji mogućnost da on uopće nema televizor.
Izraz lica ostao mu je isti.
Bože, nemam vremena za ovo. Za njega.
»Znaš što? Nije važno. Baš me briga.« Podignula sam ruke i lupila dlanom o
dlan. »Hvala ti na... ovome. Što god da je bilo. Sjajan savjet. Ali ne trebam te.«
11
 Knjige.Club Books

»Mislim da trebaš.«
Zatreptala sam na to. »Mislim da si naporan.«
»Catalina«, započeo je i još više mi dignuo tlak načinom na koji je izgovorio
moje ime. »U zabludi si ako misliš da možeš pronaći nekoga u tako kratkom
vremenu.«
Još jedanput, Aaron Blackford nije bio u krivu.
Vjerojatno sam i bila pomalo u zabludi. A on čak nije znao za laž. Moju laž.
Nije da će ikad saznati. No to ne mijenja činjenice. Trebao mi je netko, bilo tko,
ali ne on, Aaron, da odleti sa mnom u Španjolsku na Isabelino vjenčanje. Zato što,
pod A, ja sam mladenkina sestra i kuma. Pod B, moj bivši, Daniel, mladoženjin
je brat i kum. A jučer sam saznala da je sretno zaručen. Pod C, ako se ne broji
nekoliko poprilično neuspješnih spojeva na kojima sam bila, zapravo soliram
otprilike šest godina. Još otkad sam napustila Španjolsku i preselila se u SAD, što
se dogodilo ubrzo nakon što mi se moja jedina veza obila o glavu. Nešto što je
svaki pojedini uzvanik - jer nije bilo tajni u obiteljima poput moje, a još manje u
malenim gradovima poput onoga iz kojeg dolazim - znao i žalio me zbog toga. I
pod D, tu je moja laž.
Laž.
Ona kojom sam na neki način hranila majku i posljedično cijeli klan Martin,
jer kada se radilo o nama, privatnost i granice nisu postojali. Dovraga, dosad je
moja laž vjerojatno u rubrici Najave mjesnih novina.
Catalina Martin napokon više nije sama. Njezina obitelj sa zadovoljstvom
objavljuje da će dovesti svojeg američkog dečka na vjenčanje. Svi su pozvani da
svjedoče najčarobnijem događaju desetljeća.
Jer upravo sam to učinila. Čim je vijest o Danielovim zarukama izašla iz
majčinih usta i preko slušalice došla do mojih ušiju, ja sam rekla da ću nekoga
dovesti. Ne, ne samo nekoga. Rekla sam - lagala, obmanula, lažno najavila - da
ću dovesti svojeg dečka.
Koji tehnički nije postojao. Još.
U redu, ikad. Jer Aaron je imao pravo. Naći pratnju u tako kratkom vremenu
bilo je previše optimistično. Vjerovati da ću pronaći nekoga tko će se pretvarati
da je moj dečko, vjerojatno je bilo sumanuto. Ali priznati da je Aaron moj jedini
izbor i prihvatiti njegovu ponudu? To je potpuna ludost.
»Vidim da napokon dopire do tebe.« Aaronove su me riječi vratile u
sadašnjost i vidjela sam njegove plave oči kako me ciljaju. »Dat ću ti vremena da
se pomiriš s time. Javi mi kada to obaviš.«
Skupila sam usnice. I ponovno sam osjetila kako mi obrazi gore - koliko li me
jadnom smatra, on, Aaron Blackford, kojem se nikad nisam nimalo sviđala, da se
iz sažaljenja ponudio da mi bude pratnja - prekrižila sam ruke na prsima i skrenula
pogled s njegovih ledenih očiju.
»E, da, Catalina?«
12
 Knjige.Club Books

»Da?« Tu sam riječ izustila slabašno. Uh, jadno.

»Pokušaj ne zakasniti na sastanak u deset. To više nije simpatično.«
Pogled mi je poletio prema njemu, a frktaj zapeo u grlu.
Kreten.
U tom sam se trenutku zaklela da ću se jednoga dana popeti na ljestve i baciti
mu nešto u tu njegovu facu koja mi diže živac.
Godina i osam mjeseci. Toliko ga dugo trpim. Brojila sam, čekala pravi
trenutak.
Zatim se, uz ništa više od kimanja, okrenuo i ja sam ga gledala kako odlazi.
Razlaz do daljnjeg.
»Ok, to je bilo...« Rosie je utihnula ne završivši izjavu.
»Suludo? Uvredljivo? Bizarno?« ponudila sam stavivši lice u dlanove.
»Neočekivano«, odvratila je. »I zanimljivo.«
Gledala sam je kroz prste i promatrala kako joj se kutovi usnica podižu.
»Tvoje je prijateljstvo opozvano, Rosalyn Graham.«
Zahihotala se. »Znaš da ne misliš tako.«
Ne mislim, nikad me se neće riješiti.
»Pa...« Rosie me uhvatila pod ruku i povela niz hodnik. »Što ćeš učiniti?«
Drhtav uzdah sišao mi je s usana povukavši sa sobom svu moju energiju. »Ja...
Nemam blage veze.«
Ali nešto sam sigurno znala: neću prihvatiti ponudu Aarona Blackforda. On
mi nije bio jedina opcija, a zasigurno ni najbolja. Kvragu, nije bio ništa. Pogotovo
ne moja pratnja na sestrino vjenčanje.

13
 Knjige.Club Books

DRUGO POGLAVLJE

Nisam zakasnila na sastanak.

Od onoga dana prije godinu i osam mjeseci, nikad više nisam zakasnila.
Zašto?
Zbog Aarona Blackforda.
Jedanput. Zakasnila sam jedan jedini put u Aaronovoj prisutnosti, a on je to
ipak i dalje isticao kad god je imao priliku.
Nikad to nije pripisao tome što sam Španjolka ili žena. Što su neopravdani
stereotipi o općepoznatoj netočnosti.
Aaron nije govorio besmislice. Isticao je činjenice, navodio one provjerljive.
Uvježban je da tako čini, baš kao i svaki drugi inženjer u konzultantskoj tvrtki u
kojoj smo radili, uključujući mene. Zapravo i jesam zakasnila. Taj jedan put prije
toliko vremena. Bila je istina da sam propustila prvih petnaest minuta
važne prezentacije. Također je istina da ju je Aaron držao - tijekom svojega prvog
tjedna u InTechu - a istina je i da sam nevjerojatno glasno ušla i da je to možda
uključivalo slučajno prevrtanje spremnika za kavu.
Na Aaronovu hrpu dokumenata za prezentaciju. Dobro, dijelom i na njegove
hlače.
Nije najbolji način da se ostavi dojam na novog kolegu, ali koga briga. Takvo
se što događa svaki dan. Sitne, nenamjerne, neočekivane nezgode poput te
uobičajene su. Ljudi prijeđu preko toga i nastave sa svojim životima.
Ali ne i Aaron.
Umjesto toga, tjedan za tjednom i mjesec za mjesecom režao bi na mene nešto
poput: »Pokušaj ne zakasniti na sastanak u deset. Više nije simpatično.«
Svaki put kada bi ušao u dvoranu za sastanke i našao me kako sjedim ondje,
bolno rano, pogledao bi na sat na svojem zapešću i podignuo obrve u znak
čuđenja. Premjestio bi spremnike za kavu izvan mojeg dosega uz upozoravajuće
naginjanje glave u mojem smjeru.
To je činio Aaron Blackford umjesto da zaboravi na taj nemili događaj.
»Dobro jutro, Lina.« Héctorov ljubazan glas dopro je do mene s vrata.
I prije nego što sam ga pogledala u lice, znala sam da se smiješi, baš kao
uvijek. »Buenos días, Héctore«, rekla sam mu na zajedničkom materinskom
jeziku.

14
 Knjige.Club Books

Čovjek kojeg sam doživljavala poput ujaka nakon što me primio u uzak krug
svoje obitelji, položio mi je ruku na rame i lagano je stisnuo. »Sve u redu, mija?«
»Ne mogu se žaliti.« Uzvratila sam osmijeh.
»Dolaziš li na sljedeći roštilj? Bit će sljedeći mjesec, i Lourdes mi stalno
govori da te podsjetim. Ovoga puta priprema ceviche, a ti si jedina koja će to
jesti.« Nasmijao se.
To je bila istina; nitko u obitelji Díaz nije bio ljubitelj ribljeg peruanskog jela.
Što do dana današnjeg nisam uspjela shvatiti.
»Prestani mi postavljati glupa pitanja, starče.« Odmahnula sam rukom uz
hihot. »Naravno da ću doći.«
Héctor je zauzeo svoje uobičajeno mjesto meni zdesna kada je troje preostalih
kolega pristiglo u prostoriju mrmljajući dobro jutro.
Odvratila sam pogled od Héctorova bezbrižnog osmijeha, oči su mi pratile
muškarce koji obilaze stol kako bi se okupili za sastanak koji će se održati u deset
sati.
Nasuprot meni pojavio se Aaron, podignutih obrva i pogleda koji je brzo
susreo moj. Gledala sam kako su mu se usne objesile dok je izvlačio stolicu.
Zakolutala sam očima i prešla na Geralda, čija je ćelava glava sjala pod
fluorescentnim svjetlima dok je smještao svoju poprilično bucmastu figuru na
stolicu. Posljednji, ali ne i najmanje važan, bio je Kabir, koji je nedavno
promaknut na položaj koji su imali svi u ovoj prostoriji - voditelj tima tvrtkina
Odjela za rješenja. Što je više-manje obuhvaćalo sve discipline osim građevine.
Koja je bila samotna zvijer.
»Dobro jutro svima«, započeo je Kabir uz ushićenost koju može pokazati
samo netko tko je bio na tom poslu tek mjesec dana. »Ovaj tjedan je moj red da
vodim sastanak i zapisnik, pa vas molim recite prisutan kada vas prozovem.«
Ozlojeđeno gunđanje koje mi je bilo vrlo poznato ispunilo je prostoriju.
Bacila sam pogled na plavookog muškarca preko puta stola i vidjela uzrujan izraz
lica koji je išao u paru sa zvukom.
»Naravno, Kabire«, rekla sam uz osmijeh iako sam se slagala s namrgođenim
muškarcem. »Samo ti prozivaj.«
Oči boje oceana prikovale su za mene leden pogled.
Uzvratila sam zurenjem. Čula sam kako Kabir proziva naša imena i dobiva
potvrdu od Héctora i Geralda te nepotrebno veseli prisutna od mene i još jedno
gunđanje od gospodina Mrguda.
»Dobro, hvala«, rekao je Kabir. »Sljedeća točka dnevnog reda su novosti o
statusu projekta. Tko želi početi?«
Susreo se s tišinom.
InTech je pružao inženjerske usluge subjektima koji nisu imali sposobnosti i
radne snage za nacrt i projektiranje planova za vlastite projekte. Ponekad bi

15
 Knjige.Club Books

unajmili tim od pet-šest vanjskih suradnika, a ponekad je bila potrebna samo jedna
osoba. Stoga je svih pet voditelja timova u našem odjelu trenutačno nadgledalo i
radilo na nekoliko različitih projekata za nekoliko različitih klijenata, a svi
su projekti bili u tijeku. Ispunjavali bismo ključne ciljeve i nailazili na svakojake
probleme i prepreke. Svaki smo dan imali konferencijske sastanke s klijentima i
dionicima. Status svakog projekta mijenjao se tako brzo i složeno da nije bilo
šanse da drugi voditelji tima uhvate o čemu se radi u samo nekoliko minuta. Zato
je Kabirovo pitanje dočekala tišina. I zato ovaj sastanak nije bio prijeko potreban.
»Ovaj...« Kabir se nelagodno promeškoljio na stolici. »Dobro, ja mogu početi.
Da, ja ću prvi.« Prolistao je fascikl koji je donio sa sobom. »Ovaj tjedan
predstavljamo Telekooru novi budžet koji smo razvili za njih. Kao što znate, to je
novoosnovano poduzeće koje pruža računalne usluge kako bi unaprijedilo
mobilne podatke u javnom prijevozu. Dostupna sredstva poprilično su ograničena
i...«
Odsutno sam slušala kolegu dok mi je pogled lutao prostorijom za sastanke.
Héctor je kimao iako sam pretpostavljala da je koncentriran koliko i ja. Gerald je,
s druge strane, otvoreno gledao u mobitel. Nepristojno. Tako nepristojno. Ali ništa
drugo nisam ni očekivala od njega.
I onda je ondje bio on. Aaron Blackford, za kojeg sam shvatila da je piljio u
mene prije nego što je moj pogled susreo njegov.
Rukom je posegnuo u mojem smjeru, uzvratio mi pogled. Znala sam što
namjerava učiniti. Znala sam. Dugački prsti pričvršćeni na taj golemi dlan raširili
su se kad su dotaknuli predmet preda mnom. Spremnik za kavu. Namršteno sam
gledala kako mu se ruka obavija oko ručke spremnika.
Vukao ga je preko cijele površine stola od hrastovine.
Vrlo polako. Onda je kimnuo.
Iritantno plavooko zlopamtilo.
Uputila sam mu ukočen osmijeh stisnutih usana - jer mi je druga mogućnost
bila ispružiti se prostorijom i izliti na njega cijeli sadržaj prokletog spremnika.
Opet. Ali ovoga puta namjerno.
U pokušaju da si odvučem pozornost od te misli, skrenula sam pogled i
bijesno švrljala popis obaveza u svoj rokovnik.
Pitaj Isu je li buket koji je naručila za mamu od božura ili ljiljana.
Naruči buket od božura ili ljiljana za tetu Carmen.
Ako to ne učinimo, Isa bi - moja sestra i mladenka - zauvijek prijekorno
gledala mene i mamu.
Pošalji tati informacije o putovanju tako da zna kada te treba pokupiti u
zračnoj luci.
Reci Isi da podsjeti tatu da ima informacije o mojem putovanju tako da me
pokupi u zračnoj luci.

16
 Knjige.Club Books

Prinijela sam kemijsku usnama, taj grozni osjećaj da nešto važno zaboravljam
stvarao mi je nelagodu.
Dok sam žvakala kemijsku, pretraživala sam misli za bilo čime što mi
promiče. Tada mi je glas koji sam osuđena nikad ne zaboraviti zagrmio u glavi.
U zabludi si ako misliš da možeš naći nekoga u tako kratkom vremenu.
Pogled mi je odskočio natrag na muškarca nasuprot meni, ponovno sam
susrela njegov pogled. Kao da me uhvatio da činim nešto loše - na primjer, da
mislim na njega - osjetila sam kako mi se obrazi žare i ponovno se posvetila
popisu.
Naći dečka.
Prekrižila sam to.
Naći lažnog dečka. Ne mora biti pravi.
»... i to je sav moj izvještaj.« Kabirove su riječi zabilježene negdje u mojem
primozgu.
Nastavila sam raditi na svojem popisu.
Naći lažnog dečka. Ne mora biti pravi. Isto tako, NE NJEGA.
Naravno, imala sam druge mogućnosti. Ali ne eskort-dečke. Brzo
pretraživanje na Googleu potvrdilo je da je Aaron u pravu. Opet. Izgleda da mi je
Hollywood lagao. Činilo se da New York vrvi muškarcima i ženama koji nude
široku lepezu raznovrsnih i raznolikih usluga koje se nisu ograničavale na eskort.
Namrštila sam se i jače zagrizla kemijsku. Nije da bih to ikad priznala Aaronu.
Radije bih se odrekla čokolade na punih godinu dana nego priznala Aaronu da je
u pravu.
Ali dotad sam već bila očajna. I to je pogodio; Morala sam pronaći nekoga
tko će se pretvarati da je u ozbiljnoj, odanoj vezi sa mnom pred cijelom mojom
obitelji. A to nije uključivalo samo dan vjenčanja, nego i dva dana slavljeničkih
događanja koji prethode tome. Što je značilo da sam u nevolji. Da sam...
»... i to bi bila Lina.«
Moje ime doprlo mi je do svijesti i sve drugo je tada nestalo. Kemijska mi je
pala na stol i pročistila sam grlo. »Da, ovdje sam.« Pokušala sam uhvatiti korak s
razgovorom. »Slušam. Slušam vas.«
»Ne bi li upravo to rekao netko tko ne sluša?«
Pogled mi je poletio kroz prostoriju i susreo par plavih očiju, koje su
izražavale gotovo zabavljenost, ako je čovjek iza njih bio sposoban izraziti
ljudske osjećaje.
Uspravila sam se i okrenula stranicu svojeg rokovnika. »Zapisivala sam nešto
za poziv koji kasnije imam s klijentom i izgubila sam nit razgovora«, lagala sam.
»Nešto važno.«
Aaron je promumljao kimnuvši. Nasreću, pustio je to.

17
 Knjige.Club Books

»Ponovimo malo. Tek toliko da znamo gdje smo«, predložio je Kabir

ljubaznim glasom.
Sutra će dobiti kolač.
»Hvala, Kabire.« Vedro sam mu se osmjehnula.
Na što se zarumenio i uzvratio mi nesigurnim osmijehom.
S drugog kraja prostorije začula sam nestrpljiv uzdah.
A on neće dobiti kolač sutra. Niti ikad.
»Pa,« Kabir je napokon rekao, »Jeff je želio biti na današnjem sastanku da ti
to osobno priopći, ali znaš kako su rasporedi šefova odjela natrpani. Mnogo
istovremenih sastanaka. Danas će ti ionako proslijediti sve informacije koje
trebaš, ali mislio sam da bi bilo dobro da te prvo upozorim.«
Trepnula sam. O čemu, dovraga, govorimo? »Hvala još jedanput za to,
Kabire.«
»Nema na čemu, Lina.« Kimnuo je. »Mislim da je komunikacija između nas
petero ključna u postizanju...«
»Kabire,« Aaronov je glas ispunio prostoriju, »što si htio reći?«
Kabirov je pogled skočio na njega i učinio se pomalo uplašenim. »Da, hvala,
Aarone.« Onda je morao dvaput pročistiti grlo prije nego što je mogao nastaviti.
»InTech će biti domaćin Dana otvorenih vrata za nekoliko tjedana. Doći će velika
skupina ljudi, uglavnom potencijalni klijenti koje zanima što nudimo, ali ih
zanimaju i neki od najvećih projekata na kojima radimo. Jeff je također spomenuo
da će svi posjetitelji biti iz prilično visokog menadžmenta, što ima smisla jer je
ovo inicijativa za širenje i jačanje naše mreže poznanstava i prilika da to učinimo
licem u lice. Želi da se InTech pokaže. Da izgleda dobro. Moderno. Da
pokaže kako idemo ukorak s tržištem. Ali da u isto vrijeme pokažemo svim
budućim i sadašnjim klijentima kako se znamo i zabavljati.« Nervozno se
zahihotao. »Zato će Dani otvorenih vrata trajati od osam ujutro, kada ćemo
dočekati naše uzvanike ovdje u sjedištu, do ponoći.«
»Ponoći?« promrmljala sam, jedva sposobna sakriti svoje iznenađenje.
»Da.« Kabir je ushićeno kimnuo. »Nije li to osvježavajuće? Bit će to pravi
događaj. Raznorazne radionice o novim tehnologijama, sastanci za razmjenu
znanja, aktivnosti za upoznavanje naših klijenata i njihovih potreba. I dakako,
dostavit će nam doručak, ručak i večeru. Oh, i pića nakon posla. Znaš, da se svi
oraspolože.«
Polako sam širila oči dok je Kabir objašnjavao.
»To...« Héctor je započeo. »To zvuči drukčije.«
Točno tako. I zvučalo je kao previše složen događaj da bi se isplanirao u samo
nekoliko tjedana.
»Da«, odgovorio je Gerald zvučeći sumnjivo samodopadno. »To će
definitivno dati InTechu prednost.«

18
 Knjige.Club Books

Kabir je kimnuo i njegov je pogled susreo moj. »Apsolutno. A Jeff želi da ti

budeš na čelu svega, Lina. Nije li to sjajno?«
Trepnula sam i naslonila se. »Želi da ja to organiziram? Sve?«
»Da.« Kolega mi se smiješio kao da mi priopćava dobru vijest. »I da budeš
voditeljica. Od nas petero, ti si najprivlačnija opcija.«
Vrlo polako trepnuvši, gledala sam kako mu se usne povijaju prema dolje,
vjerojatno zbog izraza mojeg lica.
Privlačna. Duboko sam uzdahnula i pokušala se smiriti. »Pa, laska mi što me
se smatra najprivlačnijom opcijom«, lagala sam, pokušavajući zanemariti kako mi
je krv uzavrela. »Ali jedva imam vremena i iskustva organizirati takvo što.«
»Ali Jeff je inzistirao«, odvratio je Kabir. »A za InTech je važno da ima
nekoga poput tebe da ga predstavlja.«
Trebala bih pitati što bi trebalo značiti netko poput mene, ali mislim da ne
želim čuti odgovor. Grlo mi se osušilo i otežalo mi gutanje. »Ne bi li bilo tko od
nas postigao isti cilj? Ne bi li netko tko ima iskustva u ovome što zvuči kao vježba
iz odnosa s javnošću trebao organizirati ovako važan događaj?«
Kabir je izbjegao odgovoriti na moje pitanje. »Jeff je rekao da ćeš se složiti s
organiziranjem. Da ne moramo trošiti dodatna sredstva za zapošljavanje nekoga.
Osim toga, ti si...« Utihnuo je, izgledao je kao da bi radije bio bilo gdje drugdje.
»Društvena. Prpošna.«
Pod stolom sam stisnula šake, dala sam sve od sebe da prikrijem koliko sam
se uzrujala. »Naravno«, procijedila sam. To je svačiji san, da ga šef nazove
prpošnim. »Ali imam i svoj posao. I rokove za svoje projekte. Kako je ovaj...
događaj važniji od mojih klijenata i trenutačnih odgovornosti?«
Dugo sam šutjela u iščekivanju podrške kolega.
Bilo kakve podrške.
I... Ništa, samo uobičajena napeta tišina koja bi uslijedila u ovakvim
situacijama.
Premjestila sam se na stolici i osjetila kako mi se obrazi žare od frustracije.
»Kabire,« rekla sam najmirnije što sam mogla, »znam da je Jeff možda predložio
da ja vodim ovo, ali vi razumijete da to nema nikakvog smisla, zar ne? Ja... Ne
bih znala ni gdje započeti.« Nisam za ovo bila ni zaposlena ni plaćena.
Ali nitko to nije htio priznati, čak ni kada bi njihova podrška nešto
promijenila. To bi dovelo do stvarnog razloga zašto mi je povjeren ovaj zadatak.
»Već pokrivam dvoje svojih najboljih članova tima, Lindu i Patriciju. I ovako
mi nedostaje vremena.« Mrzila sam se žaliti i žicati barem trunku razumijevanja,
ali što sam drugo mogla učiniti?
Gerald je frknuo, zbog čega sam okrenula glavu u njegovu smjeru. »Pa, to je
mana zapošljavanja žene u tridesetima.«

19
 Knjige.Club Books

Podsmjehnula sam mu se, nisam željela vjerovati da je upravo to izgovorio.

Ali je. Otvorila sam usta, ali Héctor me spriječio da išta kažem.
»Dobro, a da ti svi pomognemo?« predložio je Héctor. Pogledala sam prema
njemu i primijetila rezigniran izraz na njegovu licu. »Mogli bismo svi pridonijeti
nečime.«
Voljela sam tog čovjeka, ali njegovo meko srce i nedostatak konfrontacijskog
duha nisu mnogo pomagali. Samo je obigravao oko pravog problema.
»Ovo nije srednja škola, Héctore«, Gerald je prasnuo. »Profesionalci smo i
nećemo pridonositi ničime.« Odmahivanje svojom masnom, ćelavom glavom
popratio je još jednim frktajem.
Héctor je čvrsto zatvorio usta.
Kabir je opet progovorio: »Proslijedit ću ti popis ljudi koji je Jeff sastavio,
Lina.«
Odmahnula sam glavom, osjećala sam kako mi se obrazi i dalje žare i grizla
sam jezik kako ne bih kolegama rekla nešto što ću požaliti.
»Oh,« dodao je Kabir, »Jeff je imao nekoliko ideja za catering. To je u
zasebnom mailu koji ću ti poslati. Ali želi da malo istražiš. Možda i smisliš temu.
Rekao je da ćeš znati što učiniti.«
Iz usta mi se otela tiha psovka zbog koje bi me abuela za uho odvukla u crkvu.
Ja ću znati što raditi? Otkud bih znala?
Posegnula sam za svojom kemijskom i uhvatila je rukama kako bih izbacila
rastuću frustraciju, i duboko sam uzdahnula. »Razgovarat ću s Jeffom«, rekla sam
kroz stisnute zube koji su oblikovali ukočen osmijeh. »Inače mu ne bih smetala,
ali...«
»Daj prestani tratiti naše vrijeme«, rekao je Gerald, zbog čega mi se krv slila
u pete. »Ne trebaš zbog ovoga ići šefu.« Geraldov je debeli prst mahao zrakom.
»Prestani tražiti isprike i učini što se traži od tebe. Možeš se smiješiti i biti
prijateljski raspoložena cijeli dan, zar ne?«
Riječi prijateljski raspoložena odjekivale su mi u glavi dok sam netremice
zurila u njega razrogačenih očiju.
Taj znojni muškarac, uguran u košulju dizajniranu za nekoga profinjenog,
kakav nikad neće biti, zgrabio bi bilo koju priliku da nekome spusti. Posebno ako
je taj netko žena. Znala sam.
»Geralde,« ublažila sam glas, povećala pritisak na kemijsku i molila se da ne
pukne i oda koliko sam doista zgranuta, »svrha ovog sastanka je raspraviti pitanja
poput ovog. Žao mi je, ali morat ćeš me slušati kako...«
»Zlato,« prekinuo me Gerald, podsmijeh mu se provukao duž lica, »gledaj na
to kao na zabavu. Žene o njoj znaju sve, zar ne? Samo pripremi nekoliko
aktivnosti, uredi da dostave hranu, obuci nešto lijepo i zbij nekoliko šala. Mlada

20
 Knjige.Club Books

si i slatka, nećeš čak morati ni previše koristiti mozak. Jest će ti iz ruke.«

Zahihotao se. »Siguran sam da znaš to izvesti, ha?«
Ostala sam bez riječi. Zrak koji je trebao ulaziti i izlaziti iz mojih pluća zapeo
je negdje između.
Nisam mogla kontrolirati što moje tijelo radi. Osjetila sam kako mi se noge
pružaju i uspravljaju me. Moja je stolica zaškripala, glasno i iznenadno. Lupila
sam objema rukama o površinu stola i osjetila kako mi se spušta roleta. Doslovno.
U tom sam trenutku shvatila otkud dolazi taj izraz. Spustila mi se. jebena roleta,
kao da sam navukla par naočala s roletama umjesto leća.
Negdje meni zdesna začula sam Héctora kako je duboko uzdahnuo. Mrmljao
je ispod glasa.
Tada više ništa nisam čula. Samo svoje srce kako bubnja u prsima.
Eto je. Istina. Pravi razlog zašto sam ja, među četvero ostalih koji sjede u ovoj
prostoriji, izabrana da organiziram ovu prokletu stvar. Bila sam žena - jedina žena
u odjelu, voditeljica tima - i imala sam vrline, bez obzira na to koliko moje obline
jesu ili nisu bile izdašne. Prpošna, slatka, žensko. Bila sam privlačna opcija, očito.
Zlatnik koji dokazuje da InTech nije zaglavio u prošlosti.
»Lina.« Usiljeno sam pokušavala glas održati čvrstim i hladnim, i mrzila sam
što mi to nije polazilo za rukom. Mrzila sam što sam se željela okrenuti i pobjeći
iz prostorije. »Ne zlato. Zovem se Lina.« Sjela sam natrag na svoju stolicu, vrlo
polako pročistivši grlo i uzevši dodatan trenutak da se obuzdam. Mogu ja ovo.
Moram moći. »Molim te da sljedeći put upotrijebiš moje ime. I obraćaj mi se
pristojno i profesionalno kao i svima drugima.« Glas koji mi je dopro do ušiju nije
mi se nimalo svidio. Osjećala sam se kao slaba verzija sebe koja nisam željela
biti. Ali barem sam uspjela sve to izgovoriti a da nisam podivljala ili istrčala.
»Hvala.«
Osjetila sam kako su mi se oči zacaklile od čistog bijesa i frustracije. Nekoliko
sam puta trepnula otjeravši to i sve ostale osjećaje s lica. Željela sam da ta knedla
u grlu nema veze s nelagodom, iako je imala. Kako da mi ne bude neugodno kad
sam tako pukla? Kada se i dalje, nakon toliko vremena, ne znam nositi s
ovakvim sranjima iako mi se ne događaju prvi put?
Gerald je zakolutao očima. »Ne shvaćaj to tako ozbiljno, Lina.« Dobacio mi
je pogled svisoka. »Samo sam se šalio. Je li tako, dečki?«
Pogledao je u naše kolege u potrazi za podrškom.
Nije ju pronašao.
Krajičkom oka vidjela sam Héctora kako tone na stolici. »Geralde...« rekao
je zvučeći umorno i obeshrabreno. »Daj, čovječe.«
Držala sam pogled na Geraldu i pokušavala zaustaviti prsa da se ne nadmu od
bespomoćnosti, odbijala sam pogledati u drugu dvojicu muškaraca, Kabira i
Aarona, koji su šutjeli.

21
 Knjige.Club Books

Vjerojatno su mislili da ne zauzimaju strane, ali zauzeli su. Njihova je tišina

činila upravo to.
»O, daj, što?« Gerald je frknuo. »Nije da sam rekao nešto što nije istina. Cura
se ne mora ni truditi...«
Prije nego što sam uspjela skupiti hrabrost da ga zaustavim, u tome me
preduhitrila posljednja osoba u prostoriji od koje sam to očekivala. »Završili
smo.«
Naglo sam se okrenula u njegovu smjeru i vidjela da gleda u Geralda tako
žestoko i hladno da sam gotovo mogla osjetiti kako je sobna temperatura pala za
nekoliko stupnjeva.
Odmahnula sam glavom i otrgnula pogled od Aarona. Mogao je reći bilo što
u posljednjih deset minuta, ali odabrao je da neće. Što se mene tiče, mogao je i
nastaviti šutjeti.
Gerald je stolicom zagrebao po podu i ustao. »Da, doista smo završili«, rekao
je ravnodušno i skupio svoje stvari. »Ni ja nemam vremena za ovo. Ona ionako
zna što joj je činiti.«
S tom je dragocjenom mudrosti Gerald prešao prag i napustio prostoriju.
Srce mi je još uvijek nabijalo u prsima i udaralo u sljepoočnice.
Kabir je slijedio njegov primjer ustavši i pogledavši me kao da se ispričava.
»Ne zauzimam njegovu stranu, dobro?« Brzo je prebacio pogled u Aaronovu
smjeru i jednako ga brzo vratio na mene. »Sve su ovo Jeffove naredbe; on želi da
to učiniš. Nemoj previše razmišljati. Shvati to kao kompliment.«
Ne potrudivši se odgovoriti mu, gledala sam ga kako izlazi.
Muškarac koji me zamalo udomio i koji me tretirao kao još jednog člana klana
Díaz pogledao me i odmahnuo glavom. Promrmljao je Que pendejo, što mi je
izmamilo slabašan osmijeh, jer iako to nije nešto što bismo ikad rekli u
Španjolskoj, točno sam znala što misli.
A Héctor je bio u pravu. Kakav je totalni seronja bio Gerald.
Aaron se nije potrudio ni pogledati me. Dugačkim je prstima metodično
skupljao svoje stvari, a još je dužim nogama odgurnuo stolicu, nakon čega se
uspravio do svoje pune visine.
Dok sam ga pogledavala, još uvijek ozlojeđena zbog svega što se upravo
dogodilo, shvatila sam kako premješta pogled sa svojih ruku na mene. Njegove
su se oči, u kojima sam vidjela da je došao k sebi i vratio privid ravnodušnosti,
zadržale na meni na trenutak, a zatim je jednako brzo odvratio pogled.
Baš kao što je uvijek činio.
Dok sam pratila kako njegova visoka i kršna pojava izlazi kroz vrata u hodnik,
nekako mi se bubnjanje u prsima ubrzalo i umirilo u isto vrijeme.

22
 Knjige.Club Books

»Idemo, mija«, rekao je Héctor, koji je sada stajao i gledao dolje prema meni.
»Imam vrećicu chicharronesa u svojem uredu. Ximena mi ju je neki dan ubacila
u torbu za laptop i sačuvao sam je.« Popratio je to namigivanjem.
Ustala sam i vedro se nasmijala. Čvrsto ću zagrliti Héctorovu djevojčicu
sljedeći put kad je vidim.
»Toj curi moraš povisiti tjedni džeparac.« Slijedila sam ga van i svesrdno se
potrudila vratiti osmijeh.
Iako sam morala primijetiti da su mi nakon samo nekoliko koraka kutovi
usana zadrhtali, a osmijeh mi se nije odrazio u očima.

23
 Knjige.Club Books

TREĆE POGLAVLJE

Nisam ovako zamišljala večer.

Bilo je kasno, sjedište InTecha gotovo se ispraznilo, imala sam barem četiri
ili pet sati rada pred sobom, a želudac mi je tako glasno kruljio da sam se prepala
da će sam sebe pojesti.
»Estoy jodida«, rekla sam ispod glasa shvativši koliko su me zajebali.
Kao prvo, posljednje što sam pojela je zelena salata, što se ispostavilo kao
velika pogreška, iako se činilo najrazumnijom idejom s obzirom na to da je
vjenčanje za četiri tjedna. Drugo, nisam imala nikakve grickalice pri ruci ni sitniš
za automat u prizemlju. I treće, slajd u PowerPointu na ekranu mojeg računala još
je uvijek treperio poluprazan.
Ruke su mi pale na tipkovnicu i punu minutu oklijevale nad tipkama.
Pozornost mi je privukla poruka koja se oglasila s mojeg mobitela. Rosieno
je ime bljesnulo na zaslonu. Otključala sam ga i smjesta je iskočila slika.
Bila je to fotografija sočne, kratke kave s mlijekom prekrivene divnom ružom
od pjene. Pokraj nje je pod svjetlom besramno blistao kolač od tri vrste čokolade.

Rosie: Hoćeš doći?

Nije morala biti konkretnija niti mi poslati adresu. Ta bi gozba mogla

pripadati jedino »Around the Corneru«, našem omiljenom kafiću u gradu. Počele
su mi curiti sline na pomisao da sam u tom kofeinskom, sigurnom raju na Aveniji
Madison. Odgovorila sam joj prigušivši stenjanje.

Lina: Voljela bih, ali zaglavila sam na poslu.

Na ekranu su iskočile tri točkice.

Rosie: Jesi li sigurna? Sačuvala sam ti mjesto.

Prije nego što sam uspjela natipkati odgovor, došla je još jedna poruka.

24
 Knjige.Club Books

Rosie: Dobila sam posljednji kolač, ali podijelit ću ga s tobom. Samo ako
dođeš ovamo brzo. Nisam od čelika.

Uzdahnula sam. Svakako je bolje od stvarnih okolnosti, dodatnog rada u

srijedu navečer, ali...

Lina: Ne mogu. Radim na Danu otvorenih vrata o kojem sam ti govorila.

Inače, brišem ovu fotografiju. Dovodi me u napast.

Rosie: O, ne. Rekla si mi samo da su ti to uvalili. Kada je to?

Lina: Čim se vratim iz Španjolske. *emoji mladenke* *emoji lubanje*

Rosie: Još uvijek ne razumijem zašto to moraš raditi. Nisi li pretrpana

poslom?

Da. Upravo bih to trebala raditi, posao za koji sam plaćena da ga obavljam. A
ne organizirati Dan otvorenih vrata koji će služiti kao izlika da uokolo provedem
gomilu poslovnih ljudi koje ću morati nahraniti, tetošiti i biti posebno ljubazna.
Ali kuhanje me neće dovesti nikamo.

Lina: *ravnodušni emoji* Tako je kako je.

Rosie: Da, pa, ni ja trenutačno ne volim Jeffa.

Lina: Mislila sam da si rekla kako je on prosijedi macan. *podrugljivi

emoji*

Rosie: Rekla sam to, objektivno. No može dobro izgledati za

pedesetogodišnjaka i svejedno biti kreten. Znaš da me takvi posebno
privlače.

Lina: I je tako nekako, Rosie. Onaj Ted je bio totalni šupak. Drago mi je
što vas dvoje više niste zajedno.

Rosie: *emoji kakice*

25
 Knjige.Club Books

Poruke nisu dolazile dovoljno dugo da pomislim kako smo završile s

razgovorom. Dobro. Morala sam raditi na ovom usranom...
Mobitel mi se ponovno oglasio.

Rosie: Oprosti, vlasničin se muž upravo pojavio i odvukao mi pažnju.

#oborenasnogu

Rosie: Tako je zgodan. Jedanput tjedno joj donosi cvijeće. *emoji koji
plače*

Lina: Rosalyn, pokušavam raditi. Slikaj ga i pokaži mi sutra.

Rosie: Oprosti, oprosti. Inače, jesi li razgovarala s Aaronom? *zamišljeni

emoji* Čeka li još uvijek?

Ne ponosim se priznanjem da mi se želudac okrenuo na neočekivani spomen

nečega o čemu si nisam dopustila razmišljati.
Lažljivica. Posljednja dva dana činilo se kao da držim tempiranu bombu i
čekam trenutak u kojem će eksplodirati. Ne, od ponedjeljka Aaron nije rekao ništa
o cijeloj toj besmislici da će me pratiti na sestrino vjenčanje. Nije ni Rosie jer smo
se jedva vidjele od pretrpanih rasporeda.

Lina: Nemam pojma na što misliš. Čeka li on nešto?

Rosie: ...

Lina: Nešto poput presađivanja srca? Čula sam da ga nema.

Rosie: Ha, smiješno. Čuvaj šale za vaše razgovore.

Lina: Neće ih biti.

Rosie: Tako je. Prezauzeti ste zurenjem jedno u drugo. *emoji vatre*

Rumenilo mi je nehotice pojurilo u obraze.

26
 Knjige.Club Books

Lina: Što bi to trebalo značiti?

Rosie: Znaš što znači.

Lina: Da ga želim zapaliti na lomači kao vješticu? Onda dobro.

Rosie: Vjerojatno i on radi dokasno.

Lina: Pa?

Rosie: Pa... Uvijek možeš otići do njegova ureda i zuriti u njega onako
kako znam da voli.

Ej. Koji vrag?

Neugodno sam se premjestila na stolici i prestravljeno piljila u ekran svojeg
mobitela.

Lina: Kog vraga ti pričaš? Jesi li opet pojela previše čokolade? Znaš da od
nje postaneš blesava. *šokirani emoji*

Rosie: Izbjegavaj koliko hoćeš.

Lina: Ne izbjegavam, sada sam samo iskreno zabrinuta za tvoje zdravlje.

Rosie: *emoji koji koluta očima*

Ovo mi je novo. Kakvu god da je besmislicu mislila da vidi, moja mi

prijateljica nikad nije govorila o njoj. Samo bi tu i tamo nabacila kakav komentar.
»Uzavrela napetost«, jednom je rekla.
Na što sam frknula tako snažno da mi je malo vode izašlo kroz nos.
Eto koliko sam smiješnima smatrala njezina opažanja. Prema mojem
skromnom mišljenju, sve one sapunice koje je pogledala napravile su joj zbrku u
glavi. Kvragu, a ja sam Španjolka, i odrasla sam gledajući sapunice sa svojom
abuelom. Ali bez sumnje ne živim u jednoj. Između mene i Aarona Blackforda
nije bilo uzavrele napetosti. Nisam zurila u njega onako kako on voli. Aaron nije
volio ništa - nije u stanju voljeti jer nema srce.

27
 Knjige.Club Books

Lina: Dobro, imam posla pa ću te pustiti da se vratiš svojoj kavi, ali

prestani tamaniti sve s pulta s kolačima. Zabrinuta sam.

Rosie: Dobro, dobro. Prestat ću - zasad. *emoji srca* Sretno!

Lina: *emoji srca* *emoji vatre*

Spustila sam mobitel na stol s ekranom prema dolje pa duboko i okrepljujuće

uzdahnula.
Vrijeme je da se bacim na posao.
Slika čokoladnog kolača pala mi je na pamet.
Napala me.
Ne, Lina.
Razmišljanje o kolačima - ili bilo kojoj hrani - neće mi pomoći. Morala sam
se uvjeriti da nisam gladna.
»Nisam gladna«, rekla sam glasno i svezala svoju kestenjastu kosu u punđu.
»Želudac mi je pun. Krcat svakojake slasne hrane. Poput tacosa. Ili pizze. Ili
kolača. Kave i...«
Želudac mi je zakruljio ignorirajući moju vježbu vizualizacije i preplavljujući
mi misli slikama iz »Around the Cornera«. Divan miris prženih zrna kave. Napad
na osjetila u znak dobrodošlice koji je uključivao zalogaj kolača s tri vrste
čokolade. Zvuk aparata za kavu kako grije mlijeko.
Moj se želudac još jedanput bučno požalio.
Uzdišući, nevoljko sam izbacila te slike iz glave i zavrnula rukave tankog
kardigana koji sam morala nositi u zgradi zbog klimatskog uređaja uključenog na
maksimum. »Dobro, želuče, surađuj sa mnom«, promrmljala sam za sebe kao da
će riječi nešto promijeniti. »Povest ću nas u ‘Around the Corner’ sutra.
Sada moraš ušutjeti i pustiti me da radim. Dobro?«
»Dobro.«
Moje su riječi odjeknule uredom, kao da mi želudac odgovara.
Ali nisam ja te sreće.
»To je bilo čudno.« Ponovno taj isti duboki glas. »Ali valjda je u skladu s
tvojom osobnošću.«
Nisam morala ni pogledati da bih znala tko je iza toga dubokog glasa.
Zatvorila sam oči. Prokleta bila, Rosalyn Graham. Ti si prizvala ovo zlo biće u
moj ured i platit ćeš za to čokoladom.
Uz psovanje ispod glasa - jer naravno da me baš on morao čuti kako se
sabirem - oblikovala sam ravnodušan izraz lica i podignula pogled sa stola.
»Čudno? Ja smatram da je ljupko.«
28
 Knjige.Club Books

»Nije«, brzo je odgovorio. Prebrzo. »U redu je ako govorimo o par riječi, ali
sve više od toga je zabrinjavajuće. A vodila si cijeli razgovor sama sa sobom.«
Zgrabila sam prvo što mi je palo pod ruku - marker. Udahnula sam pa
izdahnula. »Žao mi je, Blackforde. Ali nemam vremena za tvoje kritike«, rekla
sam držeći marker u zraku. »Trebaš li nešto?«
Promatrala sam ga dok je stajao na pragu mojeg ureda s laptopom pod rukom
i podignutom obrvom.
»Što je ‘Around the Corner’?« pitao je i uputio se u mojem smjeru.
Polako sam izdahnula, ignorirala njegovo pitanje i gledala kako dugačkim
nogama prevaljuje udaljenost do mojeg stola. Zatim kako ga obilazi i zastaje
negdje meni slijeva.
Okrenula sam se u uredskoj stolici u potpunosti prema njemu. »Oprosti, ali
mogu li ti kako pomoći?«
Dok se saginjao, pogled mu je pao iza mene, na ekran mojeg računala.
Kada sam shvatila koliko je njegovo tijelo blizu mojeg lica i koliko se većim
doima ovako izbliza, nagnula sam se unatrag na stolici. »Heej?« Riječ je iz mene
izašla nesigurnije nego što sam to željela. »Što radiš?«
Položio je lijevu ruku na moj stol i promrmljao nešto. Tihi je zvuk došao iz
neposredne blizine. Točno pred mojim nosom.
»Blackforde«, rekla sam polako dok sam gledala kako mu pogled prelazi
preko PowerPointa na mojem ekranu. Prikazivao je nacrt rasporeda koji sam
slagala za InTechov Dan otvorenih vrata.
Znala sam što radi. Ali nisam znala zašto. Ili zašto me ignorira - osim jer je
pokušavao biti teški davež.
»Blackforde, tebi se obraćam.«
Izgubljen u mislima, ponovno je promrmljao. Taj prokleti zvuk bio je tako tih
i muževan.
I iritantan, podsjetila sam se.
Progutala sam knedlu koja mi se čarobno stvorila u grlu.
Onda je napokon progovorio: »To je sve što imaš?«
Odsutno je spustio svoj laptop na moj stol. Odmah pokraj mene.
Suzila sam oči.
»Osam sati. Pozdrav dobrodošlice.« Glomazna ruka preletjela mi je ispred
lica i pokazala na ekran.
Prikovala sam tijelo za naslon stolice i gledala kako se njegov biceps savija
pod tkaninom košulje koju je nosio.
Aaron je nastavio čitati naglas s mojeg ekrana i pokazivati na svaku točku:
»Devet sati. Uvod u InTechovu poslovnu strategiju.«
Pogledom sam otputovala do njegova ramena.

29
 Knjige.Club Books

»Deset sati. Stanka za kavu... Do jedanaest. To će zahtijevati mnogo kave.

Jedanaest sati. Aktivnosti prije ručka. Neodređeno.«
Iznenadila sam se što sam primijetila kako je njegova ruka savršeno i potpuno
ispunjavala rukav, kako mu je tkanina obavila mišiće ne ostavivši mnogo mjesta
mašti.
»Podne. Stanka za ručak... Do dva. Priličan domjenak. O, evo još jedne stanke
za kavu u tri.« Ta ruka na koju sam bila usredotočena zaustavila se u zraku i zatim
pala.
Rumena, podsjetila sam se kako nisam ovdje da piljim u njega.
Ili u mišiće koje sam primijetila ispod njegove dosadne odjeće.
»Ovo je gore nego što sam mislio. Zašto nisi ništa rekla?«
Prizvala sam se iz transa i pogledala gore prema njemu. »Oprosti, što?«
Aaron je nagnuo glavu i zatim je izgledalo kao da mu je nešto zaokupilo
pozornost. Pogledom sam slijedila njegovu ruku na mojem stolu.
»Događaj poput ovoga«, rekao je. Tada je podignuo jednu od kemijskih koje
sam razbacala uokolo. »Nikad ga nisi planirala. A čini se da i ne znaš kako.«
Ispustio je moj držač za kemijske u obliku kaktusa.
»Imam nešto iskustva s radionicama«, promrmljala sam dok sam slijedila
njegove prste koji su isto radili s drugom kemijskom. »Ali samo za kolege, nikad
za potencijalne klijente.« Zatim s trećom. »Oprosti, ali što radiš?«
»Dobro«, jednostavno je odgovorio, zgrabio moju omiljenu kemijsku, onu
ružičastu s perom u istoj jarkoj boji. Pogledao ju je s čuđenjem, obrve su mu se
podignule. »Nije idealno, ali je početak.« Upro je kemijsku u mene. »Ovo?
Ozbiljno?«
Zgrabila sam mu je iz ruke. »Veseli me.« Ubacila sam je u držač. »Vrijeđa li
tvoj ukus, gospodine Robote?«
Aaron nije odgovorio. Umjesto toga posegnuo je udesno za nekoliko fascikala
koje sam ranije složila. Ok, dobro, vjerojatnije je da su ipak bili razbacani. »Dobro
mi ide planiranje ovakvih događanja«, rekao je podignuvši ih i premjestivši u kut
stola. »Organizirao sam ih nekoliko prije nego što sam došao raditi za
InTech.« Zatim je posegnuo za mojim rokovnikom koji je ležao naopačke negdje
u neredu mojeg radnog prostora, kojeg sam odjednom postala svjesna. Držao ga
je u svojim rukama veličine šapa. »Samo moramo raditi brzo, nemamo mnogo
vremena da sve složimo.«
Ej, ej, ej.
»Mi?« Otrgnula sam mu planer iz stiska. »Nema ovdje nas«, podsmjehnula
sam se. »I hoćeš li, molim te, ostaviti moje stvari na mira? Što pokušavaš postići?«
Ponovno je krišom pomaknuo ruku oko naslona moje stolice. Aaron me
gotovo stisnuo između stola i stolice dok se glavom vrzmao iznad moje, a
pogledom lutao po mojim stvarima.

30
 Knjige.Club Books

Čekala sam odgovor i gledala njegov profil u snažnom pokušaju da ne

primijetim toplinu koja je isijavala iz njegova tijela.
»Nema šanse da se tu možeš usredotočiti, stol ti je u neredu«, napokon mi je
ravnodušno rekao. »Pa ga spremam.«
Razjapila sam usta. »Sasvim mi je dobro išlo dok ti nisi došao.«
»Smijem li vidjeti popis uzvanika koji je Jeff sastavio?« Prstima je prešao
preko tipki mojeg računala i otvorio prozor.
Nakon nekog vremena osjetila sam kako mi se tijelo... zagrijava. Neugodno.
Ali barem mi je prestao dirati stvari.
»O, evo ga.« Činilo se da pretražuje dokument dok ja samo zurim u njegov
profil, svladana njegovom blizinom.
Isuse.
»Dobro,« nastavio je, »to nije mnogo ljudi pa će barem hranu biti lako srediti.
A što se tiče... nacrta koji si pripremila, neće ići.«
Ruke su mi pale u krilo, jeza mi se proširila utrobom i upitala sam se kako ću,
pobogu, ovo izvesti. »Nisam tražila tvoje mišljenje, ali hvala što si me
obavijestio«, rekla sam slabašno, posegnula za laptopom i privukla ga bliže. »A
sada, ako nemaš ništa protiv, nastavit ću s ovime.«
Aaron je spustio pogled baš kad sam ga ja podignula.
Proučavao mi je lice na trenutak za koji se činilo da se protegnuo na punu - i
vrlo neugodnu - minutu.
Prošavši iza mene, prišao mi je s druge strane. Nagnuo se nad stol snažnim
podlakticama koje sam možda gledala sekundu predugo i uključio svoj laptop.
»Aarone,« rekla sam, nadajući se, posljednji put večeras, »ne moraš mi
pomagati. Ako ti je to namjera.« Taj posljednji dio sam promrmljala.
Dovukla sam stolicu bliže stolu i gledala ga kako ukucava svoju lozinku,
svesrdno pokušavajući ne promatrati ta iritantno široka ramena pred mojim
očima, dok se naginjao nad drvenu površinu.
Por el amor de Dios. Moram ga prestati... odmjeravati.
Moj se izgladnjeli mozak očito odbio ponašati normalno. Željela sam da ode.
Smjesta. I na pristojnoj je udaljenosti bio iznimno naporan, a sada je bio... ovdje.
I dodatno naporan.
»Imam nešto što možemo upotrijebiti.« Aaron je na računalu potražio
dokument o kojem je govorio. »Prije nego što sam otišao od bivšeg poslodavca,
natjerali su me da sastavim popis. Neku vrstu priručnika. Trebao bi biti ovdje
negdje. Pričekaj.«
Aaron je i dalje tipkao i klikao dok sam ja svakom sekundom postajala sve
uzrujanija. Sobom, njime. Jednostavno... svime.
»Aarone«, rekla sam kada je PDF dokument napokon zatitrao na njegovu
ekranu. Ublažila sam glas pomislivši kako će ovo možda riješiti najveća moguća
31
 Knjige.Club Books

ljubaznost. »Kasno je i ne moraš ovo raditi. Već si me uputio u pravom smjeru.

Sada možeš ići.« Pokazala sam mu na vrata. »Hvala.«
Prsti u koje sam još uvijek gledala ponovno su dotaknuli tipke. »Ima tu svega
pomalo - primjeri radionica, ključni koncepti za aktivnosti i grupnu dinamiku, čak
i ciljevi koje bi trebala imati na umu. Možemo proći kroz to.«
Mi. Opet ta riječ.
»Mogu ovo učiniti sama, Blackforde.«
»Ja ti mogu pomoći.«
»Možda možeš, ali ne moraš. Nemam pojma otkud ti taj nagon da uletiš sa
svojim crvenim plaštem kao štreberski Clark Kent i spasiš situaciju, ali ne, hvala.
Možda izgledaš kao on, ali ja nisam dama u nevolji.«
Najgore je što mi je zapravo trebala pomoć. Ono što sam ja odbijala prihvatiti
je da je Aaron taj koji mi je želi pružiti.
Uspravio se do pune visine. »Štreberski Clark Kent?« Čelo mu se namreškalo.
»Bi li to trebao biti kompliment?«
Naglo sam zatvorila usta.
»Ne.« Zakolutala sam očima iako bi mogao biti pomalo u pravu.
Nekako je i izgledao kao muškarac iza Supermanova tajnog identiteta. Ne
onaj s plaštem, nego onaj koji je nosio odijelo, imao uredski posao i bio nekako...
zgodan, za frajera koji radi u uredu. Nije da ću to ikad priznati naglas. Čak ni
Rosie.
Aaron mi je nekoliko sekundi proučavao lice.
»Mislim da ću to shvatiti kao kompliment«, rekao je dok mu se jedan kut
usana jedva zamjetno podignuo.
Nadmeni dvojnik Clarka Kenta.
»Pa, nije.«
Posegnula sam za mišem i klikom otvorila nasumični dokument. »Thor ili
Kapetan Amerika? To bi bio kompliment. Ali ti nisi nijedan od ta dva Chrisa. K
tome, više nikoga nije briga za Supermana, gospodine Kent.«
Činilo se kao da Aaron na trenutak razmišlja o mojoj izjavi. »Ali zvuči kao
da je tebe još uvijek briga.«
Budući da sam to ignorirala, nastavio je hodati iza mene. Zatim je prešao ured
i otišao do stola koji pripada kolegi s kojim sam dijelila prostor, ali koji je očito
otišao prije nekoliko sati. Uzeo je njegovu stolicu i zakotrljao je u mojem smjeru.
Prekrižila sam ruke na prsima dok je postavljao tu stolicu pokraj moje i
strovalio svoje veliko tijelo u nju, od čega je zaškripala i učinila se prilično
lomljivom.
»Što radiš?« upitala sam ga.

32
 Knjige.Club Books

»Već si me to pitala.« Prostrijelio me pogledom punim dosade. »Čemu ti ovo

sliči?«
»Ne trebam tvoju pomoć, Blackforde.«
Uzdahnuo je. »Mislim da imam još jedan déjà vu.«
»Ti«, zamucala sam. Zatim sam mu se ponovno podsmjehnula. »Ja... Uf.«
»Catalina«, rekao je, a ja sam mrzila način kako je moje ime zvučalo na
njegovim usnama. »Trebaš pomoć. Stoga nam štedim vrijeme jer oboje znamo da
je nikad nećeš zatražiti.«
Nije bio u krivu. Nikad ne bih ništa zatražila od Aarona, ne kada sam točno
znala što misli o meni. Osobno, poslovno, nije bilo važno. Itekako sam znala što
misli o meni cijelo ovo vrijeme. Čula sam što je davno rekao, iako on to nije znao.
Stoga, ne, odbijala sam prihvatiti bilo što od njega. Koliko god mene to činilo
zlopamtilom. Mogu živjeti s time.
Aaron se naslonio i smjestio ruke na naslone stolice. Košulja mu se napela od
tog pokreta, a nategnutost tkanine toliko je godila mojim očima da mi je pogled
nesvjesno odlutao tamo.
Isuse. Zatvorene su mi oči zatreperile. Bila sam gladna, umorna od svega
ovoga, vlastite su me oči izdavale, i iskreno, u tom sam trenutku jednostavno bila
zbunjena.
»Prestani toliko tvrdoglavih«, rekao je.
Tvrdoglaviti. Zašto? Jer nisam tražila ovu pomoć i trebala sam je prihvatiti
kada ju je on odlučio ponuditi?
Razbjesnila sam se. To je vjerojatno razlog zašto sam otvorila usta bez
razmišljanja. »Zato nisi ništa rekao na sastanku kada su sve ovo svalili na mene?
Jer nisam zatražila pomoć? Jer sam previše tvrdoglava da je uopće prihvatim?«
Aaron je tek neznatno trznuo glavom; vjerojatno je bio šokiran mojim
priznanjem.
Odmah sam požalila što sam išta rekla. Jesam. Ali nekako mi je to izletjelo,
kao da su riječi iscijeđene iz mene.
Nešto je bljesnulo u njegovu inače ozbiljnom izrazu lica. »Nisam shvatio da
želiš da se umiješam.«
Naravno da nije. Nitko nije. Čak ni Héctor kojeg sam smatrala gotovo članom
obitelji. Nisam li to već dosad znala? Da, bilo mi je i više nego poznato da su
postojale dvije skupine ljudi kada se radilo o ovakvim situacijama. Oni koji su
vjerovali da šutnjom ne zauzimaju ničiju stranu i oni koji su odabirali strane. I to
najčešće pogrešne. Naravno, nije uvijek bilo tako bezazleno kao ponižavajući i
omalovažavajući Geraldovi komentari. Ponekad je bilo mnogo, mnogo gore.
Znala sam to. Davno sam iskusila iz prve ruke.
Odmahnula sam glavom i odagnala sjećanja. »Bi li tada bilo različito,
Aarone? Da sam te zamolila da se umiješaš?« upitala sam ga, kao da je u rukavu

33
 Knjige.Club Books

imao rješenje. Gledala sam ga, osjećala sam kako mi srce ubrzano kuca od
uznemirenosti. »Ili da sam ti rekla kako sam umorna od toga da moram moliti, bi
li tada uskočio?«
Aaron je oprezno proučavao moje lice.
Obrazi su mi se zažarili od njegova pogleda zbog čega sam još više požalila
što sam progovorila.
»Zaboravi da sam išta rekla, dobro?« Skrenula sam pogled, razočarana i ljuta
na sebe jer sam, od svih ljudi, prozvala upravo Aarona koji mi ništa nije dugovao.
Baš ništa. »Ionako sam zaglavila s time. Nije važno ni kako ni zašto.« Niti da ovo
neće biti posljednji put.
Aaron se uspravio, tek neznatno nagnuvši tijelo prema meni. Duboko je
uzdahnuo dok sam ja svoj dah zadržavala u iščekivanju njegova odgovora.
»Nikad nisi trebala nikoga da se bori za tebe, Catalina. To je jedna od tvojih
osobina koje najviše poštujem.«
Njegove su me riječi zatekle. Stvorile su pritisak u mojim prsima koji mi nije
odgovarao.
Aaron nikad nije govorio takvo što. Nikome, a posebno ne meni.
Otvorila sam usta da mu kažem kako nema veze, kako me nije briga, kako
možemo jednostavno prestati razgovarati o tome, ali on je podignuo ruku i tako
me zaustavio.
»S druge strane, nikad te nisam doživljavao kao osobu koja bi pognula leđa i
koja bi bježala od izazova. Bio on nepravedno nametnut ili ne«, rekao je okrenuvši
se prema svojem laptopu. »I, što ćemo?«
Stisnula sam čeljust.
Nisam... Nisam pogibala leđa. Nisam se bojala ovoga. Znala sam da mogu.
Samo što... Dovraga, bila sam iscrpljena. Bilo je teško pronaći motivaciju za nešto
tako obeshrabrujuće. »Nisam...«
»Što ćemo, Catalina?« Uvježbano je micao prstima po dodirniku. »Kukati ili
raditi?«
»Ne kukam«, otpuhnula sam.
Kretenski dvojnik Clarka Kenta.
»Onda ćemo raditi«, ispalio je.
Pozorno sam ga pogledala i uočila kako je odlučno stisnuo čeljust. Možda i
malo uzrujano.
»Nema tu nas«, izdahnula sam.
Odmahnuo je glavom i mogla bih se zakleti da je tračak osmijeha na djelić
sekunde ukrasio njegove usne.
»Kunem se Bogom...« Podignuo je pogled, kao da moli nebesa za strpljenje.
»Prihvatit ćeš pomoć. I gotovo.« Bacio je pogled na sat i uzdahnuo. »Nemam

34
 Knjige.Club Books

cijeli dan da te uvjerim.« Mrki pogled vratio se na njegovo lice, tipičan za Aarona
kojeg poznajem. »Već smo protratili dovoljno vremena.«
Ugodnije sam se osjećala s ovim namrštenim Aaronom. Nije uokolo valjao
gluposti, poput one kako me poštuje.
Kada sam postala bolno svjesna da sam zaglavila s Aaronom u uredu, došao
je i moj red za mrštenje.
»Tvrdoglav sam koliko i ti«, promrmljao je i utipkao nešto u svoje računalo.
»Znaš da jesam.«
Usredotočila sam se na ekran svojeg računala i odlučila dopustiti ovom
neobičnom primirju da se smjesti između nas. Samo za dobrobit InTechove
reputacije. I za moje duševno zdravlje, jer me u potpunosti izluđivao.
Pretpostavila sam da ćemo biti dva namrštena idiota koji će se podnositi jednu
večer.
»Dobro. Dopustit ću ti da mi pomogneš ako ti je toliko stalo«, rekla sam u
pokušaju da se ne usredotočim na ono toplo klupko osjećaja koje mi se stvaralo u
utrobi.
Ono koje je jako podsjećalo na zahvalnost.
Brzo me pogledao uz nešto nedokučivo u očima. »Moramo početi ispočetka.
Otvori prazan predložak.«
Svrnula sam pogled i pokušala se usredotočiti na ekran.
Bili smo u tišini nekoliko minuta kada sam krajičkom oka primijetila kretanje.
Ubrzo nakon toga stavio je nešto na moj stol. Baš između nas.
»Evo«, začula sam ga pokraj sebe.
Spustila sam pogled i ugledala nešto zamotano u voštani papir. Bilo je
pravokutno, dugačko od osam do deset centimetara.
»Što je to?« pitala sam, pogled mi je skočio na njegov profil.
»Energetska pločica«, odgovorio je ne pogledavši me, tipkao je po tipkovnici.
»Gladna si. Pojedi je.«
Gledala sam kako mi se ruke same od sebe kreću prema hrani. Kada sam je
odmotala, pobliže sam je proučila. Domaće je izrade. Morala je biti, sudeći prema
načinu na koji su pomiješani pržena zob, suho voće i orašasti plodovi.
Čula sam kako Aaron duboko uzdiše. »Ako me pitaš je li otrovana, kunem
se...«
»Ne«, promrmljala sam.
Zatim sam odmahnula glavom, ponovno osjetivši onaj neobični pritisak u
prsima. Zato sam stavila grickalicu u usta, zagrizla je i - sto mu energetskih
pločica. Zastenjala sam od užitka.
»Za Boga miloga«, promrmljao je ispod glasa muškarac meni zdesna.

35
 Knjige.Club Books

Smazala sam tu orašastu šećernu divotu i slegnula ramenima. »Oprosti, bio je

to zalogajčić vrijedan uzdaha.«
Gledala sam ga kako odmahuje glavom dok se koncentrirao na dokument na
svojem ekranu. Proučavajući mu profil, u meni se nastanio čudan i nepoznat
osjećaj. I nije imao veze s time što cijenim Aaronove neočekivane kulinarske
vještine. Bilo je to nešto drugo, nešto toplo i nježno, čiji sam tračak osjetila prije
nekoliko minuta, ali sada sam željela izviri usne u smiješak.
Bila sam zahvalna.
Aaron Blackford, namrgođeni dvojnik Clarka Kenta, bio je u mojem uredu.
Pomagao mi je, nahranio me domaćom hranom i bilo mi je drago. Bila sam čak i
zahvalna.
»Hvala.« Izdajničke riječi su mi pobjegle s usana.
Okrenuo se prema meni i vidjela sam kako se na trenutak opustio. Tada mu
je pogled skočio na ekran. Podsmjehnuo se. »Još uvijek nisi otvorila prazni
predložak?«
»Oye.« Izletjela mi je španjolska riječ. »Ne moraš mi naređivati. Nisu svi tako
brzi kao ti, gospodine Kent.«
Podignuo je obrve, nije izgledao zadivljeno. »Tako je. Neki čak imaju
suprotnu supermoć.«
»Ha.« Zakolutala sam očima. »Smiješno.«
Premjestio je pogled natrag na ekran. »Prazan predložak. Danas, ako ne
tražim previše.«
Ovo će biti duga noć.

36
 Knjige.Club Books

ČETVRTO POGLAVLJE

»Mama«, rekla sam stoti put. »Mamá, escúchame, por favor.«

Zapravo ne bi bilo važno ni da sam je još tisuću puta zamolila da me sasluša.
Moja majka nije znala slušati, a nije se baš ni trudila. Slušanje je bilo rezervirano
samo za one čije su glasnice uzimale stanke.
Dugačko sam i glasno uzdahnula dok je majčin glas putovao od mobitela do
mojeg uha u snažnim naletima španjolskog.
»Madre«, ponovila sam.
»... pa ako odlučiš obući onu drugu haljinu - znaš o kojoj govorim?« upitala
me majka na španjolskom, ne ostavljajući mi baš prostora za odgovor. »Ona
svilena, filmska, koja ti dopire do gležnjeva. Pa, kao tvoja majka, moram ti reći
da ti ne laska. Žao mi je, Lina, ali niska si, a kroj te haljine čini te još nižom. A
ni zelena nije tvoja boja. Mislim da to nije boja koju madrina treba nositi na
vjenčanju.«
»Znam, mamá. Ali već sam ti rekla...«
»Izgledat ćeš kao... žaba. Samo u potpeticama.«
Isuse, hvala, majko.
Zahihotala sam se i odmahnula glavom. »Nema veze jer ću nositi crvenu
haljinu.«
Kroz liniju je došao uzdah. »Ay. Zašto mi to prije nisi rekla? Pustila si me da
pola sata govorim o svim mogućnostima.«
»Rekla sam ti čim si spomenula. Samo nisi...«
»Pa, mora da sam se zanijela, cariño.«
Otvorila sam usta da to potvrdim, ali nije mi dopustila.
»Savršeno«, ubacila se. »To je tako lijepa haljina, Lina. Profinjena i koketna.«
Koketna? Što bi to trebalo značiti?
»Cice će ti ući na domjenak prije tebe.«
O... O. To je mislila.
»Ali boja ti doista pristaje uz put, stas i lice. Ne kao žablja haljina.«
»Hvala«, promrmljala sam. »Mislim da više nikad neću nositi zeleno.«

37
 Knjige.Club Books

»Dobro«, rekla je prebrzo da bi se moglo shvatiti kao dobrodušan komentar.

»I, što će taj tvoj dečko obući? Hoćete li se uskladiti? Papá ima kravatu u istoj
nijansi svijetloplave koju ću ja nositi.«
Iz usta mi je pobjegao tihi jecaj. »Mamá, znaš da Isa to mrzi. Izričito nam je
rekla da se ne usklađujemo.«
Moja je sestra bila nepopustljiva - bez usklađenih parova. Morala sam s njom
raspravljati kako ta uputa ne bi dospjela i u pozivnice. Stajalo me mnogo energije
i strpljenja da je uvjerim kako ne želi biti ta vrsta mladenke.
»Pa, budući da sam ja rodila mladenku, a papá već ima kravatu, mislim da će
tvoja sestra morati učiniti iznimku.«
Prepusti njoj da bude tvrdoglava. Ja to svakako jesam, moja sestra vjerojatno
i više, ali naša majka... Ta je žena izmislila pojam svojeglav onoga dana kada se
rodila i otvorila oči.
»Mislim da će morati«, priznala sam ispod glasa.
Posegnula sam za rokovnikom i nažvrljala podsjetnik da nazovem Isu i
upozorim je.
»Mislim da imam online kupon koji možeš iskoristiti«, komentirala je mamá
dok sam otključavala svoje računalo i odsutno provjeravala dolaznu poštu. »Iako,
možda ne vrijedi izvan Španjolske. Ali trebao bi, zar ne? Ti si moja kći i trebala
bi se moći koristiti mojim kuponima bez obzira na to gdje se u svijetu nalaziš. Ne
bi li tome trebao služiti internet?«
Kliknula sam na primljeni mail s obavijesti za novi niz sastanaka. »Da,
naravno.« Brz pregled sadržaja u opisu pokazao je da sam vjerojatno trebala
pričekati kraj razgovora prije nego što sam ga otvorila.
»Da, naravno, internet tome služi? Ili da, naravno, iskoristit ćeš moj kupon?«
Naslonila sam se i čitala informacije u privitku.
»Lina?«
O čemu uopće govorimo? »Da, mamá.«
»Pa, morat ćeš sama provjeriti kupon, znaš da mi ne idu te internetske stvari.«
»Naravno«, rekla sam još uvijek ne znajući na što pristajem.
»Osim ako on već nema kravatu?«
On.
Preusmjerila sam svu svoju pozornost na razgovor.
»Ima li je?« ustrajala je kada nisam odgovorila. »Tvoj novi dečko.«
Znoj mi je orosio čelo od spoznaje u kojem smjeru ovaj razgovor kreće.
On.
Dečko kojeg nisam imala, a moja je obitelj vjerovala da imam. Jer sam im ja
to rekla.
Lagala im o tome.

38
 Knjige.Club Books

Odjednom sam kao čarolijom zanijemjela. Čekala sam da majka prikladno

promijeni temu onako kaotično i brzo kao što je to uvijek činila. Um mi je u panici
mahnitao.
A što bih trebala reći? Ne, mamá. Ne može imati kravatu jer ne postoji. Znaš,
izmislila sam ga. Sve u pokušaju da se činim malo manje jadnom i usamljenom.
Možda bih mogla spustiti slušalicu. Ili se pretvarati da sam zauzeta i završiti
s pozivom. Ali to bi pojačalo grižnju savjesti što, iskreno, nisam mogla podnijeti.
Također, majka nije bila glupa.
Znala bi da se nešto događa.
Iz njezine sam utrobe izašla.
Sekunde su otkucavale, a iz mojih usta nije izlazilo ništa. Nisam mogla
vjerovati da prvi put, u povijesti matrijarh Martin čeka moj odgovor u tišini.
Sranje.
Otkucalo je još sekundi.
Sranje, sranje, sranje.
Priznaj, rekao je glasić u mojoj glavi. Ali odmahnula sam glavom
usredotočivši se na jednu od kapljica znoja koje su mi klizile ljepljivim vratom.
»Lina?« napokon je rekla nesigurnim glasom. Zabrinutim. »Je li se nešto
dogodilo?«
Bila sam grozno, lažljivo ljudsko biće koje je neupitno unijelo tu brigu u
njezin glas.
»Ne...« Pročistila sam grlo i ignorirala težinu vrlo nalik na sram koja me
pritiskala. »Dobro sam.«
Čula sam kako je uzdahnula. Bio je to jedan od onih uzdaha koji te pljusnu. I
zbog kojih imaš loše mišljenje o sebi. Mogla sam zamisliti njezine oči ispunjene
porazom i tugom, i odmahivanje glavom. Mrzila sam to.
»Lina, znaš da možeš razgovarati sa mnom ako se nešto dogodilo.«
Moja se krivnja produbila. Osjećala sam se grozno. I glupo. Ali ostale su mi
samo dvije opcije - nastaviti lagati ili priznati?
»Jeste li prekinuli? Znaš, to bi imalo smisla jer nikad nisi govorila o njemu.
Barem ne do prije neki dan.« Stanka u kojoj sam čula srce kako mi bubnja u
ušima. »Tvoja sestrična Charo nešto je rekla jučer, znaš.«
Naravno da je Charo znala. Što god da je mamá znala, znao je i ostatak
obitelji.
»Eto, rekla je«, nastavila je kada nisam odgovorila, »da nema njegovih slika
na Facebooku.«
Zatvorila sam oči.
»Više nitko ništa ne stavlja na Facebook, mamá«, rekla sam joj slabašnim
glasom i nastavila unutarnju borbu.

39
 Knjige.Club Books

»A Prinstanam? Ili što god vi mladi sada koristite. Ni ondje nema slika.«
Mogu zamisliti Charo kako prebire po svim mojim profilima na društvenim
mrežama u potrazi za izmišljenim muškarcem i njezino zadovoljstvo kada ništa
nije našla.
»Charo je rekla da sigurno nije ozbiljno ako nije objavljeno na Prinstanamu.«
Srce mi je glasnije zatuklo u prsima. »Zove se Instagram.«
»Dobro.« Ponovno je uzdahnula. »Ali ako si prekinula s njim ili ako je on
prekinuo s tobom - nije me briga tko je učinio što - možeš razgovarati s nama o
tome. Sa mnom i tatom. Znam koliko si se mučila s izlascima još od... Znaš,
od Daniela.«
Zbog tog posljednjeg komentara presjeklo me u prsima. Pretvorio je onaj teški
osjećaj u nešto ružno i bolno. Nešto što me natjeralo da razmislim o razlogu zbog
kojeg sam lagala, zašto sam se mučila - kako je to rekla majka - i zašto sam se
uopće našla u ovoj neprilici.
»Nikad nikoga nisi dovela kući sve ove godine otkad si otišla. Nikad nisi
govorila o muškarcima koje viđaš. I nikad nisi govorila o ovome muškarcu prije
nego što si nam rekla da ga dovodiš na vjenčanje. Tako da, ako si ponovno
sama...«
Vrlo poznata i vrlo oštra bol prostrujala mi je tijelom zbog njezinih riječi.
»U redu je.«
Je li?
Da je doista u redu, mogla bih reći majci. Imala sam priliku prekinuti ovaj
cirkus laži, pokopati tu grižnju savjesti na neko duboko, mračno mjesto i prodisati.
Mogla sam joj reći da je u pravu, nisam više u vezi, i kao posljedica toga, više ne
dovodim svog - nepostojećeg - dečka kući. Doći ću sama na vjenčanje. I to je u
redu.
I sama je to rekla. I možda je bila u pravu. Samo sam trebala vjerovati da jest.
Duboko sam uzdahnula, osjetila nalet hrabrosti i odlučila.
Priznat ću.
Neće biti zabavno ići sama. Sažalni pogledi i šaputanja o prošlosti o kojoj
nisam željela razmišljati sigurno će biti grozni. I to blago rečeno. Ali nisam imala
drugih mogućnosti.
Palo mi je na pamet Aaronovo namrgođeno lice. Nenajavljeno.
Zasigurno nepoželjno.
Ne. Izbacila sam ga iz glave.
Od ponedjeljka to više nije ni spomenuo. Prošla su četiri dana. Ali ionako se
ništa ne bi promijenilo. Sama sam se morala snaći. I nisam imala razloga vjerovati
da je njegova ponuda ozbiljna.
I to je bilo u redu, mamá je tako rekla.

40
 Knjige.Club Books

Otvorila sam usta spremna napokon odrasti i prestati se ponašati kao

kompulzivna lažljivica. Odlučila sam se zrelo suočiti sa stvarnošću, ali sreća,
naravno, nije bila na mojoj strani. Sljedeće su majčine riječi smjesta zaustavile što
god sam namjeravala reći.
»Znaš,« ton njezina glasa trebao mi je najaviti ono što je ubrzo došlo, »svi
smo mi različiti. Svatko se drukčije oporavlja nakon što proživi nešto slično.
Nekima treba više vremena nego drugima. Ne trebaš se sramiti ako još uvijek nisi
uspjela to postići. Daniel je zaručen, a ti nisi. Ali to nije važno. Možeš doći sama
na vjenčanje, Lina.«
Pozlilo mi je na samu pomisao.
»Ne kažem da se Daniel uopće trebao oporavljati. On se izvukao neokrznut,
okrenuo se i otišao.«
Nije li to bila prokleta istina? Nešto što je, povrh svega, još i pogoršalo
situaciju. On je samo nastavio sa svojim životom, dok sam ja... Ja sam... zaglavila.
I svi prisutni će to znati. Znat će to svaka osoba koja dođe na vjenčanje.
Kao da mi je čitala misli, majka je izgovorila ono što mislim: »Svi znaju,
cariño. I svi razumiju. Prošla si kroz mnogo toga.«
Svi razumiju?
Ne, griješi. Svi misle da razumiju. A nitko ne razumije. Nisu shvaćali da su
svi njihovi sažalni pogledi i kimanja, njihovi pobrecita, sirota mala Lina, pravi
razlog zašto sam lagala svojoj obitelji. Pravi razlog zašto želim iskočiti iz vlastite
kože na pomisao da se pojavim sama kada će Daniel - moja prva ljubav, moj bivši,
mladoženjin brat i kum - biti tamo sa svojom zaručnicom i samo potvrditi njihove
pretpostavke o meni.
Bez dečka i sama nakon što sam slomljena srca pobjegla iz zemlje.
Zapela.
Preboljela sam ga, doista jesam. Ali, čovječe, sve što se dogodilo... zeznulo
me. To sam sada shvaćala - ne zato što mi je odjednom sinulo da sam godinama
sama, nego zato što me natjeralo da lažem - a najgore je bilo to što sam upravo
odlučila prekinuti laž i priznati istinu.
Svi razumiju. Prošla si kroz mnogo toga.
Mnogo baš i nije najtočniji opis.
Ne. Nisam mogla. Nisam htjela. Neću biti ta jadna Lina pred cijelom svojom
obitelji, cijelim prokletim gradom. Danielom.
»Lina...« Majka je izgovorila moje ime onako kako samo majka može. »Jesi
li još uvijek ondje?«
»Naravno.« Glas mi je odjednom zadrhtao i otežao od svega što sam osjećala,
a mrzila sam to. Uspravila sam se na stolici. »Ništa se nije dogodilo s mojim
dečkom«, lagala sam. Laži, laži i još laži. Lina Martin, profesionalna lažljivica,
prevarantica. »I dovodim ga, baš kao što sam i rekla.« Prisilila sam se na smijeh,

41
 Knjige.Club Books

ali zvučao je pogrešno. »Da si me pustila da govorim prije nego što si

donijela krivi zaključak i počela mi propovijedati, već bih ti bila rekla.«
Ništa nije dolazilo kroz zvučnik mobitela. Samo tišina.
Majka nije bila glupa. Mislim da nijedna majka to nije. I ako sam i na sekundu
povjerovala da sam na sigurnom, vjerojatno sam pogriješila.
»Dobro«, rekla je neobično tiho. »Znači, još uvijek ste zajedno?«
»Jesmo«, i dalje sam lagala.
»I doći će s tobom na vjenčanje? U Španjolsku?«
»Točno.«
Stanka u kojoj sam shvatila da mi se ruke toliko znoje da bi mi slušalica već
ispala iz njih da je ne držim tako čvrsto.
»A rekla si da je i on u New Yorku?«
»Da.«
Nešto je promumljala i zatim dodala: »Amerikanac?«
»Rođen i odrastao tu.«
»Kako se ono zove?«
Dah mi je zapeo negdje u grlu. Sranje. Nisam mu dala ime, zar ne? Mislim da
nisam, ali...
Um mi je jurio kroz opcije. Očajnički. Trebala sam ime. To je lako, izvedivo.
Ime.
Jednostavno ime.
Ime muškarca koji nije postojao i još uvijek sam ga trebala pronaći.
»Lina... Jesi tu?« oglasila se majka. Nasmijala se, zvučala je nekako nervozno.
»Jesi zaboravila ime svojeg dečka?«
»Ne budi smiješna«, rekla sam joj ojađenim glasom. »Ja...«
Sjena mi je odvratila pozornost. Pogled mi je pojurio prema vratima ureda i
baš kao kada mi je banuo u život prije godinu i osam mjeseci - u strašno lošem
trenutku - Aaron Blackford prešao je preko praga i smjestio se usred bure.
»Lina?« mislim da je majka rekla.
U dva koraka bio je preda mnom, preko puta stola, spustio je hrpu papira na
njega.
Što je to radio?
Nismo dolazili jedno drugome u ured. Nikad nismo trebali, željeli niti
pokušavali.
Taj je ledeno plavi pogled pao na mene. Za njim je uslijedilo mrštenje, kao da
se pitao zašto izgledam kao da se borim za život. Što sam upravo i činila. Biti
uhvaćena u laži mnogo je gore od laganja. Nakon samo nekoliko sekundi
njegov se izraz promijenio u zgroženost. Mogla sam mu vidjeti osudu u očima.

42
 Knjige.Club Books

Od svih ljudi koji su mi sada mogli ući u ured, morao je to biti on.
Zašto, Gospode, zašto?
»Aaron«, začula sam se kako izgovaram bolnim glasom.
Bila sam mutno svjesna da je majka nekako ponovila njegovo ime: »Aaron?«
»Si«, promrmljala sam, pogleda prikovana za njegov. Što, pobogu, želi?
»Dobro«, rekla je mamá.
Dobro?
Razrogačila sam oči. »Qué?«
Aaron, koji je uhvatio španjolske riječi, zbrojio je dva i dva s lakoćom koja
me nije trebala iznenaditi.
»Osobni poziv na poslu?« upitao je uz odmahivanje glavom.
Majka, koja je još uvijek bila na liniji, upitala je na španjolskom: »Je li to on,
taj glas koji čujem? Taj Aaron s kojim hodaš?«
Cijelo mi se tijelo zgrčilo. Razrogačenih očiju i razjapljenih usta netremice
sam ga gledala dok su mi majčine riječi odzvanjale očigledno praznom glavom,
jer što sam to, kvragu, učinila?
»Lina?« ustrajala je.
Aaronovo se mrštenje produbilo. Rezignirano je uzdahnuo dok je stajao
ondje. Nije se micao.
Zašto ne ode?
»Si«, odgovorila sam. Nisam shvaćala da će tu riječ razumjeti kao potvrdu.
Ali hoće, znala sam da će učiniti upravo to, zar ne? »Ne«, dodala sam u pokušaju
povlačenja.
Ali onda je Aaron coknuo jezikom i ponovno odmahnuo glavom, i što god da
sam htjela izustiti, raspršilo se.
»Ja...« O, Bože, zašto je tako toplo u mojem uredu? »No sé, mamá.«
Aaron je oblikovao ustima, tvoja majka?
»Cómo que no sabes?« došlo je istovremeno.
»Ja... Ja...« Izgubila sam se ne znajući više kome odgovaram. Namrgođenom
čovjeku ili svojoj majci. Činilo se kao da letim na autopilotu dok se zrakoplov
približava tlu strmoglavom brzinom, a ja ništa ne mogu učiniti da spriječim udar.
Nijedna tipka ne reagira.
»Ay, hija«, rekla je majka uz smijeh. »Što onda? Da ili ne? Je li to Aaron?«
Poželjela sam vrištati.
Odjednom sam dobila snažan nagon da zaplačem ili otvorim prozor i zavitlam
mobitel van, u nemilosrdan njujorški promet. Poželjela sam nešto razbiti. Golim
rukama. Dok lupam nogama od frustracije. Sve to odjednom. Sve sam to željela
učiniti.

43
 Knjige.Club Books

Znatiželja je ispunila Aaronove plave oči. Nagnuo je glavu i gledao me kako

se mučim.
Prekrila sam mobitel drugom rukom i obratila se čovjeku pred sobom
slomljenim, poraženim glasom: »Što hoćeš?«
Lagano je odmahnuo rukom. »Ne, molim te, nemoj da ja - ili posao - ometamo
tvoj privatni poziv.« Prekrižio je ruke na svojim smiješno širokim prsima i stavio
šaku ispod brade. »Pričekat ću da završiš.«
Da mi je para mogla izaći na uši, crni bi se oblak sada uzdizao i kružio mi nad
glavom.
Majka, koja je još uvijek bila na liniji, progovorila je: »Zvučiš zauzeto pa ću
te pustiti.« Zadržala sam pogled na Aaronu i prije nego što sam uopće uspjela
razmisliti o njezinim riječima, dodala je: »Čekaj da abuela čuje da hodaš s nekim
s posla. Znaš što će reći?«
Mora da je moj glupi mozak još uvijek letio na autopilotu jer nisam ni
trepnula. »Uno no come donde caga.«
Aaron je blago napućio usne.
»Eso es.« Čula sam majku kako se hihoće. »Pustit ću te da se vratiš poslu.
Ispričat ćeš nam o tom čovjeku s kojim hodaš kada dođete na vjenčanje, dobro?«
Ne, željela sam joj reći. Ono što ću učiniti je umrijeti, ugušena vlastitom
mrežom laži.
»Naravno, marna«, rekla sam umjesto toga. »Volim te. Reci tati da volim i
njega.«
»I mi tebe volimo, cielo«, rekla je majka tik prije nego što je prekinula.
Ispunivši pluća toliko potrebnim zrakom, zurila sam u čovjeka koji mi je upravo
deseterostruko zakomplicirao život i ispustila mobitel na stol kao da mi je opekao
dlan.
»Dakle, tvoja majka.«
Kimnula sam, nesposobna govoriti. Bilo je bolje tako. Bogzna što bi izašlo iz
mojih nepouzdanih usta.
»Sve u redu kod kuće?«
Uzdahnuvši, ponovno sam kimnula.
»Što to znači?« upitao me djelujući iskreno znatiželjan. »Ono što si rekla na
španjolskom na kraju.«
U glavi mi se još uvijek vrtjelo od toga groznog, katastrofalnog telefonskog
poziva. Od onoga što sam rekla i koliko sam zabrljala. Nisam se imala vremena
igrati Google Translatea s Aaronom, koji je, povrh svega, bio posljednja osoba s
kojom sam trenutačno željela ćaskati.
Isuse, kako mu je to uspjelo? Pojavio se i za samo nekoliko minuta je...
Odmahnula sam glavom.

44
 Knjige.Club Books

»Što je to tebe uopće briga?« prasnula sam.

Vidjela sam kako se trznuo. Tek neznatno, ali gotovo sam bila sigurna da je.
Istog trena sam se osjetila kao budala. Prinijela sam ruke licu u pokušaju da
se smirim.
»Oprosti«, prošaptala sam. »Malo sam... pod stresom. Što želiš, Aarone?«
upitala sam ga nježnijim glasom i uperivši pogled nekamo u stol. Bilo kamo osim
u njega. Nisam se željela suočiti s njim i dati mu priliku da me vidi ovako...
uznemirenu. Mrzila sam pomisao na to da me vidi ranjivu. Da nije u
potpunosti neprimjereno, bacila bih se na pod, zavukla ispod stola i sakrila od
njega.
Budući da sam ga odbijala pogledati, mogla sam primijetiti samo promjenu u
njegovu glasu kada je rekao: »Ispisao sam još nešto dokumenata koje možeš
upotrijebiti za jednu od radionica čiji smo nacrt izradili.« Glas mu je bio gotovo
nježan. Odnosno, za nekoga poput Aarona. »Ostavio sam ih na tvojem stolu.« Oh.
Pogledom sam pratila drvenu površinu i pronašla ih, osjetivši se kao budala.
Taj mi je osjećaj uzburkao utrobu i pretvorio se u nešto preblisko
bespomoćnosti da bih se osjećala imalo bolje.
»Hvala«, promrmljala sam uz masiranje obraza zatvorenih očiju. »Mogao si
ih jednostavno poslati mailom.« Možda se tako sve ovo moglo izbjeći.
»Sve podcrtavaš rukom.«
Jesam. Kada je nešto zahtijevalo moju usredotočenost, morala sam to ispisati
na papir i pregledati s markerom u rukama. Ali kako... O, kvragu. Nije bilo važno
što je Aaron to nekako primijetio. Vjerojatno zato što je to smatrao bespotrebnim
bacanjem papira ili lošim za okoliš. No to nije mijenjalo činjenicu da sam se
svejedno ponijela kao budala što sam onako prasnula na njega.
»Imaš pravo, tako je. To je bilo...« zastala sam i zadržala pogled na stolu. »To
je bilo lijepo od tebe. Pogledat ću ih tijekom vikenda.«
I dalje nisam podizala pogled. Posegnula sam za tankom hrpom i stavila je
ispred sebe.
Uslijedio je dugi trenutak tišine.
Znala sam da stoji ondje, sav stasit, nije se micao i gledao je dolje prema meni.
Ali nije ništa rekao, nije mi dao izliku da podignem pogled. Stoga sam ga zadržala
na papirima koje je tako ljubazno isprintao za mene.
Činilo se kao da se taj dugački trenutak bolno protegnuo, ali tik prije nego što
sam izgubila tu čudnu bitku i podignula pogled, okrenuo se i otišao. Pričekala sam
čitavu minutu dok se nisam uvjerila da se neće vratiti. I sve sam pustila iz sebe.
Glava mi je pala na stol muklim udarcem. Ne, ne na stol. Glava mi je pala na
hrpu papira koje je Aaron vrlo ljubazno donio trenutak prije nego što sam majci
izlanula da se moj dečko zove Aaron.
Jecaj je izletio iz mene. Bio je ružan i jadan.

45
 Knjige.Club Books

Baš kao i ja.

Nježno sam udarila glavom o površinu stola. »Estúpida.« Bum. »Idiota.
Tonta. Boba. Y mentirosa.« Bum, bum, bum.
To je bilo najgore. Ne samo da sam bila glupača, nego sam bila lažljiva
glupača.
Ta je spoznaja istisnula još jedan jecaj iz mene.
»Opa«, došlo je s vrata. Bio je to Rosien glas.
Dobro. Trebala sam nekoga kome vjerujem da me izvuče iz ovog ludila u koje
sam se uvalila i prijavi me u najbližu instituciju za duševne bolesnike. Ne može
mi se vjerovati... Ne može mi se vjerovati da ću se ponašati kao normalna odrasla
osoba.
»Je li sve u redu, Lina?«
Ne.
Ništa od ovoga što sam upravo učinila nije bilo u redu.

»ČEKAJ, ČEKAJ, ČEKAJ, ČEKAJ.« Rosie je gurnula svoju ruku između nas i time
pokazala univerzalan znak da stanem na loptu. »Što si rekla svojoj mami?«
Žvačući ostatak sendviča s dimljenom govedinom, prostrijelila sam je
pogledom. »Snaš šo šam rekla«, odgovorila sam joj, ne mareći što su mi usta još
uvijek puna.
»Samo sam željela ponovno čuti taj posljednji dio.« Rosie se naslonila na
stolici, od šoka je razrogačila svoje smaragdne oči. »Znaš što? A da mi ipak još
jednom ispričaš? Mora da mi nešto promiče jer mi sve ovo zvuči previše, čak i za
tebe.«
Namrštila sam se i uputila joj lažan, zubat osmijeh za koji sam bila sigurna da
je otkrivao sadržaj mojeg sendviča. Nije me bilo briga što me netko u zajedničkom
radnom prostoru na petnaestom katu, gdje smo ručale, može vidjeti. Ionako u ovo
vrijeme nema previše ljudi na tom katu. To je neizbježno kad tvrtka iz New Yorka
potroši ovoliko prostora i novca na hipsterske ukrase kako bi opremila zajednički
prostor gomile radoholičara koji se njime uopće ne služe izvan svojih stanki za
ručak. Zauzeto je bilo samo par stolova meni zdesna - i to onih s
najboljim pogledom, smještenih pored zadivljujuće staklene stijene.
»Ne gledaj me tako.« Moja se prijateljica nasuprot meni durila. »I molim te,
znaš da te volim, ali ovako nisi lijepa. Vidim malo... salate u tvojim ustima.«
Zakolutala sam očima, prožvakala i napokon progutala zalogaj.
Suprotno onome čemu sam se nadala, hrana nije popravila moje raspoloženje.
To bubnjajuće klupko tjeskobe još uvijek je bilo gladno. »Trebala sam naručiti

46
 Knjige.Club Books

još jedan sendvič.« Bilo koji drugi dan to bih i učinila. Ali vjenčanje je začas i
pokušavala sam pripaziti na prehranu.
»Da, i što si još trebala učiniti? Reći mi za sve ovo i prije.« Glas joj je bio
nježan, baš kao i sve u vezi s Rosie, ali težina iza tih riječi svejedno mi je bridjela
na koži. »Znaš, u onom trenutku kada si odlučila izmisliti dečka.«
Zaslužila sam to. Znala sam da će mi Rosie - slatko - isprašiti tur čim sazna
da sam skrivala od nje cijelu tu priču lažem svojoj obitelji o tome da sam u vezi.
»Zao mi je.« Posegnula sam rukom preko stola i uzela njezinu. »Tako mi je
žao, Rosalyn Graham. Nisam ovo trebala skrivati od tebe.«
»Ne, nisi to trebala učiniti.« Još se malo durila.
»U svoju obranu, htjela sam ti reći u ponedjeljak, ali prekinuo nas je znaš već
tko.« Nisam željela izgovoriti njegovo ime naglas jer bi se često pojavio niotkud
kad bih to učinila. Stisnula sam joj ruku. »Kako bih ti se iskupila, zamolit ću
abuelu da zapali nekoliko svijeća jednom od svojih svetaca kako bi ti bila
nagrađena s mnogo djece.«
Rosie je uzdahnula, pretvarala se da razmišlja o tome na trenutak. »Dobro,
prihvaćam tvoju ispriku.« Zauzvrat mi je stisnula ruku. »Ali umjesto djece, možda
bih radije upoznala nekog od tvojih bratića?«
Ustuknula sam, šoka urezanog u lice. »Nekog od mojih koga?«
Dok sam gledala kako joj blago crvenilo oblijeva obraze, moje je iznenađenje
samo naraslo kada je dodala: »Onoga koji surfa i ima belgijskog ovčara? On je
predivan.«
»Predivan?« Nijedan od mojih bratića-divljaka ne bi mogao biti predivan.
Rosieni su obrazi postali za nijansu tamnije crveni.
Kako se, dovraga, moja prijateljica upoznala s jednim od članova klana
Martin? Osim ako...
»Lucas?« provalila sam, odmah se sjetivši kako sam joj pokazala nekoliko
slika na Instagramu. Ali to sam napravila zbog Taca, njegova psa. Ne zbog njega.
»Lucas, onaj s obrijanom glavom?«
Moja je prijateljica ležerno kimnula i slegnula ramenima.
»Predobra si za Lucasa«, zasiktala sam. »Ali dopustit ću ti da sudjeluješ u
otmici njegova psa. I Taco je predobar za njega.«
»Taco«, Rosie se zahihotala. »To je tako ljupko ime.«
»Rosie, ne.« Povukla sam ruku i posegnula za bocom vode. »Ne.«
»Što ne?« Osmijeh joj je još uvijek bio ondje. Visio joj je s usana kao da
razmišlja o mojem bratiću, pretpostavila sam, na način koji...
»Ne. Fuj. Odvratno, ženo. On je barbarin, sirovina. Nema manira. Prestani
sanjariti o mojem bratiću.« Uzela sam pročišćavajući gutljaj vode. »Prestani ili
ćeš me natjerati da ti ispričam neke priče strave i užasa iz našeg djetinjstva, čime
ću ti vjerojatno ogaditi cijeli muški rod.«
47
 Knjige.Club Books

Moja je prijateljica spustila ramena. »Ako baš moraš... Ionako sam beznadan
slučaj. Mislim da mi ne treba dodatna pomoć za to.« Zastala je i tužno uzdahnula.
Zbog čega sam poželjela ponovno pružiti ruku i reći joj da će se njezin princ
naposljetku pojaviti. Samo je trebala prestati birati budaletine. Uključujući moje
rođake. »Ali prije toga možemo zapravo razgovarati o tvojoj priči strave i užasa.«
O. To.
»Već sam ti rekla sve o tome.« Pogled mi je pao na ruke dok sam se igrala s
etiketom na boci. »Dala sam ti detaljan sažetak. Od trenutka kad sam se izlanula
roditeljima da hodam s čovjekom koji ne postoji do trenutka kad sam nekako
uvjerila mamu da se on zove Aaron zbog plavookog kretena koji se pojavio
niotkud.« Zagrebla sam jače i potpuno otkinula etiketu s plastične površine. »Što
još želiš znati?«
»Dobro, to su činjenice. Ali što ti je na umu?«
»Sada?« upitala sam, na što je kimnula. »Da smo trebale uzeti desert.«
»Lina...« Rosie je položila ruke na stol i naslonila se na njih. »Znaš što te
pitam.« Oštro me pogledala, što je, kad se radilo o Rosie, značilo strpljivo, ali bez
osmijeha. Ili s manjim osmijehom od uobičajenog. »Što ćeš učiniti u vezi sa svim
ovim?«
Kog vraga ja znam?
Slegnula sam ramenima i dopustila pogledu da zvjera zajedničkim radnim
prostorom, da upija otkrhnute stare drvene stolove i paprat koja visi ukrašavajući
crveni cigleni zid meni slijeva. »Ignorirati ovo dok moj zrakoplov ne dotakne
španjolsko do i dok ne budem morala objasniti zašto moj dečko nije sa mnom?«
»Dušo, jesi li sigurna da želiš učiniti tako?«
»Ne.« Odmahnula sam glavom. »Da.« Prinijela sam ruke sljepoočnicama i
masiranjem pokušala odagnati početak glavobolje. »Ne znam.«
Izgledalo je kao da Rosie neko vrijeme razmišlja. »A što kad bi ga zapravo
uzela u obzir za ovo?«
Ruke su mi pale s obraza na drvenu površinu, a srce mi se spustilo u pete.
»Koga da uzmem u obzir?«
Točno sam znala koga. Samo nisam mogla vjerovati da to uopće predlaže.
Udovoljila mi je odgovorom: »Aarona.«
»A, Luciferova sina miljenika? Ne vidim kako bih njega mogla uzeti u obzir
za bilo što.«
Gledala sam kako je Rosie sklopila ruke na stolu, kao da se priprema na
poslovne pregovore, i namrštila sam se.
»Mislim da Aaron i nije tako loš«, usudila se reći.
Uzvratila samo joj dramatičnim uzdahom.

48
 Knjige.Club Books

Moja je prijateljica zakolutala očima, nije progutala moja sranja. »Dobro, on

je... pomalo suhoparan, i sve shvaća malo previše ozbiljno«, naglasila je, kao da
ga upotreba riječi malo čini boljim. »Ali ima on i dobrih osobina.«
»Dobrih osobina?« frknula sam. »Kao na primjer? Njegova unutrašnjost od
nehrđajućeg čelika?«
Šala se odbila od nje. Uf, to znači da misli ozbiljno.
»Zar bi bilo tako loše kad bi zapravo razgovarala s njim o onome što ti je
ponudio? Jer zaista se sam ponudio, sjećaš se?«
Da, bilo bi. Jer još uvijek nisam prokljuvila zašto je to uopće učinio.
»Znaš što mislim o njemu, Rosie«, rekla sam joj uz ravnodušan izraz lica.
»Znaš što se dogodilo. Što je rekao.«
Moja je prijateljica uzdahnula. »To je bilo davno, Lina.«
»Jest«, priznala sam i skrenula pogled. »Ali to ne znači da sam zaboravila. Ne
znači da se sada, samo zato što se dogodilo prije mnogo mjeseci, može otpisati.«
»Dogodilo se prije više od godinu dana.«
»Dvadeset mjeseci«, ispravila sam je, ali prebrzo da bih sakrila kako sam
nastavila brojiti. »To je bliže dvjema godinama«, promrmljala sam i pogledala u
zgužvani papir u koji je bio zamotan moj ručak.
»To i kažem, Lina«, nježno je primijetila Rosie. »Vidjela sam te kako daješ
drugu, treću, pa i četvrtu priliku ljudima koji su mnogo više zabrljali. Neki čak i
više puta.«
Bila je u pravu, ali ja sam bila kći svoje majke i stoga tvrdoglava kao magare.
»To nije isto.«
»Zašto?«
»Zato.«
Postrožila je pogled, neće ovo pustiti na miru. Znači, natjerat će me da to
izgovorim. Razgovarat ćemo o tome.
Dobro.
»A što je s onim kada je rekao našem šefu da bi radije radio s bilo kim drugim
u InTechu? Na svoj drugi radni dan.« Osjetila sam kako mi krv juri u obraze na
to sjećanje. »S naglaskom na bilo kim. Čak i s Geraldom, za Boga miloga.« Nisam
čula Aarona kako spominje Geralda poimence, ali bila sam sigurna da sam čula
sve ostalo.
Bilo tko, samo ne ona, Jeffe. Samo ne ona. Mislim da to ne bih mogao
podnijeti. Je li ona uopće sposobna preuzeti ovaj projekt? Izgleda mlado i
neiskusno.
Aaron je to rekao našem šefu preko telefona. Baš sam prolazila ispred njegova
ureda. Slučajno sam načula i nisam zaboravila. Urezalo mi se u sjećanje.

49
 Knjige.Club Books

»Poznavao me dva dana, Rosie. Dva.« Pokazala sam joj kažiprstom i srednjim
prstom. »A on je bio novi. Došao je ovdje i uništio mi reputaciju kod šefa,
neizravno me izbacio s projekta i doveo u pitanje moju profesionalnost, a zašto?
Jer mu se nisam svidjela nakon što smo razgovarali dvije minute? Jer sam
izgledala mlado? Jer se smiješim i smijem i nisam robot? Naporno sam radila.
Ubila sam se da dođem do ovoga. Znaš što mogu učiniti takvi komentari.« Osjetila
sam kako mi se glas povisuje. Isto je vrijedilo i za tlak, krv mi je sada udarala u
obraze.
Potrudivši se da se smirim, ispustila sam drhtav uzdah.
Rosie je kimnula i gledala me s razumijevanjem kakvim te samo dobar
prijatelj može gledati. Ali nešto je drugo bilo ondje. I činilo mi se da mi se neće
svidjeti što god da sljedeće namjerava reći.
»Shvaćam. Stvarno shvaćam.« Nasmiješila se.
U redu, to je bilo dobro. Trebala sam je na svojoj strani. I bila je.
Gledala sam kako obilazi stol i sjeda pokraj mene. Tada se okrenula i
pogledala ravno u mene.
O-o. Ovo uopće više nije bilo dobro.
Rosie je položila ruku na moja leđa i nastavila: »Mrzim te podsjećati na ovo,
ali ti nisi željela biti na projektu Green-Solar. Sjećaš li se koliko si se žalila na tog
klijenta?«
Naravno da sam morala naći najbolju prijateljicu čije pamćenje graniči s
fotografskim. Naravno da je upamtila kako mi je bilo drago što sam bila
premještena na drugi projekt.
»I,« nastavila je, »kao što si i sama rekla, Aaron te nije poznavao.«
Upravo tako. Nije se potrudio upoznati me prije nego što me odlučio obilježiti
kao smetnju i ocrniti pred šefom.
Prekrižila sam ruke na prsima. »Što želiš reći, Rosalyn?«
»Želim reći da, naravno, procijenio te na temelju samo nekoliko dana«,
potapšala me po leđima. »Ali ti se na prvu možeš doimati malo... Neformalnom.
Opuštenom. Spontanom. Ponekad glasnom.«
Moje se prosvjedovanje čulo skroz do Španjolske. »Molim?« glasno sam
izgovorila. Kvragu.
»Volim te, dušo.« Moja se prijateljica toplo smiješila. »Ali to je istina.«
Otvorila sam usta, ali nije mi dala priliku da progovorim. »Ti si jedna od
najmarljivijih ljudi ovdje, i sjajna si u svojem poslu, a istovremeno uspijevaš
stvoriti ležerno i zabavno ozračje. Zato i jesi voditeljica tima.«
»Dobro, ovaj mi se smjer mnogo više sviđa«, promrmljala sam. »Nastavi.«
»Ali Aaron to nije mogao znati.«

50
 Knjige.Club Books

Razrogačila sam oči. »Braniš li ti to njega? Podsjetit ću te da mi - kao

prijateljice - trebamo mrziti neprijatelje i suparnike one druge. Trebam li ti ispisati
primjerak kodeksa najboljih prijateljica?«
»Lina,« okrenula je glavu, izgledala je frustrirano, »budi na minutu
ozbiljna.«
Odmah sam se otrijeznila. Utonula sam u stolicu. »U redu, dobro. Nastavi.«
»Samo mislim da si bila povrijeđena - sasvim razumljivo - i zbog toga ga
ovako dugo otpisuješ.«
Da, bila sam i zgranuta i povrijeđena. Prezirala sam procjenjivanje ljudi na
temelju plitkih dojmova. A Aaron je upravo to učinio. Pogotovo nakon što sam se
potrudila da mu zaželim dobrodošlicu u odjel s najboljim i najtoplijim namjerama.
I dalje ne mogu vjerovati da sam mu se pojavila u uredu s glupim darom
dobrodošlice - šalicom sa zabavnim citatom o inženjerima. Do dana današnjeg ne
znam što me spopalo. Nisam to učinila ni za koga drugog. A što je Aaron učinio?
Užasnuto ju je pogledao pa se zabuljio u mene kao da imam dvije glave, dok sam
ja zbijala šale kao totalna glupača.
Stoga, to što sam čula da govori takvo što o meni ni dva dana poslije... Zbog
toga sam se samo osjećala manjom i jadnijom. Kao da me gurnuo po strani nakon
što je procijenio da me ne može smatrati ravnopravnom i doraslom zadatku.
»Pretpostavit ću da ova tišina znači da se slažeš s ovime što sam rekla«, rekla
mi je Rosie i stisnula rame. »Bila si povrijeđena i to je u redu, dušo. Ali je li to
uistinu razlog da ga zauvijek mrziš?«
Željela sam reći da jest, ali sada više nisam znala. Stoga sam pribjegla nečem
drugom. »Nije da mi je pokušao biti prijatelj ili nešto. Neprestano je bio teški
davež, cijelo ovo vrijeme.«
Osim one energetske pločice koja mi je spasila život, dobro. I onih papira koje
je ispisao za mene kada nije morao, naravno.
I možda činjenice da je prošle srijede ostao do kasno i radio sa mnom na
programu Dana otvorenih vrata.
Dobro, u redu, osim u te tri prigode, bio je teški davež.
»I ti si bila«, odvratila je. »Jednako ste loši. Zapravo, čak je i slatko kako ste
tražili izlike da podmetnete nogu jedno drugom i...«
»O, ne, nikako«, prekinula sam je i pomaknula se na stolici kako bih se u
potpunosti okrenula prema njoj. »Zaustavit ću te prije nego što se baciš u ova
čudna sranja o izgledu i čemu god.«
Moja je prijateljica imala obraza zakriještati od smijeha.
Zapiljila sam se u nju. »Ja tebe više ne poznajem.«
Pribrala se i prikovala pogled za mene. »Zaboravna si, dušo.«
»Nisam. Ali čini se da tebi treba podsjetnik, pa evo kako stvari stoje.«
Podignula sam kažiprst u zrak. »Budući da sam ga čula kako govori o meni ružno

51
 Knjige.Club Books

i s predrasudama, ni više ni manje nego našem šefu, njegovo je ime na mojoj crnoj
listi. A ti znaš koliko je ja ozbiljno shvaćam. Uklesana je u kamen.« Udarila sam
dlan drugom rukom kako bih bila jasna. »Jesam li oprostila Zaynu Maliku?«
Rosie je odmahnula glavom uz cerekanje. »Oh, Bog zna da nisi.«
»Upravo tako. Isto kao što nisam zaboravila što su nam David Benioff i D. B.
Weiss učinili 19. svibnja 2019.« zamahala sam kažiprstom između nas. »Nije li
Daenerys Stormborn od kuće Targaryen, prva svojeg imena, zaslužila bolje od
toga?« zastala sam tek toliko da dopre do nje. »Nismo li mi zaslužile bolje,
Rosie?«
»Dobro, na tvojoj sam strani što se toga tiče«, priznala je. »Ali...«
»Nema ali«, zaustavila sam je s rukom u zraku. »Aaron Blackford je na mojoj
crnoj listi i ostat će ondje. Točka.«
Gledala sam kako moja prijateljica razmatra moje riječi i razmišlja o ovome
što sam upravo rekla. Ili prije strastveno utvrđuje - kako god.
Rosie je potonula uz uzdah. »Želim samo ono što je najbolje za tebe.« Uputila
mi je jedan od onih osmijeha zbog kojeg sam pomislila da bi mogla biti
razočarana mnome.
»Znam.« Kao pravi ljubitelj zagrljaja, bacila sam se na nju, obujmila je
rukama i dobro je stisnula. Iako, iskreno, meni je vjerojatno više trebao. Cijela
ova priča isisavala je život iz mene. »Ali to nije Aaron Blackford.« Dopustila sam
si da uživam u zagrljaju, sklopila sam kapke na sekundu-dvije.
Na moj užas, kada sam ponovno otvorila oči, pogled mi je prešao preko
gorostasne figure koja je mogla biti samo muška.
»Kvragu, Rosie«, prošaptala sam u svoje ruke koje su još uvijek bile oko nje
i pogledala u oči muškarca koji se približavao. »Opet smo ga prizvale.«
Gledala sam kako nam Aaron Blackford prilazi brzim koracima.
Njegove su se dugačke noge zaustavile tik pred nama. Još uvijek smo se grlile
pa sam ga promotrila preko Rosiena ramena.
Aaron je gledao naš zagrljaj, izgledao je kao da je napola zgranut, a napola
zaokupljen. Nisam mogla biti sigurna jer je iza tog zlosretnog mrštenja dobro
skrivao što god da je mislio.
»Što? Koga smo prizvale?« čula sam kako Rosie kaže dok smo odmotavale
ruke jedna od druge pod Aaronovim pažljivim pogledom. »Aha. Njega«, šapnula
je.
Aaron je to sigurno čuo, ali nije reagirao. Jednostavno je stajao ispred nas.
»Bok, Blackforde.« Natjerala sam se na stisnut smiješak. »Lijepo te je vidjeti
ovdje.«
»Catalina«, odgovorio je. »Rosie.« Pogledao je na sat i zatim ponovno u nas
- odnosno u mene - s jednom podignutom obrvom. »Vidim da si još uvijek na
pauzi za ručak.«

52
 Knjige.Club Books

»Došla je policija za pauze«, promrmljala sam ispod glasa. Njegova je druga

obrva poletjela prema onoj koja mu je već gotovo dodirivala kosu.
»Ako si ovdje kako bi nam održao jednu od svojih lekcija o tome kako postati
radni robot, nemam vremena.«
»Dobro«, jednostavno je odgovorio. Zatim se okrenuo prema mojoj
prijateljici. »Ali imam poruku za Rosie.«
Oh.
Namrštila sam se osjetivši trzaj u želucu.
»Oh?« oponašala me moja prijateljica.
»Héctor te traži, Rosie. Nešto o propadanju projekta jer netko koga on zove
Pneumatskim Čekićem ima izljev bijesa«, objasnio je. »Nikad nisam vidio
Héctora tako uzrujanog.«
Moja je prijateljica skočila na noge. »Oliver ‘Pneumatski Čekić’? To je jedan
od naših klijenata. On... Tako te snažno trese dok se rukujete da doslovno osjećaš
kako ti se kosti mrve.« Odmahnula je glavom. »To sada nije važno. O, sranje.«
Pokupila je ono malo stvari koje je imala - korporativnu iskaznicu, ključeve od
ureda i novčanik. »O ne, ne, ne.« Na licu joj se odražavala panika. »To znači da
je konferencijski poziv završio. Dosad sam već namjeravala biti dolje, ali cijeli
ovaj metež s Linom i...«
Uštipnula sam je za ruku i zaustavila prije nego što je rekla previše.
Aaron je najednom živnuo - ako se to što su mu se oči neznatno namrštile
može brojiti kao živahnost.
»Radi se o Lininoj mački...«
Još jedanput sam je uštipnula. Nisam imala mačku i znala je to. »Susjedovoj
mački?« Rosie je gledala svugdje osim u Aarona ili mene, obrazi su joj postali
ružičasti. »Njezina susjeda Bryana, da. Da, to je to. Bryanova mačka. Gospodin...
Mačak.« Odmahnula je glavom.
Aaron se još izraženije namrštio i zatim je pogled usmjerio prema meni.
Proučavao mi je lice dok se moja prijateljica probijala kroz svoju očitu laž.
»Lina se brine za Gospodina Mačka ovaj tjedan jer je Bryanova baka bolesna
i on nije u gradu. Znaš koliko Lina voli pomagati.«
Polako sam kimnula, kao da je Rosieno trkeljanje imalo ikakva smisla.
»Zar ti nisi alergična na mačke?« upitao je Aaron i vraški me šokirao.
»Jesam.« Trepnula sam. »Kako...« Pročistila sam grlo. Bas me briga.
Odmahnula sam glavom. »To je mačka bez dlaka.«
Uvukao je ruke u džepove hlača i uzeo trenutak da to procijeni. »Mačka bez
dlake.«
»Kao u Prijateljima«, rekla sam pokušavajući zvučati što ležernije.
»Rachelina mačka. Sfinks.« Gledala sam Aaronovo lice, nije bilo znaka da zna o

53
 Knjige.Club Books

čemu govorim. »Živiš u New Yorku, Amerikanac si, a ipak nikad nisi gledao
Prijatelje?« Ništa. »Nikad? O, nema veze.«
Aaron je i dalje šutio, a ja sam se pretvarala da nisam uhvaćena u bjelodanoj
laži.
»Dobro, uf«, rekla je Rosie podarivši nam širok i zubat osmijeh. Onaj lažni.
»Stvarno moram razgovarati s Héctorom.«
Uputila mi je pogled pun isprike. I ja sam ustala, bojala sam se ostati i
objašnjavati još toga o Gospodinu Mačku.
»Hvala, Aarone, što si došao po mene. To je bilo jako,« dobacila mi je pogled,
»jako ljubazno od tebe.«
Zakolutala sam očima.
Rosie me nježno gurnula laktom. »Zar ne, Lina?«
Vjerojatno misli da je domišljata. Nije.
»Jako ljubazno«, rekla sam odrješitim tonom.
»Dobro. Čujemo se poslije.« Rosie je odjurila prema stubištu i ostavila nas
same.
Neugodna se tišina spustila na Aarona i mene. Pročistio je grlo. »Catalina...«
»Što kažeš, Rosie?« prekinula sam ga, pretvarala sam se da me prijateljica
doziva. Kukavico, pomislila sam. Ali nakon svega kroz što sam danas prošla i
nakon što sam morala ponovno proživjeti naše upoznavanje u razgovoru s Rosie,
posljednje što sam željela bilo je razgovarati s Aaronom. »Zadržavaš dizalo
zbog mene, kažeš?« Pojurila sam za prijateljicom ne obazirući se na to kako su se
Aaronove usne skupile u ravnu crtu kad sam ga ostavila. »Odmah dolazim!«
Tada sam se još jedanput okrenula i bacila brz pogled preko ramena. »Oprosti,
Blackforde, moram ići. Možda mi možeš poslati mail? Da? Dobro, bok.«
Kada sam mu okrenula leđa, Rosie mi je ušla u vidokrug. Uzastopno je
pritiskala gumb za pozivanje dizala.
»Rosalyn Graham!« dozvala sam je, odlučna ne okrenuti glavu i pogledati
onaj par plavih očiju za koji sam bila sigurna da netremice zuri u mene.

54
 Knjige.Club Books

PETO POGLAVLJE

Kada nakon iscrpljujućeg tjedna okrunjenog katastrofalnim petkom počne

pljuštati kiša one minute dok izlaziš iz ureda, jasno ti je da te svemir baš i ne voli.
»Me cago en la leche«, opsovala sam ispod glasa dok sam gledala kroz staklo
InTechovih masivnih ulaznih vrata i promatrala tamne oblake kako se skupljaju
na nebu dok je kiša gotovo nasilno padala iz njih.
Izvukla sam mobitel i provjerila vremensku prognozu te otkrila da će ljetna
oluja lebdjeti nad Manhattanom još par sati.
Sjajno, baš sjajno.
Već je prošlo osam navečer pa ostati u uredu i čekati da kiša prestane nije bila
opcija. Trebala sam svoj krevet. Ne, ono što sam doista trebala bilo je pakiranje
Pringlesa i kantica sladoleda Ben & Jerrys. Ali taj film danas neću gledati.
Umjesto toga ću prevariti želudac kakvim god povrćem preostalim u hladnjaku.
Negdje u blizini odjeknula je grmljavina i vratila me u ružnu sadašnjost.
Kiša je još jače padala, sada s naletima vjetra koji su joj mijenjali smjer s
jedne na drugu stranu.
Još uvijek u sigurnosti InTechova predvorja, izvukla sam iz torbe lagani
kardigan koji sam nosila u hladnoj zgradi i njime prekrila glavu u nadi da će
nekako poslužiti kao zaštita od kiše.
Nasreću, torba koju sam zgrabila to jutro, iako nije bila najljepša na svijetu,
bila je nepropusna.
Pogledala sam u svoje prelijepe, potpuno nove mokasine od antilopa - koje
su, za razliku od moje torbe, bile divne i, nažalost, neotporne na vodu - zapamtila
sam ih u njihovu besprijekornom stanju posljednji put. »Zbogom, cipele od tristo
dolara«, rekla sam im uzdahnuvši.
Gurnula sam staklena vrata i izašla u mračnu, mokru večer držeći kardigan
iznad glave.
Trebalo mi je otprilike pet sekundi da shvatim kako ću potpuno i apsolutno
pokisnuti dok dođem do svoje stanice.
Odlično, pomislila sam dok sam brzo hodala pod žestokim pljuskom. Ionako
mi treba samo četrdeset pet minuta do dijela Brooklyna u kojem živim. Vrijeme
koje ću provesti mokra do kože.

55
 Knjige.Club Books

Dok sam skretala za ugao zgrade, još se jedan udar groma začuo negdje iznad
mene. Kiša je jače padala i zbog toga sam hodala sporije i nespretnije dok se još
vode neumorno slijevalo na moj beskorisni kišobran od kardigana.
Nalet vjetra mokrim mi je šamarom zalijepio kosu za obraz.
U pokušaju da laktom maknem mokre kovrče s lica, nastavila sam skakutati i
ubrzo shvatila koliko je to bila loša zamisao.
Poskliznula sam se lijevim stopalom u lokvu i otklizala naprijed dok mi se
druga noga zabila u pločnik. Ruke, u kojima sam još uvijek držala kardigan,
mlatarale su zrakom dok sam pokušavala održati ravnotežu.
Molim te, molim te, molim te, molim te, svemire. Zatvorila sam oči, nisam
željela svjedočiti vlastitoj sudbini. Molim te, svemire, ne dopusti da ovaj užasni
tjedan završi ovako.
Stopalo mi se zanijelo još koji centimetar naprijed i zadržala sam dah prije
nego što sam se čudesno zaustavila.
Otvorila sam oči. Noge su mi bile gotovo u špagi, ali još uvijek sam stajala.
Prije nego što sam se u potpunosti uspravila i nastavila svojim putem,
primijetila sam da se nedaleko od mene zaustavio automobil.
Poznavala sam nekoga tko je posjedovao vozilo te iste tamnoplave boje.
Nastavi hodati, Catalina, rekla sam si i ponovno započela sa svojim
nespretnim skakutanjem.
Krajičkom oka vidjela sam kako se staklo suvozačeva prozora spušta.
Ne približavajući se vozilu, za koje sam ozbiljno posumnjala da pripada
nekome s kime nisam bila raspoložena komunicirati, okrenula sam se i promotrila
vozačeve crte lica još uvijek držeći kišom natopljeni komad odjeće.
Sranje.
U njemu je sjedio Aaron. Tijelom se naginjao prema suvozačevim vratima, a
iako sam vidjela da miče usnama, nisam mogla razabrati što govori od sve te
prometne buke, vjetra i kiše koja je udarala o do.
»Što?« povikala sam u njegovu smjeru, nisam se pomaknula ni centimetra.
Aaron je mahnuo rukom, vjerojatno mi je pokazivao da mu priđem. Stajala
sam ondje, škiljila, mokra kao čep. On je uzrujano upirao svojim kažiprstom
naprijed-natrag.
O, nema šanse.
Gledala sam kako se njegov izraz lica mijenja u uobičajeno mrštenje dok
izgovara nekoliko riječi koje su silno nalikovale na nemoguća i tvrdoglava.
»Ne čujem te!« zavikala sam u kišu, još uvijek ukopana na mjestu. Usne su
mu oblikovale nešto za što sam pretpostavila da je bilo pas mater. Osim ako mi
nije govorio kako želi biti dekorater. U što se, sudeći prema tom mrkom pogledu,
ne bih kladila.

56
 Knjige.Club Books

Zakolutala sam očima i približila se. Vrlo polako, kako se ne bih poskliznula
i ponovno proklizala niz pločnik. Ne pred njim, od svih ljudi u New Yorku.
»Uđi u automobil, Catalina.« Čula sam razdražljivost u Aaronovu glasu, čak
i preko bijesne i neumorne kiše.
Baš kao što sam sumnjala, ne želi postati dekorater.
»Catalina,« rekao je dok je taj plavi pogled ponovno padao na mene, »ulazi.«
»Zovem se Lina.« Nakon što me gotovo dvije godine zvao isključivo mojim
punim imenom, znala sam da ga nema smisla ispravljati. Ali bila sam frustrirana.
Iziritirana. Umorna. I pokisla. I mrzila sam svoje puno ime. Papá - budući da je
sveznalica kad se radi o povijesti - nazvao je obje svoje kćeri prema dvjema
istaknutim španjolskim vladaricama, Isabel i Catalina. A upravo se moje ime
nikad nije vratilo u modu u mojoj zemlji. »A zašto?«
Raširio je usne u nevjerici.
»Zašto?« ponovio je moje riječi. Tada je odmahnuo glavom. »Zbog
neplaniranog puta u Disneyland. Što bi drugo moglo biti?«
Neko sam vrijeme gledala u unutrašnjost automobila Aarona Blackforda, s
izrazom lica koji je odavao iskrenu zbunjenost.
»Catalina,« gledala sam kako mu lice prelazi iz uzrujanoga u nešto što je
graničilo s opuštenim, »vozim te kući.« Pružio je ruku i otvorio vrata automobila,
kao da je to gotova stvar. »Prije nego što uhvatiš upalu pluća ili slomiš vrat. Opet.«
Opet.
Taj je dio dodao jako polako.
Krv mi je pojurila u obraze. »O, hvala«, protisnula sam kroz zube. Pokušala
sam zatomiti svoju neugodu i zalijepila sam lažan osmijeh na lice. »Ali nema
potrebe.« Stajala sam pred otvorenim vratima, kosa mi se ponovno zalijepila za
lice. Napokon sam spustila glupi kardigan i iscijedila vodu iz njega. »I sama se
snalazim. To je samo kiša. Preživjela sam ovoliko dugo a da nisam slomila
vrat, mislim da i danas mogu sama doći kući. Uostalom, ne žuri mi se.«
Također, izbjegavam te otkad si danas otišao iz mojeg ureda.
Dok sam beskorisno cijedila još vode iz kardigana, vidjela sam kako je
namrštio obrve, a lice mu je ponovno poprimilo raniji izraz dok je razmišljao o
mojim riječima.
»A što je s mačkom?«
»Kojom mačkom?«
Nagnuo je glavu. »Gospodinom Mačkom.«
Mora da mi je voda prodrla u glavu jer mi je trebala dodatna sekunda da
shvatim o čemu govori.
»Susjedov mačak bez dlake na kojeg nisi alergična«, rekao je polako dok su
mi se oči širile. »Ryanov.«

57
 Knjige.Club Books

Skrenula sam pogled. »Bryan. Susjedovo ime je Bryan.«

»Nije važno.«
Ignorirajući tu posljednju opasku, primijetila sam da se stvara red automobila
iza Aaronova.
»Uđi u auto. Hajde.«
»Nema potrebe, stvarno.« Još se jedan automobil pridružio redu. »Gospodin
Mačak će preživjeti bez mene još malo.«
Aaron je otvorio usta, no prije nego što je uspio išta reći, preplašio me
prodoran zvuk trube zbog kojeg sam malo poskočila i gotovo se sudarila s
otvorenim vratima automobila.
»Por el amor de Dios!« zaskvičala sam.
Okrenula sam glavu sa srcem u grlu i otkrila da je to jedan od njujorških
zloglasnih žutih taksija. Nakon nekoliko godina života i rada u metropoli naučila
sam lekciju kada se radi o ljutitim vozačima. Ili gnjevnim Njujorčanima općenito.
Ne skrivaju trenutačno raspoloženje.
Kao dokaz tomu, gomila ružnih riječi dobačena je u našem smjeru.
Okrenula sam se baš na vrijeme da vidim Aarona kako psuje ispod glasa.
Izgledao je bijesno kao i taksist.
Još jedan zvuk trube koji kida živce - ovoga puta mnogo, mnogo, mnogo dulji
- zatreštao mi je u ušima i opet sam zbog njega poskočila.
»Catalina, odmah.« Aaronov ton bio je strog.
Treptala sam prema njemu sekundu predugo, pomalo ošamućena svime što se
događalo oko mene.
»Molim te.«
I prije nego što sam uopće uspjela razmisliti o riječima koje su mu izletjele,
žuti obris provezao se ispred, udijelio nam bijesni »Kretenčine!« i neumorno sjeo
na trubu.
Zbog te tri riječi - Aaronovih molim te i onoga kretenčine - natjerala sam se u
sigurnost Aaronova automobila. Zadivljujućom sam brzinom dopustila tijelu da
padne na kožno sjedalo uz mokar udarac i bučno zatvaranje vrata.
Smjesta nas je obavila tišina, jedini zvuk bio je muklo udaranje kiše na
karoseriju Aaronova automobila i prigušena buka motora koji nas je tjerao
naprijed u kaos njujorškog prometa.
»Hvala«, zagraktala sam i vezala sigurnosni pojas osjećajući se krajnje
nelagodno.
Aaron je držao pogled na cesti. »Hvala tebi«, odgovorio je, taj tebi je
izgovorio sarkastično, »što me nisi natjerala da izađem iz auta i sam te unesem.«

58
 Knjige.Club Books

Zamisao ovoga što je upravo rekao uhvatila me potpuno nespremnu.

Razrogačila sam oči pa ih jednako brzo namrštila. »A kako si, pobogu, pomislio
da bi to mogla biti dobra ideja?«
»I sam sam se to pitao, vjeruj mi.«
Taj odgovor nije imao nikakva smisla. A iz nekog razloga, zbog njega su mi
se obrazi zažarili. Opet.
Okrenula sam glavu od njega i usredotočila se na gotovo bezakonito mnoštvo
automobila u pokretu ispred nas, neugodno se namještajući u sjedalu. Naglo sam
prestala primijetivši kako moja mokra odjeća proizvodi cvileće zvukove uz kožu
automobilskog sjedala.
»Pa...« Proklizala sam na rub i povukla sigurnosni pojas sa sobom. Uslijedilo
je još zvukova. »Ovo je vrlo lijep automobil.« Pročistila sam grlo. »Miriše li tako
novo i kožnato zbog osvježivača zraka?« Znala sam da nije tako; unutrašnjost je
bila u besprijekornom stanju.
»Ne.«
Pomaknula sam guzu do samog ruba uz još jedan cvileći zvuk i pročistila grlo.
Uspravila sam se, otvorila usta, ali ništa nije izašlo. Mislima mi je proletjelo da
moja odjeća uništava vrlo vjerojatno skupu tkaninu pod sobom.
Ovo je bila loša ideja. Nisam trebala ući u njegov automobil. Trebala sam
hodati.
»Catalina,« začula sam Aarona sebi slijeva, »jesi li ikad prije bila u vozilu u
pokretu?«
Nabrala sam obrve. »Što? Naravno. Zašto te zanima?« upitala sam s ruba
suvozačkog sjedala. Koljena su mi dodirivala kontrolnu ploču.
Dobacio mi je pogled, očima je procjenjivao moj položaj.
Oh.
»Pa, samo da znaš«, brzo sam dodala, »uvijek ovako sjedim. Volim sve vidjeti
izbliza.« Pretvarala sam se da sam zaokupljena prometom. »Obooooooožavam
prometnu gužvu. Tako je...«
Naglo smo stali, a glava i cijelo tijelo su mi trznuli naprijed. Toliko da sam
nagonski zatvorila oči. Već sam osjetila okus plastike koja je prekrivala
profinjene linije kontrolne ploče. I elegantne detalje u drvu.
Ali nešto me zaustavilo na pola puta.
»Isuse«, začula sam mumljanje.
Jednim otvorenim okom gledala sam dostavni kamion koji nam je prepriječio
put. Otvorila sam i drugo oko, pogled mi je kliznuo prema dolje i shvatila sam da
mi faca nije zalijepljena za uglancanu površinu Aaronove kontrolne ploče.
Ruka. Velika, svih pet prstiju preko moje ključne kosti i... pa, prsa.
Prije nego što sam trepnula, gurnuo me unatrag, mnoštvo cviljenja popratilo
je pokret. Sve dok mi cijela leđa nisu bila priljubljena uz naslon sjedala.
59
 Knjige.Club Books

»Ostani ovdje«, došla je naredba meni slijeva dok su mi njegovi prsti grijali
kožu kroz mokru bluzu. »Ako se brineš zbog sjedala, to je samo voda. Osušit će
se.« Aaronove me riječi nisu utješile. Nisu ni mogle kad je zvučao jednako ljutito
kao i prije nekoliko minuta. Ako ne i malo više.
Povukao je ruku krutim i naglim pokretom.
Progutala sam knedlu uhvativši pojas koji je sada počivao ondje gdje je bio
njegov dlan. »Ne želim ga uništiti.«
»Nećeš.«
»Dobro«, rekla sam i krišom ga pogledala.
Njegov je pogled bio na cesti, strijeljao je onoga koji je bio odgovoran za tu
malenu nezgodu.
»Hvala.«
Tada smo ponovno krenuli. Automobil je bio ispunjen tišinom. Aaron se
oprezno posvetio zadatku, a moja se koncentracija raspršila.
Iznenadila sam se razmislivši o Rosienim riječima.
Mislim da Aaron i nije tako loš, rekla je danas. No zašto je ta pomisao čekala
dosad da dopre do mene?
Da zazvuči tako jasno i glasno u mojoj glavi. Nije da je ovaj gospodin
Veseljak bio išta ljubazniji nego inače.
Iako me na neki način upravo spasio od kiše. I poštenog udarca u glavu.
Tiho uzdahnuvši, opsovala sam u sebi zbog ovoga što ću upravo učiniti.
»Usput, hvala što si mi ispisao one dokumente«, rekla sam tiho boreći se s
porivom da to odmah povučem. Ali nisam. Mogla bih biti diplomat. Barem sada.
»To je bilo vrlo ljubazno od tebe, Aarone.« Trznula sam se od tog
posljednjeg dijela, priznanje je imalo čudan okus u ustima.
Okrenula sam se da ga pogledam, upijala sam njegov čvrst profil. Gledala sam
kako se snažna linija njegove čeljusti malo opušta.
»Nema na čemu, Catalina.« Zadržao je pogled na cesti.
Vau. Vidi ti nas. To je bilo... Vrlo pristojno.
Prije nego što sam se uspjela udubiti u razmišljanje o tome, jeza mi je prošla
niz leđa i počela sam drhtati. Obujmila sam se oko struka u nadi da ću se utopliti
u ovom urnebesu od moje odjeće.
Aaron je rukom jurnuo prema kontrolnoj ploči, promijenio postavke
temperature i uključio grijanje mojeg sjedala. Odmah sam osjetila kako mi
ugodan, topao zrak struji uz gležnjeve i ruke, a noge mi se postupno griju.
»Bolje?«
»Mnogo. Hvala.« Uputila sam mu smiješak.
Okrenuo je glavu i sumnjičavo mi proučavao lice.
Kao da je čekao da nešto dodam.

60
 Knjige.Club Books

Zakolutala sam očima.

»Nemoj da ti moja zahvalnost udari u glavu, Blackforde.«
»Ne bih se usudio.« Podignuo je jednu ruku s upravljača. I zaklela bih se da
je u njegovu glasu bio tračak humora. »Samo se pitam trebam li uživati u tome ili
te pitati jesi li dobro.«
»To je dobro pitanje, ali mislim da ne mogu na njega odgovoriti.« Slegnula
sam ramenima, borila se protiv zajedljive doskočice koja mi je nahrupila na vrh
jezika. Uzdahnula sam. »Iskreno? Mokra sam do kože, gladna sam i umorna.
Stoga, da sam na tvojem mjestu, uživala bih.«
»Bio ti je tako loš dan?« Natruha humora je nestala.
Osjetila sam kako dolazi još jedan drhtaj i ugnijezdila sam se u grijanu tkaninu
sjedala. »Prije bih rekla loš tjedan.«
Aaron je zabrundao umjesto odgovora. Bio je to dubok zvuk, pomalo nalik na
grmljavinu.
»Ovo te možda neće iznenaditi, ali bila sam blizu toga da ubijem neke ljude
ovaj tjedan«, priznala sam, prihvativši primirje koje sam mu nametnula. »A ti čak
nisi na vrhu popisa.«
Vrlo lagan i vrlo prigušen frktaj izašao je iz njega. Uz primirje i sve to, valjda
smijem priznati da mi se svidio. Natjerao mi je usne u osmijeh.
»Ja...« Utihnuo je, nešto je razmatrao. »Ne znam kako bih to trebao shvatim.
Trebam li se uvrijediti ili biti zahvalan?«
»Možeš biti oboje, Blackforde. Osim toga, ima još vremena do kraja dana.
Još uvijek stigneš zauzeti prvo mjesto na popisu osoba koje bude moju
najubojitiju stranu.«
Stali smo na semaforu. Aaron je polako okrenuo glavu, a mene je zatekao
njegov veseo izraz lica. Oči nalik na ocean bile su bistre, a lice opuštenije nego
što sam ga ikad vidjela. Netremice smo gledali jedno u drugo dvije ili tri dugačke
sekunde. Još mi se jedan drhtaj sklupčao na zatiljku.
Okrivila sam mokru odjeću.
Ni ne trepnuvši, kao da je imao oči na sljepoočnicama, okrenuo se prema cesti
kada se upalilo zeleno svjetlo. »Odavde pa nadalje trebaju mi upute.«
Zbunjena njegovom izjavom, okrenula sam glavu u drugom smjeru.
Pogledala sam široku aveniju kojom smo se vozili. »Oh«, promrmljala sam. »U
Brooklynu smo.«
Bila sam tako ometena da sam zaboravila reći Aaronu gdje živim. Iako se nije
previše udaljio s puta. Ili uopće.
»Živiš u ovom dijelu grada, je li tako? Na sjeveru središnjeg dijela
Brooklyna?«
»Da«, izvalila sam. »Bed-Stuy.« Potvrdila sam kimanjem. »Samo... Kako si
znao?«
61
 Knjige.Club Books

»Žališ se.«
Što? Trepnula sam na njegovo objašnjenje.
Nastavio je: »Ovim putem ili da skrenem?«
Pročistila sam grlo i riječi su mi zapele. »Da, ostani u Humboldtovoj ulici, a
ja ću ti reći kada da skreneš.«
»Dobro.«
Stegnula sam pojas, odjednom mi je postalo pretoplo. »Dakle, žalim se?«
promrmljala sam.
»O putovanju na posao«, mirno je odgovorio Aaron. Zaustila sam, ali on je
nastavio: »Spomenula si da ti treba četrdeset pet minuta da dođeš do dijela
Brooklyna u kojem živiš.« Zamišljeno je zastao. »Melješ o tome gotovo svaki
dan.«
Zatvorila sam usta. Žalila sam se, ali ne njemu. Davala sam si oduška s više-
manje svima drugima. Da, polovicu je vremena Aaron bio u blizini, ali nikad
nisam pomislila da je zainteresiran za ono što govorim ako se nije ticalo posla. Ili
ako se ticalo mene.
Šokirao me pitanjem: »Tko je onda dospio na vrh osim mene? Na vrh popisa
ljudi koje si poželjela ubiti ovaj tjedan.«
»Uh...« utihnula sam, iznenađena što ga zanima.
»Želim upoznati svoje protivnike«, rekao je i naveo me da okrenem glavu u
njegovu smjeru. »Bilo bi pošteno.«
Je li to bila šala? O, moj Bože, bila je, nije li?
Proučavala sam njegov profil i shvatila da se oprezno smiješim. »Da vidim.«
Mogla bih igrati ovu igru. »Dobro, dakle, Jeff,« brojila sam na prste, »moja
sestrična Charo,« drugi prst, »i Gerald. Da, definitivno i on.« Pustila sam da mi
ruke padnu u krilo. »Hej, vidi ti to; nisi dospio čak ni među prvih
troje, Blackforde. Čestitam.«
Iskreno, bila sam istinski iznenađena samom sobom.
Vidjela sam kako su mu se obrve skupile.
»Koji je problem s tvojom sestričnom?«
»O, ništa.« Odmahnula sam rukom, razmišljala sam o onome što je mamá
rekla. Da je ta oponašateljica Sherlocka Holmesa rekla da nema fotografskih
dokaza o mojem izmišljenom dečku. »Samo neke obiteljske drame.«
Činilo se da Aaron razmišlja o tome nekoliko trenutaka koje smo se vozili u
tišini. Iskoristila sam to vrijeme gledajući mutne bruklinske ulice kroz suvozački
prozor, kroz kapi kiše koje klize niz staklo.
»Gerald je drkadžija«, došlo je s vozačkog sjedala. Pogledala sam ga
razrogačenih očiju. Profil mu je bio čvrst, ozbiljan.
Nikad nisam mislila da ću čuti kako Aaron psuje.

62
 Knjige.Club Books

»Jednog će dana dobiti ono što zaslužuje. Ako ćemo iskreno, šokiran sam što
se to još uvijek nije dogodilo. Da se mene pita...« Odmahnuo je glavom.
»Da se tebe pita, što? Što bi učinio?« Ugledala sam kako mu mišić iskače iz
čeljusti. Nije odgovorio pa sam odvratila pogled i pustila ga da padne na promet
koji je tekao. Ovaj razgovor nije imao smisla. A ja sam bila previše iscrpljena da
ga pokušam voditi. »U redu je. Nije da mi je ovo prva situacija s njim.«
»Što to znači?« neobična se oštrina čula u Aaronovu glasu.
U pokušaju da ne obraćam pozornost na to, odgovorila sam što sam iskrenije
mogla a da ne odam previše pojedinosti. Nisam željela Aaronovo sažaljenje ni
suosjećanje. »Nije baš bio ugodan ni dopadljiv otkad sam promaknuta u
voditeljicu tima.« Slegnula sam ramenima i sklopila ruke u krilu. »Kao da ne
može dokučiti zašto bi netko poput mene imao isti položaj kao i on.«
»Netko poput tebe?«
»Da.« Teško sam izdahnula kroz usta, moj je dah zamaglio prozorsko staklo.
»Žena. Prvo sam mislila da je to zato što sam najmlađa voditeljica tima i da je
sumnjičav u vezi sa mnom. To bi bilo pošteno. Tada mi je također palo na pamet
da ima problem sa mnom jer sam strankinja. Znam da se nekoliko
muškaraca rugalo mojem naglasku. Jednom sam načula da me Tim podrugljivo
nazvao Sofijom Vergarom. Što sam ja, iskreno, shvatila kao kompliment. Imati i
upola oblina i dosjetljivosti koje ima ta žena ne bi bilo najgore na svijetu. Nije da
sam nezadovoljna svojim tijelom. Ugodno mi je biti... ovakva kakva jesam.«
Normalna. Obična. I bila sam takva. Sve u vezi sa mnom bilo je
poprilično uobičajeno ondje odakle dolazim. Smeđe oči i smeđa kosa. Nešto niža.
Ne mršava, ali ni debela. Široki bokovi, ali razmjerno mala prsa. Milijuni žena
uklapali su se u taj opis. Stoga, bila sam... prosječna. Ništa posebno. »Ne bi
škodilo da izgubim koju kilu do vjenčanja, ali mislim da ne pali ovo što radim.«
Pokraj mene se začuo zvuk koji mi je bio znak da sam ne samo previše
podijelila nego i potpuno skrenula s teme. Aaron uopće nije mogao razumjeti
neobvezno čavrljanje.
»U svakom slučaju,« pročistila sam grlo, »Geraldu se ne sviđa što sam na
poziciji na kojoj jesam, a to nema veze s time što nisam Amerikanka ni s time što
sam mlađa od njega. Ali tako svijet funkcionira, i tako će funkcionirati sve dok
jednoga dana ne prestane.«
Nakon mojih riječi uslijedilo je još tišine.
Povirila sam prema njemu, znatiželjna što ga je spriječilo da mi održi bukvicu
ili kaže da cendram ili da ga nije briga što imam reći. Ali samo je izgledao ljutito.
Ponovno, čeljust mu se napela, a obrve skupile. Krajičkom oka ugledala sam
raskrižje koje je označavalo moju ulicu. »O, skreni desno, molim te«, uputila sam
Aarona, koji je još uvijek izgledao kao da mu je zasmetalo nešto što sam rekla.
Nasreću, moja se zgrada pojavila u vidokrugu prije nego što sam došla u iskušenje
da pitam.

63
 Knjige.Club Books

»Ondje.« Uprla sam prstom. »Zgrada nadesno. Ona s tamnocrvenim ulaznim

vratima.«
Aaron je zaustavio i parkirao automobil na slobodno mjesto koje je nekako
čarobno čekalo tik ispred ulaza u moju zgradu. Pogled mi je slijedio njegovu
desnu ruku koja je gasila motor.
Tišina je preplavila ograničen prostor u vozilu.
Progutala sam knedlu i pogledala uokolo. Pokušala sam se usredotočiti na
izgled kuća ove bruklinske četvrti, na nekoliko stabala raštrkanih uz ulicu, na
pizzeriju na uglu - gdje sam obično uzimala večeru kada bih bila Pjena. Ili samo
gladna. Koncentrirala sam se na sve osim na tišinu koja me sve više pritiskala što
sam dulje čekala u automobilu.
Prtljala sam oko pojasa i osjetila kako mi se vršci ušiju žare bez razloga, pa
sam otvorila usta. »Dobro, idem...«
»Jesi li razmislila o mojoj ponudi?« pitao je Aaron.
Prsti su mi se ukočili na pojasu. Vrlo sam polako podignula glavu i našli smo
se licem u lice.
Prvi put otkad sam uvukla svoje mokro dupe unutra, dopustila sam si da doista
pogledam Aarona. Da ga cijelog proučim. Njegov je profil bio osvijetljen
prigušenim sjajem nekoliko svjetiljki smještenih na ulici. Oluja je nekako
utihnula, ali nebo je još uvijek bilo mračno i ljutito, kao da je ovo tek kratka stanka
i najgore tek dolazi.
Bili smo više-manje u mraku pa nisam bila sigurna jesu li njegove oči
poprimile tamnu nijansu plave koja govori da je ozbiljan i sav u poslu - što sam
se nadala da nije slučaj - ili onu svjetliju plavu koja je prethodila prepirci. Jedino
što sam mogla primijetiti je da su mu ramena napeta. Malo šira nego inače. Gotovo
su umanjila inače prostranu unutrašnjost automobila. Kvragu, sada kad ga
gledam, izgleda kao da cijelo njegovo tijelo čini upravo to. Razmak između
njegova sjedala i upravljača zbog njegovih je dugačkih nogu bio golem, toliko da
se kladim kako bi još jedna osoba lako stala unutra.
Dok sam se pitala kako bi reagirao da mu skočim u krilo i provjerim svoju
teoriju, Aaron je pročistio grlo. Vjerojatno dvaput.
»Catalina.« Privukao mi je pozornost natrag na svoje lice.
»Želiš li...« utihnula sam, malo potresena time što su me misli odvele u
Aaronovo krilo. Smiješna sam. »Želiš li se popiškiti ili nešto?«
Aaron se namrštio i premjestio tijelo u sjedalu, izvivši ga prema meni. »Ne.«
Čudno me pogledao. »Vjerojatno ću požaliti što ovo pitam, ali zašto misliš da
želim?«
»Parkiran si u mojoj ulici. Ispred moje zgrade. Mislila sam da možda moraš
na WC. I nadala sam se da neće biti velika nužda, iskreno.«

64
 Knjige.Club Books

Gledala sam kako mu se prsa nadimaju od dubokog udaha i kako onda

ispuštaju zrak.
»Ne, ne moram na WC.«
Proučavao me pogledom, kao da ne može dokučiti zašto sam ondje, u njegovu
automobilu. A u međuvremenu, ja sam se upitala isto.
Konačno sam se prstima riješila pojasa, otkvačila sam ga dok sam osjećala
njegove oči kako buše rupe u meni.
»I, koji je tvoj odgovor?«
Cijelo mi se tijelo smrznulo. »Moj odgovor?«
»Na moju ponudu. Jesi li razmislila o njoj? I molim te,« kvragu, opet ta riječ,
»prestani se pretvarati da ne znaš o čemu govorim. Znam da znaš.«
Srce mi je preskočilo otkucaj, spustilo se u pete. »Ne pretvaram se«,
promrmljala sam, činila sam upravo ono što me zamolio da ne činim.
Ali u svoju obranu, trebala sam dobiti na vremenu da shvatim ovo. Kako da
se... nosim sa situacijom. I još važnije, da shvatim zašto.
Zašto je to nudio? Zašto je ustrajao? Zašto bi se gnjavio time? Zašto je mislio
da on može biti taj koji će mi pomoći? Zašto je zvučao kao da to i misli? Zašto...
Samo zašto?
Pripremila sam se na sarkastični komentar ili kolutanje plavih očiju na moje
izigravanje glupače, ili čak na povlačenje jer sam namjerno bila teška, a za to
nikad nije imao strpljenja. Ali od svega što sam očekivala od njega, otišao je u
jedinom smjeru koji nisam predvidjela.
Djelovao je poraženo.
Zatreptala sam.
»Vjenčanje tvoje sestre. Bit ću ti pratnja«, rekao je Aaron. Kao da bi bio
spreman ponavljati sve dok mu ne dam odgovor.
Ili kao da nudi nešto jednostavno. Nešto što bi postiglo izravan odgovor koji
ne treba mnogo razmatrati. Nešto poput, Želiš li desert, Lina? Pa, da, naravno.
Tortu od sira, hvala. Ali Aaronova ponuda bila je sve samo ne jednostavna i
onoliko daleko od torte od sira koliko se uopće i može zamisliti.
»Aarone,« dobacila sam mu pogled, »sigurno nisi ozbiljan.«
»Zašto misliš da nisam?«
Ono, zbog svega? »Pa, prvo, ti si ti. A ja sam ja. Ovo smo mi, Aarone.
Jednostavno ne možeš biti«, ponovila sam. Jer nije mogao biti.
»U potpunosti sam ozbiljan, Catalina.«
Trepnula sam. Ponovno. Zatim sam se gorko nasmijala. »Je li ovo šala,
Blackforde? Znam da se mučiš s njima, i da ti odmah kažem, ne bi se trebao šaliti
bez pravog osjećaja za to što je smiješno, a što nije. Stoga ću ti pomoći«, pogledala
sam ga ravno u oči. »Ovo nije smiješno, Aarone.«

65
 Knjige.Club Books

Namrštio se. »Ne šalim se.«

Zurila sam u njega još neko vrijeme.
Ne. Ne. Nije moguće da se ne šali. Nije mogao biti ozbiljan.
Prinijela sam ruke mokroj zapetljanoj kosi i malo je previše žustro zabacila.
Bila sam spremna otići odande. A ipak sam ostala prikovana.
»Jesi li našla neku drugu opciju? Bolju od mene?«
Oba su pitanja pogodila metu koju sam pretpostavila da je ciljao jer sam
osjetila kako mi ramena padaju zbog poraza.
»Imaš li uopće drugih opcija?«
Ne, nisam imala. A njegova izravnost nije pomogla da se osjećam bolje.
Obrazi su mi se zažarili te sam i dalje šutjela.
»Shvatit ću to kao ne«, rekao je. »Nemaš nikoga.«
Osjetila sam mali udarac u trbuh.
Doista sam se trudila ne pokazati povrijeđenost - jesam. Jer nisam željela da
Aaron Blackford vidi koliko sam se zbog njegovih riječi osjećala jadno i blesavo.
Koliko sam morala biti usamljena kada mi je jedina opcija bio kolega kojem
se nisam ni sviđala.
Ali nije pogriješio. I koliko god me to boljelo priznati, na kraju balade, nisam
imala nikoga drugog. Samo Aarona. Od njega - i samo od njega - sastojao se popis
mojih opcija. Odnosno, u svijetu u kojem bih razmotrila da ga odvedem u
Španjolsku kao svojeg izmišljenog dečka.
Osim ako...
O, moj Boze. Sranje. Je li primijetio - shvatio - što se dogodilo u mojem
uredu? Da sam slučajno rekla majci da se moj dečko zove Aaron?
Ne. Odmahnula sam glavom. Nema šanse. Nemoguće.
»Ne shvaćam zašto ovo radiš«, rekla sam, najiskrenije dosad.
Uzdahnuo je, zrak mu je gotovo nježno napuštao tijelo. »A ja ne razumijem
zašto je tako teško povjerovati da bih to zaista učinio.«
»Aarone,« gorak hihot izašao mi je iz usta, »mi se čak ni ne sviđamo jedno
drugome. I to je u redu jer ne možemo biti... različitiji. Nespojivi smo. A ako jedva
uspijevamo biti u istoj prostoriji više od nekoliko minuta bez koškanja ili želje da
jedno drugom otkinemo glavu, zašto bi pomislio da je ovo dobra ideja?«
»Možemo se sasvim dobro slagati.«
Zatomim još jedan smijeh. »Dobro, to je zapravo bilo smiješno. Bravo,
Blackforde.«
»Ne šalim se.« Namrštio se. »A ja sam ti jedina opcija«, dobacio mi je.
Maldita sea. Imao je pravo u vezi s tim.
Naslonila sam se na zatvorena suvozačka vrata dok je on i dalje »udarao u
stidu«: »Želiš li sama ići na to vjenčanje? Jer ja sam taj koji to može popraviti.«
66
 Knjige.Club Books

Uf, doista je vjerovao da sam očajna i bespomoćna.

Da, rekao je glas u mojoj glavi. Jer si oboje.
»Dobro«, rekla sam vrlo polako. »Recimo da razmatram ovu smiješnu
zamisao. Ako prihvatim tvoju ponudu i dopustim ti da to učiniš, što ti dobivaš?«
Prekrižila sam ruke i primijetila kako mi se mokra odjeća još uvijek lijepi za kožu.
»Poznajem te i znam da ništa ne radiš bez razloga. Moraš imati motiv.
Razlog. Cilj. Sigurno želiš nešto zauzvrat, inače mi nikad ne bi pomogao. Ti nisi
taj tip osobe. Barem ne sa mnom.«
Aaron je gotovo neprimjetno zabacio glavu, ali bila sam sigurna da sam
vidjela pokret. Neko je vrijeme šutio i gotovo sam mogla čuti kako mu se kotačići
okreću u glavi.
»Ti bi mogla učiniti isto za mene«, naposljetku je rekao.
Isto? »Morat ćeš biti određeniji, Blackforde. I tvoja se sestra udaje?« Zastala
sam na toj misli. »Imaš li ti uopće braće i sestara? Ne znam, ali, eto, valjda nije
važno imaš li ili nemaš. Je li u pripremi vjenčanje na koje želiš da idem kao tvoja
pratnja?«
»Ne«, odgovorio je. I nisam znala govori li o tome ima li braće i sestara ili
nema. Ali onda je dodao: »Ne za vjenčanje, ali mogla bi mi biti pratnja.«
Biti njegova pratnja?
Zašto je zvučalo toliko... toliko... drukčije kada je on to pitao mene? Zašto je
zvučalo tako prokleto drukčije kada je Aaron trebao nekoga, a ne ja?
»Ja...« Zaustavila sam se, osjećala sam se nesigurno iz razloga koji nisam baš
razumjela. »Trebaš pratnju? Hm...« pokazala sam prstom na njega, »ti? Ženu da
ti bude pratnja?«
»Ne namjeravam se pojaviti s čimpanzom, kao što si ti predložila. Stoga, da,
ženu.« Zastao je, mrk se pogled polako uobličavao. »Tebe.«
Zatvorila sam usta i onda ih ponovno otvorila, vjerojatno sam izgledala kao
riba. »Znači, želiš da se ja...« pokazala sam na sebe, »pretvaram da sam tvoja
pratnja?«
»Nisam rekao da...«
»Zar ti nemaš curu?« prekinula sam ga. Pitanje je provalilo iz mene.
»Ne, nemam.«
Gledala sam kako na trenutak zatvara oči i odmahuje glavom.
»Čak ni nekoga koga viđaš povremeno?«
Još je jedanput odmahnuo.
»Nešto prolazno?«
Uzdahnuo je. »Ne.«
»Da pogodim. Nemaš vremena za to?«

67
 Knjige.Club Books

Požalila sam čim sam to izgovorila. Ali iskreno, bila sam znatiželjna. I da je
odgovorio, možda ne bih u potpunosti požalila što sam pitala.
Blago je slegnuo ramenima i neznatno opustio leđa. Kao da je prihvatio da ću
ga prisiliti ako mi sam ne odgovori. »Imam vremena, Catalina. Mnogo vremena,
zapravo.« Čak i u tami automobila vidjela sam da me te njegove morsko plave oči
gledaju s iskrenošću za koju nisam bila spremna. »Jednostavno se čuvam
za nekoga tko je vrijedan toga.«
Pa, to je bilo nevjerojatno oholo. I uobraženo. I šokantno, i pomalo... Seksi.
Opa. Odmahnula sam glavom. Ne. Jedina riječ koju mogu vezati za Aarona
Blackforda je sarkastičan. Samodopadan. Svojeglav. Služben. Možda čak i
sitničav. Ali ne seksi. Ne.
»Je li to razlog zašto već nemaš pratnju?« uspijevam ga pitati, želim zvučati
ravnodušno i hladno. »Jer su ti standardi visoki do neba?«
Aaron nije ni trepnuo. »Je li to razlog zašto ti nemaš pratnju za to vjenčanje?«
»Ja...« Voljela bih da postoji razlog osim obične gluposti i kompulzivnog
laganja bez nagona za samoočuvanjem. »Komplicirano je. Imam razloge.«
Dopustila sam da mi ruke padnu u krilo, držala sam pogled na dijelu kontrolne
ploče ispred sebe.
»Tko god tvrdi da djeluje bez razloga koji ga tjera na to, laže.«
»Pa, što tebe tjera na ovo?« upitala sam ga, pogleda još uvijek uperenog u
taman i gladak materijal koji je ukrašavao unutrašnjost automobila. »Što te
nagnalo da pitaš mene, od svih ljudi, da se pretvaram da sam tvoja pratnja?«
»To je duga priča.« Iako ga nisam gledala, čula sam kako uzdiše. Zvučao je
umorno kao i ja. »Riječ je o društvenom događanju. Ne mogu ti obećati da će biti
zabavno, ali u dobre je svrhe.« Zastao je na trenutak, ali ja nisam progovorila,
nego sam se usredotočila na analizu šturih podataka koje mi je dao. »Reći ću ti sve
- ako prihvaćaš, naravno.«
Trznula sam glavom u njegovu smjeru i naišla na Aaronov pogled već na sebi.
Isijavao je izazovom. I očekivanjem.
Bacio je udicu. Nudio mi je uvid u nepoznat - i pretpostavlja se nepostojeći -
privatni život Aarona Blackforda. Znao je da želim znati.
Dobro odigrano, Blackforde.
»Zašto ja?« upitala sam ga, privučena svjetlom poput glupog moljca. »Zašto
ne bilo tko drugi?«
Pogled mu se nije pokolebao kada je odgovorio: »Ako su me ovi mjeseci u
kojima smo radili zajedno ičemu naučili, to je da si ti jedina žena dovoljno luda
da to i učini. I ti bi meni mogla biti jedina opcija.«
Neću ovo shvatiti kao kompliment jer to nije ni bio. Upravo me nazvao ludom.
Ali sranje. Nešto u tome - u načinu na koji je to rekao, u ovom bizarnom danu i

68
 Knjige.Club Books

neočekivanom razvoju događaja u kojem sam saznala da i njemu treba netko, baš
kao i meni - izgleda da me izmorilo.
»Znaš da ćeš morati odletjeti sa mnom u Španjolsku na cijeli vikend, je li
tako?«
Jednostavno kimanje. »Da.«
»A zauzvrat želiš samo jednu večer? Jednu jedinu večer kada se ja pretvaram
da sam tvoja pratnja?«
Ponovno je kimnuo, a ovaj put je nešto u njegovu pogledu očvrsnulo. U
načinu na koji je stisnuo čeljust i na koji su mu usne tvorile odlučnu crtu. Znala
sam taj pogled. Mnogo sam puta raspravljala s tim pogledom.
Zatim je progovorio: »Jesmo li se dogovorili?«
Jesmo li doista izgubili razum?
Gledali smo se u tišini, a usne su mi se poigravale odgovorom, mičući se bez
tona. Tada sam izgovorila: »Dobro.« Velika je šansa da smo izgubili razum, da.
»Dogovoreno.«
Nešto je zatreperilo na Aaronovu licu. »Dogovoreno«, ponovio je.
Da, definitivno smo ga izgubili.
Ovaj naš dogovor bio je neistražen teritorij. A zrak je odjednom zagustio od
nečega zbog čega mi je bilo teško duboko udahnuti.
»U redu. OK. Dobro.« Prstom sam prešla površinom besprijekorne kontrolne
ploče. »Znači, dogovorili smo se.« Zamišljeno sam proučila zrno prašine,
osjetivši kako se tjeskoba povećava svakom dodatnom sekundom koju provodim
unutra. »Ima gomila pojedinosti koje moramo raspraviti.« Ponajprije to što će se
morati pretvarati da je muškarac s kojim navodno hodam, a ne samo pratnja za
vjenčanje. Ili to što će se morati pretvarati da je zaljubljen u mene. »Ali možemo
se prvo usredotočiti na tebe. Kada je ta društvena obveza s kojom ti pomažem?«
»Sutra. Pokupit ću te u sedam.«
Cijelo mi se tijelo ukočilo. »Sutra?«
Aaron se premjestio u sjedalu, okrenuo se od mene. »Da. Budi spremna u
sedam. Točno u sedam«, napomenuo je. Bila sam tako... ošamućena da nisam ni
zakolutala očima kada mi je nastavio naređivati: »Večernja haljina bila bi
idealna.« Desnom je rukom posegnuo za ključem u bravi. »A sada idi kući i
odmori se, Catalina. Kasno je i izgledaš kao da bi ti san dobro došao.« Lijeva mu
je ruka teško pala na upravljač. »Sve ću ti ostalo reći sutra.«
Nekako sam registrirala Aaronove riječi tek nakon što sam za sobom zatvorila
ulazna vrata zgrade. A tek nakon što se Aaronov automobil vratio u život i nestao,
dopustila sam si shvatiti što to doista znači.
Sutra idem na spoj. Na lažni spoj. S Aaronom Blackfordom. I trebala sam
večernju haljinu.

69
 Knjige.Club Books

ŠESTO POGLAVLJE

Nisam paničarila. Ma ne.

Stan mi je bio poput bojišta, ali ja sam bila smirena. Eksplozija odjeće? Pod
kontrolom. Pogledala sam se u velikom zrcalu smještenom na jednom od zidova
moje garsonijere obećavši si da je to posljednja haljina koju isprobavam. Nije da
nisam imala što odjenuti, moj je problem bio mnogo jednostavniji. Izvor
mojih teškoća - a odsad i najjače glavobolje ovog mjeseca, što je govorilo mnogo
- bio je što nisam znala za što se odijevam.
Budi spremna u sedam. Točno u sedam. Večernja haljina bila bi idealna.
Nisam imala blage veze zašto ga nisam pritisnula za više pojedinosti.
Jedino što sam znala je da je sve ovo bila velika pogreška. Ovako sam ja
pristupala stvarima. Nepromišljeno, brzajući. I to je bio razlog zašto sam si
zakomplicirala život do te mjere da ga više nisam znala rasplesti.
Prvi dokaz: ONA laž.
Drugi dokaz: situacija u koju me ta laž dovela.
Drugim riječima, dogovor u kojem sam zapela s nekim koga ne bih nikad, ni
u najluđim snovima - ne, noćnim morama - mogla zamisliti da trebam. Ili da on
mene treba. S Aaronom Blackfordom.
»Loca«, promrmljala sam za sebe dok sam otkopčavala još jednu haljinu. Je
li to uopće bila večernja haljina? »Me he vuelto loca. He perdido la maldita
cabeza.«
Svukla sam je i bacila na krevet s ostalim odbačenim haljinama te posegnula
za kućnim ogrtačem. Za čupavim ružičastim koji mi je pružao toliko potrebnu
utjeha. Ili on ili pretrpavanje keksima.
Promatrala sam stanje svojeg stana i masirala si sljepoočnice. Nemati zidove
koji odvajaju dnevnu sobu od spavaće sobe i kuhinje nešto je što sam inače
voljela. Nešto na što sam gledala kao na prednost života u otvorenom prostoru
garsonijere - iako ograničavajuće malenom, s obzirom na to da je ovo ipak
bio Brooklyn. Ali promatrajući nered koji sam napravila u cijelome stanu,
poželjela sam živjeti negdje gdje je prostranije. Negdje sa zidovima koji bi me
spriječili da uništim cijeli stan.
Posvuda je bilo razbacane odjeće, cipela i torbi - na krevetu, kauču, stolicama,
podu, stoliću za kavu. Ništa nije bilo pošteđeno. Inače uredan stan koji sam tako
pažljivo uredila u bijeloj i krem boji s nešto boemskih sitnica - poput prelijepog
70
 Knjige.Club Books

istkanog saga koji me stajao više nego što ću ikad priznati - više je nalikovao na
bojno polje nego na dom.
Poželjela sam vrištati.
Čvršće sam zategnula pojas kućnog ogrtača i zgrabila mobitel s komode.
Dva sata do točno sedam, a bila sam bespomoćna. Bez odjeće. Nisam imala
ništa što bi nalikovalo na večernju haljinu. Glupača! Nisam znala za što se
odijevam i nisam pitala.
Nisam čak imala ni Aaronov broj mobitela da mu pošaljem SOS poruku s
nekoliko neprijateljskih emotikona da budem jasna. Nisam dosad prakticirala
zbližavanje s neprijateljem pa nikad nisam ni trebala njegov broj.
Očigledno, ne dosad.
Bacila sam mobitel na vrh odbačene hrpe odjeće i uputila se u ugodan prostor
dnevnog boravka. Uzela sam laptop s okruglog krem stolića za kavu koji sam
kupila na buvljaku prije nekoliko tjedana, stavila sam uređaj u krilo i zavalila se
na kauč.
Smjestivši se u podstavljene jastuke, prijavila sam se u svoj poslovni mail
račun.
Samo mi je to preostalo. Uz malo sreće, njegovo radoholičarsko dupe sjedit
će pred računalom u subotu. A nije li ovaj dogovor koji smo sklopili pomalo poput
poslovne razmjene? Sigurno jest.
Nismo bili prijatelji, čak ni prijateljski raspoloženi poznanici, pa nisam imala
razloga vjerovati da je išta drugo posrijedi nego klasični ruka ruku mije dogovor.
Usluge razmijenjene između kolega.
Nije bilo vremena za gubljenje. Otvorila sam novi mail i počela tipkati.

Od: cmartin@lnTech.com
Za: ablackford@lnTech.com
Predmet: Potrebne hitne informacije!

Gospodine Blackforde,

Bila sam uzrujana - sobom, ali i njegovom igrom - pa nisam bila raspoložena
osloviti ga imenom.

nastavno na naš posljednji razgovor, još uvijek čekam da mi otkrijete

pojedinosti nadolazećeg sastanka. Nedostaju mi ključne informacije za
pravovremenu pripremu, što će posljedično dovesti do neuspješnog
izvršavanja ugovora o kojem smo raspravljali.

71
 Knjige.Club Books

Pogledala sam sve sezone Tračerice i bile su mi poznate grozne posljedice

pogrešnog odijevanja za »društveno događanje« u vražjem New Yorku.

Kao što ste zasigurno svjesni, neizmjerno je važno da podijelite sa mnom

sve potrebne informacije u najkraćem mogućem roku.
Molim vas, javite mi se što prije.

Srdačan pozdrav,
Lina Martin

Uz samozadovoljan osmijeh, pritisnula sam Pošalji i vidjela kako mail

napušta izlaznu poštu. Neko sam vrijeme piljila u ekran u iščekivanju njegova
odgovora u ulaznoj pošti. Do trećeg osvježavanja maila samozadovoljni je
smiješak odavno nestao. Do petog su se puta kapljice znoja - koje djelomično
treba pripisati tome što sam bila u zimskom ogrtaču - stvorile na mojem zatiljku.
Što ako ne odgovori?
Ili još gore, što ako je sve ovo psina? Zloban način da se poigra sa mnom i
uvjeri me kako će mi pomoći. Što ako na meni izvede ono iz filma Carrie?
Ne, Aaron to ne bi učinio, rekao je glas u mojoj glavi.
Ali zašto ne bi? Imala sam dovoljno dokaza da je Aaron vrlo sposoban za
takvo što.
Jesam li ga uopće poznavala? Pohađao je »društvena događanja« koja su
imala »dobru svrhu«, za Boga miloga. Nisam ga poznavala.
Jebemu. Hitno trebam kekse. Popustit ću.
Kada sam se vratila za laptop s pakiranjem keksa u ruci i usta punih slatke i
masne utjehe, čekao me Aaronov odgovor. Ispustila sam sitan uzdah olakšanja.
Zagrizla sam još jedan keks i kliknula na mail.

Od: ablackford@lnTech.com
Za: cmartin@lnTech.com
Predmet: Re: Potrebne hitne informacije!

Dolazim za sat vremena.

Srdačno,
Aaron

72
 Knjige.Club Books

»Koji k...«
Zalogaj mi je zapeo u grlu i napad kašlja spriječio me da izgovorim do kraja.
Aaron je dolazio. U moj stan. Za sat vremena. Sat vremena ranije nego što
smo se dogovorili da će me pokupiti.
Natočila sam vode u kuhinji i pogledala uokolo, upivši kaos. »Mierda.«
Ne bi me trebalo biti briga, znam da ne bi. Ali da Aaron ovo vidi? A ne. Radije
bih se ugušila keksom nego mu dala materijala protiv sebe. Ne bi me prestao
zadirkivati.
Odložila sam čašu na kuhinjski ormarić i odmah se bacila na posao. Imala
sam manje od šezdeset minuta da sredim ovu makljažu od odjeće, a poznajući
Aarona, bit će točan u sekundu.
Trebao mi je cijeli sat da dovedem stan u pristojno stanje, stoga, kad sam
začula zvono, više nisam imala vremena presvući se u nešto u čemu nisam
izgledala kao Furby u ljudskoj veličini, a moja se frustracija samo povećala.
»Kako blesavo precizan čovjek«, promrmljala sam ispod glasa dok sam
tapkala prema vratima. »Uvijek točan.«
Pustila sam ga u zgradu.
Pokušala sam se ohladiti namještajući neurednu punđu.
On ti pomaže. Budi pristojna, rekla sam si. Trebaš ga.
Kucanje na vratima.
Pričekala sam trenutak i duboko uzdahnula, pripremajući se biti ljubazna
koliko god budem mogla.
Uhvatila sam kvaku, namjestila ravnodušan izraz lica i širom otvorila vrata.
»Aarone«, rekla sam odrješito. »Ja...« Htjela sam nešto reći, ali što god da je
to bilo, isparilo mi je iz glave. Zajedno s neutralnim izrazom lica na koji sam
ciljala. Razjapila sam usta, čeljust mi se objesila. »Ja...« ponovno sam započela,
ne nalazeći riječi. Pročistila sam grlo. »Ja... Bok. Zdravo. Vau, Dobro.«
Aaron mi je začuđeno uzvraćao pogled dok sam samo treptala nadajući se da
mi oči neće ispasti.
A kako ne bi ispale? Kako bilo koji par očiju ne bi ispao na prizor koji se
nalazio preda mnom?
Jer ovo nije bio Aaron. Ne. A-a. Ovo je bio čovjek kojeg nikad prije nisam
vidjela. Verzija Aarona različita od bilo koje koju sam poznavala.
Ovaj je Aaron bio... Zanosan. Toliko zgodan da ostavlja bez daha. Ovaj Aaron
bio je elegantan. Profinjen. Uglađen. Očaravajuće privlačan.
Sranje, zašto je izgledao tako? Gdje je bio Aaron u bezbojnim hlačama i
dosadnim košuljama kojeg sam stavila na crnu listu i u kategoriju ne diraj? Kako
me, zaboga, u sekundi naveo da zamucam poput školarke?

73
 Knjige.Club Books

Trepćući, našla sam odgovor upravo pred sobom. Visoko, vitko tijelo koje ne
bih trebala ovoliko promatrati bilo je odjeveno u crno odijelo. Ne, to nije bilo
odijelo. Bio je to smoking. Vražji smoking kojem je mjesto bilo na crvenom
tepihu, a ne na vratima mojeg stana u Bed-Stuyu, ako se mene pita.
Ništa u vezi s njim nije pripadalo ovamo, sa mnom. Ni njegova crna kosa, ni
uštirkana bijela košulja, ni leptir-mašna, ni taj duboki plavi pogled koji je
promatrao mene i moju reakciju, ni vražji smoking filmske zvijezde, a zasigurno
ni te tamne obrve koje su mu se mrštile na čelu.
»Što to, dovraga, nosiš?« upitala sam ga u jednom dahu. »Je li ovo nekakva
šala? Što sam ti rekla o pokušajima da budeš duhovit, Aarone?«
»Što ja nosim?« Vidjela sam kako mu se pogled spušta niz moj vrat. Nekoliko
me puta odmjerio od glave do pete. »Ja?«
Nešto se u njegovu izrazu lica promijenilo, kao da ne shvaća ono što vidi.
»Da.« Osjećajući se izloženo i nelagodno, pričekala sam da vrati pogled na
moje lice, nisam znala što da učinim ili kažem.
»Što je to?« glasno sam šapnula iz razloga koji nisam mogla dokučiti.
»Osjećam se obaveznim upitati te isto. Znam da nisam bio određen.« Pokazao
je prstom u mojem smjeru. »Ali mislio sam da si pametnija od toga da pretpostaviš
kako te vodim na zabavu u pidžamama.«
Progutala sam knedlu, u potpunosti svjesna da mi se obrazi crvene. Ali
odmahnula sam glavom. Ovo je zapravo bilo dobro. S ovim sam se Aaronom
mogla nositi. To sam znala. Za razliku od druge verzije koja mi je izbila zrak iz
pluća. S kojom nisam imala pojma kako započeti. Zabacila sam ramena.
»O, misliš da bih se doista trebala presvući?« Zgrabila sam ovratnik
svojega ružičastog kućnog ogrtača i pokušala ne razmišljati o tome koliko se
doista blesavo osjećam, sakrivši tu emociju iza svoje odvažnosti. »Ne bih se
željela previše urediti za tu zabavu u pidžamama koju si spomenuo. Misliš da će
biti grickalica?«
Izgledao je kao da to neko vrijeme razmatra. »Kako se ne kuhaš u tome? Ovo
je mnogo velura za tako sitnu osobu.«
Velura?
»Imaš široko znanje o tkaninama za nekoga čija se garderoba sastoji od dva
komada odjeće.«
Lice mu je na djelić sekunde promijenilo izraz, ali nisam ga uspjela dokučiti.
Nakratko je zatvorio oči.
Bio je nervozan. Gubio je strpljenje. Vidjelo se.
Nećemo uspjeti. Nema nam spasa.
»Prvo,« rekao je pribravši se, »očigledno me odmjeravaš.«
To mi je poslalo val crvenila ravno u obraze. Ulovio me.

74
 Knjige.Club Books

»Zatim, prekoravaš me zbog mog odijela. A sada kritiziraš i moj osjećaj za

stil. Hoćeš li me pustiti unutra ili uvijek ostavljaš goste na vratima dok ih
vrijeđaš?«
»Tko je rekao da si gost?« Ne skrivajući uzrujanost što me prozvao, okrenula
sam se i otišla ostavivši ga da stoji na ulazu u stan. »Pozvao si se ovamo«, rekla
sam preko ramena.
»Pretpostavljam da ti onda ne smeta sam se pozvati i unutra, ha, veliki
momče?«
Veliki momče? Zatvorila sam oči, neizmjerno zahvalna što sam mu okrenuta
leđima.
Još uvijek u nevjerici što sam Aarona Blackforda nazvala velikim momkom,
uputila sam se u kuhinju svoje garsonijere i otvorila hladnjak. Hladan je zrak
počastio moju kožu, zbog čega sam se osjećala tek nešto bolje. Piljila sam u njega
punu minutu, a kad sam se okrenula, učinila sam to s lažnim osmijehom.
Aaron Blackford - i njegov smoking - bili su naslonjeni na uzak otok koji je
odvajao moju kuhinju i dnevni boravak. Njegov je plavi pogled bio negdje iznad
mojih koljena. Još uvijek je proučavao moju opravu koju je, čini se, smatrao
sablažnjivo intrigantnom.
Shvatila sam da mi to smeta. Zbog načina na koji me gledao osjećala sam se
kao da ne pripadam iako sam ja bila kod kuće, a on je bio uljez koji se pojavio
ranije nego što smo se dogovorili. Glupo je, ali podsjetilo me na osjećaj
omalovaženosti prije svih tih mjeseci kada sam načula razgovor s Jeffom. Ili kako
mi je gotovo bacio u lice šalicu koju sam mu kupila u znak dobrodošlice. Ili kako
mi sve primjedbe i bockanja koji su došli nakon toga nisu prestali smetati.
Rosie je imala pravo, nisam bila sposobna pustiti sve to. Još uvijek sam mu
sve zamjerala kao da mi život ovisi o tome. Grčevito sam se držala svojih zamjerki
kao da su vrata koja plutaju oceanom, a ja sam ostala bez prsluka za spašavanje.
»Čini se dosta neprimjerenim za ljeto.« Aaron je glavom pokazao na moj
kućni ogrtač.
Nije pogriješio. Kuhala sam se, ali taj mi je ogrtač pružao sigurnost u ovoj
suludoj situaciji.
Oponašala sam ga i naslonila se na kuhinjski ormarić iza sebe. »Mogu li ti
ponuditi piće, Anna Wintour? Ili bi radije istaknuo još koji način na koji je moj
ogrtač sablažnjiv?«
Vidjela sam kako mu se usna trznula, borio se protiv osmijeha. Ja, s druge
strane, ništa od ovoga nisam smatrala ni približno smiješnim.
»Može voda?« Nije pomaknuo ni mišić, osim kutova usana koji su se nastavili
boriti protiv osmijeha.
»Znaš«, uzela sam bocu vode i stavila je pokraj njega. Zatim sam i sebi uzela
jednu. »Mogao si mi samo odgovoriti na mail. Nisi trebao doći ranije.«

75
 Knjige.Club Books

»Znam.« Naravno da je znao. »Učinio sam ti uslugu došavši ranije.«

»Uslugu?« Oči su mi se stisnule do tankih procijepa. »Usluga bi
podrazumijevala to da si se pojavio džepova punih churrosa.«
»Potrudit ću se to upamtiti«, rekao je, zvučao je kao da to misli. I baš kada
sam zaustila da ga upitam što bi to trebalo značiti, nastavio je: »Zašto me nisi
nazvala umjesto da šalješ onaj... Zanimljivi mail? Oboma bi nam uštedjelo nešto
vremena, gospođice Martin.« Taj je posljednji dio dodao mršteći se.
Ha, znala sam da čega »gospodin Blackford« pogoditi u živac.
»Dobro, prije svega, ja te nisam molila da dođeš ovamo. Dakle, to si sam
kriv.« Odvrnula sam čep boce i popila gutljaj vode. »A drugo, kako da te nazovem
kada nemam tvoj broj, pametnjakoviću?«
Pogledala sam ga preko boce.
Aaronove su se tamne obrve namrštile. »Trebala bi ga imati. Na posljednjoj
obuci za tim našeg odjela svi smo razmijenili privatne brojeve mobitela. Ja imam
tvoj. Imam svačiji.«
Polako sam spustila bocu i zavrnula čep. »Pa, ja nemam tvoj.« Odbila sam
sačuvati Aaronov broj jer, opet, bila sam zlopamtilo. Trenutno se nisam osjećala
sjajno zbog toga, ali to je bila istina. »Zašto bi mi uopće i trebao?«
Gledala sam ga kako na trenutak razmišlja o mojim riječima, a zatim lagano
odmahuje glavom. Uspravivši se, odmaknuo se od kuhinjskog otoka.
»I, što je bilo tako važno?« Vratio nas je na temu. »Koje ti je pojedinosti tako
hitno trebalo otkriti?«
»Ne mogu odabrati haljinu ako ne znam kamo idemo, Blackforde«, istaknula
sam uz slijeganje ramenima. »Ovo je kao Uvod u odijevanje za neznalice.«
»Ali rekao sam ti.« Podignuo je jednu od obrva. »Društveno događanje.«
»To si već rekao.« Odložila sam bocu na kuhinjski ormarić i spojila ruke. »I
to nije dovoljno informacija. Trebam još nekoliko pojedinosti.«
»Večernja haljina«, odgovorio je tvrdoglavi plavooki muškarac. »To je
trebalo biti dovoljno informacija da odabereš haljinu.«
Prinijela sam ruke svojim čupavim ružičastim prsima i stegnuta ovratnik.
»Dovoljno informacija?« ponovila sam polako.
Kimnuo je. »Da.«
Podsmjehnula sam se, nisam vjerovala svojim ušima. Iskreno je mislio da je
u pravu. »Odgovori od jedne ili dvije riječi nisu dovoljno informacija, Aarone.«
Pogotovo nakon što sam vidjela da izgleda kao da je spreman uskočiti na gala
zabavu na Upper East Sideu gdje si ušminkani bogataši ljube zrak pokraj obraza
i razgovaraju o odmoru u Hamptonsu. Zasigurno nisam imala ništa takvo u
garderobi.
»Što je tako teško shvatljivo u riječima večernja i haljina?« Odsutno je
poravnao rukav smokinga. »To su haljine za večernje događaje. Oprave.«
76
 Knjige.Club Books

Trepnula sam.
»Ti to meni stvarno objašnjavaš što je večernja haljina?« osjetila sam novi val
frustracije kako mi juri u glavu. »Baš si...« nastavila sam stisnuvši šake, opasno
se približivši tome da mu nešto doista bacim u glavu. »Uf.«
Aaron je stavio ruke u džepove hlača i pogledao me, izgledao je sav... naočit
i profinjen u tom prokletom smokingu.
Mora da mi je nešto izviralo na licu jer je promijenio način na koji me gledao.
»Radi se o dobrotvornoj priredbi. Prikupljanju sredstava koje se održava
svake godine«, objasnio je.
Usne su mi se razdvojile na ovu ključnu informaciju. »Morat ćemo se odvesti
na Manhattan - na Park Avenue.«
Ne, ne, ne, ne. To je zvučalo otmjeno.
»To je gala večer, pa ćeš se morati dotjerati. U svečanu večernju haljinu.«
Pogledom me sumnjičavo odmjerio od glave do pete, da bi me napokon pogledao
u lice. »Kao što sam rekao.«
»Aarone«, procijedila sam kroz zube. »Mierda. Joder.« Španjolske su mi
psovke došle prirodno. »Prikupljanje sredstava? Dobrotvorna priredba? To je
tako... viša klasa.« Odmahnula sam glavom, kosa mi se gotovo otpetljala iz čvora.
»Ne, zvuči kao najviša klasa, ona koja briše guzice novčanicama. I ne, ne želim
nikoga osuđivati, ali Isuse.« Uskoračala sam se na onih nekoliko metara kuhinje.
»Bilo bi lijepo da si me upozorio. Mogao si mi reći jučer, znaš? Danas ujutro bih
otišla u kupnju, Aarone. Pripremila bih, ne znam, nekoliko opcija od kojih možeš
birati. Nemam pojma što ću sada. Imam nekoliko svečanih haljina, ali nisu...
dobre.«
Prošlo je šest i...
»Sve bi to učinila radi ovoga?« Na trenutak je otvorio usta zbog čega je
izgledao zatečeno, što nisam naviknula vidjeti na njemu. Tada mu se vilica vratila
u prethodni položaj. »Za mene!«
Prestala sam koračati. »Da.« Zašto je bio tako šokiran? »Naravno da bih.«
Proučavala sam njegovo lice i vidjela čudan način na koji me gledao. »Prije svega,
bilo bi užasno pojaviti se na tvojoj ‘dobrotvornoj priredbi’...« pokazala sam
navodnike u zraku, »izgledati kao klaun. Vjerovao ili ne, imam samopoštovanja i
razvijen osjećaj za sram i neugodu.«
Aaronove oči koje su i dalje sjale činile su me nervoznom.
»A drugo, ne bih htjela da mi se osvetiš i obučeš bogzna što na vjenčanju moje
sestre samo da mi napakostiš. Ili da me iznevjeriš zbog nekakvog kršenja pravila
ponašanja sada kad računam na to da ideš u Španjolsku sa mnom. Trebaš...«
Utihnula sam, izgubila sam glas. »Trebaš mi, znaš?«

77
 Knjige.Club Books

Taj se posljednji dio nekako pojavio sam od sebe na mojem jeziku. Nisam
shvatila da mi je izašao iz usta dok nije bilo prekasno i dok to više nisam mogla
povući.
»Nikad to ne bih učinio«, odgovorio je uhvativši me na prepad. »Neću te
iznevjeriti. Dogovorili smo se.«
Osjetivši se izloženom zbog priznanja, skrenula sam pogled. Usredotočila
sam se na njegove ruke, koje su mu ispale iz džepova i mirovale sa strane.
»Neću to učiniti, Catalina«, začula sam da je rekao. »Čak ni da me stvarno
pokušaš natjerati na to, a znam da bi mogla.«
Učinilo mi se da je to rekao namjerno sarkastično. Tek tako da me namami da
mu odbrusim. Ali iz nekog razloga nisam. Njegove su mi se riječi doimale
iskrenima. Ali ja jednostavno... Nisam mogla znati misli li to zaista. Bilo mi je
jako teško prijeći preko nemilih događaja iz naše prošlosti. Sva ta podbadanja,
dobacivanja i zadirkivanja. Svi mali načini na koje smo se pobrinuli da onaj drugi
ne zaboravi koliko se ne volimo.
»Kako god ti kažeš, Blackforde.« Nisam zvučala kao da sam si povjerovala,
ali morat ću. »Nemam vremena za ovo.« Što god da je ovo bilo, više nisam bila
sigurna. Prinijela sam ruku vratu i odsutno masirala to mjesto. »Samo... Osjećaj
se kao kod kuće. Ja ću vidjeti što mogu naći za tu dobrotvornu priredbu na koju
idemo.«
Prišla sam mu, njegovo je široko tijelo zapriječilo prolaz koji je vodio u
dnevni boravak. Stala sam korak ispred njega, pogledala prema gore i podignula
obrvu, bez riječi ga zamolivši da se pomakne. Aaron je stršao iznad mojeg niskog
stasa, piljio je dolje u mene, pogled mu je prelijetao mojim licem. Niz grlo i oko
vrata. Točno do mjesta gdje sam do maloprije prstima masirala kožu.
Oči su mu susrele moje, a u plavom pogledu bilo je nečeg nedokučivog.
Stajali smo blizu, moji su goli prsti gotovo dodirivali vrške njegovih ulaštenih
cipela. I osjetila sam kako mi se dah ubrzava pri spoznaji njegove blizine. Prsa su
mi se brzo podizala gore-dolje svake sekunde pod Aaronovim prodornim
pogledom.
Odbivši skrenuti pogled, izdržala sam njegovo zurenje.
Nagnula sam glavu unatrag i izgledao mi je veći nego ikad. Kao da se njegovo
tijelo raširilo za još nekoliko brojeva. Izgledao je mnogo viši od mene, odjeven u
taj smoking zbog kojeg kao čarolijom nisam mogla odvratiti pogled s njega.
Upijala sam svaku pojedinost te nove aure koja ga je pratila i kojom je danas
zasjao.
Aaronov je jezik izvirio i otputovao njegovom donjom usnom, što mi je
skrenulo pogled na njegova usta. Pune su mu usne sjale pod kuhinjskim svjetlom.
Koža mi je postala pretopla pod tkaninom glupog ogrtača. Dok sam mu stajala
ovako blizu, bilo mi je vruće, vidjela sam previše od njega, primjećivala previše
toga odjedanput.
78
 Knjige.Club Books

Natjerala sam se podignuti pogled natrag na njegove oči. Još uvijek su me

proučavale, ono nešto još uvijek zarobljeno ondje. Skriveno iza pogleda. Prošao
je trenutak i mogla sam se zakleti da je pomaknuo tijelo u mojem smjeru, tek
trunku. A možda je to bila samo moja mašta.
Zapravo ni nije bilo važno.
»Bio sam ozbiljan.« Glas mu je bio tih i prigušen, a zvučao je gotovo
promuklo kad sam ga začula tako blizu.
Svaka se racionalna misao davno izgubila, ali znala sam o čemu govori.
Naravno da jesam.
Tiho je izdahnuo i namirisala sam metvicu u njegovu dahu. »Ne bih ti se
osvećivao ni na koji način. Znam koliko ti je važno sestrino vjenčanje.«
Prizvuk istine u njegovim riječima razoružao me jače od blizine naših tijela.
Razjapila sam usta, a srce mi se spustilo u pete.
»Neću pogaziti svoju riječ. Nikad to ne činim.«
Je li to Aaron Blackford mene pokušavao umiriti? Jamčio mi da je ovo, bez
obzira na ono što je bilo ili jest između nas, siguran teren? Da će pošteno održati
svoju riječ? Da me neće iznevjeriti?
Je li činio sve to? Svakako je tako zvučalo. Što mi je govorilo ili da čita misli
- iskreno sam se nadala da nije tako - ili da možda Rosie nije pogriješila u vezi s
njim.
Možda Aaron uopće nije bio tako loš.
Možda sam pogriješila u vezi s njim. Nisam... Nisam znala što da mu kažem.
Što da radim sa svime ovime, iskreno. A što sam dulje šutjela, dok je on zračio
otvorenošću prema meni, što mi je od njega bilo toplije i što mi se više vrtjelo,
teže mi je bilo jasno razmišljati.
»Razumiješ li me, Catalina?« ustrajao je. Toplina mi je obavijala cijelo tijelo.
Ne, željela sam reći. Ne razumijem ništa od ovoga što se događa.
Grlo mi se pokrenulo, ali glasnice nekako nisu uobličile odgovor. Čudan mi
je zvuk izašao iz usta i natjerao me da odmah pročistim grlo. »Trebala bih ići«,
napokon sam uspjela istisnuti. »Ako nemaš ništa protiv, trebala bih se presvući.
Inače ćemo zakasniti.«
S iznenađujuće glatkim pokretom za nekoga njegove veličine, Aaron mi se
sklonio s puta. Pomaknuo je tijelo u stranu, tijelo još uvijek preveliko i preširoko
za moj tijesni stan. Još uvijek je zauzimao previše prostora i još uvijek su me zbog
njega prolazili trnci. Pogotovo kada sam prošla pokraj njega i ramenom
odjevenim u ogrtač okrznula njegova prsa.
Njegova vrlo čvrsta prsa.
Vrelina koju sam osjećala u tijelu pojurila mi je u lice.

79
 Knjige.Club Books

Prestani. Nastavila sam na slabim nogama, koža mi je bila ljepljiva. Moram

se samo izvući iz ovoga ogrtača, uvjeravala sam se i povukla ga s vrata. To je
jedini razlog zašto sam zajapurena i zašto mi je vruće.
Natjerala sam se na razmišljanje o nečem drugom.
Recimo o haljinama. A ne o Aaronu. Ne o njemu u smokingu. Ili njegovu
svježem dahu. Ili njegovim prsima. Ili bilo kojem drugom dijelu tijela. Niti o
onome što je rekao.
Ali počela sam nehotice okretati glavu u želji da ga pogledam. Njega.
Ne.
Došla sam do ormara i širom otvorila vrata. Kopala sam uokolo u potrazi za
bilo čim što je dovoljno dobro za situaciju i polako vratila usredotočenost.
U svojem sam ormaru upecala jedini komad odjeće s potencijalom da mi spasi
dupe, zgrabila par visokih potpetica koje sam čuvala za posebne prigode, nekoliko
modnih dodataka i uputila se u kupaonicu.
Na putu sam iskosa pogledala Aarona. Motao se negdje u blizini baršunastog
plavog kauča koji se doimao malenim pokraj njega, piljio je u ekran svojeg
mobitela. Nije ni podignuo pogled kada sam prošla pokraj njega.
Dobro. Bolje nego da njuška ili se šepuri uokolo svojim tijelom koje očito
odvraća pozornost.
Mora da je to zbog smokinga. Ovo moje ponašanje - ova reakcija koju je
uzrokovao - nije bilo normalno.
»Ja ću se spremiti ondje«, rekla sam preko ramena čovjeku koji je naizgled
zauzeo sav prostor u mojem malenom stanu. »A ti... Raskomoti se.«
Jednom kad sam ušla u jedini pregrađeni dio stana - kupaonicu - osjećala sam
se nekako laganijom. Koža mi se ohladila. Nisam imala ključ, stoga sam samo
zatvorila vrata, objesila haljinu na šipku tuša i započela s frizurom i šminkom.
Nakon cijele vječnosti - a u isto vrijeme, ni približno dovoljno vremena -
napokon sam bila zadovoljna svojim izgledom. Žena koja me netremice gledala
iz zrcala u punoj dužini zida koje sam mudro postavila u kupaonici nosila je
haljinu do poda bez rukava. Boje negdje između crnog oniksa i ponoćno plave.
Kroj i tkanina bili su razmjerno jednostavni - i zasigurno ne dovoljno svečani - ali
prorez koji se protezao haljinom sve do koljena dao joj je profinjenu i otmjenu
notu. Iako je prava zvijezda predstave bio izrez koji je - a čak nije pokazivao ni
milimetar dekoltea jer mi se zatvarao oko vrata - bio ukrašen bijelim perlicama
koje su oponašale bisere. Bila je jednostavno prelijepa. Zato sam je impulzivno i
kupila prije nekoliko mjeseci. I zato je još uvijek nisam imala prilike nositi i
zaboravila sam da je uopće ondje.
Proučila sam valove smeđe kose koja mi je padala niz ramena. Ni blizu
savršenstva, ali morat će dostajati. Sljedeće što sam razmotrila je crveni ruž. Ali
brzo sam odbacila tu ideju pomislivši da bi to moglo biti previše. Radije bih to
sačuvala za pravi spoj.
80
 Knjige.Club Books

Tiho uzdahnuvši, osjetila sam neugodno probadanje u prsima.

Nisam bila na spoju cijelu vječnost. Nije da sam se smatrala nedostojnom ili
nedovoljno privlačnom da izazovem nečije zanimanje. Bila sam tu i tamo na
nekoliko spojeva ubrzo nakon što sam se doselila u New York. Ali u nekom sam
se trenutku prestala truditi. Koja je svrha kada je bilo jasno da nešto sa mnom
nije u redu. Možda sam otišla iz Španjolske, ali nekako sam uspjela ostaviti svoje
povjerenje - svoju volju da se ponovno zaljubim - negdje preko oceana.
Promatrala sam se. u zrcalu i shvatila da se jednako dugo nisam baš potrudila
oko šminke, frizure i odjeće. A sada bih voljela da to nisam primijetila.
Jer samosažalijevanje je nešto što sam si davno obećala da neću činiti. To je
put kojim sam se zaklela da neću ići.
Zašto sam se onda ovako osjećala? Kako sam si dopustila da stignem ovamo?
Do točke da se prvi put u nekoliko mjeseci doista potrudim oko izgleda i odjeće,
a činila sam to za nešto što čak nije bilo ni stvarno. Za lažni spoj. Za dogovor. Za
neku vrstu poslovnog dogovora. Isuse, kako sam se dovela do točke u kojoj sam
morala izmisliti vezu da se ne osjećam kao potpuni promašaj?
Moji su se strahovi obistinili. Bila sam slomljena. Bila sam...
Kucanje na vratima vratilo me u sadašnjost i podsjetilo na onoga koji me
čekao ispred kupaonice. Nestrpljivo, ako je lupanje na vrata ikakav znak.
»Koliko će ti još trebati, Catalina?« Aaronov dubok glas došao je kroz vrata
kupaonice. »Dovoljno si dugo unutra.«
Pogledala sam na sat na jednoj od kupaonskih polica - šest i četrdeset pet.
Imam još petnaest minuta ako se držimo vremena koje smo na početku dogovorili.
Odmahnula sam glavom.
Još jedno kucanje. Ovo je bilo jače. Nestrpljivije. »Catalina?«
Odlučila sam na njegov nedostatak strpljenja odgovoriti tišinom. Netko mu je
morao pokazati da ne može uvijek biti po njegovu. Osim toga, obećano mi je još
petnaest - dobro, četrnaest - minuta.
Svjesna pukotine koja mi se ponovno otvorila u srcu, uvukla sam svoje desno
stopalo u cipelu i podignula ga na zahodsku dasku. Pomno sam radila na remenu.
Polako sam učinila isto i s lijevim. Još uvijek sam imala nekoliko minuta i
planirala sam...
Treće kucanje nikad nije došlo. Vrata su se širom otvorila, prestrašila me i
otkrila vrlo nestrpljivog čovjeka.
Aaronov uzavreo, plav pogled susreo je moj.
»Catalina.« Trunka olakšanja izašla je na površinu tih plavih bazena
nestrpljenja. »Zašto mi nisi odgovorila kada sam te dozivao? Unutra si već sat
vremena.«

81
 Knjige.Club Books

Gledala sam kako mu pogled putuje niz dužinu moje haljine, izraz lica mu je
sa svakim centimetrom koji je prešao bio sve stroži. Vidjela sam kako mu se
čeljust čvrsto stegnula dok se njegov pogled vratio mojem.
Je li... Je li bio ljut?
Slabašan glas u glavi rekao mi je da je vjerojatno požalio što me ikad zamolio
da pođem s njim kad je izgledao tako nezadovoljno. Ignorirala sam nelagodu u
dnu trbuha i zgrabila prvi osjećaj kojeg sam se mogla dočepati. Onaj koji je bilo
neizmjerno lako prizvati kada se radilo o njemu.
»Aarone Blackforde«, prosiktala sam pronašavši glas. »Što je tebi, kvragu?!«
Prsa su mi se podizala i spuštala. »Zar ne znaš kucati?«
»Pokucao sam.« Ton mu je bio odrješit, u skladu s izrazom lica. »Dvaput.«
Taj njegov smiješno dubok glas orio se kupaonicom.
»Mogla sam biti gola, znaš.«
Aaron se premjestio s noge na nogu, nije puštao kvaku. Njegovi su je veliki
prsti tako čvrsto obavili da sam se upitala hoće li se otkinuti pod pritiskom.
»Ali nisi«, rekao je, glasa još uvijek odrješita. »Očito nisi gola.«
Njegov se izraz lica još više smračio dok smo se neko vrijeme gledali.
Što dulje nijedno od nas nije progovaralo, to su mi se dlanovi više vlažili.
Isuse, što se uopće događa?
Srce mi je brže zakucalo, zrak se sve više ispunjavao napetošću koju nisam
razumjela.
Gotovo me gušila. Mnogo više nego prije, u kuhinji. Toliko da sam sada
osjetila kako mi se spušta štit i ostavlja me bespomoćnom, dok su mi raznorazne
misli napadale um.
»Je li...« Prekinula sam tišinu, glas mi je izašao dahtav. »Je li sve u redu?«
Odmahnuo je glavom. Samo jedanput. Pogledom mi je vrlo brzo pretraživao
tijelo. »Pronašla si haljinu.«
»Jesam«, priznala sam, nakratko pogledavši nadolje. »Toliko dugo nisam bila
na spoju da sam i zaboravila da je ondje.« Gledala sam kako mu se izraz lica
mijenja i osjetila sam se nevjerojatno glupom što sam rekla nešto takvo. »Pa, nije
važno. Ionako nije da bih ovo nosila na ikakav spoj, valjda. Ovo je jedino što
imam pa se nadam da je u redu.«
Prešla sam znojnim dlanovima preko bedara zaustavivši se zbog mogućnosti
da uništim tkaninu.
Aaronovo je grlo proradilo. »Bit će u redu.«
Bit će u redu?
Nisam imala pojma što sam očekivala da kaže, ali lagala bih kad bih rekla da
me ovo nije zapeklo. »Dobro«, odgovorila sam, odvratila pogled i nisam dopustila
da me oneraspoloži. »Idemo onda.«

82
 Knjige.Club Books

Ostao je stajati ondje, nije progovorio ni riječ.

»Hajde«, rekla sam mu, naredivši si da se nasmiješim. »Ne želiš zakasniti, je
li tako?«
Nekoliko sekundi poslije maknuo mi se s puta, što sam cijenila jer još uvijek
nisam bila raspoložena pogledati ga.
Izašla sam iz kupaonice uvjerena u dvije stvari. Prvo, nisam mu ramenom
okrznula prsa. I drugo, nisam imala razloga biti povrijeđena bilo čime što bi Aaron
Blackford rekao.

83
 Knjige.Club Books

SEDMO POGLAVLJE

Vozili smo se u tišini petnaest najduljih minuta u mojem životu, a onda sam
odlučila da to više ne mogu podnijeti.
Nisam bila raspoložena za neobvezan razgovor, međutim, znala sam da je
čekati Aarona da progovori isto kao čekati da se cigleni zid otvori i uvede te u
čarobnjački svijet. Ali morala sam napraviti nešto da ispunim ovu tišinu, inače bih
mogla iskočiti iz automobila u pokretu.
»Znači, prikupljanje sredstava.« Moje su riječi pale u skučen i tih prostor,
zazvučavši preglasno.
Aaron je kimnuo, zadržao je pogled na cesti i ruke na upravljaču.
»U dobrotvorne svrhe, naravno.«
Još jedno kimanje.
»I održava se svake godine?«
Potvrdno gunđanje.
Ako ne progovori, ako ne kaže nešto, neću ja iskočiti iz automobila, nego ću
njega šutnuti van.
»I...« Trebala sam pitanje koje ne bi zahtijevalo strogi da ili ne odgovor.
»Kako će se prikupljati sredstva?«
Činilo se kao da razmišlja o tome neko vrijeme, gotovo sam povjerovala da
ću ga doista morati izgurati.
»Dražbom.«
Napokon. »Što će biti na dražbi?« Prtljala sam oko jednostavne zlatne, krute
narukvice iščekujući odgovor koji nikad nije došao. »Umjetnost?« Okrenula sam
gladak komad nakita. »Tečaj golfa?« Još jedan okretaj. »Jahta?« Pogledala sam
ga. Ništa. Nema odgovora. »Elvisovo donje rublje?«
To je izazvalo reakciju. Uputio mi je zbunjen pogled i zatim je vratio
pozornost na cestu.
»Što?« Slegnula sam jednim ramenom. »Samo da znaš, netko je stavio na
dražbu prljav par gaća koje je Elvis nosio na koncertu sedamdesetih.«
Vidjela sam kako Aaron odmahuje glavom. Gospodin Ispravni je vjerojatno
šokiran, ali još uvijek nije govorio pa sam nastavila ispunjavati tišinu.
»Smiri se. Nitko ih nije kupio.« Proučavala sam njegov profil u potrazi za bilo
kakvom reakcijom. Još uvijek ništa. »Niti je licitirao za njih«, ispravila sam se.

84
 Knjige.Club Books

»Ne znam mnogo, ako išta, o dražbama.« Još tišine. Dobro. »Ali zaključak je bio,
izgleda, da nitko ne želi Elvisovo nošeno donje rublje.« Zasmijuljila sam se. »Što
je, iskreno, ojačalo moju vjeru u društvo. Još uvijek nije sve izgubljeno, zar ne?«
Mišić u njegovoj čeljusti je poskočio.
»Tko bi želio posjedovati takvo što? I ono što je još strašnije, zašto? Da ih
uokviri?« Savila sam usne u grimasu. »Zamisli da te netko pozove k sebi i da kod
njega nađeš uokviren prljav par gaća iznad kauča. Ili WC školjke.«
Aaron me na brzinu prostrijelio pogledom, uz nešto što je izgledalo kao
iznenađenje koje mu ispunjava oči. Tada je napokon progovorio: »S tobom se
nikad ne zna, je li?«
To je odlučio reći?
»Nikad se ne zna što?« Namršteno sam gledala kako još jedanput lagano
odmahuje glavom.
»Nikad se ne zna što će izaći iz tvojih usta.« Glas mu je zvučao gotovo
obazrivo. »Uvijek nađeš način da me uhvatiš potpuno nespremnog. A to ne može
mnogo ljudi.«
Uf...
Što bih sad trebala? Je li to bio... kompliment? Mljela sam o Elvisovu
prljavom donjem rublju koje visi u nečijem dnevnom boravku, stoga ne, kladim
se da nije. To nije bio kompliment. Osim toga, to je Aaron, zato dvostruki ne.
»Pa, imam još zanimljivih činjenica za tebe, ako želiš«, ponudila sam uz
osmijeh. »Svakakvih, ne samo vezanih uz donje rublje.«
»Naravno da imaš«, promrmljao je.
»Osim ako ne želiš iskoristiti ovo dragocjeno vrijeme da mi, ne znam, kažeš
nešto o večerašnjem događaju.« Čekala sam sekundu, dvije, tri. Još se jednom
činilo da je utihnuo pa sam upitala: »Možda bi mi mogao objasniti zašto sam
ovdje, zašto se pretvaram da sam ti pratnja. To je dobar početak.«
Prstima je čvršće obuhvatio upravljač, bilo je teško da mi to promakne, jer,
pa, pažljivo sam ga gledala posljednjih nekoliko minuta.
A opet, još uvijek nije progovorio.
Namrštila sam se, uzrujana na ne baš milostiv način. »Rekao si da ćeš mi sve
reći ako pristanem doći.«
»Rekao sam to, nisam li?«
»Da«, odgovorila sam, nisam shvaćala zašto mora biti tako... tajnovit. Iako,
Aaron je bio baš takav, nije li? Nije me to trebalo iznenaditi.
Gledala sam kako podiže ruke uz upravljač. Ta mu je radnja napela tkaninu
sakoa smokinga i nisam mogla ne primijetiti kako su mu ruke ispunjavale rukave.
Misli su mi na trenutak odlutale i vratio se onaj neobični osjećaj iz stana.
Smela sam se zbog... njega. Njegove prisutnosti, njegove blizine, njegova
izgleda. Ponovno. Objektivno, bilo je teško raditi išta drugo osim piljiti u njega,
85
 Knjige.Club Books

promatrati kako je automobilsko sjedalo izgledalo maleno pokraj njega, kao i

više-manje sve ostalo - pogotovo kada nije govorio niti mi dao izliku da to ne
činim.
Ali nije bilo ničega objektivnog u načinu na koji sam se pogledom nehotice
uspinjala uz njegove ruke, ramena, sve do njegova profila. Ravnodušnog. Tako
ravnodušnog i ozbiljnog. Nije se smiješio - Aaron to nikad nije činio - i nikad
nisam toga bila svjesnija.
Nije se radilo samo o smokingu, shvatila sam.
Dosad sam nekako uspijevala previdjeti koliko je Aaron naočit. Nije da nisam
primijetila da je zgodan - jesam. Iako sam se inače samo trebala sjetiti njegove
opore i kisele osobnosti da poprilično brzo prijeđem preko toga. Ali to nije
mijenjalo činjenice. Aaron je imao sve ono zbog čega bih se okrenula i još
jedanput pogledala. Sve ono što nisam tražila, ali me iz nekog razloga izazivalo.
Bio je sve ono što ja nisam bila. Visok - bio je tako visok i nepomičan. Sav u
vitkim mišićima i kontroliranim pokretima. Svaka je njegova gesta tako pribrana
i disciplinirana. Ili način na koji su blijeda koža i tamna kosa isticale oči duboke
i snažne plave nijanse koju nisam vidjela prije nego što sam upoznala njega.
Otrgnula sam pogled od njega i zažalila što sam dopustila svojim mislima da
odu u tom smjeru. Kog vraga uopće radim? Morali smo raspraviti o važnim
stvarima. Nisam imala vremena razmišljati o njegovu smiješno velikom i
očigledno primamljivom tijelu odjevenom u smoking. Prokleti smokinzi.
»Praviš se nedostižnim, Blackforde. Ali to je u redu«, rekla sam shvativši da
mi Aaron još uvijek nije dao objašnjenje koje mi je dugovao. »Mogu pogađati
zašto sam ovdje.« Učinit ću to ako će mi pomoći da prestanem ovako ludo i glupo
razmišljati o tebi. »Ja igram ako ti igraš.«
Još tišine.
»Dobro, shvatit ću to kao potvrdu. Zaigrajmo.« Premjestila sam se u sjedalu,
nagnula sam tijelo nalijevo. »Zašto sam ovdje? Da vidimo... Da te zaštitim od lude
bivše?« Jednostavno, ali morala sam odnekud početi.
Pogledao me postrance, naborao je čelo. »Što bi to trebalo značiti?«
Odmahnuo je glavom i vratio pogled na cestu. »Znaš što, ne želim znati.«
»Dobro, u redu. Očigledno to nije razlog. Nema ludih bivših.« Prinijela sam
kažiprst bradi. »Hmm... Ako ne trebaš zaštitu,« lupkala sam prstom, »trebam li
nekoga učiniti ljubomornim?«
»Ne«, brzo je odgovorio.
»Jesi li siguran?« Micala sam obrvama gore-dolje. »Ne želiš se osvetiti nekoj
bivšoj ljubavnici? Pokazati onoj koja ti je pobjegla što propušta? Ponovno zapaliti
staru strast?«
»Rekao sam, nema bivših.« Napeto je podignuo ramena.
»Dobro, dobro, shvatila sam. Smiri se, Blackforde. Izvadi medu iz guzice.«

86
 Knjige.Club Books

Vidjela sam kako su mu se usne trznule. Nisam znala je li od ljutnje ili zabave.
»Ne znam«, nastavila sam s prevelikim užitkom. »Ako nije to, onda - o!
Neuzvraćena ljubav? To je, zar ne?« Sklopila sam ruke pred prsima. »Mora se
raditi o nekome nesvjesnom tvojeg čeznutljivog, psećeg pogleda. Ne, čekaj.
Nisam sigurna da ti možeš izvesti pseći pogled.« Nagnula sam glavu, nešto mi je
sinulo. »Znaš da ne možeš hodati uokolo i poprijeko gledati žene ako
si zainteresiran za njih, je li? Znam da je pseći pogled prenategnut za tebe, ali ako
postoji netko tko budi to tvoje ledeno srce...«
»Ne«, prasnuo je i prekinuo me. »Nisi ovdje zbog toga.« Duboko je udahnuo,
prsa su mu se nadula. Zatim je otpuhnuo. »Ne volim igrice, Catalina.«
Ruke su mi pale u krilo. »Baš ovu igricu ili igrice općenito?« Zastala sam,
upitavši se odakle takva reakcija. »Ili govorimo o seksualnim igricama? Kao, igre
zavođenja?«
Naglo sam zatvorila usta čim sam začula vlastite riječi. Nisam mogla vjerovati
da sam to upravo rekla. Aaronu.
Nije mogao ni on, očito, jer je ispustio zvuk za koji sam imala dojam da je
trebao biti smijeh. Iako to nikako nije mogao biti, zvučalo je sličnije... davljenju.
»Ti...« Vrtio je glavom od zaprepaštenja. »Isuse, Catalina.«
Čelo mi se nabralo i zaustila sam, ali Aaron je progovorio prije mene: »Ako
završim priču sa ženom, onda je završim.«
Glas mu se spustio barem za oktavu, tutanj u ograničenom prostoru između
nas. »A ako sam zainteresiran za nekoga, pobrinem se za to da me čuje. Naći ću
način da shvati. Prije ili kasnije, znat će.« Aaron me nije pogledao, nijedanput.
Samo je progovorio, pogleda uprtog na cestu pred nama. »Ne bih iskoristio tebe
ili bilo koga drugog za nešto takvo. Kao što si rekla u stanu, velik sam dečko.«
Osjetila sam kako mi se toplina penje ravno u lice. Rumena. Zarumenjela sam
se i šminka vjerojatno nije činila ništa da sakrije tamnu nijansu crvene koja mi se
širila obrazima. Skrenula sam pogled. »O, u redu.« Borila sam se protiv poriva da
si dotaknem lice, da provjerim grije li mi crvenilo i kožu. »Shvaćam.«
Nisam ništa shvaćala. I iskreno, nisam razumjela zašto se zbog njegovih riječi
ovako osjećam. Ili još važnije, zašto je zatražio moju pomoć ako nije igrao igrice
i ako je bio veliki dečko.
Ali što se ticalo ovoga muškarca, u posljednje vrijeme nisam baš mnogo toga
shvaćala. Pogotovo kada mi je tijelo odlučilo prestati surađivati i ponašalo se
ovako glupo, kada mi se koža grijala i crvenjela.
Zagledala sam se kroz prozor promatrajući kako gradska svjetla trepere dok
se vozimo. »Rekao si da ćeš mi sve reći ako pristanem na ovo.« Progutala sam
knedlu, nisam željela zvučati kao da previše marim. »Ako mi... učinimo ovo jedno
za drugo.«
»U pravu si«, rekao je ništa ne dodavši, a ja ga nisam pogledala. »Na faksu
sam igrao nogomet«, priznao je i potpuno me iznenadio.
87
 Knjige.Club Books

Polako sam obuhvatila sigurnosni pojas dok sam pokušavala prigušiti jebote
koji mi je bio na vrhu jezika.
Dobro, znači, to nije bilo objašnjenje. To nije bio odgovor koji sam očekivala.
Ali ovo je bilo prvo što sam čula od njega a da nije imalo veze s poslom. U gotovo
dvije godine. Dakle, ako me uši nisu prevarile, Aaron mi se upravo otvorio - prvi
put u povijesti. Jer ja bih to smatrala otvaranjem. Malim, dobro, ali svejedno je to
bila pukotina u čvrstoj vanjštini. I odjednom sam poželjela zamahnuti čekićem i
prokrčiti si put do druge strane.
»Američki nogomet? Onaj s kacigama i loptama poput dinja?« upitala sam
umjesto toga što ravnodušnijim glasom.
Nisam bila neznalica što se tiče sporta, ali ipak sam bila Europljanka. Morala
sam biti sigurna da govorimo o istom sportu.
»Da, ne vaš nogomet. Onaj s dinjom.« Kimnuo je. »Igrao sam kod kuće, u
Seattleu, gdje sam pohađao fakultet.«
»Seattle«, ponovila sam dok sam procesirala ovu novu informaciju koju mi je
dao. Još. Željela sam samo još malo. »To je na sjeveru države Washington, zar
ne? Znam to iz Sumraka. Forks je, kao, udaljen nekoliko sati.« Malo sam požalila
što sam spomenula Sumrak, ali budala ne bira, a osim nekoliko mjesta koja sam
posjetila, moje poznavanje američkog zemljopisa temeljilo se na knjigama i
filmovima.
»Upravo taj«, rekao je, ramena su mu se opustila. Samo centimetar. Što je na
Aaronovu jeziku značilo zeleno svjetlo za još pitanja.
»Pa, ovo događanje na koje idemo večeras, ima li veze s tvojim nogometnim
danima?«
Aaron je kimnuo. »Još uvijek me pozivaju na neke događaje. Zato što sam
igrao, ali ponajprije zbog uključenosti moje obitelji u NCAA«, objasnio je dok
nas je vozio širokim avenijama na Manhattanu. »Jedanput godišnje održava se
dobrotvorna priredba udruženja za zaštitu životinja ovdje u New Yorku i sudjeluje
dosta poznatih ličnosti.«
»Jesi li ti jedna od tih ličnosti?« Poslije ću morati provjeriti na internetu što je
NCAA, ali činilo mi se da mi nešto ne govori. »O, moj Bože, Aarone Blackforde,
želiš li mi reći da dolaziš iz, ono, duge loze nogometnog plemstva?«
Aaron je namrštio obrve. »Catalina.«
U tipičnom Aaronovu stilu, to je sav odgovor koji sam dobila. »Hoće li i tvoja
obitelj biti ondje večeras?«
»Ne«, rekao je, profil mu se malčice uozbiljio potvrdivši moje sumnje.
Pretpostavila sam da ću i to morati potražiti na internetu.
»Na večerašnjoj će se priredbi prikupljati novac koji će naposljetku ići za
sklonište, rehabilitaciju i zbrinjavanje životinja spašenih u New Yorku.

88
 Knjige.Club Books

Sudjelujem kad god mogu. Lijepo je vidjeti neke ljude koje poznajem cijeli život,
a radi se o cilju koji mi je važan.«
Smjesta sam zaboravila na sve što nije rekao o svojoj obitelji. Aaronu je bila
važna dobrobit životinja? Zalagao se za njihovo spašavanje i zbrinjavanje?
Točno tada, nešto nejasno i toplo zapeckalo me u prsima. A osjećaj se samo
pogoršao kada sam se uhvatila kako zamišljam Aarona da u svojim glomaznim
rukama drži gomilu slatkih štenaca o kojima se brine i za koje skuplja novac. Dok
kleči na nogometnom igralištu. U svojoj nogometnoj opremi. S kilometrima
širokim ramenima. Blatom razmazanim po licu.
Toplina se pojačala i bilo ju je teže ignorirati. »To je sjajno«, rekla sam
pokušavši izbaciti te slike iz glave. »Stvarno lijepo od tebe.«
Aaron je svrnuo pogled na mene i podignuo obrvu.
Vjerojatno mu je bilo čudno koliko sam se zacrvenjela.
Zašto se ne mogu prestati rumenjeti?
»Vodiš li uvijek lažnu curu na ovu priredbu?« ispalila sam bez razmišljanja.
»Ne.« Aaron je spojio usne u uobičajenu ravnu liniju. »Uvijek sam išao sam.
Ovo je prvi put da dovodim curu.«
Curu.
Curu?
Nabrala sam čelo. Lažnu, a ne pravu curu.
Željela sam ga ispraviti, no progovorio je prije mene: »Još malo pa smo
ondje.«
Sjedila sam u tišini dok sam sređivala informacije koje sam upravo saznala.
Ova nova Aaronova dimenzija koju sam upravo otkrila. Mali pogled kroz
pukotinu koju mi je otkrio. Sve one opasne mentalne slike koje sam usvojila i koje
ću, na svoj veliki očaj, pamtiti još dugo. To je bilo nešto što također moram
procesirati.
»Čekaj«, oglasila sam se dok je on skretao udesno. »Nisi mi rekao što će biti
na dražbi. Niti zašto sam ovdje.«
Vozilo se sporo zaustavilo pred jednim od brojnih nebodera na Park Avenue.
Pogledala sam prema njemu i zapazila osoblje koje parkira automobile.
Razrogačenih sam se očiju okrenula prema Aaronu. Osoblje koje parkira
automobile? Sranje.
Još je jedanput uperio pogled u mene i mogla bih se zakleti da sam u njemu
ugledala nešto vučje, nešto pomalo divlje.
»Ja.« Ponovno je nagnuo glavu, zadržao mi pogled. »Ja sam na dražbi.« Glas
mu je bio jednako leden kao i pogled i uzrokovao mi je trnce niz ruke. »I na mene
ćeš ti licitirati večeras, Catalina. Na mene.«

89
 Knjige.Club Books

Još sam više razrogačila oči i razjapila usta. Trepnula sam i vidjela Aarona
kako otvara vozačka vrata. Obišao je automobil dok sam se ja - neuspješno -
pokušavala pribrati. Dala sam znak osoblju da ne otvaraju moja vrata.
Aaron ih je otvorio.
Vlažan ljetni povjetarac nježno mi je doticao ruke i noge dok mi je ovaj
plavooki muškarac o kojem sam, sada shvaćam, znala vrlo malo, nudio svoju
ruku.
»Gospođice Martin, ako dopuštate.«
Zastala sam, cijelo mi je tijelo otupjelo od svega što sam propustila precizirati
i identificirati.
Kut njegovih usana savio se u začetak podrugljivog osmijeha, očito je uživao
u mojoj zbunjenosti. Zasigurno sam se doimala silno smušenom. Bože, izgledao
je kao da se zabavlja više nego što sam ga ikad vidjela.
»Bolje prije nego kasnije, Catalina.«
Taj je komentar bio potpuno u Aaronovu stilu, to je bio Aaron koji mi je bio
poznat i s kojim sam se znala nositi - odrješit i zahtjevan, ne ovaj koji me vodio
na dobrotvornu priredbu tako da mogu licitirati na aukciji za njega. Ruka mi je
poletjela prema njegovoj, mnogo većoj, koja ju je odmah obavila.
Pomogao mi je da izađem iz automobila, a moja dugačka, svečana haljina,
koja zapravo nije bila svečana, padala mi je niz noge. Aaron mi je prebrzo pustio
ruku, ostavivši moj dlan topao od njegova dodira. Zatim mi je pridržao masivna i
raskošna vrata nebodera na Park Avenue.
Zakoračila sam u pokušaju da lupanje u prsima zadržim pod kontrolom.
Dobro.
Korak po korak.
Dakle, lažno ću licitirati za svoju lažnu večerašnju pratnju. Za svojega
skorašnjeg lažnog dečka, ako naš dogovor nakon ove večeri još uvijek bude
vrijedio.
Nema frke, je l’ da?

90
 Knjige.Club Books

OSMO POGLAVLJE

Kada je Aaron spomenuo dobrotvornu priredbu i dražbu, zamislila sam

prestižnu, ali kičastu prostoriju ispunjenu imućnim ljudima iz centra grada. Ne
pitajte me zašto. Ali nisam očekivala spektakularnu krovnu terasu na kojoj su nas
dočekali s duguljastim čašama najukusnijeg pjenušca koji sam ikad imala prilike
piti. Kao ni pomodno i poprilično ekstravagantno mnoštvo ljudi svake dobi
i podrijetla.
Tko bi rekao da viši krugovi Velike Jabuke mogu biti tako... živopisni.
Nije da sam upoznala sve okupljene. Zapravo, zapeli smo s onima koji su
nekako povezani s nogometnim svijetom. Što se činilo prirodnim nakon
Aaronova otkrića o njegovoj prošlosti i uključenosti njegove obitelji u to. U
posljednjih sat vremena upoznala sam nekoliko trenera i koordinatora timova,
sportskog komentatora i velik broj ljudi čiji mi položaj nije bio poznat, ali kojima
sam kimala kao da točno znam što rade. Jedini s kojima sam razgovarala izvan
tog sportskog mjehurića bili su poduzetnici za čije korporacije, tvrtke ili što god
već imali također nisam čula.
Kad bismo susreli novu skupinu ljudi, Aaron bi me predstavio kao Catalinu
Martin, ne dodajući nikakve etikete prije mojeg imena ili nakon njega. Što mi je
zapravo pomoglo riješiti se napetosti koju sam nosila od izlaska iz automobila i
dopustiti si da uživam.
Prvi sam put na ovakvoj priredbi i vrlo vjerojatno posljednji, zato se mogu
barem zabaviti.
»Već sam to rekla, ali tako mi je drago što te vidim, Aarone.« Angela,
gospođa u pedesetima odjevena u haljinu koja je vjerojatno vrijedila moje dvije
ili tri mjesečne stanarine, smiješila se. »Pogotovo s nekim pod rukom.«
Osjetila sam kako mi se obrazi žare pa sam si odvratila pozornost ispivši
gutljaj iz svoje otmjene duguljaste čaše.
Nekoliko smo minuta čavrljali s tom ženom i ja sam je cijelo vrijeme
promatrala s divljenjem. Očarali su me njezina elegancija i držanje. A za razliku
od većine ljudi ovdje, imala je ljubazne oči. Spoznaja da je ona mozak večerašnjeg
događanja bila je samo šlag na torti.
»Pa, reci mi,« Angeline su se usne neznatno napućile, »pretpostavljam da ćeš
sudjelovati i u ovogodišnjoj dražbi? Još uvijek nisam stigla pogledati završni
popis.«

91
 Knjige.Club Books

»Da, naravno«, odgovorio je Aaron.

Nismo imali vremena raspraviti što znači da ja licitiram za njega. Do trenutka
u kojem sam se nekako zbrojila, već smo izlazili iz dizala na zabavu. Brzo smo
skakali od jedne malene skupine ljudi do druge pa ga nisam imala prilike pitati u
vezi s tim.
»To je lijepo čuti«, otpila je gutljaj svojeg pića. »Bila sam sumnjičava, ako
mogu biti potpuno iskrena.« Angela je zabacila glavu i nasmijala se.
»Prošlogodišnja je dražba bila... žestoka. Vrlo zabavna, u najmanju ruku.«
Aaron se premjestio s noge na nogu. Letimice ga pogledavši, iz načina na koji
su mu se ramena napela, vidjela sam da mu je malo neugodno zbog smjera ovog
razgovora.
To mi je pobudilo znatiželju.
Angela je nastavila: »Dobro da si doveo nekoga večeras. Sigurna sam da će
to održati večer živahnom.« Okrenula se prema meni. »Catalina, draga, nadam se
da si spremna za žestoku konkurenciju.«
Osjetila sam da se Aaron ponovno premješta. »Žestoku konkurenciju?«
ponovila sam, razmislivši o Aaronovim riječima - I na mene ćeš ti licitirati
večeras, Catalina. Na mene. - i povezavši da sam vjerojatno upravo zbog toga
ovdje.
Aaronov stisak oko čaše postao je malo čvršći. »Ništa oko čega bi se trebala
zabrinuti.«
Gledala sam ga nekoliko sekundi, znatiželja mi se udvostručila. Zatim sam se
okrenula prema Angeli, koja se vragolasto smiješila.
»O, ali nisam zabrinuta.« Osmijeh mi se razvukao licem, kladim se vrlo sličan
onom Angelinom. »Uvijek sam spremna za dobru, zabavnu priču.«
Začula sam Aaronov rezignirani uzdah pokraj sebe.
Angelin se osmijeh proširio. »Mislim da ću Aaronu prepustiti čast da ti to
ispriča.« Zatim se nagnula prema meni i dodala prigušenim glasom: »Sigurna sam
da njegova strana priče više opčinjava. Pogotovo onaj dio koji nitko nije vidio.«
O?
Prije nego što sam je uspjela pritisnuti za još pojedinosti, koje sam umirala od
želje čuti, Angelinu je pažnju privuklo nešto - ili netko - iza nas. »O, eno
Michaela. Molim vas, ispričajte me, moram ga ići pozdraviti.«
»Naravno.« Aaron je kimnuo, tijelo mu je i dalje bilo ukočeno iako mu je
vjerojatno bilo drago što je Angela prešla na nekog drugog. »Bilo te lijepo vidjeti,
Angela.«
»Da«, pristojno sam joj se osmjehnula. »Bilo je zadovoljstvo upoznati vas,
Angela.«
»Meni je zadovoljstvo.« Ponovno se nagnula i poljubila zrak pokraj mene.
»Ne dopusti mu da se olako izvuče.« Namignula je i odšetala prema dijelu krova

92
 Knjige.Club Books

na kojem se skupilo najviše ljudi. Prema prostoru s visokim stolovima poput onih
iz dizajnerskih kataloga i podnim svjetiljkama kao jedinim izvorom osvjetljenja.
Okrenula sam se da pogledam Aarona i pronašla njegov plavi pogled na sebi.
Oduprijevši se laganom rumenjenju koje mi se uzdizalo vratom, pročistila
sam grlo. »Pretvorila sam se u uho, Blackforde.« Prinijela sam čašu usnama i
napokon dovršila pjenušac koji sam ispijala posljednjih sat vremena. »Mislim da
je vrijeme da mi objasniš.«
Činilo se da Aaron na trenutak razmišlja o onome što će reći. »Kao što sam
siguran da si već zaključila, glavni večerašnji događaj je dražba neženja.«
»Dražba neženja«, polako sam ponovila. »Pretpostavljam, tvoja uobičajena
aktivnost subotom navečer.«
Aaron je uzdahnuo.
Zavrtjela sam kažiprstom u zraku. »Nastavi. Želim čuti ostatak.«
»Mislim da nemam što više reći.« Igrao se s čašom u ruci.
»Pa, oprosti, Blackforde, ali mislim da imaš mnogo toga reći. Osim toga,
želim biti sigurna da razumijem koncept glavnog večerašnjeg događaja.«
Prostrijelio me pogledom.
Potisnula sam osmijeh. »Dobro. Dakle, na ovoj tvojoj dražbi... kupuju se
neženje, kažeš.«
»Točno.«
»A kupuju ih, pretpostavljam, samci?«
Kimnuo je.
»Za određeni iznos novca«, naglasila sam. »A sve uime dobročinstva,
naravno.«
Još jedno kimanje.
Lupnula sam prstom o bradu. »Samo se pitam... Ne, nema veze. Glupo je.«
Aaron mi je uputio umoran pogled. »Ispljuni, Catalina.«
»Ako ljudi licitiraju - kupuju - te neženje,« vidjela sam kako mu se oči mršte,
očaj mu je bio ispisan na cijelom licu, »što se onda događa? Kada je neženja
kupljen, za što je kupljen?«
Usne su mu se stisnule u ravnu crtu.
Nastavila sam: »Mislim, ovo nije kao licitiranje za brod ili Porsche.
Pretpostavljam da ne možeš provozati neženju.« OK, to je zazvučalo... pogrešno.
»Ne takvu vrstu vožnje«, požurila sam, ugledavši kako se Aaronov izraz lica
mijenja. »Ne na vožnju u smislu đihaaa. Rekla sam to jer ljudi voze automobile.
Kao, provozaju ih. Ali ne muškarce, ne na taj način. Barem ja nikad nisam
provozala muškarca.«
Odmahnula sam glavom. Pogoršavala sam situaciju, a što sam više govorila,
to su Aaronove usnice više blijedjele. »Znaš što mislim.«

93
 Knjige.Club Books

»Ne«, odgovorio je Aaron jednostavno, prinio čašu usnama i otpio gutljaj.

»Najčešće ne znam što misliš, Catalina.« Prinio je ruku desnom obrazu. »Tko god
ponudi najviše novca, koji će biti doniran u dobrotvorne svrhe, ide na spoj s
dotičnim muškarcem. Za to se neženja kupuje.«
Čekaj, što? »Spoj?«
Namrštio se. »Da, spoj.«
»Kao, pravi spoj?«
»Pravi spoj. Da. Znaš, inače podrazumijeva dvoje ljudi koji se dogovore za
sastanak koji obično uključuje hranu. Ponekad i druge vrste aktivnosti.«
Staloženo me pogledao. »Poput vožnje i vozanja.«
Razjapila sam usta. Ne, čeljust mi se objesila.
Je li to on... Je li on upravo...
»Ha, urnebesno.« Obrazi su mi se zažarili. Ali nisam se imala vremena
zastidjeti. Jer to je značilo... »Znači, moramo li... Znaš, učiniti to?«
»Što točno?«
»To sa spojem«, objasnila sam, snizivši glas da me nitko ne može čuti. »Znam
da samo lažno licitiram. Dakle, moramo li to svejedno učiniti? Ono, lažirati spoj?
Jer rekao si da sam ovdje kako bih lažno licitirala na tebe, pa samo... znaš.«
Prema Aaronovu izrazu lica, od svega što sam upravo rekla, nešto mu je bilo
posebno neugodno. Grlo mu je polako proradilo, izgledao je kao da guta nešto
kiselo.
»Nema veze. Poslije ćemo se baviti time. Vjerojatno nije važno.« Sada je
važno pobjeći iz ove rupe u koju sam se upravo ukopala. »Pa, sudjeluješ li u dražbi
svake godine?«
Na trenutak je skrenuo pogled i onda ga vratio na mene. »Otkad sam se
preselio u New York. Ovo mi je treći put.«
»I ti izvodiš sve te licitantice na spojeve?« Dobro, ovo baš nije bilo mijenjanje
teme, ali dio mene želio je znati. Na neki način.
»Naravno. To je dio dogovora.« Palo mi je na pamet ono što je rekao prije.
»A ti ne gaziš svoju riječ.«
»Točno.«
Ta potvrda, taj dio o dogovoru bio mi je kao udarac u trbuh. Još sam u stanu
pomislila kako je zvučao iskreno kada mi je rekao da se ne bi povukao iz našeg
dogovora. Iako sam na neki način bila sumnjičava, da. Dio mene osjećao se i
posebnom. U nedostatku bolje riječi. Kao da je on to činio za mene i da mogu
računati na njega. Možda zato što je znao koliko mi je ovo važno, koliko sam ga
trebala. Ali sada se čini da sam pogriješila. Aaron je ovako funkcionirao.
To nije imalo veze sa mnom.
I imalo je smisla. Bilo je glupo misliti drukčije.

94
 Knjige.Club Books

»A što radite na tim spojevima?« upitala sam bez previše razmišljanja, samo
da ne dobije priliku pročitati mi nešto na licu. »Kamo ih vodiš?«
»Ništa posebno«, uzdahnuvši je priznao. »Neženja obično odabere aktivnost
i sve dogovori. Tako sam dva puta, koliko sam sudjelovao, organizirao nešto u
jednom od gradskih skloništa za životinje. Proveli bismo neko vrijeme ondje,
volontirali i pomagali, ili čak izveli nekoliko pasa u šetnju.«
To je bilo... Slatko. Velikodušno i ljubazno i mnogo više nego što bih
očekivala od njega, i srce mi je malo poskočilo zbog toga.
Spustila sam pogled i shvatila da se prstima opet igram s narukvicom oko
zapešća. »Znači, onamo si odveo prošlogodišnju licitanticu?«
»Da.« Osjetila sam kako me prešutno moli da ne ulazim u to. Da ne pitam za
ono što je Angela maloprije spomenula.
»O«, rekla sam rastreseno. »Kad smo već kod prošle godine,« morala sam
pitati, »što se dogodilo na dražbi?«
Aaronova su se ramena napela, snuždio se od rezignacije. »Ne mnogo toga.«
»A da?« pretvarala sam se iznenađenom. »Dakle, ta žestoka konkurencija o
kojoj je Angela govorila, ona koje se ne bih trebala bojati, ne zvuči ti poznato?«
Vidjela sam kako mu se usne trzaju i puče.
Pućenje. Aaronovih usana.
»Ono, nimalo ti nije poznato?« ustrajala sam, vidjevši taj njegov izraz prvi
put. »Stvarno, uopće?«
Aaron Blackford i dalje je pućio usne, na što sam se željela samo smiješiti što
je šire moguće. No ne bih to učinila. Potisnula sam želju.
»O, dobro.« Slegnula sam ramenima. »Onda sam sigurna da ti je navala
pretjerano uzbuđenih licitantica uobičajena, Blackforde.« Zadirkivala sam ga.
Kako i ne bih kada je izgledao sav posramljen i spreman iskočiti iz kože. Osim
toga, ionako je on mene prvi počeo zadirkivati. »Kako se to točno dogodilo? Jesu
li se bacale po tebi? Ili je možda bilo nešto suptilnije? Poput bacanja novca pod
noge? A onda i donjeg rublja?«
Ako taj čovjek uopće ima sposobnost rumenjenja, kladim se u sav svoj novac
da će mu se obrazi zacrvenjeti svakog trenutka.
»Ne mora ti biti neugodno. Ionako si ti velik dečko.«
Aaronove su obrve poletjele prema vrhu njegova čela. »Da, to smo
ustanovili.« Zatim se približio korak. »Znam se sam braniti,«
»Nije tako zvučalo.« Glas mi je bio nesigurniji nego što sam željela.
Zatim je još jedanput zakoračio i nešto mi je u trbuhu zatreperilo.
»Srećom,« nagnuo se i uperio svoje plave oči u mene, »ti si večeras ovdje.«
Treperenje se pojačalo. Što nije imalo nikakva smisla. Trebala sam... Što? Što
sam trebala osjećati?

95
 Knjige.Club Books

»A najviša će ponuda biti tvoja. I samo tvoja.«

Srce mi je počelo brže kucati kad sam podignula pogled prema njemu, bila
sam potpuno svladana, što nije bilo nužno loše s obzirom na to koliko mi je bio
blizu.
Aaron se nije odmaknuo; umjesto toga nastavio je govoriti, njegov mi se glas
sve više približavao: »Ja ću se pobrinuti za novac. Donacija će ići iz mojeg džepa,
ne iz tvojeg, stoga ne moraš biti sramežljiva s ponudama dokle god pobjeđuješ.
Baci mi novac pod noge, ako treba. Samo se pobrini da si ti«, zastao je i osjetila
sam kako mi se grlo suši, »ta koja će me kupiti. Jasno?«
Ovih posljednjih nekoliko riječi odzvanjalo mi je u glavi i pojačalo treperenje
u trbuhu, i od toga su me prolazili trnci.
Doslovno sam morala zakoračiti unatrag kako bih se prisilila razmisliti o
ovome što je upravo rekao. Mislim da sama nisam mogla donirati više od nekoliko
stotina dolara, pa je bilo dobro što je Aaron skovao ovaj plan sa svojom čekovnom
knjižicom, a ne mojom.
To me navelo na razmatranje jedne od dviju mogućnosti: ili je Aaronu
Blackfordu doista bilo stalo do ovog cilja ili je bio dovoljno bogat da ga nije bilo
briga koliko ću donirati u njegovo ime dokle god ga poštedim spoja.
Spoja na koji bismo mi trebali ići nakon ovoga, kad bismo se držali pravila.
Ali on ne bi bio stvaran. Jer ovo nije bilo stvarno. Sve je ovo bila gluma.
»Pa, dogovor je dogovor, Blackforde«, rekla sam mu neugodno slegnuvši
ramenima, potisnuvši čudnu i maglovitu pomisao na to da idem na spoj s
Aaronom. U sklonište za životinje. I da ga vidim kako se igra s gomilom slatkih
štenaca. I u svojoj nogometnoj opremi, s...
Por el amor de Dios, moram prestati sa svim ovim maštanjima.
Aaron je otvorio usta, ali prije nego što je progovorio, prišao nam je muškarac.
Položio je ruku na Aaronovo rame. On se okrenuo na dodir i opustio čim je
ugledao muškarca pokraj sebe.
»Ne vjerujem svojim očima.« Čvrsto je potapšao Aarona po leđima. »Je li nas
to Aaron Blackford večeras počastio svojom prisutnošću? Mora da mi je ovo
sretan dan.«
Aaron je frknuo, bio je to kratak i tih zvuk, ali čula sam ga. »Svakako nije
moj dan ako si ti ovdje«, promrsio je i navukao usiljen osmijeh.
Muškarac - za kojeg sam pretpostavila da je blizak Aaronu, ili da mu je bio
blizak u nekom razdoblju života, ako je njegova reakcija ikakav znak - odmahnuo
je glavom. »O, kvragu, to je zaboljelo.« Prislonio je ruku na prsa dok mu se tamna
koža oko očiju nabirala. »Koliko dugo nisam vidio tvoju ružnu njušku?«
»Nedovoljno dugo, ako mene pitaš.« Aaronovo lice, inače tako bezizražajno,
ozarilo se. Činilo se da se opustio dok se okretao prema tom čovjeku. »Kako si,
TJ?« Čula sam toplinu u njegovu glasu. Bliskost.

96
 Knjige.Club Books

»Nikad bolje«, TJ je - barem ga je tako Aaron oslovio - kimnuo. »Sretan sam

što sam se vratio, vjerovao ili ne. Kvragu, nikad nisam mislio da će mi ovaj grad
nedostajati.«
Zahihotala sam se na tu razmjenu riječi zaokupivši se ovim potpuno novim i
drukčijim Aaronom. Opuštenim - dovoljno da se gotovo smiješi - i šali - jedva - s
nekim za koga se činilo da mu je stari prijatelj.
»Ali čini se da tvoje usamljeno dupe večeras ima društvo. Bok.« TJ se
uspravio i lice mu je preuzeo zubati cerek. Vjerojatno je bio Aaronove dobi, više-
manje. Bio je iste široke građe i gotovo jednako visok. Smeđim me očima
promatrao sa zanimanjem koje me zateklo. Nije izgledalo kao da se zanima za
mene, ne. Činilo se da dijeli moju fascinaciju time što je Aaron s nekim. »Zar
me nećeš predstaviti, Veliki A? Gdje su ti manire?« Gurnuo je laktom Aarona u
rebra.
Aaron se nije ni trznuo na prijateljsko gurkanje, i dalje je bio nepomičan, kao
i obično; ipak je on bio Veliki A. Za nadimak ću ga sigurno poslije pitati. Te iste
usne koje su se prije nekoliko minuta pućile sada su se otvorile, ali učinile su to
prekasno. »Dobro. Sam ću se predstaviti dami«, rekao je Aaronov prijatelj ne
dajući mu priliku da to on učini. Pružio je ruku. »Tyrod James. Drago mi je što
smo se upoznali.«
Začula sam zvuk iz Aaronova smjera. Nešto vrlo slično prijašnjem frktanju.
»TJ za one koji su dovoljno sretni da me zovu prijateljem.« Osmijeh mu se
raširio.
Prihvatila sam njegovu ruku i stisnula je uz veseo osmijeh. »Drago mi je. Ja
sam Catalina Martin, ali zovi me Lina.«
TJ mi je držao ruku u svojem toplom dlanu i ispitivački izvio glavu. »A što te
dovodi ovamo, Lina?«
Nelagodno sam se nasmiješila. Nisam imala pojma što reći, na brzinu sam
iskosa pogledala Aarona i zaustila. »Ja... Ovaj...«
Aaron se ubacio. »TJ i ja smo skupa igrali u Seattleu.« Okrenuo se prema
svojem prijatelju. »Catalina je ovdje večeras sa mnom.«
TJ je zadržao pogled na meni još uvijek čekajući u tišini, očito je želio da
nadopunim Aaronovo predstavljanje. Dobro, cijela je ta priča Catalina je ovdje sa
mnom bila nejasna i suvišna, ali odlučila sam se prilagoditi.
Pročistila sam grlo. »Da, došli smo zajedno, Aaron i ja.« Mahnula sam rukom.
»On me pokupio i onda nas je dovezao ovamo. U njegovu automobilu. Zajedno.«
Kimnula sam i vidjela kako su TJ-eve oči živnule od zabave, pa mi je postalo
neugodno. To me natjeralo da ispunim tišinu. »Ja imam vozačku dozvolu.
Ali promet u New Yorku je strašan. Zato se nikad nisam usudila sama voziti
gradom.« Nepotrebno, Lina. »Tako da... Stvarno je dobro što me Aaron pokupio.
Ne izgleda kao da se boji prometa. Zapravo, on je ponekad malo strašan.«
Zahihotala sam se, ali samo nakratko. »Nije da ga se bojim. Inače ne bih ušla u
97
 Knjige.Club Books

njegov automobil.« Zaveži gubicu, Lina. Zaveži. Gubicu. Osjećala sam kako me
Aaron strijelja pogledom poput lasera. TJ također, ali mnogo manje neprijateljski
i mnogo zaokupljenije. »Stoga, da, da skratim priču, zajedno smo došli ovamo.«
Zgražala sam se u sebi, podsjećajući se kako ovo i zaslužujem zato što sam
lagala.
Aaronov se prijatelj nasmijao i uvukao ruke u svoj smeđi smoking. Pogled
mu je skakao između nas, odbio se nekoliko puta od Aarona do mene i natrag. Što
god da je iščitao iz mog neugodnog monologa, navelo ga je da kimne s izrazom
lica koji je ukazivao na nevolju.
»Hmm«, rekao je i slegnuo ramenima. »Pa, Aaron može biti strašan govnar.«
Namignuo je. »A ja sam, s druge strane, čisti šarm.«
»Vidim«, nasmiješila sam se, bilo mi je drago što je TJ preuzeo glavnu riječ.
»Kao što sam siguran da već znaš, večeras je dražba neženja, a ne samo da
sam i ja neženja...« TJ je podignuo ruke, a lice mu je vragolasto zasjalo. Tada smo
oboje pogledali u Aarona koji ga je strijeljao pogledom. »Nego sam se i prijavio
na dražbu. I iako sam siguran da će biti skupo, obećavam ti, vrijedan sam
tvojeg...«
»TJ«, prekinuo ga je Aaron. »To neće biti potrebno.«
Aaron mi se primaknuo, ramena su mi gotovo okrznula njegovu ruku. Ono
sjeme posađeno još u mojem stanu - ta svijest o Aaronovu tijelu, način na koji je
odjednom bilo teško ignorirati njegovu blizinu - proklijalo je.
Podignula sam pogled prema Aaronu i susrela njegov dok je sagibao glavu.
»Možeš se prestati reklamirati«, rekao je svojem prijatelju kad mu je pogled
uhvatio moj. Zatim sam osjetila lagan dodir na leđima. Ili sam to umislila jer je
nestao prebrzo da bih bila sigurna je li bio stvaran. »Catalina će večeras licitirati
za mene.«
Trepnula sam. Zarobljena Aaronovim pogledom i blizinom njegovih riječi
koje su mi gotovo pomilovale lijevi obraz.
»Činiš se vrlo sigurnim u to«, začula sam TJ-a, a pogled mi je još uvijek bio
uperen u Aarona »Pogotovo za nekoga tko je više zvučao kao njezin vozač nego
kao pratnja.«
Aaron je otrgnuo svoj pogled od mene i dobacio ga prijatelju. A ja sam učinila
isto.
Nešto je prošlo između dvojice muškaraca i na trenutak se učinilo kao da bih
se trebala umiješati.
Zatim je TJ zabacio glavu i nasmijao se te tako razbio svu napetost za koju se
doimalo da nas obavija. »Samo se šalim, Veliki A.« Još jedan hihot. »Trebao si
vidjeti svoje lice. Na sekundu sam pomislio kako ćeš me stvarno srušiti na pod ili
nešto. Znaš da to nije u mojem stilu. Nikad se ne bih upucavao prijateljevoj curi.«

98
 Knjige.Club Books

»Ja nisam...« Zaustila sam da ispravim TJ-a, da mu kažem da nisam Aaronova

cura. Ali granice našeg dogovora bile su mutne i nisam imala pojma hoću li
pogriješiti. Bila sam njegova lažna pratnja i njegova lažna licitantica, no je li to
značilo da sam mu i lažna cura? Kvragu, svakako ovo moramo raspraviti prije
Španjolske. Ova probna vožnja dokazala je da je situacija mnogo izazovnija nego
što sam očekivala. »Nije te namjeravao srušiti, TJ.«
Činilo se da je Aaron uzdahnuvši opustio tijelo te se nekako premjestio i
nagnuo prema meni. Prsa su mu tek lagano okrznula moju ruku, zbog čega sam
osjetila njegovu toplinu. »Vidim da se nisi promijenio«, promrmljao je Aaron. »I
dalje misliš da si duhovit.«
»Ma daj«, umiješala sam se. »Samo te zadirkivao.« Kao što bih i ja da se još
uvijek nisam osjećala ustreptalo i čudno i da sam se mogla usredotočiti na išta
drugo osim na točku u kojoj je moje rame okrznulo Aaronova prsa. »Bila je to
bezazlena šala.«
»Vidiš? Slušaj svoju curu. Samo sam te provocirao.« TJ je ustrajao na
osmijehu, koji mu je ozario cijelo lice. »Baš kao nekoć.«
To me navelo da se zapitam. Zašto je TJ imao potrebu tako podbadati Aarona?
Je li to način na koji su se ophodili jedan prema drugom? Mora da jest. Aaron je
u nekoliko sekundi počeo braniti svoj teritorij iz čista mira.
»O, kad smo već kod dobrih starih vremena«, rekao je TJ, lice mu je postalo
nekako sumorno. »Čuo sam za trenera i žao mi je, stari. Znam da ne razgovarate,
ali svejedno ti je...«
»U redu je«, Aaron je prekinuo prijatelja. Osjetila sam kako mu napetost
isijava iz tijela. Promjena. Mogla sam osjetiti njegovu iznenadnu nelagodu i
oprez. »Hvala, ali nema ti zašto biti žao.«
Podignula sam pogled prema njemu i ugledala da prijatelja strijelja s
upozorenjem u očima.
»Dobro«, TJ je poslušao. »Siguran sam da ne moram tebi govoriti jer si to već
sam doživio, ali vrijeme ne čeka da se iskupiš, stari. Vrijeme ne čeka nikoga.«
TJ je netremice gledao u svojeg prijatelja na način koji nisam uspjela odrediti.
Uz emociju za koju sam željela shvatiti odakle dolazi. Kako je i zašto pogađala
Aarona i kakve je to veze imalo s čovjekom kojeg je TJ nazvao trenerom?
»Uvjerio sam svojeg tatu da dođe večeras. Predbilježio sam ga za dražbu.«
Onaj vragolasti osmijeh se vratio. »Vrijeme je da počne izlaziti i živjeti svoj život.
Vrlo je uzbuđen.«
Prije nego što smo Aaron i ja uspjeh bilo što reći - Aaron zato što je i sam još
uvijek izgledao pomalo izgubljeno, a ja zato što sam pokušavala shvatiti zašto -
TJ se okrenuo prema meni. »Pa, Lina, umoriš li se od njegove dosadne face, znaj
da će na pozornici biti dostupna, dva Jamesa, ne samo jedan.«
»Zapamtit ću to.« Nasmiješila sam mu se u pokušaju da razvedrim atmosferu.
»Iako mi se čini da imam pune ruke s ovim ovdje.«
99
 Knjige.Club Books

Osjetila sam Aaronov pogled na sebi, zagrijavao mi je lice.

Zašto sam to rekla?
»To me podsjetilo«, rekao je TJ. »Dražba će uskoro početi i poslali su me da
ti ukradem ovog ružnog gada. Pa, ako nemaš ništa protiv, Lina, trebali bismo
krenuti.«
»O, naravno.« Dopustila sam si prijeći pogledom uokolo i shvatila sam kako
se većina ljudi približila pozornici na drugom kraju krova. Preplavio me val
nervoze. »Trebali biste krenuti, dečki.« Osmijeh mi je postao napet. »Mogu bez
društva neko vrijeme.« Snizila sam glas. »Sigurno znaš kako on može biti
brbljav.« Pokazala sam na Aarona. »Pa, mojim bi ušima koristila stanka.«
TJ se opet zahihotao. »Jesi li sigurna da želiš potrošiti svoj novac na njega,
Lina? Kažem ti...«
Aaron ga je bijesno pogledao. »Hoćeš li već jednom prestati?«
»Dobro, dobro. Samo kažem, stari.« TJ-eve su ruke poletjele prema gore.
Zahihotala sam se, ali zvučalo je kao da se gušim jer je Aaron smanjio razmak
između nas te mi je sada cijela ruka dodirivala njegova prsa i odjednom nisam
željela da ode.
Pogled mi je sletio na Aarona, gledao me uz ispriku koja je sjala u njegovim
plavim očima. Mora da sam izgledala i zvučala onoliko nervozno koliko sam se i
osjećala jer je Aaronu bilo žao što me ostavlja samu na neko vrijeme. Odmahnula
sam glavom i rekla si da ne budem blesava.
»Da, mislim da sam sigurna, TJ«, odgovorila sam na TJ-evo prvo pitanje dok
sam proučavala Aaronovo lice. »Idi. Bit će mi dobro i samoj.«
Izgledao je kao da oklijeva, nije se micao od mene i bilo mi je malo žao što
misli da me treba tetošiti.
»Ne budi blesav, Veliki A. Dobro sam, a ti moraš ići.« Odsutno sam potapšala
Aarona po prsima, dlan mi se smrznuo na licu mjesta.
Aaron je vrlo polako spustio pogled na moj dlan baš kada mi je struja prošla
rukom. Smjesta sam povukla dlan, nisam imala blage veze zašto sam to učinila
osim što mi je taj dodir došao prirodno. Aaronu je bilo žao što će me ostaviti samu
- vjerojatno zato što sam izgledala kao da mi je netko udario štenca - i automatski
sam ga pokušala utješiti dodirom. Prijateljskim tapšanjem. Ali mi nismo bili
prijatelji i to ne bih trebala zaboraviti.
Pročistila sam grlo. »Idi, ozbiljno.« Podignula sam praznu čašu u zrak i
osjetila žarenje u obrazima ne znam koji put večeras. »Zaokupit ću se potragom
za još jednim pićem.«
»Mogu ostati još malo da ti objasnim kako funkcionira dražba.« Glas mu je
bio neobično nježan. Bilo mi je neugodno zbog toga. »I da ti donesem još jedno
piće.«

100
 Knjige.Club Books

Poriv da ga ponovno dotaknem - da ga uvjerim da ću biti dobro - vratio se.

Potisnula sam ga. »Mislim da to mogu i sama skužiti«, rekla sam mu tiho. Ne
može biti tako složeno.
»A što ako te ipak želim uputiti u nju?«
Poriv da ga provociram - da nas pokušam vratiti na ono na čemu bismo trebali
biti - nekako me potaknuo da se propnem na prste. Nagnula sam se tako da me
samo on može čuti. »Shvatit ću. A ako mi ne uspije, potrudit ću se ne potrošiti sav
tvoj novac na nešto glupo, kao na jahtu ili Elvisove gaće. Ali ne
obećavam, Blackforde.«
Vratila sam se u prvotni položaj čekajući da zakoluta očima ili frkne. Da učini
bilo što što bi naznačilo da sam uspjela i da smo ovo još uvijek mi - Aaron i Lina
na koje sam bila naviknuta. Umjesto toga, dočekale su me plave oči koje su se
nekako uzburkale, od čega mi je bilo nelagodno.
Sakrio je to treptajem. »Dobro.« To je bilo jedino što je rekao.
Nije bilo zajedljivog odgovora. Nije bilo prekoravajućeg komentara o tome
kako bi neduhovito i neprimjereno bilo potrošiti njegov novac na brod. Nije bilo
zgroženog pogleda nakon što sam spomenula Elvisove gaće.
Ničega, osim dobro.
Onda u redu.
»Dobro, idemo«, rekao je TJ i potaknuo Aarona da se odmakne od mene.
»Vidimo se poslije, Lina.« Namignuo je.
»Da«, promrmljala sam, zatim sam odmahnula glavom i pokušala izgledati
kao da nisam onoliko zbunjena koliko sam se osjećala. »Udvarajte se tom jatu
licitantica, dečki!« kliknula sam sa šakom u zraku.
TJ se otvoreno nasmijao, a Aaron me čudno pogledao. Nadala sam se da se
ne kaje što me zamolio da za njega izvedem ovu lažnu predstavu.
Obojica su se muškaraca onda okrenula i otišla rame uz rame, a taj je prizor
bio previše zamaman da ih ne bih gledala kako odlaze. Vidjela sam kako se TJ
nagnuo prema mojem lažnom pratitelju i rekao mu nešto vjerojatno namijenjeno
samo njemu. Aaron se čak nije ni zaustavio, njegova je jedina reakcija bila
odmahivanje crnom glavom. Tada je odgurnuo TJ-a takvom silinom da sam bila
sigurna kako bi netko drugi odletio.
Još jedan od TJ-evih hihota odjeknuo je zrakom.
A ja sam se ostala ceriti i gledati ga kako se udaljava. Razmišljala sam o tome
koliko je neobično i fascinantno gledati Aarona u potpuno novom svjetlu,
okruženog ljudima iz njegova privatnog života za koji nisam imala pojma da
postoji, i koji je tako dobro sakrio.

101
 Knjige.Club Books

RUKA MI SE PODIGNULA sama od sebe i uhvatila me nespremnu. »Tisuću petsto za

damu u prelijepoj ponoćno plavoj haljini«, Angela - koja je bila zadužena za
vođenje dražbe posljednjih sat vremena - uzviknula je na mikrofon uz prilično
šokiran osmijeh.
Grlo mi se osušilo pa nisam mogla progutati vlastitu odvažnost.
Bila sam podlo stvorenje jer sam upravo ponudila vrtoglavu svotu novca za
nekoga. Za muškarca. Ni više ni manje nego za neženju.
Koji nije bio Aaron.
Naoko sladak stariji muškarac za kojeg sam se upravo nadmetala ushićeno je
uskliknuo sa središta pozornice, a na naboranom licu iščitavalo mu se olakšanje.
Naklonio se u mojem smjeru.
Koliko god sam se osjećala loše i krivo i, iskreno, malo prestravljeno, nisam
si mogla pomoći da mu ne uzvratim osmijehom.
Trudeći se da mi pogled ne skoči na Aarona koji je bio nekoliko metara od
pozornice, iščekujući svoj red za dražbu, pokušala sam se otarasiti tog itekako
zasluženog osjećaja krivnje koji mi se smjestio na ramenima.
Mir. Morala sam se smiriti. Netko drugi će ponuditi više. Starac je samo
trebao poticaj kako bi se Ovo pokrenulo.
I to je upravo ono što sam učinila. Ili ono što sam se uhvatila da činim nakon
pet minuta neugodne i srcedrapajuće tišine koja je uslijedila nakon što je taj slatki
čovjek došao na pozornicu. Odmah sam prepoznala taj osmijeh. Isti takav sam
vidjela kako poigrava na TJ-evim usnama.
»Dame i gospodo, tisuću šesto za Patricka Jamesa«, začuo se Angelin glas iz
zvučnika. Nijedna se ruka nije podignula u zrak. Niti jedna.
Kvragu.
Muškarac za kojeg sam ispravno pretpostavila da je Tj-ev otac, Patrick, stajao
je na pozornici sa svojom sijedom kosom i u tregericama, blago pognutih leđa od
starosti, izgledao je potpuno neprimjereno u usporedbi s drugim muškarcima na
pladnju - ili dražbi - te večeri. Nasmiješio se, zadovoljan samim time što je ondje.
Time što ima samo jednu licitanticu, mene. A to je bilo loše, loše, loše. Jer ja sam
bila ovdje da licitiram za Aarona. A ne muškarca koji je, prema Angelinu
predstavljanju, bio udovac koji je tražio drugu priliku, ne u ljubavi, nego za
provod.
Isuse, otići ću s njim na spoj ako ću morati. Nisam mogla samo stajati ondje
i ne činiti ništa dok je čovjek, koji me iz nekog prokletog razloga toliko podsjećao
na mojeg preminulog abuela, čovjek za kojeg sam znala da je Tj-ev otac, čekao
da bilo tko licitira za njega. Ovo je bila dobrotvorna priredba, za Boga miloga. Ne
bi li ljudi trebali donirati svoj novac?
To sam ja učinila. Samo što sam se možda, tehnički, nadmetala s novcem koji
nije moj.

102
 Knjige.Club Books

Napravila sam grimasu.

Ne gledaj u Aarona, Lina. Ne gledaj.
Platit ću donaciju svojim novcem. Najvažnije pitanje bilo je mogu li se
nadmetati za dvojicu neženja?
Sranje. Doista sam se nadala da mogu.
Angela je nastavila nuditi slatkog muškarca na pozornici. »Gospodin James
voli večere uz svijeće i vjeruje u sudbinu.«
Patrick je kimnuo. Nije bilo ruku na vidiku.
Mierda, mierda, mierda.
Nisam mogla pogledati Aarona. Kladim se da je bio bijesan. Ali ispričat ću se
kasnije. Kasnije ću objasniti.
»Ljubitelj je jedrenja, aktivnosti s kojom je započeo kada mu je sin kupio
divnu jedrilicu. Koju namjerava upotrijebiti na svojem spoju.«
Krajičkom oka ugledala sam pet žena raspoloženih za spoj na jedrilici kako
licitiraju.
Olakšanje me ispunilo tako brzo da sam se osjetila pet kilograma lakšom.
Pogledom sam potražila Aarona. I nije mi trebalo dugo da ga pronađem.
Činilo se da moje oči točno znaju gdje stoji.
Na trenutak mi je zastao dah. Glupi, glupi smoking.
Sasvim sam se unijela u licitaciju pa me on, koji. je izgledao tako markantno
i upadljivo na toj pozornici, uhvatio potpuno nespremnu.
Aukcija za Patricka se nastavila u pozadini, a moje su oči tražile put prema
Aaronovim. Njegove su bile namrštene. Vjerojatno su pokušavale shvatiti koji se
to vrag upravo dogodio. Osim toga, izgledao je... Normalno. Neutralno,
bezizražajno. Baš kao i obično. Osim smokinga koji je odvraćao pozornost
savršeno mu pristajući.
Pronašavši nešto utjehe u tome što se Aaron nije doimao potpuno bijesnim,
slegnula sam ramenima i oblikovala usnama, žao mi je, u redu?
Aaronove su se oči još više namrštile, zatim je lagano odmahnuo glavom.
Nije, vidjela sam kako izgovara.
Otpuhnula sam. Je, ponovno sam oblikovala usnama. Bilo mi je jako, jako,
jako žao, a on...
Opet je odmahnuo glavom s nevjericom u očima. Nije.
Ogorčena riječima koje je Aaron oblikovao - dvaput - iako je imao potpuno
pravo na to i iako sam to nekako i predvidjela, uzrujano sam podignula ruke.
Isuse, ovaj čovjek...
»Tisuću devetsto za damu u ponoćno plavoj«, Angelin glas dopro je do mojih
ušiju.
Čekaj, što? Ne.

103
 Knjige.Club Books

Trgnula sam se, zatim sam spustila ruke i ukočila ih. Gledajući u Angelu, u
potvrdu onoga što sam učinila, ovoga puta zaista slučajno, vidjela sam kako
pokazuje u mojem smjeru.
Sranje.
Vratila sam pogled na Aarona i vidjela ga kako koluta očima, usana stisnutih
u tanku crtu koju sam već tako dobro poznavala.
Napravila sam grimasu i poslala mu ukočen osmijeh za koji sam se nadala da
poručuje koliko mi je doista žao i nadala se da Patrick ima još koji brod u rukavu.
Jer sam trebala da još netko licitira za starog udovca.
Angela je najavila sljedeći iznos, ali nije odmah dobila odgovor.
Krivnja se vratila zajedno s ubodom srama. To me nagnalo da prikujem
ozbiljan pogled za Aarona dok mu oblikujem riječ oprosti, vrlo sporo i metodično.
Potrudivši se da shvati kako to doista i mislim.
Aaronov se pogled zadržao na meni, jedan od onih bezizražajnih.
Kunem se. Natjerala sam se usnama oblikovati te tihe riječi što sam izražajnije
mogla. Zatim sam savila usne u tužan izraz, a ostatak tijela održala u stavu
»mirno« - tek toliko da ne bih ponovno slučajno licitirala za još kojeg neženju.
Stvarno mi je žao, oblikovala sam usnama kao totalna budala.
Što je bila istina. Bilo mi je žao. A pomalo sam bila i budala.
Nekoliko se glava okrenulo i uputilo mi začuđene poglede, ali nisam dopustila
da me to smete te sam zadržala tužni izraz na usnama. I nastavila govoriti Aaronu
da mi je žao. Iako, ako se mene pita, sam si je kriv što je odabrao baš mene za
zadatak kojem očigledno nisam bila dorasla. Mora da je prizor bio posebno
zabavan, i prije nego što sam znala što se događa, Aaronova su se ramena zatresla
nekoliko puta, opustio je držanje te jednom rukom primio potiljak i pognuo glavu.
Nisam mu mogla vidjeti lice pa nisam imala pojma što se događa. Kladila bih se
u sav novac da je puknuo od frustracije i pretvarao se u Hulka. I baš kad sam se
doista zabrinula, ponovno je podignuo tu svoju crnu glavu i otkrio nešto što nikad
ne bih očekivala.
Najveći, najširi, najzgodniji osmijeh protezao mu se licem. Namreškao mu
kutove očiju. Pretvorio ga u muškarca kojeg sam gutala očima. Muškarca kojeg
nikad prije nisam vidjela. Kojeg je postalo užasno teško nastaviti mrziti.
Ozarila sam se na taj prizor. Osjetila sam kako mi je osmijeh napeo obraze -
jednako velik, jednako širok, jednako neočekivan.
A onda se Aaron nasmijao. Nagnuo je glavu unatrag i tresao se od smijeha. I
činio je to na pozornici, pred svim ovim ljudima i preda mnom, potpuno
neopterećeno i bezbrižno. I ja sam se jednako tako osjećala. Jer u tom trenutku
jedino na što sam se mogla usredotočiti, o čemu sam mogla razmišljati, za što sam
mogla mariti bio je Aaronov neočekivani osmijeh. Toliko da sam žudjela izvaditi
mobitel i fotografirati ga kako bih imala dokaz da se ovo dogodilo. Tako da bih
se mogla prisjetiti ovog nevjerojatnog trenutka kad god poželim. Trenutka kad je
104
 Knjige.Club Books

Aaron Blackford, čovjek koji je imao moć uzrujati me jednom riječju, pokazao
smiješak koji je skrivao od mene i njime obasjao cijelu prostoriju u kojoj smo se
nalazili.
A koliko je to bilo uvrnuto? Ili još bolje, koliko je uvrnuto bilo to što uopće
nisam marila što je uvrnuto?
Prije nego što sam se uspjela oporaviti od učinka jednostavnog osmijeha, koji
je zapravo bio toliko neuobičajen i rijedak kod tog čovjeka, Aaron je već grabio
prema sredini pozornice..
Angelin se glas začuo preko zvučnika. »Divno. Sigurna sam da će Patrick i
njegova sretna licitantica, dama s plavom lepezom, uživati u onome što je on
pripremio.«
Previše obuzeta svojom lažnom pratnjom i spoznajom da se doista zna
smiješiti, nisam primijetila da je u međuvremenu još netko licitirao za Patricka.
»I posljednji, ali ne i najmanje važan, Aaron Blackford. Dame, gospodo,
započnimo s tisuću petsto i ne zaboravimo...« Angela je razrogačila oči, zatim se
zahihotala. »O, pretpostavljam da vas ne trebam podsjećati da licitirate za našega
posljednjeg večerašnjeg neženju želite li pridonijeti cilju.«
Pogledala sam oko sebe i konačno shvatila. Više od deset licitantica već je
držalo ruke u zraku.
»Sviđa mi se vaš entuzijazam«, nastavila je Angela uz znalački smiješak.
»Tisuću petsto za damu u crvenom.«
Pogledala sam uokolo i pronašla tu entuzijastičnu damu u crvenom. Bila je u
prvom redu i izgledala je dvadeset godina starija od mene, više-manje. I iako
nisam željela biti plitka i puna predrasuda, od samog pogleda na nju mogla sam
pretpostaviti koliko će njezina donacija biti velikodušna.
Pogled mi je pojurio natrag prema pozornici i sudario se s. Aaronovim.
Osmijeh je nestao, crte lica bile su mu čvrste i hladne. Osjetila sam žalac
razočaranja kojim se nisam imala vremena baviti.
Večeras sam imala jedan zadatak i nisam uspijevala u njemu. Drugi put.
Uzdahnula sam pripremivši se. Nisam si mogla dopustiti da me smete nešto
tako prekrasno i neočekivano, a opet besmisleno kao što je Aaronov smiješak.
»Tisuću sedamsto?« Najavila je Angela i ja sam dala znak rukom da licitiram.
Prekasno. »Za damu u crvenom.«
Dama u crvenom pretekla je mene i još pet-šest ruku.
Brz pogled na Aaronova napeta ramena rekao mi je da je on zbog toga jednako
nesretan kao i ja.
Uspravila sam ramena i usredotočila se na Angelu i njezine sljedeće riječi.
»Divno«, rekla je u mikrofon. »Podignimo uloge, dame i gospodo. Ipak je
potražnja za gospodinom Blackfordom visoka. Što kažete na tisuću devets...«

105
 Knjige.Club Books

Ruka mi je poletjela u zrak dok sam pazila na damu u crvenom, čija je

licitacija bila brža od moje. Ponovno.
Angela se zahihotala i ponovno pokazala na damu u crvenom, prihvativši
njezinu licitaciju.
Na moj šok i iznenađenje, dama u crvenom se okrenula prema meni s oholim
osmijehom na licu.
Namrštila sam se. E nećeš, vraže. Ovdje se ne radi o dobrotvornom činu. Ovo
je upravo postalo osobno.
Angela je najavila sljedeći iznos i ja sam zavitlala ruku u zrak zadivljujućom
brzinom, gotovo istegnuvši rame, a Angeline su sljedeće riječi pokazale da se trud
isplatio.
»Za ljupku damu u ponoćno plavoj.« Angela se smiješila za govornicom.
Uzvratila sam joj osjetivši čudno peckanje duboko u trbuhu, slično onome u
ramenu.
Izrečena je sljedeća licitacija i ponovno sam dobila.
Ha! Eto ti na, damo u crvenom.
Kao da me čula, naglo je okrenula glavu. Snažno se namrštila i napućila usne.
Zatim je odrješito zamahnula plavom kosom i okrenula mi leđa.
O, da, ovo je definitivno bilo osobno. Ova je dama lovila Aarona. A ja joj
nisam namjeravala dopustiti da uhvati mojeg Aarona...
Ne mojeg, ispravila sam se. Samo Aarona. Nisam joj namjeravala dopustiti da
uhvati Aarona.
Ponuđena je sljedeća licitacija i prije nego što je Angela uspjela izgovoriti
riječi, već je bila moja. Dama u crvenom uputila mi je pogled koji je mogao
smrznuti sunce na vreo njujorški dan i dovela me u iskušenje da isplazim jezik,
ali nakon što sam se podsjetila kako je to na stotinjak načina neprimjereno,
zaustavila sam se na podrugljivom cereku.
Dama u crvenom i ja borile smo se još pet-šest rundi. Svaka je od njih bila
sve oštrija, podizale smo ruke brže, pogledi koje smo si upućivale bili su sve
ledeniji. Ubrzao mi se dah, a lice zajapurilo kao da sam sprintala preko cijelog
Central Parka loveći prokleti kamion sa sladoledom. Ali dosad se isplatilo jer je
Aaron ostao moj.
Ne moj. Samo... Svejedno.
Tako sam se unijela u ovaj dvoboj da sam gotovo zaboravila čovjeka na
pozornici. Jedva sam ga stigla pogledati otkad je počelo licitacijsko krvoproliće.
Baš kada sam htjela usmjeriti pozornost na Aarona, ruka mi se podignula još
jedanput - onoliko visoko koliko je bio smiješan iznos novca koji smo dosegnule
- i ovoga sam puta to učinila jedina.
Angela je mahnula u mojem smjeru. »Jednom za damu u ponoćno plavoj«,
uzviknula je.
106
 Knjige.Club Books

Srce mi je jače zakucalo u prsima. Krajičkom oka uhvatila sam sjedokosog

muškarca pokraj dame u crvenom stisnutih usana koji joj je držao ruke prekrižene
na prsima.
»Dvaput«, nastavila je Angela dok sam gledala kako muškarac dami u
crvenom nešto šapće na uho, na što je ona samo uzdahnula i kimnula. Nevoljko.
Daj, daj, daj. Aaron je skoro moj.
»I... prodano divnoj i vrlo strastvenoj dami u ponoćno plavoj haljini.« Angela
je zaključila licitaciju namigujući.
Osjetila sam kako mi se slavljenički uzvik penje grlom kad sam napokon
okrenula glavu u Aaronovu smjeru. Željela sam pobjednički zaplesati. I podignuti
ruke u zrak. Također sam osjetila poriv da uzviknem nekoliko neprimjerenih riječi
za koje bih, kad pogledam unatrag, shvatila da su neizmjerno glupe i odmah ih
požalila.
Ali kad mi je Aaron ušao u vidokrug, taj vrtlog emocija, tako glasan do prije
koji trenutak, sam je utihnuo. Nije se smiješio. Samo je gledao u mene.
Vratilo se razočaranje jer nisam našla osmijeh koji sam maloprije vidjela
krajičkom oka i upitala sam se hoće li biti ovako od danas nadalje. Ja ću tražiti i
čekati Aaronov osmijeh, a on će ga uskraćivati.
Progutala sam to i izbacila glupe misli iz glave.
Bez obzira na sve, usne su mi se povile prema gore i mlitavo sam uskliknula,
Na što je Aaron jednostavno kimnuo, izgledao je kao da mu je nešto na umu.
Nešto što mu je smetalo.
Mršteći se, gledala sam ga kako dugačkim koracima silazi s pozornice i prilazi
mi, ignorirajući osjećaj praznine u želucu koji je nastao zato što nije slavio
pobjedu sa mnom. Umjesto toga sam se usredotočila održati osmijeh na licu.
Plavooki muškarac kojeg sam upravo kupila za spoj koji se nikad neće
dogoditi stao je pred mene. Spustio je glavu, brada mu je gotovo doticala ključnu
kost. Čekala sam, ali nije rekao ništa.
Poželjela sam nešto reći, ali uzvratila sam mu šutnjom.
Naglo sam postala svjesna njegove blizine, a od ugodnosti koja mi je
prostrujala tijelom naježila sam se. Sinulo mi je kako je čudno, neobično i
šokantno, na toliko različitih načina, što smo se našli u ovoj situaciji. Kako se
večer uopće nije činila stvarnom.
Premjestila sam se s noge na nogu pod Aaronovim pogledom. Opet nisam bila
sposobna upiti ovu mučnu tišinu koja se smjestila između nas. »Nadam se da
dolaziš u paketu s jahtom, Blackforde«, napokon sam rekla, glas mi je zvučao
pomalo čudno. »Inače bih mogla požaliti što se nisam držala Patricka.«
Aaron se nije dao pokolebati. Njegove su oči bile uperene u moje. I dok je
pogled trajao, vidjela sam kako su postale trunku toplije. Koža koja se oko njih
tek neznatno nabrala odavši natruhu osmijeha koji je odbio pokazati na usnama.

107
 Knjige.Club Books

Osjetila sam promjenu u prsima. Nešto suptilno i maleno, što mi je gotovo

promaknulo, ali nije pomoglo mojem dahu, još uvijek užurbanom od dražbe, da
se umiri.
Približio mi se još jedan korak. »Ponekad sam uvjeren da uživaš u tome da
me mučiš.« Njegov inače dubok glas zvučao je muklo. Zbog toga su njegove riječi
zvučale kao usputna pomisao.
»O«, namrštila sam se. Otvorila sam usta, ali svejedno sam se mučila još
nekoliko trenutaka. »Dobro, imaš svako pravo biti bijesan, ali ako ćemo pošteno,
sad smo kvit jer si me trebao upozoriti da će biti ovako napeto.« Neugodno sam
se nasmijala. »Da sam znala, dodala bih svojoj opravi šuriken ili dva. Svakako bi
mi dobro došli s damom u crvenom.«
Aaron se nadvio nad mene. Još uvijek me šutke gledao, natjeravši me da se
premještam s noge na nogu.
Tišina se ponovno nadvila nad nama. Primijetila sam da više nismo okruženi
gomilom koja se skupila ispred pozornice. Umjesto toga, šušur glasova popraćen
nježnom melodijom dolazio je s druge strane krova.
Aaron je prekinuo tišinu i rekao: »Zapleši sa mnom.«

108
 Knjige.Club Books

DEVETO POGLAVLJE

Pružio mi je ruku pustivši je da stoji u uskom prostoru između naših tijela.

Piljila sam u nju i oklijevala. Nisam bila sigurna je li moja sumnja u njegovu
ponudu opravdana ili je to bio jednostavno način na koji sam reagirala na Aarona.
»Je li ovo dio dogovora?« začula sam se kako pitam.
Aaron se namrštio.
»Mislim, to da plešemo. Samo da se pokažemo, je li tako?« objasnila sam.
Nisam bila slijepa - ni glupa - i bila sam prilično sigurna da naš dogovor nije
podrazumijevao ples. Ali velik dio mene bio je istinski zbunjen i svakim je
trenutkom postajao zbunjeniji. Stoga sam si, time što sam to izgovorila naglas,
jednostavno bacila pojas za spašavanje za koji sam se mogla uhvatiti dok
ne raščistim nered u glavi.
»Tako je«, odgovorio je Aaron, ono mrštenje je nestalo i ruka mu je i dalje
čekala moju odluku. »Samo da se pokažemo.«
Prihvatila sam ponudu i dopustila da me njegov široki dlan obujmi, nesigurna
je li to dobra ideja. Aaron me nježno privio k sebi i koljena su mi zaklecala od
neobične mješavine iščekivanja i nelagode. Njegova ruka uz moju bila je topla i
čvrsta. Od tog sam se dodira osjećala dobro i ustreptalo, a onaj zamišljeni pojas
za spašavanje odjednom se učinio slabašnim.
Kada me povukao među malenu skupinu ljudi koja se okupila na plesnom
podiju, još uvijek nisam bila sigurna je li to dobra ideja. Ali tek kad je prestao
hodati, okrenuo se i približio mi se - tako blizu - moj je um napokon ovo označio
kao lošu ideju. Toliko lošu da je dio mene počeo razmišljati trebam li pobjeći ili
se pretvarati da sam se onesvijestila na licu mjesta kako se ne bih morala suočiti
s onim što slijedi.
Plesat ćemo.
Zajedno.
Aaron Blackford - čovjek s kojim sam toliko dugo bila u neprijateljskom
odnosu - i ja.
Isuse mili.
Aaron je obavio svoju ruku oko mojeg struka i osjetila sam kako mi se s
mjesta gdje su njegove ruke počivale na mojim leđima tijelom širi električni šok.
Zastao mi je dah.

109
 Knjige.Club Books

Teško sam progutala i nagnula glavu. Učinilo mi se da sam vidjela izazov i

oprez u njegovu pogledu. Sve odjednom. A to je kroz mene poslalo nepoželjan
nalet iščekivanja.
Položila sam ruke na Aaronova prsa - primijetivši kako su mi pod prstima
čvrsta i mišićava - ali za razliku od ranije večeras, kad sam ga slučajno dotaknula,
ovoga puta pustila sam ruke da ondje počivaju. Tek me tada privio k sebi. Moje
maleno tijelo smjesta se uljuljkalo u njegovo veliko.
Trenutak poslije smo se kretali, gotovo svaki dio naših tijela, od prsa nadolje,
bio je priljubljen. Aaronovi su pokreti bili sigurni, vodili su me, dok su moji bili
ukočeni i neposlušni.
Izdahnula sam kroz nos i pokušala opustiti udove. Usredotočiti se na plesne
korake. Smiriti uzavrelu svjesnost njegove blizine koja je bjesnjela u meni. No
svijest o tome koliko su nam tijela blizu u mojoj je glavi podignula uzbunu i samo
sam o tome uspijevala razmišljati.
Ples. Plesali smo. Tijek su nam bila uzavrela. A to je nešto što ne bismo trebali
činiti. Situacija u kojoj se Aaron i Lina, koji su se jedva podnosili, ne bi trebali
naći, jer ovo nije bilo nešto što čine ljudi koji se ne podnose.
Aaron me brzim pokretom zavrtio i još jedanput pritisnuo uza se, zbog čega
mi je srce trenutačno ubrzalo.
Glazba je bila spora, savršena za nježno ljuljanje i zaborav o svemu izvan
umirujućeg ritma. Savršena da se izgubiš u spokoju koji ti može donijeti nečije
naručje. No što smo se više ljuljali, to sam se više udaljavala od bilo čega što može
nalikovati na spokoj. Ne kada je Aaron bio tako velik i čvrst i topao pokraj mene.
To je vjerojatno razlog zašto sam se spotaknula. Prije nego što sam shvatila
što se događa, stopala su mi pogriješila ritam i zaplela se te bih vjerojatno završila
ravno na podu da nije bilo čovjeka koji me držao na mjestu, para snažnih ruku
omotanih čvrsto oko mene.
»Hvala«, promrmljala sam. Osjetila sam kako mi lice gori, a tijelo se još više
koči. »I oprosti.«
Bože. Nikad se nisam više crvenjela u jednoj večeri. Samu sebe nisam
prepoznala. Aaron je učvrstio stisak oko mene. »Za svaki slučaj«, rekao je i privio
me još bliže.
Sva moja osjetila pretvorila su se u žicu pod naponom. Koža mi je bridjela,
srce mi je lupalo, a misli su mi se vrtložile.
»O. Dobro.« Riječi su mi doprle do ušiju zagušene, kao da su izašle iz mene
u klokotu. »Hvala.«
Koža lica mi se još više zagrijala.
Aaron je mumljao dok je palcem vrlo lagano prolazio mojim leđima, ocrtavši
jedan jedini krug koji je ostavio sitan trag naježene kože. Cijelo mi se tijelo
naježilo.

110
 Knjige.Club Books

Koliko god se uvjeravala da je to jednostavna tjelesna reakcija na to što sam

se privila uz muško tijelo, što sam bila u muškom zagrljaju, to su ipak bili
Aaronovo tijelo i Aaronov zagrljaj. Pa, ili sam predugo bila sama ili sam gubila
razum. Jer ovo je bio dobar osjećaj. Doista dobar.
Previše prokleto dobar.
Taj morsko plavi pogled nakratko mi se premjestio na usne. Takvom brzinom
da sam bila uvjerena kako sam to umislila. Ali nije bilo važno jer je onda nagnuo
lice i prinio ga bliže no što je ikad bilo, zbog čega sam zaboravila na sve ostalo.
Umjesto toga sam primijetila pojedinosti na koje prije nisam obraćala
pažnju. Poput toga kako su njegove usne, koje sam tako često viđala stisnute u
crtu, bile pune. Ili toga kako su mu trepavice bile dugačke i tamne i kako su
savršeno uokvirivale njegove plave oči. Ili kako sam mogla vidjeti crte blagih
nabora koje su mu ukrašavale čelo, tik iznad mjesta kamo bi smjestio svoj
uobičajeni mrk pogled.
Toliko sam odlutala da sam se gotovo ponovno spotaknula, ali Aaron je
učvrstio stisak oko mojeg struka dok je saginjao glavu do moje.
»Ne bi li ti trebala biti dobra u ovome, Catalina?« upitao je nekoliko
centimetara od mojeg uha. Osjetila sam kako zrak napušta njegova usta do mojih
obraza.
U pokušaju da ne obraćam dodatnu pažnju na to koliko su njegove usne blizu
mojeg lica, usredotočila sam se na stopala i gotovo odsutno odgovorila: »Kako to
misliš?«
Aaron me revnim i uglađenim pokretom još jedanput zavrtio na tihu melodiju.
»Mislio sam da bi ti trebala imati ritam u krvi«, objasnio je tihim glasom,
glava mu nije uzmaknula ni centimetra. »Ili da ti glazba teče žilama?«
Nadala sam se da mi se uši nisu zacrvenjele od poniženja. »Ovo nije moj stil«,
lagala sam. Nikad nisam lošije plesala, a to nije imalo nikakve veze s glazbom,
nego je u potpunosti bilo povezano s čovjekom uz kojeg sam sada bila
priljubljena. »Ili mi možda partner nije najprikladniji.«
Aaron se zasmijuljio. Bilo je to tiho i kratko, ali podsjetilo me na raniji smijeh
koji me umalo ostavio bez daha.
Duboko sam udahnula u pokušaju da povratim dah, i odmah požalila. Kako li
\o. to bila užasna ideja. Očajna ideja. Sve što sam uspjela je napuniti pluća
Aaronovim mirisom.
Aaronovim vrlo ugodnim i vrlo opojnim i vrlo, vrlo muževnim mirisom.
Može li se poništiti to što sam ga pomirisala, molim te, svemire? Molim te.
»Jesi li ti to priznala da u nečemu nisi dobra?« upitao je Aaron prenuvši me
iz misli. »Meni?«
»Nikad nisam tvrdila da dobro plešem.« Pogotovo kada je moj partner netko
tko me uspijeva toliko omesti. »Osim toga, cijela ta priča o ritmu u krvi nije ništa

111
 Knjige.Club Books

više od stereotipa. Ima više stotina Španjolaca koji ne bi mogli pratiti ritam ni da
im život ovisi o njemu.«
»Kladim se da ima. Onda ću ja nastaviti voditi.« Glas mu je bio tih, nešto
bliže mojem uhu nego prije. »Ali samo za slučaj da si ti jedna od tih nekoliko
stotina.«
»Ako baš moraš«, promrmljala sam, jer koja je svrha poricanja nečega tako
očitog. Bila sam loša u tome. »Nisam znala da plešeš.«
Baš kad sam pomislila da je nemoguće da se Aaronovo tijelo obavije još više
oko mojeg, da nam tijela budu još bliža, nagnuo je glavu. Nemoguće nisko. Usne
su mu lebdjele točno iznad mog uha. »Postoje stvari koje ne znaš o meni,
Catalina.«
Tijelo mi se zauzvrat dodatno ukočilo. Leptirići u mojem trbuhu su poletjeli.
Prisilila sam se prisjetiti da sam ovdje kako bih se pretvarala da sam njegova
pratnja - tako nekako. Izvela sam predstavu boreći se protiv one žene danas na
dražbi. Stoga, lažna ili ne, svima bih trebala izgledati kao netko tko ovakvu
bliskost dočekuje raširenih ruku, a ne netko tko bi uplašeno odskočio.
Stoga sam malo odlučnije smjestila ruke na njegova čvrsta prsa. Nažalost, taj
je pokret one leptiriće u mojem trbuhu samo potaknuo na pobunu, apsolutni vrtlog
i kovitlanje.
»O čemu razmišljaš?« upitao je Aaron, zazvučavši istinski zainteresirano.
Budući da me uhvatio nespremnu tim pitanjem - i zainteresiranošću - provalila
sam prvo što mi je palo na pamet: »Rekao si da ovo nema veze sa ženom.«
Pomaknula sam dlanove na njegovim prsima. »Ali meni je izgledalo kao da je sve
ovo imalo veze s njom.«
»Nikad nisam vidio gospođu Archibald tako bijesnu«, priznao je.
Namjestila sam ruke na njegovim prsima i pokušala se ne izgubiti u toplini
njegova tijela koje sam osjećala čak i ispod svih tih slojeva tkanine. »Znači,
poznaješ gospođu Archibald, ha?« Osjetila sam kako je kimnuo, njegova je čeljust
okrznula moj obraz. »Da pogodim. Večeras nije prvi put da je upala u
dobrotvornu bitku zbog tebe.«
»Nije.«
»Aarone Blackforde, ti magnetu za starije gospođe.« Veselo sam se nasmijala,
zvuk je izašao pomalo nesigurno.
Nježno otpuhivanje zraka došlo mi je do uha i izazvalo valove trnaca.
»Gospođa Archibald nije jedina koja je ushićeno licitirala, ako me sjećanje služi.«
»Oholo«, promrmljala sam.
Ali Aaron je imao pravo. Bilo je mnogo drugih žena - mlađih, privlačnijih -
zainteresiranih za njega.

112
 Knjige.Club Books

»Jesi li me zato zamolio da budem ovdje?« Aaron nije odmah odgovorio pa

sam nastavila: »Valjda ima smisla. Ono što je Angela rekla prije, a TJ na neki
način potvrdio.«
»A što je to?«
»Da se Aaron Blackford boji gomile pretjerano motiviranih, imućnih gospođa
koje žele kupiti njegovo društvo.«
Njegovi su se dlanovi premjestili na mojim leđima i zavrtjeli nas u ritmu nove
pjesme. »Ti to mene zadirkuješ?« rekao mi je ravno u uho.
Zadirkivala sam ga. Ali nikad ne bih naglas priznala takvo što. Osjetila sam
kako se tek trunku opuštam u njegovu naručju. »Događa li se to često?«
»Što točno, Catalina?« upitao je vrlo polako. »Da me gotovo zamijene
muškarcem s jahtom ili da imam dvojbenog plesnog partnera?«
»Nijedno.« Osjetivši kako mi osmijeh povlači usne prema gore, nastavila
sam: »Da se žene razmeću pred tobom. Vidjela sam koliko si bio napet na
pozornici. Izgledao si spreman iskočiti odande i pobjeći.« Na sekundu sam
razmislila o tome. To što me doveo ovamo sada je nekako imalo smisla. »Je li ti
nelagodno zbog takve vrste pozornosti?«
»Ne uvijek.« Osjetila sam kako je njegova čeljust okrznula moj obraz, a taj
jednostavni i lagani pokret uzrokovao je električni impuls koji je prostrujao niz
moj vrat. »Ne bojim se ženske pozornosti, ako me to pitaš. Ne odbijam ih sve.«
»O, dobro.« Glas mi je zazvučao zadihano i nesigurno.
Naravno da nije. Bila sam sigurna da ima potrebe. A o tim potrebama nisam
bila voljna razmišljati dok su mu ruke bile oko mene.
Aaron je svoju desnu ruku na mojim leđima spustio centimetar-dva. U
međuvremenu je koža na mojem licu - ne, moje cijelo prokleto tijelo - gorjelo.
Još je jedanput stegnuo ruke oko mene. »Hvala«, rekao je.
Osjetila sam tu riječ kao nježan dašak zraka u kosi.
»Za što?« Glas mi je bio jedva čujan šapat.
»Što mi nisi nagazila na nogu.« Zaustila sam da se ispričam, ali nastavio je:
»Ali i zato što te gospođa Archibald nije obeshrabrila. Prošle je godine postalo
malo neugodno kada je otkrila da se spoj sastoji od čišćenja psećih kaveza i
nekoliko sati s njima u šetnji i igri.« Osjetila sam njegov uzdah na vratu. »Očito
je to nije obeshrabrilo ove godine.«
U prsima mi je zatreperilo nešto slično zaštitničkom osjećaju.
Lagano sam odmahnula glavom i pokušala se dozvati pameti. Sav ovaj ples i
vrtnja očito su me smutili. »Pa, koliko god da mi je žao tvojeg novčanika, s
obzirom na iznos koji je donacija dosegnula, bila sam sretna vidjevši tu zlovoljnu
facu kad sam je pobijedila«, priznala sam i šokirala se koliko sam doista bila
zadovoljna. »Također mi je žao tih psića i svega što su morali izdržati s tom
ženom. Kakva to licemjerka donira novac dobrotvornoj organizaciji koja se bavi

113
 Knjige.Club Books

životinjskim skloništima, a ne voli pse. Jadničci. Ja bih ih udomila da ne živim u

sićušnoj garsonijeri. Kvragu, rado ću volontirati i bilo kada provesti malo
vremena s njima.«
»Mogu te povesti ako želiš.« Aaronove su riječi ostale visjeti u zraku. Dio
mene želio je pristati. Pristati na priliku da vidim njegovu novu stranu. Možda još
koji osmijeh. »Ionako si upravo kupila spoj.«
»Tvojim novcem.«
»Bez obzira na to«, uzvratio je. »To je dio paketa.«
Onaj nalet nezabilježene boli ponovno me udario i podsjetio me što je ovo.
Dio dogovora. To je bio Aaron, čovjek od riječi.
Nagnuo je glavu unatrag i otkrio lice. Proučavao me pogledom.
»Ja...« Oklijevala sam, osjećala sam se glupom što sam na trenutak uopće
pomislila da je možda to ponudio jer me istinski želio odvesti onamo. »Samo...«
Sranje.
Sve što se večeras dogodilo vrtložilo mi se u glavi. Aaron u smokingu. Svi
ovi novi i raznovrsni osjećaji koji su se budili u meni u njegovoj blizini. Dražba.
Njegov osmijeh. Njegov smijeh. Ples. Moje tijelo priljubljeno uz njegovo. Sve to,
a onda i činjenica da ćemo za koji tjedan ići u Španjolsku.
Sve se zapetljalo u čvorove koji su me zbunjivali.
Aaron me i dalje gledao s neobičnom emocijom iza svojih plavih očiju.
Vjerojatno je čekao da kažem nešto što nije mrmljanje.
»Bi li to...« Odmahnula sam glavom. »Ne bih te željela dovesti u nevolju«,
napokon sam uspjela izgovoriti. »Pretpostavljam da bi netko mogao provjeriti je
li ugovor o dražbi ispunjen?« Nisam znala postoji li takav ugovor. Nisam znala ni
hoće li itko uopće išta provjeravati. »Posljednje što želim je onemogućiti dobro
koje je večeras postignuto na priredbi.« Nastavila sam. Aaron nije promijenio
izraz. »Ionako nitko ne treba znati da je spoj lažan. Je li tako?«
Nastavio me gledati na taj ispitivački način koji nisam razumjela. »Ne. Nitko
ne treba znati.«
»Ili da idemo kao prijatelji, je li tako?« To nije zvučalo dobro. Jesmo li mi
uopće bili prijatelji?
»Je li to ono što želiš da budemo, Catalina?« mimo je ispalio Aaron.
»Prijatelji?«
»Da«, odgovorila sam. No jesam li to željela? Nikad nismo bili prijatelji, i to
ne mojim izborom. To nije bila moja krivnja. »Ne«, ispravila sam se, sjetivši se
one velike prepreke koja je stajala između nas otpočetka. One koju je Aaron
onamo stavio, a ne ja. On je taj koji mene nikad nije volio, a ne obrnuto. Nije bilo
pošteno od njega da me sada to pita. »Ne znam, Aarone.« Dlanovi su mi bili
ljepljivi, a grlo suho i bila sam zbunjena. »Kakvo je to pitanje?«

114
 Knjige.Club Books

Izgledalo je kao da Aaron promišlja o mojim riječima. »Da ili ne?« pritisnuo
me.
Otvorila sam pa zatvorila usta. U nekom smo trenutku prestali plesati. Moji
dlanovi, koji su bili na Aaronovim prsima, pali su. Aaron je pogledom slijedio taj
pokret. Nešto se čvrsto zatvorilo iza te nečitke maske, njegova izraza lica.
»Zaboravi da sam išta rekao«, rekao je i naglo spustio ruke koje su do tog
trenutka bile omotane oko mene. »Ovo je bila loša ideja.«
Nesvjesno sam ustuknula na tu rečenicu ne shvaćajući što je time mislio.
Stajali smo jedno pred drugim, nepomično. I koliko god Aaron u prošlosti bio
suzdržan i prezriv, nikad nije izgledao ovako rezervirano. Gotovo kao da sam
rekla nešto što ga je povrijedilo.
Ponovno je isplivao na površinu nagon da ispružim ruke i položim ih na
njegova prsa. I zaboga, nikako nisam mogla dokučiti zašto imam tu potrebu. Ne
kada mi je glasić u glavi, za koji sam pretpostavila da je bio zdravi razum, govorio
da bi mi trebalo biti drago što se vraćamo na staro, tamo gdje i trebamo biti.
Ali ovih mi dana nije išlo slušanje razuma. Stoga me doista zapeklo kada se
na pokušaj da ga dotaknem i utješim zagrljajem ili dodirom, što sam uvijek činila
s ljudima oko sebe, samo odmaknuo od mene. Toliko me zapeklo da sam se
morala prekoriti što sam bila tako glupa.
»Vidiš?« rekla sam ispod glasa. »Zbog ovoga ne znam možemo li biti
prijatelji. Zbog ovoga nikad to ni nismo bili.«
Ova večer bila je iznimka upravo zbog toga. Kada se radilo o nama, uvijek bi
se sve otelo kontroli.
»U pravu si.« Glas mu je bio neizrecivo bezizražajan. »Postati tvojim
prijateljem oduvijek je bilo posljednje što sam htio.«
Riječi koje smo upravo razmijenili izgledale su kao tuča koja neumoljivo pada
na mene. Na nas, dok smo stajali jedno pred drugim. Dok smo probijali mjehurić
u kojem smo proveli posljednjih nekoliko sati. Mjehurić u kojem smo bili dok
smo plesali. Tik prije no što nam se primirje koje smo prešutno uspostavili obilo
o glave.
Baš kao što sam trebala i očekivati.
Trepnula sam, nisam znala što da kažem.
»Ispričaj me«, rekao je. »Vratit ću se za nekoliko minuta i odvesti te kući.«
Okrenuo se i ostavio me tamo. Ukopanu na mjestu.
Na nestabilnim nogama kojima nisam vjerovala bez potpore njegovih ruku.
Srce mi je nemilosrdno tuklo u grudima. Osjećala sam kako mi se hladnoća
uvukla u krv od njegove iznenadne odsutnosti i u glavi sam propitkivala sve što
se večeras dogodilo, bez obzira na to koliko se podsjećala da to ništa ne znači.
Baš ništa.
Nikad nismo bili prijatelji.
115
 Knjige.Club Books

Vratili smo se na Aarona i Linu koji smo oduvijek bih, i to se nikad neće
promijeniti.

116
 Knjige.Club Books

DESETO POGLAVLJE

Kada sam idućeg ponedjeljka ušla u sjedište InTecha, osjećala sam se kao da
sam ujutro uz kavu progutala olovnu kuglu. A svakim korakom prema uredu
osjećaj se pojačavao, kao da se kugla širila i zauzimala sve više mjesta u meni.
Nisam bila ovako nemirna od onog užasnog poziva prije nekoliko tjedana
kada sam čula da je Daniel zaručen. Onoga telefonskog poziva kada je laž nastala.
Ali ovo je bilo drukčije, zar ne?
Težina u dnu mojeg želuca nije imala veze s nečim što sam provalila u
trenutku očaja i gluposti.
Iako možda je.
Jer koliko god sam se trudila potisnuti da je ovaj osjećaj posljedica toga kako
smo se Aaron i ja razišli u subotu, to je zapravo bila istina. I koliko god odbijala
protratiti i sekundu svojeg vremena na brigu oko toga, nisam si mogla pomoći.
Što je bilo potpuno smiješno, jer zašto bih dopustila da mi se posljednja
subota, ili on, vrte po glavi? Nije bilo razloga. Barem ne svjesnog. Nismo bili
prijatelji. Nismo dugovali ništa jedno drugom. A što god da je rekao - ili učinio,
ili izgledao, ili mirisao, ili kako se smiješio ili me držao dok smo plesali, ili čak
kada mi je šapnuo na prokleto uho - trebalo se u potpunosti odbiti od mene.
Ali očito je moj um imao druge ideje.
Postati tvojim prijateljem oduvijek je bilo posljednje što sam htio.
To su bile njegove riječi. Bio je potpuno jasan.
Pa dobro. Ni ja nikad nisam željela biti njegova prijateljica. Osim možda onih
prvih nekoliko dana kad je tek došao u InTech.
Ali davno je prošla baba s kolačima. S razlogom je dospio na moju crnu listu,
a upravo ondje je trebao i ostati. Na mojoj crnoj listi.
Jedini maleni, sićušni problem bio je što sam ga na neki način trebala. A ja...
Bože. Poslije ću se time baviti.
Odlučila sam zaboraviti na subotnju dramu i potisnuti nastalo zrnce nelagode
kako ne bi preraslo u veći problem, položila sam torbu na stolicu, zgrabila
rokovnik i zaputila se prema prostoriji u kojoj se održavao naš mjesečni Doručak
uz dnevnik. Ondje je bio Jeff, naš šef, i svih pet timova koje je koordinirao. I ne,
nismo doručkovali i gledali vijesti. Nažalost. Bio je to samo sastanak koji se

117
 Knjige.Club Books

održavao jedanput mjesečno, na kojem se posluživala loša kava i još lošiji keksi,
i na kojem je Jeff obavještavao naš odjel o novostima i objavama.
Budući da sam stigla među prvima, zauzela sam svoje uobičajeno mjesto,
otvorila rokovnik i prošla kroz podsjetnike koje sam zabilježila za tjedan dok se
prostorija ispunjavala ljudima.
Osjetila sam nježan dodir prstiju na svojoj ruci i lagan miris breskvi pa se
okrenula dočekati poznati smiješak.
»Hej, ručak kod Jima ili Greenie?« upitala je Rosie prigušenim glasom.
»Dušu bih prodala za pecivo kod Jima, ali ne bih smjela.« Danas zasigurno
nije bio dan za salatu; raspoloženje će mi se strovaliti, ali vjenčanje je iza ugla.
»Znači, kod Greenie.«
»Jesi li sigurna?« Rosien je pogled skliznuo prema keksima izloženima na
uskom stolu smještenom na ulazu u prostoriju. »Bože, ovi izgledaju gore nego
inače.«
Zasmijuljila sam se i prije nego što sam uspjela odgovoriti, želudac mi je
zakruljio. »Nekako žalim što nisam doručkovala«, promrmljala sam i pogledala
prijateljicu napravivši grimasu.
»Lina.« Rosie se namrštila, glas joj je bio upozoravajuće oštar. »To nisi ti,
zlato. Ta dijeta na kojoj si, jednostavno je glupa.«
»Nisam na dijeti.« Zakolutala sam očima i ignorirala glas u svojoj glavi koji
se slagao s prijateljicom. »Samo pazim što jedem.«
Presjekla me pogledom koji mi je rekao da mi ne vjeruje. »Idemo k Jimu.«
»Vjeruj mi, nakon ovakvog vikenda rado bih ti dopustila da me odvedeš tamo
i da potamanim sve pred sobom, ali ovaj put ipak nećemo.«
Prijateljica mi je proučila lice, a zatim je izvila obrve u luk. »Što si učinila?«
Naslonila sam se na stolicu i maleni je frktaj sišao s mojih usana. »Ja nisam...«
Zaustavila sam se. Dovoljno sam učinila. »Ispričat ću ti poslije, u redu?«
Pogled joj se ispunio brigom. »Kod Jima.« Uz posljednje kimanje, Rosie je
prošla pokraj mene i uputila se prema stolici pokraj Héctora, voditelja njezina
tima.
Kada sam uhvatila starčev pogled, mahnula sam mu uz smiješak i zauzvrat
dobila namigivanje.
Zatim se, uhvativši me potpuno nespremnu, oglasio moj radar za Aarona.
Upozoravao me na njegovu prisutnost.
Srce mi je zabubnjalo u grudima i uhvatila sam ga pogledom.
Nije tako zgodan. Samo je visok, rekla sam si dok sam ga gledala.
Nešto se u mojem prsnom košu ubrzalo.
Bilo je to zbog smokinga, jer moje tijelo zasigurno ne reagira na tu košulju i
te izglačane hlače, pomislila sam dok sam pogledom slijedila njegove dugačke

118
 Knjige.Club Books

korake do stolice za koju sam znala da će zauzeti, nekoliko redova ispred mene,
nalijevo.
Da, njegovo lice definitivno nije vrijedno spomena, podsjetila sam se dok sam
proučavala čvrst i muževan profil, od čeljusti do tamne linije guste kose koja mu
je uokvirivala čelo.
Vidiš? Sve je pod kontrolom. Tijelo mi se vratilo u normalu. Nije mi trebala
utjeha u obliku sira ili peciva s lososom. No onda me Aaron pogledao. Njegov se
pogled susreo s mojim preko prostorije. I uhvatio me kako ga promatram
previše prodorno za nekoga tko se prije samo nekoliko minuta zakleo da više neće
obraćati pozornost na njega.
Osjetila sam da mi obrazi poprimaju tamnocrvenu nijansu i kladim se da sam
izgledala kao da mi cijelo lice gori.
A opet, nisam ja prva skrenula pogled. Bio je to on. Aaron je spustio pogled i
zadržao ga negdje ispred. Negdje gdje nije bilo mene.
Nešto u vezi s tim nije mi sjelo. Nešto u tome što me upravo tako brzo odbacio
zasmetalo mi je više nego ikad.
Ali prije nego što sam se upustila u detaljniju analizu, Jeffov me glas povukao
natrag. »Dobro jutro svima«, rekao je i tiho se mrmljanje u prostoriji pretvorilo u
tišinu. »Ovo će zasjedanje Doručka uz dnevnik biti razmjerno kratko. Moram
otrčati na neplanirani sastanak za otprilike trideset minuta pa se nemojte
previše opustiti i najedite se keksa prije nego što završimo.« Naš se šef veselo
nasmijao.
Nitko se nije pomaknuo. Očito.
»Kao što znate, prolazimo kroz važne strukturne promjene u InTechu.
Preraspodijelit ćemo odgovornosti - između ostalog, naravno. Sve će to utjecati
na promjenu strukture tvrtke kakvu danas poznajemo. Ali to nije razlog za brigu.
Većina će se promjena idućih mjeseci uvoditi postupno.«
Ekran koji je visio s jednog od zidova konferencijske prostorije prikazivao je
organigram našeg odjela s imenom našeg šefa istaknutim na vrhu - Jeff Foster - i
imenima pet voditelja timova odmah ispod njegova - Aaron Blackford, Gerald
Simmons, Héctor Díaz, Kabir Pokrehl i ja, Catalina Martín.
Šuškalo se - ništa više od šaputanja na hodnicima - da će se nešto veliko
dogoditi u tvrtki. Nešto što će sve uzdrmati. Ali nitko nije doista znao što se
sprema.
»A sada,« naš je šef nastavio nakon što je pročistio grlo, »jedna novost koju
vam želim priopćiti prije nego što dospije u službenu objavu korporacije.«
Muškarac kojeg je Rosie jednom prilikom u pomalo pripitom stanju nazvala
prosijedim, prilično šarmantnim macanom, izgledao je kao da na trenutak
oklijeva. Ruke su mu poletjele na ovratnik košulje i poravnale ga.

119
 Knjige.Club Books

Zatim je pritisnuo tipku na svojem laptopu i novi se slajd pojavio na ekranu.

S dijagramom vrlo sličnim onom koji je prethodno predstavio. Gotovo duplikat,
u svojoj srži isti, osim jedne pojedinosti.
Ime koje je ispunjavalo plavi kvadrat iznad pet voditelja timova našeg odjela
više nije bilo Jeffovo.
Olovna kugla koju sam osjećala cijelo jutro spustila se u stopala.
Naš je šef pljesnuo dlanovima, moj je pogled jurio između njega i ekrana.
»Zadovoljstvo mi je objaviti da će Aaron Blackford biti promaknut na čelo Odjela
za rješenja u InTechu.« Jeffove su mi riječi prošle kroz uši i otputovale u glavu
gdje se činilo da se odbijaju o stijenke, kao da ih moj mozak ne može
obraditi. »Aaron je jedan od najdosljednijih i najučinkovitijih članova koje sam
ikad imao zadovoljstvo nadgledati i bezbroj se puta dokazao vrijednim ovog
promaknuća. Zato nemam nikakvih sumnji da će obavljati sjajan posao i kao glava
odjela.«
Svi su bili šokirani i šutjeli su. Baš kao i ja.
»Još nije odlučeno kada će u potpunosti preuzeti moje odgovornosti, a ja se
obvezati na savjetodavnu ulogu u InTechu, ali želio sam prvo vama - obitelji
Rješenja - priopćiti vijest. Iako još uvijek nije službeno objavljena.«
Jeff je nastavio govoriti, vjerojatno je prolazio kroz što god da je sljedeće bilo
na dnevnom redu Doručka uz dnevnik. Ili možda nije - nisam znala. Nisam
slušala. Nisam se mogla usredotočiti kada je njegova objava bila jedino što mi se
vrtjelo u glavi.
Aaron Blackford bit će mi šef.
Pogledom sam pojurila prema Aaronu koji se naslonio u svojoj stolici. Pogled
mu je bio uperen nekamo ispred, a izraz lica bio mu je ravnodušan. Čak i više
nego inače.
Nakon stanke začuo se pljesak. Čemu su se moje ruke automatski pridružile.
Aaron Blackford bit će promaknut na čelo odjela, a ja sam upravo bila na
spoju s njime. Lažnom spoju, ali ne za onoga tko gleda.
Na trenutak sam vraćena kroz vrijeme. U prošlost koju sam ostavila iza sebe
i nisam je se željela prisjećati. Niti ikad više ponovno proživjeti.
Odmahnula sam glavom u pokušaju da ublažim kovitlac neželjenih sjećanja.
Ne, neću sada misliti na to, ne pred svima.
Pogledom, koji je još uvijek bio priljubljen za Aarona, proučavala sam njegov
tupi izraz.
Ovo sve mijenja. Što god da je bilo.... između nas.
Nije više bilo važno što je on moja jedina opcija. Više nije bilo važno što nitko
u Španjolskoj neće povjerovati da smo zajedno jer se neprestano kljucamo i
svađamo. Nije bilo važno što je priznao da nikad nije želio biti moj prijatelj i što
nisam znala na čemu smo zbog toga.

120
 Knjige.Club Books

Ništa od toga više nije bilo važno jer je naš dogovor pao u vodu. Morao je
pasti u vodu.
Neću izvoditi smicalice s čovjekom koji je promaknut na čelo odjela. Sa
svojim šefom.
Već sam se jednom dovela u takvu situaciju i završilo je loše, neću si dopustiti
istu pogrešku dvaput. Jer je završilo loše za mene. Samo za mene. Stoga, čak i
ako bi sve to bilo lažno - ako je bilo lažno prethodne subote - jednostavno neću
riskirati.
Škripa stolica vratila me u prostoriju. Gledala sam kako su svi brzo ustali i
raspršili se, uključujući Aarona.
Susrela sam Rosien pogled, razrogačene zelene oči uokvirene tamnim
kovrčama.
Jebote, moja je prijateljica oblikovala usnama.
Jebote, doista.
A još uvijek nije ni znala cijelu priču.
Ugledala sam Aaronova leđa negdje iza Rosie i naprasno donijela odluku koju
trenutak prije nisam ni razmatrala. Mamá me učila da ne ostavljam stvari da mi
vise nad glavom. Da nije pametno ignorirati ih i čekati da nestanu same od sebe.
Jer neće. Prije ili kasnije - baš kad ih najmanje očekujete - past će na vas i velike
su šanse da će vas oboriti ako im dopustite.
Pokrenula sam se uz novopronađenu odlučnost, mahnula Rosie i dopustila
nogama da me izvedu iz prostorije za sastanke. Moji su kratki udovi bili u misiji,
pokušavali su uhvatiti dugačak korak s čovjekom kojeg sam željela stići.
U manje od minute, što je bilo dovoljno da mi se srce uzlupa od čudnog i
neobičnog iščekivanja, došao je do svojeg ureda. Ušla sam samo nekoliko koraka
nakon njega.
Gledala sam kako Aaron prilazi svojoj stolici i kako mu tijelo pada u nju,
vjeđe mu se zatvaraju, a desna ruka poseže za licem. Protrljao je oči.
Očito je bio uvjeren da je sam jer si Aaron nikad ne bi dopustio izgledati
ovako kada je netko u blizini. Tako umorno. Stvarno, a ne s onom čeličnom
fasadom koju uvijek navlači.
Baš kao u subotu, ponovno mi je došao poriv da ga utješim. I unatoč svemu,
gotovo sam krenula u njegovu smjeru i upitala ga je li sve u redu. Nasreću, ono
malo zdravog razuma što sam sačuvala u blizini ovoga čovjeka uskočilo je i
spriječilo me da se osramotim.
Aaron nije želio moju utjehu. Nije mi čak želio ni biti prijatelj.
S druge strane njegova radnog stola, jedinog komada namještaja koji nas je
razdvajao, napokon sam mu svrnula pozornost na sebe. »Čestitam!« izlanula sam
uz dozu dodatnog ushićenja zbog koje sam odmah požalila.

121
 Knjige.Club Books

Aaron se uspravio na stolici, dlan mu je pao na naslon za ruku. »Catalina«,

rekao je glasom koji sada više nisam mogla čuti a da ne pomislim na subotu.
Uperio je pogled u mene, nanovo sabranog izraza lica. »Hvala.«
»Zaslužuješ promaknuće.«
Zaslužio je. I iza svega što sam osjećala u tom trenutku, bila sam sretna zbog
njega. Iskreno.
Kimnuo je u tišini.
Objema sam rukama zgrabila svoj rokovnik kako bih samu sebe spriječila da
se vrpoljim, i pretraživala rastreseni um u potrazi za načinom da izgovorim ono
što sam došla reći, dok smo piljili jedno u drugo u tišini.
»Mislim da bismo trebali...« utihnula sam, još uvijek ne pronašavši način da
to izgovorim. »Mislim da bi bilo bolje kada bismo...« odmahnula sam glavom.
»Znam da vjerojatno nemaš vremena razgovarati. Ali mislim da bismo trebali.«
Gledala sam kako se mršti. »Nasamo.« Još se više namrštio. »Ako imaš vremena,
naravno.«
Nisam željela zatvoriti vrata iza sebe jer je pomisao da ostanem sama u
prostoriji s Aaronom tjerala moje srce na budalaste reakcije koje sam se svesrdno
trudila ignorirati. Ali to je bio jedini način da osiguram kako nitko neće ući ili
proći i čuti nas.
»Naravno«, rekao je, još uvijek namrštenih obrva. »Uvijek imam vremena za
tebe.«
Onaj glupi trzaj u mojem srcu se vratio.
Brzo je ustao sa stolice i obišao stol, a zatim i mene, dok sam ja zadržala
pogled ondje gdje je bio prije nekoliko sekundi. Stajala sam kao potpuna budala i
čula sam ga kako zatvara vrata, taj je zvuk odjeknuo tihom prostorijom.
»Oprosti«, promrmljala sam kad se ponovno pojavio preda mnom. »To sam
mogla i ja učiniti. Jednostavno nisam...« uzdahnula sam. »Nisam razmišljala.
Hvala.«
Ovoga se puta nije vratio na svoju stolicu. Umjesto toga, nagnuo se na rub
drvene površine stola. »U redu je. Sada možemo razgovarati.«
U iščekivanju je prikovao svoj plavi pogled na mene.
»Sada možemo razgovarati, da«, ponovila sam i uspravila ramena. »Mislim
da trebamo.« Vidjela sam kako kima, dok mi je koža bila ljepljiva od strepnje.
»Bilo bi dobro pročistiti zrak nakon svega što se dogodilo.«
»Da, u pravu si«, priznao je. Naslonio je ruke na stol i šakama uhvatio rubove.
»Danas sam došao na posao s namjerom da te uhvatim poslije sastanka. Da
predložim da zajedno ručamo i razgovaramo.«
Da zajedno ručamo.
»Ali mi to nikad ne činimo.«

122
 Knjige.Club Books

Aaron je vrlo tiho uzdahnuo. »Znam«, rekao je gotovo ogorčeno. »Ali

svejedno sam te htio pitati da pođeš sa mnom.«
Piljila sam u njega, bilo mi je teško ignorirati učinak njegovih riječi na mene.
»Mislim da ne mogu sada. Cijeli mi je dan skrenuo s putanje zbog ove vijesti.«
To... To je bilo jednako nevjerojatno kao i to što je priznao da želi ručati sa
mnom.
»Nisi znao da će Jeff objaviti tvoje promaknuće?«
»Ne baš. Nisam mislio da će se to uskoro dogoditi. Pogotovo ne danas«,
priznao je i time mi odaslao milijun pitanja. »Ali to sada nije važno.
Pretpostavljam da si željela razgovarati o nama. Pa, učinimo to.«
»Ali jest«, proturječila sam mu, bila sam zgrožena u njegovo ime i ignorirala
sam kako sam se osjećala zbog tog »o nama«. »Mislim da je važno što te Jeff tako
zaskočio. Ne mogu zamisliti zašto bi učinio nešto takvo. To je jednostavno...«
snizila sam glas, shvativši da sam ga previše podignula, »neprofesionalno.«
Plavetnilo Aaronovih očiju je tinjalo, sada je on izgledao iznenađeno. »Je, u
pravu si. I razgovarat ću s njim o tome, vjeruj mi.«
»Dobro. I trebao bi.«
Nešto se na njegovu licu ublažilo i ja sam skrenula pogled, dopustivši da
počiva negdje na njegovu ramenu. Nisam željela pokazati koliko mi je stalo. Jer
mi jednostavno ne bi trebalo biti stalo. Još smo uvijek bili isti Aaron i Lina -
zasigurno ne prijatelji - koje će uskoro dijeliti cijeli stupanj u hijerarhiji tvrtke.
Jednom sam rukom otpustila smrtonosni stisak sa svojeg rokovnika i počešala
se po vratu. Još uvijek sam odbijala premjestiti pogled ulijevo, gdje bi se
vjerojatno susreo s njegovim. Pa sam ga umjesto toga spustila niže, slijedila sam
šav plave košulje koja mu je prekrivala široka ramena, dok se teška tišina spuštala
na nas.
»Slušaj, što se tiče našeg dogovora...« započela sam.
»U subotu, ja...« rekao je Aaron u isto vrijeme.
Kada sam napokon vratila pogled na njegovo lice, vidjela sam da mi daje znak
da nastavim. Prihvatila sam priliku kimajući.
»Reći ću ti ovo pa ću ti se skinuti s vrata, obećavam.« Izdahnula sam kroz
nos, nisam obraćala pozornost na Aaronovo mrštenje. »Sada kad ćeš stati na čelo
našeg odjela - što je, ponavljam, doista sjajno, čestitam.« Dopustila sam
pristojnom osmijehu da mi povuče kutove usnica. »Stvari će se za nas
promijeniti.« Cupkala sam s noge na nogu, nezadovoljna kako je to zazvučalo.
Nije bilo nas. Ne nakon subote i ne nakon ovoga. »Pokušavam reći ono što si
vjerojatno i sam shvatio, ali samo sam željela raščistiti zrak između nas.«
Aaron je stisnuo čeljust.

123
 Knjige.Club Books

»Naš dogovor otpada. Bio je glup, a sada ima još manje smisla nego prije. Pa,
nije važno. Pomogla sam ti u subotu, ali ne duguješ mi ništa. Smatraj to otplatom
duga za pomoć u organizaciji Dana otvorenih vrata, dobro? Kvit smo.«
Očekivala sam da će mi pasti kamen sa srca, ali to se nije dogodilo. Umjesto
toga, kao da su me moje riječi zakopale još dublje u zemlju.
»Kvit smo?« upitao je Aaron podignuvši ruke s površine od hrastovine i
potom ih odmah vrativši. »Što bi to trebalo značiti?«
»Znači da mi ne duguješ«, rekla sam uz slijeganje ramenima. Potpuno svjesna
da se ponavljam. »Možeš zaboraviti na sve ove besmislice.«
Oči su mu se ispunile opasnom mješavinom zbunjenosti i frustracije.
»Mislim da sam poprilično jasna, Aarone. Ne moraš ispuniti svoj dio
dogovora. Nema leta u Španjolsku, nema besmislica na vjenčanju i pretvaranja da
si mi dečko. Ne moraš izvoditi predstavu sa mnom. To neće biti potrebno.«
»Tvoj dečko?« upitao je vrlo sporo.
O, sranje. Nije valjda da sam upotrijebila riječ dečko prvi put, zar ne?
»Moja pratnja, svejedno.«
»Jesi li našla nekoga drugog? Radi li se o tome?«
Prostrijelila sam ga pogledom. Je li on ozbiljan? »Ne, ne radi se o tome.
Uopće.«
Onaj mišić u čeljusti mu je poskočio. »Onda ću ići s tobom.«
Silno sam se potrudila ne pokazati nervozu. Zašto uvijek mora biti tako
prokleto težak? »Ne trebaš.«
»Ali rekao sam ti da hoću, Catalina. Nije važno misliš li ti da smo kvit ili ne.«
Glas mu je bio tako siguran, način na koji je to rekao bio je tako samouvjeren da
je bilo teško ne posumnjati u svoju odluku. »Subota ne mijenja ništa.«
»Ali mijenja«, rekla sam malo previše odrješito. Aaron je zaustio, ali nisam
mu dala priliku da progovori. »A i tvoje promaknuće sve mijenja, Aarone. Bit ćeš
mi šef. Nadređeni. Na čelu našeg odjela. Ne bismo trebali ni razmišljati o tome da
ideš sa mnom na vjenčanje na drugu stranu oceana. Što bi ljudi rekli kad bi
saznali. Neću si dopustiti da me propituju...« zaustavila sam se, shvativši da
govorim previše. »Jednostavno je previše...«
Smiješno? Neoprezno? Sve od navedenog?
Odmahnula sam glavom, osjećala sam se ošamućeno i iscrpljeno. »To
jednostavno više nije potrebno.«
Ali naravno, Aaron ništa ne pušta bez borbe. »Razumijem da si nepovjerljiva
sada kad je vijest izašla.« Odmahnuo je glavom. »Nisam mislio da će se to
dogoditi ovako brzo. Ali sada ništa ne mogu učiniti u vezi s tim. To ne mora
promijeniti ništa što se tiče nas.«
Čekao je da progovorim, ali umjesto da mi riječi navru, lavina nečeg drugog
sručila mi se niz grlo.
124
 Knjige.Club Books

Sjećanja na vrijeme kad sam bila dovoljno glupa da se dovedem u vrlo sličan
položaj. Koji nije uključivao izmišljenu, nego stvarnu vezu. Toliko stvarnu da je
bol prisjećanja kako mi se obila o glavu bila nešto što više nikad nisam htjela
proživjeti.
»Taj rizik neću preuzeti.« Začula sam vlastiti glas i shvatila da je odavao više
nego što sam željela. »Ne bi razumio.«
»Onda mi pomogni«, rekao je, bilo je nečega iskrenog i otvorenog u njegovoj
molbi; »Pomogni mi da shvatim. Daj mi barem to.«
Progutala sam slinu dok sam razmišljala o tim riječima koje su mi se
ponavljale u glavi. »Ne. Takav odnos čuvam za prijatelje.«
Nešto mu je bljesnulo preko lica i očekivala sam da će se otresti na mene
onako kako smo on i ja oduvijek činili. Ali umjesto toga je rekao: »Catalina.« I
nije zvučalo kako treba, bilo je daleko, daleko od otresitog. »Da kažem kako
nisam mislio ono što sam rekao u subotu, ne bi ništa promijenilo, stoga neću.«
»Dobro«, rekla sam, ni moj glas nije zvučao kako treba. Iako na različit način.
»U redu je ako ne želiš biti moj prijatelj. Ne moraš to objašnjavati ili povlačiti.
Živjela sam s tom spoznajom gotovo dvije godine i nemam ništa protiv.« Aaronov
se pogled zaoštrio, ali nastavila sam: »Nismo desetogodišnjaci koji zajedno
odlaze na igralište. Ne moramo pitati jedno drugo želimo li biti prijatelji. Ne
moramo biti. Pogotovo ne sada kad ćeš mi biti šef. Ne bismo ni trebali biti
prijatelji niti se družiti. I to je u redu. I to je razlog zašto te oslobađam našeg
dogovora. Sama ću se snaći.« Koliko god da je to bilo posljednje što sam
željela. Ali to su lažljive kume bez dečka činile - išle su na vjenčanja same. »Ovo
ne znači da ti ne održavaš svoju riječ, Aarone. Ja te oslobađam od nje.«
Gledali smo se neko vrijeme, srce mi je udaralo o grudi dok sam si govorila
da ono što vidim u njegovim očima nije žaljenje. Nije imalo smisla da se tako
osjeća. Osim ako nije požalio što se upetljao u cijeli ovaj kaos. E, to je nešto što
bih mogla shvatiti.
Zvonjava njegova mobitela zatreštala je uredom i prekinula mi tijek misli.
Aaron nije skidao pogled s mene dok je posezao za njim i javljao se:
»Blackford.« Stanka. Piljili smo jedno u drugo, profil mu je zamjetno očvrsnuo.
»Da, u redu. Pogledat ću. Dvije minute.«
Gledala sam ga kako polaže mobitel natrag na stol i zatim se uspravlja do
pune visine.
Proučio mi je lice tako da su mi se vrat i uši zajapurili. Kao da mi obrazi, nos
i brada skrivaju odgovore koje je tražio.
»Nešto mi ne govoriš«, naposljetku je rekao. I nije pogriješio. Mnogo toga
mu nisam rekla. I tako će i ostati. »Ali strpljiv sam.«
Nešto mi je klonulo u prsima. Nisam shvaćala što je mislio time ni zašto me
odjednom zatezalo u grudima.

125
 Knjige.Club Books

»Radi se o nečem važnom i moram ići.« Zakoračio je u mojem smjeru s

rukama u džepovima i pogledom još uvijek na meni. »Vrati se na posao, Catalina.
Nastavit ćemo razgovor.«
Samo trenutak poslije Aaron je nestao kroz vrata. Ostavio me u svojem uredu
da piljim u prazan prostor. Glavom mi je proletjela misao kako se brzo uživio u
novu ulogu. Da se mene pitalo, nismo imali razloga nastaviti razgovor, kao što
nije postojao razlog zašto bi on trebao biti strpljiv.
Uglavnom zato što, što se nas ticalo, nijedno nije imalo što čekati.

126
 Knjige.Club Books

JEDANAESTO POGLAVLJE

Nakon toga dana sve je krenulo nizbrdo.

Koliko god mi je bila namjera izgladiti sve s Aaronom, naš me razgovor nije
nimalo umirio. Naravno, jasno sam mu dala do znanja da je slobodan, ali njegove
su mi riječi još uvijek visjele nad glavom. I tako posljednja dva tjedna.
Nešto mi ne govoriš, rekao je. Ali strpljiv sam.
Bilo je to kao da čekam da padne bomba.
A osim što nisam znala kako stojimo nakon te tajanstvene izjave, još uvijek
ništa o tome nisam rekla Rosie. Još uvijek. Hoću, čim razradim krizni plan za
situaciju s vjenčanjem. Koje je za samo tri dana. Tri.
Pogledala sam na analogni sat na stolu. Bilo je osam navečer, a moj dan nije
ni približno završio. Kako bi i mogao kada ništa nije išlo po planu? Nisam našla
nikoga tko bi zamijenio Lindu i Patriciju pa sam ih još uvijek ja pokrivala. Još
uvijek nisam dokučila kako ću zabavljati naše goste punih šesnaest sati koliko
je planirano trajanje Dana otvorenih vrata. A saznala sam i da se potencijalni
klijent, Terra-Wind, udomaćio kod jednog od naših najvećih konkurenata. Ne zato
što su bili bolji od nas, nego zato što su bili jedna od onih savjetodavnih tvrtki
koje su nudile svoje usluge po smiješno niskim cijenama.
Kriza kojom sam se bavila posljednja tri sata.
»Hvala, gospođice Martin«, rekao je muškarac u tamnom odijelu s ekrana
mojeg računala. »Proučit ćemo vašu ponudu i donijeti odluku.«
Kimnula sam. »Hvala vam na vašem vremenu«, rekla sam uz pristojan
smiješak. »Veselim se povratnim informacijama, gospodine Cameron. Želim vam
ugodnu večer.«
Prekinula sam konferencijski poziv s predstavnikom povjerenstva za
odlučivanje Terra-Winda, skinula slušalice i na trenutak zatvorila oči. Isuse,
nisam bila sigurna kako je to prošlo. Samo se nadam da sam doprla do njega. Moj
je tim vrijedio svakog dodatnog novčića, a Terra-Wind je tvrtka obnovljivih
izvora energije koja ima sredstva i mogućnost da učini nešto za državu New York.
Željela sam ovaj projekt.
Otvorila sam oči i na mobitelu vidjela sestrin poziv, što mi je uzrokovalo
vrtlog pomiješanih osjećaja. Bilo koji drugi dan automatski bih se javila. Ali ne
danas. Već sam nekoliko njezinih poziva preusmjerila na govornu poštu. Da je
doista bilo hitno, cijela bi obitelj izvršila udar na moj mobitel.

127
 Knjige.Club Books

»Lo siento mucho, Isa«, rekla sam kao da me može čuti. »Nemam se vremena
nositi s još jednom svadbenom apokalipsom.«
Utišala sam mobitel, položila ekran prema dolje i prešla na hrpu životopisa
koje su poslali iz kadrovske službe, za slobodna radna mjesta koja sam trebala
ispuniti. Dva radna mjesta - pregledat ću ih nekoliko, a ostatak ću ponijeti kući.
Nakon četvrtog životopisa ispustila sam svoj marker. Leđima sam utonula na
naslon stolice.
Vrtjelo mi se u glavi, vjerojatno zato što sam radila uglavnom na prazan
želudac. Ponovno. Jer sam bila na dijeti. Krivo, najvjerojatnije. Ponovno
zatvorivši oči, prekorila sam se što sam tako glupa.
Ali koliko god sam se mrzila zbog toga, nisam mogla prestati razmišljati o
pojavljivanju pred Danielom. Moj bivši, mladoženjin brat i kum. Koji je, za
razliku od mene, sretno zaručen. Već sam osjećala kako me baš svaka osoba na
toj svečanosti gleda, kako gleda nas. Kako proučava moju reakciju i procjenjuje
me - od toga kako izgledam do toga kako se mrštim kada se konačno suočavam s
njim. U potrazi za mogućim odgovorima koji bi objasnili zašto sam još uvijek
sama tijekom sveg ovog vremena, a Daniel nije.
Je li ga preboljela? Je li ikad preboljela sve što se dogodilo? Naravno da nije.
Sirotica. Sigurno ju je uništilo ono što se dogodilo.
Pa, je li bilo toliko ludo od mene što sam željela stajati ondje i izgledati dobro?
Ne samo u redu. Ne samo kao da se snalazim. Svima koji gledaju željela sam
izgledati potpuno. Prelijepo, bez mane, nepovrijeđeno. Morala sam odavati dojam
da sam vratila život na pravi put. Da sam sve shvatila. Da sam sretna. S
muškarcem pod rukom.
Objektivno sam znala koliko to glupo zvuči, kako se ne bih trebala ocjenjivati
prema tome jesam li u vezi, izgledam li mršavije i imam li čistu kožu. Ali, Bože,
znala sam da će svi drugi to činiti.
Odmahnula sam glavom u pokušaju da otjeram te misli, ali tim sam pokretom
samo pogoršala vrtoglavicu. Tijelo mi je žudjelo za nečime, bilo čime što bi
umirilo prazninu u želucu.
Voda. To će pomoći.
Zgrabila sam mobitel i ubacila iskaznicu u džep svojih svijetlosmeđih hlača,
ustala sam, sporije nego što bih to željela, i uputila se iz ureda. Niz hodnik se
nalazi jedan od spremnika s vodom. Još tri propuštena poziva od moje sestre. Uz
vremensku razliku, sada zasigurno već spava.

Lina: Lo siento, mladasauruse. *ludi emoji*

Tipkala sam i poruka se na trenutak zamutila. Prestala sam hodati, pokušavala

sam usredotočiti pogled natrag na ekran.

128
 Knjige.Club Books

Lina: Hablamos manana, vale?

Nastavila sam, ali slova na ekranu su zaplesala. Prsti su mi izgubili sigurnost,

kolebali se iznad tipkovnice uređaja. Vid mi se udvostručio i zatim zamaglio,
nisam uspijevala razaznati riječi koje sam mislila da tipkam dok su se pojavljivale
na ekranu.
Ispustila sam drhtav dah i pokušala pritisnuti Pošalji.
Voda. To mi treba.
Podignula sam glavu s mobitela, noge su mi nastavile, odvele me nekoliko
metara niz hodnik. Znala sam da je spremnik s vodom ondje, vjerojatno pet-šest
koraka ispred mene. Ali bijele su mi se točkice razasule pred očima i sve je na
trenutak zatreperilo. Bjelina. Zatim se fluorescentno osvijetljen hodnik vratio,
suzio se, izdužio.
»Opa«, začula sam se kako mrmljam.
Bila sam potpuno nesvjesna da su mi noge nastavile naprijed dok se nisam
morala pridržati rukom za zid.
»O, mierda«, posrnula sam.
Zatvoreni kapci su mi treperili i osjetila sam kako mi se iz lica slila sva krv,
ostavivši me ošamućenu i bez ravnoteže. Natjerala sam se otvoriti oči. Ali vidjela
sam samo bjelinu. Bjelinu i maglovit pokrov koji je prekrivao sve ispred mene.
Iako, možda je to bio zid. Nisam mogla biti sigurna.
Ja... Zeznula sam. I to kako. Osam i trideset. Nema nikoga. To mi je stalno
odzvanjalo u glavi dok sam pokušavala shvatiti stojim li ili padam. I ja... Kvragu.
Nisam se mogla sjetiti. Nisam mogla razmišljati. Koža mi je bila hladna i ljepljiva
i samo sam željela zatvoriti oči i odmoriti se. Odsutno sam zaključila kako je to
loša zamisao kada su mi udovi popustili.
I onda sam legla.
Dobro. Ovo je dobro. Odmorit ću se i onda će mi biti bolje. Prevalila sam se
na stranu. Hladno je, ali će mi... biti... bolje.
»Catalina.« Glas se probio kroz izmaglicu. Bio je dubok. Zabrinut.
Usne su mi bile hladne i osjećala sam se odvojenom od svojeg tijela, stoga
nisam odgovorila.
»Jebote.« Ponovno taj glas. Zatim mi je nešto toplo palo na čelo. »Isuse,
jebote. Catalina.«
Zabrljala sam. To sam znala. Učinila sam nešto pogrešno i željela sam to
priznati naglas kome god da je ondje, ali sve što sam postigla je mrmljanje koje
nije bilo nalik ni na što.
»Hej.« Glas se ublažio, više nije zvučao ljutito.

129
 Knjige.Club Books

A ja sam bila tako umorna.

»Otvori te velike smeđe oči.«
Topao pritisak koji sam osjećala na čelu krenuo mi je niz lice i proširio se
obrazom. Bio je to dobar osjećaj uz hladnu, vlažnu kožu, pa sam se naslonila.
»Otvori ih. Molim te, Catalina.«
Kapci su mi na trenutak zatreperili i otvorili se, naišla sam na dvije plave mrlje
zbog kojih sam pomislila na ocean. Osjetila sam kako ispuštam uzdah, šupljina i
praznina su se na trenutak povukle.
»Evo te.« Ponovno sam začula glas. Sada još blaži. Oživljen.
Dok sam polako treptala, vid mi se vratio na bljeskove. Duboke plave oči.
Kosa tamna poput crne tinte. Čvrsta linija čeljusti.
»Lina?«
Lina.
Bilo je nečega neobičnog u tom glasu koji je zazvao moje ime. Ono kojim su
me svi zvali.
Ne, ne svi.
Još sam malo treptala, ali prije nego što sam uspjela usredotočiti pogled na
jednu točku, netko me podignuo u zrak. Pokret je bio spor, tako nježan da sam ga
isprva jedva primijetila, ali onda smo se pokrenuli. I nakon nekoliko sekundi
kretanje je bilo dovoljno da mi se ponovno zavrti.
»Mi cabeza«, rekla sam ispod glasa.
»Žao mi je.« Osjetila sam kako riječi grme pokraj mene, postala sam svjesna
kako mi obraz počiva na nečemu vrelom i čvrstom. Nečemu s otkucajima srca.
Na prsima. »Samo ostani budna, u redu?«
U redu, ostat ću. I zaronila sam u prsa, spremna prepustiti se iscrpljenosti koja
mi je ljuljala tijelo.
»Otvorenih očiju, molim te.«
Nekako sam poslušala. Pogled mi je pao na rame koje je izgledalo neizmjerno
poznato dok smo se kretali. I postupno mi se vid razbistrio. Podignula sam glavu,
više mi se nije vrtjelo. Znoj na meni se ohladio. Pogled mi je lutao uokolo dok mi
je sjećanje na ono što se dogodilo projurilo glavom. Onesvijestila sam se jer nisam
dovoljno jela. Kao totalna glupača. Uzdahnuvši, pogledala sam gore, usmjerivši
pogled na čeljust i bradu iznad koje su se nalazile čvrsto stisnute usne.
»Aarone«, prošaptala sam.
Plavi se pogled na trenutak susreo s mojim. »Drži se. Skoro smo došli.«
Bila sam u Aaronovu naručju. Lijevom mi je rukom obuhvatio noge, dlana
raširenog na mojem bedru. Desna mu je bila oko mojih leđa, njegovi su dugački
prsti rašireni na mojem boku. Prije nego što sam uspjela krenuti u dubinsku

130
 Knjige.Club Books

analizu toga ili se usredotočiti na utješnu i divnu toplinu koja je isijavala iz njega
na mene, spustio me.
Zbunjeno sam se ogledala. Pogledom sam nabasala na ono grozno, potresno
umjetničko djelo djeteta s golemim očima. Nikad mi se nije sviđalo i znala sam
točno kamo pripada. Mogli smo biti samo u Jeffovu uredu. On je jedina osoba
koju poznajem a da ga ne smatra zastrašujućim.
Sjela sam na luksuznu površinu, pa leđa naslonila na nešto što se činilo kao
jastuk. Položila sam ruke sa strane, primijetivši tkaninu pod prstima. Koža. Kauč.
Jeff ga je imao u uredu. Bila je to jedna od onih kožnih sofa koje su izgledale
pretenciozno i profinjeno.
Aaron mi je još jedanput dlanom dodirnuo obraz i ponovno sam obratila
pažnju na njega. Bio mi je blizu, vrlo blizu. Klečao je na podu ispred mene.
Njegov je dodir bio utješan, ali izraz lica nije mu bio u skladu s umirujućim
učinkom njegovih prstiju na mojoj koži.
»Želiš li leći?« upitao je uz oštrinu u glasu.
»Ne, dobro sam.« Natjerala sam se glasom izraziti snagu koju nisam osjećala.
Obrve su mu se skupile u mrgodan izraz. »Izgledaš tako ljutito.« Bila je to
primjedba koju sam vjerojatno trebala zadržati za sebe, ali pretpostavila sam da,
s obzirom na okolnosti, nisam u položaju birati što govorim. »Zašto si ljut?«
»Kad si posljednji put jela, Catalina?« Još se više namrštio i premjestio na
koljenima, uspravivši leđa. Vidjela sam kako izvlači nešto iz džepa.
Napravila sam grimasu. »Ručak? Čini mi se. Možda prije rani ručak jer nisam
stigla doručkovati, pa sam imala vremena oko jedanaest.«
Zaustavio je ruku u zraku ispred mene, što mi je omogućilo da vidim to nešto
što je držao. Bilo je zamotano u bijeli voštani papir. »Isuse, Catalina.« Prostrijelio
me pogledom od kojeg bi svatko zadrhtao. Koji će mu svakako pomoći na
skorašnjem novom položaju.
No iako je moj spremnik bio gotovo prazan, još uvijek sam bila Lina Martin.
»Dobro sam, gospodine Robote.«
»Ne, nisi«, uzvratio mi je. Zatim mi je vrlo pažljivo položio u krilo ono za što
sam već znala da je ukusna energetska pločica iz domaće radinosti Aarona
Blackforda. »Onesvijestila si se, Catalina. To je dosta daleko od toga da si dobro.
Pojedi ovo.«
»Hvala. Ali sada mi je dobro.« Pogledala sam dolje, proučavajući darovanu
hranu. Zgrabila sam je drhtavim rukama. Odmotala je nespretnim prstima.
»Uvijek nosiš ovo sa sobom?« oklijevala sam, želudac mi se iz nekog razloga
žalio.
»Jedi, molim te.«
Tako čudno, mogao je reći molim te a da to zvuči kao prijetnja.

131
 Knjige.Club Books

»Isuse.« Zagrizla sam. Zatim sam progovorila punih usta - jer, koga briga?
Doslovno me upravo pokupio s poda, blijedih usana, znojnu i spremnu da se
dramatično onesvijestim. »Rekla sam da sam dobro.«
»Nisi«, zagrmio je. Stjerao me u kut uz upozorenje. »Blesava si.«
Namrštila sam se, željela sam se uzrujati, ali slagala sam se s njim. Nije morao
znati da sam na njegovoj strani.
»Tvrdoglava ženo«, promrmljao je ispod glasa.
Prestala sam žvakati, pokušala sam ustati i odmarširati iz tog ureda. Zaustavio
me neobično nježnim rukama na mojim ramenima.
»Nemoj me iskušavati.« Taj prokleti namršteni izraz vratio se uz osvetu.
Posustala sam pod nježnim stiskom njegovih velikih dlanova i dopustila tijelu
da se zavali.
»Pojedi pločicu, Catalina. Nije ni približno dovoljna, ali zasad će poslužiti.«
Zadrhtala sam osjetivši blagi dodir njegove ruke na ramenima. »Jedem. Nema
potrebe da mi naređuješ.« Skrenula sam pogled i nastavila žvakati, pokušala sam
ne razmišljati o tome koliko želim te dlanove natrag na sebi. Ili te dugačke i velike
ruke oko sebe. Trebala mi je utjeha. Osjećala sam se prenapeto, kao da mi je cijelo
tijelo hladno, mišići preopterećeni.
»Ostani ovdje. Odmah se vraćam.«
Kimnula sam, nisam podignula pogled. Jednostavno sam se ograničila na
žvakanje pločice.
Tek nekoliko trenutaka kasnije Aaron se vratio. Odlučnim koracima i
uspravnih leđa. »Voda«, najavio je i spustio bocu u moje krilo. Položio je i moj
mobitel pokraj mene.
»Hvala.« Odvrnula sam čep i ispila četvrtinu boce.
Kada sam završila, ponovno sam podignula pogled. Aaron je sada stajao
ispred mene. Još uvijek je izgledao ljutito i namršteno. Dopustila sam pogledu da
padne s njegova lica, osjećala sam se dodatno malenom dok sam sjedila ondje, a
on se uzdizao iznad mene.
»Pa, valjda će ovo uskoro biti tvoj ured. Nadam se da će ti dopustiti da ga
preurediš.« Pogledala sam na užasnu sliku iza njega.
»Catalina.« Način na koji je izgovorio moje ime sadržavao je upozorenje.
Uf. Nisam bila raspoložena za bukvicu.
»To je bilo tako glupo. Ne jesti, riskirati hipoglikemiju kada je cijela zgrada
prazna. Što da si izgubila svijest a da nije bilo nikoga tko bi te pronašao?«
»Ti si bio ovdje, nisi li?« odgovorila sam, još uvijek ga ne pogledavši. »Ti si
ionako uvijek ovdje.«
Grlo mu je proizvelo zvuk. Još jedno upozorenje. Ne seri, reklo mi je.

132
 Knjige.Club Books

»Zašto ne jedeš?« Njegovo je pitanje bilo kao udarac šakom u trbuh. »Uvijek
si, ali uvijek imala nešto u ruci. Zaboga, izvlačila si kolače iz džepova u
najneobičnija i najneprikladnija vremena.«
To me navelo da pogledam gore i susretnem se s ledenim očima. I jesam, bila
sam izjelica. To je bio dio problema, nije li?
»Zašto to sada ne činiš? Zašto to ne činiš već mjesec dana? Zašto ne jedeš kao
inače?«
Pogledala sam ga prijekorno i skupila dlanove. »Nazivaš li ti to mene...«
»Nemoj«, zasiktao je. »Nemoj ni pokušavati.«
»Dobro.«
»Reci mi«, ustrajao je, pogled mu je bio tvrd poput kamena. »Zašto ne jedeš?«
»Zar nije očito?« Dah mi se ubrzao, svaka me riječ stajala sve više i više truda
da je izgovorim. Da priznam istinu. »Jer želim smršaviti, u redu? Za vjenčanje.«
Ustuknuo je. Zgroženo. »Zašto?«
Većina krvi koja mi je prije napustila glavu sada je pojurila natrag. Grozan
odabir trenutka. Baš kao i sve drugo u mojem životu. »Zato«, dahnula sam. »Zato
što je to ono što ljudi rade prije tako važnog događaja. Zato što želim izgledati
najbolje što mogu, koliko god to tebi čudno zvučalo. Zato što želim izgledati što
je moguće sjajnije. Zato što sam, izgleda, išla uokolo i trpala se kolačima dvadeset
četiri sata dnevno, a tijelo mi ih je svakako uskladištilo. Zato što sam jednostavno
to učinila, u redu? Zašto je to važno?«
»Catalina«, rekao je, čula sam mu u glasu koliko je zbunjen. »To je smiješno.
Nikad nisi bila takva.«
Je li time mislio da mi nije bilo važno kako izgledam? Da se ne trudim
izgledati lijepo. »Molim, Aarone?« prošaptala sam, glas me nije slušao. »Što je
točno toliko smiješno? Je li to tako teško povjerovati kad se radi o meni? Da sam
takva? Da mi je važan moj izgled?«
Progutao je slinu. »Ne treba ti ništa od tih glupih sranja. I pametnija si od
takvih dijeta.«
Trepnula sam.
Zatim sam još malo treptala. »Jesi li ti to upravo rekao glupa sranja? Na
poslu?« Stišala sam glas. »U Jeffovu uredu?«
Kada sad razmislim o tome, i prije je znao nabaciti nekoliko loših riječi, nije
li?
Pogledavši dolje, odmahnuo je glavom, ramena su mu pala, kao da je poražen.
»Isuse«, izdahnuo je. »Kvragu, Catalina.«
Opa. »Sve ove psovke«, rekla sam istražujući mu lice kako bih otkrila što se
s njime događa. »Mislim da mi se uši nikad neće oporaviti, Blackforde.«
Jednom rukom posegnuo je za stražnjim dijelom svojeg vrata. Glava mu je
pala unatrag i jako me podsjetila na onaj trenutak koji nisam mogla zaboraviti.
133
 Knjige.Club Books

Kada je nakon toga uslijedio divan smijeh. Kada se slobodno smijao. Vedro
koliko je god to moguće. Ali sada ništa od toga nije činio. Samo je trznuo usnama,
krajevi očiju sitno su mu se namreškali.
»Slatka si«, rekao je suhoparno. »Ali nemoj misliti da sada možeš igrati na tu
kartu. Još uvijek sam ljut.«
Slatka? Slatka kao slatka ili slatka kao nešto maleno i zabavno i nešto čemu
se smiješiš s naklonošću? Ili možda slatka kao...
Zaustavila sam se. Na trenutak sam zatvorila oči samo kako bih prestala
razmišljati.
»Je li ti bolje? Misliš da možeš stati na noge?«
Otvorila sam oči i kimnula. »Da. Nema potrebe da me ponovno nosiš uokolo.«
Iako mi je u prsima zatitralo i podsjetilo me kako mi je bilo udobno ondje gore.
»Hvala.«
»Mogu ako...«
»Znam da možeš, Blackforde«, prekinula sam ga. Ako ponudi još jedanput,
mogla bih i prihvatiti. »Hvala što si to maloprije učinio, ali imam sve pod
kontrolom.«
Kimnuo je i pružio mi ruku. »Hajde. Idemo. Uzet ćemo tvoje stvari i odvesti
te kući.«
Nisam posegnula za njom. »Mogu...«
»Prestani, hoćeš li?« prekinuo me. Bože, oboje smo tako nevjerojatno
tvrdoglavi. »Ovako, možeš mi dopustiti da te ispratim i odvezem kući«, zastao je
vrlo dramatično, »ili ću te iznijeti iz ove zgrade u automobil.«
Odoljela sam njegovu pogledu, podignula ruku i zadržala je u zraku, tek
nekoliko centimetara dalje od njegove. Vagala sam njegove riječi. Sabirala misli.
Ignorirala misao da mi ništa ne bi bilo draže nego da iskuša drugu opciju. I
uznemirila me ta spoznaja da uživanje ne bi bila posljedica toga što mu
proturječim, nego samog čina.
»Dobro«, rekla sam i omotala prste oko njegovih koliko god sam mogla, s
obzirom na razliku u veličini. »Nema potrebe da se odmah uzrujavaš,
Blackforde.«
Uzdahnuo je. Ali me povukao na noge čineći nešto s našim rukama. Nešto što
je nekako promijenilo položaj naših dlanova koji su sada bili priljubljeni jedan uz
drugi.
Leptirići su mi poletjeli posred trbuha. Izlazeći iz ureda, shvatila sam da on
uskoro više neće biti Jeffov, ured našeg šefa. Postat će Aaronov.
Dovoljno brzo.
Što bi trebao biti dovoljan razlog da mu odmah pustim ruku i otrčim u
suprotnom smjeru. Trebalo bi biti dovoljno da odbijem srdačno primiti njegov
dlan ili mu dopustiti da me odveze kući.

134
 Knjige.Club Books

Trebalo bi biti. Ali ironično, u posljednje vrijeme ne primjenjujem baš mnogo

tih trebalo bi. Pa, što znači još koji?

»HALO?« Udaljeni muški glas vratio me u život.

Un poquito más, tiho sam preklinjala dok sam se borila da se vratim u
zaborav. Un ratito más.
»Aaron je.«
Aaron?
Zatvorenih očiju, dok mi je svaka misao bila ljepljiva i teška, mlitavo sam
pokušala shvatiti što se događa. Zašto je Aaronov glas tik kraj mene? Željela sam
ponovno zaspati.
Nejasno sam prepoznala prigušene vibracije svojstvene motoru. Jesam li u
automobilu? Autobusu? Nismo se kretali.
San. Da, to je imalo smisla. Je U tako?
Zbunjena i iscrpljena, zakopala sam se dublje u toplinu svojeg kreveta i nisam
marila što sanjam Aarona. Ionako to ne bi bilo prvi put.
»Da, taj Aaron.« Muški glas više nije bio dalek. »Da, bojim se da je tako«,
nastavio je. Svaka me riječ sve više budila. »Sada spava.«
Na ruci sam osjetila milovanje lagano poput perca. I koža mi je bljesnula
natrag u život. Osjećaj je bio previše stvaran da bi bio san.
»Ne, sve je u redu.« Aaronov bariton odjeknuo mi je u ušima i pronašla sam
čudnu utjehu u tome što sam ga prepoznala. »Dobro, reći ću Catalini da te
nazove.« Stanka. Nakon koje je uslijedio hihot. »Ne, nisam jedan od njih. Volim
meso. Pogotovo pečenu janjetinu.«
Meso. Da. To je nešto što sam i ja voljela. Trebali bismo zajedno jesti meso,
Aaron i ja. Misli su mi na trenutak odlutale, razmišljala sam o sočnoj i hrskavoj
janjetini i o Aaronu.
»Dobro. Hvala, također, Isabel. Bok.«
Čekaj. Čekaj.
Isabel?
Isabel, kao moja sestra Isabel?
Još se zbunjenosti uvuklo u moj još uvijek zamagljeni um. Osjetila sam kako
mi jedno oko podrhtava i otvara se. Nisam bila u svojem krevetu. Bila sam u
besprijekornom automobilu. Opsesivno besprijekornom.
Aaronovu automobilu.
Bila sam u Aaronovu automobilu. To nije bio san.

135
 Knjige.Club Books

I... Isabel. Zvala me ranije danas, nije li?

I slala mi poruke. A ja sam je ignorirala.
Sve odjednom, svi događaji posljednjih sati obrušili su se na mene i preplavili
moj tek napola funkcionalan mozak.
Ne. U potpunosti sam otvorila oči i poskočila.
»Budna sam«, objavila sam.
Dok sam okretala glavu s jedne strane na drugu, pogled mi je zapeo za
vlasnika automobila u kojem sam spavala. Objema je rukama prošao kroz kosu,
izgledao je kao da je na izmaku snaga.
Okrenuo je glavu u mojem smjeru. »Dobro došla natrag«, rekao je čudno me
pogledavši. »Ponovno.«
Srce mi se stisnulo. Zašto točno, nisam imala pojma.
»Bok«, protisnula sam, a mozak mi je bio u rasulu.
»Zvala je tvoja sestra«, rekao mi je Aaron, od čega mi se napelo cijelo tijelo.
»Pet puta zaredom«, dodao je.
Zaustila sam, ali jezik mi nije oblikovao riječi. Bilo koje riječi.
»U redu je. Nešto o čudnoj poruci koju si joj poslala«, objasnio je dok mi je
pružao mobitel.
Obujmila sam ga, nakratko okrznuvši Aaronove prste.
Osjećala sam Aaronov pogled na sebi dok sam provjeravala poruku. Bože,
bila je nerazumljiva. Zabrinjavajuće nerazumljiva.
Aaron je nastavio: »Onda je ona nastavila o rasporedu sjedenja ili stolovima,
mislim? Možda i nešto o ubrusima.«
Pogledala sam ga i uhvatila kako jednom rukom ponovno prolazi kroz kosu.
Mišići na raci su mu se napeli, a izgleda da je moje, još uvijek pospane oči
zaokupio taj i samo taj pokret.
»Žao mi je. Nisam se trebao javiti«, rekao je Aaron pa sam mu još jedanput
pogledala u lice.
»U redu je«, priznala sam, šokiravši samu sebe. »Ako me zvala u tri ili četiri
ujutro prema španjolskom vremenu, to znači da je bila istinski zabrinuta.
Vjerojatno bi poslala njujorške vatrogasce u moj stan da se nisi javio.«
Nešto mu je neobično sjalo u očima. »Drago mi je što to čujem jer ti je mobitel
zvonio i zvonio. A ti...« Lagano je odmahnuo glavom. »Spavala si ko top,
Catalina.«
Nije pogriješio.
Čak me ni dolazak apokalipse - čak i da četiri jahača smrti galopiraju u mojem
smjeru i izvikuju moje ime - ne bi mogao probuditi kada duboko spavam. Što je
bilo ironično, jer zamisao razgovora između Aarona i Isabel za mene je bila
jednaka apokalipsi.

136
 Knjige.Club Books

Razrogačila sam oči pri toj spoznaji.

Aaron je razgovarao s mojom sestrom. Spomenuo je meso. Pečenu janjetinu.
Koja je bila na jelovniku za vjenčanje. U glavi mi se kovitlalo što to
podrazumijeva.
»Jesi li dobro?« upitao je Aaron dok sam potiho paničarila.
»Jesam«, lagala sam i prisilila se na osmijeh. »Turbo-mrak dobro.«
Aaron je podignuo obrve. Možda je to odalo koliko nisam bila turbo-mrak
dobro.
»Rekao sam joj da si dobro, da samo spavaš. Ali mislim da bi je sutra trebala
nazvati.« Pokazao je na moj mobitel. »Sudeći prema petominutnom monologu na
španjolskom, prije nego što sam uopće uspio reći da nisi ti na liniji, rekao bih da
će se bolje osjećati kada je nazoveš.« Aaron je trznuo usne u začetak osmijeha.
»Da«, promrmljala sam, malo previše obuzeta njegovim usnama dok bih se
zapravo trebala baviti rješavanjem ove nastale krize. »Dobro.«
Taj se vragolasti smiješak raširio u osmijeh.
O, čovječe. Zašto je izgledao tako dobro na njemu? Nije se ni približno
dovoljno smiješio.
Što nije bilo važno.
Bilo je važno to što je Aaron razgovarao s mojom sestrom, a ona je govorila
bez dlake na jeziku. Uvijek.
»Pa, Aarone,« počela sam, riječi su mi izletjele, »kada si razgovarao s mojom
sestrom, rekao si joj svoje ime. Je li tako?«
Podignuo je obrvu. »Da, to ljudi čine kada se predstavljaju.«
»Dobro.« Vrlo polako sam kimnula. »A kako si to točno rekao? Kao, Hej, ja
sam Aaron.« Snizila sam ton i oponašala njegov. »Ili kao, Ja sam samo Aaron. Ja
sam nitko i ništa. Bok.«
Nagnuo je glavu. »Nisam siguran razumijem li pitanje, ali ići ću naslijepo i
odabrati prvu opciju. Iako mi glas uopće ne zvuči tako.«
Izdahnula sam kroz nos i prinijela vrške prstiju sljepoočnicama. »O, Aarone.
To nije dobro. Ja sam...« Trepnula sam, osjećala sam se nemoćno. »O, Bože.«
Aaron se namrštio. »Catalina,« njegove plave oči zabrinuto su me proučavale,
»možda bih te trebao odvesti u bolnicu na pretrage. Možda si udarila glavom kad
si pala.«
Nagnuo se, položio jednu ruku na upravljač, a drugu na ključeve.
»Čekaj, čekaj.« Zaustavila sam ga tren prije nego što je upalio motor. »Nije
to. Dobro sam. Ozbiljno.«
Dobacio mi je pogled. »Dobro sam.«
Pogledao me kao da mi ne vjeruje.
»Stvarno jesam.«

137
 Knjige.Club Books

Opustio je ruke i spustio ih u krilo.

»Ali trebam da učiniš nešto za mene.« Vidjela sam da kima. Opa, dobro. To
je bilo lako. »Moraš mi reći što si točno rekao Isabel.«
»Razgovarali smo o tome. Prije manje od minute.« Prinio je ruku stražnjem
dijelu vrata.
»Učini to za mene. Udovolji mi.« Slabašno sam mu se osmjehnula. »Moram
znati što si rekao.«
Gledao me kao da sam zatražila od njega da skine odjeću i otpleše
koreografiju nasred Times Squarea.
Ja bih bila totalno za to - ali opet, nevažno.
»Molim te.« Iskušala sam sreću s čarobnim riječima.
Aaron je neko vrijeme piljio u mene. I nekako sam otkrila da su te dvije riječi
ključ da on nešto učini za mene a da se ne posvađamo.
Uzdahnuo je i utonuo dublje u sjedalo. »Dobro.«
»I uz što je više pojedinosti moguće. Upotrijebi njezine točne riječi, ako
možeš.«
Ponovno je uzdahnuo. »Nakon što smo se prebacili na engleski, rekla je da
joj je drago što smo se upoznali. Da ti je bolje da imaš dobar izgovor zašto joj se
ne javljaš jer je ta poruka bila strašna. Da će joj glupi hipi zadužen za cvijeće
uništiti vjenčanje jer joj sada stolnjaci neće biti u skladu s buketima.«
Na to sam frknula. Taj će jadni cvjećar platiti za svoje grijehe.
Nastavio je: »I da se vidimo za nekoliko dana. Na vjenčanju.« Taj je dio izbio
sve dobro raspoloženje iz mene. »Prije toga me pitala jesam li jedan od onih
hipstera koji ne jedu meso. Jer u tom slučaju mora opozvati moju pozivnicu na
vjenčanje. Tada je dodala da se šali i rekla da mi je bolje da dođem ako znam što
je dobro za mene. Pogotovo ako volim pečenu janjetinu. Rekao sam, naravno.
Volim janjetinu, da budem iskren. Zapravo je ne jedem dovoljno često.«
Ispustila sam grozan, glasan, životinjski jauk. »Mierda. Qué desastre. Qué
completo y maldito desastre.« Prinijela sam ruke licu, prekrila ga dlanovima i
poželjela da se tako mogu sakriti od cijele ove situacije.
»I ona je možda rekla nešto slično dok je mislila da si ti na liniji.« Tada je, uz
znanstvenu znatiželju, upitao: »Što to točno znači?«
»Znači sranje. Nered. Fijasko. Katastrofa«, odgovorila sam, a glas su mi
prigušili prsti.
Aaron je promrmljao nešto u znak slaganja. »To bi svakako bilo u skladu s
tonom na početku našeg razgovora.«
»Aarone,« pustila sam ruke da mi padnu u krilo, »zašto si joj rekao da ćeš
doći? Vjenčanje je za nekoliko dana. Ja letim u Španjolsku za tri dana.«
»Upravo smo prošli kroz ovo«, rekao je zazvučavši iscrpljeno poput mene.
»Nisam joj rekao da ću doći. Ona je pretpostavila da hoću.«
138
 Knjige.Club Books

Dobacila sam mu brz pogled.

»Nakon onoga što se dogodilo?« rekla sam mu iskušavši novi pristup temi.
»Nakon našeg razgovora i nakon što smo se složili da naš dogovor više ne vrijedi?
Dopustio si joj da pretpostavi kako ćeš doći.«
Zar je zaboravio na to? Jer ja nisam.
»Rekao sam ti da ćemo razgovarati o tome.«
Kada, poželjela sam ga upitati. Kad budem na putu u zračnu luku? Nismo više
imali vremena razgovarati ni o čemu.
»Ali nismo razgovarali, Aarone.«
Dva tjedna. Imao je dva tjedna da započne razgovor. I koliko god da sam se
mrzila zbog toga, dio je mene čekao i nadao se da će to učiniti. To je barem
objašnjavalo zašto se nisam natjerala da kažem Rosie. Ili svojoj obitelji. Još.
Odmahnula sam glavom. Bila sam tako glupa. »I ne moramo. Nemamo o
čemu.«
Aaron je stisnuo čeljust, nije rekao više ništa.
Telefon mi se oglasio nekoliko puta, ali ignorirala sam ga. Bila sam zauzeta
strijeljanjem Aarona pogledom.
Iscrpljena, odustala sam i naslonila glavu na skupocjen naslon za glavu
suvozačkog sjedala. Isključila sam se zatvorivši kapke i poželjela da isto tako
mogu isključiti svijet.
Zvuk mojeg mobitela koji se oglasio s još nekoliko poruka natjerao me da
pogledam u krilo.
Ponovno sam ga ignorirala. »Što da učinim?« razmišljala sam naglas. »Za
nekoliko će sati Isabel nazvati svakoga da mu kaže kako je razgovarala s Lininim
dečkom na mobitel.« Sjebala sam se kako god okreneš. »Valjda im uvijek mogu
reći da sam prekinula s tobom.« Ispustila sam dugačak izdah. Tada sam
se okrenula da ga pogledam. »Ne s tobom kao s tobom. Nego s...« Odmahnula
sam glavom. »Znaš što mislim.«
Na to se Aaron uspravio u svojem sjedalu zauzevši još više mjesta u
automobilu.
Prije nego što je ijedno od nas uspjelo nešto reći, moj je mobitel ponovno
zazvonio. Podignula sam ga iz krila s namjerom da ga utišam. »Por el amor de
Dios.«
Zabrinjavajuće velik broj poruka bljeskao je na mojem ekranu i potvrdio moje
sumnje.

Isabel: Upravo sam razgovarala s tvojim dečkom *emoji koji se ceri* Glas
mu je jako dubok i seksi.

139
 Knjige.Club Books

Mamá: Tvoja sestra mi je rekla da je razgovarala s Aaronom. Ako želi jelo

bez mesa, još uvijek možemo razgovarati s restoranom i zamoliti ih da
pripreme riblje jelo. Jest će ribu, zar ne? To nije meso, je li tako?

Mamá: Osim ako vegetarijanci ne jedu piletinu. Jedu li? Charo je prije
bila fleksotarijanka. Fleksatarijanka? Ne sjećam se. Ali i dalje je jela šunku
i kobasice. Ne pratim ja te prehrambene trendove.

Mamá: Ako jest, možemo zatražiti i piletinu. Pitaj ga.

O, Isuse mili. Zašto je, pobogu, moja majka još uvijek budna?

Isabel: Čudno je što ne znam kako tvoj dečko izgleda. Je li ružan? To je u

redu. Kladim se da to nadoknađuje na druge načine *emoji patlidžan*

Mamá: Samo mi javi što jede. Bit će u redu. Neću reći abueli. Znaš kakva
je.

Isabel: Šalim se, znaš. Ne bih procjenjivala tvojeg dečka na osnovi

izgleda.

Isabel: Isto tako, neću tražiti sliku njegove kite jer je to tvoja stvar, ali
neću se ni žaliti ako mi je želiš pokazati.

Zastenjala sam.

Isabel: Opet se šalim *srce*

Isabel: Ali ne i u vezi sa seksi glasom. To je bilo *vatra*

»Dakle, imamo dvije mogućnosti«, rekao je čovjek pokraj mene.

Naglo okrenuvši glavu i gotovo se sudarivši s njegovom, vidjela sam kako mi
gleda preko ramena. Blizu - usne su mu bile tako blizu mojem obrazu.
Trznula sam mobitelom prema svojim prsima, a lice mi se užarilo. »Koliko si
uspio pročitati?«

140
 Knjige.Club Books

Aaron - moj budući šef - slegnuo je ramenima. »Dovoljno.« Naravno da jest.

Ipak je ovo show Line Martín.
»Barem dovoljno da ti savjetujem da ne prekineš sa mnom dok ne čuješ koje
su nam preostale mogućnosti.«
Nepozvan se ugurao u moj problem, moju dilemu, točno u središte zbivanja.
Trebala bih biti ljuta. Bijesna. I željela sam biti. Ali zbog tog nama, te spoznaje
da se ne moram sama nositi s cijelim ovim kaosom koji sam stvorila i koji je
prerastao u složenu mrežu laži koja je uključivala i njega, osjećala sam se malo
bolje. Manje bespomoćno. Malo manje usamljeno.
»Nama?« rekla sam začuvši sumnju u svojem glasu. Nevoljkost da
povjerujem u ono što sam govorila. Nadu da ću si to ipak dopustiti.
Aaron me prostrijelio pogledom koji sam vrlo dobro poznavala. Ovo će biti
posljednji put da će izgovoriti što god da sada kaže. »Neću te prisiljavati na ovo,
Catalina. Ne kada postoji nešto što mi ne govoriš. Nešto zbog čega si se drastično
predomislila nakon Jeffove objave.« Podignuo je ruku i zagladio kosu, kao da se
na nešto pripremao. »Rekao sam ti da ćemo razgovarati, a nismo. Za to sam ja
kriv. Imam objašnjenje, ali sada nije važno.« Na trenutak je pustio da mi to sjedne.
I jest. Sjelo mi je na dno želuca. »Ovo nam može upaliti. Može ako ti želiš.«
Zastao je, a meni je dah zapeo u grlu. »Ja ću se potruditi da upali.«
Zagledala sam se u oči koje su sjale od odlučnosti.
Željela sam to. Željela sam da ovo upali. Imao je pravo kada je rekao da mi je
ovo najbolja opcija. Jer je to i bila. Čak i prije ovog razgovora s Isabel. Ali stvari
su se promijenile prije dva tjedna.
Promaknut će ga. Postat će mi šef. To poništava naš dogovor. Naučila sam
lekciju s Danielom.
A sada se opet sve promijenilo.
Svi kod kuće će ga očekivati. Sada više nego ikad. Prekasno je da posustanem.
Možda... ako nitko s posla nikad ne dozna za naš dogovor, ne bi bilo rizika.
Nitko nije imao razloga ni pomisliti kako bismo ikamo išli zajedno, a kamoli sve
do Španjolske na vjenčanje. Nitko nije saznao za dobrotvornu priredbu. U glavi
sam cijelo vrijeme vrtjela isti scenarij. Koji me ispunjavao užasom. Kako slijećem
u Španjolsku bez pratnje. Sama. Zaglavljena u prošlosti. Svi mi se sažalno
smiješe. Dobacuju tužne poglede. Došaptavaju se o meni.
Srce mi se spustilo u pete i podsjetilo me na maloprije, kada sam se gotovo
onesvijestila.
»Koja je prva mogućnost?« prošaptala sam, iscrpljena od pokušaja da dođem
do vlastitog zaključka. »Rekao si da imamo dvije mogućnosti. Koja je prva?«
Aaron je složio poslovan izraz lica. »Prva mogućnost, ti letiš kući sama.
Koliko god ti to ne savjetujem, to je mogućnost.« Začuvši to iz tuđih usta, niz ruke
su mi prošli trnci. »Siguran sam da ćeš biti dobro. Ali to ne znači da je najlakši
put prema... čemu god da želiš postići.«
141
 Knjige.Club Books

»Ne želim postići ništa.«

»U to nijedno od nas ne vjeruje. Ali u redu je. U svakom slučaju imaš drugu
mogućnost. I za razliku od prve, ako se odlučiš za drugu, nećeš biti sama. Imat
ćeš potporu.« Položio je dlan na svoja široka prsa. »Mene. Znaš bolje od većine
ljudi da zahtjevni projekti trebaju pravu vrstu potpore kako bi uspjeli. Stoga, ako
me povedeš, učinit ću upravo to. Ne moraš se ni s kim suočiti sama. Daješ im
upravo ono što si im i obećala.«
Nešto mi se u prsima trznulo. I gotovo sam ih morala protrljati rukom kako bi
ih umirila.
»Time što ćeš me dovesti kao svoju pratnju i dečka, što je dio cijele priče koji
si mi prikladno prešutjela, hvataš se ukoštac s problemom u njegovoj srži - da se
pojaviš sama i bez dečka. Vrlo je jednostavno.«
Aaron Blackford besprijekorno je postavio sve na svoje mjesto. Ravno u
vražju srž.
»Lako? Lud si ako misliš da će ovo biti lako«, promrmljala sam. »Ako me
jedva možeš podnijeti većinu vremena na poslu, zamisli vojsku Lina u svim
veličinama i oblicima. Cijela tri dana.«
»Spreman sam.«
Pitanje je jesam li ja. Jesam li doista spremna baciti se u ovo i potencijalno
riskirati da se povijest ponovi?
Ali Aaron je ponovno progovorio: »Nikad mi nije bio problem raditi i
potruditi se kada želim nešto postići, Catalina. Čak i kada mi ništa ne ide u prilog.«
Način na koji su me te riječi pogodile sličan je borbi za zrak. Kao da je ta
izjava imala dodatnu težinu i udarila me.
Glupa sam.
Ne. Ovo što ću upravo izgovoriti definitivan je pokazatelj moje ludosti i
gubitka posljednjeg tračka razuma. Ali kvragu, nije da nisam i prije pristala na
ovo.
»Dobro«, protisnula sam. »Upozoren si - dvaput. Sada si valjda doista
zaglavio s ovime. Mi smo zaglavili, ti i ja.«
»Nisam ja taj koji je pokušao ovo otkazati, Catalina.« Bio je u pravu, to sam
mu mogla priznati. A zatim je rekao: »Ti si već otprije zaglavila sa mnom.«
Skrenula sam pogled, nisam željela pokazati kako se osjećam zbog toga. »Što
god ti kažeš, Blackforde. Samo se nadam da nećemo ovo zaribati.«
»Nećemo«, odlučno je izjavio. »Ili si zaboravila da, kada nešto odlučim, nikad
ne zakažem?«
Trepnula sam, malo me prestrašila ta posljednja izjava. O, kvragu, ionako je
potrebna određena razina samopouzdanja, možda čak i ludosti, da se ovo izvede.
Zanemarivši to što sam gotovo osjetila olakšanje, kao da mi je netko skinuo
teret s leđa, napokon sam si dopustila da pogledom odlutam izvan automobila.
142
 Knjige.Club Books

»Ovo nije moja ulica.« Nije mi bilo poznato područje na kojem smo bili
parkirani. »Gdje smo?«
»Čekamo večeru«, rekao je pokazujući kroz prozor na kamion s hranom
prekriven šarenim uzorkom tradicionalnih maski za hrvanje i cvjetnih motiva.
»Ovo mjesto ima najbolje riblje tacose u gradu.«
Moj je želudac zakruljio od pomisli na riblje tacose. Iskreno, bilo kakvi tacosi
postigli bi ovakvu reakciju. Ali riblji tacos? Oni su bili moje grešno zadovoljstvo.
»Riblji tacos?«
Namrštio je svoje tamne obrve. A ja sam bila toliko gladna da bih mogla
poljubiti taj mrki pogled. »Voliš ih«, više je izjavio nego pitao.
Tako je. »Zapravo ih obožavam.«
Aaron je kimnuo kao da mi želi reći vidiš? »Možda si nekoliko stotina puta
izrazila Héctoru izljeve oduševljenja prema njima«, Aaron je ležerno komentirao.
Na što sam ja trepnula. Nekoliko milijuna puta, prije nego stotina. »Koliko ćeš ih
ti uzeti? Obično naručim tri.«
Njegova uobičajena narudžba?
»Tri zvuči dobro«, potvrdila sam pomalo odsutno dok sam zamišljala Aarona
kako redovito dolazi ovamo. Naručuje svoja tri tacosa. Umak mu kapa s njegovih
inače besprijekorno urednih prstiju.
Možda i iz kutova njegovih inače nezadovoljnih usana.
Prestani, Lina, prekorila sam se. Tacosi nisu seksi. Neuredni su i ljepljivi.
»Odmah se vraćam«, rekao je otpuštajući sigurnosni pojas.
Nekoliko sekundi prekasno prstima sam prtljala po vlastitom sigurnosnom
pojasu kako bih pošla s njim.
»Nemoj«, naredio je kada je otvorio vrata. »Ostani u autu. Ja ću ih donijeti.«
»Ne moraš me tetošiti niti mi kupovati večeru, Aarone«, požalila sam se,
nisam željela da se osjeća kao da me mora hraniti ili nešto. »Već si učinio
dovoljno.«
»Znam da ne moram«, rekao je izlazeći iz automobila. Nagnuo se i provirio
glavu. »Ionako sam večeras planirao doći ovamo. Ti si samo slučajno bila u
automobilu«, objasnio je kao da je znao da to trebam čuti. Nije pogriješio. »A i
moraš nešto pojesti. Brzo sam natrag.«
Odustala sam i uzdahnula. »U redu.« Petljala sam prstima u krilu dok se on
udaljavao od automobila i ponovno sam ga zazvala. Zaustavio se.
»Neka ipak budu četiri«, zatražila sam nježnim glasom. Glupiranja s dijetom
službeno su završila. »Molim te.«
Aaron me neko vrijeme šutke gledao. Toliko dugo da sam se upitala jesam li
trebala naručiti dodatni taco. Kada je napokon progovorio, učinio je to tako tiho:
»Pokušaj ne zaspati opet, dobro? Ne mogu ti obećati da će ostati hrane kada te i
ako uspijem probuditi.«
143
 Knjige.Club Books

Namrštila sam se. »Bolje ti je da to ne učiniš, Blackforde«, rekla sam ispod

glasa sekundu nakon što je zalupio vratima automobila i prešao ulicu prema
meksičkom kamionu s hranom.
Za manje od trideset minuta u rukama sam držala toplu mirisnu posudu »za
van« i zatvorila vrata stana iza sebe. Pet tacosa - Aaron mi je kupio pet, a ne četiri,
kao što sam mu rekla. S prilogom od riže i paprikama. I nije dopustio da platim
išta od toga.
»Ja ću«, rekao je.
Nakon toga je upisao svoj broj u moj mobitel i zamolio me da mu pošaljem
informacije o letu čim dođem kući. Onda me natjerao da obećam da ću jesti i ići
spavati. Kao da to nije bilo upravo ono za čim sam čeznula u tom trenutku.
I tako, bez prepuštanja panici u kojoj ću se sutra zasigurno probuditi, učinila
sam upravo ono što mi je rekao.
On. Aaron Blackford. Koji će mi ubrzo postati šef, a prije toga lažna pratnja
na sestrino vjenčanje.
Jer, koliko god neočekivano, činilo se da me Aaron Blackford doista razumije.

144
 Knjige.Club Books

DVANAESTO POGLAVLJE

Sati preostali do leta na kobno vjenčanje: dvadeset četiri.

Razina tjeskobe: doseže status izvanrednog stanja.
Krizni plan: kolač od tri vrste čokolade. Brdo kolača.
Ako me jučerašnji dan ičemu naučio, onda je to da sam se ponašala kao totalna
budala prema svojem zdravlju. I iako sam znala da je trpanje čokoladom daleko
od brige o zdravlju, valjda sam bila žena koja ide iz krajnosti u krajnost.
A upravo me to dovelo na Madison Avenue. Točnije, na jedino mjesto u New
Yorku koje je posjedovalo moć da utiša bijesnu zvijer od moje tjeskobe.
»Želiš li svoju narudžbu za van, Lina?« upitala me Sally s druge strane pulta.
»Usput, kako je Rosie? Neće ti se pridružiti?«
»Da je barem ovdje, ali danas sam sama.«
Sinoć sam bila na telefonu s Rosie otprilike dva sata. Nije bilo lako reći joj u
što ću se upustiti, posebno dok je skvičala i bespotrebno gnjavila pričom o vrelim
pogledima između mene i Aarona koje je očito umislila, ali bio je dobar osjećaj
imati najbolju prijateljicu natrag u svojem timu. Čak i kad se radilo o
timu Obmana. To što će me na povratku s kobnog vjenčanja čekati u New Yorku
s osmijehom punim razumijevanja i kantom sladoleda, svakako će mi značiti sve
na svijetu.
»I ne, hvala. Ovdje ću pojesti kolač i popiti kavu.« Zastala sam u razmišljanju.
»Kolače - neka budu dva, molim te«, rekla sam Sally. »Mogu si ugoditi. Imam
cijeli dan za odmor i opuštanje. Uzela sam slobodan dan.«
Pažljivo je vagala zrnca kave. »O, mora da sam ti nedostajala ako ćeš toliko
dugo ostati«, komentirala je dok mi se smiješila preko ramena. »Nije da te krivim.
Kome ja ne bih nedostajala, zar ne?«
Zahihotala sam se. »Naravno da si mi nedostajala. Ti si moja najomiljenija
konobarica na cijelom svijetu.« Pogledom sam pratila njezine pokrete, već su mi
sline curile.
»O. Ma kažeš to samo zato što je ‘roba’ kod mene, ali nastavi, molim te.«
Bila sam spremna to priznati, a možda je i zaprositi ako to znači beskrajne
zalihe besplatne kave do kraja mojeg života. Pritisnuvši tipke koje pokreću
kofeinsku čaroliju, pogled je usmjerila nekamo iza mene.
U Sallynim se očima pojavio oduševljen sjaj.

145
 Knjige.Club Books

»Dobro jutro«, rekla je nekome iza mene. Prije nego što se ponovno
usredotočila na kupca, uputila mi je nestašan pogled. »Isto kao i uvijek? Dupli
espresso bez šećera?« Zastala je, a ja sam osjetila novopridošlicu tik iza sebe.
Namrštila sam se, nešto mi je bilo poznato u toj narudžbi. Crno, gorko i bez
duše, baš kao...
»Stiže, Aarone.«
Ukočila sam leđa i držala glavu ravno prema naprijed, razrogačivši oči.
»Hvala, Sally.«
Taj glas. Pripadao je čovjeku koji će se sutra sa mnom ukrcati - u zrakoplov.
Čovjeku kojeg ću predstaviti svojoj obitelji kao svojeg dragog, lažnog dečka.
Polako sam se okrenula prema njemu, dočekao me par morsko plavih očiju
uokvirenih ozbiljnim izrazom lica koji sam vrlo dobro poznavala. Zaustila sam,
ali nisam dobila priliku išta reći.
»Gore je nego što sam mislio«, rekao je proučivši mi lice dok je stiskao usne
u uobičajenu tanku crtu.
»Molim?« narugala sam mu se imitiravši ga i odmjerivši ga od glave do pete.
»Tvoje oči.« Uperio je prst u smjeru moje glave. »Izgledaju golemo. Veće
nego inače. Jesi li sigurna da je kofein dobra zamisao? Već se doimaš pomalo
uznemirenom.«
Namrštila sam svoje goleme i veće-nego-inače oči. »Uznemirenom?«
»Da.« Ležerno je kimnuo. »Kao da ćeš šenuti svakog trenutka.«
Progutala sam nekoliko ružnih riječi i duboko uzdahnula kako bih spriječila
da ne šenem - kao što je on to rekao - na licu mjesta. »Prvo i osnovno, smirena
sam.« Time sam zaradila pogled koji mi je govorio kako ne nasjeda na to. »Da.
Ne samo smirena, nego i spokojna, samo da znaš. Baš kao ona jezera gdje se voda
nikad ne miče.«
Okrenula sam mu leđa i pogledala Sally, koja se naslonila na šank, s bradom
na rukama, zaokupljena mojim razgovorom s Aaronom. »Sve manje i manje mi
nedostaješ, Sally«, podbola sam je i vidjela kako joj se osmijeh širi dok se
uspravljala. Poprijeko sam pogledala Aarona. »Ne bi li ti trebao biti na poslu,
gospodine Robote? Znaš, umjesto da hodaš uokolo i ističeš koliko uznemireno
izgledaju nasumce odabrane žene?«
»Ti nisi nasumce odabrana žena«, mimo je odvratio i zatim se naslonio na
šank. Tik pored mene. »I bio sam, jutros. Ali ostatak dana sam slobodan.«
»Godišnji?« teatralno sam dahnula. »Mora da se pakao zamrznuo ako je
Aaron Blackford uzeo slobodan dan.«
Nikad to nije činio, nikad.
»Pola dana«, ispravio me.
Sally je na šank položila obje narudžbe. U isto vrijeme. Što mi se učinilo
neobičnim s obzirom na to da sam ja naručila nekoliko minuta prije Aarona.
146
 Knjige.Club Books

Namrštila sam se prema njoj, a ona me je nagradila anđeoskim osmijehom.

»Izvolite, ljudi. Samo najbolje za moje omiljene mušterije. Dupli espresso bez
šećera. I kava s mlijekom.«
To me podsjetilo na nešto što je maloprije rekla o Aaronovoj uobičajenoj
narudžbi.
»Koliko često dolaziš ovamo, Aarone?« upitala sam. Ne često, s obzirom na
to da sam ja vjerni posjetitelj »Around the Cornera«, a nikad nisam naletjela na
njega. »Kako uopće znaš za ovo mjesto?«
Postojali su Google Maps, Tripadvisor, Time Out i milijun drugih stranica
koje bi mogle biti uzrok ovom posjetu. A ipak...
»Dovoljno često«, odgovorio je i izvukao novčanik iz džepa.
Namrštenih očiju pratila sam njegove dugačke prste kako petljaju po
novčaniku i u umu mi je bljesnulo sjećanje. Govorila sam Aaronu o »Around the
Cornera«. Ili sam razgovarala sama sa sobom o njemu, a Aaron je slučajno čuo -
što god. Bilo je to onog dana kada se pojavio i pomogao mi s Danom
otvorenih vrata. Uspravila sam se kada sam to shvatila.
»Što te toliko iznenađuje, Catalina? Slušam što govoriš. Čak i kada mrmljaš
sebi u bradu. Što činiš vrlo često. Ali svako toliko kažeš nešto zanimljivo.«
»Ti čitaš misli ili što?«
»Srećom, ne. Bio bih užasnut kad bih znao o čemu razmišljaš većinu
vremena.« Ispružio je ruku i pružio kreditnu karticu Sally. »Ja ću.«
Dobro. Prvo, užasnut? A drago, ja sam mrmljala? Često?
Pogled na Sally kako uzima karticu prenuo me iz mojega glupog šoka.
»Čekaj«, zaskvičala sam. Ta je privuklo i Sallynu i Aaronovu pozornost.
»Nećeš platiti moju narudžbu. Imam svoj novac.«
»Siguran sam da imaš, ali želim.«
»A što ako ja to ne želim?« obrazložila sam.
Sallyn je pogled skakao s mene na čovjeka pokraj mene. Okrenula sam se i
ugledala Aaronov miran izraz lica.
»Postoji li neki određeni razlog zašto to ne želiš, Catalina? Nešto mi govori
da ne bi ni trepnula na besplatnu kavu i kolač kad bi se radilo o bilo kome
drugom.« Pogledao je na šank. »Kolače.«
»Da. Imam razlog, pametnjakoviću.« Zakoračila sam prema njemu. Malen
korak. Snizila sam ton. »Već ti dovoljno dugujem, a ne govorim samo o
jučerašnjim ribljim tacosima, u redu?« Pogledi su nam se sreli. »Ne moraš me još
dublje gurati u dug.«
Ako se može suditi po načinu na koji mu se izraz lica promijenio, taj
posljednji dio moje izjave doista mu je zasmetao.
»Ne duguješ ti meni ništa«, rekao je mršteći se. »Nisi mi dužna zato što sam
ti kupio tacose, kavu ili bilo što slično.« Odmahnuo je glavom, nekoliko njegovih
147
 Knjige.Club Books

kovrča tamne kose, inače savršeno na svojem mjestu, poskočilo je i otelo mi

pozornost. Mrštenje je nestalo, zamijenio ga je ponešto distanciran pogled.
»Hoćeš U ikad prihvatiti išta od mene bez tolikog otpora?«
»To je...« utihnula sam, nisam znala što da mu kažem. »Na to pitanje nije lako
odgovoriti, Blackforde.«
Nagnuo je glavu. »Shvaćam.«
Zatim je nagnuo svoje veliko tijelo prema meni i smanjio prostor koji nas je
razdvajao. Pokret je bio neočekivan i zastao mi je dah od iznenađenja. Itekako
svjesna koliko mi je blizu prišao, zamucala sam. Odjednom nisam znala što da
kažem i trebam li uopće išta reći.
Aaron je pružio ruku i prstima mi pomilovao lice. Rastvorila sam usne, trnci
su mi se širili tijelom.
Zatim je snizio ton. »Uvijek mi se suprotstavljaš.«
Podignula sam pogled prema njegovu naočitom i strogom licu, svojim je
plavim očima proučavao moju reakciju.
»Opireš mi se.«
Srce mi je preskočilo, kao da sam pretrčala dva-tri kilometra.
Aaron je spustio glavu, približio je usne onamo gdje su mu prije koju sekundu
bili prsti. Gotovo blizu kao kada smo plesali. »Kao da želiš da molim. Je li to
nešto u čemu bi uživala? Da te preklinjem?« Glas mu je zvučao tako prisno.
Prigušeno. Ali njegove sljedeće riječi su mi potpuno pomutile misli. »Radi li se o
tome? Sviđa ti se bacati me na koljena?«
Opa.
Iznimno poznata vrelina uspela mi se uz vrat i proširila obrazima. Grijala me.
Zatim je pojurila natrag prema dolje i u nekoliko sekundi postalo mi je prevruće.
Aaron je zadržao svoj pogled na meni dok mi se nešto preokrenulo u želucu.
»Dopusti mi da te počastim, u redu? Želim to.«
Usne su mi se osušile i zatim sam ih skupila pokušavajući preuzeti kontrolu
nad kaosom koji mi je jurio umom i tijelom.
»Dobro«, dahnula sam, zazvučalo je drhtavo i pogrešno. Pročistila sam grlo.
Dvaput. »Plati mi kavu. Ne želim da me preklinješ ili priređuješ predstavu nasred
kafića.« Treći sam put pročistila grlo, glas mi još uvijek nije zvučao kako treba.
»Stoga, da, molim te, samo ti plati.« Zastala sam pokušavajući vratiti tijelo u
normalu. »I hvala.«
Aaron je kimnuo, začetak zadovoljnog osmijeha povlačio mu je kutove usana.
»Vidiš? Nije bilo tako teško, zar ne?« istaknuo je. Razvukao je usne za još koji
centimetar, izgledao je tako samodopadno i...
O, čekaj.

148
 Knjige.Club Books

Sinulo mi je. »Ti si...« Nisam mogla vjerovati. U ništa od ovoga. U svoju
reakciju na njega. U to da me upravo napalio, iz čiste zabave. »Samo si mi htio
dokazati svoju tvrdnju.«
Usne su mu se trznule. »Možda jesam«, rekao je Aaron, napokon se maknuvši
iz mojeg intimnog prostora i okrenuvši se. Pogledao je u mene, još uvijek
razvučenih usana. »Jesi li razočarana, Catalina?«
Ne mogu vjerovati.
A što je najgore, ovo je značilo da je svjestan kako djeluje na mene. Znao je
što njegova blizina čini mojim osjetilima. Mojem tijelu. I upravo je to upotrijebio
da pobijedi u glupoj raspravi.
Piljila sam u njegov profil dok je usnama prinosio šalicu, izgledao je tako
samozadovoljno.
»Znaš što, Aarone?« Slegnula sam ramenima, odupirala sam se tom osmijehu
koji mi je htio izbiti na lice. »Doista sam razočarana.«
»Stvarno?« Samodopadni izraz nestao mu je s lica.
»O, i to kako. A znaš što napravim kada se tako osjećam?« Okrenula sam se
prema Sally. »Sally, uzet ću jedan komad svega što imaš u vitrini. I predomislila
sam se. Sve ću uzeti za van, molim te.« Razvukla sam usne u nešto za što sam se
nadala da je zao cerek. »On inzistira na tome da plati.« Pokazala sam palcem
na Aarona. »Pa te molim da mu dopustiš da to učini prije nego što rastjera sve
tvoje mušterije s ne znam kakvim štosovima o njemu na koljenima.«
»O, ne bismo to željeli«, rekla je Sally namigujući. »Voliš naše kocke od
limuna. Da stavim dvije umjesto jedne?« upitala je dok je grabila jedan od
najvećih spremnika.
Kimnula sam. »Kakva divna zamisao. Volim ih, a zašto ne bih uzela i dva
muffina od borovnice? Izgledaju sjajno.«
Aaron je stajao pokraj mene svjedočeći mojoj malenoj predstavi. »Ako misliš
da nisam upravo oduševljen time što te vidim da jedeš, ne shvaćaš koliko sam
jučer bio ozbiljan.«
Ignorirala sam osjećaj koji mi je prošao tijelom zbog toga.
»Ali i dalje se nadam da ćeš podijeliti sa mnom.«
»Mislila sam da me častiš, a ne obrnuto.«
Da ga nisam bolje poznavala, lako bih previdjela tračak zabave kako mu sjaji
u očima. Ali bio je tamo.
Dok sam virila prema tom naočitom licu koje sam u prošlosti tako često
prezirala - možda nepravedno, u redu, dobro - sinulo mi je. I ja sam se jednako
toliko zabavljala, ako ne i malo više. A nije nam samo to bilo zajedničko. Oboje
smo to užasno loše skrivali.
Ali nekako, prvi pm u povijesti, činilo se da nijedno od nas ne mari.
Jednostavno smo se nastavili gledati dok smo stajali ondje. Prikovanih pogleda.

149
 Knjige.Club Books

Oboje smo se odupirali onome što sam znala da su tračci osmijeha. Skrivali smo
koliko se zabavljamo kao dva tvrdoglava idiota, u iščekivanju da se onaj drugi
slomi i prvi nasmiješi.
»Dobro.« Sallyn je glas razbio čaroliju i zbog njega sam se naglo okrenula.
Smiješila se. Vedro. »Narudžba je zapakirana i spremna.«
»U redu, hvala«, promrmljala sam. Uz malo muke, uspjela sam nježno sve
priviti na prsa. »U redu, Blackforde. I tebi hvala. Uvijek je zadovoljstvo poslovati
s tobom.«
»Stvarno nećeš podijeliti sa mnom, zar ne?«
»Neću.«
Zurili smo jedno u drugo dok su sekunde otkucavale.
»Ja...« Utihnuo je, izgledao je kao da se predomislio u vezi s nečim. Srce mi
je brže zakucalo. »Ne volim trčati terminalom. Stoga, pokušaj ne kasniti sutra.
Nije...«
»Slatko. Znam, Blackforde. Bok.« Okrenula sam se na peti i odšetala.
Prvo se upetljao u moju narudžbu kolača, a sada još i ovo.
Jednoga dana ću mu nešto zavitlati u to smiješno simetrično lice. Doista hoću,
ali to nikad neće biti kolač.

150
 Knjige.Club Books

TRINAESTO POGLAVLJE

Aaron nikad nije kasnio. Nije bio programiran za takvo nemarno ponašanje.
Znala sam to jer sam bolno pokušavala stići prije njega na svaki sastanak koji
su naši kalendari dijelili u nešto više od godine i osam mjeseci. Što je moglo
značiti samo jedno. Neće doći.
Urazumio se i shvatio koliko je naš plan glup.
Moj plan, na koji je on pristao.
Ili je bilo obrnuto? U ovom trenutku više nisam znala.
No to više nije bilo važno ako je odlučio odustati i ne pojaviti se.
Jer to je bilo jedino razumno objašnjenje zašto sam se našla potpuno sama
nasred odlaznog terminala, ispod golemog ekrana koji je prikazivao status i
vrijeme svih odlaznih letova, dok mi je hladan znoj curio niz leđa. Bez osornog,
plavookog muškarca koji bi upravo sada trebao biti ovdje.
Probavljala sam to dok sam pogledom lutala uokolo.
Prepuštena sam sama sebi.
Val čiste panike protegnuo mi se niz kralježnicu. I još nešto.
Nešto što je imalo okus izdaje. Što zapravo nije imalo smisla. Kada se radilo
o Aaronu, nisam imala tu povlasticu osjećati se izdanom. Ili napuštenom. Također
nisam željela da mi ti osjećaji haraju glavom. Ili grudima. Ne kada sam i više nego
sposobna razumjeti zašto je odustao.
Sve je ovo ionako bilo ludo. Potpuna besmislica. Stoga, zašto bi išao provesti
suludi plan koji sam ja zakuhala?
Pogled mi je pao na kovčeg i putnu torbu pokraj nogu dok sam se svesrdno
trudila odagnati svoje osjećaje.
Dobro si, rekla sam si. Zanemari tu glupu zatelebanost koju nemaš pravo
osjećati i idi prijaviti prtljagu.
Posljednje što sam željela učiniti je ukrcati se na zrakoplov sama, ali učinit ću
to. Suočit ću se s obitelji - i Danielom i njegovom zaručnicom i prošlošću koju
sam ostavila iza sebe - i posljedicama svoje laži uzdignute glave. I učinit ću to
sama, koliko god da sam si u posljednjih četrdeset osam sati dopustila vjerovati
da ću to učiniti s nekim uza sebe.
Dios. Kako sam dopustila da se ovo dogodi? Kako je Aaron Blackford postao
nužan u mojem životu?

151
 Knjige.Club Books

Poduprla sam ruke o bokove i ostala stajati još jednu, posljednju minutu. I tek
toliko da budem temeljita, ponovno sam si obećala da ću biti dobro.
Pritisak koji mi se stvarao iza očiju? Živci. Odlazak kući uvijek me ispunjavao
jednakom dozom veselja i žaljenja. S onoliko nostalgije koliko i boli koja je
dolazila s uspomenama. Zato se nisam vraćala često.
Ali to nije bilo važno. Odrasla sam. Prije Aarona, plan je oduvijek bio da ovo
učinim sama, pa ću to i učiniti.
Uz drhtav uzdah, ispraznila sam glavu i prsa od svake misli i emocije i
dopustila rukama da mi padnu s bokova posežući za prtljagom.
Ya está bien. Vrijeme je da se krene. Pakao ne čeka nik...
»Catalina«, dubok glas koji sam mislila da mi nikad neće biti drago čuti dopro
mi je s leđa. Ne, nije mi bilo samo drago, odahnula sam, bila sam sretna, prokleto
ushićena!
Zatvorila sam oči i dopustila si trenutak da se riješim vihora pretjerano
radosnih i neprimjerenih osjećaja koje sam neuspješno pokušavala zatomiti prije
manje od trenutka.
Aaron je ovdje. Došao je.
Progutala sam knedlu i stisnula usne.
Nisam sama. Ovdje je.
»Catalina?« zazvao je još jedanput.
Okrenula sam se vrlo polako, nisam mogla zaustaviti usne koje su se na kraju
oblikovale u ono što sam znala da je drhtav osmijeh. Onaj koji je vjerojatno
odavao svaki pojedini osjećaj koji se trudio provaliti iz mene.
Dočekalo me Aaronovo mrštenje, ali nikad nisam bila tako sretna što vidim
tu ustrajnu crtu nabranih obrva.
Došao je, došao je, došao je.
Nagnuo je glavu. »Jesi li do...«
Prije nego što je uspio dovršiti, živahno sam mu se bacila na prsa. Zatim sam
obavila ruke oko njega najbolje što sam mogla. »Došao si.« Promrmljala sam
riječi u mekanu tkaninu na njemu. Prsa su mu bila topla, široka i mazna i na
sekundu me nije bilo briga za to kako sam se bacila na njega ni kako će mi poslije
zbog toga biti neugodno.
Jer, bilo kako bilo, grlila sam Aarona.
A on nije uzvraćao zagrljaj, ali je dopuštao moj. S rukama koje su mu visjele
sa strane, u istom položaju kao kada sam se bacila na njega. A ni prsa mu se nisu
baš micala. Bilo je to vrlo slično grljenju mramornog kipa, nepopustljivog i
bezdušnog uz moj obraz, samo što je u njemu kucalo srce. Ovo posljednje bilo je
jedini znak da ga nisam šokirala do srčanog udara.
Jer osim toga, Aaron je ostao potpuno nepomičan. Polako sam zakoračila
unatrag i podignula pogled.
152
 Knjige.Club Books

Dobro, i izgledao je poput kipa. Možda sam ga slomila svojim zagrljajem.

To bi objasnilo zašto je jedva treptao dok je neko vrijeme piljio u mene.
Vrijeme koje traje već minutu. Očajnički sam prebirala po mislima za nečim
što ću reći, bilo čime kako bih opravdala svoje kratko i privremeno ludilo zbog
kojeg sam se bacila na njega. Nisam smislila ništa.
Napokon je prekinuo tišinu. »Mislila si da neću doći.«
Dio mene to nije želio priznati. Čak ni kada je to bilo prilično očito.
Aaron je nastavio, s optužbom u glasu: »Zagrlila si me jer si mislila da neću
doći.« Ispitivao me pogledom. Kao da nije mogao vjerovati niti shvatiti što se
upravo dogodilo. »Nikad me prije nisi zagrlila.«
Još sam se malo udaljila, petljala sam rukama i malo me svladao način na koji
me gledao. »Mislim da se ne računa kao zagrljaj ako jedan od sudionika stoji kao
drvena Marija, gospodine Robote.« Upravo sam tada u glavi odlučila da to nije
bio zagrljaj. »Osim toga, zakasnio si, a nikad ne kasniš, i što si očekivao
da pomislim?«
Kad sam se još malo udaljila ostavivši dovoljno prostora između nas, konačno
sam ga uspjela upiti pogledom u potpunosti. Od glave do pete.
I da, i od pete do glave. Jer je mekana tkanina na koju sam maloprije pritisnula
obraz bila obična bijela pamučna majica. A noge koje su ostale nepomične pod
mojim napadom zagrljaja, bile su u izblijedjelim trapericama. I...
Jesu li to teniske na njegovim stopalima?
Da, totalno jesu.
Nemam pojma što sam očekivala da će nositi, ali svakako to nije bilo ovo.
Nisam se pripremila na Aarona koji stoji preda mnom u nečemu što nije košulja
dugačkih rukava ugurana u hlače, u kojima sam ga poznavala.
Aaron je izgledao opušteno. Normalno. Ne kao ravnodušan stroj od
nehrđajućeg čelika, kakav je bio na poslu. Čiji je stav govorio da se držiš podalje,
na distanci.
Ne. Ironično, željela sam ponovno pritisnuti obraz na njegova prsa. Što je bilo
potpuno smiješno. I opasno. Ova nova verzija Aarona bila je jednako opasna kao
i ona u kojoj se smiješio i smijao. Jer mi se to sviđalo. Malo i previše za dobrobit
našeg plana. Ili moju.
»Catalina«, zazvao je Aaron i prisilio me da vratim pogled na njegovo lice.
Obrazi su mi se zažarili, pretvarala sam se da ga nisam odmjeravala. I
odobravala ono što odmjeravam.
»Da?«
»Pitao sam te jesi li završila s time?«
Mierda. »Završila s čime točno?« Počešala sam se po vratu pokušavajući
prikriti nelagodu.

153
 Knjige.Club Books

»S paničarenjem. O tome da neću doći. Jesi li napokon završila s time? Zato

što sam sada ovdje, baš kao što sam i rekao da ću biti. I nisam zakasnio. Ti si,
iznenađujuće, uranila.« Blago je nagnuo glavu i dodao: »Jedanput u živom.«
Namrštila sam se i provjerila vrijeme na mobitelu. »Dobro, možda si u pravu.«
Vratila sam pogled na njega. »Jedanput u životu.«
Desni se kut njegovih usana podignuo. »Dobro. Dakle, sada kad smo to
zaključili,« započeo je i nije mi se nimalo sviđalo kako odjednom izgleda
samodopadno, »misliš li da me možeš prestati gledati kao da imam dvije glave?
Jer bih volio da krenemo.«
Uhvaćena na djelu. »Da«, uspravila sam ramena. »Gotova sam i s time.«
Posegnula sam za ručkom svoje ručne prtljage. »Samo nisam znala da posjeduješ
normalnu odjeću.«
Aaron se namrštio.
Još sam ga jedanput izdajničkim pogledom odmjerila od glave do pete.
Kvragu, izgledao je vrlo, vrlo dobro, tako ugodno i udobno.
Odmahnula sam glavom. »Hajde, gospodine Robote. Moramo prijaviti
prtljagu«, rekla sam mu prisilivši se svrnuti pogled. »Sada kad si ovdje i sve to.«
Posegnula sam za putnom prtljagom - koja je bila natrpana do vrha -
podignula sam je s poda, objesila na rame i pokušala hodati elegantno koliko sam
mogla jer sam vjerojatno pomalo nalikovala na pretrpanog šerpu.
Jednim velikim korakom Aaron me dostigao. Gledala sam kako se mršti dok
me iskosa promatrao. »Koliko dugo planiraš ostati u Španjolskoj?« Pogledao je
na dva komada moje prtljage, veće-nego-što-je-to-strogo-potrebno. »Mislio sam
da letimo natrag u ponedjeljak.«
»I letimo.«
Razrogačenih očiju, Aaron je napravio predstavu od odmjeravanja mene i
moje prtljage. »Tako se pakiraš za tri dana?«
Ubrzala sam korak silno se trudeći ne završiti sa stražnjicom na ulaštenom
podu terminala pod težinom torbe na ramenu. »Da. Zašto pitaš?«
Umjesto odgovora, njegov dlan na mojoj ruci zaustavio mi je put. Nije mi ni
dao priliku da se pobunim, nježno mi je uzeo torbu i smjestio je na svoje rame.
Zbog trenutačnog olakšanja morala sam se spriječiti da ne zastenjem.
»Isuse, Catalina«, otpuhnuo je i užasnuto me pogledao. »Što je unutra?
Truplo?«
»Hej, ovo nije obični vikend za posjet obitelji, dobro? Prestani mi se rugati
zbog prtljage«, rekla sam namrštenom čovjeku koji je hodao pokraj mene.
»Morala mi je stati hrpetina stvari. Šminka, modni dodaci, sušilo za kosu, pegla
za kosu, dobar regenerator, losion, sve haljine koje nosim, šest pari cipela...«
»Šest pari cipela?« zagraktao je Aaron namrštivši se još više.

154
 Knjige.Club Books

»Da«, brzo sam odgovorila, pogledom sam tražila pravi šalter za prijavu
prtljage. »Jedan par za svaku od tri različite oprave koje mi trebaju i tri nužne
rezerve.« Zastala sam razmislivši o nečemu. »Molim te, reci mi da si spakirao
barem jednu rezervu.«
Aaron je premjestio moju torbu na svojem ramenu i u isto je vrijeme
odmahivao glavom. »Ne, nisam. Ali ja ću biti dobro. Ti, s druge strane...« Aaron
je odmahnuo glavom. »Ti si...«
»Genijalna?« dovršila sam umjesto njega. »Lukava? Nadarena za pakiranje?
Znam. I nadam se da imaš dovoljno odjeće u tom sitnom kovčegu koji nosiš.«
»Smiješna«, promrmljao je. »Ti si smiješna žena.«
»Vidjet ćemo tko je smiješan kada se nešto slučajno dogodi tvojoj košulji,
kravati ili odijelu i kada ćeš morati nositi jednu od mojih haljina na vjenčanje.«
Do ušiju mi je doprlo gunđanje. »Šest pari cipela«, promrmljao je namršteni
čovjek u ležernoj odjeći. »Smiješna žena kojoj je prtljaga teža od nje same.«
Nastavio je, gotovo pretiho da bih mogla čuti.
»Ako ti je preteško, možeš mi vratiti. I sama sam se dobro snalazila.«
Naglo je okrenuo glavu u mojem smjeru i uputio mi pogled koji je govorio da
to nije opcija.
Uzdahnuvši, prihvatila sam pomoć. »Hvala, Blackforde. To je vrlo ljubazno
od tebe.«
»I nisi se snalazila«, uzvratio mi je, zbog čega sam poželjela povući zahvalu.
»Mogla si se ozlijediti.«
Aaron je skrenuo ulijevo i napokon sam ušla u trag šalterima zrakoplovne
kompanije kojom smo letjeli.
Slijedila sam ga. »Cijenim tvoju brigu, Veliki A. Ali nisam ni ja bez mišića.«
Prešao je preko toga što sam upotrijebila njegov nadimak. »Naravno. Moraš
biti i tvrdoglava, osim što si smiješna«, promrmljao je ispod glasa.
Morala sam sakriti osmijeh. »Rugala se sova sjenici.«
Uz još jedan prijeki pogled, Aaron je ubrzao, dopustivši svojim dugačkim
nogama da ga odnesu s njegovim malenim, razumnim kovčegom i mojom
smiješno natrpanom torbom preko ramena.
Nekoliko koraka iza njega, nisam imala izbora nego odmjeravati njegovu
pozadinu. Ne-tako-maleni i svakako ne-tako-tih dio mene pomalo se divio kako
su se njegove traperice pripile uz mišićava bedra koja su ga nekoć nosila
nogometnim terenom. Taj je isti dio postao malo glasniji kada sam primijetila
kako su mu stisnuti bicepsi, za koje sam znala da su nosili smeđu, jajoliku kožnu
loptu preko tog istog terena, dok je rukom držao moju tešku torbu.
Uf. Bilo je vrlo uznemirujuće koliko mi se sviđala Aaronova pozadina sada
kad sam znala nešto više o njemu. Kada sam znala djeliće druge strane njegova
života.

155
 Knjige.Club Books

One koje sam saznala na dobrotvornoj večeri, naravno. Ali i one koje sam
iskopala na internetu.
Da, upala sam u zamku svoje znatiželje. Ali samo jedanput. Dopustila sam si
da to učinim samo taj jedini put.
A taj stupanj samokontrole nije bilo lako postići. Barem kada se uzme u obzir
kako mi je sve što sam saznala na spoju s Googleom zapelo u primozgu. I što mi
je oduzimalo pažnju češće nego što sam bila spremna priznati.
Mozak mi je ustrajao na slikama mlađeg Aarona - jednako postojanog,
jednako širokih ramena i jednako čvrste čeljusti - odjevenog u ljubičasto-zlatnu
uniformu. Puls bi mi se ubrzao od same pomisli na nju. Ili na novinske naslove
koji objavljuju da je tada bio poznat. Najteže sam zaboravljala članke - njih
više od nekoliko desetaka - koji su slavili njegovu igru na terenu i nagovještavali
kakvim će igračem postati. Ali nije.
Zašto nije? Zašto su mediji pokrivali njegovu nogometnu karijeru nekoliko
godina i onda odjednom prestali?
Postoji nešto što nisam uspjela pronaći.
A to je samo raspirivalo želju da saznam više. Da saznam više o čovjeku za
kojeg sam mislila da sam ga shvatila, no očito nisam mogla biti dalje od istine.
Kao po zapovijedi, Aaron se okrenuo prema meni. Na čelu su mu se podignule
obrve. »Nešto nije u redu?«
Uhvaćena nespremna, odmahnula sam glavom.
»Onda dođi. Ovim tempom nikad nećemo do Španjolske.«
»Kad bismo barem bih te sreće«, promrmljala sam. No onda sam jurnula
naprijed, požurivši dostići ga.
Ponovno, Aaron je bio u pravu.
Bilo je važnijih stvari kojima sam trebala zaokupiti misli.
Poput zrakoplova u koji ćemo se ukrcati za manje od nekoliko sati.
Ili činjenice da jednom kad to učinimo, nema povratka.
Jer, napravit ćemo to. Zaista ćemo to napraviti i moramo briljirati.
Kad sletimo u Španjolsku, moja obitelj mora povjerovati da smo Aaron i ja
sretno - ono kad ti srce poskakuje, ptičice cvrkuću, cvijeće cvate - zaljubljeni. Ili
barem da možemo biti jedno pokraj drugog više od deset minuta a da ne
uzrokujemo izbijanje međunarodnog rata.
I premda nisam imala pojma kako ćemo to postići, bila sam sigurna da ćemo
mi, Aaron i ja, nešto smisliti.
Morat ćemo.

156
 Knjige.Club Books

ČETRNAESTO POGLAVLJE

»A rekao si da deserti nisu vrijedni spomena. Pa, ova čokoladna torta priča
drugu priču, stari moj«, govorila sam nad svojim iznenađujuće odličnim desertom
u zrakoplovu. »Misliš li da mogu zatražiti još jedan?« mrmljala sam od užitka.
K jarcu, bio je tako dobar da me nije bilo ni sram to činiti.
Čak ni dok je Aaron zauzimao raskošno sjedalo u prvom razredu pokraj mene.
O, da, jer čini se da letim prvim razredom. Još uvijek nisam potpuno shvatila da
se uopće nisam pobunila kada je zatražio - ili bolje, zahtijevao - zamjenu mojeg
sjedala u ekonomskom razredu. Ali znam da je to razlog prebacivanja ruke preko
mojeg ramena i izgovaranja riječi djevojka. Kad odvrtim film, uhvatilo me
dovoljno nespremnu da kimnem kao budala i stavim putovnicu na šalter.
Spustio je novine iza kojih se skrivao otkrivši podignutu obrvu. »Stari moj?«
»Tiho. Moj kolač i ja dijelimo poseban trenutak.« Uzdahnuo je i vratio se
čitanju.
Držala sam žlicu u zraku oklijevajući prije nego što sam je stavila u usta. »Nisi
trebao platiti zamjenu moje karte, znaš? To je previše.«
Začula sam neodređeno gunđanje.
»Ozbiljna sam, Aarone.«
»Mislio sam da želiš jesti u tišini.«
»Vratit ću ti novac kad se vratimo s putovanja. Ionako već dovoljno činiš.«
Aaron je gotovo odmah popratio moje riječi uzdahom. »Nema potrebe. Član
sam Sky Cluba ovog avioprijevoznika i imam dovoljno sakupljenih bodova«,
objašnjavao je dok sam ja napokon žvakala posljednji griz čokoladnog raja. »A
kao što sam ti rekao, možemo iskoristiti ovo vrijeme za pripremu.«
Kada sam napokon proždrla ono što je upravo postalo vrhuncem mojeg dana,
obrisala sam usta ubrusom, položila ga natrag na pladanj pred sobom i okrenula
se prema Aaronu. »Što me podsjetilo, stanka je završila.«
Ignorirao me.
Nekoliko sam puta zarila kažiprst u novine pa nije mogao čitati. »Trebam
tvoju potpunu pozornost. Prošli smo kroz samo nekoliko članova moje obitelji, a
vrijeme nam curi.« Povukla sam rub novina. »Imam li tvoju pozornost?«
»Ne moraš činiti ništa od ovoga.« Žustrim je pokretom spustio velike crno-
bijele otisnute stranice. »Uvijek imaš moju potpunu pozornost, Catalina.«

157
 Knjige.Club Books

Od toga mi se prst zaustavio u zraku.

»Ha.« Namrštila sam se. »Slatko je što me pokušavaš potkupiti jeftinim
forama.« Uputila sam mu nešto za što sam se nadala da je ozbiljan pogled. »Nemoj
misliti da ćeš se izvući, da ćeš me slatkorječivošću navesti da te ostavim na miru.
Međunarodni odnosi Sjedinjenih Američkih Država sada nisu važni.«
Uz nevoljko kimanje, Aaron ih je pažljivo preklopio i položio na pladanj.
»Dobro«, rekao je, potpuno usredotočivši plave oči na mene. »Nema ometanja.
Potpuno sam tvoj.«
Potpuno sam tvoj.
Dah mi je zapeo negdje između pluća i usta. »Mladoženja i mlada?« uspjela
sam progovoriti.
»Gonzalo i Isabel.« Zakolutao je očima, kao da bih se mogla više potruditi
oko ovog testa.
Izazivao me.
»Trojac bratića kojima nećeš povjerovati nijednu izgovorenu riječ?« Zastala
sam i nagnula glavu. »Pogotovo ako započne s Hej, želiš li čuti nešto smiješno?«
»To su Lucas, Matías i Adrián.«
Nije oklijevao. Pa, dobro. Ti su divljaci bili opasni; nikad nisi mogao znati što
će im izaći iz usta. Ili iz njih općenito.
»Mladenkini roditelji i tvoji navodno budući punac i punica, ako si ozbiljan
sa mnom, a skroz jesi?«
»Cristina i Javier«, odmah je odgovorio. »Trebao bih biti pristojan, ali
obraćati im se imenom... ili će se uvrijediti i misliti da sam pretenciozni seronja.«
Aaron je zastao nakon što je doslovno ponovio moje riječi. Namjestio je veliko
tijelo u više nego prostranom sjedalu, zbog čega je ono izgledalo manje i tijesno.
»Javier je sveučilišni profesor povijesti i tečno govori engleski. Cristina
je bolničarka i njezin engleski nije baš tako dobar. Ipak, s njom trebam biti
oprezniji. Čak i kada izgleda da me ne razumije, svejedno postoji šansa da
odvaguje svaku moju riječ.«
Kimnula sam, potajno zadivljena. Razvaljivao je sva moja pitanja - drugi put.
Nije da sam bila iznenađena. Već je dokazao da njegova odlučnost ne poznaje
granice kada se radi o uspjehu, bez obzira na zadatak. Aaron nije radio napola,
postizao je najbolje rezultate. Uvijek.
Dobro. Trebat će mu ta odlučnost s obitelji Martin i ostalima na vjenčanju.
Ali to ne znači da sam bila u potpunosti zadovoljna. Još uvijek ne.
»Mladoženjini roditelji?«
»Juani i Manuel«, Aaron je brzo dobacio.
Kimala sam i promatrala kako otvara usta, znala sam što će dodati i prije nego
što je to izgovorio. To su bili i roditelji mladoženjina brata. Mojeg bivšeg.

158
 Knjige.Club Books

»Dobro, sljedeće pitanje«, požurila sam prije nego što je uspio progovoriti.
»Sestrična koju pod svaku cijenu trebaš izbjegavati osim ako ja nisam s tobom da
kontroliram situaciju?« U sjedalu sam se potpuno okrenula prema njemu.
U pokušaju da vidim kako djeluje pod pritiskom, namjestila sam najprodorniji
mogući izraz lica.
Aaronova se vilica trznula i izgledao je smeteno.
Kvragu. Je li oklijevao? Nije smio.
Baš sam namjeravala prigovoriti kad se oporavio i pretekao me. »Charo.« Ime
moje sestrične zvučalo je toliko drukčije na Aaronovim usnama, bilo je ukrašeno
njegovim snažnim američkim naglaskom.
Smjesta bih kritizirala njegov izgovor da nije bilo onoga što je sljedeće učinio
i šoka koji je to izazvalo u mojem tijelu.
Podignuo je ruku u zrak, svojim velikim dlanom posegnuo mi je za licem.
Prebacila sam pogled s ruke na njegovo lice i zatekla njegov pogled usmjeren
negdje iznad moje brade. I zatim, prije nego što sam ga uspjela zaustaviti, njegov
me palac dotaknuo. Vrlo nježno.
Okrznuo mi je obraz. Vrlo blizu usana.
Svaki je prigovor umro i otišao na nebo onog trenutka kada je njegov prst
prešao preko mojeg lica.
Ponovno je progovorio, izgledao je zadubljeno u pokret svojeg palca.
»Charo«, odsutno je ponovio.
Dok sam se ja jednostavno skamenila. Taj jednostavni dodir činio se kao da
podmeće male požare po cijelom mojem tijelu.
»Rekla si da moram bježati od crvenokose žene radoznalih zelenih očiju i s
nimalo srama. A to bi bila Charo.«
Nisam mogla razumjeti kako mi je tako nježan dodir mogao tako učinkovito
opržiti kožu. Razdvojila sam usne, drhtav dah sišao je s njih.
Tek je tada Aaronov pogled susreo moj.
Krv mi se vrtložila, podignula mi se do vrata, obraza, sljepoočnica.
Jedan trenutak gledali smo se u tišini, a njegove plave oči postale su tamnije.
Kada je Aaron skrenuo pogled, baš u trenutku kad je povukao palac, osjetila
sam kako se opuštam. Ali to je bilo kratkoga daha, jer čim sam spustila pogled i
ugledala njegovu ruku kako lebdi u zraku, otkrila sam užas, mrlju čokolade na
njegovu palcu.
Čokolade koja mi je bila na licu prije manje od nekoliko sekundi.
O, Bože.
No nešto drugo me umalo srušilo sa sjedala na pod zrakoplova. Ne to što sam
cijelu kratku vječnost razgovarala s kolačem koji mi visi s lica. A ne. Ni spoznaja
da sam to činila pred Aaronom koji će to vjerojatno upotrijebiti protiv mene u

159
 Knjige.Club Books

budućnosti. Ne. Trenutak u kojem bih pala na pod da nije bilo sigurnosnog pojasa
dogodio se kad je Aaron razdvojio svoje uvijek stisnute usne i polizao prst.
Čokoladu koju je upravo pokupio s kuta mojih usana.
Provala emocija eksplodirala mi je u trbuhu i vidjela sam kako je progutao s
izrazom zadovoljstva na licu.
A ja... jebote. Samo sam piljila u njega, potpuno zanesena. Krajnje šokirana.
Trebala sam biti zgranuta. Ali nisam. Moje su smeđe oči bile uperene u
Aaronova usta, primijetila sam kako mi je sva vrućina koju sam osjećala u licu
putovala tijelom, na svakojaka zanimljiva mjesta, a cijelo sam vrijeme držala
pogled na istom mjestu. Na njegovim usnama.
Krajičkom sam oka vidjela kako je Aaron metodično obrisao ruke o ubrus na
mojem pladnju.
»Imala si pravo, taj kolač je bio dobar.« Pročistio je grlo kao da se ništa nije
dogodilo. »Kao što sam rekao, trebali bismo izbjegavati tvoju sestričnu Charo.«
Nakon što sam nekako uspjela vratiti pogled na njegove oči, osjećala sam se
vruće, nelagodno i čudno.
»Istaknula si koliko je važno da Charo ne posumnja u nas. U naš dogovor.«
Jedva sam čula što govori, gledala sam kako ponovno podiže ruku u zrak.
Zatim je još jedanput palcem okrznuo rub moje usne.
Ovoga sam puta to osjetila dvostruko snažno. Njegov je dodir bio dvostruko
nježniji. Na trenutak sam zatreptala i zatvorila oči.
»Mislim da si obrisao svu čokoladu.« Glas mi je bio tako šaputav da sam ga
jedva prepoznala. »Hvala.«
»Samo sam htio biti temeljit«, tiho je odgovorio kada je pogled s tog prokletog
mjesta u kutu mojih usana dignuo prema mojim očima. »Sljedeće pitanje?«
»Kum?«
Promeškoljila sam se u sjedalu, nelagoda je zamijenila prethodnu škakljivu
toplinu. Možda zato što ovo nije bila tema koja je u meni budila najtoplije
osjećaje. Ili zato što sam bila uznemirena zbog onoga što se upravo dogodilo.
Nisam mogla biti sigurna, ali zadržala sam dah i pričekala njegov odgovor.
»Daniel.« Aaron je zadržao pogled na mojem. »On je tvoj bivši i mladoženjin
brat.«
Jedanput sam kimnula, nesposobna učiniti mnogo više od toga.
Aaron se premjestio u sjedalu, spustio je glavu tako da smo se našli oči u oči.
»Nisi rekla mnogo više o njemu. Ima li još nešto osim toga što bih trebao znati?«
Gledao me u tišini, gotovo s iščekivanjem, i doista se vidjelo da imam njegovu
potpunu pozornost. Baš kao što je maloprije rekao. Iako to ovoga puta nije bio
trik. Imala sam potrebu da mu se otvorim i sve ispričam, zbog čega sam
posumnjala u sebe.

160
 Knjige.Club Books

»Ne. To je sve.« Spustila sam pogled na njegove ruke položene u krilu. »On
je moj bivši i Gonzalov nekoliko godina stariji brat. Isabel i Gonzalo upoznali su
se preko nas kada smo počeli hodati. I to je otprilike to.«
Da sam bila pametnija, ispričala bih Aaronu cijelu priču.
Ali u posljednje se vrijeme činilo da se ističem donošenjem samo glupih
odluka. Pa je to bilo jedino što sam mu rekla.
U svoju obranu, suočavanje s uzročnikom mojih trenutačnih problema već je
bilo dovoljno teško. Nisam željela provesti vrijeme u razgovoru o Danielu jer je
to značilo šetnju stazama sjećanja koje su skrivale loše izbore i slomljena srca.
Stoga, ne, to nije bilo nešto o čemu sam rado ležerno čavrljala bez obzira na
to koliko je važno za našu predstavu. Čak i kad je dio mene odbijao priznati koliko
bih se malenom osjećala da pokažem Aaronu taj djelić sebe, čak i znajući da sam
mu lagala. Ponovno sam lagala. Bila je to laž prešućivanjem, naravno, ali
postojala je mogućnost da mi se poslije obije o glavu.
»Možeš mi vjerovati«, rekao je tiho.
Možda sam i mogla. Ali to nije značilo da će mi ikad biti lako vjerovati
Aaronu. Taj je dio mojeg života dugo bio zaključan - možda toliko dugo da postoji
šansa da je brava zahrđala, zaglavila se i nije bilo načina da ponovno proradi. To
bi objasnilo kako sam došla dovde. Negdje iznad Atlantskog oceana, sjedeći
pokraj muškarca s kojim mi je inače bilo teško udisati isti zrak a da mu ne poželim
nešto baciti u glavu, ali koji je slučajno bio jedini čovjek u New Yorku voljan
uskočiti kao moj izmišljeni dečko.
»Kako se zove moja abuela?« zadržala sam pogled dolje, bilo gdje, samo ne
na njegovu licu. Mislim da nisam željela vidjeti ni jednu jedinu naznaku onoga
što on trenutačno osjeća. Mislim da se ne bih dobro osjećala.
»Catalina«, Aaron je izgovorio moje ime s nečim što je silno podsjećalo na
sažaljenje.
Mrzila sam to. »Netočno«, prasnula sam. »Moja abuela se ne zove Catalina,
Aarone. Moraš znati ime moje jedine žive bake.«
Skretala sam s teme, ali to nije promijenilo činjenice. Doista je morao znati
ime moje abuele.
»I?« pritisnula sam ga. »Kako se zove moja abuela?«
Aaron je naslonio glavu na plišani naslon za glavu, na sekundu je zatvorio
oči. »Tvoja baka se zove María, ne zna ni riječ engleskog, što me ne treba navesti
na pomisao da je bezazlena. Ako ikojim slučajem gume hranu u mojem smjera,
ima da šutim i jedem.« Aaron je izrecitirao te riječi kao da je tjednima
vježbao svoj govor.
»Zadivljena sam.« Kimnula sam.

161
 Knjige.Club Books

Duboko je uzdahnuo i molećivo me pogledao. »Prošli smo ovo tisuću puta i

zadaješ mi glavobolju.« Spojio je obrve. »Moraš se opustiti. Ja se moram
odmoriti. Učinimo to. Misliš li da možeš šutjeti nekoliko sati?«
»Kao prvo, prošli smo sve ovo samo triput.« Pokazala sam mu i prstima, tek
toliko da budem sigurna. »A nismo ni završili s posljednjim krugom pitanja. I
drugo, potpuno sam opuštena. Hladnija sam od špricera, Blackforde. Samo sam
htjela pobrinuti se da ne zaribaš i pomiješaš osnovne podatke. Ti si mi
dečko...« Zaustavila sam se, začula sam što mi je upravo izašlo iz usta. »To
je uloga koju ćeš igrati tijekom cijele ove ljubavne obmane u Španjolskoj. Mojeg
izmišljenog dečka. Pa bi trebao znati barem imena moje najuže obitelji tako da
nitko ne može nanjušiti da smo ti i ja izmišljotina. A vjeruj mi, znat će čak i ako
budeš mrvicu oklijevao.«
Zbog toga sam zaradila mrgodan pogled.
»Da. Ne gledaj me tako«, rekla sam mu uprijevši prst u njegovo namršteno
čelo. »U Španjolskoj su bratići i sestrične u prvom i drugom koljenu također uža
obitelj, jasno? Isto vrijedi za tetke, tete, pratetke i pratete. Ponekad i susjede.«
Zamišljeno sam zastala. »O, možda bismo još jedanput mogli proći kroz opise...«
»Ne«, Aaron je sasjekao moj prijedlog, glas mu je bio svake sekunde sve
frustriraniji. »Ono što nam treba je odmor. A ako ga ti ne želiš, onda pusti barem
mene da se odmorim. Želiš li da budem sav mrzovoljan kad sletimo?«
»Ti si uvijek mrzovoljan.«
Još se više namrštio. »Želiš li da budem dodatno mrzovoljan i ostavim loš
dojam?«
»Je li to prijetnja?« Dahnula sam.
»Ne«, rekao je, zatečen mojom optužbom. »Ali je to mogući ishod ako me ne
pustiš da odspavam.«
»Ali samo još jedanput. Bit će brzo. Samo prve rođake?« cjenkala sam se uz
durenje.
Aaron je dramatično uzdahnuo.
»Ili bismo možda trebali proći kroz ono osnovno, poput moje omiljene boje,
filmova na koje plačem ili čega se najviše bojim.«
Aaron je utonuo u sjedalo.
Zaustila sam, ali rukom je prerezao zrak i zaustavio me. »Koraljna. P. S.
Volim te. I zmija ili bilo čega što im imalo sliči.«
Pa, to je bilo... sto posto točno.
Zatim je zatvorio oči i nestao za druge. I mene.
Ostavši bez riječi, i ja sam naslonila glavu na sjedalo dok sam si govorila kako
ne želim razmišljati o tome koliko je bio u pravu. U vezi sa svim trima stavkama.
Ali zbog tišine su svaka druga misao i briga u mojoj glavi postajale samo sve
glasnije i glasnije.

162
 Knjige.Club Books

Poznati osjećaj se vratio, zbog čega sam bila uznemirena i nervozna, i zbog
čega sam gubila ono malo suzdržanosti koju sam obično pokušavala održati u
Aaronovoj blizini.
»Samo sam željela pobrinuti se da sve prođe savršeno.« Glas mi je ispao
slabašan. »Zao mi je ako ti zadajem glavobolju.«
Iako nisam bila sigurna da su mi riječi bile dovoljno glasne da dopru do njega
preko zujanja koje je ispunjavalo kabinu, čini se da je Aaron čuo nešto u mojem
priznanju.
Naglo je otvorio oči i okrenuo glavu u mojem smjeru. »Zašto si tako sigurna
da ću ovo zaribati?«
To se pitanje doimalo iskrenim. I zbog njega se pritisak u mojim grudima
samo pojačao.
Je li mislio da se brinem samo oko toga hoće li se uspjeti sjetiti kako se zove
moja tía abuela?
Stvarni varalica bila sam ja, a ne on. »Nije to.« Odmahnula sam glavom,
nesposobna pronaći prave riječi. »Ja... Željela sam da povjeruju kako sam sretna.«
»Zar nisi sretna, Catalina?« Pogledom je potražio moj, na onaj prodorni način.
Polako sam počela vjerovati kako će naposljetku razotkriti sve moje tajne.
»Valjda jesam«, uzdahnula sam zazvučavši sumornije nego što sam to
namjeravala. »Mislim da sam sretna. Samo želim da svi kod kuće vjeruju da je
tako. Čak i ako je jedini način da to postignem ovaj,« mahnula sam rukom između
nas dvoje, »da se ti uklopiš u ulogu. Da se mi uklopimo. Kad bi barem svi kod
kuće povjerovali da nisam usamljena i sama jer nešto nije u redu sa mnom.«
Vidjela sam kako nešto povezuje pa sam prekinula tišinu. »Moramo ih uvjeriti -
sve odreda - da smo duboko, potpuno i posvemašnje zaljubljeni. Ako saznaju za
naš dogovor, neće mi dopustiti da ikad zaboravim. Bit će ponižavajuće.
Vjerojatno milijun puta gore nego da sam sama došla na vjenčanje i da su me žalili
do kraja života.«
Da otkriju kako sam uvjerila nekoga da mi glumi dečka, nekoga tko mi čak
nije bio ni prijatelj, samo bi potvrdili ono što već misle o meni. Da nešto nije bilo
u redu sa mnom, da sam zaglavila, da sam jadnica Lina kakvom su me i smatrah.
Aaronov je pogled zasjao s dozom razumijevanja. Kao da mu je nešto
napokon sjelo na svoje mjesto. Možda istina iza moje motivacije? Nadala sam se
da ne. Ali o čemu god da se radilo, bilo je kratkoga daha jer su nas prekinuli.
Usmjerio je pozornost na stjuardesu koja nam se vrzmala iznad glava.
Uputila mu je blistav osmijeh. Koji on nije uzvratio. »Biste li željeli nešto
popiti, gospodine Blackforde? Gospođice Martin?«
»Dva džin-tonika, molim vas«, rekao je ne pogledavši stjuardesu. »Je li to u
redu, dušo?«

163
 Knjige.Club Books

Trznula sam glavom na tu posljednju riječ. Dušo. »Da, naravno«, prošaptala

sam, osjetivši žarenje u obrazima.
Dobro, to je... To je bilo... Nikad nikome nisam bila dušo. A sudeći po
leptirićima u trbuhu, nekako mi se svidjelo. O joj. Zapravo mi se svidjelo čuti to.
Čak i ako je bilo lažno.
»Hvala, ovaj...« Bacila sam oko na stjuardesu koja je zahvalno gledala u
Aarona. »Hvala, dečko.«
Žena nam je kimnula uz stisnut smiješak. »Vratit ću se s vašim pićima.«
»Znaš,« započeo je Aaron prigušenim glasom kada je otišla, »zabrinuta si da
ću ja zabrljati i pomiješati desetke španjolskih imena koja sam danas čuo prvi put,
a ipak si previdjela da će nas to što me zoveš dečkom odati poprilično brzo.«
»Desetke imena?« siknula sam. »Prije će biti desetak.«
Aaron me prostrijelio pogledom.
»Najviše deset. Ali možda si u pravu«, priznala sam i zaradila od njega
šokiran pogled. »Kako želiš da te zovem od milja?«
»Kako god ti želiš. Samo odaberi nešto.«
U tom se trenutku učinak drage vratio uz osvetu. »Ne znam«, rekla sam,
izbacivši to iz glave. »Valjda ima smisla jedan od španjolskih izraza. Bollito?
Cuchi cuchi? Pocholito?«
»Bollito?«
»Znači maleno pecivo.« Nasmiješila sam se. »Kao ona mekana i sjajna i slatka
peciva koja...«
»Dobro, ne.« Namrštio se. »Mislim da je bolje da se držimo naših imena«,
rekao je uzevši oba pića od stjuardese koja se upravo pojavila i položio moje pred
mene. »Mislim da ti ne mogu povjeriti da odabereš španjolski izraz za koji ne
znam što znači.«
»Vrlo sam pouzdana, a to bi dosad već trebao znati.« Prinijela sam prst bradi,
lupnula njime nekoliko puta. »A conejito? To je zečić.«
Uz dubok uzdah, Aaronovo je krupno tijelo još dublje utonulo u sjedalo.
»Imaš pravo, ti nisi zečić.« Zastala sam. »Osito?« Odmjerila sam ga od glave
do pete, kao da iskušavam naziv na njemu. »Da, taj mnogo bolje pristaje. Više si
kao medvjed.«
Nešto vrlo blisko stenjanju zapelo je u Aaronovu grlu. Prinio je čašu usnama
i ispio gotovo polovicu. »Samo pij i pokušaj odspavati, Catalina.«
»Dobro.« Okrenula sam se, ušuškala u sjedalu i otpila svoje piće. »Ako baš
inzistiraš, osito.«
Krajičkom oka vidjela sam kako Aaron dovršava ostatak džin-tonika.
Nije da sam ga krivila. Svakako nam je trebalo nešto tekuće hrabrosti da
preživimo ovo.

164
Knjige.Club Books

165
 Knjige.Club Books

PETNAESTO POGLAVLJE

Tijekom iskrcavanja iz zrakoplova, prolaska kroz carinu i preuzimanja prtljage

osjećala sam se kao u jednom od onih čudnih snova u kojima se sve oko tebe
doima mutnim i nestvarnim, i zapravo duboko u svijesti znaš da se radi o snu.
Samo što je ovoga puta bilo stvarno. I glasno tutnjanje dum, dum, dum u
mojim ušima bio je dokaz koliko je stvarno.
Koliko god je dio mene ponavljao da ću se probuditi, dok mi je srce vrištalo
da sam već budna i da se ovo doista događa, onog trenutka kad sam ugledala ulaz
za dolazne letove, cijelo mi se tijelo ukočilo od spoznaje.
Kotači mojeg kovčega zacviljeli su na podu dok su mi se noge ukopale na
mjestu. Dah mi je zapeo u grlu, gledala sam kako se vrata otvaraju i zatvaraju,
puštaju van one koji su bili ispred nas.
Pogledala sam Aarona koji je ranije hodao pokraj mene, a. sada je bio
nekoliko koraka ispred. Moja prenatrpana putnička torba ponovno je visjela s
njegova ramena.
»Aarone«, zakreštala sam, taj dum, dum, dum postajao je sve glasniji i glasniji.
»Ne mogu ja ovo.«
Uz osjećaj da su mi se pluća napunila cementom, prinijela sam ruku prsima.
»Ay Dios«, navrlo je. »Ay Dios mio.«
Kako sam dopustila da ovo ode tako daleko?
Što ću učiniti ako mi se sve obije o glavu? Što ako sve pogoršam?
Bila sam luda. Ne, bila sam obična glupača. I željela sam se ošamariti. Možda
bi me to trgnulo.
Pogledom sam očajnički zvjerala uokolo, vjerojatno u potrazi za bijegom.
Izlazom. Ali nisam vidjela ništa iza tih vrata koja su nas odvajala od mojih
roditelja i koja su i dalje gutala putnike jednog po jednog.
»No puedo hacerlo«, promrmljala sam ne prepoznavši vlastiti glas. »Ne mogu
ja ovo. Jednostavno ne mogu izaći i lagati cijeloj svojoj obitelji. Ne mogu. Neće
upaliti. Znat će. Napravit ću budalu od sebe. Što zapravo i jesam jer...«
Aaronovi su prsti pronašli moju bradu, podignuo mi je glavu kako bih susrela
njegov pogled. »Hej.« Plavetnilo njegovih očiju zasjalo je pod fluorescentnim
svjetlom koje je osvjetljavalo terminal i uhvatilo mi pozornost. »Tu si.«

166
 Knjige.Club Books

Nesposobna izgovoriti ijednu riječ a da potpuno ne poludim, blago sam

odmahnula glavom. Prsti su mu ostali gdje su i bili.
»Ti nisi budala«, rekao mi je dok je nastavio zuriti u moje oči.
Nakratko sam sklopila kapke. Nisam željela prihvatiti ono što mi pogledom
poručuje. »Ne mogu ja to«, prošaptala sam, otvorila oči i susrela njegov pogled.
Glas mu je očvrsnuo. »Catalina, ne budi smiješna.« U suprotnosti s nježnim
stiskom njegovih prstiju, naredba je bila izravna. Odrješita, s obzirom na to da je
razgovarao sa ženom na rubu živčanog sloma.
No nešto me u njoj prisililo - omogućilo mi, shvatila sam - da prvi put u
posljednjih nekoliko minuta duboko udahnem. Pa sam učinila upravo to.
Udahnula sam i zatim izdahnula. Umjesto da me učini još tjeskobnijom, Aaronov
uporni pogled uspio me smiriti.
»Možemo mi to«, rekao je samopouzdano.
Mi.
Ta jednostavna riječ od dva slova zvučala je glasnije od svega ostalog.
I zatim, kao da je čekao da budem spremna to čuti, pogodio je ravno u srž.
»Više nisi sama. Sada nas je dvoje. Zajedno smo u ovome i možemo mi to.«
I nekako, iz razloga za koji znam da nikad neću moći objasniti, povjerovala
sam mu. Nisam ga propitivala ili raspravljala s njim.
Nijedno od nas dvoje više ništa nije reklo. Moje zabrinute smeđe oči zadržale
su pogled na njegovim odlučnim plavim, i neka vrsta tihog razumijevanja prošla
je između nas.
Nas. Jer smo Aaron i ja upravo postali mi.
Aaronovi su prsti pali s moje brade i omotali se oko moje ruke.
Nježno ju je stisnuo.
Spremna, pitao me bez riječi.
Posljednji sam put duboko uzdahnula i uputili smo se prema vratima koja su
vodila na dolazni terminal malene španjolske zračne luke.
Prema mojim roditeljima.
Prema ovoj suludoj farsi koju ćemo upravo izvesti.
Prema ovoj... Kako sam to nazvala prije? O, da, cijeloj ovoj ljubavnoj obmani
koju smo isplanirali.
Jer mi, Aaron i ja, možemo to. On je tako rekao. A ja sam mu povjerovala.
Samo sam se nadala, zbog nas oboje, da je u pravu.

167
 Knjige.Club Books

»PAPÁ, POSLJEDNJI PUT, i više nam je nego dobro.« U potrazi za potporom

pogledom sam po sobi tražila svojeg lažnog dečka.
Kut njegovih usana se podignuo.
»Možda, kad bismo premjestili abuelu k tvojoj sestri,« nastavio je papá, »vas
dvoje biste mogli uzeti veliku gostinsku spavaću sobu. Iako nisam siguran hoće li
tío José i tía Inma spavati ondje. Čekaj da nazovem...«
»Papa«, prekinula sam ga i posegnula prema njegovoj ruci kako bih je
potapšala. »U redu je. Ovaj je stan i više nego u redu. Ne moraš nas premještati u
kuću. Ostavi abuelu na miru.«
Val nostalgije i bliskosti lupio me ravno u trbuh. Prošlo je toliko vremena
otkad sam bila kod kuće; sve se doimalo prirodnim kao disanje, a u isto vrijeme
bilo je to poput sjećanja kojeg se dugo nisam prisjetila. Moj tata i njegovo dobro
srce, uvijek je bio tako uslužan. Previše brižan. Uvijek se trudio da se svi osjećaju
kao kod kuće, čak i ako je to značilo da mora proći pravi rat u potrazi za spavaćom
sobom. Toliko sam bila zaokupljena strepnjom zbog ponovnog susreta da sam
zaboravila kako su mi oni obitelj. Moj dom. I, Bože, unatoč svemu, neizmjerno
su mi nedostajali.
Mama se premjestila s ulaza u tijesnu spavaču sobu, procjenjivala je situaciju.
»Ay, cariño, tvoj je otac u pravu. No se...« Oklijevala je u potrazi za riječima.
»Este hombre es tan altoy... grande.« Smjestila je pogled na Aarona, odmjeravala
ga od glave do pete dok je odmahivala glavom s divljenjem i sumnjičavosti.
Učinilo mi se da sam ugledala kako se začetak vragolastog osmijeha na
Aaronovu licu širi, zbog čega sam mu uputila ispitivački pogled.
»Znam što znači grande.« Ta blaga povijenost njegovih usana bila je ondje
sve dok se nije okrenuo prema mojoj majci uozbiljivši se. »Cijenim što se brinete,
Cristina. Ali bit će nam sasvim u redu spavati ovdje. Muchas gracias por todo de
nuevo.«
Kao i majčina, vilica mi je umalo drugi put danas pala do poda. Prvi put
maloprije, u zračnoj luci, kad sam saznala da Aaron govori dovoljno španjolskog
da se predstavi mojim roditeljima na mojem materinskom jeziku. I jedva da je
imao naglasak.
Ubrzo nakon toga, i to dok sam i dalje gledala u nevjerici, na majčinu je licu
oživio širok osmijeh rezerviran za vrlo ograničen broj ljudi.
Zatim sam vidjela kako je uzdahnula, napola oduševljena, a napola pomirena
sa sudbinom. Kao da joj je bilo u redu prihvatiti Aaronovu izjavu bez ikakve
rasprave dokle god je govorio španjolski. Što je čuvala za vrlo malo odabranih.
Moj vrlo sretni i vrlo lažni dečko uputio joj je pristojan osmijeh.
»Catalina ionako ne zauzima previše prostora«, odjednom je rekao Aaron.
»Naći ćemo načina da se ušuškamo. Je li tako, bollito?«
Okrenula sam glavu u njegovu smjeru. »Da«, procijedila sam. »Ušuškat ćemo
se.«
168
 Knjige.Club Books

Obećavši si da će poslije platiti za ovo, prestravljeno sam pogledala u tatu. Na

moje zaprepaštenje, zatekla sam ga kako se smiješi od uha do uha. Mama je, s
druge strane, samo kimnula, pogledom je prelijetala između Aarona i mene,
procjenjivala je razlike u veličini i visini.
Što srećom, neće biti problem. Udoban stan koji su moji roditelji iznajmljivali
turistima tijekom vrhunca sezone imao je dvije spavaće sobe. Baš kao i sve u
stanu, sobe su bile malene i praktične, opskrbljene samo strogo potrebnim. A to
je značilo da se mi, Aaron i ja, nećemo ušuškati. Nećemo čak ni dijeliti sobu.
Hvala nebesima.
Što me podsjetilo, bilo je vrijeme da moji roditelji odu.
»U redu, vas dvoje. Hvala, ovo je za dobrodošlicu dovoljno«, rekla sam
prišavši im i lagano ih gurnuvši prema vratima. »Moramo se raspakirati i
pripremiti za momačko-djevojačku zabavu.«
»Vale, vale«, rekla je mama i zgrabila tatinu ruku. »Vidiš, Javiere? Žele ostati
nasamo.« Obrve su joj malo trznule. »Ya sabes.«
Tata je promrmljao nešto nerazumljivo, pokazavši da ne želi saznati zašto.
Ignorirala sam majčine aluzije, i nakon što sam povukla roditelje u velik
zagrljaj, izgurala sam ih kroz vrata. U međuvremenu, Aaron im je pristojno
ponovno zahvalio - na španjolskom, zbog majke - iz kuta gdje je stajao.
Kada su moji roditelji konačno otišli, okrenula sam se prema Aaronu i zatekla
ga kako stavlja oba naša kovčega na krevet. Otvorio je svoj i počeo s izvlačenjem
odjeće i higijenskih potrepština.
»Zapravo, ne moraš to raditi«, rekla sam mu, ne potrudivši se otvoriti svoju
prtljagu.
Aaron je podignuo obrvu.
»Spavat ćemo u odvojenim sobama«, objasnila sam.
»O?« Jedino je to izustio.
Zanemarila sam taj zbunjeni pogled koji mi je upravo uputio i zaputila se u
hodnik kako bih ga povela u njegovu sobu.
S njegovim krevetom.
Tik iza mene Aaron je zakoračio u prostoriju samo nekoliko sekundi poslije.
»Ta-da!« raširila sam ruke. »Ovo je tvoja soba. Tvoj ormar. No tvoja je
kupaonica dolje niz hodnik. I da, to će biti tvoj krevet.«
Pokazala sam na krevet u dvokrevetnoj sobi premjeravajući njegove smiješne
dimenzije. Soba je bila mnogo manja nego što se sjećam.
Bacila sam pogled na Aarona koji je stajao uz mene, zatekla sam ga kako
proučava krevet ruku prekriženih na prsima. Baš kao što je to majka učinila prije
nekoliko minuta, proučila sam ga od glave do pete.
Da. To neće ići.

169
 Knjige.Club Books

»Dobro«, rekla sam prihvativši da se nikad neće uspjeti ugurati onamo.

»Zamijenit ćemo se za sobe. Uzmi onu drugu, veća je. Ja ću uzeti mali krevet.«
»U redu je, Catalina. Ja ću spavati ovdje.«
»Ne. Nećeš. Nećeš stati u taj sitni krevet«, ukazala sam na očito. »Mislim da
čak ni poprijeko nećeš stati.«
»U redu je. Idi se raspakiraj. Sredit ću nešto.«
»Nećeš. Nema šanse da možeš spavati ovdje«, ustrajala sam, zanemarivši
zločest pogled koji mi je Aaron uputio preko ramena.
»Hoću.«
Tvrdoglavi, svojeglavi čovječe, pomislila sam.
»Ti si jedina svojeglava ovdje«, rekao je.
Namrštila sam se prema čitaču misli. »Pa, ako želiš biti moja sova, ja ću ti
rado biti sjenica.« Pokazala sam na krevet. »Dokaži mi. Pokaži da staneš u njega
i ostavit ću te na miru.«
Aaron je uzdahnuo i prinio dlan licu. »Hoćeš li jednostavno i..« Zaustavio se
i odmahnuo glavom. »Znaš što? Ugodit ću ti ovaj put. Samo da prestanemo tratiti
vrijeme na raspravu i da se ne poubijamo međusobno i zajedno završimo u
bolnici.«
Pogriješio je, nisam planirala biti u paru s Aaronom Blackfordom u bilo kojem
smislu.
U dva je koraka moj lažni i vrlo visoki dečko bio točno ispred skromnog
kreveta.
Neće stati. Bila sam uvjerena u to. Pa sam se naslonila i pričekala da mi
dokaže kako sam u pravu.
Čim je Aaron sjeo na maleni komad namještaja, madrac je prežestoko
poskočio pod njegovom težinom. Uz glasnu škripu, namjestio se i legao na leđa.
Nekoliko je puta promijenio položaj dok je madrac škripao od njegove težine.
Ništa.
Nije. Stao. U. Njega.
Dok sam promatrala tog čovjeka pred sobom, očigledno većeg od kreveta,
kojem su noge visjele preko ruba i koji je gledao u strop, nisam si mogla pomoći
pa mi je smiješak koji sam suzbijala napokon probio.
Nije se radilo o tome što sam cijelo vrijeme bila u pravu. A ne. Zadovoljan i
zubat osmijeh koji mi se proširio licem bio je izazvan scenom namrštenog i
mrzovoljnog Aarona dok se pokušavao ugurati u očito premali krevet. Najbolji
dio bio je što mi je bez previše opiranja ugodio i dokazao da sam u pravu. Samo
zato što smo bili jednako tvrdoglavi.
A zbog toga sam se smiješila još više.
Prišla sam korak bliže i uz blistav osmijeh spustila pogled prema njemu. »Je
li ti udobno?«
170
 Knjige.Club Books

»Veoma.«
»Kladim se da ti nikad u životu nije bilo ovoliko udobno.«
Zakolutao je očima. »Dobro«, rekao je Aaron dok je ustajao, a opruge u
jednostavnom i - budimo realni - vrlo vjerojatno jeftinom madracu, glasno su
zaškripale pod njegovom težinom. »Imala si pravo, pa što«, nastavio je dok se
približavao rubu u pokušaju da se pridigne iz kreveta koji se, izgleda, pretvorio u
živi pijesak, progutavši svaki njegov pokret. »A sada, kad bi samo...«
Prije nego što sam uopće shvatila što se događa, okvir kreveta popustio je uz
veliki prasak, progutavši dio madraca i Aarona skupa s njim.
Uzdah je provalio iz mene dok su mi ruke letjele prema ustima.
»Isuse Kriste«, zarežao je Aaron.
»O, moj Bože, Aarone.« Hihot koji mi je sišao s usana dok sam piljila u
mrzovoljnog čovjeka koji je sjedio nasred katastrofe koja je nastala od podnica
vjerojatno se čuo sve do New Yorka.
Sudeći prema namrštenom licu, dalo bi se zaključiti da nije bio ni približno
dobro.
Ali svejedno sam upitala: »Jesi li dobro?« Pokušala sam biti razborita, jesam.
Ali nisam mogla potisnuti smijeh. Pa sam se nasmijala.
Zatim sam se nasmijala glasnije.
»Da. Sve je u redu«, progunđao je. »Ništa s čime se ne mogu nositi.«
»Dobro, ali za svaki slučaj...« Pružila sam ruku da mu pomognem ustati, ali
oboje smo se ukočili kada se začulo dovikivanje s ulaznih vrata stana. Glas od
kojeg su mi leđima prošli srsi.
»Hola!« zazvao je kreštav, piskutav glas.
Je li to bila...
»Hay alguien en casa?« Taj glas za koji sam shvatila da ga poznajem - i s
kojim sam bila u rodu - ponovno je zazvao.
Ne.
Žena čija će se crvena kosa zasigurno pojaviti za otprilike dvije sekunde pitala
je ima li koga kod kuće. Kao da već ne zna.
Charo. Moja sestrična Charo bila je u stanu. A sudeći po brzom kuckanju
potpetica, bit će u sobi za otprilike...
»Ay, pero mira qué bien. Netko već krsti krevet.« Hihot koji nije bio
simpatičan, nego umjesto toga iskonski zloban dopro mi je do ušiju.
Spoznaja je bljesnula licem mojeg lažnog dečka.
Ne potrudivši se pričekati odgovor, moja je sestrična nastavila blebetati.
»Pogledaj ovaj nered.« Coknula je jezikom. »Nakon što si toliko dugo bila bez
dečka, čovjek bi pomislio da si malo zahrđala, Linita.«

171
 Knjige.Club Books

Napravila sam grimasu. Pravi način da to kažeš, prima. Nagonski sam

zatvorila kapke i osjetila kako mi se crvenilo penje vratom.
»Jer, stvarno, koliko je godina prošlo otkad je cijela ta priča s Danielom
propala? Tri? Četiri? Možda više.«
O, Bože, željela sam nestati. Nisam mogla vjerovati da je Charo prešla ravno
na to nakon što je jedva pozdravila. I to pred Aaronom. Nisam ga željela
pogledati. Zapravo uopće nisam željela pogledati u njegovu smjeru. Zar nije i
mene mogao progutati taj razvaljeni krevet?
Začas mi se želja ostvarila.
Aaron mi je trznuo ruku i povukao me ravno k sebi, zbog čega sam zaskvičala.
Baš u kaos koji je prije bio krevet za jednu osobu. Tijelo mi je završilo opruženo
napola preko njegova. Ali ne zadugo jer, i prije nego što sam se okrenula, velikim
i snažnim rukama me premjestio u svoje krilo. Okrenuo me prema mojoj sestrični
Charo, zbog čega mi se na promjenu položaja tijelo ukočilo poput metle.
Jebote, sjedim Aaronu u krilu. Okrenuta leđima. S guzicom u... Da. U njegovu
krilu.
»Ja preuzimam krivnju za sve ovo.« Njegov je duboki glas došao iz prokleto
prevelike blizine dok sam polako prebrojavala dijelove njegova tijela koje sam
osjećala pritisnute uz svoje. Bedra, prsa, ruke, svi tvrdi i nabijeni uz moja leđa.
Uz moju guzicu.
Uz moja bedra i... Morala sam prestati razmišljati o dijelovima tijela.
»Zapravo mi je teško odoljeti.« Riječi mojeg lažnog dečka doprle su mi do ušiju
u isto vrijeme kad sam primijetila da se mišići ispod mene stežu. »Je li tako,
bollito?«
O, moj Bože.
On je... Ja sam... Jednostavno...
»Tako je,« zagraktala sam, »osito.«
Charo nam se široko smiješila, u potpunosti zadovoljna predstavom. Tek je
došla u stan i već je dobila priču o kojoj ću slušati idućih deset godina. Oh, onda
kad su Lina i njezin dečko slomili krevet. Kladim se da će dodati svašta što se nije
ni dogodilo, možda da je vidjela Aarona golog ili tako nešto.
Slika mi se nametnula u mislima. Aaronova. Bez odjeće. Sa svim tim
mišićima koje sam osjećala...
Ne. Ne. Ne.
»Ay, pogledaj vas«, rekla je moja sestrična prinijevši ruke pod svoju bradu.
»Izgledate tako slatki zajedno. I Lina! Nikad nisam mislila da možeš biti ovako
luda.« Charo je pomicala obrve. Aaron je spustio ruku na moje koljeno, taj mi je
dodir palio kožu pod trapericama. Bože, osjećala sam ga posvuda oko sebe.
Da opustim kralježnicu, ušuškala bih se ravno u njega.
Topao dlan stisnuo mi je bedro.

172
 Knjige.Club Books

Stalno sam gubila koncentraciju, a izgledalo je kao da Charo čeka da ja nešto

kažem.
»O, da.« Ponovila sam što sam brže mogla. Morala sam se izvući odavde. Iz
Aarona. Položaj u kojem smo bih previše mi je odvlačio pozornost. Na vrlo, vrlo,
vrlo loš način. »Ovaj. Da, luda. O, možeš se kladiti! Sve je ovo itekako ludo«,
rekla sam meškoljeći se u Aaronovu krilu dok sam se neuspješno pokušavala
izvući iz crne rupe veličine čovjeka koja me usisala. »Ludo je jer sam ja skroz
luda. Odnosno, luda za njim.« Još sam se malo meškoljila, shvativši da sam
možda zapela negdje između njegovih širokih bedara. Samo nastavi govoriti.
»Ono, tako sam ludo zaljubljena da je to ludo, znaš na što mislim? Tako ludo...«
»Mislim da je shvatila«, moj mi je lažni dečko šapnuo na uho i poslao mi
glupe trnce cijelim tijelom.
Nastavila sam se premještati u njegovu krilu, ignorirala sam kako je sve što
sam osjećala ispod sebe - ili točnije, svoje stražnjice - bilo čvrsto i toplo. Ne,
vruće. Bilo je vruće. Mišić na mišić na još mišića. Uza sav trud koji sam uložila,
neki od njih postali su još tvrđi.
O, moj Bože. Oh Dios mio. Je li to bila... Ne. Nemoguće. Nije moguće da je
Aaron uzbuđen.
Očajnički sam se pokušala još jedanput podignuti, čime sam postigla da s
Aaronovih usana siđe tiho gunđanje. Sletjelo mi je na zatiljak kao nalet zraka.
»Prestani«, dahnuo mi je na uho. »To ne pomaže.«
Smjesta sam ga poslušala i prisilila tijelo da se opusti uz njegovo. U redu,
mogu ja ovo. Misli o njemu kao o stolici. Prijestolju. Ne kao o Aaronu. Samo kao
tvrdom prijestolju, veličine čovjeka.
Lažno sam se osmjehnula sestrični. »I, što radiš ovdje, Charo?«
»O, namjeravala sam odsjesti kod prijatelja preko vikenda, ali kupaonica u
njegovu stanu je poplavila ili nešto tako, pa nemam izbora nego spavati ovdje
umjesto ondje«, objasnila je uz blago mahanje. »Sigurno ste mislili da imate cijeli
stan za sebe, ha?« Ponovno je podignula obrve. »Obećavam da vam neću
smetati. Nećete ni primijetiti da sam ovdje.«
Postojao je samo jedan način da ne primijetimo Charo kako njuška uokolo, a
taj je uključivao teške droge.
»Sjajno. Pa, doista bismo se trebali raspakirati i pustiti te da i ti učiniš isto«,
najavila sam iz svojeg prijestolja od Aarona. Pročistila sam grlo. »Da, u redu.
Učinimo tako«, dodala sam, ni Aaron ni ja nismo se pomaknuli. Vrlo sam glasno
pročistila grlo. »Ne misliš li da bismo trebali krenuti, osito?«
Prije nego što sam dovršila pitanje, Aaronove velike ruke bile su mi na struku
i podignuo me iz svojeg krila u zrak. Dočekala sam se na drhtave noge pred
svojom sestričnom.
Opa, dobro. Znači, moglo je biti tako lako.

173
 Knjige.Club Books

Aaron - koji je tajanstveno vratio svoju uobičajenu okretnost - slijedio je ovaj

primjer ostavivši iza sebe rusvaj od podnica i drveta.
»Nisam se predstavio.« Aaron je pružio ruku koja je prije nešto više od
sekunde bila obavijena oko mojeg struka. Onu koja mi je stiskala bedro. »Soy
Aaron. Un placer conocerte.«
Moja sestrična - sumnjala sam da je moju majku ispitala o svim dostupnim
informacijama o Aaronu - prihvatila je njegovu ruku i povukla ga k sebi. »Ay y
habla Español! El placer es mío, cariño.« Utisnula mu je poljubac u oba obraza.
Da, bila sam sigurna da nije lagala kada je rekla da je sretna što ga je upoznala.
Nakon što je moja sestrična pustila Aarona, koji je izgledao pomalo smeteno,
zagrlila je i mene. »Dođi, prima. Imam puse i za tebe.« I dodala šapatom tako da
samo ja čujem: »Dónde tenías escondido a este hombre?«
Gdje si skrivala ovoga muškarca?
Zahihotala sam se. »O, prima, kad bi samo znala.« Odmaknula sam se od
crvenokose rođakinje preplašena dodirom Aaronova dlana na leđima.
Poskočila sam unatrag, ravno u njega.
Aaron je spustio pogled prema meni s upitnicima u očima. »Idi u našu sobu i
započni s raspakiravanjem. Ja ću srediti ovaj nered za tvoju sestričnu.«
To je bilo tako brižno. Ja sam zaboravila na to. Izgleda da mi čišćenje nereda
od slomljenog kreveta za sestričnu nije bilo visoko na popisu prioriteta.
»Uy, ne, ne.« Charo se umiješala prije nego što sam se uspjela ispričati.
»Nazvat ću strica Javija«, rekla je nazvavši mojeg oca stricem Javijem. »Vas
dvoje idite i smjestite se. Sigurna sam da ste iscrpljeni od leta. Samo pazite da ne
slomite i drugi krevet.« To je popratila hihotom. »Ja mogu preuzeti krivnju za
ovaj, ali vaš? To bi bio neugodan razgovor s tvojim ocem.« Tada je namignula.
Odvukli smo se natrag u prostoriju koja će biti naša soba kratko zahvalivši.
Naša soba, koju smo sada trebali dijeliti.
Kvragu.
Bolje da se raspakiramo i pokušamo smjestiti. Ako je to bila ikakva naznaka
onoga što nas čeka idućih dana, moj lažni dečko i ja upustit ćemo se u pravu
pustolovinu.
Gotovo praznih kovčega i s odjećom za vjenčanje u ormaru, uputila sam
pogled iskosa prema krevetu u našoj sobi. Činila sam to posljednjih petnaest
minuta.
Čekat ću vas ovdje, činilo se da pjevaj zbog čega sam poželjela da se čarobno
raspadne i nestane.
»Prestani se brinuti. Mogu spavati na podu ako ti je toliko nelagodno.« Aaron
me pogledao nabranih obrva.
»Nisam zabrinuta«, lagala sam.

174
 Knjige.Club Books

Dijeljenje kreveta s Aaronom nisam očekivala. Ni planirala. Moji su roditelji

rekli samo da ćemo odsjesti u stanu. Većina je gostiju živjela u blizini, a oni koji
nisu, doći će samo na dan vjenčanja.
»Odrasli smo ljudi i poznajemo se gotovo dvije godine. Možemo biti
civilizirani i podijeliti krevet. Barem je bračni. I čitav je.«
»Reći ću tvojim roditeljima da ću se ja pobrinuti za onaj drugi. Platit ću štetu.«
Bilo je nečega u njegovu glasu. Zvučao je zamišljeno i gotovo kao da mu je
neugodno?
»Ne trebaš, Aarone.« I mislila sam to. »Nisi ti kriv. Taj je krevet trajao i dulje
nego što je trebao, stvarno. Takvo što... događa se.«
Zgrabila sam nekoliko košulja iz svojeg kovčega i raširila ih, razmislivši o
svojim riječima. Nikad u životu nisam svjedočila nečemu takvom, ali hej, takvo
što se događa. Možda se dogodilo Aaronu. Možda je uništio na desetke kreveta.
Sveo ih na krš od drveta i podnica. On je bio velik čovjek i dobre građe. Kreveti
su - vrlo lako mogli popustiti i puknuti pod njegovom težinom. Možda ako se
previše micao. Ili ako bi se sručio na njih uz određenu snagu. Ili ako se upuštao u
radnju kojom se ispituje otpornost okvira i podnica i...
Ne, ne, ne. Izbacila sam iz glave prizor znojnog i golog Aarona kako radi...
Ne.
»Dobro«, rekao je Aaron dok je patentnim zatvaračem zatvarao ispražnjeni
kovčeg. »Ako ti sigurno nije problem, dijelit ćemo krevet. Uz malo sreće, ovaj se
neće raspasti.«
U glavi mi se oblikovala potpuno nova slika. Vrlo slična, ali sada je
uključivala mene i...
A ne. Morala sam prestati s ovim besmislicama.
»Onda je riješeno«, rekla sam odagnavši te neželjene misli i ideje. »Nema
spavanja na podu. Ne možemo riskirati da nas uhvate, s obzirom na to da je Charo
ovdje. Parovi dijele krevet.«
»A kako bi nas točno uhvatiti? Ide ti tvoja sestrična uokolo i ulazi u spavaće
sobe u kojima ne spava?«
»Pa, Aarone, doista bih voljela da ti mogu reći kako to ne čini, ali tada bih
lagala.«
Godine su me naučile kako je Charo nepredvidljiva.
»Pa,« promijenila sam temu, »za nekoliko ćemo sati upoznati najmlađe
članove klana Martin za prvu fazu momačko-djevojačke zabave.«
»Otkrij mi što nas čeka tamo, molim te«, zatražio je. Aaron je završio s
raspakiravanjem - ja nisam - pa se leđima naslonio na garderobu u kutu sobe i
posvetio mi punu pozornost.
»Razveselit će te čuti da ćemo cijeli dan provesti vani, uživati u toplini
španjolskog sunca i raditi nešto što nema veze s ispijanjem koktela i masažama.

175
 Knjige.Club Books

Što je bila moja ideja.« Otišla sam do uske komode i uzela hrpu čistih ručnika.
»Moje kumske dužnosti nadglasala je jedna od mojih najmlađih sestrični, Gabi.«
Položila sam ručnike na poplun. »A to znači samo jedno.« Dramatično sam
zastala. »Vjenčani kup.«
»Vjenčani kup?« Hihot je izašao iz Aaronovih usta.
Čudno, ali zbog tog malenog zvuka i ja sam se poželjela nasmijati. Zanemarila
sam to i objasnila mu kako ćemo provesti dan.
»U Vjenčanom kupu«, uzdahnula sam, »tim Mladenka, koji se sastoji od svih
žena pozvanih na momačko-djevojačku zabavu, natječe se protiv tima
Mladoženja, koji će se sastojati od muškaraca.« Taj sam posljednji dio rekla
sarkastično. »Doista inovativno, je l’ da? Dečki protiv cura koji se natječu u nizu
igara i aktivnosti. Jeeej.«
Aaron je kimnuo ne zauzevši stranu. »Vidim da si jako uzbuđena. Ali, molim
te, nastavi.«
Pogledala sam ga. »Tim koji skupi više bodova osigurat će si pobjedu i
osvojiti Vjenčani kup.«
»A je li taj kup pravi trofej ili samo simbolična nagrada?« upitao je Aaron
trudeći se ovo shvatiti ozbiljno. Neuspješno. Jedva da je mogao zauzdati
podsmijeh.
»Slušaj,« stavila sam ruke na bokove u pokušaju da ostavim snažan dojam,
»rekla sam ti da ne upravljam ovime. Ja sam više kao formalna kuma. Moja
sestrična Gabi jedna je od onih ljudi opsjednutih fitnesom i ona je sve to
organizirala. Eto, samo budi zahvalan što nisi zaglavio sa mnom u timu.«
Pokupila sam svoje torbe za kozmetiku i šminku i odšetala u skromnu kupaonicu
u sklopu sobe dok sam odsutno obavještavala Aarona i slagala svoje stvari na
uzak dostupni prostor. »Ne sviđa mi se ovo, dobro? Da se mene pita, bile bismo
u toplicama dok vi dečki idete raditi nešto... muški.«
»Muški?« začula sam Aaronov glas iz spavaće sobe.
»Da, udarate se u prsa, pijete pivo kao da ne postoji sutra ili idete u striptiz-
klub. Što ja znam?« odmahnula sam glavom, znala sam da se previše oslanjam na
stereotipe. »Ali ne«, nastavila sam, položivši bočicu šampona u putnoj veličini na
pult. »Nismo mi te sreće. Zanimljivo, jedini koji se slaže s ovime je Gonzalo. Tko
bi rekao? Glupo natjecanje mu je draže od uživanja u posljednjem danu kao
neženja, daleko od svoje mladenke. Nije da sam šokirana. Gonzalo je lud za
mojom sestrom od dana kad ju je ugledao. Stoga, zašto bi on želio provesti dan
daleko od nje?«
To što su oni imali bilo je ono pravo. Iskrena, odana, opipljiva ljubav. Ona
koja je nadilazila udaljenost, razlike i prepreke. Ona vrsta namijenjena romanima.
Kada sam razmišljala o tome, grudi bi mi se ispunile toplinom i čežnjom za
nečime što nisam znala hoću li ikad moći pronaći.

176
 Knjige.Club Books

»U svakom slučaju, Gonzalo je najveći fan Vjenčanog kupa. A nešto mi

govori da će biti i više nego oduševljen kada te ugleda. Povikat će i bratski te
zagrliti, postat ćeš mu novi najbolji prijatelj. Već to znam. Gon je natjecateljski
nastrojen, oduvijek je bio, pa će biti u sedmom nebu zato što u svojem timu
ima presliku grčkog boga. Ravno s Olimpa«, frknula sam.
Aaron je pomalo nalikovao na jedan od onih kipova. Ravnodušan, s glatkim i
simetričnim linijama. Goznalo će biti presretan što će Aaron biti u...
Čekaj.
Što sam to upravo rekla?
Zatvorila sam oči na spoznaju da sam Aarona nazvala bogom. Grčkim. Ravno
s Olimpa. Naglas.
O, molim vas, kupaonički zidovi, budite debeli i zvučno izolirani. Molim vas.
Osjetivši njegovu prisutnost negdje iza sebe i uzevši u obzir dimenzije sobe i
kupaonice, umirila sam se.
Otvorila sam oči i pogledala u njegov odraz u zrcalu pred sobom.
Aaron se naslonio na dovratnik.
Duboko sam uzdahnula i dopustila pogledu da otputuje oko police, da sve
upije i uspne se sve dok ne susretne Aaronov pogled u zrcalu.
»Koje su šanse da me nisi čuo iz spavaće sobe?« riskirala sam.
»Ovisi.« Progutao je. »Koliko dobar sluh imaju grčki bogovi?«
Imala sam dvije mogućnosti: priznati što sam rekla kao odrasla žena, što sam
i bila, ili ignorirati da se ovo upravo dogodilo i biti totalna kukavica.
Premjestivši u tišini svaki pojedini predmet koji sam upravo položila na
policu, odlučila sam se za ovo posljednje, dok sam cijelo vrijeme osjećala kako
pogledom prati svaki moj pokret.
Trenutak poslije osjetila sam kako se Aaron okrenuo, ali prije nego što je
otišao, zazvala sam: »E, da, Aarone?« Vidjela sam odraz njegovih leđa u zrcalu.
»Tim koji izgubi morat će večeras izvesti koreografirani ples.«
Nikakav se odgovor nije čuo od njega, ali kada se napokon udaljio, mogla
sam savršeno dobro zamisliti kako je u njegovim očima oživio natjecateljski sjaj.

177
 Knjige.Club Books

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Stajala sam s rukama na bokovima, pomalo se gubeći u paletama plave i

zelene koje su oslikavale pogled preda mnom.
Kada bi ljudi zamišljali Španjolsku, pomislili bi na prekrcane plaže pod
nemilosrdnim ljetnim suncem. Pomislili bi na stolove krcate vrčeva sangrije, tave
pune paelle i gomile tapasa. Vrlo bi vjerojatno pomislili i na nekog tamnokosog
frajera s nemoguće vještim prstima kako prebire po gitari. A na neki način i ne bi
potpuno pogriješili. I to bi se moglo naći u Španjolskoj. No bio je to samo maleni
dio onoga što je predstavljalo moju domovinu. Koji, nažalost, nije pokrivao ni
deset posto onoga što je nudila.
Gradić odakle potječem smjestio se na najsjevernijoj obali poluotoka,
ugniježđen između često bijesnog Kantabrijskog mora i lanca smaragdnih
planina.
Suprotno općem mišljenju, zemlja nije bila okupana suncem cijele godine.
Pogotovo ne sjeverne pokrajine. A ne. Sjever Španjolske bio je poznat po tome
što je pružao svojim stanovnicima priliku da iskuse sva četiri godišnja doba u
razmaku od nekoliko sati, bilo kojeg dana u godini. To je omogućilo vegetaciji da
bude divlja i bujna, obavivši pašnjake i brežuljke i stvorivši sliku na koju bi vrlo
malo ljudi pomislilo pri spomenu Španjolske. Stoga, da, ljeto nije bilo tako sjajno
na sjeveru. Ali iznenađujuće, danas je nebo bilo vedro, a povjetarac s mora blag.
Odveo me natrag u vrijeme kada bismo ovakve dane pokušali do kraja iskoristiti,
kao da nam životi ovise o tome. Od zore do mraka. Isabel i ja. Las hermanas
Martin. Sestre Martín.
Bacila sam oko na skupinu ljudi koja se danas okupila zbog Vjenčanog kupa
i maleni dio mene pitao se što se događa u Aaronovoj glavi. Kakav je bio njegov
prvi dojam o mjestu na kojem sam odrasla? O mojem narodu?
Upoznavanje je prošlo i više nego dobro. Ako su Španjolci bili poznati po
nečemu, onda su to otvorenost i gostoljubivost. Činilo se da nitko nije ni trepnuo
na mojeg lažnog dečka. Ne više nego što bi na bilo kojeg drugog guirija, kako mi
zovemo turiste, i na to što su se morali služiti svojim zahrđalim engleskim.
Ovdje je bila samo najmlađa generacija mladenkine i mladoženjine obitelji,
njihovi partneri i naši najbliži prijatelji. Osim našeg divljeg bratića Lucasa,
slobodnog duha, za kojeg nitko nije znao kamo je ovoga puta nestao. I kuma,
inače poznatoga kao Daniel, moj bivši, moja prva i jedina veza, ili čovjek za kojeg
je moja obitelj vjerovala da ga nikad nisam preboljela. On još uvijek nije došao.
178
 Knjige.Club Books

»Aquí está mi hermana favorita.« Sestrin je glas dopro do mene trenutak prije
nego što me napala odostraga.
»Ja sam tvoja jedina sestra, budalo. Naravno da sam ti i najdraža.« Rukama
sam obavila njezine podlaktice koje su počivale na mojoj ključnoj kosti.
»To su nevažni detalji. Svejedno si mi najdraža.«
Isplazila sam jezik i pogledala je preko ramena. Da nije naših srcolikih lica,
ne bismo uopće sličile. Isabel je oduvijek bila viša i vitkija od mene. Njezine su
oči imale zelene točkice, uz smeđu koju smo dijelile - nešto na čemu sam joj
zavidjela - a kosa joj je bila kovrčavija i tamnija, baš kao mamina. Ali to nisu bile
jedine razlike. Dok se moja sestra svugdje jednostavno i otprve uklopila, ja sam
se uvijek mučila u pronalaženju svojeg mjesta. Uvijek se činilo da mi nešto
nedostaje, što me tjeralo da nastavim tražiti mjesto gdje ću bolje pripadati. Što me
nagnalo da nastavim tražiti mjesto koje ću zvati domom. Jer Španjolska to meni
više nije bila.
Ali nije ni New York, iako sam imala Rosie i karijeru na koju sam bila
ponosna. Oduvijek sam se osjećala pomalo usamljenom. Neispunjenom.
»Halo? Zemlja zove Linu«, rekla je kad mi je stala sa strane i povukla ruku.
»Što ti je danas? Zašto se skrivaš ovdje?«
Skrivala sam se, nisam li? Čak i na samo nekoliko minuta. Moja starija sestra
predobro me poznaje, pa sam se podsjetila da moram biti posebno oprezna s
Aaronom u njezinoj blizini. Ako je postojao netko tko će prozreti ovu obmanu, to
je bila Isabel.
»Ne skrivam se.« Slegnula sam ramenima. »Samo sam pokušavala uhvatiti
trenutak mira od mladasaurusa. Čula sam da je gotovo odgrizla mladoženjinu
glavu jer je kupio pogrešne cipele.«
Odmaknula sam se od nje i okrenula se, tako da se možemo gledati u lice.
»Dobro si čula.« Moja sestra i buduća mladenka prinijela je ruku grudima,
hinila je očaj. »Dopustila sam mu da odabere jednu stvar, Lina. Jednu. A on se
vratio kući s parom cipela zbog kojih sam preispitala svoj ukus za muškarce,
stvarno.« Odmahnula je glavom. »Bila sam ovoliko blizu da ga ne pozovem na
svoje vjenčanje.«
»Misliš, vaše vjenčanje.« Nasmijala sam se.
»Aha. Zar nisam to rekla?« Kut usana trznuo joj se prema gore od nestašluka.
»Uglavnom, mislim da još uvijek imamo nekih sat vremena prije stanke za ručak.
Jesi li spremna?«
Izmijenile smo pogled.
»Za vlastitu smrt? Uvijek.«
»Ma daj, ne drami«, rekla je Isabel uzevši me pod ruku i povukavši me u
smjeru skupine. »Vrijeme je za povratak. Gabi me poslala po tebe. Imamo
raspored, znaš.«

179
 Knjige.Club Books

Namrgodila sam se.

»O, prestani. Bit će zabavno.«
»Nije bilo i neće biti«, rekla sam dok sam vukla noge, ali slijedila sam je, jer
nisam imala izbora. »Gabi se pretvorila u tog slatkog, ali strašnog sportskog
mogula i svi je se boje.«
Isa je frknula. »Nije tako loše. Osim toga, još uvijek možemo pobijediti. Samo
nam tri boda nedostaju da dostignemo one glupe naivčine.«
»Jesi li ti to upravo svojeg zaručnika nazvala glupom naivčinom?«
»Dobro, samo nam tri boda nedostaju da dosegnemo tim Mladoženja. Je li to
bolje?«
»Bolje je. Ali«, dobacila sam joj zlovoljan pogled preko ramena, »svejedno
će nas pregaziti.«
Odmahnuvši glavom, pomislila sam koliko je naš Mladenka tim nesportski u
odnosu na muški pandan. Bodovi koje smo skupile bili su jadni bodovi iz
sažaljenja koje nam je Gabi dodijelila da tim ostane motiviran. Pa, svi u timu osim
mene. Mene je motivacija davno napustila. Bila sam spremna završiti za danas i
natrpati se hranom. Moje tijelo pod jet lagom prebacilo se na modalitet »gladna«
još i prije nego što smo počeli trčati uokolo zbog ove budalaštine.
»Sama si kriva za to.« Sestrin je kažiprst samo pridonio njezinoj optužbi.
»Dovela si dvojnika Clarka Kenta na zabavu.«
»Izgleda kao on, zar ne?«
Isabel je kimnula. »A usput...« Zastala je i, prije nego što sam uspjela izbjeći
ili pripremiti se na to, povukla me za rep. Malo presnažno.
»Hej!« Zgrabila sam kosu i maknula se da izbjegnem druge moguće napade.
»Koji je to vrag bio, mladasaurusu?«
»Ne budi dijete, zaslužila si to. Kako se usuđuješ držati to«, Isabel je pokazala
na Aarona, zbog čega sam joj tresnula ruku prema dolje, »skriveno od mene!«
»Isabel«, upozorila sam je.
Nastavila je, ignorirala me i mahala je kažiprstom u smjeru mojeg lažnog
dečka: »Kada mi sestra počne hodati s nekim, želim potpuni izvještaj. Živopisne
opise, fotografije, snimke, ulja na platnu - briga me. Čak i one slike kite koje sam
spomenula, koje nikad nisi poslala.«
»Isabel.« Rekla sam tiše. »Ušuti. Čut će te.«
Bile smo udaljene od skupine samo nekoliko metara.
Podignula je obrvu i polako nagnula glavu.
Kvragu.
»Hodate. Zar je tako strašno da čuje kako razgovaraš o tome sa svojom
sestrom? Vidjela si mu penis. Dopušteno nam je raspravljati o njemu.« Zakolutala

180
 Knjige.Club Books

je očima. »Zapravo, mislim da se od nas to i očekuje. Sigurna sam da je on

razgovarao sa svojim prijateljima o tvojim cicama.«
Opsovala sam ispod glasa.
Zagledala se u mene i proučavala moju reakciju.
Nervozno sam pogledala u Aaronovu smjeru. Pogledi su nam se susreli. Te
plave oči, koje su nekako uvijek našle put do mene, držale su moj pogled neko
vrijeme.
Isuse, je li čuo?
Uz vrlo slabašno odmahivanje glavom, vratila sam pogled prema sestri.
»Znaš,« rekla je slegnuvši ramenima, »spomenula si ga samo nekoliko puta
pa sam bila uvjerena da nije ozbiljno. Ali sada više nisam tako sigurna.«
»Kako to misliš?« Srce mi se ubrzalo jer sam strepila od toga što bi mogla
reći.
Jedva da smo imali vremena ponašati se privrženo, poput golupčića ili kako
god da se dečko i cura trebaju ponašati. Ove gluposti s Vjenčanim kupom oduzele
su nam sve vrijeme i energiju.
»Pa, za početak, ovdje je«, istaknula je Isabel. »To što si ga dovela kući - da
upozna mamu i tatu i praktički cijeli grad - govori mi da nije bilo tko. Mora biti
poseban. Ne bi dovela nekoga s kim se povremeno i opušteno viđaš. Ne bi čak ni
da izgleda ovako kako on izgleda. Ne vjeruješ više lako ljudima.«
Misli su mi bile košmar i zaustavila sam se.
Njezine su me riječi ošamarile posred lica. Lišile su me onoga što sam se
spremala reći.
Varalico. Optužba se stvorila u mojoj glavi. Kako i ne bi kad sam bila takva
golema lažljivica?
Isabel je moju tišinu shvatila kao znak da nastavi govoriti. »Zatim, tu je i način
na koji je njegov pogled na tebi cijelo vrijeme otkad ste došli.«
Opa, što?
»Prošlo je samo koliko? Nekoliko sati? Ali cijelo vrijeme je obuzet tobom,
gleda i prati svaki pokret koji učiniš, kao da kakaš duge i ostavljaš iza sebe trag
šljokica. Bilo bi to gnjusno da i sama nisam zaljubljena.« Potapšala me po ruci.
»A vjeruj mi, seko, ti takva crvena i pjegava? Nisi baš slatka.«
Glava mi je opet poletjela u Aaronovu smjeru. Povlačio je vodu iz boce, nije
izgledao ni upola tjelesno iscrpljen kao ostali. Čak i nakon što je, zajedno s
Gonzalom, nosio muški tim na svojim leđima. Dok sam se gubila promatrajući
kako pruža ruku i ispija vodu, pitala sam se je li moja sestra sve to umislila ili
je Aaronova gluma bila tako sjajna. Možda mu nisam odala dovoljno priznanja.
»U svakom slučaju«, dodala je kad smo napokon došle do društva, »morat ćeš
me informirati o svemu i reći mi sve prljave pojedinosti. Nemoj misliti da ih ne
želim samo zato što te nisam pilila njima.« Isabel mi je uputila pogled koji je
181
 Knjige.Club Books

rekao da će me gnjaviti dok ne puknem pod pritiskom. »Ali dotad, samo nastavi
raditi ono što radiš.« Namignula je. »Jer, hermanita, on je zateleban.«
S usana mi je nehotice pobjegao frktaj. »Da, baš.«
Isabel je podignula obrvu.
O, sranje. »Naravno da je zateleban, Isa.« Odmahnula sam glavom. »On mi
je dečko«, pokušala sam je uvjeriti, no nisam zvučala ni približno uvjerljivo.
Stoga sam ubrzala korak i ostavila svoju stariju sestru iza sebe prije nego što
je otkrila cijelu farsu. Srećom, čim smo došle do skupine, Gabi je već mlatarala
ispisanim rasporedima i pokušavala sve okupiti bliže. U savršen krug.
Zakolutala sam očima na to i gledala svoju sestričnu, genija koji stoji iza
Vjenčanog kupa, kako izvikuje naredbe na španjolskom dok smo svi pokušavali
ignorirati prizor Gonzala i moje sestre stisnutih u zagrljaju.
»Fuj«, promrmljala sam ispod glasa. »To je moja sestra.«
Ali u isto vrijeme nešto me stegnulo u grudima. Shvatila sam da je dio mene
promatrao to javno izražavanje osjećaja s nečim što je jako nalikovalo na čežnju.
A to mi je stezanje smetalo, probudilo je niz pitanja na koja nisam imala odgovor.
Sva su se vrtjela oko istoga.
Hoću li ikad pronaći ono što su imali Isabel i Gonzalo? Hoću li si dopustiti?
Hoću li ikad biti tako ludo zaljubljena, do ušiju, da će sve ostalo izblijedjeti
do tišine?
Pogledom sam potražila Aarona, ne zato što sam željela da oponaša Gonzala,
nego zato što su možda drugi to očekivali. Nisam ga opazila nigdje u ne-tako-
savršenom krugu oko Gabi i malo sam se zabrinula dok je ona izvikivala sve više
i više uputa skupini. Otkinut će mu glavu ako se smjesta ne nacrta ovdje.
Lagan dodir na ruci odvukao mi je pozornost. Okrenula sam glavu i dočekao
me par plavih očiju, gledao me nekako neobično.
»A, tu si«, glasno sam prošaptala, dok u pozadini Gabi nije odustajala.
»Zabrinula sam se za tebe. Kamo si otišao?«
»Bio sam ovdje cijelo vrijeme.«
Taj neobični pogled i dalje je bio na meni. Ali zanemarila sam ga. Nisam
imala vremena baviti se skrivenim značenjem Aaronova pogleda. Umjesto toga
sam se usredotočila na njegovo tijelo koje je izgledalo nestvarno dobro u
sportskim hlačicama i majici kratkih rukava.
»Zabavljaš li se?« Ponudio mi je bocu vode nježno je gurnuvši u mojem
smjeru.
»O, hvala.« Posegnula sam za njom i nekako mi je uspjelo dlanovima okrznuti
njegove prste. Rukama su mi prošle iskrice, zbog čega sam brže-bolje povukla
dlanove i zadržala bocu na prsima. »To je bilo slatko. Baš kao da si mi dečko.«
Podignula sam pogled i otkrila da se mršti. Nisam mu dala priliku da mi prigovori.
»I ne zabavljam se baš previše, da budem potpuno iskrena«, priznala sam uz blago

182
 Knjige.Club Books

mrgođenje. Bila sam ozbiljna kada sam rekla sestri da mi je dosta za danas.
»Hvala Bogu da smo skoro završili. Inače bih se morala pretvarati da sam slomila
nogu ili zapešće.« Dodala sam tiše. »Ili udariti Gabi nečime.«
»Nadam se da nećemo doći do toga.« Podignuo je desnu stranu usana. »Što
nam onda preostaje?«
»Pa, Gabi je ostavila najbolje za kraj«, uzdahnula sam. »Sada dolazi pravo
natjecanje.«
Zamahnula sam rukama kao da otkrivam iznenađenje. »Zvijezda Vjenčanog
kupa: nogometna utakmica.«
Aaron je mrmljao, nakratko se izgubivši u mislima. »Mislim da nikad nisam
igrao nogomet.«
Živnula sam. »Nikad, baš nikad?« Vidjela sam kako kima. Prilika za pobjedu.
»Kao, nijedanput?«
»Nijedanput«, odgovorio je. Otvorio je usta i zatim ih zatvorio kad nas je Gabi
ušutkala iz daljine.
Isuse, ta žena mora malo olabaviti. Uspravili smo se i okrenuli jedno od
drugoga.
Aaron je snizio ton, govorio je iz kutka usana: »Misliš li da će to biti problem?
Ona se doima pomalo strogom.«
»O, ne brinem se ja za nju.« Odmahnula sam glavom držeći pogled ispred
sebe. »Za tebe, s druge strane? Pobrini se da što prije uđeš u štos.« Krajičkom oka
primijetila sam da me Aaron na brzinu pogledao.
»A što će se dogoditi ako ne uspijem?«
Osmjehnula sam se. »Onda će tim Mladoženja izgubiti. Nedostojno.«
Nisam mislila da ću to ikad doživjeti, ali Aaron je upravo priznao da u nečemu
nije izvrstan. A to je bila novost. Krišom sam bacila pogled u njegovu smjeru.
Nagnuo je glavu i prekrižio ruke na prsima.
»Ako budeš loše igrao i zabrljaš, svi će tebe kriviti. Ali u redu je, ne možeš
biti dobar u svemu.«
Ostao je nepomično stajati u tišini.
»A sigurno se ne bojiš plesa s ostalim dečkima, je li tako?« Još jedan brz
pogled dopustio mi je da vidim kako mu se riječ izazov ispisala posred čela.
Zahihotala sam se. »O, možda se ipak bojiš? Nisam te smatrala kukavicom, ali
nekako ti dobro stoji. Možda bih te trebala zvati pollito umjesto osito.«
Sasvim je polako okrenuo glavu prema meni. Zadržala sam pogled na njemu
bespomoćno zaboravivši na Gabi.
»Jesi li me upravo nazvala kukavicom?« rekao je, plavetnilo njegovih očiju
je bljesnulo. »Na dva jezika?«
»O, možeš se kladiti da jesam. I ja bih bila preplašena na tvom mjestu. Naš je
tim jak.« Nije bio. »I samo da znaš, ja sam opasan središnji branič.« Nisam bila.
183
 Knjige.Club Books

»Ali ti vjerojatno ne znaš što to znači. U redu je. Samo da znaš da su me nekad
zvali Nemilosrdna Lina.« Ni to nije baš istina.
Od svih grupnih sportova, u nogometu sam vjerojatno bila najmanje loša.
Iako, ako su me ikad nazvali nemilosrdnom, to nije bilo zato što sam bila izvrsna
u igri, nego zato što bih nemilosrdno nosom zaronila u teren.
»Središnji branič, je li?«
Kimnula sam. Nije morao znati istinu.
Aaron je spustio glavu i stišao glas. »Pokušavaš U me impresionirati
sportskim žargonom, Catalina?«
Način na koji je izgovorio moje ime bio je nov. Ne mogu objasniti kako, ali
razlikovao se od bilo kojeg drugog puta kada je izrekao ta četiri sloga. I to mi je
poslalo rasplesane trnce niz ruke.
»Seksi je, ali ne trebaš se truditi da me zadiviš. Već sam zadivljen.«
Otvorila sam usta. Mislila sam da mi je i dah zastao. Seksi. Je li to doista rekao
naglas? Proučila sam mu lice u potrazi za bilo kakvim tragom sarkazma ili
dokazom da je ovo bila šala. Ali prije nego što sam išta uspjela red, iza nas je
izbila strka.
Okrenula sam se i otkrila da je za nju odgovorna novopridošlica. Onog
trenutka kad sam ugledala glavu s tamnoplavom kosom koju tako dobro poznajem
- ili sam poznavala - težak teret mi se spustio na dno želuca.
Moj bivši je bio ondje. Daniel. Ili barem starija verzija muškarca kojeg se
sjećam. Kada smo hodali, čovjek bi mogao pomisliti da je mojih godina. Ali to se
promijenilo. Otkad smo se posljednji put vidjeli, vrijeme je uhvatilo korak s
njegovom stvarnom dobi. No dobro je ostario. Vrijeme je lijepo postupalo s njim.
Daniel, koji je grabio koracima prema meni, bio je privlačan četrdesetogodišnjak,
kretao se sa samopouzdanjem koje može imati samo netko tko svaki dan stoji pred
učionicom punom studenata.
Iako je oduvijek imao to samopouzdanje, nije li? Nije li upravo to ono što me
uopće i navelo da se zaljubim u svojeg profesora? Bilo je to na prvom predavanju
na koje sam došla. Ušao je, pročistio grlo i pokazao tu rupicu na obrazu. Nije mi
trebalo više od toga. Bila sam otpisana.
Sirota, jadna, otpisana, zaljubljena u svojeg profesora fizike. Ili sam tako
mislila, ali tada, nekim čarobnim zaokretom, uzvratio mi je pažnju. Učinio je i
više od toga. I povjerovala sam da imamo nešto stvarno. Nešto što će trajati, baš
kao Gonzalo i Isabel.
I onda mi se sve obilo o glavu. Ne nama. Meni. Daniel je bio pošteđen noćne
more.
»Je li to Daniel?« Aaronovo tiho, prigušeno pitanje vratilo me u sadašnjost.
Nakratko sam se okrenula prema njemu, nisam znala što bih rekla pa sam
samo kimnula. Vratila sam pogled na bivšeg i dok sam promatrala kako je zagrlio

184
 Knjige.Club Books

i potapšao bratova leđa, osjetila sam kako mi se Aaron približava. Nisam se

pomaknula. Ukopala sam se.
Aaron mi se primaknuo još više, smjestio se pored mene, tik iza. A ja sam bila
šokirana toplinom koju je njegovo tijelo isijavalo na moja leđa i kako je njegova
blizina poništila dio nelagode nastale Danielovim dolaskom. Utješila me. On me
utješio. I nisam shvatila ni kako ni zašto, ali nisam imala vremena razmišljati o
tome. Ne dok su Daniel i ostali bili ondje. Pa sam to jednostavno prihvatila.
Stajala sam ondje i gledala kako je kum sve u krugu počeo pozdravljati
poljupcima i zagrljajima. Prolazio je kroz skupinu i osjećala se nelagoda u zraku
dok je to činio. Kao da je svaka prisutna osoba zadržavala dah do trenutka u kojem
je Daniel došao do mene.
Mrzila sam što je ozračje postajalo sve napetije sa svakim parom očiju koji se
okrenuo prema meni, no podsjetila sam se da sam očekivala takvu reakciju. Svi
su znali što se dogodilo između Daniela i mene. Koliko je postalo ružno i koliko
mi je bilo teško. A većina njih me tada žalila. I znala sam da me većina još
uvijek žali i da će me neki žaliti zauvijek.
Daniel je napravio posljednji korak prema meni i uzrokovao previranje u
mojem želucu.
»Lina.«
Prošla je vječnost otkad sam začula svoje ime iz Danielovih usta. Sve mi se
vratilo, dobri trenuci koje smo podijelili - a bilo je doista sjajnih trenutaka - sve
one radosti koja je dolazila pod ruku s prvom ljubavi za koju blesavo misliš da će
trajati zauvijek, ali i boli koja se naposljetku pretvorila u ocean povrijeđenosti
i tuge. Jer, naravno, Daniel je bio taj koji mi je slomio srce, ali pravu su štetu
učinili svi drugi. Svi koji su saznali za našu vezu i okaljali je otrovnim i glupim
glasinama o tome...
Ne. Nije vrijeme da razmišljam o tome.
Daniel je položio ruku na moju nadlakticu i utisnuo mi poljubac u obraz. Da
nije bilo Aaronova toplog dlana koji se nekako spustio na moja leđa, zateturala
bih unatrag. Toliko me zatekao taj prijateljski poljubac.
Pogledom sam prešla preko skupine potvrdivši da su svi prisutni uperili
pogled u nas.
Izgledalo je da je Daniel nesvjestan tog blejanja, smiješio mi se kao da smo
stari prijatelji koji su se sreli nakon što se godinama nisu vidjeli. Što je bilo upravo
suprotno onome kako sam se osjećala.
Pogledao me od glave do pete. »Dios, Lina. Cuánto tiempo. Mírate. Estás...«
»Daniele«, presjekla sam ga. »Ovo je Aaron«, izvalila sam odmaknuvši se od
njega i ugnijezdivši se još korak bliže svojem lažnom dečku i štitu u ljudskoj
veličini.

185
 Knjige.Club Books

Danielove nabrane obrve odavale su njegovu zbunjenost. Vjerojatno više zato

što sam se prebacila na engleski nego zato što sam mu predstavljala nekoga s kime
navodno hodam.
»Bok. Ja sam njezin dečko«, rekao je Aaron pristojno i pružio mu ruku. »Su
novio«, objasnio je na španjolskom zbog Daniela. Što je bilo potpuno nepotrebno
i pomalo bahato, i u nekom bi paralelnom svemiru to iz mene izvuklo hihot. Ali
usne su mi ostale stisnute u tanku liniju. »Drago mi je što sam te upoznao,
Daniele.«
Moj bivši i brat sestrina zaručnika nakratko se zagledao u Aarona i zatim se
oprezno, ali prijateljski nasmiješio. »Si, claro. Drago mi je što sam te upoznao,
Aarone.« Daniel je napokon primio Aaronovu ruku i protresao je. »Ja sam stari
Linin prijatelj.«
Nešto mi se u želucu stegnulo na Danielovu definiciju onoga što smo nekoć
bili.
Čim su dvojica muškaraca razdvojila ruke, Daniel je vratio pozornost na
mene, a Aaronov se dlan vratio na moja leđa.
»Kako si, Lina? Izgledaš tako drukčije.« Daniel je raširio osmijeh. »Drukčije,
ali dobro. Zapravo, izgledaš sjajno.«
Njegov me pogled i dalje procjenjivao kao da nije mogao vjerovati da sam to
ja. I nisam baš bila sigurna kako se osjećam zbog toga, pa sam se prisilila uzvratiti
smiješak.
»Hvala, Daniele. Dobro sam, zauzeta poslom i... životom.«
»Tako je.« Moj je bivši kimnuo. »Živiš u New Yorku. Uvijek sam znao da
imaš potencijala za nešto veliko, da ćeš daleko dogurati.«
Bio mi je profesor godinu dana prije nego što smo zapravo počeli hodati. A u
tom sam razdoblju bila visoko motivirana studentica. Iznadprosječna. Zatim se
situacija promijenila.
»I učinila si to.«
»Hvala«, promrmljala sam. U glavi sam pohranjivala svakojake prigovore.
»Ništa posebno.«
Aaron je lagano pročistio grlo. »Jest«, rekao je tiho. Toliko da sam mislila da
je to rekao samo meni. Ali onda je nastavio: »Lina vodi poprilično velik tim ljudi
u jednoj od najuspješnijih tvrtki za inženjersko savjetovanje u New Yorku.
Odnosno, po svim standardima, nešto posebno.«
»Opa.« Daniel se kiselo nasmiješio. »To je sjajno, Lina. Doista.« Usne su mu
se malo opustile. »Čestitam.«
Promrmljala sam svoju zahvalu, još uvijek rumena od Aaronovih riječi.
Nastupila je dugačka i neugodna tišina, zatim je Danielov pogled brzo sijevnuo
između Aarona i mene. »Dakle, to je on, ha? Američki dečko?«

186
 Knjige.Club Books

Glavom sam trznula unatrag, šokirana Danielovim izborom riječi. Ramena su

mi se napela, zaustila sam s namjerom da ga pitam što je to bilo, ali osjetila sam
Aaronovu ruku kako mi putuje uz leđa i zaustavlja se u udubini između ramena i
vrata. Palcem me vrlo nježno okrznuo ondje. Zbog tog sam dodira - tog palca koji
mi je milovao stražnji dio vrata - gotovo zaboravila na to tko je preda mnom i što
je rekao i je li uopće progovorio. Još jedanput je pomaknuo prst lijevo-desno i
trnci su mi prošli niz kralježnicu.
Nakratko zatvorivši oči, ponovno sam se uključila u razgovor i odlučila
zanemariti Danielov posljednji komentar. »Čestitam na zarukama.« Natjerala sam
usne da se saviju prema gore. »Drago mi je zbog tebe, Daniele.«
Danielov pogled, koji je bio usredotočen na Aaronov dlan, susreo je moj.
Kimnuo je i pokazao tu rupicu na obrazu koju sam u prošlosti tako dobro
poznavala. »Hvala, Lina. Neizmjerno sam sretan što je pristala. Ponekad se nije
lako nositi sa mnom. Često se izgubim u mislima kada radim«, rekao je i ugurao
ruke u džepove. »Pa, ne moram tebi objašnjavati. Ti to već znaš.«
Da, znala sam. I svi ovdje su znali. Nije to morao isticati. Ne nakon što je sveo
našu prošlost na stare prijatelje.
Moj lažni dečko raširio je dlan i premjestio ga niz moja ramena, prsti su mu
klizili mojom rukom i dosegnuli mi šaku. Zbunjivao me način na koji me dirao.
A opet, istovremeno me držao prisebnom. Svaki put kad bi mi misli zaprijetile da
će odlutati, Aaron bi me povukao natrag. Shvatila sam koliku moć imaju ti nježni
dodiri na mene. A sudeći prema onome kako sam zadihano i slabašno zazvučala
kada sam sljedeći put progovorila, imali su svoju cijenu.
»Pa, želim vam sve najbolje.« I unatoč svemu, to sam i mislila. »Hoće li nam
se ona danas pridružiti?«
Aaron je obavio prste oko mojih, pobudio je u meni nagon da se okrenem i
pogledam ga. Potisnula sam ga i zadržala pogled na Danielu.
»Nažalost, Marta ne može doći. Iskrsnuo joj je posao u posljednji čas. I ona
je profesorica i pozvana je na konferenciju da zamijeni kolegu.« Daniel je slegnuo
ramenima.
Zabilježila sam si u glavi da kasnije to komentiram sa sestrom. Sigurna sam
da bi mladenka znala da je netko otkazao.
»Ali nema veze«, Danielov je pogled ponovno skočio na Aaronovu ruku,
smetenog izraza lica. »Ići sam na vjenčanje uopće nije tako dramatično. Osim
toga, ne bih želio privlačiti pozornost.« Moj me bivši prikovao pogledom.
I jesam li to vidjela optužbu u njegovim očima?
»Ja...« utihnula sam preispitujući se. Obrazi su mi gorjeli i uspjela sam samo
razjapiti usta.
»Zašto onda tratiti još vremena na razgovor o tome?« Aaron je uspio
ujednačiti glas, baš dovoljno da zvuči kao da se dosađuje. Ali ja nisam bila tako
naivna. »Jedva čekam vidjeti što slijedi«, iznenadio me tim riječima. Zatim je
187
 Knjige.Club Books

prstima stisnuo moje. »Lina mi je rekla da je Gabi sačuvala najbolje za kraj. Je li

tako, dušo?«
Nagnuo se i dotaknuo mi rame usnama. Vrlo nježno.
Neizmjerno lagano. Ali od toga mi je cijelo tijelo oživjelo.
»Tako je«, dahnula sam. Potjeravši šok s lica.
Bože, još sam uvijek osjećala otisak njegovih usana na svojem ramenu.
Taj mi se dodir nekako širio tijelom.
»O, a što je to?« upitao je Daniel. Ili mi se barem učinilo da jest, nisam bila
sigurna jer su mi misli bile drugdje.
Aaron me poljubio. U rame.
Temperatura cijelog tijela vjerojatno mi se podignula za par stupnjeva.
To je dobro. To je nešto što parovi čine. Ljube se. U različite dijelove tijela.
Poput ramena.
»Nogometna utakmica. Mislim da počinjemo za nekoliko minuta«, začula
sam kako Aaron objašnjava. »Lina je obećala da će mi pokazati sve svoje trikove.
Neću lagati, jednako sam znatiželjan i preplašen.«
U pokušaju da igram ulogu, naslonila sam glavu na Aaronova prsa. I gotovo
pala na do kada sam osjetila da me još jedanput lagano poljubio u kosu.
»Da«, rekla sam, dah mi je zapeo negdje u grlu. »Uskoro će nastupiti
Nemilosrdna Lina.«
Aaron se nasmijao, osjetila sam kako mu prsa vibriraju pod mojim obrazom.
Ruku koju nije držao na mojoj naslonio mi je na bok i poslao električni šok kroz
sve živčane završetke u mojem tijelu.
Diši, Lina. I treba se ponašati ovako.
Prisilila sam se ostati mirna kada sam, zapravo, željela sve osim toga. Željela
sam zaboraviti na Daniela i pitati Aarona što je to, pobogu, činio. Zašto me
poljubio u rame? Ili u tjeme? Bi li to, molim lijepo, mogao učiniti još jedanput da
provjerim je li moja reakcija bila jednokratna ili je moje tijelo tako reagiralo
na njegov dodir?
Daniel je otvorio i zatvorio usta jer mu je vjerojatno bilo neugodno zbog našeg
javnog iskazivanja nježnosti.
Lažne nježnosti, podsjetila sam se.
Moj bivši dečko i profesor podignuo je pogled, negdje gdje se Aaronova glava
uzdizala iznad moje. Nešto mu je bljesnulo licem, prebrzo da bih uhvatila
značenje tog izraza. Tada je kimnuo i uputio mi smiješak.
Nisam baš shvatila što se dogodilo između dvojice muškaraca, ali napokon
sam si dopustila podignuti pogled prema Aaronu.
I... ništa.

188
 Knjige.Club Books

Na licu mu je bio samo jedan od bezizražajnih pogleda. Netko je iz daljine

zazvao Danielovo ime. Spustila sam glavu baš na vrijeme da vidim svojeg bivšeg
kako odlazi prema Gonzalu. Zauzeo je mjesto pokraj svojeg brata.
Još uvijek sam osjećala čudnu napetost u zraku i plitko sam uzdahnula.
Uf, to je bilo baš neugodno. Željela sam protresti samu sebe kao da bi me to
riješilo neugodnog osjećaja koji mi se zadržao na koži. Ali onda bih ostala i bez
svih trnaca koje sam još uvijek osjećala. To bi značilo i da se moram izvući iz
Aaronovih ruku, prsa i tijela i... Nisam bila sigurna želim li to.
Želiš, budalo. Ovo nije stvarno.
I moram to dobro upamtiti prije nego što učinim nešto doista glupo.

AKO JE SUDITI po kaosu oko mene, rekla bih da imamo problem.

»No me lo puedo creer«, povikala je moja sestrična usred ne-tako-savršenog
kruga ljudi, mlatarala je rukama po zraku kao da je smak svijeta. »No podemos
jugar así. Se cancela todo. Esto un desastre. No, no, no, no.«
Zgrabila je nekoliko majica iz otvorene kutije i zakucala ih u tlo.
Opa.
»Esos malnacidos...«
»Cálmate, prima«, prekinula ju je Isabel rekavši joj da se smiri.
»Qué importa. Son solo unas camisetas.«
Naša je sestrična dahnula i zatim prosiktala nešto vrlo opako mojoj sestri koja
joj je vratila istom mjerom.
Aaron se nagnuo i zatim stišao glas. »Što se događa? Trebamo li bježati?«
Prigušila sam hihot. Nisam više željela ljutiti Gabi. Ili će se rasplakati ili će
se pretvoriti u totalnog Hulka, a bez obzira na sve, mi ćemo se morati nositi s
njezinim raspadom.
»Pomiješali su majice za nogometnu utakmicu.« Uzdahnula sam. »Izgleda da
su poslali one za tim Mladoženja u najmanjoj umjesto u najvećoj veličini.«
»Možemo li igrati u ovome što nosimo?« upitao je sirotan od mojeg lažnog
dečka.
Gabi je naglo okrenula glavu prema nama. »Qué ha dicho?« zakričala je.
»Nada.« Podignula sam ruke u zrak. Zatim sam se okrenula prema Aaronu.
»Budi tiho. Zar nisi vidio u što se pretvorila kada je moj bratić Matías upitao zašto
se nije sjetila ranije danas podijeliti majice? Ili kada je Adrián rekao da je trebalo
provjeriti veličine prije današnjeg dana?«
Aaron je napućio usne.

189
 Knjige.Club Books

»Upravo tako. Dobro da ju je moja sestra presrela prije nego što ih je

dohvatila. Oni su snažni dečki, ali to bi bez obzira na sve bilo krvoproliće.«
Odmahnula sam glavom. »I ti si snažan, ali trebaš mi u jednom komadu, dobro?«
Zaustavila sam se shvativši što sam rekla. »Od nas se očekuje da plešemo na
svadbi.«
»Bez brige, nikamo ne idem«, rekao je Aaron pokraj mene. »Mogu se nositi
s tvojom sestričnom. Mogao bih nas odvesti na sigurno. Samo mi reci.«
Skrenula sam pogled u Gabinu smjeru. Zajapurena Isabel pokušavala je oteti
kutiju iz Gabina stiska. A moja ju je sestrična povlačila poprilično nasilno, moram
li odabrati neku riječ.
Isabel je zacviljela, zatim zakoračila unatrag i uhvatila se rukama za glavu.
»Ne, ne, ne, ne.« Otišla je do središta kruga i mahala rukama zrakom. »Odigrat
ćemo nogometnu utakmicu. Dosta je ovoga«, najavila je i zatim se okrenula prema
Gabi. »Ja sam mladenka i obavezni ste učiniti onako kako kažem.«
Frknula sam na to, zaradivši iznimno prijeteći pogled od svoje sestre. Ukočila
sam se.
Isuse, ovo vjenčanje će nas sve stajati života.
Isabel se okrenula prema našoj sestrični. »Gabi, no es et fin del mundo.« Nije
kraj svijeta, rekla je našoj sestrični. »A ti,« ponovno se okrenula prema meni, »za
moje sljedeće vjenčanje ispijamo margarite.«
Progutala sam smijeh, ali da, potpuno sam se slagala.
»Dobro. Ljeto je, divan i sunčan dan, i baš mi je pala na pamet sjajna
zamisao.« Dramatično je zastala i pogledala krug ljudi. »Tim Mladoženja će igrati
bez majica!« Podignula je ruke u zrak.
Nitko nije progovorio.
»Dajte, gospodo.« Isabelin je glas očvrsnuo. »Uvijek se dame skidaju i
pokazuju. Na vama je red da pokažete ta tijela.«
Muk.
Isabel je dobacila pogled mladoženji, koji je, baš kao i svi ostali, još uvijek
probavljao njezin prijedlog.
Raširila je oči i zamahnula prstom u zraku, naredivši Gonzalu da se trgne.
»Učini nešto!«
Moj je budući šogor živnuo. »Ah!« Mladoženja je skinuo svoju majicu i otkrio
snažna i dlakava prsa. »To si dobro rekla, cariño!« zagrmio je. »Hajmo, gospodo.
Dolje s majicama.«
Moja je sestra nagradila svojeg zaručnika povikom i s nešto ushićenog
pljeska.
Daniel je, kao kum, sljedeći skinuo majicu. Gotovo nevoljko, prema načinu
na koji je odmahnuo glavom. Nehotice sam ga upijala pogledom. Nisam se

190
 Knjige.Club Books

iznenadila što je, iako ni približno nabildan - što nikad ni nije bio - još uvijek u
dobroj formi. A ipak nisam osjetila ništa. Nigdje u mojem tijelu nije bilo leptirića.
Kako su članovi tima Mladoženja slijedili Gonzalov i Danielov primjer,
skupina se sve više zabavljala. Pa, nitko prisutan zapravo se nije žalio, vjerojatno
u strahu od reakcije moje sestre koja je trenutačno klicala svakom novom
muškarcu bez majice. Čak se i Gabina frustracija zbog gubitka stege nad
skupinom smanjila i ozračje je postalo vedrije.
Sve dok Daniel nije otvorio usta i uništio zabavno ozračje.
»Što je s tobom, američki dječače?« Daniel je pokazao na potpuno odjevenog
muškarca koji je stajao pokraj mene. »Preskočit ćeš ovo?«
Američki dječače.
Razrogačila sam oči. Upravo je tako nazvao mojeg dečka - lažnog dečka,
ispravila sam se. Je li moj bivši upravo nazvao mojeg lažnog dečka dječakom?
Naravno, Daniel je bio osam-devet godina stariji od Aarona.
Ali nazvati ga dječakom?
Naglo sam okrenula glavu u Aaronovu smjeru.
Upravo na vrijeme da vidim njegovu reakciju. Opustio je vilicu, tračak
smiješka mu je poigravao na licu.
Zatim nije oklijevao. Mimo - zastrašujuće mirno - moj je lažni dečko uputio
Danielu pogled od kojeg bi svatko pobjegao glavom bez obzira. Pogled koji mu
je osigurao reputaciju na poslu. Onaj kojim bi se razmahivao u znak upozorenja.
A to je značilo nevolju. Ozbiljnu stvar.
Zadržala sam dah i vidjela kako Aaron prstima poseže za rubom svoje majice.
O, moj Bože, učinit će to. Moj lažni dečko i budući šef svlači mi se pred očima.
Povukao ju je gore i jednim žustrim pokretom - vrijednim jedne od onih
reklama za parfem u kojima se sve osim neodoljivog i nestvarnog modela u
pozadini kadra zamuti - Aaron je svukao majicu.
Trepnula sam.
Madre de Dios.
Aaron je bio... Bio je...
Jebote.
Bio je predivan - ne, bio je više od toga.
Aaron je bio prizor za pamćenje.
A njegov nevjerojatni, nestvarni torzo vrijedan reklama bio je tako
besprijekoran da sam poželjela zaplakati.
Bila sam površna, budalasta žena. Ali nisam marila.
Ostala sam bez zraka proždirući poluodjevenog Aarona. Da budem potpuno
iskrena, mislim da sam oduvijek bila zadivljena, gotovo fascinirana, njegovom

191
 Knjige.Club Books

visinom i veličinom. Ali čvrsti mišići kojima je cijelo njegovo tijelo bilo obloženo
bili su još dojmljiviji i fascinantniji.
Isuse Kriste. Jesu U njegovi trbušni mišići isklesani u kamenu?
Moj glupi, gladni pogled putovao je od njegovih širokih ramena do njegovih
isklesanih prsa i zatim je nastavio prema dolje, upivši pločice trbušnih mišića koje
čak ni moja mašta nikad ne bi uspjela dovesti do takvog savršenstva. A kako su
tek snažno izgledale njegove gole mišićave ruke? Ni to nikad ne bih
mogla zamisliti. Iskreno, poželjela sam ga uštipnuti da vidim je li stvaran.
One dosadne košulje nisu mu baš bile na čast. Kao ni ona ležerna odjeća koju
je nosio u avionu. Čak ni smoking koji je nosio na dobrotvornu zabavu nije
njegovu tijelu odavao zasluženo priznanje.
Bio je... pre... lijep.
Aha, u tom sam ga trenutku zaljubljeno gledala i zapravo me nije bilo briga.
Ne ovaj put. Ovo je bio povijesni trenutak. Preda mnom je stajao Aaron, bež
majice i bez mane, vjerojatno prvi i zadnji put u povijesti. A ja sam taj prizor
željela urezati u pamćenje. Čak i ako će me progoniti do kraja života, živjet ću s
time.
Glasni usklici i pljesak probili su se kroz vakuum koji me usisao. Trepnula
sam i shvatila da je Aaronov pogled bio na meni.
Pogledi su nam se sreli. Iza tog plavetnila poput dubokog oceana bilo je nešto
gorljivo i gladno. Nešto što se jedva kontroliralo. Ili to ili sam gledala odraz
vlastitih osjećaja kako mi uzvraćaju pogled.
Crvenih obraza, bila sam u potpunosti i krajnje nespremna na ono što je
polugoli muškarac preda mnom sljedeće učinio. Aaronove su oči sjale pod
španjolskim suncem, povio je jedan kut usana i darovao mi širok osmijeh, zatim
je namignuo.
Jedanput, brzo, vragolasto.
Samo je to bilo potrebno da se sve u meni rastopi. Mozak, prsa, trbuh i sve
između postalo je tekuće i spustilo mi se u stopala.
Ne. Nisam bila nepripremljena. Bila sam potpuno, apsolutno bespomoćna.
Aaron je položio ruke na svoje bokove, zadovoljno je svrnuo pogled prema
naprijed, gdje se tim Mladoženja okupljao da započne nogometnu utakmicu, kao
da se ništa nije dogodilo. Kao da me nije upravo potpuno razoružao i ostavio
bespomoćnom.
Taj besprijekorni, plavooki gad bez majice. Da me tako izbaci iz takta.
Bila sam toliko unesena u sve to da nisam primijetila Danielov uznemireni
pogled. Nekoliko je puta preletio između mene i Aarona prije nego što se
naposljetku smjestio na čovjeka s kojim je mislio da hodam. Ali ne zadugo.
Trenutak kasnije Daniel se okrenuo, pljesnuo Gonzala po leđima i krenuo prema
improviziranom nogometnom igralištu.

192
 Knjige.Club Books

Prije nego što se pridružio ostalim dečkima, Aaron mi je prišao blizu,

zaustavio se tek kad su nam se dodirivale tenisice. Nagnuo se, usnama opasno
blizu mojeg uha, kao da će mi upravo odati tajnu, namijenjenu samo meni.
Nešto mi je poskočilo u grlu.
»Što misliš?« upitao je, njegove su mi riječi škakljale ušnu resicu.
»Ti si... u redu«, promrmljala sam kao totalna idiotkinja.
Začula sam ga kako se zahihotao. »Hvala, valjda. Ali nisam to pitao.«
»Ali prihvatit ću kompliment. Zasad.«
»Što... Na što si onda mislio?«
»Mislim da smo dosad odradili dobar posao. Što misliš?«
O, znači na to je mislio. Na cijelu ovu predstavu, naravno. Da, to je imalo više
smisla.
Kimnula sam.
»Dobar smo tim, Catalina.« I eto ga, ponovno moje ime. Izgovoreno na taj
način, potpuno nov.
Pročistila sam grlo u pokušaju ignoriranja činjenice da mi je lice bilo nekoliko
centimetara od njegovih besprijekornih i golih prsa. »Jesmo«, promrmljala sam.
Aaron je stišao glas. »Nisam imao pojma da ćemo se uplesti u ovo.« Trznuo
je glavom. »Uhvatio me nespremnog, ali u redu je. Počinjem shvaćati.«
U meni se uskovitlala zbunjenost. Nije se imalo što shvatiti. Priznajem, tu je
onaj dio koji nisam rekla Aaronu - što možda nije bilo najpametnije - ali to je
prošlost. Nije utjecalo na naš cilj.
»Samo nastavi s ovime što činiš«, rekla sam mu progutavši knedlu koja mi je
zapela u grlu. »Nastavi se pretvarati da si lud za mnom, u redu?«
Tihi i kratki hmm sišao je s njegovih usana, ali bio je dovoljan da zakoračim
unatrag kako bih mu mogla pogledati lice. Pogled mu je sadržavao odlučnu
oštrinu koju sam tako dobro poznavala.
»Vjeruj mi, usredotočen sam samo na to.«
Prije nego što sam uspjela išta više reći, Aaron je otrčao natrag. »I ne
zaboravi,« doviknuo je izdaleka, »u ljubavi i ratu sve je dopušteno, bollito.«
Gotovo svi oko nas pogledali su prema meni. Moj je pogled susreo sestrin, a
ona se smiješila tako široko da sam se prepala da će je usta neizbježno zaboljeti
na dan vjenčanja.
Nevoljko sam uzvratila osmijeh svim promatračima, hineći staloženost dok
sam se pokušavala pribrati. »O, tako je budalast«, rekla sam im. »Ne moraš me
na to podsjećati, cosita mia!« doviknula sam Aaronu.
Ali Aaron je već odjezdio, dotrčao je do ostatka svojeg tima. Ostavio me da
stojim ondje i gledam kako uglancani mišići na njegovim leđima plešu sa svakim
njegovim korakom i pitam se koji je to vrag trebao značiti.

193
 Knjige.Club Books

Namrštila sam se.

U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
I jest tako, valjda. Ono što nisam uspijevala shvatiti je kako se to primjenjuje
kada je ljubav lažna, a protivnici nemaju drugog izbora nego udružiti snage?

194
 Knjige.Club Books

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Suprotno očekivanjima, približavali smo se kraju nogometne utakmice, a timovi

su bili izjednačeni.
Čovjek bi pomislio da će ti odvlačiti pažnju što moraš igrati protiv gomile
frajera bez majica. Ali meni je velik dio njih bio u rodu. Kod jednoga sam već
vidjela sve što se vidjeti može - kod Daniela. A od dvojice preostalih muškaraca,
jedan će oženiti moju sestru. Stoga mi je to znatno smanjilo moguća ometanja.
Preostao je samo jedan.
Onaj kojeg sam obično vješto ignorirala kada smo bili u svojim ulogama u
stvarnom svijetu. Za razliku od uloga koje smo trenutačno igrali, gdje je meni,
kao njegovoj djevojci, bilo dopušteno blejati. A gdje je Aaronu, kao mojem
dečku, očigledno bilo dopušteno izgledati kao čovjek koji snima naslovnicu za
Sports Illustrated.
Jer upravo je tako izgledao znojni Aaron bez majice dok je trčao za loptom
preko zelenog terena.
A na njemu je cijelo vrijeme bio moj vrlo plitak i vrlo glup pogled. Slijedio
ga je uokolo poput blesavog kukca, nepopravljivo privučenog neodoljivim
svjetlom. I baš kao kukac, ni moj pogled nije imao nagon za preživljavanjem. Do
kraja dana prizori će mi se usjeci u mrežnicu i neće biti šanse da ih se ikad riješim.
Kvragu, već sam se pomalo osjećala poput sprženog kukca. Niz leđa mi je
klizio znoj, a koža mi je gorjela od sunca. Povrh toga glad mi se pretvorila u
izgladnjelost, a bez obzira na to koliko sam se snažno trudila ostati usredotočena
na igru, pozornost su mi odvraćale Aaronove dugačke noge koje su jurile od jedne
točke do druge. Mišići na njegovu torzu stezali su se i opuštali kako se kretao.
Kapljice su mu putovale niz prsa, preko tih veličanstvenih prsnih mišića. Krv bi
mi uzavrela i uzburkala se svaki put kad bi nam se pogledi sreli.
Stoga, da, osjećala sam se odvratno, uzrujano, i bilo mi je vruće. Ne nužno
tim redoslijedom.
A opet, tim Mladenka ipak je nekako zabio isti broj golova kao i dečki.
Zapanjujuće, doista, ali što sam ja znala? Bila sam prezauzeta zatelebanim
piljenjem u svojeg besprijekornog, blistavog, lažnog dečka.
Gonzalov se glas pronio cijelim igralištem, sve do mene. »Vamos! Ne smiju
nas dobiti!« To je popratio agresivnim pljeskom. »Pet minuta! Imamo pet minuta,
dečki! Moramo dobiti ovu usranu utakmicu!«

195
 Knjige.Club Books

Dok su se muškarci preslagivali na jednoj strani igrališta, primijetila sam kako

je Daniel prišao Gonzalu i Aaronu uz mahanje rukama i pokazivanje na gol.
»Madre mia«, rekla je Isabel sa svoje pozicije vratara, nekoliko koraka iza
mene. »Mislim da rade strateške promjene. Ovo ne izgleda dobro, hermanita.«
Dok sam gledala pokrete muškaraca i promjene pozicija, sestrine sumnje bile
su potvrđene.
»Najebale smo, Isa«, procijenila sam bez okretanja prema njoj. »Premještaju
Aarona naprijed. Koriste ga kao napadača.«
»Mierda. Clark Kent će napadati?« Moja je sestra stala pokraj mene i
namrštila se u smjeru naših protivnika. »Brzo, i ti skini majicu. To će mu odvući
pozornost.«
Frknula sam. »Što? Ne.«
»Ali, Lina...«
»Neću skinuti majicu. Što ti je?«
»Ali tvoje će cice omesti tvojeg dečka.«
»Neće, vjeruj mi.« Shvativši da sam upravo rekla nešto što ne priliči djevojci,
objasnila sam. »Već je vidio sve što se ima vidjeti. Stoga, zaboravi.«
»Onda zapleši i uvijaj se. Učini što god ga pali.«
Prekrižila sam ruke na prsima. »Ne.«
»Dobro. Onda smo gotove.«
»Ne bez borbe«, uvjerila sam je i onda prinijela ruke ustima te nastavila
bodriti ostatak tima. »Vamos, chicas! Todavía podemos ganar!«
Moje riječi ohrabrenja bile su naivne, nije bilo šanse da dobijemo utakmicu.
Ne ako Aaron puca. I svakako ne ako mu pokažem cice, kao što je Isabel
predložila.
Ponovno sam se okrenula prema sestri i uperila prst u nju. »Sjeti se ovog
trenutka kada gubitnici, što ćemo zasigurno biti mi, budu plesali večeras pred
svima. Sljedeći put, ako se želiš kladiti i ugroziti moj ugled, odaberi kviz znanja.
Ne glupi nogomet. A sada, pokušajmo ovo završiti dostojanstveno koliko god je
moguće.«
Dok sam se okretala prema drugom timu, dečki su složno krenuli u akciju.
Usredotočila sam pogled na loptu koja je prelazila od jednog do drugog igrača,
svaki od njih ostavio je članicu tima Mladenka bespomoćno iza sebe. Dovoljno
brzo lopta je sletjela na Aaronove noge, a on je, za nekoga njegove veličine, bio
nevjerojatno okretan i vješt.
Za nekoga tko nikad nije igrao nogomet, poprilično ga je brzo svladao.
Aaronova prijeteća pojava brzo mi se približila, začas prevalivši udaljenost.
Itekako prebrzo da bi moj mozak stigao narediti udovima da se pokrenu.
Mierda.

196
 Knjige.Club Books

U pokušaju da ga zaustavim na koji god način mogu, a koji nije uključivao

skidanje, bacila sam se u njegovu smjeru kako bih presrela loptu. Ili njega. Bilo
što će poslužiti. Nažalost, ta namjera nije ni izbliza ispala onako kako sam se
nadala. Baš kad sam mu bila nadomak, stopalo mi je zapelo na malenu izbočinu
u travi, što je uzrokovalo da se spotaknem i odbacim naprijed.
Toliko o tome da ćemo ovo završiti dostojanstveno.
I pripremila sam se na bolno slijetanje, kapci su mi se nehotice zatvorili.
Progutala me tama, odbrojavala sam sekunde i milisekunde preostale do
skorašnjeg udara na travu. Tri, dva, jedan...
Ništa. Udar nikad nije uslijedio. U jednom sam trenutku letjela zatvorenih
očiju i skoro se zabila facom u tlo, a u sljedećem sam nekako ostala visjeti u
vremenu. Ne, ostala sam visjeti u zraku.
Ne shvativši kako, trepnula sam i otvorila oči, pa ostala bez daha.
Središnjim dijelom tijela sletjela sam na nešto čvrsto.
Zatim me pozdravio pogled na sjajnu, glatku kožu. Leđa bez mane. Spustila
sam pogled i upila čvrstu stražnjicu u sportskim hlačicama koju je slijedio par
mišićavih listova.
Sve je sjelo na svoje mjesto kada sam shvatila da visim s nekoga. Točnije, s
nečijeg ramena - Aaronova ramena, da budem sto posto precizna.
Koji v...
Sudeći prema pljesku i usklicima, svi oko nas bili su zabavljeni prizorom.
Zanemarivši uskomešanost iza nas, Aaron me premjestio na svojem širokom
ramenu, uhvatio me za struk nježno, ali čvrsto. Prigovor mi se uspeo grlom i ostao
ondje dok je on trkom odjurio.
»Aarone«, panično sam zaskvičala.
Trčao je dok sam ja visjela s njega kao vražja vreća krumpira.
Sa svakim korakom, simetrični i izduženi mišićni na njegovim leđima su se
micali. I njegova stražnjica. Ometali su me.
Kvragu, Lina, ne. Usredotoči se.
»Aarone«, ponovila sam i ponovno me ignorirao. »Što. To. Radiš?« Riječi su
mi izašle isprekidane svakim skokom njegova tijela. Svakim topotom njegovih
dugih nogu koje su vodile loptu u sestrinu smjeru. »Aarone Blackforde!«
Zahihotao se. Zatim je potapšao stražnji dio mojih bedara. »Nisam mogao
dopustiti da mi djevojka padne na tlo, zar ne?« rekao je gad mirno, nije zvučao
nimalo zadihano.
»Aarone«, zajaukala sam. »Kunem se Luciferom...«
Poskočio je dodatno snažno i presjekao mi riječi. Njegov stisak na mojem
bedru se pojačao, što mi je preusmjerilo pozornost na njegov dodir. Drugim
dlanom održavao je stražnji dio mojih bedara mirnim, a prsti su mu se raširili
mojim tijelom. Bože, sve što sam osjećala pod sobom bilo je čvrsto i toplo.
197
 Knjige.Club Books

Kvragu.
Nisam mogla vjerovati, ali bila sam ljuta i... i... i...
Sranje. Uzbudilo me njegovo iskazivanje snage.
Tu sam posljednju pomisao jedva primijetila kada je Aaron premjestio stisak
na mojem struku i čvrsto me obavio cijelom rukom. Osjećala sam njegov biceps
na sebi. Krv mi se uzburkala, a to što sam bila naopačke nije imalo nikakve veze
s tim.
»Pripremi se, djevojko. Pobijedit ću u ovome i staviti u tebe nešto hrane prije
nego što mi odgrižeš glavu.«
»Ne možeš to spriječiti. Dečko.«
Poželjela sam znati koliko je Aaron blizu zabijanja smrtonosnog gola pa sam
zavrnula tijelo prema gore koliko sam god mogla. Iza nas su se vidjeli mobiteli,
snimali su cijeli prokleti događaj.
O, Bože, molim te, ne dopusti da ovo završi na TikToku.
Još jedan posljednji skok izazvao je kaos oko nas, a Aaronovi su se koraci
polako zaustavljali.
»Spusti. Me.« Naglašavala sam riječi dok sam mu napadala leđa svojim
slabim šakama. Sudeći prema njegovoj reakciji, sumnjala sam da je to uopće i
osjetio.
»Hej.« Okrenuo se i omogućio mi pogled na sestru koja je još uvijek bila na
golu.
Možda nije obranila gol, ali smiješila se.
Aaron je nastavio: »Znao sam da voliš naređivati, ali nisam znao da si ovako
nasilna.«
»Nisi ti ništa vidio«, procijedila sam kroz stisnute zube dok je on ležerno
stajao, netaknut težinom žene koju je prebacio preko ramena.
Prsa su mu se zatresla pod mojim bokovima i bedrima. Je li se on to smijao?
Kakva drskost.
Situacija je zahtijevala ekstremne mjere. Pa sam se, uza svu vještinu koju sam
mogla skupiti, protegnula prema dolje dok rukom nisam dosegnula do njegove
stražnjice i uštipnula ga.
Aha. Ja, Lina Martin, upravo sam uštipnula Aarona Blackforda za guzu. I
smjesta to požalila.
Prvo, zato što je to bio Aaronov guz koji sam uštipnula. Guz čovjeka čije sam
lice morala gledati svaki dan na poslu, i koji će mi ubrzo postati šefom.
I drugo, zato što je bila tako glatka i čvrsta da sam to željela učiniti još
jedanput, samo da se uvjerim kako je tako čvrsta guza stvarna. Željela sam još
jedanput provjeriti može li guza doista imati toliko mišića.
A to me, zajedno s prvim razlogom, natjeralo da propitam svoj zdrav razum.

198
 Knjige.Club Books

Dok mi se to vrtložilo glavom, shvatila sam da je Aaron primijetio moje

neprijateljsko štipanje. Znala sam jer se smjesta smrznuo. Tijelo mojeg lažnog
dečka - koje je još uvijek bilo pod mojim bokovima, trbuhom i nogama - umirilo
se od trenutka kad su moji prsti došli u dodir s njegovom stražnjicom.
U kušnji da ga ponovno uštipnem kako bih provjerila diše li, ili je šokiran
koliko i ja, pričekala sam.
Uz zapanjujuću nježnost, premjestio je ruke na moj struk. Aaron me podignuo
sa svojih ramena, smjestio je moja prsa na svoja i još uvijek me držao tako da mi
stopala ne dotiču travu. Glave su nam bile u istoj razini, pogledi su nam se
beznadno susreli.
Njegovo je lice ponovno bilo bezizražajno, prazna maska, kao da sam ištipala
sve osjećaje iz njega.
Shvatila sam da mi je draži nestašni Aaron od onoga koji je skrivao osjećaje.
Ali to je palo u drugi plan dok sam mjerila nepostojeći prostor između naših tijela
od prsa nadolje.
Malo mi se vrtjelo u glavi pa sam se rukama uhvatila za Aaronova ramena.
Pogledi nam se nisu razdvajali. Mislim da nijedno od nas nije ni trepnulo.
Aaron je premjestio moje tijelo u svojim rukama, a s promjenom položaja,
osjetila sam kako se njegova prsa ljuljaju uz moja. Mogla sam osjetiti znoj na
njemu, na svojim rukama i dlanovima. Ali povrh svega, bila sam opčinjena tim
plavim očima koje su sjale poput dijamanata pod nemilosrdnom sunčevom
svjetlošću. Dah mi je zapeo u grlu, nepomičan. Baš kao i ja.
Nikad, ni za sto godina, ne bih se mogla zamisliti u ovom položaju. Da me
razgolićeni Aaron drži i da pritom ne želim pobjeći koliko god brzo i daleko
mogu. Ah, nevjerojatno, željela sam upravo suprotno, željela sam polako i
pažljivo proučiti svaki centimetar znojnog, golog tijela pred sobom. Željela sam
ostati upravo tu gdje sam bila, čak mu i dopustiti da me posvuda nosi ostatak dana.
A ta me spoznaja preplašila. Ne, prestravila me.
Zapravo je trebala, ali u tom trenutku nisam bila u stanju obratiti pozornost
na išta drugo osim na divlje kucanje svojeg srca koje je mlatilo točno uz Aaronovo
tijelo.
Kada je Aaron napokon progovorio, glas mu je bio zadihan: »Uštipnula si me
za stražnjicu, Catalina.«
Jesam. I bilo mi je žao. Valjda.
Što nije isprika za besraman, otvoren i veseo osmijeh koji mi se pojavio na
licu. U tom sam se trenutku jedva prepoznala, jedva sam shvaćala potrebu za tako
širokim osmijehom i time da ga uzvrati svojim. Možda čak i smijehom.
»Pozivam se na šutnju«, uspjela sam izgovoriti kroz budalast osmijeh. Još
uvijek me držao u rukama. »Osim toga, ako te itko ikojim slučajem uštipnuo za
guzu, sigurna sam da si to skroz zaslužio.«

199
 Knjige.Club Books

»O, da?« Trznuo je kutom usana.

Još malo. »Da. Sto posto zasluženo.«
»Čak i ako sam spasio tu osobu od silovitog pada?« Aaronove su se oči
namreškale od osmijeha koji sam tražila, usne su mu ostale uglavnom ravne. Još
uvijek.
»Silovitog? Jedva bih okrznula tlo. Vrlo nježno, znaš.«
»Ti si budalasta, nemoguća žena, znaš li to?«
Znala sam i bila sam to spremna priznati, ali onda je Aaron nastavio i pružio
mi taj osmijeh za kojim sam žudjela. Razdvojio je usne i razvukao ih u naočit
osmijeh koji mu je potpuno preobrazio lice. Onakav kakav sam vidjela samo
jedanput prije i zbog kojeg mi je srce potpuno poludjelo. Vjerojatno su mi i oči
zasjale.
Imao je pravo, bila sam budalasta. Sve ovo skupa bilo je vrlo budalasto.
»Hej, ljudi.« Danielov glas dopro je iz blizine, prekinuo trenutak i otpuhnuo
sretni oblačić u kojem sam se nalazila. »Pirana je na stolu i upravo počinjemo.
Dođite.«
Kad sam čula kako se udaljavaju koraci za koje sam pretpostavila da su
Danielovi, osmijeh mi je nestao s usana.
Je li ovaj trenutak koji smo podijelili bio samo za Daniela i ostale?
Vjerojatno. Ne, sasvim sigurno. To je ono što su parovi činili. Nestašni dodiri,
široki osmijesi, uzavreli pogledi.
A zbog toga sam se osjećala... pomalo glupom. Što je umanjilo vrijednost
njegova osmijeha. A moj je učinilo prilično glupim.
Zato je valjda bilo dobro što je i Aaronov naočit osmijeh nestao. Iako, čak i s
Danielom ondje, njegov pogled nikad nije napustio moj. A nije to učinio ni kada
je premjestio ruke na moj struk i spustio me niz svoje tijelo. Ili mi se samo tako
učinilo, jer dok sam se spuštala, kapci su mi treperili, zbog čega nisam
najbolje vidjela. A i bila sam u potpunosti pritisnuta uz njega, uza svaki snažan i
čvrst dio Aaronova tijela.
Noge sam prizemljila na pod, ne baš sigurno. Vrtjelo mi se od osjećaja koji
me svladao i plesao mi tijelom, i bila sam zahvalna što su se Aaronove ruke
zadržale na mojem struku.
Kad se uvjerio da se neću srušiti, pustio me. Ali ne prije nego što me povukao
za maleni pramen kose koji mi je ispao iz repa.
Srce mi se survalo u pete u tom trenutku.
Još i više kada je polako spustio glavu. »Nije loše za grčkog boga, je li?« Glas
mu nije bio ni približno nestašan kao trenutak prije. Tik prije nego što mi je Daniel
uništio iluzije. Ali Aaron je to popratio namigivanjem.
To je izvuklo maleni, sitni smiješak iz mene i morala sam protresti glavu da
ga sakrijem.
200
 Knjige.Club Books

Tko je taj čovjek koji ide uokolo, nabacuje osmijehe i namiguje mi?
Moj budući šef - eto tko.
A nije li to bio dovoljan razlog da se ozbiljno suočim s tim leptirićima u
trbuhu?
Dovoljno je i to što je cijela ova priča predstava. Ali njega će uskoro
promaknuti na čelo mojeg odjela i morala sam to zapamtiti.
»Hajde«, rekao je kada mu nisam odgovorila. »Rekao sam ti da ću te
nahraniti, a ja sam čovjek od riječi.«
Da, bio je. I ne bih to smjela zaboraviti.
Aaron je obećao da će igrati ulogu mojeg dečka i da će to učiniti sjajno. I
dosad je učinio tako izvrstan posao da je gotovo i mene uvjerio da je različita
osoba od one koju sam poznavala u New Yorku.

201
 Knjige.Club Books

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Malo je falilo da pobjegnem glavom bez obzira. A ako Isabel nastavi s

ispitivanjem o Aaronu i Lini, neću imati drugog izbora nego učiniti upravo to.
Osim toga, jedino što mi preostaje je oboriti mladenku jednim od metalnih
pladnjeva s raznovrsnim pinchosima koje smo grickali. Bilo bi to rasipanje hrane,
i ovo jest njezina momačko-djevojačka zabava, no ako mi ne preostane
ništa drugo... Otporna je ona, oporavila bi se na vrijeme za vjenčanje.
Stajali smo u jednom od najposjećenijih kafića - sidrerías - u mojem rodnom
gradu, okruženi svojstveno glasnim čavrljanjem ljudi i kiselim mirisom prolivene
mjesne jabukovače - sidre. Takvi kafići nalazili su se na svakom uglu bilo kojega
grada u ovoj pokrajini na sjeveru Španjolske. Okupljali su ljude u skupinama svih
veličina i dobi. Neki su stajali za visokim stolovima, baš kao mladenka,
mladoženja, kum, Aaron i ja. Drugi su sjedili kako bi večerah, a neki su se
naslanjali na šank i živo čavrljali s konobarima.
Prisilivši se da polako, duboko i smireno udahnem, pokušala sam srediti misli
tako da mogu izbjeći posljednje Isabelino pitanje.
»Daj. Mora biti nešto više u priči o tome kako ste se upoznali.« Isabeline su
oči sjale od znatiželje, skakale su od mene do mojeg vrlo ravnodušnog lažnog
dečka koji mi je stajao dovoljno blizu da mi odvuče pošten komad pozornosti.
»Praviš se neuhvatljiva, Lina.«
»To je cijela priča, kunem se.« Uzdahnula sam i skrenula pogled na svoje ruke
položene na glatku površinu stola. Prsti su mi bili zauzeti igranjem s praznom
čašom. »Aaron je počeo raditi u InTechu i tako smo se upoznali. Što još želiš
znati?«
»Želim pojedinosti koje si mi prešutjela.«
Bilo mi je jasno da će moja sestra zakmečati na onaj iritantni i uporni način
koji nikad nije zakazao kada je htjela slomiti ljude i natjerati ih da joj daju što želi.
I sama sam se mnogo puta našla u toj situaciji.
Nagnula je glavu. »Hej, ako je sve krenulo od tjelesne privlačnosti i ako ste
se prvo počeli neobavezno viđati pa tek onda hodati, to je u redu. Nemate se čega
sramiti. Osim toga, to bi objasnilo glasinu koja kruži o lomljenju kreveta.«
Razjapila sam usta i razrogačila oči. »Charo djeluje brže nego što sam
mislila«, promrmljala sam.

202
 Knjige.Club Books

Osjetila sam kako se Aaron kraj mene premješta i smanjuje razmak između
naših ruku.
No nisam se okrenula da ga pogledam jer je moja sestra nastavila: »Ja nisam
mama., Lina. Možeš mi reći.« Moja je sestra zatreptala i začula sam kako je
Gonzalo pročistio grlo. »Ili podijeliti s društvom, svejedno.« Zakolutala je očima
na svojeg zaručnika. »Ma daj. Slušamo. Jeste li se prvo neobavezno viđali? I ako
jeste, koliko puta?«
Daniel, koji je bio neobično tih za nekoga tko se navodno dobro zabavljao,
glasno je uzdahnuo. »Mislim da nema nikakve potrebe da se to podijeli s
društvom.«
Okrenula sam pogled u njegovu smjeru i naišla na mrtav-hladan izraz lica.
»Hvala, Dani«, procijedila je Isabel kroz zube. »Ali neka moja sestra odluči
želi li podijeliti svoje seksualne avanture za ovim stolom.«
O, Bože, je li ih upravo nazvala seksualnim avanturama?
Na promjenu Isabelina tona, Gonzalo je obavio ruku oko njezinih ramena i
privukao je k sebi. Vidjela sam kako se Isabelino tijelo odmah opustilo
zanemarivši godine obuzdavane netrpeljivosti prema zaručnikovu bratu.
Tiho uzdahnuvši, osjetila sam kako mi napad krivnje probada grudi. Nisam
se imala razloga osjećati odgovornom za situaciju, ali u isto vrijeme, bilo je teško
ne dopustiti dijelu tereta da padne na moja ramena.
U idealnom svijetu, kum ne bi bio moj bivši. U tom istom svijetu, ne bih se
uspaničila kada bih saznala da je zaručen dok se činilo da sam ja sama zaglavila
u vremenu, te ne bih osjetila potrebu da lažem svojoj obitelji i upletem se u mrežu
obmana koju sam satkala. Možda bi, u tom idealnom svijetu, muškarac pored
mene bio ondje jer me voli, a ne zato što s njim imam dogovor.
Ali takvi su scenariji bili hipotetski i nestvarni. Nedostižni. I svaki je od njih
oslikavao sliku koja je bila daleko od istine. U stvarnom svijetu, postojale su
posljedice svake odluke koju sam donijela. Svakog izbora koji sam ikad odabrala.
Savršen svijet u kojem je život tekao uredno i idealno nije postojao. Život je
bio neuredan i često težak. Nije čekao nikoga da bude spreman ili najavio rupe na
cesti. Morao si zgrabiti upravljač i vratiti se u svoju traku. I to je bilo sve što sam
ja učinila. To me dovelo ovamo gdje sam sada. Bilo kako bilo.
Bio je peh što jedini muškarac s kojim je Gonzalo dijelio DNK nije bio samo
moj bivši, nego i muškarac zbog kojeg sam napustila sve što sam nekoć zvala
domom. Ali odabrala sam hodati s njim. Sa svojim fakultetskim profesorom.
Čovjekom koji je predstavio mojoj sestri ljubav njezina života.
Jer život nije bio idealan. Bio je pun zavoja i skretanja. Na minutu bi te izbacio
iz zavoja, a u sljedećoj bi te ponovno povukao natrag.
Suprotno onome što je većina vjerovala, kada sam se prijavila za program u
inozemstvu koji me odveo u New York, godinu dana nakon prekida, nisam
bježala od Daniela; bježala sam od situacije u kojoj sam se našla zato što sam bila
203
 Knjige.Club Books

s njim u vezi. Priznajem, u tom mi je postupku slomio srce. I to je bilo ono što su
svi vidjeli.
Bjegunku slomljena srca. Ali šteta je bila veća od jednostavnog prekida.
Nakon toga sam prošla kroz najgoru godinu svojeg života. Gotovo sam odustala
od fakulteta i odbacila svoje obrazovanje. Svoju budućnost. Sve zato što su ljudi,
oni koje sam u nekom trenutku smatrala prijateljima, ispredali gnjusne laži o
meni. A to nije ranilo samo mene, nego je utjecalo i na moju obitelj.
Tuga s kojom su me svi gledali s vremenom se zalijepila za mene. I onih
nekoliko puta kad sam se vratila kući sama, obilježili su me i postali nešto što
nosim sa sobom.
Utjecalo je i na moje roditelje, na neki način. Znala sam da se boje kako se
nikad neću oporaviti od toga. Što je bilo glupo. Preboljela sam Daniela. Moje
samovanje nije imalo veze s time. Jednostavno nikome nisam dovoljno vjerovala
da mu se potpuno predam. Uspjela sam se održati na sigurnoj udaljenosti od
bilo čega što je imalo mogućnost da me povrijedi. A to bi uvijek završilo na jedan
od dva načina. Ili bih otišla ili bih bila ta od koje se odlazi. Ali barem bih ostala
nepovrijeđena.
A Isabel je s obožavanja Daniela, nakon što ju je upoznao s Gonzalom, prešla
na prijetnje kumovim jajima. Opetovano. I dok je bila moja najžešća zaštitnica i
navijačica, naš prekid nikad nije potresao temelje njezine veze. Što je bio dokaz
koliko su se voljeli i obožavali. Osim toga, s godinama je prihvatila da je Daniel
bio samo djelomično kriv, jer nije učinio ništa drugo osim što je prekršio nekakvo
nepisano pravilo o tome da se ne hoda s bivšom studenticom. Društvo je učinilo
ostatak.
Što nije davalo meni - ni Isabel ni Danielu - pravo da prisiljavamo Gonzala
da odabere stranu. Nešto s čime se Isabel pomirila. Naposljetku. Na svoj način-
»Nije bilo seksualnih avantura, Isa.« Lagano sam odmahnula glavom u
pokušaju da odagnam misli.
»Nijedna? Ma daj. Radite zajedno. I vidjela sam vas na utakmici. Ti...«
»Bio je to vrlo dosadan i jednoličan događaj«, prekinula sam je. »Izbaci te
prljave misli iz glave.«
Isabel je otvorila usta, a meni nije preostalo drugo nego da laktom gurnem
svojeg lažnog dečka.
Možda će je Aaronova potvrda umiriti.
»Točno«, rekao je, a ja sam začula zabavu u njegovu glasu. »Nije bilo
nikakvih seksualnih avantura.« Vidjela sam kako se sestrina usta zatvaraju.
»Nažalost«, dodao je.
Sada su se moja usta razjapila. Ili otkotrljala na pod - nisam znala.
Ne gledaj ga. Ne izgledaj šokirano. Sve je ovo dio obmane.

204
 Knjige.Club Books

Usredotočila sam se na sestru, zanemarila Aaronov posljednji komentar i

nasmiješila se - nadam se prirodno.
Isabel je posegnula za bocom sidre i natočila culin u moju čašu, ispunivši
samo dno. Baš kao što je tradicija nalagala da se sidra servira. Jednom kada mi je
poslužila culin, Isabel je učinila isto s Aaronovom čašom. »Nešto mi prešućuješ.«
Namrštila se dok je gurala pića u našem smjeru. Zatim mi je uputila
pogled. »Vidim ti u očima. Pij.«
Nije blefirala. Laganje mi nikad nije išlo, a Isabel je imala sestrinsku
sposobnost da me pročita. Dlanovi su mi se oznojili. Moja sestra je nešto
nanjušila. I morala sam progovoriti, dati joj bilo što.
Ispila sam sadržaj svoje čaše u jednom gutljaju - baš kao što je nalagala
tradicija.
»Dobro, u redu.« Položila sam praznu čašu na stol. »Dobro, dakle, onoga dana
kada smo se Aaron i ja upoznali...« započela sam, pogled mi je nesvjesno skočio
na Aaronovo lice i primijetila sam kako me gleda s novom vrstom zanimanja.
Vratila sam pogled na Isabel. »Bio je hladan i mračan 22. studenoga...«
Zaustavila sam se, smatrala sam kako trebam objasniti zašto sam se tako
točno sjećala datuma. »Sjećam se zato što mi je tada bio rođendan, ne zato što...«
Ponovno sam se zaustavila. Zatim sam odmahnula glavom. Tek sam počela i već
mi je grozno išlo. Ovo je razlog zašto ne smijem nikad, nikad lagati. »U svakom
slučaju, bio je studeni.«
Aaron mi je rukom vrlo lagano okrznuo leđa. Taj me dodir isprva uznemirio,
ali zatim mi je čarobno usadio samopouzdanje. Baš kao što je učinio ranije toga
dana. Kako mu je to uspjelo, nisam znala. Ali kada je prešao prstima preko tkanine
moje tanke bluze, tik iznad lopatica, osjećala sam se kao malo manja varalica.
»Ali to nije važno, valjda«, nastavila sam, a morala sam lagano pročistiti glas
jer je izašao pomalo drhtav. »Aarona sam upoznala kada ga je naš šef predstavio
kao novog voditelja tima.«
Aaronov je dodir postao labav i lagan, a zatim je u potpunosti nestao.
U pokušaju da se fokusiram na priču i zanemarim trag trnaca koje mi je njegov
dodir ostavio na leđima, nastavila sam: »Ušao je pršteći samopouzdanjem i
odlučnošću. Izgledao je poput božanstva s tim dugačkim nogama i širokim
ramenima i vjerujte mi da su svi u prostoriji za sastanke ušutjeli. Odmah sam znala
da će biti jedan od onih ljudi koje svi poštuju - u nedostatku bolje riječi - a da ne
izgovori više od riječ ili dvije. Samo po načinu na koji je promatrao i procjenjivao
situaciju. Kao da je tražio moguće prijetnje i smišljao načine da ih ukloni prije
nego što se pojave. A čak i onda, svi su se činili kao da su šarmirani novim tipom.«
Savršeno se sjećam kako su svi zinuli na naočit i ozbiljan dodatak timu, a
zatim tiho kimnuli s divljenjem i obožavanjem. Uključujući mene, isprva. Nikad
to ne bih priznala, činilo se kako bih bila potpuno zadovoljna da me taj duboki
glas svake večeri uljulja u san, do kraja života.

205
 Knjige.Club Books

»Pa, da, osvojio je gotovo sve naše kolege. Ali ne i mene. Ja se nisam dala
zavarati tako lako. Tijekom Jeffova i Aaronova govora cijelo sam vrijeme
razmišljala o tome kako je zasigurno nervozan. Primijetila sam kako su mu se
ramena pomicala prema gore, a pogled mu je postajao nesiguran. Kao da se
suzdržavao da ne izleti kroz ona vrata. Stoga sam zaključila da nije tako smiren
i hladnokrvan kakvim se činio dok je ondje stajao. Nije mogao biti. Bilo je to od
nervoze. Sigurno nije namjerno ostavio takav dojam. Bio mu je prvi dan, a to je
zastrašujuće zajebano. Smatrala sam da ga samo treba pogurnuti u pravom smjeru.
Malena prijateljska dobrodošlica da sve sjedne na mjesto.«
I tada sam učinila nešto vrlo glupo i impulzivno. Baš kao što mi je to uvijek
uspijevalo. »I potpuno sam pogriješila.« Gorko sam se nasmijala. »Možda Aaron
zapravo nije bio nervozan - ne bih znala. Ali nije ga uopće trebalo pogurnuti. Nije
tražio prijatelje. I svakako je bio svjestan toga kakav dojam ostavlja.« U tom sam
se trenutku vratila u sadašnjost gdje su me dočekala tri zbunjena pogleda. Grlo mi
se osušilo. »Mislim, to se, očito, promijenilo. Naposljetku«, brzo sam dodala ne-
baš-uvjerljivim tonom. »Jer smo ludo zaljubljeni, pa, jeej!« Bacila sam ruke
u zrak i uskliknula, trudeći se vratiti kontrolu, ali gesta nije imala ni približan
učinak kakvom sam se nadala.
Isabel je neznatno objesila lice, a tik prije nego što ga je uspjela u potpunosti
preobraziti u namršten izraz, Aaron me iznenadio došavši mi u spas.
»Catalina nije pogriješila. Taj sam dan bio malo nervozan«, priznao je, a ja
sam naglo okrenula glavu u njegovu smjeru.
Aaronov je pogled bio na mojoj sestri, što je bilo dobro jer nam je očajnički
trebalo saniranje štete koju sam napravila, a to je iziskivalo svu njegovu pozornost
i šarm. Ali i zato što nisam željela da vidi moj izraz lica dok sam ga gledala. Ovo
prisjećanje malo me previše ogolilo i otkrilo kako sam se doista osjećala toga
dana.
»Nisam planirao niti se nadao steći prijatelje, ne tijekom prvog sastanka ni
bilo koji dan poslije toga«, nastavio je.
Pa, to me nije šokiralo, ne nakon gotovo dvije godine trpljenja njegova
neprijateljskog stava.
»I bio sam itekako jasan u vezi s tim. Posljednje što sam želio je da netko
dobije pogrešan dojam i pomisli da sam ondje radi bilo čega što nije obavljanje
posla na najbolji mogući način. A iz moje perspektive to ne podrazumijeva
zbijanje šala i izmjenjivanje obiteljskih priča. Ali toga se dana Lina pojavila u
mojem uredu. Malo nakon pet poslijepodne.« Spustio je pogled na svoje ruke,
a kapci su mu zaštitili plavetnilo očiju tek na trenutak.
Iz razloga koji ne mogu objasniti, na to mi je sjećanje srce ubrzalo u grudima.
Sram. To mora da je bila tjelesna reakcija na ponovno proživljavanje tog trenutka
kroz Aaronove riječi.

206
 Knjige.Club Books

»Obrazi su joj bili rumeni, a nekoliko snježnih pahulja još uvijek joj je visjelo
s kose i kaputa. Nosila je ukrasnu vrećicu sa smiješnim uzorkom sitnih šešira za
zabavu. Dok mi ju je pružala, bio sam siguran da je pogriješila ured, nije mi imalo
smisla da nosi dar za mene. Mislio sam da traži tipa koji je sjedio ovdje prije
mene.«
Gledala sam kako mu grlo podrhtava dok je držao pozornost publike.
»I namjeravao sam joj reći, ali nisam imao priliku. Počela je blebetati o tome
kako je New York zimi hladan i kako ljudi postaju nervozni kada sniježi, koliko
je grad zapravo kaotičan, a ne spokojan. ‘Kao da sam ja kriva što Njujorčani ne
vole snijeg’, rekla je. ‘Kao da im hladnoća otupi mozak i oglupave.’« Aaron se
plaho nasmiješio. Virio kratko, na trenutak je osmijeh bio ondje i zatim je nestao.
A ja sam i dalje piljila u njegov profil, upijala riječi koje su me poslale natrag
u taj dan.
U tom mi je trenutku srce snažno zabubnjalo u grudima, kao nešto divlje što
zahtijeva da ga se pusti van. Što preklinje da postavi sva pitanja koja su mi se
oblikovala u glavi i što prijeti da će samo to učiniti ako ja ne učinim.
»Položila je vrećicu na moj stol i onda mi je rekla da je rastvorim. Ali mora
da je hladnoća otupila i moj mozak jer, umjesto da to učinim, samo sam blejao u
nju. Skamenjen i radoznao. Piljio sam u nju i nisam imao blage veze što da
učinim.«
Tako je i bilo, a zbog njegove reakcije sam se uspaničila i pokušala popraviti
stvar. Što je bila moja druga pogreška toga dana.
»Kada nisam posegnuo za njom, gurnula je ruku u vrećicu i sama izvukla
njezin sadržaj.« Aaron je ispustio prigušen hihot, koji je zapravo zvučao gotovo
pa tužno.
Ni ja se nisam smijala. Bila sam previše zauzeta probavljanjem činjenice da
se svega sjećao. Svega. Do posljednjeg detalja. Mozak mi je preplavilo još pitanja.
»Bila je to šalica. I na njoj je bila otisnuta šala. Išla je ovako, Inženjeri ne
plaču. Oni grade mostove i prelaze preko toga.«
Tada se netko nasmijao. Isabel ili možda Gonzalo - nisam bila sigurna. Sa
svim tim ludim bubnjanjem, srce mi se nekako premjestilo u grlo i u sljepoočnice
pa je bilo teško usredotočiti se na bilo što osim na njegovo kucanje i na Aaronov
glas.
»I znate što sam učinio?« nastavio je, a gorčina mu je ispunila glas. »Umjesto
da se nasmijem, kao što sam i želio, umjesto da podignem pogled prema njoj i
kažem nešto smiješno što bi je, uz malo sreće, navelo da mi pruži jedan od onih
svojih vedrih osmijeha, koje sam već vidio da bez zadrške dijeli toga kratkog
dana koliko sam bio u njezinoj blizini, sve sam to potisnuo i položio šalicu na stol.
Zatim sam joj zahvalio i upitao je treba li još nešto.«

207
 Knjige.Club Books

Znam da mi ne bi trebalo biti neugodno, ali bilo je. Jednako kao i toga dana,
ako ne i više. Učinila sam tako bedastu stvar i osjećala sam se malenom i glupom
nakon što je on to tako hladno otkantao.
Zatvorivši oči, čula sam ga kako nastavlja: »Više-manje sam je izbacio iz
ureda nakon što se potrudila i donijela mi dar.« Aaronov je glas postao tih i opor.
»Jebeni dar dobrodošlice.«
Otvorila sam oči upravo na vrijeme da vidim kako okreće glavu u mojem
smjeru. Pogledi su nam se susreli.
»Baš poput golemog kretena kakvim sam se i prikazivao, otjerao sam je. I do
dana današnjeg žalim svaki put kada se sjetim. Svaki put kada je pogledam.« Nije
ni trepnuo dok je govorio, gledao mi je ravno u oči. A mislim da nisam ni ja.
Mislim da nisam ni disala. »Sve to glupo protraćeno vrijeme. Sve to vrijeme koje
sam mogao imati s njom.«
Da nisam bila naslonjena na visoki stol u sidreriji, pala bih na pod. Noge mi
više nisu bile u stanju podnijeti težinu. Tijelo mi je otupjelo. Aaron me pogledao
- ne, zagledao se u mene. A zauzvrat mi je dopustio da učinim isto. Nisam znala
kako, ali u tom sam trenutku bila sigurna da je postavljao ogoljeni komadić
sebe pred mene. Pokušavao mi je reći nešto što nisam bila sposobna obraditi. Ili
nije bilo tako? Je li me preklinjao da se sjetim kako je sve ovo farsa? Ili me
preklinjao da, unatoč farsi, shvatim kako su njegove riječi iskrene?
Ali nije imalo smisla, zar ne?
Ne. Ništa od ovoga nije imalo smisla. Ništa što sam mislila da sam čula u
njegovim riječima ili vidjela u njegovim očima.
Svakako ne način na koji mi se srce odmetnulo uništavajući sve što mu se
našlo na putu i ne ostavljajući za sobom ništa osim kaosa.
»I što se onda dogodilo?« upitao je poznat glas.
»Onda«, odgovorio je Aaron i podignuo ruku, stražnjim dijelovima prstiju
pomilovao mi je obraz, »sam se ponašao kao budala - kao idiot, ovisno o tome
koga pitaš - još neko vrijeme.«
Spustila sam pogled i zatvorila oči. Osjećala sam kako mi krv kola tijelom.
Otisak njegova blagog dodira točno ispod moje jagodice.
»I naposljetku sam je nekako uspio navesti da obrati pozornost na mene.
Uvjerio sam je da sam joj potreban. Zatim sam joj pokazao i dokazao da je tako.«
Oči su mi još uvijek bile zatvorene. Nisam si dovoljno vjerovala da ih
otvorim.
Nisam željela pogledati Aarona. Njegovo lice, usne, ozbiljnu liniju čeljusti.
Nisam željela vidjeti skrivaju li se neke tajne u oceanskim dubinama njegovih
očiju.
Bila sam prestravljena da ondje neću pronaći ništa. Ili da ću pronaći nešto.
Sve, bilo što. Bila sam... Jednostavno prestravljena. Zbunjena.

208
 Knjige.Club Books

Zatim je netko zapljeskao. Nedvojbeno sam začula glas svoje sestre.

»Ti«, rekla je kada sam zatreptala i otvorila oči. Isabelin glas zvučao je
drhtavo od ganuća i ljutnje. Svega odjednom.
Nije da sam u tom trenutku marila. Pogledala sam u Aaronove oči. Nije micao
pogled s mene.
Što se događa? Što to radimo?
Moja sestra je nastavila govoriti: »To je bilo divno, Aarone. A ti, Catalina
Martín Fernández«, upotrijebila je oba naša prezimena, što je značilo nevolje. »Ti
mi više nisi sestra. Ne mogu vjerovati da si sve ovo skrivala od mene. Natjerala
si me da govorim o seksualnim avanturama i požudi dok je istina toliko bolja od
sveg tog površnog sranja.«
Istina. Ta me malena riječ zapekla.
»Dobro da je tvoj dečko pametniji. Imaš sreće što je on ovdje.«
Aaron je zadržao pogled na meni kada je rekao: »Vidiš? Jako je dobro što sam
ovdje.«
Zbog toga je moje srce još jedanput poskočilo.
»O, Aarone.« Začula sam svoju sestru kako drhtavo izdiše i znala sam da je
na rubu suza. Ili na rubu da me prebije. Nešto od tog dvoje. »Nemaš pojma koliko
me ovo čini sretnom. Ovo je najbolji vjenčani dar koji mogu dobiti, vidjeti da
moja sestra napokon...« Glas joj je zadrhtao. »Nakon sveg ovog vremena, to je
jednostavno...« Štucnula je. »O, čovječe. Zašto plačem kad je želim nalemati?
Mora da je... mora da... je...« Ponovno je štucnula.
O, dragi Bože.
Otrgnula sam pogled s Aarona i nevoljko se okrenula prema sestri.
Tulila je na sav glas. A izgledala je i bijesno.
»Mora da djeluje pritisak od vjenčanja«, mislila sam da je promrmljala.
Daniel, na kojeg sam potpuno zaboravila, rekao je nešto ispod glasa i
posegnuo za bocom sidre. Bila je prazna, stoga ju je vratio na stol i odjurio u
smjeru šanka.
»Ven aquí, tonta.« Gonzalo je privio moju sestru u svoje naručje smjestivši
joj glavu pod svoju bradu. Zatim je usnama oblikovao iznad njezine glave, Još
alkohola.
Da. Jedino to može spasiti večer ako mladenka plače. Pogotovo zbog priče
koja nije bila istinita.
Nije mogla biti istinita.
Sve je to bila laž. Obmana.
Aaron se poigravao istinom. Baš kao što sam ga i zamolila. Uljepšao ju je,
promijenio tako da se uklopi u ovu predstavu koju smo izvodili. Nije to bilo ništa
više od toga. Još smo uvijek bili isti Aaron i Lina koji su napustili New York.

209
 Knjige.Club Books

I kad smo već kod toga, Aaron će svejedno postati moj šef.
Glupo zaluđeno srce, čuješ li? Dosta je s glupostima.
Što se ticalo Aarona Blackforda, sve je ovo bila gluma.

KAD SMO SE DOVUKLI do sljedećeg kluba, ako skroman i otrcan kafić koji je nakon
ponoći trebao služiti kao klub uopće možemo tako nazvati, bila sam devedeset
devet posto sigurna da sam prešla granicu nacvrcanosti ravno u pijanozemsku.
Preostalih jedan posto bilo je podijeljeno. Uza svu sidru koja mi je kolala
žilama bilo je teško razlučiti je li ovo kako sam se osjećala u potpunosti djelo
alkohola ili je djelomičan uzrok bio i muškarac koji je bdio nada mnom poput
jastreba.
U nekom trenutku između Isabelina ridanja i dolaska ostatka momačko-
djevojačke ekipe u sidreriju Aaron je prestao piti. Zašto nisam bila sigurna da je
dobro. Bio je potpuno trijezan, a to je značilo da će se sutradan sjećati svakoga
pojedinog detalja večeri. A to sam znala da nije dobro. Ne, jer mi je na svaki
njegov dodir, tijelo otvoreno živnulo, a zatim bi se rastopilo. Jer mi se na
svako njegovo pitanje jesam li dobro i zabavljam li se srce uznemirilo, a u trbuhu
probudilo tisuće leptirića.
A što se tiče ostaloga? Pa, uglavnom sam bila usredotočena na glasnu glazbu
čiji mi je ritam ispunjavao uši i širio se niz bokove i noge dok smo se probijali
kroz natrpan i mračan prostor.
Dok smo se kretali kroz more tijela s ostatkom ekipe - ili bez njih, jer bilo je
jasno da smo ih izgubili - netko me neočekivano gurnuo pa sam posrnula nekoliko
koraka unatrag. Aaron, koji je hodao tik iza mene, prihvatio me. Rukom me
obavio oko struka i položio dlan na moj bok.
Jedan brzi pokret i bila sam sigurna uz njega.
Baš kao što sam iskusila sto dvadeset puta te večeri, završeci mojih živaca
naelektrizirali su se onog trenutka kada su mi leđa dodirnula prednju stranu
njegova tijek. Svaki se centimetar mojeg tijek priljubljenog uz njega zagrijao. Čak
i kroz tanku tkaninu moje bluze i njegove košulje.
Dugačkim mi je prstima stisnuo bok.
Okrenula sam glavu i pogledala ga u lice, nije me bilo briga što sam razdvojila
usne i što su mi oči izgledale mutno i pomalo zacakljeno. Baš kao što sam se i
osjećala. Ali opet, nisam to mogla prikriti. Bez obzira na to je li razlog bio alkohol
ili Aaronova blizina, jednostavno nisam mogla sakriti.
Stoga sam si, za promjenu, prvi put dopustila uživati. Bez opiranja sam se
cijela usredotočila na njega. Na sve točke u kojima su se naša tijek dodirivala i na

210
 Knjige.Club Books

način na koji me gledao. Usredotočila sam se na Aarona i na to kako me drži uza

se dok smo zapriječili ulaz u kafić.
Preko ramena sam prikovala pogled na njega i dopustila leđima da se opuste.
A u plavetnilu njegovih očiju nešto je plesalo. Mislila sam da će se nasmiješiti, ali
usne su mu bile stisnute u ozbiljnu crtu.
- »Uhvatio si me«, rekla sam kroz treštanje glazbe. »Moj spasitelj. Uvijek me
spašavaš, gospodine Kent.«
Dio mene znao je da to mahom progovara alkohol. Ali Aaron nije odgovorio.
Usne su mu ostale zapečaćene dok sam gledala kako guta slinu. Netko iza njega
nas je dozvao. Ili je poziv možda došao sa suprotne strane prekrcanog kafića.
Nisam znala i nije me bilo briga. Htjela sam reći Aaronu da ga ignorira, ali me u
tom trenutku povukao uza se. Istodobno omotavši svoju veliku ruku oko moje.
To mi se svidjelo. Previše. Pa se nisam bunila.
Vodio me kroz kafić kao da je on ovdje provodio nebrojene noći dok je bio
mlađi. Baš kao što pamtim, kafić je bio jednako mračan i nakrcan tijelima koja se
vrte. Glazba je i dalje preglasno tutnjala, a podovi su bili ljepljivi od prolivenog
pića.
Obožavala sam to.
Obožavala sam i to što je Aaron ovdje sa mnom večeras. Obožavala sam što
me štitio od onih koji su me slučajno, ili pijano, gurali i naguravali.
Obožavala sam mnogo toga u tom trenutku. I imala sam mu potrebu to reći.
Zaustavila sam se, okrenula i propela na prste, nadajući se da se krećem prema
Aaronovu uhu, a ne pazuhu ili nekom neprikladnom mjestu. »Zar ovo mjesto nije
sjajno? Obožavam ga. Nije nimalo nalik na njujorške profinjene klubove, je l’
da?«
Aaron se nagnuo, usne su mu lebdjele oko mojeg uha. »Vrlo je autentično.«
Zastao je, ali nije micao usta. Niz leđa su mi prošli trnci. »Isprva sam bio malo
nepovjerljiv. Neću lagati.«
Osjetila sam kako mi se usne rastežu. Da, ovo mjesto svakako nije u Aaronovu
stilu.
»Ali sada...« nastavio je i usne su mu okrznule osjetljivo područje ispod mojeg
uha zbog čega sam se istovremeno topila i živnula. »Sada mislim da bih mogao
ostati ovdje dok sunce ne izađe. Možda čak i dulje.«
Zaustila sam, ali me netko gurnuo i otrgnuo mi riječi s usana. Gurnuo me još
bliže Aaronu. Prednji dio mojega tijela prislonio se na njegov prednji dio. Smjesta
sam uza sebe osjetila čvrste i vitke mišiće kojima sam se jutros divila kako sjaje
na suncu.
Nešto se u meni probudilo, poput elektrošoka koji mi je prošao tijelom.
Osjetila sam potrebu premostiti posljednji centimetar razmaka između nas.
Ludo sam to željela učiniti. Žudjela sam za time.

211
 Knjige.Club Books

Kao da mi je srce odašiljalo ludilo kroz tijelo koje me učinilo nepromišljenom.

Toliko da su mi se ruke same podignule, prsti se obavili oko Aaronova vrata.
Vidjela sam kako mu se oči šire samo na trenutak, zatim mu je u pogledu nešto
uzavrelo i bljesnulo. Taj je plavi plamen potpuno obrisao iznenađenje i zamijenio
ga nečim što je jako nalikovalo na glad.
Oko nas su plesali u ritmu kojeg se, izgleda, moj zamagljeni um odnekud
sjećao. Latino ritam, nesputan i zabavan i obično neizostavan dio ljetnih noći u
Španjolskoj. Nisam bila sigurna kako, ali pokrenula sam bokove. Aaronove su se
ruke preselile na moj struk. I zaplesali smo. Na trenutak me zabljesnulo
sjećanje, kako smo to činili ne tako davno. Ironično je što smo se tako brzo
ponovno našli u istoj situaciji, a činili se potpuno drukčijim osobama.
To nije imalo smisla.
Ali nije me bilo briga. Ne večeras.
Prstima sam se igrala kratkim pramenovima na Aaronovu zatiljku dok su nam
se bokovi ljuljali u latino ritmu. Kosa mu je bila tako mekana, baš kakvom sam je
zamišljala. Lagano sam povukla pramen, ne znajući zašto. Kao odgovor na to,
Aaron je stisnuo prste na mojem struku, od čega mi se krv uskomešala i uzavrela,
skupljala se na raznoraznim zanimljivim mjestima.
Ne mogavši se zaustaviti, ponovno sam se propela na prste i nisam tražila
izliku izbliza mu proučiti lice. Nije se ni mrštio ni smiješio, ali zbog nečega je
izgledao drukčije. Neobuzdano. Da, to je bilo to. Nije bilo traga sputanosti koju
sam naviknula vidjeti na njemu. Zbog toga je izgledao naočitije nego ikad.
Možda bih mu to trebala reći.
Rastvorila sam usne da mu kažem i vidjela kako je zadubio pogled u njih.
Pogled u njegovim očima oslobodio je jato leptirića u mojem trbuhu.
»Aarone«, rekla sam, ali omeo me način na koji me gledao. Mislim da više
nisam plesala. Što sam ono htjela reći?
»Vjeruješ li mi, Catalina?« upitao me.
Da. Odgovor mi je bljesnuo u umu, ali nisam ga izrekla. Nešto je zaustavilo
ta dva slova. Nešto čega sam se maglovito sjećala da sam trebala zapamtiti.
Aaron je raširio prste i palcima je prešao preko tkanine moje bluze. Jedan je
uvukao ispod poruba. Jednostavan dodir poslao je valove čistoga užitka.
»Ne vjeruješ, još uvijek ne«, šapnuo mi je na uho, a zatim je usnama lebdio
oko mojeg obraza od čega mi je zastao dah. »Ali vjerovat ćeš mi, pobrinut ću se
za to.«
Nisam... Mislim da to nisam razumjela, Ne tada, a vjerojatno neću ni u
dogledno vrijeme. Ali je li to važno kada su mu usne tako blizu mojima? Dovodile
su me do ludila njegove usne dok su plesale oko mog lica jedva ga dotaknuvši.
Kad bih se pomaknula, kad bih samo nagnula glavu i...

212
 Knjige.Club Books

Skvičanje i dlan koji se spustio na moju ruku prekinuli su svaku misao u mojoj
glavi.
Sljedeće čega se sjećam je da me netko odvlači od Aarona. Još jedno glasno
skvičanje i bilo mi je jasno tko je iza mene, tko me vukao za ruku.
»Lina, nuestra canción!« zaderala se moja sestra kroz glazbu, zaustavivši nas
na malo slobodnog prostora.
Naša pjesma?
Uši su mi upijale pjesmu koja je treštala kroz zvučnike dok mi je mozak
polako shvaćao.
Bilo je nemoguće ne prepoznati ritam. Kako i ne bi kad se taj glasovit video
moje sestre i mene kako plešemo na tu pjesmu iznova i iznova vrtio na obiteljskim
okupljanjima posljednjih dvadeset godina. I glazba i koreografija zauvijek su mi
se urezale u pamćenje. Svirala je »Yo quiero bailar« Sonie y Selene, a to je značilo
samo jedno.
»Vrijeme je za naplatu!« kliknuo je Gonzalo.
I ostali su oslobodili što je više moguće mjesta oko Isabel i mene, a ostatak
tima Mladenka okupljao se da plati poraz u Vjenčanom kupu.
Tijelo mi je oživjelo uz poznati ritam.
»Platit ćeš za ovo, mladasauruse«, povikala sam uz glazbu dok smo gledale
jedna u drugu i stale u početni položaj glasovite koreografije.
»Ja?!« doviknula je zauzvrat dok smo skladno mrdale guzama. »Poslije ćeš
mi zahvaliti.«
Vrtjele smo se s rukama prema gore i zatim tresle prema dolje.
»Kako to misliš?« upitala sam dok smo se sudarale bokovima izvodeći glupi
ples.
Bila sam svjesna da je ostatak našega improviziranog mnoštva, popratnih
plesačica iz tima Mladenka, negdje iza nas. Oponašale su naše pokrete koliko su
dobro mogle. U njihovu obranu, sigurna sam da naši pijani pokušaji nisu bili
nimalo laki za oponašanje.
»Mislim da...« rekla je Isabel dok smo se ponovno približavale i dale si
»peticu« nad glavama. Zatim smo se u ritmu pjesme počele spuštati, što je trebalo
biti zavodljivo, no vjerojatno je ispalo neprirodno i nespretno. »Ako je tinjajući
pogled tvojeg dečka ikakav znak, večeras ćeš se itekako poševiti.«
Njezine riječi jedva su mi doprle do ušiju i jedva sam ih registrirala kad sam
umalo pala na guzicu.
Naglo sam okrenula glavu u stranu, prešla pogledom našu publiku i zaustavila
se na vrlo osobitom paru očiju. Tinjajućih očiju, kako ih je Isabel upravo nazvala.
Dok mi se tijelo kretalo, oslanjajući se na mišićnu memoriju, nisam odvajala
pogled od tog para prodorno plavih očiju.

213
 Knjige.Club Books

Gotovo odsutno sam izvela točku, nisam bila sposobna gledati nikamo
drugdje. Hipnotizirana tim plavim očima u kojima se odražavalo nešto što nisam
mogla dokučiti. I dok sam ja mogla kriviti alkohol koji mi je tekao krvotokom,
nisam mogla dokučiti njegov izgovor.
Proždirao je svaki smiješni i glupi pokret kao da proučava nešto puno važnije
od točke koju je osmislio par tinejdžerica prije sto godina. Gledao me kao da sam
više od odrasle žene koja izvodi budalast i pomaknut ples. Kao da se nije mogao
zasititi. Kao da se suzdržavao ne razmaknuti gomilu i smanjiti udaljenost
između nas tako da može upiti i najmanji od mojih pokreta.
Nikad me nitko nije tako gledao. Nikad.
Kad je pjesma završila i pretočila se u sljedeći prastari hit, što god se upravo
odvijalo između mene i Aarona osjetila sam u cijelom tijelu. Munjevito. Toliko
mi se zavrtjelo da sam se uznemirila i gotovo iskočila iz kože.
Sjećanje na naša priljubljena tijela bljesnulo mi je umom. To se dogodilo prije
samo nekoliko minuta.
Srce mi se uzlupalo dok sam se pokušavala sabrati, kontrolirati dah. Znoj mi
je kapao niz leđa i ruke, a tijelo su mi preplavili osjećaji.
Trebalo mi je zraka, svježeg zraka. To je uvijek pomagalo.
»Izaći ću na sekundu«, rekla sam Isabel na brzinu je zagrlivši. Moja je sestra
kimnula posvećena pjesmi koja je svirala, koja je slučajno bila njezina nova
omiljena melodija. Krenula sam prema vratima, nisam se usuđivala uzvratiti
pogled Aaronu. Nisam mogla. Jednostavno nisam mogla.
Morala sam se sabrati.
Kad sam se uspjela probiti kroz more rasplesanih tijela, izašla sam. Noć je
bila topla i vlažna, i odgovarao mi je povjetarac s mora koji me zapuhnuo.
Olakšanje je bilo trenutačno, ali kratkog daha. Osjećala sam se kao da mi je
tijelo od olova.
Ali to mi je predstavljalo manji problem od suočavanja s osjećajima koji su
me preplavili trenutak ranije. Požalila sam i zbog svakog pića koje sam večeras
popila. Možda bih bistrijeg uma bila sposobnija shvatiti koji se vrag događa. Zašto
se činilo da srce kuje zavjeru protiv mene?
Skliznula sam na pločnik i sjela tako da mogu odmoriti noge. Ovo je bila
pješačka zona i samo su stanari smjeh prolaziti automobilima. S obzirom na
vrijeme, gotovo tri ujutro, vjerojatnost da će me netko pregaziti bila je ravna nuli.
Stoga sam si dala vremena u pokušaju da se umirim.
Zatvorenih očiju i s glavom na koljenima, usredotočila sam se na prigušenu
glazbu koja je dopirala iz kafića.
Ubrzo su se vrata iza mene otvorila i zatvorila.
Znala sam da je ondje prije nego što je išta rekao. Nije morao. Izgleda da smo
bili usklađeni. Ja i taj samozatajni čovjek čija mi se prisutnost uvijek obraćala

214
 Knjige.Club Books

glasnije od njegovih riječi. Ne okrećući se, slušala sam njegove teške korake dok
je koračao prema mjestu gdje sam sjedila, na mlakom pločniku. Spustio se točno
pokraj mene. Protegnuo je dugačke noge, moguće da je zauzeo dvostruko više
mjesta od mene.
Boca vode nježno mi je pala u krilo.
»Popij malo vode. Pomoći će«, rekao je Aaron.
Osjećaji koji su me preplavili i nagnali da izađem još uvijek se nisu raspršili,
ometali su mi misli.
Trknuo mi je nogu svojim koljenom za ohrabrenje.
Pogledala sam u bocu, još uvijek u svojem krilu. Odjednom sam bila tako
neizmjerno iscrpljena i ruke su mi bile preteške da posegnem za njom i otvorim
je. Cijelo mi je tijelo bilo tromo. A Aaron je sjedio tako blizu, sav velik i topao,
mameći me da naslonim glavu na njegovu ruku i samo na minutu zatvorim oči.
Samo jedan kratki spavanac.
»Nema spavanja, dušo. Molim te.« Aaron je dohvatio bocu, otvorio je i
gurnuo mi je natrag u ruku. »Popij«, rekao je nježno.
Još jedanput me gurnuo nogom.
Kako li je to lijepa noga. Vjerojatno je imao više mišića samo u kvadricepsima
nego što sam ja imala na cijelome tijelu. Prinijela sam bocu ustima i otpila velik
gutljaj i dalje ga proučavajući.
To je vrlo naočito desno bedro, pomislila sam dok sam vraćala bocu u krilo.
Maleni hihot naveo me da pogledam u muškarca kojem je pripadao.
Nakrivljen osmijeh odvlačio mi je pažnju.
»Hvala«, rekao je i raširio osmijeh. »Nitko mi nikad nije dao kompliment za
baš taj dio noge.«
Namrštila sam se.
Zar sam to rekla naglas? A kvragu.
Pogledala sam ga, još uvijek u tišini, odlučivši popiti još malo vode. Mozak
mi je očito dehidrirao ako sam izgovarala sve što mi je na pameti.
»Osjećaš li se bolje?« upitao je Aaron pored mene.
»Još uvijek ne«, nesigurno sam mu se osmjehnula. »Ali hvala.«
Ćelo mu se nabralo od mrštenja. »Odvest ću te u stan. Hajde.« S obožavanjem
sam gledala u njegove noge koje su bile spremne za pokret.
»Ne, čekaj.« Spustila sam ruku na to vrlo naočito - i oh, vrlo čvrsto - bedro,
zaustavivši ga. »Ne još, molim te. Možemo li samo još malo ostati ovdje?«
Činilo se kao da Aaronove plave oči nešto procjenjuju, vjerojatno moje stanje.
Ali ostao je miran, pokraj mene.

215
 Knjige.Club Books

»Hvala.« Pogled mi je ponovno pao na njegove protegnute noge. »Moram ti

nešto reći. Priznati.« Nisam ga ponovno pogledala, ali osjetila sam kako se koči.
»Potražila sam te na internetu, samo jedanput. Ali učinila sam to.«
Činilo se kao da Aaron na trenutak razmišlja o tome. Ali nije komentirao.
Umjesto toga je zgrabio bocu vode iz mojeg stiska, otvorio je i pokazao mi da
popijem još.
Poslušala sam i ispila ostatak. Tada je uzeo praznu bocu i učinilo mi se da
sam začula kako nešto mrmlja, ali nisam bila sigurna.
»Našla sam mnogo toga, znaš. Zato sam te potražila samo jedanput«, priznala
sam uz plah osmijeh. »Bojala sam se da ću pronaći nešto što će promijeniti moje
mišljenje o tebi.«
»I, jesi li?«
»Da i ne.« Je li ono što sam pronašla promijenilo predodžbu koju sam imala
o Aaronu? Mislim da nisam mogla odgovoriti na to. »Vjerojatno sam prolazila
kroz fotografije sve dok mi Google nije imao više što pokazati.«
»To je mnogo prolaženja.«
»Valjda.« Slegnula sam ramenima. »Želiš li čuti što sam pronašla?«
Nije odgovorio pa sam mu svejedno rekla: »Bila je ondje fotografija tebe
nasred terena, leđima si bio okrenut fotoaparatu i zlatna ti je kaciga visjela na ruci.
Nije se vidjelo ništa više od tvojih leđa, ali vjeruj mi da sam znala kako ti izgleda
lice. Mogla sam zamisliti kako ti se čelo nabire i kako si stegnuo čeljust - onako
kako činiš kada si uzrujan, ali ne želiš pokazati.«
Aaron je ušutio pa sam ga krišom pogledala. Gledao je u mene i u njegovu je
izrazu bilo nešto što je nalikovalo na šok.
Ali večeras sam bila Iskrena Lina i činilo se da me nije bilo briga ako previše
kažem ili podijelim. »A onda, tu su i članci«, nastavila sam. »I više od nekoliko i
svi su te hvalili kao igrača. Buduća zvijezda Nacionalne nogometne lige. No onda
je sve prestalo. Kao da si nestao s lica zemlje.«
Aaronov se pogled doimao praznim, kao da više nije prisutan, kao da ne sjedi
na pločniku u španjolskom gradu u kojem sam odrasla.
Nastavila sam, ne zato što sam ga željela prisiliti da mi otkrije pojedinosti,
nego zato što se nekako nisam mogla zaustaviti a da ne objasnim svoje postupke:
»Mislim da rijetko koji obećavajući nogometaš odustane od sporta u zamjenu za
ne tako glamurozan život inženjera tehnološke tvrtke.« Nisam znala mnogo
o tome kako funkcionira sveučilišni nogomet, ali ono malo što sam pročitala
tijekom sesije pretraživanja interneta potvrdilo je moje pretpostavke. »Još otkad
si mi rekao za to, razmišljala sam što bi te uopće moglo navesti na takvu odluku.
Ozljeda? Iscrpljenost? Kako se netko prebaci s jedne strane na drugu?«
Prstima sam mu okrznula podlakticu. Mislila sam da će ga preplašiti, ali nije.
Umjesto toga, drugu je ruku obavio oko moje i zatim je naše isprepletene prste
položio na svoje bedro.
216
 Knjige.Club Books

»U redu je ako ne želiš razgovarati o tome.« Stisnula sam mu ruku. Doista i

jest bilo u redu, ali to nije značilo da nisam bila donekle razočarana. »Ako mi ne
želiš reći.«
Aaron neko vrijeme nije ništa rekao. To sam vrijeme iskoristila i pomirila se
s time kako mi se nikad neće otvoriti. Nije da bik ga krivila. Ni ja nisam bila
potpuno iskrena s njim o svojoj prošlosti. Ali koliko god da sam se trudila reći si
suprotno, nešto u prsima otežavalo mi je ignorirati kako se doista osjećam.
Željela sam znati. Željela sam iskopati i saznati sve o njegovoj prošlosti jer sam
duboko u sebi znala da je to ključ razumijevanja muškarca kakav je bio danas. A
to što mi se nije povjerio samo me podsjetilo da ne pravi razliku između mene i
drugih.
»Catalina«, napokon je rekao s dubokim i umornim uzdahom. »Želim ti reći.
Rado ću ti ispričati sve o sebi.« Odlučila sam nastaviti sa svim budalaštinama s
kojima sam se nosila večeras. Ispričat će mi sve o sebi.
»Ali jedva stojiš na nogama. Nisi u stanju pratiti razgovor.«
»Pratit ću«, rekla sam vrlo brzo. »Nisam toliko pijana. Slušat ću, obećavam.«
Iako sam se osjećala neznatno bolje, bilo je vjerojatno da ću pasti na facu ako se
budem prebrzo kretala. Ali to me neće zaustaviti. »Mogu ti to i dokazati.
Pogledaj.« Nogama sam se pogurala prema gore, pa sam zateturala. Ali to nije
bilo važno. Dokazat ću Aaronu da sam potpuno dobro.
Nisam namjeravala dopustiti da mi ova prilika sklizne kroz moje blago
opijene prste ili noge...
Par velikih ruku presjekao mi je put pridržavši me za struk.
»Polako. Svedimo stajanje na minimum«, rekao je Aaron dok me bez napora
vraćao u prethodni položaj, tik pokraj sebe. Možda malo bliže sebi. Na što se ne
bih žalila. »Tako snažno želiš znati?«
»Da. Želim znati sve«, priznala sam, ponovno poslušavši upute Iskrene Line.
Ispustio je neveseo smijeh: »Drukčije sam ovo zamišljao.«
Moj zamagljeni mozak nije baš razumio, ali prije nego što sam uspjela upitati,
nastavio je: »Oduvijek sam igrao nogomet. Gotovo dva desetljeća živio sam samo
za to. Moj je tata bio važna karika u treniranju i menadžmentu kod kuće u
Washingtonu.« Aaron je odmahnuo glavom, te razbarušene kratke kovrče gotovo
su svjetlucale na blagom uličnom svjetlu. »Znao je kako zapaziti potencijal,
učinio je to milijun puta. Bio je poznat po tome. Stoga, kada je u meni prepoznao
talent o kojem je toliko govorio, bilo je kao da su ga godine njegove karijere
pripremale na to. Na to da ima sina kojeg može oblikovati u savršenog igrača od
samih početaka.«
»Trenirao te otkad si bio dijete?« promrmljala sam.
Aaron je savio noge i naslonio se na koljena. »Više od toga. Pretvorio me u
osobni projekt. Imao je klinca s potencijalom da postane sve o čemu je ikad
sanjao, kod kuće. I imao je oruđe i iskustvo da to omogući. Nije bilo mjesta za
217
 Knjige.Club Books

neuspjeh. Naporno je radio na tome da me pretvori u nogometni stroj bez

mane. Pažljivo ga je gradio od trenutka u kojem su mi noge dovoljno ojačale da
trče za loptom, a ruke dovoljno narasle da je drže.« Aaron je zastao. Bio je okrenut
prema mračnoj ulici pred nama i vidjela sam kako mu se profil ukočio. »Oboje
smo radili na tome. I vrlo je dugo bio uspješan u tome.«
Zatekla sam se kako mu se približavam, sve dok ruku i rame nisam potpuno
priljubila uz njega.
»Kako se to promijenilo?« upitala sam, lagano se naslonivši na Aarona.
»Kada si prestao uživati u igri?«
Pogledao me krajičkom oka, nešto mu je u izrazu lica omekšalo. »Ona
fotografija koju si maloprije spomenula?« rekao je i zatim se okrenuo od mene,
zagledao se u praznu ulicu pred nama. »To je bila posljednja utakmica koju sam
ikad odigrao.« Aaron je zastao i zbog glasa koji mu je postao trezven shvatila sam
da mu treba trenutak da se sabere. »To se dogodilo točno godinu dana nakon što
je moja mama preminula.«
Srce mi se stegnulo i osjetila sam nagon da se privinem uz njega kako bih ga
zaštitila od boli koju sam čula u njegovu glasu. No samo sam mu uhvatila toplu
ruku i uvukla prste među njegove. Aaron je stavio naše isprepletene prste u svoje
krilo.
»U tom trenutku, dok sam stajao ondje i gledao gomilu i svoje suigrače kako
slave pobjedu koja je meni bila nevažna, odlučio sam se povući iz igre. To sam i
učinio.«
»To je sigurno bilo bolno«, rekla sam dok sam mu palcem milovala toplu
nadlanicu. »Sve skupa, i gubitak majke i to što si napustio nešto za što si cijeli
život naporno radio.«
»Bilo je, da.« Spustio je glavu i vidjela sam kako gleda u naše isprepletene
ruke. »Moj tata to nije mogao shvatiti. Nije želio čak ni pokušati.« Ispustio je
gorak smijeh. »Moja se nogometna karijera pretvorila u savršen bijeg nakon
mamine dijagnoze. Umjesto da učvrsti odnos oca i sina, pretvorila nas je u trenera
i igrača. Ništa više od toga.«
Još gubitka. Srce mi se slomilo zbog Aarona. Stisnula sam mu ruku i zatim
vrlo polako naslonila glavu na njegovo rame.
Nastavio je: »Rekao mi je da odbacujem svoj život. Svoju budućnost. Da neću
uspjeti. Da ako svojevoljno propustim priliku koja mi može promijeniti život, ne
želi više imati posla sa mnom. Pa sam diplomirao i napustio Seattle.«
Aaron je još uvijek držao moju ruku u svojem krilu, stisnuo je prste oko mojih
dok je govorio. Glava mi je i dalje bila na njegovu ramenu i osjetila sam kako mi
druga ruka leti prema njegovoj podlaktici. To je bio jedini način na koji sam
mogla izraziti koliko, mi je žao što je kroz to prošao a da ga ne obavijem u čvrst
zagrljaj iz kojeg nisam bila sigurna da ću ga moći pustiti. Barem ne ostatak večeri.

218
 Knjige.Club Books

»Mora da je bilo vrlo teško odrastati s tuđom idejom o onome što bi trebao i
ne bi trebao biti.«
Odsutno se igrao mojim prstima, nježno milovanje uzrokovalo mi je trnce uz
ruku. »To shvaćam sada kad gledam unatrag. Nikad to nisam primijetio dok se
događalo, tako su stvari stajale. Dan mi je niz ciljeva, a ja sam jednostavno
slušao«, objasnio je dok mi se palcem penjao uza zapešće. »Nikad nisam bio
nesretan - barem dok nisam shvatio da možda nisam ni sretan.«
»A sada? Jesi li sada potpuno sretan, Aarone?«
Na trenutak mi je prestao milovati ruku, zastao je i nije oklijevao kada je
odgovorio: »Potpuno? Još uvijek nisam. Ali dajem jebeno sve od sebe da to
postignem.«

219
 Knjige.Club Books

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Svakome tko bi svjedočio mojim budalastim pokušajima da samostalno

doteturam do spavaće sobe bilo bi jasno da sam korak od toga da zaronim nosom
u pod. I bili bi u pravu. Čudo je što sam se uopće uspijevala micati s obzirom na
to da sam jedva odvajala stopala od da.
Ironično i suprotno stanju mog tijela, mislim da se u glavi nikad nisam
osjećala budnijom nego kad sam zakoračila u tu sobu.
Mozak mi je radio punom parom. Razmišljala sam o svemu što mi je Aaron
rekao o svojoj prošlosti. Neprestano sam prevrtala i najmanji podatak dok nisam
bila potpuno sigurna da sam ga sigurno uglavila tako da mi ne pobjegne iz
sjećanja.
Nije važno što sam teturala sa svakim korakom i što mi je iscrpljenost
pulsirala tijelom. Aaron mi se upravo otvorio, razotkrio dio sebe, nešto što je
skrivao od svih, i ta mi je spoznaja stvorila mali vrtlog u glavi.
I grudima. Svakako i u grudima. Organ koji se ondje nalazio bio je nemiran,
a meni je i dalje bilo teško prihvatiti da se ne bih trebala ovako osjećati. Niti
poduzeti nešto u vezi s tim. Djelić mene poželio je da sam pijana ili barem
dovoljno pripita da ne marim, ali nakon sve te vode na kojoj je Aaron ustrajao
da popijem i činjenice da nisam ni taknula piće otkad smo se vratili u bar, tu izliku
više nisam imala na raspolaganju. Prošlo je pet ujutro i učinak alkohola izblijedio
je, ostavivši samo tiho zujanje u ušima koje je nagovijestilo da sutra neće biti
zabavno.
Nisam shvatila da stojim nasred spavaće sobe i piljim u prazan prostor sve
dok Aaron nije zatvorio vrata iza sebe. Kad sam se okrenula, pogled mi je pao na
čašu vode u njegovim rukama.
Gledala sam ga kako prilazi noćnom ormariću na kojem se nalazilo nekoliko
mojih stvari i kako smješta čašu onamo.
»To je za mene?« Znala sam odgovor, ali ta me malena gesta raznježila. Baš
kao i svaki put kad je večeras pazio na mene. Jednostavno... više se nije činilo
tako nevažnim. »Nastaviš li biti ovako brižan prema meni, bit će vrlo teško vratiti
se u stvarni život.«
Možda to nisam trebala reći, možda to nisam trebala tako uobličiti, ali nakon
svega što se večeras dogodilo, činilo se da oprezan stav koji sam pokušavala
održati oko Aarona slabi.

220
 Knjige.Club Books

Aaron je kimnuo i postao nešto ozbiljniji. Ali nije komentirao ono što sam
rekla. Umjesto toga, otkopčao je nekoliko gumbi košulje, zatim se predomislio i
počeo petljati s remenom ručnog sata.
Osjetivši kako mi noge drhte - iz pogrešnih razloga - prišla sam rubu kreveta
i sjela na jednostavan svilenkasti poplun. Zaustavila sam se da odmah ne utonem
u njega, umorno sam uzdahnula i izbacila nešto napetosti iz ramena. Ali prije nego
što sam se uspjela u potpunosti opustiti, kralježnica mi se ponovno ukočila od
spoznaje.
Krevet.
Večeras ćemo dijeliti ovaj krevet.
Činjenica koju sam dosad nekako smetnula s uma. A činila je čudne stvari
mojem trbuhu. Stvari koje nisu bile čudne na smiješan, nego na uzbudljiv način.
Stvari od kojih mi se koža zažarila.
Ako sam se osjećala ovako, a nismo još ni ušli u krevet, nisam mogla ni
zamisliti što će se dogoditi kada se nađem ušuškana pod istim pokrivačem kao i
Aaron. Njegovo veliko tijelo i moje mnogo manje dijelit će i gurat će se u
skromnom prostoru koji je nudio madrac.
A ja... O, sranje.
U pokušaju da si zaokupim pažnju, zaposlila sam ruke i skinula balerinke s
bolnih stopala. Kada sam završila s time, izmasirala sam si sljepoočnice i rekla si
da se smirim jer je ovo bilo u redu. Bili smo odrasli ljudi. Koji će sada dijeliti
krevet. Pa što?
»Koliko je loše?« upitao je Aaron stojeći mimo na dragom kraju kreveta.
Zahihotala sam se, ali bilo je to bliže zvuku koji bi proizveo netko tko se guši.
»Pa,« pročistila sam grlo, »osjećam se kao da me pregazio stampedo vrlo ljutih i
vrlo teških antilopa koje se žure stići nekamo.«
Aaron mi se pojavio u vidokrugu, stao je ispred mene. »Referiraš se na
Mufasinu smrt?«
Prestala sam micati prstima koji su mi lebdjeli iznad sljepoočnica. »Voliš
Kralja lavova?«
»Naravno.«
»A još koji Disneyjev film?« Iskušavala sam svoju sreću. Aaronov je izraz
ostao ozbiljan. »Sve.«
Sranje. »Čak i Snježno kraljevstvo? Vrlo zapetljanu priču i Princezu i
žapca?« upitala sam, a on je kimnuo.
»Volim crtane filmove. Odvraćaju mi misli.« Uvukao je ruke u džepove
svojih traperica. »Disney, Pixar... Veliki sam obožavatelj.«
Nisam mogla vjerovati. Prvo mi se maloprije otvorio u vezi sa svojim
djetinjstvom, a sada ovo. Željela sam upitati kako i zašto, ali trebalo se pozabaviti
važnijim pitanjima. »Koji ti je najdraži?«

221
 Knjige.Club Books

Molim te, nemoj reći da je to onaj zbog kojeg će mi stati srce. Molim te, nemoj.
»Nebesa.«
Jebiga. Izgovorio je to. Moje se srce na trenutak mučilo. A ono mjestašce koje
je omekšavalo cijele večeri malčice se povećalo.
»O.« Riječ mi je tiho sišla s usana. To je bilo sve što sam uspjela izgovoriti.
Zatvorila sam oči i nastavila prstima masirati sljepoočnice. Iako sam se možda
trebala usredotočiti na srce.
»Tako je loše, ha?« Izgledao je kao da nešto procjenjuje kad sam ga pogledala.
Vrlo vjerojatno jesam li trijezna.
»Ne brini se«, odmahnula sam rukom. »Dobro sam. Više nisam pijana.
Obećavam da se noćas neću ispovraćati po tebi.«
Time nisam zaradila odgovor, pa sam se zgrčila zbog vlastita izbora riječi.
Bez daljnjeg komentara, Aaron je nestao u malenu kupaonicu i ostavio me da
se nosim sa svojom neugodom i mislima.
Koje su se uglavnom vrtjele oko Aarona - kako gleda crtane filmove u
privatnosti svojeg doma, pogotovo Nebesa, i možda kako nalazi srodnu dušu u
liku Carla - i ponovno oko prokletog kreveta.
Polako sam ustala.
Pogledom sam slijedila geometrijski uzorak koji je presijecao pokrivač, sve
do dijela gdje su bili položeni jastuci. Glave će nam biti ondje, udaljene samo
nekoliko centimetara. Sve što sam dotad osjećala polako je nestalo i ustupilo
mjesto čudnoj mješavini iščekivanja i nečega... novog.
Morala sam zadržati hladnu glavu. To je bio samo krevet. Bili smo odrasli
ljudi koji mogu spavati jedno pokraj drugog. Sada smo bih... prijatelji? Ne, mislim
da nismo to bih. Ali nismo bih ni samo kolege. Čak i da zaboravim na to kako će
mi uskoro postati šef, mislim da se ne bismo mogli smatrati samo kolegama, koji
se redovito svađaju i jedva toleriraju dulje od deset minuta. Naš dogovor - ova
igra ljubavne obmane - izgurao nas je iz tog uredno označenog područja u kojem
smo se nalazili. Gurnuo nas je na potpuno nov, nepoznat teritorij. A sada smo bih
više od onoga što smo bih prije. Bili smo...
Bili smo na korak do toga da dijelimo krevet. Jedino sam to znala sa
sigurnošću.
To i da moram prestati previše razmišljati o tome. To uopće nije trebalo
utjecati na mene. Da. Budemo li dijelili krevet, moram se prestati ponašati kao da
je to velika stvar. Čak i ako je bila. Jer jebeno jest bila velika. Aaron mi je svojim
nježnim, ali opuštenim dodirima pokazao koliko, a ovo upoznavanje pravog
Aarona, djelić po djelić, jednako me dovodilo u napast.
Što mi je ono jednom rekla Rosie?
Oslobodi svoj cilj u svemir. Vizualiziraj ga.
Upravo sam to trebala učiniti.
222
 Knjige.Club Books

Stoga sam se vizualizirala kao ravnodušnu. Bezbrižnu. Nezadivljenu. Bila

sam santa leda usred snježne oluje. Stajala sam čvrsto. Nepomično, hladno i
mirno.
Da.
S time na umu, prišla sam ormaru, izvukla pidžamu koja se sastojala od
kratkih hlačica i stare majice s istaknutim žutim natpisom Znanost je zakon. Dio
mene je požalio što nije više razmišljao o tome sada kad se promijenila situacija
s raspodjelom soba. Drugi, mnogo manji dio, pomislio je kako će Aaron cijeniti
poruku na majici. Da će mi možda uputiti jedan od onih osmijeha koji...
Ne. To nisu bile misli sante leda.
Aaron je u tišini izašao iz kupaonice još uvijek odjeven u košulju koja je sada
imala dva nezakopčana gumba - što, podsjetila sam se, nije utjecalo na mene - i
uputio se ravno prema svojoj strani ormara. Okrenuvši se u tišini, uvukla sam se
u kupaonicu kako bih se presvukla i osvježila.
Kada sam završila i odjenula pidžamu, napunila sam pluća dubokim i, nadala
sam se, okrepljujućim udahom te se vratila u spavaću sobu.
Nisam znala što očekivati, ali svakako nisam bila spremna na prizor Aarona
samo u hlačama za spavanje. Visjele su mu nisko s bokova - toliko nisko da sam
mu vidjela rub bokserica - i bile su u tamnoj nijansi sive koja mu je pristajala uz
kožu.
Podignula sam pogled i ugledala ih. Ta veličanstvena prsa čijem sam sjaju od
kapljica znoja svjedočila pod suncem...
Isuse, ne, ne, ne.
Morala sam prestati blejati. Proždirati ga pogledom kao da nikad prije nisam
vidjela gola prsa. To nije moglo biti zdravo. Nije bilo dobro za moje duševno
zdravlje.
Malo sam se previše žustro okrenula od njega, petljajući po svojoj odbačenoj
odjeći. Krajičkom oka vidjela sam kako navlači majicu kratkih rukava.
Dobro. To je bio dobar potez. Pokrij te isklesane trbušne i prsne mišiće, ti
glupi čovječe bez mane koji voli Nebesa.
Otvorila sam ladicu uske komode i zagledala se u nju. Shvativši da ne trebam
ništa iz nje, ponovno sam je zatvorila. Sirom sam otvorila vrata ormara i shvatila
isto. Ispod glasa sam opsovala zbog svoje očite gluposti i osjetila kako se Aaron
kreće iza mene.
Smotala sam odjeću koju sam držala u rukama.
Nježan dodir na mojoj ruci skrenuo je s puta moj unutarnji monolog
ohrabrenja, smjesta je uništio moje pokušaje da se uvjerim kako sam hladna i
bezbrižna.
»Što ne valja?« Klizio je prstima gore-dolje mojom rukom. »Vrpoljiš se.«

223
 Knjige.Club Books

»Sve valja. Dobro sam«, lagala sam i začula vlastiti glas kako drhti. »Ja sam
dobro.«
Itekako nisam bila.
Aaron je još jedanput prešao prstima mojim tijelom, a ja sam mu ostala
okrenuta leđima. Imala sam dojam da je nešto čekao, a kada se tišina koja je
uslijedila nakon mojeg komentara oduljila, uzdahnuo je. »Spavat ću na podu.«
Glas mu je zvučao slabašno pa sam se napokon okrenula prema njemu.
Odlazio je pa sam posegnula za njegovom rukom, omotala sam mu svoje vitke
prste oko zapešća. Osjećala sam njegov puls na svojoj koži.
»Nemoj«, prošaptala sam. »Rekla sam ti, ne moraš. Spavat ćemo na krevetu.
Oboje.« Progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu. »Nisam zbog toga
zabrinuta.« Što nije bila potpuna laž. Znala sam da Aaronu ne bi bio problem
spavati tako da mu polovica tijela visi s kreveta ako bi to osiguralo da meni ne
bude nelagodno. Kvragu, spavao bi na podu da mu to dopustim. »Samo sam...«
Odmahnula sam glavom, nisam znala kako završiti tu izjavu.
Nisi ti taj kojeg se bojim u krevetu, poželjela sam mu reći. Sebe i svega što mi
se događa u glavi i onom glupom organu usred grudi - toga se bojim. Sebe i onoga
što bih si mogla dopustiti da učinim, od čega sam prestravljena. Cijela ova
predstava koju izvodimo dovodi u pitanje sve što sam mislila da znam.
Nije prošao ni dan otkad smo sletjeli u Španjolsku, a imala sam dojam da se
između mene i Aarona u tih dvadeset sati promijenilo više nego u gotovo dvije
godine.
Kako je to bilo moguće?
»Reci mi što se događa u tvojoj glavi, možeš mi vjerovati.« Podignuo je svoju
slobodnu ruku i obujmio mi lice dlanom. »Dopusti mi da ti pokažem kako mi
možeš vjerovati.«
O, Bože, željela sam mu dopustiti. Žarko.
Ali osjećala sam da je to poput skoka s litice. Odvažno. Previše opasno.
Užasavalo me.
Susrela sam njegov pogled i shvatila kako bih se mogla utopiti u plavetnilu
njegovih očiju samo da si dopustim. Što je samo potpirivalo moj strah. Nestala je
ona santa leda o kojoj sam propovijedala prije samo nekoliko minuta. Ta
jednostavna gesta, njegova topla ruka koja obavija moj obraz, otopila me.
Potpuno me razoružala. Imao je tu moć nada mnom.
»Ne znam kako.« Naslonila sam svoje lice u njegov dlan. Samo na trenutak.
To je sve što sam si dopustila.
Tada je Aaronov dodir nestao i odjeća koju sam još uvijek držala pod rukom
oteta mi je iz stiska. Položio ju je nekamo. Na pod, noćni ormarić, krevet - nisam
znala i nisam marila. Odlučnost mu se odražavala u pogledu.

224
 Knjige.Club Books

Duboko u sebi znala sam da će mi pokazati kako mu mogu vjerovati. Da mogu

skočiti i da će biti u redu. Da me neće pustiti da se utopim, kao što sam osjećala
da će se dogoditi.
Zrak oko nas najednom je postao teži. Činilo se kao da se ozračje u toj maloj
sobi promijenilo.
»Zatvori oči«, zatražio je. Nije pitao, zahtijevao je.
Nije bilo važno jer sam smjesta sklopila kapke. Prvi put u životu učinila sam
točno ono što je Aaron zatražio ne suprotstavljajući se. Svaki atom u mom tijelu
bio je spreman slijediti njegove upute. Dopustiti mu da mi pokaže ono što želi.
Da me oslobodi tereta odgovaranja na njegovo pitanje.
Zatvorenih očiju osjetila sam kako mi se približava, njegova je blizina bila
poput toplog pokrivača u koji sam se željela umotati.
Sa svakim dugačkim trenutkom koji je prošao, u kojem sam čekala, moja su
se osjetila izoštravala. Čula sam svoje teško disanje, osjećala prsa kako se uzdižu
i poniru, način na koji mi krv kola kroz tijelo i sve većom žestinom doseže obraze.
Mogla sam osjetiti toplinu koja isijava iz Aaronova velikog tijela u valovima za
koje mi se činilo da su u savršenom skladu s mojim otkucajima srca.
Tišina je ispunjavala prostor između nas i nastavila sam čekati. U tami koja
me progutala, iščekivala sam njegove riječi, njegov dodir, njegov sljedeći potez,
kao što nikad ništa u životu nisam iščekivala. Kao da sam bila spremna iskočiti iz
kože ako uskoro nešto ne kaže ili učini. Mrzila sam i uživala u svakoj sekundi
koja me odvajala od onoga što će se sljedeće dogoditi.
»Jedanput sam ti rekao da sam strpljiv.« Aaronov je dah pao na moj obraz i
poslao navalu impulsa niz moj zatiljak. »Da se ne bojim naporno raditi za ono što
želim.«
Bliže. Bio mi je mnogo bliže nego što sam mislila, njegova me blizina grijala
iako nam se nijedan dio djela nije dodirivao. Mogla sam to promijeniti. Trebala
sam samo podignuti ruku i mogla bih prstima okrznuti te usne koje su bile toliko
blizu mojeg uha. Ili bih ga mogla odgurnuti i završiti s ovim mučenjem.
Ali onda je nastavio: »Možda nisam bio potpuno iskren.«
Nisam učinila ništa od tog dvoje. Nisam posegnula rukom za njim niti sam ga
odgurnula. Umjesto toga sam iščekivanju dopustila da mi proključa u krvi.
Dopustila sam mu da mi oduzme taj izbor. I baš kao da me može čitati kao
otvorenu knjigu, učinio je upravo to.
Usne su mu napokon okrznule dio tik uz moje uho i izazvale provalu trnaca
niz moje tijelo ne poštedjevši ga jedan jedini centimetar. »Postaje mi vrlo teško
čekati.« Još jedan dodir njegovih usana na isto mjesto. »Vrlo si blizu toga da me
izludiš.«
Zatim je ispustio neveseo smijeh, nježan nalet zraka milovao me i škakljao.
Osjetila sam kako mi se približio za korak i srce mi je ubrzalo.

225
 Knjige.Club Books

»Ali ja sam čovjek od riječi.«

Dah mi je zapeo u grlu kada su njegove usne još jedanput dotaknule moj vrat,
taj su put ondje ostale trenutak dulje.
Aaron se prstima uspeo uz moju ruku, dosegnuo drugu stranu mojeg vrata i
obujmio mi lice. Baš kao što je učinio i maloprije. »Želiš li da se odmaknem?«
Palcem mi je polako mazio čeljust.
Zaustila sam, a sve što sam uspjela učiniti bilo je slabašno odmahivanje
glavom.
Odobravajući hmmm sišao je s Aaronovih usana. Samo taj zvuk izazvao je
navalu leptirića u mojem trbuhu.
»Znači da želiš moj dodir.«
I željela sam. O, Bože, itekako jesam. Ali...
»Dobro.«
Otkotrljao mi je prste niz grlo, dosegnuo izrez moje majice za spavanje i
izbrisao mi svaku racionalnu misao. Ali negdje u mojoj glavi zvonio je alarm,
nešto čega sam se trebala sjetiti.
»Aarone«, prošaptala sam.
Dodir njegove kože na mojoj bio je tako nježan, tako nemoguće blag, a ipak
je imao moć natjerati me da izgubim razum. Upaliti nešto u meni. Baš kao što je
to napravio na dobrotvornoj priredbi.
»Aarone«, ponovila sam.
Zaustavio je prste tik iznad ključne kosti pa ih maknuo. Smjesta sam osjetila
odsutnost njegova dodira.
»Što to radimo?« upitala sam. Sama sebi zvučala sam očajno. Vrlo sam
polako ispustila sav zrak, žaleći za trenutkom prije. Ali ovo je bilo važno. Morala
sam reći nešto kako bih nas vratila na sigurniji teren. Kako bi ovo imalo smisla.
Inače bih se slomila pod vlastitom težinom. Znala sam da bih. »Je li ovo još
uvijek pretvaranje?« Progutala sam. Mrzila sam vlastite riječi, ali se nisam mogla
zaustaviti. »Je li ovo samo vježba?«
Bučan glas u mojoj glavi vikao je da začepim. Da ne uništim trenutak i da si
dopustim uzeti onoliko koliko je Aaron bio voljan dati. Ali bila sam prestravljena.
Tresla sam se do kostiju. Ispod svih tih načina na koje mi je tijelo i dalje reagiralo
na svaki dodir i riječ te sve više žudjelo za idućim, bujao je strah.
Osjetila sam Aaronov uzdah i poželjela sam posegnuti za njim i uhvatiti ga
prije nego što se odmakne. Vjerojatno sam sve upropastila.
Ali nije to učinio.
»Bi li se zbog toga osjećala bolje? Pretvarat ću se još malo ako je to ono što
ti treba.«
»Da.« Riječ je brzo izletjela iz mene.

226
 Knjige.Club Books

Znala sam da ću požaliti što sam išta rekla, vjerojatno prije nego kasnije. Ovo
je bila opasna igra. Ali u tom se trenutku činilo da je taj mjehurić koji sam stvorila
oko nas bio jedino važan. Pojas za spašavanje koji sam ga preklinjala da mi dobaci
i držala se za goli život. Da sam dobro promislila o Aaronovim riječima, otvorila
bih oči, mozak bi mi ponovno proradio i usne bi nam bile zauzete govorenjem.
Njegove su se usne ponovno spustile na mene, nastavivši gdje su stale. Klizile
su mojom čeljusti, a činilo se kako mi je srce oživjelo. Shvatila sam da nisam ni
primijetila kako je prestalo kucati bez njegova dodira. »Mislim da ti ne bih mogao
uskratiti ništa što zatražiš, Catalina.«
To je popratio poljupcem otvorenih usta u moj vrat, od čega sam zacvilila.
Mora da su mi kapci zatreperili jer je Aaron rekao: »Ne. Ne otvaraj ih još.«
I nisam. Nisam mogla. Aaron je sada imao potpunu kontrolu nad mojim
tijelom.
»Tako je. Neka ostanu zatvorene.« Okrznuo me još jednim poljupcem
otvorenih usta za nagradu. »Još ćemo se malo ovoga igrati.«
Kao odgovor na to, srce mi se spustilo u pete.
»Za vježbu«, rekao je, a ruka koja mi je obavijala glavu krenula je prema
dolje, dolje, dolje, preko moje odjeće, zaustavivši se na mojem struku i ostavivši
za sobom ognjen trag. Od toga mi se zavrtjelo. »Mogu ti pokazati točno kako bi
bilo.«
Osjetila sam kako mi gužva tkaninu majice, kao da se želi zaustaviti prije
negoli učini više. Zatim ju je pustio i vratio dlan na moj struk.
»Kad bi doista bila moja, činio bih ovo cijelo vrijeme.« Ovio je dugačke prste
oko mojeg boka i pritisnuo me uza se od struka nadolje. Vreo - bio je tako vreo i
čvrst, žigosao mi je kožu, čak i kroz slojeve tkanine koji su nas dijelili.
»Da si moja, žudjela bi za ovime.« Zatim je vrlo polako smanjio razmak koji
nas je razdvajao. Sjedinio je naša tijela nježno i tako bolnim tempom da sam mu
bila zahvalna i proklinjala ga u isto vrijeme. »Dočekala bi ovo raširenih ruku.
Željela bi to.«
A nisam li činila sve to?
Prije nego što sam se uspjela dalje preispitivati, Aaron nas je pomaknuo i leđa
su mi bila prislonjena uz tvrdu površinu. Rukom sam odsutno prelazila preko nje.
Preko ormara. Zarobio me uz vrata ormara i nisam znala kako smo završili ondje.
Ne zapravo. Ali ugodno se pritiskao uz mene, štitio me od svijeta oko nas. Poput
štita u ljudskoj veličini koji je pokazivao da je izrađen upravo za mene. Prizemljio
me i raspršio uokolo moja osjetila, sve odjednom. Stoga nisam marila. Umjesto
toga, moje je tijelo žudjelo za još dodira. Treslo se od želje.
»Da sam tvoj, ne bih mogao funkcionirati a da te ne diram.« Od njegovih mi
se riječi nešto stegnulo u grudima. »Ne bih mogao izdržati ni nekoliko minuta a
da ne učinim ovo«, dodao je stisnuvši mi struk i uklizavši palcem ispod moje

227
 Knjige.Club Books

majice, čime me lišio sljedećeg daha. »Ili nešto ovakvo.« Aaron se još više
pritisnuo uz mene.
Ispustila sam bespomoćan cvilež.
Odbjegli palac koji se ušuljao ispod tkanine moje majice podignuo se za
nekoliko centimetara, putem mi nabravši majicu.
Drhtavo sam uzdahnula. Nisam mogla učiniti mnogo više od toga, jedva sam
disala, jedva sam preživljavala do sljedećeg dodira. Osjećala sam kao da će mi se
svaki živac u tijelu zapaliti. Krv mi je uzavrela, palila je svaku žilu i organ na
putu. Sve je gorjelo.
Mislim da mi je pobjegao još jedan cvilež jer sam bila nagrađena još jednim
poljupcem otvorenih usta. Ovoga puta u obraz. Tada su Aaronove usne otputovale
niz moje lice, zrak koji je izlazio iz njih bio je topao i zamaman.
Zaustavio je usne na mojim kapcima, još uvijek sklopljenima, i na trenutak ih
zadržao iznad njih. Nije to bio poljubac; više kao dodir lak poput pera. I, Bože,
taj blagi dodir njegovih usana bio je tako sladak, tako jebeno nježan da sam
poželjela plakati.
Nastavio je prema dolje, zaustavio se na nosu i ponovio nježno milovanje.
Zatim je to učinio na mojem desnom obrazu. Mojem lijevom obrazu. Mojoj
bradi.
Aaron je ostavljao nježne poljupce gdje god se zaustavio, to me okrenulo
naglavce.
Čista, neobuzdana želja pulsirala je svakim centimetrom mojega tijela kojim
su putovale njegove usne. A kada su dosegnule kutak mojih usana, mislila sam da
ću eksplodirati kao bomba ako me i ondje ne dotakne. Ako mi ne okrzne usne i
ne poljubi me.
Čula sam kako to veliko i muževno tijelo pritisnuto uz mene uzdiše. Usne su
mu lebdjele iznad mojih.
Prestavši se suzdržavati, podignula sam ruku i položila je na njegovu
nadlakticu, otkrila sam da se njome pridržavao za površinu ormara, tik do moje
glave. Jedva sam uspjela obuhvatiti njegov napeti biceps, ovila sam prste koliko
god sam mogla oko vrele i čvrste kože. Pod mojim se dodirom sve zategnulo i
napelo. A ja sam se upitala suzdržava li se, suzdržava li se od toga da ovije
ruke oko mene i podigne me u zrak. Možda od toga da me pritisne jače uza svoje
tijelo. Ili od toga da učini više od poljubaca laganih kao pero i nježnih dodira
prstiju.
Nesigurna treba li mu moje ohrabrenje, pojačala sam svoj stisak na njegovoj
ruci. Zarila sam nokte u njega.
Iz Aaronovih je usta izašao dubok i grlen zvuk, probudivši mi nešto između
nogu. Upravo ondje gdje se nakupljala sve veća želja.

228
 Knjige.Club Books

Čvršće sam se uhvatila za njegovu ruku, tijelo mi se nesvjesno izvijalo u

skladu s njegovim, jedva sam se uspijevala suzdržavati. Bila sam vrlo blizu
preklinjanja, i spremna to učiniti ako budem morala. Kao odgovor, Aaron mi se
približio. Jače se pritisnuo uz mene.
Osjećala sam ga kako mi pulsira uz trbuh.
»Lina.« Moje je ime zvučalo poput tihe molitve. Ili upozorenja. Nisam bila
sigurna. »Poljubit ću te.«
Njegove su mi riječi pale na usne, blizu, tako blizu. Stoga mi nije preostalo
ništa drugo nego da pojačam pritisak svojih prstiju oko njegove ruke kako se ne
bih rastopila na licu mjesta. Skliznula i nestala prije nego što ga uspijem
dotaknuti. A to sam tako žarko željela. Njegov vrat, usne, bradu, onu malenu boru
između obrva - sve. Željela sam mu proći prstima kroz crnu kosu, spustiti ih niz
njegova prsa, sve do njegovih čvrstih bedara.
Željela sam da Aaron ispuni obećanje. Željela sam da me poljubi.
Još jedan kratak dodir njegovih usana, ovoga puta na mojima. Mekane, pune,
slatke, baš kao da mi med teče niz usne. Željela sam - ne, trebala sam - još.
»Molim te, Aar...«
Lupanje vratima negdje u stanu izbilo mi je molbu s usana. Aaron je povukao
usne s mojih prije nego što sam ih propisno kušala i naglo sam otvorila oči.
Dočekao me prizor čovjeka na rubu gubitka kontrole. Pogled mu je bio
čeznutljiv, ispunjen istom željom koja je kolala mojim krvotokom.
Aaronovo je čelo palo na moje. Vidjela sam kako mu se prsa podižu, uvlače i
izbacuju zrak iz pluća uz napor. Baš kao i moja. Neko smo vrijeme ostali u tišini,
okruženi samo zvukom divljeg i neobuzdanog disanja.
»Nazvao si me Lina.« Od svega što se upravo dogodilo, moj zbunjeni mozak
odlučio se za to. »Nikad me tako nisi nazvao. Samo jedanput dosad si to učinio.«
Još uvijek naslonjen na moje čelo, Aaron je odmahnuo glavom uz moju. Vrlo
kratko. Zatim mi je zadihan smijeh dopro do ušiju. Zbog toga sam se nasmiješila.
Ali racionalni djelić mojeg mozga oživio je i obrisao mi smiješak s lica.
Sranje. Umalo smo se poljubili.
Aaron me upozorio da će me poljubiti i onda gotovo jest. Muškarac čije su
me ruke i tijelo trenutačno pridržavali uz ormar mučio me dodirom, svojim
usnama, a zatim me gotovo poljubio. Upravo nakon što me nazvao Lina. Ali...
»O, moj Bože«, prošaptala sam. »Kakav je to, dovraga, bio zvuk?«
Aaron je neznatno podignuo glavu, ali dovoljno da mogu vidjeti kako je
pogledom prelazio mojim licem, kako je skakao od svakog mjesta koje mi je
okrznuo usnama do sljedećeg, kao da nije mogao odlučiti gdje se utaboriti.
Naposljetku se zaustavio na mojim usnama. Licem mu je zabljesnuo izraz nalik
na bol. »Tvoja sestrična, nadam se.«
Charo.
229
 Knjige.Club Books

Naravno. To je imalo smisla.

Aaron se polako otrijeznio, lice mu je naposljetku poprimilo uobičajen izraz.
»Idem provjeriti«, rekao je prije nego što se otrgnuo od mene.
Tijelo mi je gotovo odmah oplakalo taj gubitak, osjećala sam se hladno i
neuravnoteženo bez njega.
Prisilivši noge da ostanu čvrste, slijedila sam Aaronove korake do vrata,
osjećala sam se tupo i rastreseno. Okrenuo se prema meni tik prije nego što ih je
otvorio.
»Catalina.« I evo opet. Ne Lina. Catalina. »Drago mi je što te nisam
poljubio.«
Nešto mi je zapelo u grlu.
»Zašto?« Usne mi je napustio tihi šapat.
»Jer kada te napokon poljubim, to neće biti ni blizu pretvaranju. Neću ti
pokazivati kako bi bilo da si moja. Pokazat ću ti kako to jest. I sigurno ti neću
pokazivati koliko bi se dobro mogla osjećati kada bih ja bio tvoj. Već ćeš znati da
jesam.«
Zastao je, i sigurna sam da sam vidjela suzdržanost u njegovu držanju. Kao
da se suzdržavao da ne skoči i vrati nas u prethodni položaj, uz tvrdu površinu
vrata ormara.
»Kada te napokon poljubim, bit ćeš sigurna u to da je stvarno.«

230
 Knjige.Club Books

DVADESETO POGLAVLJE

Onoga trenutka kada sam otvorila oči, u veličanstvenoj tami kojom te može
opskrbiti samo zemlja u kojoj se rolete gotovo pobožno postavljaju, znala sam da
nisam u svojem krevetu. Za početak, naviknula sam se buditi uz svijetle zrake
sunca dok mi preplavljuju garsonijeru. Zatim, krevet na kojem sam ležala. Osjećaj
je bio drukčiji. Madrac je bio mekši i savitljiviji od onoga na koji je moje tijelo
naviknulo. Isto je vrijedilo i za jastuk na koji mi je glava bila položena - preravan
i prenizak.
No ono što je doista vrištalo da ovo nije bio moj krevet i da ovo nije bio moj
stan u Bed-Stuyju u Brooklynu bila je težina trenutačno naslonjena na moj struk.
Teška i dugačka i činila se kao prevelik ud koji nikako nije mogao biti moj.
Bubnjanje u gotovo svakom kutku moje glave vjerojatno mi nije pomagalo
dokučiti tko je kriv za taj škripac u kojem sam se našla. Ili zašto nisam bila u
okrilju svoje sobe i valjala se po madracu koji je vrijedio minusa u koji me bacio.
Još sam nekoliko puta trepnula mičući nešto pospanih kovrča sa svojeg lica i
oči su mi se naviknule na mrak.
Pogledom sam potražila uzrok težine na mojem struku.
Ruka. Baš kao što sam i posumnjala. Bila je osuta tamnim dlakama i obložena
mišićima. Znači, nije bila moja. Pogledom sam slijedila taj mišićavi, dugi ud dok
nisam naišla na vrlo muževno rame iz kojeg se protezao. Rame koje je vodilo do
snažnog vrata koji je završavao glavom koja...
Mierda.
Vlasnik svih tih dijelova tijela koje sam proučavala u mraku se pomaknuo.
Ukočila sam se. Ta robusna i teška ruka koja mi je zarobila struk neznatno se
pomaknula, šaka mu je djelomično skliznula pod moju majicu. Raširio je svih pet
prstiju.
Dah mi je zapeo negdje između grla i usta.
Jebeno se ne miči, Catalina, naredila sam sama sebi.
Ali to je bilo teško kada su mi od vrućine tih prstiju cijelim tijelom prolazili
trnci.
Samo nekoliko centimetara odvajalo me od Aarona.
Aaron. Sinoć.

231
 Knjige.Club Books

Uslijedio je niz skidanja svih svetaca s neba, brujao mi je umom dok su mi

magloviti prikazi bljeskali u glavi.
Ne, ne, ne, ne.
Ti su me prsti ponovno okrznuli, a dubok i grlen zvuk ispustio je muškarac
koji je spavao pokraj mene.
San. Svi ti prizori morali su biti san jer nije moguće da smo se zamalo
poljubili. To je bilo potpuno ludo. To je bilo...
U sekundi, sinoćnji događaji dobili su oblik. Sručili su mi se u sjećanje,
bljeskali mi iza očiju i prisilili me da ih svakog pojedinačno ponovno proživim.
Svaki pojedini prizor, odlomak - sjećanja - ponovno su mi se odigrali u umu kao
u bolno usporenoj snimci.
Sva ta sidra. Aaronova lažna priča o tome kako smo prohodali. Način na koji
nije skidao pogled s mene cijele noći. Kako plešemo nasred mračnoga kluba
ljepljivih podova, izgubljeni u moru tijela. Moj bijeg van. Aaron koji sjedi sa
mnom na pločniku, brine se za mene, priča mi o sebi. Otvara mi se i izlaže djeliće
sebe. Zatim kako me pritišće uz ormar. Moje tijelo koje oživljava i gori od nježnih
dodira njegovih prstiju i usana. Lina. Aaron me nazvao Lina. Tik prije nego što je
svojim usnama okrznuo moje.
Umalo smo se poljubili.
Ne. Ja sam gotovo preklinjala Aarona da me poljubi i učinila bih i više od
toga.
Kada te napokon poljubim, nećeš sumnjati u to da je stvarno, rekao je tik prije
nego što je otišao provjeriti je li ono što nam je pokvarilo doživljaj bila Charo.
Legla sam u krevet i odmah se onesvijestila.
Jebemu, jebemu. Mierda, joder.
Morala sam izaći iz ovog kreveta. Trebala sam vremena za razmišljanje,
probavljanje ovoga. Daleko od Aarona. Prije nego što učinim nešto glupo. Ili
nepromišljeno. Nešto poput toga da ga zamalo poljubim.
Tiho stenjanje uspelo mi se uz grlo i nisam imala izbora nego ga prigušiti
rukom. Od tog je naglog pokreta madrac poda mnom poskočio.
Sranje.
Aaron se pokraj mene protezao.
Nemoj se probuditi, molim te. Molim te, svemire. Bože. Bilo tko. Treba mi
samo nekoliko minuta da se priberem prije nego što se suočim s njim.
Osjetila sam kako se Aaronovo tijelo umirilo, disanje mu je postalo duboko i
ravnomjerno.
Vrativši ruke uz tijelo - vraški polako - zahvalila sam svemiru što me ovoga
puta poslušao i obećala da ću se iskupiti. Otići ću u crkvu s abuelom sljedeći put
kad dođem kući, zaklela sam se.

232
 Knjige.Club Books

Ponašala sam se kao totalna kukavica, ali trebala sam nekoliko minuta za
sebe. Samo kako bih mogla umiriti vlastitu glavu. Kako bih prihvatila sinoćnje
događaje i nastavila kao da se nikad ništa nije dogodilo. I jednako važno, kako bih
ušla u trag tableti protiv bolova i ubila nabijanje u svojoj glavi. I kava bi mi dobro
došla.
A prvi je korak bilo izvlačenje iz ovog kreveta - ispod ruke koju sam prije
samo nekoliko sati očajnički držala - što je moguće brže i tiše prije nego što Aaron
otvori oči i primijeti koliko sam izbezumljena.
Nježno i polagano podignula sam Aaronovu tešku ruku i otkotrljala se na
stranu, točno na rub kreveta, a zatim sam je spustila natrag na poplun. Aaron se
pomaknuo, okrenuo na leđa i podignuo ruku tako da mu je sad počivala iza glave.
Zbog tog se položaja biceps napeo i izgledao sav velik i privlačan i...
Isuse Kriste, Catalina.
Otrgla sam pogled od muškarca na krevetu i na prstima se odšuljala do vrata.
Uspjela sam se izvući i zatvoriti vrata iza sebe. Glava mi je pala na drvenu
površinu, a oči su mi se zatvorile.
»Vaya, vaya. Mira quién ha amanecido«, piskutav me glas dočekao ispred
kuhinje. »Buenos días, prima.«
Krv mi se sledila u žilama.
Nisam mogla uhvatiti jebeni predah.
Savila sam usne u usiljen smiješak. »Hola, Charo. Buenos días«, pozdravila
sam je uspravivši leđa i pokušavajući izgledati kao netko tko se nije upravo išuljao
iz sobe.
Ušla sam u kuhinju laganog i ležernog koraka. Prošla sam pokraj sestrične
dok je ona stajala ukopana u bijele pločice i proučavala svaki moj pokret,
produžila sam do otvorenih ormarića i ladica u potrazi za kavom kako bih se
mogla barem nadrogirati kofeinom prije nego što Charo započne s ispitivanjem.
Ili prije nego što se Aaron probudi i prije nego što se suočim s njim.
»He dejado una cafetera preparada«, zacvrkutala je iza mene Charo.
Pripremila mi je kavu. To je moglo značiti samo jedno: nešto je smjerala.
»Está ahí, mujer. En la encimera.« Kava je bila na kuhinjskoj površini.
Još joj uvijek okrenuta leđima, promrmljala sam hvala i počela točiti crno
zadovoljstvo u šalicu.
Na veliko nezadovoljstvo moje mamurne glave - ali ne i na iznenađenje -
nastavila je svoj monolog prije nego što sam uspjela ispiti i prvi gutljaj.
»Hay suficiente para ti y tu novio.« Ima dovoljno kave za mene i mojeg dečka,
rekla mi je. »Imagino que no tardará en despertarse no? Oye si quieres ir a
llamarle para que no se enfiríe el café...« Charo se nije gasila.

233
 Knjige.Club Books

Ako je željela da odem po Aarona kako se kava koju je pripremila ne bi

ohladila, grdno se prevarila. Prije će se kava spontano pretvoriti u kocke leda nego
što ću se svojom voljom vratiti u tu sobu.
»Menuda sensación ha causado en la familia. Tu madre no podía parar de...«
I onda mi je počela pričati kada i kako i što se govorilo o mojem - lažnom - dečku,
Aaronu, u samo dvadeset četiri sata koliko je bio u državi.
A govorilo se mnogo, s obzirom na kratko vrijeme.
Upravo je zato dijeljenje smještaja s Charo bilo tako opasno. Bila je brbljava
i gurala je nos u tuđa posla bez poštovanja granica privatnosti. Iskreno sam se
iznenadila što se nije ugurala u našu sobu i otela mojeg lažnog dečka iz kreveta
kako bi mogla nastaviti svoje pomno ispitivanje.
Charino je blebetanje ispunjavalo kuhinju dok sam ja odsutno kimala. »Y justo
como le dije a tu madre, llegará un día en el que Lina tendrá que superar lo de
Daniel.« Baš kao što sam i rekla tvojoj mami, jednog će dana Lina preboljeti
Daniela. »Sino se va a quedar para vestir santos y...«
Isuse, moja je sestrična upravo upotrijebila onaj španjolski izraz koji toliko
mrzim. Onaj koji mi je upućen više nego jedanput, uvijek promrmljan ili
prošaptan, ili baš kao što je ona to učinila, jasno i glasno. Se va a quedar para
vestir santos. Što, ako se doslovno prevede, znači nešto o odijevanju svetaca, a
pretpostavlja da ću ostati neudana i ostatak života posvetiti Bogu.
Osjećala sam se potpuno bespomoćno dok sam stajala ondje sa svojom
sestričnom, više nisam mogla odlučiti je li usnuli Aaron blagoslov ili prokletstvo.
Jučer, kad je bio sa mnom i suočio se s Charo, mojom sestrom, Danielom i svima
drugima, bilo je neočekivano lakše nego sada kad sam bila sama.
Iako sam ga dovela u Španjolsku s određenom svrhom, shvatila sam da nikad
nisam doista očekivala da će upaliti. Ni da ćemo postati tim. Da će uliti snagu u
mene - čak i ako ću je upotrijebiti da lažem svojoj obitelji - ni da ću se zbog njega
osjećati kao da nisam sama u ovome.
A najstrašniji, najužasniji dio bio je taj što su se granice našeg dogovora
počele brisati, nestajati. U malo više od jednog dana.
Sinoćnja večer bila je dokaz. Gotovo smo se poljubili. Učinili smo više od
toga. Više od vježbe ili pretvaranja.
Ludo. Bilo je ludo, ali bilo je i istinito. Bila sam dovoljno iskrena da si to
priznam.
Ali to nije značilo da sam dovoljno hrabra da priznam naglas. Još uvijek sam
bila kukavica koja je sramotno pobjegla iz sobe kao da joj dupe gori prije nego
što me prisili na razgovor.
Ponovila bih to.
Aaron će mi uskoro postati šef i to će sve promijeniti. Već to što je ovdje, u
Španjolskoj, mojoj domovini, na vjenčanju moje sestre kao moja lažna pratnja,
bilo je i više nego opasno. Bio je to dovoljan razlog da se smrznem od straha zbog
234
 Knjige.Club Books

mogućnosti da netko s posla sazna. Nije to imalo nikakve veze s čudnom

politikom tvrtke ni s mojim mušicama. Već sam bila u vezi u kojoj je postojao
hijerarhijski odnos, u kojoj sam ja bila podređena. I do čega me to dovelo? Do
toga da sam se sama morala nositi s prljavim i otrovnim jezicima koji nisu uopće
razmišljali prije nego što su osudili mene i sve za što sam naporno radila. Zbog
čega? Da bi se našalili? Da bi upirali prstom u nekoga? Da bi ponizili mene kako
bi se oni bolje osjećali?
Povijest bi se mogla ponoviti, a ovoga puta ja bih bila pravi krivac. Ja bih bila
ta koja je dvaput napravila istu grešku. Ovoga bih puta ugrozila i svoju karijeru,
ne samo vjerodostojnost svojeg rada, ugled ili društveni život. Za sve bih bila ja
kriva.
Ispila sam još jedan gutljaj kave i pokušala odagnati te misli.
Što god sam mislila da se događa između mene i Aarona, ne bi se trebalo
dogoditi. Nikad.
Jer nije moglo. I neće. Ionako je sve bila laž.
Kao da ga je Charo prizvala jer je cijelo vrijeme govorila o njemu, ili sam ga
prizvala ja razmišljajući o njemu na ovaj ili onaj način, Aaron se ukazao u kuhinji.
Odmah me pronašao pogledom, kao da ničega drugog nema u prostoriji.
Ostala sam nepomična na trenutak. Rastvorila sam usne željna upijati ga
pogledom. A kako i ne bih bila? Obična majica koja mu je prekrivala široka prsa
nije učinila ništa da sakrije tijelo koje je godinama njegovano do savršenstva.
Desetljećima. Labave hlače pidžame još su mu uvijek visjele s bokova. Mamile
su me. Navele me da pomislim na užitak koji sam osjetila kad je nježno
pritisnuo te bokove uz mene.
Ali izraz na njegovu licu bio je taj koji je pokrenuo, zapravo ponovno zapalio
ustreptalost u mojem trbuhu. Crte lica bile su mu blage od sna, opuštene, kosa mu
je bila ljupko razbarušena. Ali njegove oči... Pa, u njima nije bilo ni tračka
pospanosti. One su pričale potpuno drugu priču. Gotovo sigurno neizmjerno
sličnu onoj koja je ključala u meni.
A to je samo ohrabrilo ustreptalost da se pokrene i raširi mi se ostatkom tijela.
Skrenuvši pogled prije nego što mi ovo zaljubljeno blejanje i sanjarenje ne
ošteti mozak, prisilila sam se da uhvatim zrak koji mi je, izgleda, u tom trenutku
bio prijeko potreban.
»Ay!« Trgnula sam se od Charina krika. »Mira quién está aquí! Dobro jutro,
Aarone. Baš smo razgovarale o tebi.«
Krišom sam pogledala Aarona i vidjela kako je razrogačio oči i zatim ih brzo
sklopio.
»Dobro jutro«, rekao je zatečen, još uvijek djelujući preplašeno. Bilo je to
slatko. Ne, zapravo je nevjerojatno što nije primijetio Charinu žarko crvenu kosu
poput signala za upozorenje u daljini. »Nadam se da je sve što ste rekle dobro.«
Popratio je to malenim, nakrivljenim osmijehom.
235
 Knjige.Club Books

»Naravno, naravno.« Charo je odmahnula rukom u zraku. »Čekale smo da se

probudiš. Kladim se da si nedostajao Lini.«
Leđa su mi se ukočila, a Aaron je polako okrenuo glavu u mojem smjeru.
Kvragu, Charo. Povila sam usne u ukočen osmijeh koji sam sakrila šalicom.
Moja sestrična je nastavila: »Ima svježe kave. Želiš li malo? Piješ li crnu?
Želiš li malo mlijeka u njoj? Možda i šećera? Smeđeg ili bijelog? Ili ne voliš kavu.
Lina mi nije ništa rekla pa sanj pretpostavila da ćeš popiti malo. Osim ako je ne
piješ, naravno. Neću te tjerati da je piješ.«
Aaron je trepnuo, izgledao je pomalo izgubljeno.
»Trebao bi uzeti kavu«, promrmljala sam.
Moj je lažni dečko pročistio grlo i uputio se prema lončiću s kavom. »Ja...
mislim da ću uzeti kavu. Hvala, Charo.«
Charin odgovor bio je zadovoljan osmijeh.
Aaron si je otišao natočiti kavu i, prije nego što je čovjek uopće napunio
šalicu, Charo se opet navila.
»I, jeste li se jučer zabavili, parejita!« Moja je sestrična otpjevala posljednju
riječ. Parejita - maleni par.
Zakolutala sam očima.
»Voljela bih da sam uspjela doći, ali nisam više mlada i divlja. Ne kao vi.
Nadam se da je krevet u vašoj sobi još uvijek čitav nakon što sam vidjela kako je
onaj drugi završio. Iako, pretpostavljam, zasigurno bih primijetila da se to
ponovilo. Zidovi su jaaaaako tanki.« Popratila je to namigivanjem.
Krajičkom oka vidjela sam kako se Aaron trznuo. Nisam ga mogla kriviti. I
ja sam se trznula.
»U svakom slučaju,« nastavila je moja sestrična, »sinoć ste stvarno kasno
došli kući. Čula sam ulazna vrata kako se zatvaraju.«
»Da, jesmo. Oprosti zbog toga, Charo.« Pogledom sam slijedila Aarona dok
je odlučno prelazio nekoliko metara koji su nas razdvajali, naposljetku se
smjestivši na jedan od tri visoka stolca postavljena oko uskog šanka za doručak.
Baš pokraj onoga na kojem sam ja sjedila.
»Ay no, ne brini se zbog toga«, začula sam svoju sestričnu dok sam pogledom
pratila pokrete svojeg lažnog dečka. »Nije mi zasmetalo. Zapravo sam bila sretna
što ste se sigurno vratili kući.«
Aaron je primaknuo stolac bliže mojem i njegov me miris oborio poput
jurećeg kamiona, odbacivši me natrag u sinoć kada me u potpunosti obavio. Tijelo
mi je zatreperilo i morala sam odvratiti pogled.
»O, u redu. Dobro. To je dobro«, odsutno sam rekla sestrični osjećajući kako
se rumenim.
»A ionako sam se probudila nekoliko puta tijekom noći. Imam lagan san.«
Charin glas blijedio je u pozadini dok mi je sjedala spoznaja o Aaronovu tijelu
236
 Knjige.Club Books

nadohvat ruke. »Stoga, ako ikad čujete čudne zvukove tijekom noći, to sam samo
ja, šećem stanom.« Zahihotala se. »Uz malo sreće, neću slučajno naletjeti na vas
gole ili nešto takvo.«
Gol. Goli Aaron. Izgleda da mi je mozak doživio kratki spoj čim se upustio u
zamišljanje tog prizora, odgurnuvši me sa stolca kao da mi dupe gori.
Prostor. Zrak. Trebala sam... nešto. Bilo što.
Ne mogavši se udaljiti dovoljno s obzirom na dimenzije praktične kuhinje,
otvorila sam nekoliko vrata kuhinjskih ormarića, pobrinuvši se da budem leđima
okrenuta Aaronu dok se sva krv koja mi se nekako popela u lice ne vrati na svoje
mjesto.
Upotrijebila sam vrata kuhinjskog ormarića umjesto lepeze. Dobro, dobro.
Bolje.
U potrebi za izlikom za svoj vrlo nespretan bijeg iz stolca, dohvatila sam
pakiranje keksa s komadićima čokolade.
»Pa, reci mi sve, Aarone«, začula sam iza sebe Charo dok sam trgala karton.
»Što misliš o našem gradiću? Sigurna sam da je vrlo drukčiji od New Yorka.
Nemamo nebodere ni išta slično, ali mnogo se toga može posjetiti. Priroda,
predivne plaže. Obala je doista divna. I mnogo se toga može raditi.« Zastala je pa
sam izvukla jedan keks iz pakiranja. »Usput, koliko dana ostajete? Čula sam da
ste ovdje samo za vjenčanje. Kakva šteta! Trebali biste rezervirati odmor i
jednostavno...«
Netko je pozvonio na vrata i prekinuo Charo.
»O, ja ću«, brzo je najavila moja sestrična i izašla iz kuhinje.
Zamislila sam se.
Dok sam bila zaokupljena razmišljanjem očekujemo li koga, iznenadilo me
kada se ruka, s kojom sam očito naglo postajala sve prisnija, ovila oko mojeg
struka i povukla me unatrag.
Stražnjicom sam se udobno smjestila na nešto čvrsto i vrelo.
Aaronovo krilo.
Njegov je dah milovao moje uho. »Nisi rekla dobro jutro.«
Naglo sam se uspravila sjetivši se sramotnog trenutka svojeg bijega. »Zbog
tebe mi je umalo ispao keks, gospodine Robote.« Bilo je tako čudno, tako
neobično, zvati ga onako kako sam to činila mnogo puta u prošlosti. Kao da je to
pripadalo potpuno drugom životu. Dvoje različitih ljudi.
Aaron se nasmijao i poškakljao mi vrat. »Ne bih se usudio. Pametniji sam od
toga.«
Stegnuo je ruku oko mene, a ja sam se morala suzdržati od toga da obavijem
svoje ruke oko njegove.
»Što radiš?« glasno sam šapnula.
Charo će se vratiti svakog trenutka.
237
 Knjige.Club Books

»Bio sam usamljen«, priznao je stišavši glas zbog čega mi se glavom

razletjelo sve što je ostalo neizgovoreno.
Glupačo. Moraš prestati biti glupa.
»A ako moram otrpjeti ovo ispitivanje, najmanje što možeš učiniti je praviti
mi društvo. Osim toga, duguješ mi razgovor.«
»Bila sam ovdje.« Glas mi je zazvučao kao da se gušim. »A Charo sada nije
tu.«
Tihi hmm napustio je njegove usne, a taj mi se zvuk zabio ravno u trbuh. »Ali
vratit će se. Znaš da se volim dodatno pripremiti.«
Znala sam to. Shvatila sam da ga poprilično dobro poznajem.
I samo tako, uz tu misao koja mi je lebdjela umom, Charina glava mi je
uskočila u vidokrug. Razrogačila je oči i zatim je razvukla usne u smiješno širok
osmijeh.
Isuse.
Pljesnula je rukama. »O, pogledaj vas dvoje! Ay Dios mío. Preslatki ste.«
Osjetila sam na svojim leđima kako su Aaronova prsa zahroptala od smijeha.
»Vidiš?« šapnuo mi je na uho.
Ne, iskreno, nisam ništa vidjela. Bilo se teško usredotočiti na bilo što dok sam
uvučena u Aaronovo krilo.
Otvorila sam usta, ali sve su riječi zamrle kada sam ugledala drugu glavu kako
proviruje u kuhinju.
Charo se okrenula prema toj drugoj glavi prekrivenoj istom žarkom nijansom
crvene. »No ves, Mamá? Te lo dije.«
»Tía Carmen?« promrmljala sam. »Qué haces aquí?« Što je Charina mama
radila ovdje?
Ta je žena, starija i okruglija verzija moje sestrične, uprla prstom u mene.
»Venir a saludarte, tonta.«
Bila je ovdje da me pozdravi? Sumnjala sam u to. Vidjet će me sutra na
vjenčanju.
Okrenula sam glavu prema Charo kojoj je na cijelom licu bila ispisana krivnja.
Zaokupila se nečim na kuhinjskoj površini.
Aaron se ispod mene pomaknuo, savio je noge, a rukom me čvrsto držao za
struk, kao da...
Opa.
Ustao je. »Nismo se još upoznali«, rekao je mojoj teti. Zatim je zakoračio
prema naprijed. Nekako me i dalje držao u svojem nježnom, ali vještom stisku.
»Ne želim da mi pobjegneš prvom prilikom«, šapnuo mi je na uho.
Koji v...

238
 Knjige.Club Books

»Soy Aaron. Encantado«, rekao je glasnije mojoj teti. Dok me zadržavao

priljubljenu uza sebe.
Znači, namjeravao me nositi u naručju dok ne razgovaram s njim. O sinoć. O
tome kako smo se gotovo poljubili. Naglo sam okrenula glavu i namrštila se.
»Ne, ne, ne«, rekla je tía Carmen i zaustavila Aaronovo kretanje u njezinu
smjeru. »Možeš ponovno sjesti, cariño. Nema potrebe za formalnošću. Obitelj
smo.«
Aaron je poslušao i smjesta nas oboje posjeo natrag u stolac. Charo, koja se
motala kuhinjom dok smo razgovarali s tetom, postavila je pladanj s doručkom na
šank. Voće, žitarice, orašaste plodove, tanjur s različitim vrstama sira i embutido,
i nekoliko kriški kruha.
Razrogačila sam oči pitajući se kako je i kada sve to došlo u stan.
»Jučer sam kupila namirnice«, objasnila je moja sestrična.
Podignula sam obrvu i prostrijelila je. To je značilo planiranje. »Jesi li kušao
jamón, Aarone?« upitala je ignorirajući moj pogled.
»Jesam. Slastan je, ah...«
Tía Carmen naslonila se na stol. »Voliš li i chorizo? Ovaj je doista dobar.«
»Evo«, rekla je moja sestrična i, ne čekajući njegov odgovor, poslužila mu
obje španjolske poslastice na tanjurić. Postavila ga je ispred nas. »Probaj. Uvijek
kupim najbolju vrstu.«
Moj joj je lažni dečko zahvalio, vjerojatno je piljio u tanjur i pitao se slušaju
li one zapravo kada ljudi govore. Sažalila sam se nad njim i potapšala ga po ruci
koja je još uvijek bila oko mojeg struka.
»Y qué intenciones tiene este chico con nuestra Linita?« upitala je tía Carmen
moju sestričnu dok je grabila komad kruha s pladnja. Kakve namjere on ima s
našom Linicom?
Vilica mi se spustila.
Izgledalo je kao da Charo nakratko razmišlja o tome. »No lo sé, Mamá.«
Uperila je pogled na muškarca iza - ili još bolje, ispod - mene. »Aarone, koje su
tvoje namjere s Linom? Nije da se samo glupiraš, je li? Što misliš o braku? Jer
Lina će uskoro navršiti trideset i...«
»Charo«, prekinula sam je. »Ya basta«, zasiktala sam. »Samo mi je dvadeset
osam. Isuse.«
Aaron se iza mene zahihotao. »Brak mi je jedna od omiljenih institucija.«
Vilica mi se spustila.
»Oduvijek sam se želio oženiti.«
Dah mi je zapeo, a usta su mi još uvijek zjapila.
»Imati gomilu djece. I psa.«

239
 Knjige.Club Books

S mukom sam progutala, dala sam sve od sebe da sakrijem šok. Pokušala sam
preuzeti nadzor nad svojim umom koji je odlutao u ružičaste prizore koji su se
rodili iz Aaronovih riječi.
Ovo je lažno. To kaže samo zato što to svaka obitelj želi čuti.
A onda si je stvarno dao oduška. »Obožavamo pse, zar ne, bollito?«
Uspjevši se sabrati, odvratila sam mu slabašnim glasom: »Aha.« Zatim sam
odmahnula glavom i nekako se oporavila. »Zato ćemo imati gomilu njih. Umjesto
djece.«
Njegov mi je hihot zaškakljao uho.
»Ali ima dovoljno vremena za razgovor o tome«, procijedila sam uz lažan
osmijeh.
»Ay que bien! Psi, djeca, istinska ljubav. Baš na vrijeme, prije nego što
postaneš prestara.« Charo je zapljeskala, a ja sam je prostrijelila pogledom.
»Mujer, no te pongas así.« Ne budi takva, rekla je. »Jesi li kušao taj jamón,
Aarone? Ako se ikad vjenčate i doselite u Španjolsku, dobit ćete jamóna koliko
možete poželjeti.«
Preseliti se u Španjolsku? Isuse, što je pokušavala? Isprovocirati me?
Moja je sestrična nastavila: »Znaš, Lina je davno morala otići u Ameriku zbog
svega što se dogodilo i...«
»Charo«, prekinula sam je, sve sam teže disala. »Déjalo ya, por favor«,
preklinjala sam je da se ostavi te teme.
Zvono je ponovno zazvonilo. A ja sam ispod glasa opsovala.
»O! Evo ih!« najavila je moja sestrična.
Što? Koga?
Zatim je uzela pod ruku svoju majku i zajedno su izašle iz kuhinje.
Aaron je rukom nježno stisnuo moju, a ja sam odahnula.
Nakon toga sam bila na iglama. I namjeravala sam zanemariti i zaboraviti
njegov komentar o braku i djeci i psima jer je bio potpuno nevažan.
I jesam, čim je spustio prste do mojeg zapešća. Dodir, milovanje nalik na pero,
tako kratko, ali tako snažno da je uzrokovalo provalu trnaca kroz cijelo moje
tijelo.
»Opusti se«, rekao mi je na uho. Pomicao je prste u krug na mojem zapešću.
Dodir njegovih prstiju bio je spor, smirujući. »Tako«, prošaptao je dok su mu
vršci prstiju i dalje prebirali po mojem zapešću.
Ramena su mi se postupno opuštala sve dok se nisam u potpunosti leđima
naslonila na njega.
Aaron je položio bradu na moje tjeme, a zatim je rekao: »Možemo mi to.«
Željela sam mu vjerovati, povjerovati da možemo lažirati naše hodanje na
ovom improviziranom obiteljskom okupljanju danas i sutra. Ali kada sam se

240
 Knjige.Club Books

napokon predala i prepustila mu se, imala sam dojam da je to mnogo više od toga.
Shvatila sam da dio mene nije želio vjerovati da smo samo to. Jer sam se dobro
osjećala u ovoj kuhinji sjedeći mu u krilu, i dok me milovao prstima preko nježne
kože mojeg zapešća, podnoseći neprikladna kreveljenja moje obitelji.
Ostavljali smo dojam da smo par, Aaron i ja.
A kada nam je u vidokrug ušla glava moje majke, nakon koje je slijedila ona
moje abuele, moje tije i Charo, ta spoznaja mi se smjestila nasred grudi. Poput
cigle ili cementnog bloka. Teško, čvrsto i stvarno teško zanemarivo. Ali tek kada
se Aaron nakratko odvojio od mene - tek onoliko da se predstavi mojoj abueli
- osjetila sam kako ta cigla pada na svoje mjesto, smješta se poput komada Tetrisa
u nišu koja je čekala da je se ispuni. I dok je on vraćao svoju ruku na moj struk i
dok mi je tijelo padalo u njegovo krilo, tik nakon što je spustio pogled i pružio mi
onaj osmijeh namijenjen samo meni, sa sigurnošću sam znala da se više
nikad neću uspjeti riješiti te cigle.
Kanila je ostati ondje.

241
 Knjige.Club Books

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Iznenađujuće, ali sve je teklo glatko. Dosad me nikakvi neobični i neugodni

trenuci nisu naveli da požalim svoje životne odluke i nitko nije postavio nikakvo
neprilično pitanje zbog kojeg bih poželjela iskopati rupu i zakopati se u nju.
Uz malo sreće, čak ću se uspjeti provući kroz ovu večeru bez posljedica. I
doista sam mislila da hoću.
Nadala sam se da ovaj osjećaj užitka koji mi je zadovoljno brujao pod kožom
nije samo nuspojava sve te hrane koju sam proždrla. Jer upravo ti to može učiniti
španjolska gozba. Mogla bi ti pomutiti prosudbu.
Sjedili smo oko okruglog stola na terasi restorana koji je gledao na more.
Sunce se spuštalo niz obzor, samo što nije dotaknulo tanku crtu gdje su se susretali
ocean i nebo, a jedini zvuk koji je ispunjavao zrak oko nas, osim tihog žamora,
bilo je zapljuskivanje valova o šljunčanu obalu.
Jednostavno rečeno, bilo je savršeno.
Nježan dodir prstiju na mojoj ruci zakotrljao mi je pregršt trnaca niz
kralježnicu.
»Je li ti hladno?« upitao je blizu mojeg uha duboki glas od kojeg sam već
očekivala da će mi zastati dah.
Odmahnuvši glavom, okrenula sam se prema njemu. Razdvajalo nas je samo
nekoliko centimetara. Naše usne.
»Ne, dobro sam.« Nisam bila dobro. Naučila sam već da sam bila sve samo
ne dobro kada bi mi Aaron došao ovako blizu. »Samo sam sita. Možda sam
pretjerala.«
»Nemaš mjesta za desert?«
Namrštila sam se na tu drskost. »Ne budi smiješan, osito. Uvijek imam mjesta
za desert. Uvijek.«
Aaron je povio usne prema gore i osmijeh mu je dodirnuo kutove očiju
preobrazivši mu cijelo lice.
Ohoho. Nisam bila spremna na to, ako je suditi po leptirićima u trbuhu.
»Lina, Aarone, još vina?« upitao je moj tata s druge strane stola.
Moji su roditelji ustrajali na tome da naručimo vino iako je sutra vjenčanje -
gdje će alkohol sigurno teći u potocima, sidra, vino, cava i što sve ne. Nitko se
nije ni pokušao požaliti. Čak ni Isabel i Gonzalo čija su lica odražavala posljedice

242
 Knjige.Club Books

gotovo cjelonoćnog tulumarenja. Ali u zemlji vina ne možeš otići na večeru a

da ne naručiš bocu.
»Ne, hvala. Mislim da ću se čuvati za sutra«, odgovorila sam i odmaknula
čašu iz očeva dosega. Boca je već lebdjela u zraku.
Za razliku od mene, Aaron je bio prespor. I zato mu je, prije nego što se uspio
odvažiti na odgovor, tata već punio čašu.
»Kasno pališ«, prošaptala sam nagnuvši se prema njemu.
Taj vedri osmijeh koji mu je prekrio lice vratio se i za tren oka me zbunio. A
zatim je protegnuo ruku koja je bila oko naslona moje stolice i razigrano me
uštipnuo za stražnjicu.
Poskočila sam u sjedalu i gotovo srušila nekoliko čaša sa stola.
Aaron je drugom rukom posegnuo za vinom i prinio ga usnama. »Ne budi
drska«, rekao je preko čaše i uputio mi pogled od kojeg sam se promeškoljila na
stolici. Zatim je pognuo glavu i snizio glas. »Sljedeći put te neću samo uštipnuti.«
Konačno je usnama dotaknuo čašu i ispio gutljaj.
Zadržala sam pogled na njegovim usnama nekoliko napetih sekundi, bila sam
sigurna da mi je nešto upravo eksplodiralo u blizini ženskih reproduktivnih
organa.
Zarumenjelih obraza, zanjihala sam glavom u potrazi za bilo kakvim
dokazom da je netko za stolom to čuo.
Abuela je još uvijek bila zaokupljena čišćenjem svojeg tanjura. Gonzalo i
Isabel doimali su se kao da će se onesvijestiti od iscrpljenosti i da će vrlo
vjerojatno pasti u komu od sve te hrane prije nego što dođe desert. Moji su roditelji
živahno čavrljali s konobarom kojeg nisam ni primijetila da stoji pokraj našeg
stola: A Daniel - koji je došao sam jer njegovi i Gonzalovi roditelji dolaze sutra
rano ujutro - gledao je u svoj mobitel kao da on sadržava tajne svemira.
Onoga dana prije mnogo tjedana kada sam neistinito objavila da hodam s
nekim nakon što sam obaviještena da je Daniel zaručen i sretniji nego ikad, učinila
sam to u panici jer sam zamislila prizor gotovo identičan ovome u kojem smo se
našli. Osim što je stolica pokraj mene bila prazna. Ili ju je zauzimao netko poput
moje abuele ili Danielove zaručnice, kakve sam sreće. Ili, hej, pa možda bi to bio
onaj eskort kojeg sam nakratko razmatrala unajmiti. Ali u svakom slučaju, bio bi
to netko od čijeg mi pogleda srce ne bi jače zakucalo ili od čijeg mi se osmijeha
ne bi prevrtao želudac, osmijeha koji sam priželjkivala samo za sebe.
Pa sam, dok sam gledala u Danielovu smjeru, nešto shvatila. Prvo i osnovno,
moj nagon za laganjem i uvaljivanjem sebe - i Aarona - u ovaj suludi plan bio je,
možda, malčice pretjeran. Zatim, tu je bila i činjenica da je, unatoč pretjeranosti,
zbog Aaronove prisutnosti sve bilo lakše na načine koje nisam mogla ni zamisliti.
I posljednje, s čime sam se najviše mučila, znatan dio mene, onaj koji se doista
naporno trudio ignorirati, ali nije u tome uspijevao, nije zalio ni za cime.

243
 Knjige.Club Books

A to je bilo krajnje glupo od mene. Jer će čovjek, u čijoj sam se blizini

rumenjela - i čiju prisutnost nisam zažalila - uskoro postati moj šef.
»I, Aarone,« rekla je moja majka vrativši me u sadašnjost, »Isabel je objasnila
kako ste se vas dvoje upoznali i prohodali.« Oči su joj sjale i kladim se da je to
više imalo veze s vinom. »Ona priča koju si im ispričao sinoć u sidreriji. Zvučala
je romantično, baš kao u jednom od onih filmova koje gledamo na Netflixu.«
Naravno da bi majka skrenula razgovor u tom smjeru.
»To je samo Netflix, mamá«, promrmljala sam dok sam se igrala rukama na
stolu. »I da. Prava uredska romansa, baš kao u filmovima, je li tako?«
»Samo što je ova stvarna«, rekao je Aaron.
Stvarna.
Njegove su mi riječi pojurile natrag u misli. Uvjerio sam je da sam joj
potreban. Zatim sam joj pokazao i dokazao da je tako.
Srce mi se u grudima stropoštalo.
»I, koliko dugo vas dvoje zapravo radite zajedno?« Majka, je usmjerila pogled
na Aarona, ispitivački smiješak ha njezinim usnama govorio mi je da umire od
želje sve saznati.
»Vodimo različite timove i ne radimo na istim projektima, ali često se
viđamo.« Pogledao me iskosa. »A kad to nije slučaj, ja se pobrinem da bude.
Pokušam je uhvatiti za vrijeme stanke, kradomice baciti pogled-dva na hodniku,
proći ispred njezina ureda bez izgovora. Bilo što čime ću se ubaciti u njezinu
glavu na nekoliko trenutaka u danu.«
Pognula sam glavu i piljila u prazan tanjur. Je li to bila istina? Aaron se znao
pojaviti ni od kud. No je li to bilo namjerno? Čak i ako mu je namjera bila nervirati
me. Upinjala sam se razabrati nešto vrlo jednostavno poput onoga što je bilo
stvarno od onoga što nije. Sve što je izašlo iz Aarona temeljilo se na stvarnosti -
na tome da radimo zajedno, da se poznajemo gotovo dvije godine. A zatim je tu
bio i element obmane - mi kako hodamo, kako smo zaljubljeni. Ali sve ostalo, sve
što je nekako ležalo između tih dviju strana, sve ono čime je obilježio istinu i
obmanu, pripadalo je sivom području koje nisam znala odrediti.
»Qué maravilloso.« Majka se širom osmjehnula.
Zatim je za abuelu prevela što je Aaron rekao te se starica kojoj sam dugovala
svoju blago valovitu kosu također širom osmjehnula.
Iskreno, abuelu je Aaron šarmirao onog trenutka kada ju je pozdravio s dva
poljupca i rekao joj kako mora da je ponosna na svoju unuku. Što je, zauzvrat, i
mene pretvorilo u nasmiješenu idiotkinju.
»Znaš,« dodao je tata, »ne mogu se svi nositi s našom Linom. Ima najveće
srce u obitelji, ali može biti pomalo...« Utihnuo je i upitno pogledao. »Ay, koja je
ono engleska riječ?« Tata je zastao, napućio usne od frustracije. »Može biti
pomalo...«

244
 Knjige.Club Books

»Totalni glupson?« predložila je Isabel, koja se upravo - vrlo prikladno -

vratila iz mrtvih.
»Oye!« uzviknula sam.
Tata je u isto vrijeme odgovorio: »Ne, ne to.« Češao je glavu.
»Niska?« ponudio je Gonzalo. »Nespretna?«
Naglo sam okrenula glavu u njegovu smjeru.
Aaron je upitao: »Suludo tvrdoglava?«
Nisam se ni potrudila okrenuti, nego sam samo zabila lakat u njega. Nježno
mi je zgrabio ruku i isprepleo naše prste položivši ih na stol. Zagledala sam se u
naše spojene ruke, sva zgroženost smjesta je nestala.
Zatim je Aaron spustio glavu i tihim mi glasom rekao: »Nisam želio biti
isključen.«
Pogledala sam ga i otkrila još jedan od onih smiješaka od kojih su mi klecala
koljena. Nešto mi je zalepršalo nisko u trbuhu.
»Gracias, svima«, promrmljala sam.
Tata je i dalje u glavi tražio riječ koju je želio upotrijebiti. »Nije nijedna od
tih riječi. Samo me pustite da razmislim.«
Daniel je pročistio grlo i napokon se uključio u razgovor. »A da nam kažeš na
španjolskom pa da je možemo prevesti, Javiere?« predložio je.
Mama je kimnula. »Claro, usa el Google, Javier.« Upotrijebi Google, Javiere.
»Papa,« rekla sam mu uz uzdah, »jednostavno pusti...«
»Petarda«, ispalio je. »Naša je Lina petardica.« Dobro. To zapravo ni nije bilo
tako loše.
»Pa, možda može biti malo komplicirana za rukovanje. Cesto.«
O. Malo sam se snuždila u stolici, ruka mi je ostala u Aaronovoj.
»Uvijek brboće kao da želi mnogo toga reći, a nema dovoljno vremena da to
učini. Ili se smije kao da ne mari što će probuditi onu polovicu svijeta koja spava.
Također zna biti malo prkosna, a Bog zna da je tvrdoglava ko mazga. Ali sve je
to vatra. Strast. To je čini našom Linom. Našim malim terremotom.« Našim
malim potresom.
Očeve su oči zasjale pod svjetlom nekoliko lampi koje su se upalile kako smo
ulazili u noć. Nešto mi se stegnulo u grudima.
»Neko vrijeme nije bilo tako. Sve je to svjetlo izblijedjelo, a gledati kćer kako
prolazi kroz takvo što nije bilo lako. Slomilo nam je srca. Onda je otišla i, iako
smo znali da je to ono što je željela i trebala, naša su se srca još više slomila.«
Dotad su mi već navrle suze na oči, a pritisak iza njih povećavao se svakom
očevom riječi. Svakim sjećanjem koje je otkrio.
»Ali to je prošlost. Sada je ovdje i dobro je. Sretna je.« Majka je posegnula za
očevom rukom i uzela je u svoju.

245
 Knjige.Club Books

Nisam se više mogla suzdržavati, ustala sam na drhtave noge i obišla stol.
Kada sam došla do tate, obavila sam ga u zagrljaj i poljubila u obraz. »Te quiero,
Papa.« Zatim sam isto učinila majci. »A ti también, tonta.« Zadržavala sam suze
kao da mi je život ovisio o tome. Neću plakati. Odbijala sam to. »A sada
prestanite, dobro? Oboje. Sačuvajte nešto za sutra.«
Kada sam se vratila na svoju stolicu, vidjela sam svoju ruku kako poseže za
Aaronovom. Kao da više nije mogla pojmiti ne biti u njegovoj. Zaokupljena
vlastitom gestom, srce mi je poskočilo kada je njegova ruka susrela moju na pola
puta, isprepleli smo prste pa je prinio moju nadlanicu svojim ustima i okrznuo je
usnama.
Sve se dogodilo tako brzo, i nakon što su se naše spojene ruke našle položene
natrag na stolu, ne bih znala je li se doista dogodilo da nije bilo vrelog otiska
njegovih usana na mojoj koži.
Majka je sljedeća progovorila pa sam svrnula pozornost na nju: »Tako sam
sretna što si kod kuće, cariño.« Zatim joj je pogled pao na Aarona. »I što te vidim
ovakvu.« Razvukla je osmijeh, tuga je nestala. _
Nalet krivnje presjekao me u trbuhu, nakon čega je uslijedilo nešto vrelo i
gusto. Nešto što je imalo okus po kajanju i nadi.
»Na trenutak sam pomislila da te neće zapravo dovesti, Aarone. Čak sam se
upitala jesi li stvaran.« Zahihotala se, a ja sam nakratko prestala disati. Njezin je
pogled susreo moj uz lagan smiješak na licu. »Ne gledaj me tako. Nikad nisi
govorila o dečkima niti si ikoga dovela kući iz New Yorka tih nekoliko puta. I sve
je bilo tako iznenada.«
»Iskreno, hermanita,« ubacila se Isabel, zazvučavši sumnjivo zainteresirano,
»mislili smo da ćeš završiti kao jedna od onih starica koje posvete život gomili
mačaka. Ali umjesto mačaka bile bi ribe. Ili, ono... macaklini, jer si alergična na
mačju dlaku.« Zacerekala se. »Neprestano smo o tome razgovarali na
obiteljskim okupljanjima.«
»Hvala na povjerenju«, promrmljala sam i zatim isplazila jezik u sestrinu
smjeru. Nisam mogla vjerovati da su razgovarali o tome dok je za stolom bio
netko s kim su vjerovali da hodam. Ili, još bolje, dok je ovdje sjedio netko s kim
znaju da sam prije hodala. »Sretna sam što te imam.«
Aaron mi je čvršće stisnuo ruku i shvatila sam da mu uzvraćam.
»Ne, nismo razgovarali o tome«, moja je majka čvrsto porekla i pogledom
prostrijelila drugu kćer. »Prestani zadirkivati sestru, Isabel. Sutra se udaješ.«
Isabel se namrštila. »Kakve to veze ima s bilo...«
Mamá je odmahnula rukom i otkvačila moju sestru.
Cerekala sam se dok sam je gledala kako križa ruke na prsima.
»Nikad nismo mislili da ćeš završiti sama, Lina. Ali bojali smo se da ćeš biti
usamljena.« Pogledala je u Aarona, pogled joj je omekšao. »A sad kad znam da

246
 Knjige.Club Books

nisi, da se imaš na koga osloniti i kome se vratiti kući, možda nekome s kime ćeš
jednoga dana izgraditi dom, mirnije spavam.«
Muškarac pokraj mene nije oklijevao kada je progovorio: »To vam mogu
obećati.« Njegov glas kao da me milovao. Potaknuvši mi srce da se uzlupa, da
željno iščekuje čuti ono što sam se bojala da slijedi. »Uvijek će me imati.« Palcem
je milovao moju nadlanicu. »Još uvijek to ne zna, ali zaglavila je sa mnom.«
Nisam mogla ne pogledati u njega. Osjetila sam potrebu proučiti njegovo
naočito lice. Dosad me to više ne bi trebalo toliko iznenađivati. Aaron je imao tu
moć nada mnom. Pa sam učinila upravo to, dopustila sam si da se okrenem.
Njegov je pogled već bio na meni.
Osjeća li i on taj nagon? Potrebu da mi ispituje lice u potrazi za odgovorima
koje misli da će naći.
Pokušavši dovesti svoje srce u red, puna strepnje zavirila sam u taj plavi
ocean. Ali i puna iščekivanja. I pronašla sam nešto krajnje zastrašujuće. Nešto što
nije trebalo i nije moglo biti ondje, s obzirom na to da je ovo trebala biti farsa i da
njegove riječi ne bi trebale biti istinite. Ali nisam mogla zanijekati ono što je
bilo preda mnom, osjećaje koji su doista bili ondje, isijavali iz njegova pogleda.
Gola istina. Pouzdanost. Sigurnost. Prisega. Sve me to gledalo iz Aaronovib očiju.
Zahtijevalo da to primim na znanje.
Kao da je obećavao meni, a ne mojoj majci.
Kao da ovo što je upravo izjavio nije dio naše obmane. Ali nisam to mogla
prihvatiti. Koliko god da mi se tijelo treslo od suzdržavanja da mu se bacim u
naručje i molim ga za odgovore na pitanja o ovoj sivoj zoni u kojoj smo se našli,
nisam se imala hrabrosti suočiti s mislima koje su mi se vrtjele u glavi i zbunjivale
mi srce.
Jer možda zapravo nisam željela čuti odgovore na pitanja poput: Jesmo li
prešli s kolega na poslovne partnere, pa na prijatelje?
Prijatelje koji su se gotovo poljubili i dijelili nježne dodire? Je li to obećanje
bilo doista istinito, kao što su me njegove oči molile da povjerujem? Ilije bilo
samo dio predstave? Ali zašto bi onda rekao nešto takvo? Zar nije uvažavao moje
siroto srce? Zar nije vidio da više nisam mogla razlikovati jedno od drugog? Ali
ako to nije bila samo gluma, alat u ovoj farsi, što je onda, pobogu, radio? Što
smo mi radili?
Nesposobna podnijeti sve ono što je dolazilo iz Aaronova pogleda, ili
razmisliti o svim pitanjima i sumnjama koje su mi se gužvale u glavi, žustrim sam
pokretom protegnula noge, a ruka mi je pustila njegovu. Stolica poda mnom
zaškripala je po podu.
»Moram do WC-a«, izjurila sam otrgnuvši na kratko pogled od Aarona.
Otišla sam što sam brže mogla ne osvrćući se. Nisam se okrenula. Nijedanput.

247
 Knjige.Club Books

Čak ni kada je moja sestra rekla: »Pa, sada kad je otišla, možemo li
razgovarati o meni? Ja sam mladenka i trebala bih biti u središtu pozornosti.
Osjećam se zanemareno.«
Da mi u glavi nije bio kaos, nasmijala bih se. Vjerojatno bih se vratila i
povukla je za kosu jer je pompozno, egocentrično derište, ali bila sam prezauzeta
bježanjem. Ponovno sam bila totalna kukavica, što ću, ovim tempom, vjerojatno
usavršiti do kraja vikenda.
Odsutno sam oprala ruke i s malo vode poprskala lice ne razmišljajući ni o
čemu i o svemu, potpuno svladana svojom glupošću.
Kad sam izlazila iz WC-a, vjerojatno zato nisam shvatila da mi je netko na
putu sve dok se nisam zabila u muška prsa uz opa.
»Mierda«, promrmljala sam ispod glasa vrativši se nekoliko koraka unatrag.
»Lo siento mucho«, dodala sam prije nego što sam primijetila tko stoji ispred
mene. »O, Daniele.«
Odmaknula sam nekoliko pramenova kose s lica i potisnula osjećaj nelagode.
Moj bivši nije pokazao nikakav znak da mu je neugodno kao što je meni bilo.
»Jesi li dobro?« upitao me na španjolskom.
Sada kad smo bili sami i kada Aaron nije bio u blizini, i ja sam odgovorila na
španjolskom. »Da, dobro sam. Nije to ništa. Samo smo se malo sudarili.«
Pročistila sam grlo i popravila svoju suknju s faldama. »Ponovno, oprosti.
Stvarno, bila je moja krivnja. Bila sam malo smetena.«
»Sve je u redu, Lina.« Ukazala se ona rupica na njegovu obrazu.
Zagledala sam se u nju, pomalo izgubljena u mislima. I kad samo pomislim
da je upravo ta rupica sve pokrenula prije svih tih godina... Sada se nisam mogla
natjerati da osjetim ni najmanju trunku topline dok sam je gledala.
»Mislim da nisam trebao doći večeras«, odjednom je priznao Daniel i vratio
me u stvarnost.
Polako sam kimnula u pokušaju da se suočim s čudnim osjećajem suosjećanja
prema njemu. Nije pogriješio. Cijelo vrijeme za večerom bio je poput duha. Nitko
mu se nije doista obratio - nešto što sam ja mogla shvatiti, s obzirom na našu
prošlost - a on sam nije govorio. Ako se stavim u njegovu kožu, mislim da ni ja
ne bih prihvatila doći.
»Ne, bilo je ispravno doći ako si vjerovao da moraš biti ovdje.« Ispreplela
sam ruke kako bih ih spriječila da petljaju. »Učinio si to za Gonzala i to je bilo
vrlo hrabro od tebe.«
Ogorčeno se nasmijao. »Mislim da se nitko za onim stolom ne bi složio s
tobom. Osim možda Gonzala, a on ne bi upotrijebio riječ hrabar.« Uvukao je ruke
u džepove svojih hlača.
Opet, nije pogriješio ni u vezi s tim. Moji su roditelji uvijek bih pristojni, iako
suzdržani, ali samo zbog Gonzala. I zbog Isabel. Znali su koliko mu je Daniel

248
 Knjige.Club Books

važan i kako bez njega ne bi imali Gonzala u svojim životima, a njega su voljeli
do boli. Ali i dalje sam bila sigurna da nikad neće oprostiti Danielu što mi je
slomio srce prije svih tih godina. Što je imao ulogu u onome što sam proživjela.
»Slušaj«, rekao je Daniel prije nego što je uzdahnuo. »Znam da je vjerojatno
prekasno za ovo, ali želio sam ti reći da mi je žao. Mislim da nikad nisam.«
Ne, nikad se nije ispričao.
»Ali nikad nisam želio da se dogodi sve što se dogodilo. Nikad nisam ni
pomislio kako je to moguće.«
Naravno da nije, a nije li to bio dio problema? Navlačio me, a kada su stvari
krenule nizbrdo, pobjegao je s broda koji tone. A mene ostavio da potonem
zajedno s njim. A to je bilo upravo ono što se dogodilo; povuklo me ispod
površine i morala sam se boriti za povratak gore. Sama.
Kasno je za ispriku, možda i prekasno, ali barem sam je konačno dobila. A to
vrijedi nešto.
»Bilo pa prošlo«, rekla sam mu i to sam i mislila. Iako će se maleni dio mene
uvijek sjećati da je odigrao veliku ulogu u nečemu što je ostavilo ožiljak koji ću
zauvijek nositi. »Usput, ne brini se zbog onoga što je rekao moj tata. Danas je
malo emotivan.«
Odmahnula sam rukom ispred nas i zaustavila se onog trenutka kad sam
shvatila da mu ništa ne dugujem. Ne bih ga trebala pokušavati oraspoložiti.
Pročistila sam grlo. »Znaš kako vjenčanja bude ono najbolje i ono najgore u
nama.«
Ja sam bila živi dokaz tomu, moj je lažni dečko sjedio za stolom s mojom
obitelji, a ja sam se napokon suočavala sa svojim novopečeno zaručenim bivšim.
Iako problem oko dolaska kući na Isabelino vjenčanje - sama, bez pratnje -
nikad nije bio taj što ću vidjeti Daniela. Bilo je to suočavanje sa svima drugima
dok to činim. Bila je to slutnja, ideja o svakoj pojedinoj osobi koja me gledala
kako odrastam, zaljubljujem se, kako mi se lomi srce, kako gubim dio sebe
na neko vrijeme i zatim bježim u drugu državu. Radilo se o suočavanju s
čovjekom koji je očito svoj život doveo u red, dok ja nisam. To je pokrenulo cijelu
ovu priču, upravo me to navelo da djelujem nepromišljeno.
A koliko je to bilo glupo? Koliko je blesavo bilo dopustiti nečemu takvom da
me natjera u laž? Da stvorim i prodam im ovaj smiješni i cjeloviti prikaz sebe
zbog kojeg sam mislila da ću izgledati potpuno i sretno u njihovim očima?
Sada sam shvatila, dok sam stajala ispred uzročnika cijele ove zbrke, da sam
bila jebeno glupa.
»Nadam se da to i misliš, Lina. Ionako je najbolje ostaviti sve ovo u prošlosti.«
Daniel je na trenutak pogledao u pod i zatim kimnuo. »Jesi li sada sretna? Sa
svojim životom? S njim?« Nagnuo je glavu. »Ne izgledaš potpuno sretno.«
Grlo mi se osušilo, razrogačila sam oči i pokušala protumačiti njegove riječi.
»Naravno da jesam«, rekla sam, ali to je izašlo iz mene zabezeknuto. Cisti šok mi
249
 Knjige.Club Books

je uzburkao tijelo, miješao se s glupim strahom od toga da će me prozvati zbog

laži. »Sretna sam, Daniele«, ponovila sam, ona dva osjećaja pretvorila su se u
nešto drugo. Nešto što je imalo mnogo gorči okus.
»Jesi li sigurna u to?« mirno me upitao, samopouzdano i svisoka, zbog čega
sam trznula glavom unatrag. »Doima se kao pouzdan momak, taj Aaron. Iako
izgleda pomalo suhoparno. Zlovoljno«, nastavio je Daniel, a moje su oči na djelić
sekunde zatvorene zatreperile, preplavio me snažan zaštitnički osjećaj.
»Ali pretpostavljam da je dobar prema tebi. Drži se tebe od trenutka kad sam ga
upoznao.« Zahihotao se. »To nije u mojem stilu, ta vibra psa čuvara, ali mogu
razumjeti privlačnost toga.«
Razdvojila sam usne jer mi je bilo teško povjerovati u to što je Daniel govorio.
»No, jesi li doista sretna, Lina? Poznajem te, a ovo nije bezbrižna Lina kakva
si inače. Na rubu si živaca ovo kratko razdoblje koje si bila ovdje, a bit ću iskren,
ne mogu si pomoći a da se ne zabrinem.«
Zabrine? Trepnula sam. Zatim sam to učinila opet. I opet i opet.
Ja sam bila na rubu živaca? U to sam mogla povjerovati. Svakako sam se tako
osjećala više nego jedanput. Ali nije bilo važno je li ono što je on mislio bila istina
ili nije. Radilo se o tome da je smatrao kako ima pravo propitkivati nešto što sam
mu ja govorila.
Nesvjestan moje sve veće uvrijeđenosti, Daniel je nastavio: »Možda je to
zbog povratka kući. Mora da je to velik pritisak na tebe. Ili je možda to što se
Isabel udaje, a ti ne.«
Dah mi je zapeo u grlu.
»Ili je možda on. Ne znam, ali...«
»Prestani«, zasiktala sam. Nešto se u meni zapalilo. Poput lomače. Čak sam
mogla čuti plamenove kako pucketaju i cvrče. Pale ostatak mojeg strpljenja. »Da
se nisi usudio to činiti, Daniele.«
Spojio je obrve, izraz lica mu je bio zbunjen. »Činiti što?«
»Činiti što?« ponovila sam, glas mi se povisio za oktavu. Zatvorila sam oči i
svesrdno se potrudila vratiti sabranost. »Ne pretvaraj se da te briga ili da me uopće
više poznaješ. Nemaš pravo procjenjivati ili sumnjati u moju sreću.« Brzina
kojom mi je dah ulazio i izlazio iz pluća se povećala, moj bijes nije
ustuknuo. »Zato mi prestani sipati u lice što god misliš da znaš ili vidiš. Davno si
izgubio to pravo.«
Odmahnuo je glavom, glasno je uzdahnuo. »Oduvijek si mi bila važna, Lina.
I uvijek ćeš biti. Zato sam zabrinut za tebe. Zato pokušavam razgovarati.«
»Oduvijek sam ti bila važna? Uvijek ću biti?«
»Naravno«, otpuhnuo je. »Ti si mi poput mlađe sestre. Uskoro ćemo postati
obitelj.«

250
 Knjige.Club Books

Nešto duboko u meni pretvorilo se u led. Srž mi se sledila ukopavši me na

mjestu.
»Sada sam ti poput sestre?« Njegova je izjava imala trpak okus. »Ti se
zajebavaš sa mnom, Daniele.«
Napravio je izraz lica kojim se namjeravao nametnuti. Uspostaviti autoritet.
Taj mi je izraz bio itekako poznat iz razdoblja kada sam sjedila preko puta njega
u predavaonici. »Ne budi takva, Lina.«
»Kakva?«
Coknuo je jezikom, zbog čega sam se okupala u znoju. »Ne budi dijete. Sada
smo oboje odrasli. Možeš govoriti i ponašati se kao odrasla osoba.«
Sada. Rekao je sada. Za razliku od kada? Kada smo hodali?
»Jesam li bila dijete kada smo bili zajedno, Daniele? Kada si hodao sa mnom?
Kada sam se zbog tebe osjećala posebnom? Kada si rekao da me voliš?« Vidjela
sam kako mu se čeljust stišće u čvrstu crtu. »Jesam li ti bila samo to kada si me
ispustio poput vrućeg krumpira nakon što si samo nanjušio malo nevolje
koja dolazi u tvojem smjeru? To bi vjerojatno sve objasnilo. Zašto dobivam
ispriku tek sad kad me smatraš vrijednom isprike, kad sam napokon odrasla.«
Zakoračila sam unatrag, slušala sam srce kako mi bubnja u ušima dok sam ga
gledala kako je pribran. »Znaš što? Prešla sam preko ovog.« Odmahnula sam
glavom i ogorčeno se nasmijala. »Ne dugujem ti ništa. Ni ti meni ništa ne duguješ.
Nikad nisi mario za mene, Daniele. Barem ne dovoljno. Inače ne bi dopustio da
me živu pojedu.« Teško sam progutala i odagnala sva ta sjećanja koliko god da su
bubnjala i vrištala zahtijevajući da ih se pusti. »Doista bih voljela da nisi rekao
sve ovo. Stvarno bih. Jer je posljednjih nekoliko minuta izbrisalo ono
malo poštovanja što mi je ostalo prema tebi.«
Dok sam gledala kako stoji ispred mene, jedva se pomaknuvši, još sam
jedanput zakoračila unatrag.
Razjapio je usta, ali nikakve riječi nisu izlazile, osim: »Lina.«
»U redu je«, rekla sam mu. »Ništa ne očekujem od tebe. Kao što sam ti rekla,
bilo pa prošlo.«
Naglo je zatvorio usta, ramena su mu pala u znak, nadam se, prihvaćanja.
»Ali ovoliko ti mogu reći: sretna sam.«
I bila sam. I zbunjena, ako ću biti iskrena. Da, srce mi je bilo smeteno i
pogubljeno. Povrh svega, preplašeno. Ali bila je ondje i sila za koju se činilo da
trga oklop straha koji je prekrivao taj siroti, izubijani organ, da prodire kroz
pukotine i želi ukloniti sve te sumnje ako joj dopustim. Obećava sigurnost i
utjehu.
Ali to nije bio razgovor koji sam dugovala Danielu. Nekome drugom jesam.
Nekome kome sam se trebala vratiti.

251
 Knjige.Club Books

Upravo sam se namjeravala okrenuti na peti i učiniti to kada je netko tko mi

je uvijek uspijevao navući smiješak na lice zakrenuo za ugao.
»Što radiš ovdje toliko dugo, cariño?« upitala je abuela na španjolskom
pogledavši prema Danielu. »O, shvaćam.« Uputila mu je prijeki pogled i u
potpunosti ga ignorirala. Kada je ponovno pogledala u mene, usne su joj se trznule
prema gore, nestašluk joj je bio ispisan cijelim licem. »Onaj tvoj dečko sjedi ondje
za stolom i izgleda kao napušteno štene.« Uzela me pod ruku i već sam se osjećala
nešto lakše. »Naručio ti je desert, znaš? I neprestano pilji u onom smjeru u kojem
si zakrenula, kao da se suzdržava da ne ode po tebe.«
U trbuhu mi je poskočilo, preuzela me ustreptalost. »Stvarno?«
Abuela me potapšala po ruci. »Naravno da jest, boba.« Zacoktala je jezikom
i odvukla nas natrag u restoran. »Nije čak ni zatražio dvije žlice, znači, zna da
neće uroditi plodom navesti te da ga podijeliš.« Zahihotala se, a ja sam pokušala
ignorirati kako mi se ustreptalost širi.
»On je poprilično savršen«, promrmljala sam iznenadivši samu sebe.
»Da«, rekla je bez previše razmišljanja. »Zato ga ne bi trebala ostaviti da
predugo sjedi ondje sam. Previše je zgodan, na svoju štetu.«
Bio je - i na moju štetu.
»Misliš li da će sutra sačuvati ples za mene?«
»Mislim da hoće.« Nisam sumnjala da hoće. »Samo ako ga lijepo zamoliš,
abuela.«
Zasmijuljila se i znala sam da ću se vjerojatno morati boriti s vlastitom bakom
za pozornost svojeg lažnog dečka.
Zatim nas je žena koja mi je više od milijun puta prokrijumčarila čokoladu
nakon što je prošlo vrijeme za spavanje povela natrag do mjesta gdje je ostatak
obitelji živahno čavrljao.
Tik prije nego što smo došle do stola, snizila je glas. »U moje doba nije bilo
takvih muškaraca. Abuelo je bio zgodan, ali ne toliko. Iako nisam pala na njegov
izgled.« Namignula je. »Znaš što mislim.«
»Abuela!« tiho sam prošaptala.
Potapšala me po ruci. »Ne pravi se stidljiva u mojoj blizini. Stara sam. Znam
bolje od tebe. A sada, idi.«
Par plavih očiju odmah je susreo moje. Poskočile su do abuele i zatim nekamo
iza mene. Okrenula sam se i primijetila Daniela nekoliko koraka iza nas.
Nakon što sam se razdvojila od bake, dopustila sam pogledu da padne na moju
lažnu pratnju. Vidjela sam kako se nelagoda uvukla na Aaronovo naočito lice.
Vilica mu je bila stisnuta, a čelo nabrano. Kada je njegov pogled još jedanput
susreo moj, u očima su mu se odražavala pitanja i onaj zaštitnički osjećaj koji
sam osjetila prije nekoliko minuta kada je Daniel spomenuo njegovo ime. Bilo je
to jasno kao vedar, ljetni dan.

252
 Knjige.Club Books

Aaron je bio zabrinut. Suzdržavao se da ne dođe na pola puta i upita me koji

se vrag dogodio. Mario je. Bilo ga je briga za mene. I zaštitit će me, držati me ili
samo stajati pokraj mene ako samo zaustim. Znala sam to. Kvragu, učinio bi to
čak i da ga ne zamolim.
Iskrena, istinska briga. Suprotno onome što je Daniel tvrdio.
Dopustivši si da nježno padnem na stolicu, uzela sam trenutak da navučem
miran smiješak na lice. Neutralan izraz. Ali usne su mi se vjerojatno povile na
pogrešan način, izraz lica je otkrivao sve što se još uvijek miješalo u meni nakon
razmjene riječi s Danielom jer, kad sam se okrenula licem prema Aaronu, njegove
su oči žešće plamtjele.
Natjerala sam usne koji centimetar više i mišić u njegovoj čeljusti se trznuo.
Moja je sestra počela brbljati o nečemu - o čemu točno, nisam znala. Glava
mi je bila negdje drugdje.
Ruke su mi bile u krilu kada sam osjetila Aaronov dlan kako pada na njih.
Drugi put večeras isprepleo je naše ruke. Naši su se prsti protkah, svaki od njih.
Ali ovoga je puta zadržao naše spojene ruke na mojem bedru. Kao da mi je
pokušavao reći da je ovo, s rukama ispod stola, skrivenima od svih drugih, samo
za nas. Da nije dio predstave.
Odlučno mi je stisnuo ruku, prsti su mu se stegnuli oko mojih, dlan mu je bio
topao. Samo za nas, činilo se kao da me uvjerava. Da mi obećava.
I kao najveća budala u svemiru, pronašla sam najjaču utjehu u tih pet dugačkih
prstiju. U njegovu toplom dlanu. Pa sam približila naše sjedinjene prste bliže
svojem trbuhu i uzvratila stisak.

NEŠTO MI SE UKLIJEŠTILO između rebara, poput bombe koja otkucava.

»Čujem kako ti se okreću kotačići u glavi«, rekao je Aaron dok je prelazio
sobu u hlačama od pidžame, što mi je opet uzrokovalo uzbunu u trbuhu. Isto je
vrijedilo i za majicu. Nosio je onu u kojoj je jučer spavao.
Barem ju je nosio. Nisam mislila da se sada mogu nositi s Aaronom bez
majice.
»Dobro sam«, lagala sam, glava mi je bubnjala od ponavljanja razgovora s
Danielom. Neprestano sam ga vrtjela u glavi otkad smo otišli iz restorana. »Samo
prolazim kroz sve što moram obaviti prije sutrašnjeg velikog dana.«
Čime sam se i trebala baviti.
Također odjevena u odjeću za spavanje, poredala sam dva para cipela s
potpeticama - onaj koji ću nositi i rezervu - na pod. Tik uza zid. Uredno sam
ostavila jednak prostor između njih.

253
 Knjige.Club Books

Zakoračila sam unatrag i odmjerila svoj uradak. Ne.

Nezadovoljna, kleknula sam i presložila ih.
Kada bi me nešto mučilo, činila bih jednu od dvije stvari. Opsesivno bih jela
ili organizirala. A budući da smo upravo večerali i da sam vidjela hrpu uredno
posložene odjeće i savršeno poredane predmete na noćnom ormariću, činilo se da
će ovoga puta biti ona druga.
Krajičkom sam oka opazila kako se Aaron baca na krevet s lakoćom i uz
preciznost koju nitko njegove veličine ne bi trebao imati.
»Izlazi ti para iz ušiju.« Naslonio je glavu na uzglavlje, drvo se požalilo pod
njegovom težinom.
Ponovno sam posegnula za cipelama i pomaknula ih centimetar udesno.
»Sumnjam«, rekla sam odrješitim tonom. Zatim sam pomaknula dva para pola
centimetra ulijevo. »Da bi bilo tako, morala bih previše razmišljati o nečemu. A
ne činim to.«
»O, ali činiš«, rekao je sa svojeg mjesta na krevetu. »Razgovaraj sa mnom.«
Nisam se potrudila odgovoriti mu. Začula sam njegov uzdah i usredotočila se
na svoj zadatak.
Možda kada bi bile okrenute prema zidu...
»Catalina«, dozvao me Aaron.
A način na koji je to izgovorio natjerao me da se okrenem prema njemu.
»Dođi.« Potapšao je krevet rukom.
Uputila sam mu pogled skupljenih obrva.
»Sjedni malo sa mnom, a onda se možeš vratiti i mučiti te cipele koliko želiš«,
rekao mi je uz uzdah. »Samo nekoliko minuta.« Zatim je ponovno položio dlan
na poplun. Kada nisam ništa rekla niti se pomaknula, vrlo je tiho dodao, kao da bi
mu slomilo srce ako mu ne udovoljim: »Molim te.«
Od tog molim te, tog prokletog molim te, i od načina na koji ga je izgovorio
noge su mi krenule prema naprijed.
Prije nego što sam znala što činim, sjedila sam na krevetu, tik pokraj njegova
boka. Znala sam o čemu želi razgovarati. O toj mješavini osjećaja i sjećanja i
pitanja koja su mi se polako gomilala u glavi. Onoj koju sam donijela natrag u
stan i za koju sam znala da će, ako samo otvorim usta, provaliti i prosuti se ravno
iz mene. Ali to je značilo potpuno povjerenje u Aarona. Značilo je da mu govorim
o dijelu svoje prošlosti koje se uopće ne prisjećam rado. Da mu dajem ključ koji
će mu pomoći da shvati, da me bolje upozna. A jesam li to željela? Jesam li to
mogla učiniti a da mu ne poželim položiti glavu na prsa i zatražiti utjehu od njega?
»Ne želim ti dosađivati s melodramom svojeg života, Aarone«, uzdahnula
sam i mislila sam to. Ono što mu nisam rekla je da se ispod svega ovog nalazi
samo strah. »Ne moraš se brinuti...«

254
 Knjige.Club Books

Jednim glatkim pokretom Aaron me podignuo i smjestio između svojih

raširenih nogu. Još je jedan uzdah napustio moje rastvorene usne, ali ovaj nije
imao nikakve veze s iscrpljenošću ili čime god da mi se kuhalo u glavi.
»Sve što tebi smeta meni je važno i želim čuti o tome«, rekao je sa svojeg
mjesta iza mene. »Ništa mi u vezi s tobom nije dosadno ili nezanimljivo - nikad.
Jasno?«
Osjetila sam kako kimam, a možda mrmljam i tihi »da«. Srce mi je preglasno
bubnjalo u ušima da bih znala.
Aaron je nastavio: »Ako želiš razgovarati o onome što se dogodilo, onda ćemo
to učiniti.« Ruke su mu pale na moja ramena uz nježnost koja me razoružala.
Zatim mi je razmaknuo kosu na stranu, a njegovi su prsti putovali mojim
zatiljkom. »A ako ne želiš, onda ćemo razgovarati o nečem drugom. Ali želim da
se opustiš. Samo na nekoliko minuta.«
Zastao je i počeo masažu palcima niz moju kralježnicu. Morala sam se
suzdržati od cviljenja poput ranjene životinje. Samo što me nije boljelo.
»Je li to dobar plan?«
»Je«, odgovorila sam, nesposobna da se ne otopim od njegova dodira.
Na trenutak je nastupila tišina, a Aaronovi su se prsti uspeli uz moj zatiljak i
ondje mi nježno masirali mišiće. Još mi se jedan zvuk uspeo uz grlo, gotovo
izašavši iz mene. Ali zadržala sam ga unutra.
»Ono što je tvoj tata rekao tijekom večere podsjetilo me na nešto što mi je
mama govorila dok sam bio mah.« Aaron mi je i dalje vršcima prstiju obrađivao
leđa, otpustivši mi više od napetosti u ramenima. Pretvorio me u topli maslac dok
sam slušala kako me njegov duboki glas vodi izvan mojih misli. Kako mi
povjerava još jedan dio sebe. »Tada baš i nisam razumio, ni mario za to.
Barem dok nisam postao stariji, a ona dobila dijagnozu te je mogućnost da ode
postala stvarna. Ali govorila mi je kako je, onog trenutka kada sam se rodio,
pronašla svoje svjetlo u mraku. Onaj svjetionik koji je, bez obzira na sve, uvijek
radio. Osvjetljavao noć i naznačivao put kući. A kao dijete sam mislio da je to ili
otrcano ili vrlo dramatično.« Tih i neveseo smijeh provalio je iz njega.
Srce mi se ponovno slomilo zbog njega, boljelo me i molilo da se okrenem i
pružim mu utjehu. Ali ostala sam na mjestu. »Sigurno ti jako nedostaje.«
»Nedostaje, svaki dan. Kada je preminula, a moje su noći postale nešto
tamnije, shvatio sam što je mislila.«
To je bio gubitak za koji sam se nadala da još dugo neću iskusiti.
»Ali ono što je tvoj tata rekao - o tome kako u sebi nosiš vatru, to svjetlo i
život, i kako se na neko vrijeme prigušilo...« Zastao je i sigurna sam da sam čula
kako teško guta. »To je jednostavno...« Utihnuo je, kao da se bojao svojih
sljedećih riječi. A Aaron se nikad nije bojao reći što misli. Aaron se nikad
nije bojao. »Ti si sve to, Catalina. Ti si svjetlost. I strast. Samo tvoj smijeh može
me oraspoložiti i bez napora mi preobraziti dan u nekoliko sekundi. Čak i kada
255
 Knjige.Club Books

nije namijenjen meni. Ti rasvjetljavaš prostorije, Catalina. Posjeduješ tu moć. A

to je zbog svih različitih stvari koje te čine takvom kakva jesi. Svaka pojedina,
čak i one koje me izluđuju da ne možeš ni zamisliti. Nikad to ne bi trebala
zaboraviti.«
Srce mi je preskočilo. Zatim još jedanput. I još jedanput. Sve dok nikakav
zrak više nije ulazio ni izlazio i znala sam da je potpuno prestalo kucati. Na vrlo
dugačak trenutak ostala sam smrznuta u vremenu, mislila sam da se nikad neću
oporaviti od ovoga jer mi srce više nije radilo, ah, hej, ako su ovo riječi uz koje
ću napustiti ovaj svijet, tada sam sretna.
A kada mi je srce nastavilo kucati, nije mi laknulo. Jednostavno nije moglo
jer je počelo mlatiti o moj prsni koš divlje kako još nikad nisam iskusila.
Neki su ljudi tvrdili da je nešto najljepše što je itko ikad učinio za njih pisanje
poezije, skladanje pjesme ili priznanje njihove vječne ljubavi uzvišenim gestama.
Ali upravo onda, dok sam bila ušuškana između Aaronovih dugih nogu, dok su
mi njegovi prsti nježno masirali vrat samo zato što sam izgledala napeto,
shvatila sam da nisam ni trebala ni željela ništa od toga. Ako nikad ne dobijem
svoju uzvišenu objavu, to će biti u redu. Jer njegove su riječi bile, bez ikakve
sumnje, nešto najljepše što ću ikad čuti da je netko rekao o meni. Meni u lice. I za
mene.
Tijelo mi se željelo okrenuti, vrištalo je mojoj glavi da mu to dopusti. Ali
znala sam da, ako to učinim, što god vidi na mojem licu sve će promijeniti.
Apsolutno prokleto sve.
Ja... Kvragu. Taj čovjek. Neprestano mi je pokazivao koliko je savršen.
Neprestano mi je otkrivao sve te divne dijelove sebe od kojih mi se vrtjelo, koji
su me ošamutili i kojih sam bila željna još.
Ali još uvijek sam se osjećala kao da stojim na rubu litice, gledam dolje u
ocean koji se vrtloži u istoj tamnoplavoj boji koja je obojila i njegove oči. Hoću
li se usuditi skočiti?
»Zaljubila sam se u Daniela na drugoj godini faksa«, rekla sam bez okretanja.
Nisam se usudila prepustiti. Ne u potpunosti. »Bilo mi je devetnaest. On je bio
moj profesor fizike. Bio je mlađi od bilo kojeg drugog profesora, stoga se isticao.
Bio je popularan među studentima - pogotovo među ženskim dijelom. Isprva je
to bila glupa zatreskanost. Iščekivala bih njegova predavanja. Možda bih se malo
dodatno potrudila oko svoje odjeće i sjela u prvi red. Ali nisam bila jedina. Više-
manje svaka druga djevojka - a i neki od dečki - bili su šarmirani rupicom na
njegovu obrazu i samopouzdanjem kojim se kretao prostorijom. Unatoč tome što
je njegov kolegij bio jedan od najtežih koje smo ikad morali učiti.«
Aaron je i dalje masirao mišiće duž mojeg vrata i niz ramena. Šutio je i činilo
se da se svaki dio njegova tijela, osim prstiju, umirio.
Pa sam nastavila: »Zamisli moje iznenađenje kad sam počela primjećivati da
se taj pogled nakratko zadržava na meni, tek nešto dulje nego na bilo kome

256
 Knjige.Club Books

drugom. Ili da bi se njegova rupica na obrazu pojavila mrvicu češće kada je gledao
u mene.«
Zatvorila sam oči dok je Aaron rukama lutao niže, spuštao ih niz moju
kralježnicu.
»Tijekom godine dosegnuli smo točku u kojoj bismo se krišom nevino
dodirnuli između predavanja ili na konzultacijama. Bilo je tako uzbudljivo.
Gotovo nevjerojatno. Zbog njega sam se osjećala posebnom, kao da nisam samo
još jedna studentica koja se namjerila na njega.« Začula sam kako mi se glas
stišava, izgubljen u sjećanju, pa sam pokušala govoriti glasnije.
»U svakom slučaju, nismo počeli hodati do trenutka kada sam završila dva
semestra, koliko je njegov kolegij trajao. Službeno, javno hodati. Ne na kampusu
ni ništa slično, ali izašli bismo kao i bilo koji par. On je upoznao Gonzala i Isabel
i oni su se očajnički zaljubili dok si rekao keks.«
Stvaran osmijeh ozario mi je lice pri pomisli na trenutak kada su se Isabel i
Gonzalo ugledah; činilo se kao da su čekali da se to dogodi. Kao da su oboje
nesvjesno čekali onog drugog.
Aaron je premjestio noge, još me više ušuškao u svoje krilo, Ili sam možda ja
bila ta koja se stalno gnijezdila u njemu. Nisam znala, ali neću se ni žaliti ni
odmaknuti.
»A i ja sam bila zaljubljena. Nakon godine sanjarenja o nečemu dotad
nedostižnom, nadanja, zaslijepila me radost jer ga napokon mogu imati. Zvati ga
svojim.«
Nakratko je zaustavio prste, kao da je oklijevao prije sljedećeg poteza. Zatim
mi je nastavio masirati ramena.
»Trajalo je to nekoliko mjeseci. Onda sam čula prvu glasinu, prvi ružni i
otrovni trač koji je ocrnio svu tu sreću. A nakon toga je uslijedilo još mnogo njih.
Došaptavanje se pretvorilo u glasno tračanje koje se širilo hodnicima kampusa.
Bilo je i objava na Facebooku i Twitteru. Nikad upućenih meni, ali o meni. Barem
u početku.« Približila sam koljena prsima i zagrlila ih. »Kurva koja spava s
profesorima, govorili su. Naravno da prolazi s najvišim ocjenama. Tako je i
uspješno položila fiziku kada je više od polovice studenata palo. Jebala je njega,
a tako će se jebati i tijekom cijelog faksa.«
Začula sam Aaronov uzdah. Osjetila ga na zatiljku. Prsti su mu se nakratko
ukočili i zaustavili.
»Snažno me povrijedilo.« Glas mi je zvučao drukčije - prazno i ogorčeno. I
podsjetio me na Linu koje se nisam željela sjećati. Ili ikad više biti. »Ono što su
govorili o meni ubrzo se pretvorilo u upiranje prstima i u odvratne fotografije na
koje je netko fotošopirao moje lice. U nešto vrlo ružno.«
Aaronov se dodir pretvorio u jednostavno milovanje, smirivao me, gurao
naprijed, govorio mi, Ovdje sam. Čuvam ti leđa.

257
 Knjige.Club Books

»Sve se pretvorilo u tu gnjusnu priču u kojoj sam ja bila prijetvorna,

pokvarena žena koja je zavodila profesore za ocjene. Sav trud i neprospavane noći
kada sam učila srušeni su samo zato što... Ne znam. Do dana današnjeg ne znam
razlog ni povod. Ljubomora? Sala? Da sam bila jedan od muških kolega, a da je
Daniel bio profesorica, možda ne bih prošla kroza sve to. Bila bi to profesorica.
Optužili bi je da je žderačica mlađih muškaraca, a student bi dobio čestitke.
Umjesto toga, od sveg tog šikaniranja gotovo sam odustala od fakulteta. Nisam
željela pohađati predavanja. Nisam željela izaći iz kuće. Još uvijek sam živjela s
roditeljima jer sam se mogla odvesti do kampusa od njihove kuće, a nisam željela
ni razgovarati s njima. Obrisala sam svoj profil sa svih društvenih mreža. Udaljila
sam se od svake osobe u svojem životu, čak i od svoje sestre i onih nekoliko
koji su mi ostali prijatelji.« Usredotočila sam se na ugodne krugove koje je Aaron
crtao na mojoj koži koji su me prizemljivali i ukorjenjivali za njega i za
sadašnjost. »Sve skupa mi je bilo previše. Osjećala sam se posramljeno.
Bezvrijedno. Osjećala sam se kao da sve što sam učinila ništa ne vrijedi.
Posljedično, kada su mi ocjene i izvedba potonuli, prosjek mi je pao u vodu.
A nije me čak ni bilo briga za to.«
Činilo mi se da se trenutak tišine previše proteže, zbog čega sam shvatila da
Aaron nije progovorio ni riječ. Znala sam da me neće osuđivati, ali zanimalo me
što je mislio. Je li se sada promijenio način na koji me gleda.
»Što je on učinio?« napokon je rekao. Glas mu je zvučao drhtavo, hrapavo.
»Što je Daniel napravio na sve ono što ti je učinjeno?«
»Pa, situacija je postala nepovoljna za njega. Nije bilo pravila koje bi ga
spriječilo da hoda s bivšom studenticom. Ali sve što se događalo postalo je previše
za njega.«
»Za njega?« ponovio je s novom oštrinom u glasu.
»Aha. I tako je prekinuo sve, rekao mi je da je previše komplicirano i da veze
ne bi trebale biti tako teške i zbrkane.«
Aaron je zaustavio prste, više ih nije pomicao. Jednostavno su lebdjeli iznad
mene.
»Smatrao je da ne bismo trebali uzrokovati spoticanje i pad onoga drugog. A
kada se to dogodilo, više nije imalo smisla da budemo zajedno. A ja... Mislim da
je imao pravo. Valjda je.«
Aaron nije ništa rekao. Nije progovorio nijednu riječ, ali ja sam znala da nešto
s njim nije kako treba. Osjetila sam kako mu se dah ubrzao, produbio. I kako su
mu se ruke ukočile iznad mojih ramena.
»Često se pitam kako sam uspjela diplomirati. Ali jesam. U nekom sam se
trenutku nakon prekida probudila. Pojavila se na ispitima i položila ih. I onda sam
nekako sastavila prijavnicu za međunarodni diplomski program i otišla u
Sjedinjene Države.«

258
 Knjige.Club Books

Aaronovi su se dlanovi pokrenuli. Vrlo nježno, ali osjećala sam ih kako se

kreću mojim ramenima. Ni približno kao prije, ali barem me ponovno dodirivao.
A to mi je trebalo, više nego što sam bila spremna priznati.
»Nisam bježala od njega, znaš? Svi misle da jesam, ali nisam. Daniel mi je
ranio srce, ali nisam bježala od toga. Nego od svega drugog. Svi su me gledali
drukčije. Kao da sam se promijenila ili kao da se promijenio način na koji me
vide. Kao da sam sada neki slomljeni predmet. Koji je Daniel ispustio, koji je
zlostavljan, kojem se izruguju. Svi su šaptali, O, sirotica. Kako će se oporaviti
od ovoga? Tretirali su me kao oštećenu robu. Još uvijek to čine. Svaki put kad se
vratim kući, gledaju me sa sažaljenjem. Svaki put kad kažem Nemam dečka,
kimnu i tužno se osmjehnu.« Odmahnula sam glavom i ispustila sav zrak. »Mrzim
to, Aarone.« Začula sam kako taj osjećaj u mojem glasu guši moje riječi jer sam
to zaista mrzila. »Zato sam tako rijetko dolazila.«
Ali također sam mrzila koliko sam se bojala da je dio ovoga možda istinit.
Zašto inače nisam uspijevala nekome povjeriti svoje srce?
»Povrijedilo me sve što se dogodilo, ostavilo ožiljak, ali nije me slomilo.«
Progutala sam knedlu u grlu, željela sam povjerovati svojim riječima. »Nije.«
Zvuk, dubok, promukao i bolan, začuo se iza mene. Prije nego što sam znala
što se događa, Aaronove su se ruke našle oko mojih ramena i obavile me. Omotale
u njegova prsa. Topla i čvrsta i sigurna i mnogo manje usamljena. Bila sam mnogo
potpunija nego prije nekoliko trenutaka.
Aaron je ukopao svoju glavu u moj vrat odostraga, a ja sam dobila nagon da
ga utješim. Pa i jesam.
»Nisam slomljena, Aarone«, rekla sam mu šapatom, iako je to možda bilo
kako bih samu sebe uvjerila. »Ne mogu biti.«
»Nisi«, rekao mi je. Pojačavši svoj zagrljaj. Približivši me. »A znam da, čak i
da te nešto slomi - jer to je život i nitko nije nepobjediv - svejedno bi se oporavila
i ostala najvedrija osoba koju sam ikad upoznao.«
Obavila sam prste oko tih ruku oko svojih ramena koje su me povukle u
njegova prsa, kao da se bojao da ću nestati u oblaku dima ako to ne učini. A ja
sam se jednako očajno držala za njega.
Dugo smo ostali tako. I polako, vrlo polako, naša su se tijela opustila jedno
uz drugo. Stopila su se. Usredotočila sam se na Aaronov dah, na postojanost
trenutka, na otkucaje njegova srca o moja leđa, na njegovu snagu. Na sve ono što
će mi davati tako slobodno, kao da to nije ništa. Kao da sve to mora dijeliti, a ja
imam pravo uzeti od njega.
Nijedno od nas nije ništa reklo dok se vrijeme protezalo, naši stisci postupno
su se opuštali dok smo gubili bitku sa snom.
Naposljetku su mi kapci zatreperili i zatvorili se, ali tik prije nego što me
obavila tama, učinilo mi se da sam čula Aarona kako šapće: »Osjećam se
upotpunjeno s tobom u naručju. Osjećam se kao kod kuće.«

259
 Knjige.Club Books

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Koja sam budala bila.

Velika, glupa, blesava budala.
Ranije tog jutra, kada se moja budilica oglasila u cik zore i kada sam se tiho,
ali ne i panično izvukla iz Aaronova naručja, smjesta sam požalila što sam pristala
naći se sa sestrom prije vjenčanja. Stoga, kada sam sve spakirala i bila spremna
za pokret, tik prije nego što sam se iskrala kroz vrata a da ga nisam probudila -
iako sam dotad već znala da i on spava kao top - vrlo sam se tiho nagnula i nježno
ga poljubila u čeljust. Jer bila sam potpuno slaba na njega i zapravo nisam željela
otići.
Za svaki slučaj ostavila sam Aaronu poruku, napisavši mu da se vidimo
poslije jer ću se spremati s Isabel. Charo će ga voziti na vjenčanje.
Budi snažan i nemoj podleći, napisala sam. Zatim sam se potpisala, S
ljubavlju, Lina.
Srce mi je poskočilo zbog izbora riječi, ali uvjerila sam se da. to nije velika
stvar i ostavila sam je ondje.
Ni sat vremena nakon što sam otišla iz stana, počeo mi je nedostajati. Bila
sam zapravo snuždena, uzdisala sam i pitala se što radi. Pa sam mu poslala
poruku.

Lina: Jesi li dobio moju poruku?

Odgovorio je nakon samo nekoliko minuta.

Aaron: Da, i skrivam se u kupaonici. Charo me krišom pokušala

fotografirati svojim mobitelom. Martinovi su uporni stvorovi.

Zbog toga sam frknula tako snažno da mi je šminkerica na kraju povukla

sjenilo po cijelom čelu. Pokušala je ostati smirena, ali vidjela sam da se
razbjesnila.
Ali ništa od toga nije bio razlog zašto sam bila poprilično sigurna da sam
velika, glupa, blesava budala.

260
 Knjige.Club Books

Nekako, negdje između uvlačenja u udobne potpetice i otmjenu prozračnu

haljinu boje vina, u glavi su mi se počela vrtjeti pitanja. Važna. Hoću li moći
pronaći Aarona u gužvi? I: Hoće li on biti dobro? Hoće li doći na mjesto
održavanja i pronaći svoje sjedalo? A glavno pitanje: Možda ga neću vidjeti sve
do kraja ceremonije. Što ako ga ne uspijem pronaći?
Stoga, kada sam zauzela svoje mjesto desno od mladenke, na veličanstven
ljetni dan, okružena aranžmanima božura u svim nijansama nježno ružičaste i
biserno bijele boje, pred ljudima koji su nas gledali dok smo odrastale i pretvarale
se u žene kakve smo danas, okrenula sam glavu.
Pogled mi je bez previše truda naciljao par morsko plavih očiju. I sva su
pitanja smjesta zamrla.
Kakva velika, glupa, blesava budala sam bila da uopće dovedem u pitanje
hoće li mi Aaron Blackford privući pogled u samo nekoliko sekundi. Kako,
pobogu, ne bi?
Očarao me dok je stajao ondje, pod suncem, u tamnoplavom odijelu. A kada
se osmjehnuo tim širokim i skrovitim osmijehom koji se činilo da je tamo samo
za mene, sigurna sam da bih oslijepila da nisam zatreptala. Od tog osmijeha -
Aaronova osmijeha, njegova naočitog lica, njega cijelog i potpunog - zaklecala su
mi koljena i stegnuto me u prsima.
Upravo sam se zbog toga, kada je ceremonija završila i Gonzalo napravio
cijelu predstavu od ljubakanja Isabelina lica, ondje, na licu mjesta, tako da svi
vide, okrenula na klimavim nogama. Gomila je prešla na bacanje riže i konfeta
dok su mladenka i mladoženja išli prolazom, a kad su uskočili u žutu
Volkswagenovu bubu kako bi se odvezli onamo gdje će se fotografirati prije
večere, svi su se krenuli vući prema restoranu. Iza njih je ostala mrtva tišina, osim
zvuka mojeg srca koje je pokušavalo iskočiti ravno iz grla.
Aaron je čekao pokraj izlaza, stajao je s rukama u džepovima svojih
tamnoplavih hlača i djelomično rastvorenog sakoa. Baš ondje gdje su završavali
redovi kremastih stolica. S nekoliko sitnih komada konfeta koji su mu zapeli u
kosi.
Zadržao je pogled na meni dok sam hodala niz prolaz, u nogama sam imala
osjećaj kao da hodam po pijesku. Teško i nespretno.
Tek kad sam došla do njega, zakoračio je prema meni; bilo je to brzo i žustro,
kao da se suzdržavao od toga da potrči i više nije mogao izdržati.
Vidjela sam kako je progutao slinu, pogled mu je jurio gore-dolje, pa opet
gore, proždrijevši ono što je bilo ispred njega.
»Izgledaš nestvarno.«
Kako je to budalasto zvučalo kada je on taj koji nije mogao biti stvaran. Onaj
za kojeg nisam mogla vjerovati da je ovdje, ispunjavao mi je grudi nečime što
nisam mogla razumjeti.

261
 Knjige.Club Books

Odmahnula sam glavom u pokušaju da se priberem dovoljno da odgovorim.

»Izgledaš sjajno, Aarone.«
Pogledom je nakratko proučio moje lice, a što god da je pronašao ondje,
navelo ga je na smiješak. Opet taj osmijeh. Samo za mene. Kakve ja sreće imam.
Aaron mi je ponudio svoju ruku, a ja sam se susprezala da se ne bacim na
njega na licu mjesta. »Bi li mi učinila čast?« polako me upitao.
Iz dubine sam se grohotom nasmijala. Polako sam je prihvatila. »Sada samo
izazivaš.«
Dlan mu je pao na moju ruku koju sam naslonila na njegov lakat. »Kako to
misliš?«
»Samo romantični junaci tako govore. I to oni iz romana Jane Austen. Čak ni
tvoj obični, romantični junak ne bi toliko laskao ženi«, objasnila sam dok smo
hodali u smjeru restorana u kojem su ostali bili, vjerojatno već s čašom vina u
rukama.
»Po mojem mišljenju, imati najljepšu ženu pod rukom računa se kao čast.«
Nadam se da je puder koji je šminkerica morala nanositi drugi put prekrio
crvenilo mojih obraza. »Ako mladenka samo nanjuši to što govoriš, u velikoj si
nevolji.« Začula sam njegov smijeh, ali nije povukao svoje riječi. »Izbacit će te s
vjenčanja, a ja ti neću moći pomoći. Previsok si i prevelik da te prokrijumčarim.«
I previše prokleto zgodan, ali taj sam dio zadržala za sebe.
Aaron se ponovno nasmijao, taj mi je zvuk putovao niz kralježnicu i ostavio
trag trnaca. Doista mi je bilo teško ignorirati koliko sam se dobro osjećala s
njegovom rukom pod mojim prstima ili koliko je bilo ispravno biti pokraj njega.
Tek kad smo došli nekoliko metara od otvorenog prostora gdje su se uzvanici
okupili, Aaron je progovorio: »Vrijedilo bi toga, da znaš.«
Okrenula sam glavu i gledala u njegov profil dok je on zadržavao svoj pogled
naprijed.
»Da te vidim u toj haljini i da uđeš bilo kamo pod mojom rukom, izdržao bih
više-manje sve.«
Zinula sam. Da me Aaron nije pridržavao, prevrnula bih se na pod, otkotrljala
se ostatak puta i vjerojatno se zaustavila tek kada leđima dođem do stolice ili stola.
»Čak i gnjev tvoje sestre.«
Zatim nam je nešto bljesnulo ravno u lica i trgnulo me iz transa.
Zatreptala sam da odagnam bijele točkice i ugledala fotoaparat.
»Maravilloso!« zaskvičao je dobro mi poznat piskutavi glas. »Kakav ste vi
divan par.«
Zatvorila sam usta i zatim ih opet otvorila. Vid mi se još uvijek nije vratio u
potpunosti i nastavila sam treptati dok se žarko crvena griva nije izoštrila. Charo.
»O, vaša će djeca biti nešto najslađe na svijetu.«

262
 Knjige.Club Books

Opsovala sam ispod glasa i suzdržano se osmjehnula dok se Aaron doimao

iznenađujuće nezabrinutim. Najgluplja zamisao zatekla me nespremnu. Ona kako
Aaron drži bucmastu, plavooku bebu u svojim velikim rukama.
Maknuvši se s puta svojoj sestrični i skrenuvši prema vinu, pokušala sam se
sabrati.
»Eto, kreće«, promrmljala sam ispod glasa. Dan kojeg sam se mjesecima
grozila i bojala.
No u tom trenutku, s Aaronovom rukom pod prstima i njegovim osmijehom
namijenjenim samo meni, shvatila sam da me plašilo nešto što nikad ne bih
očekivala.

DA SAM ZNALA da je moja sestra unajmila kameru za poljupce, tvrdila bih da mi je

zlo i skrila se u kupaonicu. Ironično, ne bih trebala mnogo lagati. Večera bi mi se
dignula u želucu svaki put kada bi mi uši dosegnula melodija koja je najavljivala
najbolnijih trideset sekundi mojeg života.
Za to vrijeme, koje se protezalo unedogled, kamera bi skenirala gomilu koja
sjedi oko stolova raštrkanih bujnim, zelenim vrtom restorana prije nego što bi
se zaustavila na nekom paru i prikazala njihovu sliku uokvirenu srcem na
prikladno postavljenom projektoru.
Svaki put kada bi kamera samo prešla preko mojeg lažnog dečka i mene, srce
bi mi prestalo kucati prije nego što bi nastavilo strmoglavom brzinom.
Izgleda da će mi mogućnost da se moj prvi poljubac s Aaronom prikaže na
velikom ekranu pred cijelom mojom obitelji uzrokovati srčani udar.
I baš kao da sam je nekako prizvala mislima, melodija od tri tona najavila je
početak novog kruga: Hoće li se Lina večeras srušiti od nervoze i iščekivanja? Ili
će izgubiti razum i počiniti umorstvo kamere?
»O, kako li je ovo bila zabavna ideja, Isabel«, uzviknula je mama uzbuđeno
preko stola.
Činilo se kao da se moja sestra još više ponosila time, ako je to bilo moguće.
»Znam.« Oduševljeno se nasmiješila. »Čak će sastaviti film, montirati ga i poslati
mi snimku sa svim poljupcima«, objasnila je neumoljive melodije zle kobi.
Jednim okom na ekranu, gledala sam kako se kamera mota oko obližnjeg
stola.
»Morala sam rezervirati dodatan paket za to, ali skroz je vrijedilo.«
Kamera je prešla preko našeg stola i prikazala moje i Aaronovo lice na ekranu.
Problijedjela sam. Ruka mi se nekako trznula i ispala mi je vilica. Sagnula sam se
za njom, prežustro, i gotovo prevrnula čašu. Proklevši ispod glasa, pokupila sam
vilicu ispod stola i isplivala na površinu baš kada je kamera nastavila.
263
 Knjige.Club Books

Blizu. Ovo je bilo blizu.

Posegnula sam za vinom, stvarno sam razmišljala da se iskradem i stanem na
kraj svemu ovom. Ali to bi bilo bježanje. Kukavičluk. Ponovno. Nešto što sam u
posljednje vrijeme stalno činila.
Ako se kamera zaustavi na tebi, poljubit ćeš Aarona, rekla sam si i ispila
ostatak vina. Poljubac u usta. Ne mora to biti filmski poljubac. Samo poljubac.
Ali moj govor ohrabrenja nije pomogao. Od njega mi se samo stegnulo srce i
uzburkao želudac.
Bacila sam pogled na muškarca kojeg ću za nekoliko sekundi vjerojatno
morati poljubiti, iznenadila sam se kad sam ugledala kako je mišić na njegovoj
čeljusti iskočio. Proučivši ga pobliže, shvatila sam da je Aaron izgledao... opet
kao njujorški Aaron.
Ne kao opuštena i zaigrana verzija s kojom sam dijelila posljednja tri dana.
Pogled mu je bio na ekranu, i dok njegovo lice nije ništa odavalo - barem ne onima
koji nisu svladali umijeće čitanja Aarona kao ja - nešto na njemu govorilo mi je
da nije onako dobro kako je izgledao.
Kamera je još jedanput prešla preko nas, na jednu napetu sekundu prikazavši
naša lica na ekranu, i produžila.
Srce mi je nastavilo lupati.
Prije nego što sam uspjela osjetiti bilo kakvu vrstu olakšanja, već se vratila,
kao da je izvodila ples s posebnom koreografijom za mene, poticala kucanje
mojeg srca dok ne izazove srčani zastoj. Na zatiljku su mi se stvorile kapljice
znoja. Aaron je pokraj mene i dalje šutio, nepokolebljivo, pogleda uprtog u ekran.
Toliko da se u mene uvukla briga.
»Ooo«, zahučala je gomila dok je kamera ponovno prolazila ispred našeg
stola i postupno usporavala.
Gledala sam u Aarona, bilo je teško primijetiti išta više osim njega. Bila sam
jedva svjesna kako su drugi za našim stolom oživjeli, kako su pljeskali i zviždali
na melodiju proklete kamere za poljupce.
Pogled sam usredotočila na Aaronove usne, čvrsto stisnute. Tjeskoba i
iščekivanje - da, moćno i svilenkasto iščekivanje - podizalo mi se iz dna trbuha.
Pogledom sam ga cijelog upijala kako nepomično sjedi pokraj mene. Usred kaosa
oko nas, ipak sam uspjela uhvatiti kretnju njegova koljena. Poskakivalo je gore-
dolje. Pokret je trajao jedva nekoliko sekundi. Ali vidjela sam ga.
Pogledom sam skočila natrag na njegov profil. Je li Aaron... Nervozan? Zbog
poljupca sa mnom? Ne može biti.
Ne nakon načina na koji je to već gotovo i učinio tik nakon što me izazivao i
doveo u stanje u kojem bih preklinjala za njegov poljubac.
Nesvjestan mojeg pogleda na sebi, nastavio je pokret koljenom, mišić na
čeljusti micao mu se u istom ritmu.

264
 Knjige.Club Books

O, moj Bože, jest.

Aaron je bio nervozan. Bio je nemiran i napet i to je bilo zbog mene. Jer
postojala je šansa da će me morati poljubiti. Mene.
Nešto mi je preletjelo točno između rebara. Nisam mogla vjerovati kako se
tako samopouzdan, tako staložen čovjek - od čijeg mi je i najnježnijeg dodira
tijelo oživjelo i zapjevalo - mogao toliko uznemiriti zato što će me morati
poljubiti. Komešanje se u mojim grudima uskovitlalo, zbog čega sam poželjela
posegnuti...
Glasno navijanje prasnulo je oko nas i skrenulo mi pozornost s Aarona.
Ljudi su skandirali: »Que se besen! Que se besen!« Poljubac! Poljubac!
Pogled mi je očajnički skakao uokolo, srce mi se popelo u grlo. Svi su gledali
u našem smjeru.
Učinit ću to. Poljubit ću ga.
Zagledala sam se u ekran i nešto se duboko u meni trznulo kao odgovor na
ono što sam ugledala.
Moj je tata posegnuo za licem moje mame i utisnuo joj poljubac u usta.
Nije to bilo olakšanje. To što mi je probolo tijelo bilo je razočaranje.
Zbunjujuće, neobjašnjivo razočaranje što ja nisam ona uokvirena smiješnim
nizom srca. Jer je kamera za poljupce ciljala na moje roditelje. Ne na nas.
Osjetila sam kako se Aaron pokraj mene pomiče. Okrenula sam se prema
njemu, pogled mi je ponovno bespomoćno zapeo na njegovim usnama. Ustima.
To zrnce razočaranja raslo je, istisnulo je sve ostalo i pretvorilo se u nešto debelo
i teško što je obećalo bogatstvo okusa na mojem jeziku. Od kojeg će mi srce
ubrzati.
Želja, shvatila sam. Ono što sam osjećala bila je potreba. Željela sam ga,
trebala sam da me uzme u naručje i poljubi, kao što je i obećao. Jer kada napokon
prislonim svoje usne na tvoje, bit će to daleko od pretvaranja.
To je rekao. A nije li ono što sam osjećala u sebi - što je prijetilo da će se
preliti i preokrenuti mi život naglavačke - najdalje što može biti od laži? Od
pretvaranja?
Bilo je. Kvragu s posljedicama, ali bilo je.
Davno je završila ta prijetvorna spletka. A klupko emocija koje mi je došlo s
tom spoznajom sručilo mi se na prsa, smrvilo mi ostatak tijela i uzelo sa sobom
sve na putu. Stvarno - sve što sam osjećala moralo je biti stvarno.
Kada te napokon poljubim, nećeš sumnjati u to da je stvarno.
Željela sam da bude stvarno. Stvarno, stvarno, stvarno.
Čini se da je Aaron osjetio promjenu u meni, što je naravno bilo očekivano, s
obzirom na to da je bio jedina osoba na svijetu koja me čitala kao da je
posjedovala jedini primjerak Priručnika za Linu. Izoštrio je pogled, ispitivao mi
lice dok sam zadivljeno gledala kako mu se usne razmiču.
265
 Knjige.Club Books

Upravo sam u tom trenutku osjetila kako je nešto sjelo na mjesto, oslobodilo
sve što sam držala na kratkoj uzici.
Nisam mogla znati ni kako ni zašto. Nisam imala pojma. A nije li to bio dio
tajne života? Dio koji ga je činio uzbudljivim i ostavljao bez daha? Neočekivano
predivnim? Nismo mogli kontrolirati i ukrotiti osjećaje kako nama odgovara.
A ono što sam osjećala prema Aaronu pretvorilo se u divlju zvijer kojoj sam
nemilosrdno postala plijenom.
Kada je Aaron tiho posegnuo za mojom rukom, upravo sam je zato prihvatila,
ustala i slijedila ga. Sve što me ovih posljednjih dana sprečavalo, izbrisano je u
kaosu koji se izgradio oko nas.
Morali smo proći kroz cijeli prostor, zaobići ljude koji su sada živahno plesali,
izbjegavati rodbinu crvenih obraza i razbarušene kose koja je nasrtala na nas,
ignorirati glazbu koja je ispunjavala prostor na otvorenom i pozivala na
improvizirani podij. Ali zašto bi me bilo briga? Ništa nije bilo važno, osim da
slijedim ovoga čovjeka kamo god me vodio.
Poput čaše, punila sam se kap po kap. Polako sam pakirala sve što mi je davao
- nježne, provokativne dodire, dragocjene osmijehe namijenjene samo meni,
svoju snagu, vjeru u mene - do vrha, i naslagala sam na to sve što sam osjećala.
Našla sam se na rubu. Malo je nedostajalo da se prevrnem. Da se bespomoćno
prelijem i otkrijem sve što sam se toliko trudila držati u sebi.
Još uvijek smo bili negdje vani, možda na jednoj od terasa restorana. Glazba
sa zabave dopirala mi je do ušiju, prigušena udaljenošću, a jedino svjetlo koje je
osvjetljavalo ovaj dio vrta dolazilo je od samotne lampe smještene na suprotnom
rubu zgrade, ostavivši nas gotovo u mraku.
Aaron se zaustavio i napokon se okrenuo prema meni. Ponovno je stisnuo
čeljust, ostatak lica je čvrsto zacementirao tako da ništa ne oda.
Ali znala sam. Znala sam.
Vukla sam noge po kamenčićima pod sobom, što je značilo da ovo nije bila
posjećivana staza za goste ako se moje potpetice nisu mogle uravnotežiti na više
od nekoliko sekundi.
Ili mi je možda bilo teško održati ravnotežu zbog načina na koji mi je tijelo
drhtalo.
Aaron je zakoračio prema meni, nadvio je svoje tijelo nad moje. Primamljivo
me sputao i pritisnuo mi leđa o hrapavu površinu zida.
»Bok«, zakreštala sam, kao da smo se tek susreli nakon mnogo vremena. I,
Bože, zašto se toliko činilo da je tako? Kao da sam napokon ovdje. Napokon kod
kuće.
Vidjela sam kako je Aaron progutao slinu, a zatim je duboko udahnuo prije
nego što je progovorio. »Hej.« Položio je dlan na moju čeljust i obavio mi lice.
»Pitaj me o čemu razmišljam.«

266
 Knjige.Club Books

Srce mi je jače zakucalo od te mogućnosti jer sam predvidjela njegov odgovor

uz strepnju koju nikad nisam osjetila. Ali bilo je to bolje nego da on meni postavi
isto pitanje.
»O čemu razmišljaš, Aarone?«
Uz grlo mu se uspeo vrlo dubok i promukao zvuk. Pogodio me ravno u prsa.
»Razmišljam o tome kako želiš da te poljubim.«
Krv mi se uskovitlala na njegove riječi, zgusnula se. Želim, želim.
»I također mislim da bih, ako to ne učinim uskoro, mogao izgubiti vražji
razum.«
Dlan koji mi je obavijao lice se spustio, a prst je klizio mojom rukom.
Nisam progovorila. Mislim da nisam mogla. Pogled mu je putovao niz moj
vrat ostavivši stazu trnaca na njemu. »Ali bio sam ozbiljan kada sam rekao da ćeš,
kada to napravim, znati što to znači.«
Zakoračio je bliže, vršci njegovih cipela dodirivali su moje, tijela su nam se
gotovo dodirivala. Oslonila sam svoje ruke na njegove, nisam si više vjerovala
kad sam vidjela koliko se tresem. Koliko drhtim.
»Znaš li sada, Catalina?« Nos mu je okrznuo moj obraz, od čega mi je
preskočio dah. »Znaš li što ovo znači?«
Aaron mi je ustima dodirivao obraz i opustila sam leđa, ramena nabila uza zid
iza sebe. Razdvojila sam usne, odgovor mi je zapeo negdje u grlu.
Drhtavo je uzdahnuo, tijela ukočenog od obuzdavanja. »Odgovori mi, molim
te.«
Položio je čelo na moje i vidjela sam kako mu trepavice zakrivaju taj ocean u
kojem bih se rado utopila da mi dopusti. Zatvorenih očiju, još mi se malo približio,
usne su mu se gotovo spojile s mojima.
»Skrati mi muke, Catalina«, procijedio je i drhtavim mi rukama obavio
zatiljak.
Moje srce - moje siroto srce - podivljalo je pred očajem u njegovu glasu. Pred
neskrivenom potrebom koju sam čula.
»Stvarno«, konačno sam dahnula u njegova usta. »Ovo je stvarno«, ponovila
sam. Bilo mi je potrebno da čujem te riječi, osjetim istinu na svojoj koži. »Poljubi
me, Aarone«, rekla sam mu bez daha. »Dokaži mi da jest.«
Režanje, nevjerojatno tiho režanje izašlo je iz Aaronova grla. I prije nego što
sam uopće uspjela shvatiti kako je taj zvuk prodro duboko, duboko u mene, ravno
u moju srž, Aaronove su usne bile na mojima.
Poljubio me - Aaron me ljubio - kao da je gladovao cijelu vječnost. Baš kao
zvijer koja me namjeravala proždrijeti. Njegovo čvrsto tijelo sudaralo se s mojim
u očajničkoj potrazi za onime što mu mogu pružiti.
Usne su nam se otvorile i spojile, dok su njegovi veliki dlanovi vrludali po
meni. Putovali su sve niže i niže, zaustavili mi se tik ispod struka. Ruke su mi
267
 Knjige.Club Books

poletjele na njegova prsa i uživala sam u njihovoj tvrdoći, toplini, čvrstoći i što su
bila samo moja.
Srce mi je bubnjalo, a taj mi se zvuk popeo uz grlo kada sam uz vrške svojih
prstiju osjetila da se Aaronovo srce ponaša isto.
Zvuk je nagnao Aarona da se svojim bokovima stisne uz mene. Da me nagradi
vlastitim divljim zvukom. Rukama me zgrabio za struk, približio me još više sebi,
zbog čega sam osjećala vrelinu njegove krutosti na svojem trbuhu, što je iz mene
izbilo još jedan jauk.
Aaron, Aaron, Aaron, činilo se da mi je um zapjevao dok mi je tijelo drhtalo
od eksplozije osjećaja.
Rukama je vrludao tkaninom moje haljine, povlačio ih mojim leđima, a sve
to dok mu je jezik plesao uz moj.
Još jedan pritisak njegovih bokova o moje i tijelo mi se otrgnulo kontroli,
odašiljalo je sve više i više vreline koja mi se nakupljala između bedara.
Aaronove su se usne odmaknule od mojih, otkrivši da je disao silovito koliko
i ja. Bez gubljenja ijednog trenutka, poljubio me na mekano mjesto između moje
vilice i vrata. Pogledala sam u mračno nebo i ogolila mu vrat. Ispustila sam još
jedan jauk, zanesena povjetarcem s mora.
»Taj zvuk«, dahtao mi je Aaron u tijelo. »Taj me zvuk prokleto izluđuje.«
Ludost - o tome se radilo. To mi je kolalo žilama.
Ljubio me uz grlo, zatim oko uha gdje je ostavio malene ugrize od kojih mi
je krv podivljala. Tutnjila cijelim tijelom. Rukama sam se popela uz njegova
široka prsa i dosegnula mu zatiljak. Prstima sam mu promrsila kosu, nježno je
povukavši kada mi je počeo grickati ušnu resicu. Kada je zubima prešao preko
nje, povukla sam ga jače.
»Drži se za mene, mala.« Žustrim me pokretom Aaron podignuo s poda, noge
sam obavila oko njega, a ruke omotala čvršće oko njegova vrata.
Negdje u primozgu zabrinula sam se zbog haljine, da nije dovoljno prozračna
ni tanka da dopusti da ga osjetim. Aarona. Njega cijelog.
Svaka je sumnja isparila kada se ponovno stisnuo uz mene. Leđima sam bila
stisnutija uza zid i cijelog sam ga osjetila među nogama.
Vreo - bio je tako vreo i tvrd.
»To nije dovoljno. Još«, preklinjala sam. Željela sam još, još, još. Rastrgat ću
haljinu na komadiće ako bude potrebno.
Dok je micao bokovima u jednom čvrstom pokretu od kojeg sam vidjela sve
zvijezde, njegove su usne ponovno pronašle moje, prigušivši još jedan od mojih
jauka.
»Mučiš me, Catalina«, rekao mi je uz usne.
Moj se stisak uz njegov vrat pojačao u pokušaju da ga još više približim. Još.

268
 Knjige.Club Books

»Znam«, procijedio je i još se jednim pokretom bokova nabio uz mene te me

gotovo gurnuo preko ruba. Aaron se pritiskao uz mene, vrelina njegove krutosti
mahnito je prodirala kroz slojeve odjeće između nas.
»Još«, ponovno sam ga preklinjala. Nije me bilo sram. Učinila bih to opet. I
opet i opet.
»Tako zahtjevna.« Promukao smijeh pomilovao mi je usne. »Kad bih se
ušuljao rukama pod tvoju haljinu,« hrapavo mi je govorio uz usne dok se pomicao
i pulsirao mi među nogama, »koliko bih te vlažnu zatekao?«
Ne bi mogao vjerovati. Mislim da nikad nisam bila ovako uzbuđena, ovako
napaljena, ovako nepromišljeno očajna u želji za još.
Aaron je svojim usnama okrznuo moje, njegov je dodir bio jedva dovoljan da
me umiri. »Neću to učiniti.« Glas mu je bio promukao, okupan u želji koja mi je
preplavila tijelo. »Ne sada.«
»Zašto?« dahnula sam.
»Jer si ne bih mogao pomoći«, zarežao mi je na uho. Još je jedanput zaljuljao
svojim bokovima i pritisnuo me jače o hrapavu površinu iza mojih leđa. »A prvi
put kad uđem u tebe, to neće biti brzinski seks uza zid.«
Zacviljela sam na njegove riječi. Na gubitak toga što je upravo tako zorno
oslikao u mojem umu. Dala bih bilo što da uđe duboko u mene. Možda tada ne
bih osjećala ovakvu prazninu usred grudi.
Ponovno je položio čelo na moje. Svaki je pokret bolno priveden kraju.
»Umro bih kao sretan čovjek kada bih te mogao dovesti do vrhunca sada, na licu
mjesta«, prošaptao je Aaron, od čega sam zadrhtala. »Ali mogao bi netko proći i
vidjeti nas, a to je povlastica koju želim samo za sebe.«
Uzdahnuvši, prošla sam mu prstima kroz kosu i zatim oko vrata sve dok mu
nisam obuhvatila lice. Polako sam se urazumila. »U pravu si.«
Zlovoljno sam napućila usne.
Koža oko plavih očiju koje su zasjale kao nikad prije nabrala se od osmijeha.
»Pogledaj ti to«, rekao je prije nego što me čvrsto poljubio. Itekako prekratko da
bih bila zadovoljna. »Budalaste, lude ideje past će mi na pamet ako se tako lako
počneš slagati sa mnom.«
- Zbog toga se moje durenje tek malčice ublažilo, možda je izvirio i smiješak.
I baš kada sam razmatrala da ponovno napućim usne, sjetivši se koliko sam još
uvijek bila uzbuđena, opet je sagnuo glavu i poljupcem odagnao ostatak te
zlovolje s mojeg lica.
»Idemo. Tvoja se obitelj vjerojatno pita gdje smo.« Polako me spustio na tlo.
Zatim je prstima okrznuo nekoliko pramenova kose koji nisu bih na svojem
mjestu, nadlanicom mi je milovao obraz prije nego što je zakoračio unatrag.
»Savršeno«, rekao je pogledavši me od glave do pete.
A ta mi je riječ stigla ravno do srca.

269
 Knjige.Club Books

Ponudio mi je ruku i prihvatila sam je iste sekunde. Činilo se da sam zahtjevna

žena. A kada se radilo o Aaronu, uzet ću od njega onoliko koliko mi je voljan
pružiti. A onda ću možda preklinjati za još.

270
 Knjige.Club Books

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Usplamtjelo. Upravo sam se tako osjećala.

Takvom me učinio Aaron. Zapalio me. Otkrio je ono, sada sam shvatila, što
je dugo tinjalo u meni.
Sve što se bunilo duboko u meni nije od jučer, ni od nevjerojatno jake tjelesne
povezanosti. Ono što je uzrokovalo ovu pobunu već je bilo ondje, zakopano.
Držala sam to zatomljeno pod težinom raznih možda, strahova i sumnji. Potisnula
i vlastitom tvrdoglavošću. Ali sada kad je izbilo, izašlo na površinu i izlilo se iz
mene pomiješano s potrebom i željom i nečim uzbudljivim i potpuno strašnim,
znala sam da sam dosegnula točku s koje nema povratka. Neću to moći zatomiti,
gurnuti u stranu niti više zanemarivati.
A mislim da to nisam ni željela.
Ne nakon što sam okusila ono što bi moglo biti moje. A ne govorim samo o
Aaronovim usnama. Prvi put nakon što smo sletjeli u Španjolsku, svaki dodir,
pogled, osmijeh ili riječ bili su stvarni. Nakon onoga poljupca Aaron bi mi
pomilovao ruku svojom nadlanicom zato što je tako želio. Svaki put kada me
lagano poljubio u rame, bilo je to zato što nije mogao odoljeti. Kada bi me
privio bliže i šapnuo mi nešto na uho, nije to bilo zbog moje obitelji i zbog uloga
koje smo igrali. Bilo je to zato što je želio da čujem kako misli da lijepo izgledam
i kako je sretan što sam mu u naručju.
Plesali smo satima. Ovoga puta ništa nam nije visjelo nad glavama i ljubila
sam osmijeh namijenjen samo meni. Više od jedanput. Jednostavno nisam mogla
odoljeti.
Odlučila sam da ću večeras ostati u našem mjehuriću i nositi se s onim što nas
očekuje u New Yorku kada se vratimo onamo. Večer je bila naša.
Aaron je zatvorio vrata sobe iza sebe, a ja sam zurila u njega sa svojeg mjesta
na rubu kreveta. Upravo smo ušli u stan i odlučila sam odmoriti drhtave noge i
bolna stopala dok on ode po vodu u kuhinju.
Jedna mu je ruka bila iza leđa pa sam nagnula glavu u iščekivanju. Nasmiješio
se i kada je otkrio što ima u ruci, gotovo sam zavikala na njega da me prestane
mučiti. Jer moje slabo srce to neće preživjeti.
Krafna, s preljevom i punjena čokoladnom kremom. Poslužili su ih kao desert
kasno u noći. A ja sam ih vjerojatno pojela više nego što sam trebala.

271
 Knjige.Club Books

»Aarone Blackforde«, rekla sam, osjetivši kako mi se nešto zapalilo u blizini

srca. »Jesi li u džepovima prokrijumčario krafne s vjenčanja?«
Njegov se smiješak pretvorio u širok osmijeh. Sramežljiv, skroman i naočit
osmijeh. A moje su se sirote grudi još više stegnule. »Znao sam da ćeš ogladnjeti.«
»Jesam«, priznala sam, ali glas mi je neobično zazvučao. »Hvala.« Prešao je
sobu i položio krafnu na ubrus na noćnom ormariću. Uhvatila sam priliku da
upozorim svoje srce da ohladi prije nego što bude prekasno i oboje stradamo.
Aaron se okrenuo kao da je znao da mi treba još minuta da se saberem. Ali
umjesto da to učinim, zaljubljeno sam piljila u njegova leđa. Gledala ga kako se
izvlači iz sakoa i pažljivo ga polaže na jedinu stolicu u sobi. Opasne su mi se misli
počele nakupljati u glavi i spustile se na dno želuca. Kada se Aaron napokon
okrenuo prema meni, baš kada je otpetljavao čvor svoje kravate, te su mi
se opasne, nepromišljene misli vjerojatno ocrtavale na licu.
Pogledi su nam se spojili i crvenilo koje nisam mogla kontrolirati uspelo mi
se uz vrat do obraza. Ironično je što sam mu proždirala usne prije nekoliko sati, a
sada me puki pogled na njega bacio na glavu.
Nemirna i rumena, skrenula sam pogled i naslonila se, posegnula za svojim
stopalom. Prsti su mi bili nespretni i obrađivali su remenčić prelijepe, ali bolne
cipele s visokom potpeticom. Uzdahnuvši frustrirano, petljala sam s tankom
vrpcom oko gležnja neugodno dugo.
Osjetila sam kako se Aaron približava, točno ondje gdje sam se nalazila, kako
sjeda na krevet dok neuspješno pokušavam otkvačiti kopče svoje cipele. Ako je
mislio da je moj problem smiješan ili apsurdan, nije rekao. Umjesto toga, kleknuo
je ispred mene i položio dlan preko mojih ruku, zaustavivši moje pokušaje.
»Pusti meni«, rekao je. »Molim te.«
I jesam. Shvatio je da ću mu dopustiti bilo što ako zamoli.
Aaron je snažnim prstima otpustio tanke remenčiće i polako skinuo cipelu.
Ubijao me nježnošću koje mi nikad - u cijelom životu - neće biti dosta. Rukama
mi je uhvatio stopalo i položio ga na svoje bedro. Samo taj pokret, dodir mojeg
tabana i njegove noge, imao je moć da me uzbudi.
I jest. Potpuno me oslobodio dok su mi Aaronovi prsti klizili do gležnja,
putem masirali i opuštali napetost, oduzimali mi dah.
Te ruke. Što su mi te ruke tek mogle učiniti ako su ovi jednostavni dodiri slak
električne munje uz moje noge, ravno do one zanemarene točke nisko u mojem
trbuhu.
Moj um, neprijatelj kakav je ponekad i bio, odlučio je da je ovo pravi trenutak
da me podsjeti kako je prošlo mnogo vremena otkad sam bila intimna s nekim. A
Aaron... Pa, čovjek ga samo treba pogledati da zna kako vjerojatno ima više
iskustva od mene. Svatko bi. Jedva da sam izlazila nakon Daniela i...
»Opusti se.« Dubok glas vratio me u trenutak. Aaronovi prsti još uvijek su mi
nježno masirali gležanj, opuštali mi ukočene mišiće. »Ne očekujem ništa od tebe
272
 Knjige.Club Books

večeras, Catalina.« Podignuo je glavu prema meni i pogledi su nam se sreli. U

njegovim plavim očima bila je samo ozbiljnost. »Prije, kad sam te poljubio,
zanio sam se. Malo sam se prenaglio i žao mi je zbog toga.«
Razdvojila sam usne, ali ništa nije izašlo.
»Moraš nešto reći, dušo. Vrlo si tiha i to me počinje plašiti.«
Dušo. Taj dušo mi je činio svašta. Sviđao mi se. Previše.
»Nemaš se zašto ispričavati.« Doista sam se snažno trudila progutati sve one
glupe nesigurnosti. »Zato, molim te, ne ispričavaj se.« Pogledala sam ga u oči.
»Bio si savršen. Ti... Stvarno jesi.«
Taj posljednji dio izašao mi je iz usta kao ništa više nego šapat. Plavetnilo
Aaronovih očiju se prigušilo, potamnilo od odlučnosti. Ostalo je tako na trenutak
koji se protezao i protezao dok nije pročistio grlo i nastavio s masažom.
Prešavši na drugo stopalo, ponovio je postupak, položio je lijevu cipelu na
pod pokraj prve. Masirao mi je petu, vršci prstiju penjali su mi se i uz gležanj. I
tek nakon što je završio s masažom tih mišića i tetiva, progovorio je: »Evo,
gotovo. Sada te moramo izvući iz te haljine i bit ćeš spremna za krevet.«
I to je bio razlog.
Skromne riječi, nježnost kojom mi je ogolio stopala i način na koji je
podignuo pogled prema meni iz svojeg položaja na podu, kao da je njegov jedini
cilj osigurati da sam ja zbrinuta. Sve je to prelomilo nešto u meni.
Sigurna sam da sam čak i začula zvuk lomljave koji je prerezao tišinu sobe
napola.
»Ne.«
Uspravio je ramena, pogled mu je bio u razini mojih očiju. »Onda mi reci.«
Ukočio je vilicu. »Reci mi što želiš.«
Umjesto da to izgovorim, posegnula sam i položila ruku na njegov zatiljak.
Povukla sam ga u pokušaju da ga približim. I Aaron mi je dopustio, dao mi je da
mu pokažem gdje ga želim. Lica su nam bila odvojena samo nekoliko centimetara.
Moje sjećanje na okus njegovih usana bilo je presnažno da mu dulje odolijevam.
Još uvijek na koljenima, Aaron se približio. Položio je torzo između mojih
nogu, a ruke sa svake strane. Tik pokraj mojih bokova.
»Što još?«
Čula sam mu želju u glasu. Gotovo sam je mogla okusiti.
Nesposobna zaustaviti se, povukla sam vršcima prstiju pramenove njegove
crne kose na zatiljku. Tebe, rekla sam mu uz trzaj, nesposobna izgovoriti i riječ
više.
»Moram te čuti kako to izgovaraš«, dahtao mi je u usne još uvijek ih ne
zapečativši poljupcem.

273
 Knjige.Club Books

Drugu sam ruku položila na njegovu nadlakticu i osjetila kako su ti oblikovani

mišići, skriveni ispod tkanine njegove košulje, obuzdani. Kao da se suzdržava
približiti.
»Reci mi što želiš«, ponovio je, glas mu je gotovo puknuo.
»Tebe«, progovorila sam hrapavo, brana je popustila. »Želim sve što si mi
spreman dati.«
Trebala sam da mi se približi, da smanji razmak između nas, ukloni ga. Da se
popne na mene dok se obrisi naših tijela ne zamute. »Želim tebe.«
Nikad u životu nisam ni pomislila kako će zadihane riječi poput mojih biti
ključ nečega tako moćnog. Rika je pobjegla iz Aaronova tijela, pogled mu je
postao divlji. Glad kakvoj nikad nisam svjedočila - čak ni maloprije, kada smo se
poljubili - ukopala se u njegovo lice i zamijenila bolni izraz.
»Dat ću ti cijeli svijet«, rekao mi je uz usta. »Mjesec. Jebene - zvijezde. Što
god poželiš, tvoje je. Ja sam tvoj.«
Tada je cijeli moj svijet eksplodirao. Aaronova su usta bila uz moja, u tom
dodiru nije bilo ničeg mekanog. Razdvojio mi je usne, jezikom zaronio unutra dok
su mu se ruke polako penjale uz moja leđa.
Privukao me k sebi, ostavio mi stražnjicu položenu na rubu kreveta. Noge
sam omotala oko njegova struka, malo previsoko da ostvarim onaj spoj za kojim
sam najviše žudjela - zbog kojeg sam znala da ću vidjeti zvijezde koje mi je
upravo obećao.
Glava mi se otela kontroli, osjećaj njegova snažnog tijela između mojih
bedara svladao me, opio, dražio. Željela sam zauvijek ostati upravo ondje, s
Aaronom na koljenima i svojim tijelom omotanim oko njega. S njegovim usnama
na mojima. Njegovim rukama u mojoj kosi.
Ne. Željela sam više od toga, ali prvo je sva ta odjeća trebala nestati.
Aaron me povukao bliže prsima, od čega mi se tijelo uzburkalo, tražilo je
dodir za kojim sam žudjela. Ne prekinuvši poljubac i tijela stisnutog uz moje,
ustao je na svoje snažne noge i povukao me gore sa sobom. Držeći mi noge oko
svojeg struka, smjestio me upravo ondje gdje sam željela biti, toliko da sam
iskakala iz kože. Poslao je vihor zadovoljstva kroz svaku stanicu u mojem tijelu
uz izluđujući dodir svoje krutosti smještene između mojih bedara. Toplina
njegovih ruku na mojoj stražnjici probijala se kroz tkaninu moje haljine, toplina
njegova uda pulsirala je mojim središtem. Vreo, tako vreo da me koža pekla.
U dva koraka Aaron me pribio uza zid. Pritisnuo se u moje središte, samo
jedanput, i to je istrgnulo iz mene bolan jecaj.
»Reci mi ako želiš da prestanem«, protisnuo je uz moje usne, ukočenog i
čvrstog tijela pod mojim rukama. »Reci mi što je u redu da činim.«
Pogurnuvši svoje bokove uz mene kako bi me držao uza zid i dozvavši mi
pred oči zvjezdano nebo zanosa, povlačio je ruke mojim tijelom. Stao je kada je

274
 Knjige.Club Books

dosegnuo moje grudi, dugačkim je prstima pomilovao tanku tkaninu koja ih je

prekrivala.
»Je li ovo dobar osjećaj, dušo?« hrapavo je rekao.
Kimnuvši, povila sam leđa i gurnula ih u njegove ruke. Ruke koje nisu gubile
ni sekunde u prihvaćanju moje ponude. Aaron mi je polako masirao grudi, palcem
je milovao tkaninu koja mi je prekrivala bradavice. Nagon da strgnem haljinu sa
sebe osvetnički se vratio. Morala sam se boriti sa svojim rukama da ne otkriju
kožu kako bi me mogao dirati. Ne glupu haljinu. Mene, mene. Samo mene.
Kao da mi je pročitao misli, Aaron je rukama poletio prema mojim ramenima.
Dohvatio je naramenice haljine, nježno se igrao finim materijalom prije nego što
je upitao: »Mogu li skinuti ovo?«
Njegova pažljivost, njegova beskrajna briga da mi bude udobno kidala je
nešto u mojim prsima - nešto što sam se bojala da se više nikad neće, jednom kad
se sruši, vratiti na ono što je bilo.
»Da«, rekla sam mu. Začula sam užurbanost u svojem glasu.
Uhvativši me potpuno nespremnu, umjesto da mi spusti naramenice, Aaron
mi je rukama kliznuo niz struk i odmaknuo me od svojeg tijela. Položio me na
pod, a moji su prsti otplovili s njegova vrata na prsa zbog razlike u visini.
Namrštila sam se na taj gubitak i podignula pogled. Jedva sam primijetila
Aaronov tihi hihot i blistav osmijeh kada su me ta dva velika dlana položena na
moje bokove okrenula. Žustro.
Rukama sam se naslonila na zid.
Njegov mi je dah milovao zatiljak, poslao je trnce u galopu niz moje tijelo.
Snažni su prsti posegnuli za smičkom haljine na donjem dijelu mojih leđa. Spustio
ga je, izvirilo mi je donje rublje ako sam se dobro sjećala koliko nisko ide
zatvarač.
Osjetila sam kako teško gutam baš kada sam začula prigušen zvuk iz Aarona.
Njegovi su se prsti polako uspinjali uz moju kralježnicu i poletjela je gomila
trnaca. Kada je dosegnuo naramenice na mojim ramenima, povukao ih je dolje.
Haljina je skliznula niz moje tijelo i na pod, ostavivši me samo u gaćicama. I,
Bože, nikad nisam bila sretnija što sam nosila haljinu s ušivenim grudnjakom.
Pogledavši u njega preko ramena, zatekla sam zabrinut izraz koji je nagrdio
njegovo naočito lice. Nesvjesno sam pokušala okrenuti tijelo, ali Aaronove su me
ruke obavile. Jedna mu je ruka sletjela na moj trbuh, a druga je došla na moj bok.
Privukao me sebi, vrelina njegova tijela na mojim golim leđima preplavila mi je
osjetila.
Spustio je bradu na moja ramena. »Daj mi minutu«, dahnuo mi je na uho.
Nakon što se nekoliko sekundi nijedno od nas nije pomaknulo ni centimetra i
sve upijajući, osjetila sam njegove usne na svojem vratu.

275
 Knjige.Club Books

»Pokušavam usporiti, Lina. Kunem se da je tako«, nastavio je, a ruka mu je

plovila mojim trbuhom. Palac mu je milovao moje dojke. »Ali lud sam za tobom.«
Vršak prsta okrznuo mi je bradavicu izmamivši stenjanje. Cime sam zaslužila
i njegovo zauzvrat. Ruka položena na mojem boku skliznula mi je na bedro, blizu
ruba mojih gaćica. Tek nekoliko centimetara od točke u kojoj se skupljala vrelina
koja mi je kolala tijelom.
»Umirem za time da proučim svaki dio tvojeg tijela.« Uzeo mi je bradavicu
između svojeg kažiprsta i palca i nježno povukao.
Zacviljela sam, razorena. Uništena.
»Da te zapamtim.« Glas mu je plesao s istim očajem koji je jurio mojim
trbuhom. »Želiš li to?«
»Da.« Glas mi je zvučao krhko, kao što bi bio i moj razum da mi ovo uskrati.
»Trebam tvoj dodir.«
Aaron je zagunđao, prsa su mu zatutnjala od tog zvuka. Ruke su mi poletjele
natrag, završivši na njegovim ramenima, izvila sam svoje tijelo da ga uzme.
Rukom me povukao bliže, stražnjica mi se nabila na njega.
Ljuljao je svojim bokovima, a zatim je rukom prošao gore-dolje uz moje
bedro. »Otvori se za mene«, zatražio je u moj vrat dok mi je razmicao noge svojim
koljenom odostraga, raširivši me da si omogući lakši pristup. »Da napokon
provjerim koliko si vlažna.«
Prsti su mu se ušuljali ispod ruba mojih gaćica, milovali su mi kožu, noge su
mi zadrhtale od užitka tog moćnog dodira.
Aaron mi je držao bok stisnutim, povlačio me unatrag uz svoju erekciju i
osjetila sam ga kako pulsira uz mene, čak i kroz tkaninu njegovih hlača.
Nastavivši svoj put, prsti su mu konačno pronašli moje vlažne pregibe, pritisnuvši
ih samo na trenutak i zatim polako kliznuvši prema dolje.
Razdvojila sam usne dok mi se jauk penjao tijelom. Nikad u životu nisam bila
ovoliko vlažna i napaljena.
»Jebote.« Aaronova psovka bila je više od pukog draženja. »Sve ovo za
mene?«
Jesam li uspjela procviljeti pozitivan odgovor, nisam znala. Ali pretpostavila
sam da je Aarona zadovoljilo što god da sam odgovorila. Jer njegovi su se prsti
micali gore-dolje po mojim pregibima, premazivali sve mojim užitkom,
pretvorivši mi tijelo u užarenu lavu.
»Ako gurnem prste u tebe, izgubit ću kontrolu«, rekao mi je dubokim i
mračnim tonom. Upozorenje, obećanje. »Je li to nešto na što si spremna?« Palcem
je počeo kružiti oko mojeg klitorisa što me umalo srušilo na koljena.
Svinula sam leđa. »Aarone.«

276
 Knjige.Club Books

Glas mu se još više snizio. »To nije odgovor, dušo.« Ubrzao je rad prstiju od
čega mi se zavrtjelo. »Želiš li svršiti pa da te držim dok ne zaspiš?« Drugu je ruku
podignuo do moje dojke i dražio mi bradavicu. »Ili želiš da te osvojim njime?«
Tako naređivački, a opet tako jebeno obzirno. Cijeni me, obeščašćuje me. On
je bio sve što trebam. Sve za čime je moje tijelo žudjelo i što je mojem srcu
nedostajalo.
Posljednji put večeras, kako ću uskoro saznati, rekla sam mu ono što je htio
čuti. Istinu koju sam čuvala pod ključem duboko u sebi. »Spremna sam, Aarone.«
Prinijela sam svoju ruku njegovoj koja je djelomično bila prekrivena gaćicama.
»Uzmi me. Cijelu.« Učvrstila sam svoj stisak na njemu i pritisnula naše ruke uz
svoje središte. »Uzmi me.«
Aaron nije gubio vrijeme. Jednim je prstom žustrim pokretom uklizao u mene,
jecaj se oblikovao u dubini mojih prsa na tu blaženu najezdu.
Bože. Toliko je prošlo otkad je ondje bilo išta drugo osim mojih prstiju.
»Cijediš se, dušo. Cijela za mene.« Aaron je i dalje nasrtao unutra, dodao je
drugi prst i time mi uzrokovao svijetle točkice pred očima. »Cijela si moja.«
Nešto se u meni rasplelo i širom me otvorilo. Guralo mi tijelo prema rubu.
»Aarone. Ovo... Ovo je previše.«
Dahtala sam. Dahtala sam jer sam izgubila kontrolu nad vlastitim tijelom.
»Nije previše. Ovo je osjećaj stvarnosti«, promrmljao mi je u vrat dok mu je
druga ruka milovala moju dojku.
Bila sam tako blizu toga da se prevrnem. Milijun različitih vrsta osjećaja
pljuštalo mi je na tijelo, širilo se sa svake točke koju mi je Aaron dirao. Usijecalo
se u mene. Način na koji je nabijao svoje prste u mene. Ili kako se igrao vršcima
mojih grudi Ljuljanje njegovih bokova uz moju stražnjicu u ritmu s poniranjem
njegove ruke. Sve je to bilo previše. Previše.
»To je to. Osjećam kako mi stežeš prste.« Njegove su me riječi gurnule malo
bliže rubu. Svaka sekunda ovog blaženog mučenja zasljepljivala me s još užitka.
»Jaši ih, mala. Svrši na njih.«
I jesam. O, Bože, jesam. Prevrnula sam se preko ruba. Zavrtjelo mi se u glavi,
udovi su mi ostali bez sve snage. I dok sam stenjala i cviljela besmislice
pomiješane s Aaronovim imenom, njegovi su se prsti i dalje zabijali u mene.
Razvlačio je, proveo me kroz ovo dok napokon nije usporio i stao u mojem još
uvijek pulsirajućem središtu. Nakon nekoliko sekundi, možda i nekoliko minuta,
Aaron je izvukao prste iz mene. Nagnuvši glavu u stranu, podignula sam pogled
jer sam željela vidjeti njegovo lice. Njegovo naočito lice i morsko plave oči.
Zatekla sam ga kako gleda dolje u mene uz nov smiješak. Takav još nisam vidjela.
Pomiješan s glađu i željom i nečim drugim. Nečim moćnijim od svega toga.
Vjerojatno s iscrpljenim i blaženim pogledom na licu, gledala sam ga kako
podiže prste koji su prije nekoliko trenutaka bili u meni i stavlja ih u usta. Zatvorio
je oci i izobličio lice u izraz koji nikad neću zaboraviti. Izraz koji će mi se usjeci
277
 Knjige.Club Books

u pamćenje do kraja mojeg vražjeg života i koji će me proganjati u mokrim

snovima koje ću početi sanjati.
Aaron je zastenjao, otvorio oči i pronašao moje. »Mogao bih svršiti samo od
tvojeg okusa. S tobom ovako, u naručju.«
Tako iskonski, tako temeljno, tako uzbudljivo.
Nisam mogla ni sročiti odgovor, pomaknuti se. Mora da je to vidio jer je
jednom rukom otišao ispod mojih nogu, a drugom oko mojih leđa. Podignuo me
s poda, odnio na krevet i položio na baršunastu posteljinu.
Aaron je stajao s jedne strane kreveta, prstima je poletio prema gumbima
svoje košulje.
Kada ju je otkopčao, prsa su mu izvirila iz tkanine. Ruke su me svrbjele od
želje da ga dotaknem. Zelja mi je strujala tijelom. Neću mu dopustiti da mi to
oduzme. Željela sam tu povlasticu da ga svučem. Puzala sam preko kreveta prema
njemu, pogleda uprtog u taj sljedeći gumb. Uspravila sam se na koljenima
kada sam došla do njega.
»Ja želim to učiniti.« Moje su ruke zamijenila njegove, neizmjerno sam
uživala u svakom gumbiću koji su moji prsti otkopčali. Jedan po jedan,
napredovala sam mu niz torzo. Osjećala sam kako su se Aaronova prsa nadimala
i spuštala, dah mu je teško ulazio i izlazio. Kada sam završila, skinula sam mu
košulju i bacila je na pod.
Ako sam mislila da njegova prsa nemaju nedostatka onoga dana kad sam ih
prvi put vidjela, sada - uza sve drugo, uza sve moćne osjećaje koji mi bruje u tijelu
- bila su jednostavno božanstvena. Spustila sam dlanove na zategnutu kožu i
odbačena sam ravno u raj.
Vršcima prstiju pamtila sam svaku izbočinu i udubinu, svaki centimetar tijela
koje se doimalo isklesanim u kamenu. Čvrsto, glatko, veličanstveno.
On cijeli za mene.
Noktima sam mu milovala prsa i dosegnula trbuh, Aaron je drhtao pod mojim
dodirom. Nisam bila zadovoljna, kliznula sam prstima niže, slijedila sam usku
stazu od tamnih dlaka. Pogledom sam opčinjeno proždirala svaki svoj pokret.
Bože, nikad se neću umoriti od ovog prizora. Prizora njega u mojim rukama.
Došavši do gumba na njegovim hlačama, podignula sam pogled. Baš na
vrijeme da vidim kako Aaron steže čeljust, plavetnilo u njegovim očima se
zastaklilo. Vršcima prstiju okrznula sam ga niže, osjetila sam ga tustog i vrelog
kroz tamnu tkaninu njegova odijela. Zastenjao je uguravši mi bokove u ruke.
Koljena su mi zaklecala pod vlastitom težinom, ošamućena sam dlanom
prelazila preko njega.
Aaron je spustio glavu, usne su mu pale na moj obraz koji je okrznuo
poljupcem. Podignuo je ruke i položio ih na moje. Zajedno smo petljali oko
gumba i uspjeh. Sljedeći je bio zatvarač i ja sam...

278
 Knjige.Club Books

Oklijevala. Smrznula se.

Iako sam osjećala da ću se rasprsnuti ako ne spustim taj zatvarač, oklijevala
sam. Prsti su mi se zatresli od pomisli.
Učinit ćemo ovo. I jebote... Osjećam da je ovo više od seksa. Osjećam da je
mnogo više.
»Što ne valja, dušo?« prošaptao je Aaron uz moj obraz.
Podignula sam pogled i proučila mu lice. Kako sam mu mogla reći da je sva
moja hrabrost nekako umrla? Da mi se ruke tresu od želje, ali da sam shvatila da
zapravo ne znam što radim? Što mi radimo?
Aaron je uzdahnuo, čeljust mu je odražavala odlučnost. Nešto je sjelo na svoje
mjesto.
Uzeo je moje ruke i položio ih iznad svojih prsa. »Srce mi kuca tisuću na sat.
Osjećaš li to?«
Kimnula sam, nešto se mojeg straha otopilo.
Zatim je uzeo moje ruke i prinio ih svojoj muškosti. »Osjećaš li i ovo, Lina?
Osjećaš li koliko sam tvrd?« Naglasio je oba pitanja nabivši svoje bokove u moje
dlanove.
Izdahnula sam kroz nos na pulsirajući dodir.
»Da. Sve je to zbog tebe. Ti si ga ovako ukrutila. I zbog tebe mi srce želi
iskočiti već od kratkog dodira ili jednostavnog pogleda. Ali ne moraš se toga
bojati. Zajedno smo u ovome, sjećaš se?«
Njegove su riječi potaknule nešto u meni, otkrile potrebu ispod tih iznenadnih
nesigurnosti. Sumnji. Strahova.
Spustila sam glavu i utisnula mu poljubac iznad srca. »Jesmo.« Zatim sam
pomaknula ruku preko tkanine njegovih hlača primivši ga u dlan. Sasvim polako.
Aaron je zastenjao, a ja sam osjetila kako njegove usne ponovno padaju na
moj obraz. Onamo je utisnuo ohrabrujući poljubac. »Izvadi ga.«
Poslušala sam. Bila sam njemu na milost i nemilost. Učinila bih sve što traži
od mene. Pa sam mu otkopčala hlače i zagledala se u izbočinu u njegovim
boksericama. Slijedila sam njegov zahtjev i spustila mu hlače i bokserice. Tek
toliko da ga oslobodim. Prstima sam kružila oko njega, jedan jedini put sam ga
pomilovala.
Iz Aaronova tijela izašao je prigušen zvuk. »Isuse, kako je to dobar osjećaj.«
Ponovno sam ga pomilovala, naslađivala se osjećajem pod svojim prstima,
osjećala ga glatkog i krutog kako pulsira od mojeg dodira. Pitala sam se kakav će
biti osjećaj pod mojim jezikom. Slijedila sam svoj iznenadni nagon, nagnula se i
začula Aaronovo dahtanje na tu iznenadnu promjenu položaja. Položila sam
usne na njega, kružila, dodirivala ga jezikom.
Bože. Sva mi se krv nakupila dolje u središtu, želja mi je pulsirala i probadala
sva osjetila.
279
 Knjige.Club Books

Primivši me za kosu, Aaron me nježno povukao. »Dušo.« Ponovno me

povukao za kosu. Ovoga puta povukao je bokove, tek toliko da prestanem. »Želim
ovo - doista - ali neću ti večeras svršiti u usta.«
Premjestio je ruke na moja ramena i povukao me gore. Mahnito, žustrim
pokretom, položio me na leđa. Riješio se svojih hlača i bokserica.
Aaron je gol.
Bio je čvrst i ugodan. Velik. Moćan. Savršen. I cijeli za mene.
Na tu pomisao zastao mi je dah.
Gladne plave oči u kojima bih se rado izgubila prelazile su mi tijelom od glave
do pete dok sam ležala na krevetu. Baš kao što sam i ja željela napamet naučiti
linije njegovih napetih ruku i prsa, zapamtiti tu nabreklu debljinu od koje sam
oblizivala usne, upamtiti ta moćna bedra koja su me oduvijek izluđivala.
Željela sam sve to usjeci u pamćenje. Sačuvati zauvijek.
Aaron je otišao do svoje kozmetičke torbice koja je stajala na noćnom
ormariću ispred kreveta i dohvatio paketić u foliji.
Prišao je krevetu i pustio da prezervativ padne na pokrivače, tik pokraj mene.
Slijedila sam sve njegove pokrete, opčinjena, nesposobna pomaknuti se.
Spustivši pogled uz vatrenu žestinu, Aaron je rukom obujmio svoj ud i počeo
pumpati. Jednim čvrstim pokretom.
»Ne znam kako ću ovo izvesti polako«, hrapavo je izgovorio, još jedanput
grubo i snažno šakom obujmivši svoju muškost.
»Onda nemoj«, preklinjala sam proždirući prizor pred sobom. Suzdržavala
sam se da ne navalim na njega. »Nemoj ovo izvesti polako. Želim te cijelog. Oko
sebe. U sebi. Svugdje.«
Prije nego što sam uopće shvatila što sam rekla, Aaron je bio na meni, njegova
su usta proždirala moja. Proždirala mene. S bokovima između mojih raširenih
nogu koje sam mu omotala oko struka. Njegova se pulsirajuća erekcija smjestila
uz mene.
»Ovo mora nestati. Odmah«, zarežao mi je na uho dok je prstima petljao oko
tanke tkanine mojih gaćica.
Sljedeće što sam znala je da su bile na podu, a Aaron se ponovno smjestio
između mojih bedara, ovoga puta bez ičega između nas. Upravo ondje gdje sam
ga trebala. Kamo se činilo da pripada. Kleknuo je i omogućio mi pogled na svoje
veliko i čvrsto tijelo.
Dah mi se ubrzao. Krv mi je uzavrela.
Posegnuo je za prezervativom, rastrgao pakiranje i navukao ga, pogleda
prikovanog uz moj.
»Ti si nešto najljepše što sam ikad vidio, dok ležiš ovdje. Cijela za mene.«
Pogled mu je omekšao, prodrijevši mi u srce i izvukavši nešto, ostavivši iza sebe
malenu prazninu. Za koju nisam bila sigurna da ću je ikad više moći ispuniti.

280
 Knjige.Club Books

Aaron se sagnuo, usne su mu pale negdje pokraj mojeg boka, milovale me sve
do pregiba bedra. Ondje je utisnuo poljubac. Zatim još jedan. Zarežao je i zatim
se spustio niže, kao da si nije mogao pomoći, jezikom je zaronio u moje središte.
Dodir je bio kratak, ali moja su osjetila poletjela, stenjanje se otelo iz mene.
Užitak je eruptirao iz te točke. Proširio se poput struje, ošinuo svaki završetak
živca u mojem tijelu.
Aaronova je reakcija bila trenutačna, cijelo mu je tijelo oživjelo, uskomešalo
se. Usne su mu se uspinjale mojim tijelom i ostavljale trag vrelih poljubaca.
Nježno mi je poljupcima dodirivao čeljust, vrat, ramena. A kada je konačno
smjestio svoju težinu na mene, rukama sam mogla posegnuti samo za njegovim
licem. Približila sam ga svojim ustima i poljubila ga. Polako, ali pomno. Oboje
smo zadahtali.
»Aarone«, prošaptala sam između teških uzdaha, »je li ovo stvarno?« Nisam
mogla vjerovati, bilo je to kao u snu. Kao da ću se svakoga trenutka probuditi.
Aaron me pogledao u oči, vjerojatno je gledao u mjesto duboko u meni. Ono
kojem ja sama nisam imala pristup. Ali zauzvrat, on mi je dao taj pristup. Sve što
smo osjećali, sve što je bilo zakopano i porečeno, izašlo je na površinu. Ogoljeno.
Nismo se pretvarali jedno pred drugim. Izložili smo se.
»Ovo je stvarno koliko može biti. Kao što će išta ikad biti.« Okrznuo mi je
poljupcem usne.
Njegove riječi, ogoljena otvorenost njegova plavog pogleda, vrelina njegova
tijela, način na koji se omotavao oko mene... Od svega mi se toga srce rasprsnulo.
Svaka mi se stanica u tijelu silovito tresla i raspršila se u milijun komadića.
Mora da je Aaron osjećao isto jer su nam tijela izronila iz magle i podivljala.
Prstima i jezikom ocrtavao mi je tijelo. Usne, vrat, ključnu kost, grudi. Sve mi je
gorjelo pod Aaronovim usnama. Njegovi su se bokovi ljuljali uz moje središte,
primicao je svoju muškost, vršak je klizio svakim zamahom njegova tijela dok
nije došao do mojeg ulaza.
Kada je podignuo usne s moje opržene kože, vratio je pogled na moje oči. Bez
riječi je tražio pristanak.
»Da. Da.« Popratila sam odgovor guranjem bokova u njega. »Molim te«,
dahnula sam i ponovno gurnula. Osjetila sam kako samo malčice klizi u mene.
Nedovoljno.
Utisnuvši mi poljubac u ključnu kost, Aaron je napokon ušao u mene. Jedan
polagan i dubok potisak koji me potpuno ispunio i odaslao moju glavu, tijelo, dušu
u potpuno novu galaksiju.
»Bože«, zajecala sam, blaženo ispunjena.
Osjetila sam Aaronovo režanje uza svoj obraz. »O, jebote, mala.« Ljuljao je
bokove, povlačio se i ponovno klizio u mene, sada snažnije, izmamivši uzvik
užitka iz mene. Priljubio mi je usnice uz vrat. »Taj zvuk, Catalina.« Ponovno se
nabio. »Dokrajčit će me.« Uslijedio je još jedan.
281
 Knjige.Club Books

Ruke su mi poletjele prema njegovoj kosi, povukla sam je prstima, navela

sam ga da izgubi ostatak nadzora nad sobom.
I jest. Uz još jedno režanje, Aaron se jače nabio u mene povukavši mi cijelo
tijelo prema gore. Zastenjala sam, sigurna da ću se utopiti u valovima užitka koji
su mi zapljuskivali tijelo.
»Uhvati se za uzglavlje«, zarežao je, zgrabio mi zapešća i sam ih podignuo.
Poslušala sam, obuhvatila šipke u nadi da će izdržati napad.
»Treba mi ovo«, zajecala sam. »Trebam još.«
Aaron je navalio na mene kada se uhvatio za uzglavlje. Njegova je brzina
otpuštala sve ostatke kontrole. »Trebaš me«, zarežao je još se brže nabivši u mene.
Svinula sam leđa zauzvrat.
Snažno se ukopao u mene. Zatim je to učinio opet. »Mene trebaš.«
Bože, zar nije znao - zar nije bilo bolno očito - da je tako?
Još jedan oštar nasrtaj. »Izgovori to.«
»Da«, stenjala sam, tijelo mi je gubilo svu snagu pod valovima užitka. »Tebe,
Aarone. Trebam tebe.«
Činilo se kako je ta posljednja riječ prekinula tanku vezu s razumom za koju
se držao. I njegovi su nasrtaji izgubili sav smisao za ritam. Postali su jači, brži,
dublji. Sve odjednom. Aaron se zaneseno zabijao u mene. Tijela su nam se
sudarala dok sam se i dalje držala za uzglavlje i gledala kako se njegovo tijelo
kreće iznad mene. Klizio je u mene i van, trbušni su mu se mišići napinjali.
Njegova su se moćna ramena zategnula. Sve me to tjeralo u škripac, sve bliže
rubu.
»Želim da osjetiš kako svršavam, dušo«, rekao je Aaron prije nego što mi je
uzeo usne. Rukom je poletio prema mojim grudima, prekrio je ružičasti vrh.
»Svrši za mene«, zatražio je promuklim glasom. »Svrši na njega.«
Od njegovih riječi, njegova divljeg ritma, tijela koje je pritiskalo moje - od
svega toga kapci su mi zatreperili i zatvorili se. Tijelo me peklo. Rasplamsavalo
se svakim nasrtajem.
Očajnička mi je molba pobjegla s usana. »Aarone.«
»Pogledaj me. Želim da me pogledaš.«
Podignuo me i položio uza svoja prsa. Pomaknuo me, zaronio u mene,
podignuvši me i pritisnuvši me o sebe. Omotala sam mu ruke oko vrata i osjetila
kako vrhunac oživljava. Povukla sam ga za kosu. Snažno.
Aaron mi je povukao ruke iza leđa i omotao mi zapešća. Svinula sam leđa.
»Pogledaj se, izluđuješ me.« Ubrzao je ritam mojih bokova, način na koji me
nabijao na sebe. »Baš ondje gdje sam te i želio sve ovo vrijeme.«
Nakon dubokog i snažnog nasrtaja, Aaron je stegnuo čeljust u isto vrijeme
kada je drugom rukom posegnuo između nas, smjestivši prste onamo gdje smo

282
 Knjige.Club Books

bili spojeni. Kružio je, masirao. I prije nego što sam mogla učiniti išta u vezi s
tim, odaslao me u orbitu. Istodobno kada sam osjetila da se Aaron oslobodio
u mene.
Uzviknuo je moje ime uz životinjsku riku. Cisto, iskonsko blaženstvo šokiralo
me dok je nastavio pokrete bokovima, nasrtaji su usporili, proveli nas kroz
vrhunac. Stisnuo je ruke oko mene, zabio lice u moj vrat, obrisi naših tijela bili su
magloviti dok nije zaustavio bokove.
Ostali smo ondje, zaustavljeni u vremenu. Lupanje naših srca tijelo o tijelo i
ugodan ritam pulsa pod mojim dodirom.
Naposljetku je Aaron izašao iz mene i položio nas na bokove, ruku još uvijek
obavijenih oko mene. Ponovno me privinuo uza svoja prsa i znala sam da me
uništio za sve druge zagrljaje. Ništa se nikad neće moći usporediti s ovim.
Utisnuo mi je lagan poljubac u vrat. Zatim još jedan u obraz, gdje je neko
vrijeme zadržao usne. »Je li to bilo previše?«
Okrenula sam lice prema njegovim prsima i položila usne iznad njegova srca.
»Ne, nikako.« I mislila sam to. »Ja...« Utihnula sam, glas mi se pretvorio u šapat.
»Svidjelo mi se kako si izgubio kontrolu. Silno mi se to svidjelo.«
»Oprezno.« Osjetila sam njegovu ruku na svojoj kosi, dlanom mi je milovao
razbarušene kovrče. »Budeš U ovako savršena, povjerovat ću da si stvorena samo
za mene.«
Na tu sam se pomisao sretno osmjehnula i pritisnula usta na njegova prsa da
ne kažem što mi je na umu. Zadrži me. To je najmanje što možeš učiniti ako jesam.
Nakon nekoliko minuta Aaron se premjestio. Čvršće sam ga stegnula rukama
oko vrata. »Moram se pobrinuti za prezervativ, dušo.«
Pokušao se odmaknuti, ali odbila sam ga pustiti. Njegov smijeh došao je vedro
i sunčano i baš kao udarac u prsa. Dovoljno me omeo da se izvuče.
Zacviljela sam, razočarana i promrzla. Bila sam pohlepna kada se radilo o
maženju.
Ili sam to možda bila kada se radilo o njemu.
»Vratit ću se prije nego što trepneš, obećavam.«
Na njegovu sreću, i vratio se. A pomogao mu je i prizor kojim me počastio
hodajući sobom potpuno gol. Kada se vratio na krevet, omotao se oko mene i
privio me uza sebe. Povukao je lagani poplun preko nas i ispustio zvuk dubokog,
strasnog zadovoljstva.
Da, pomislila sam. I kod mene je tako.
»Vidiš?« rekao mi je u kosu. »Nije prošla čak ni cijela minuta.«
Uzdahnula sam u njegova prsa.
»Zahtjevna sam, u redu?« priznala sam bez srama. »Ne govorim samo o
potrebi za maženjem. Pravi sam priljepak.« Potvrđujući to, prebacila sam nogu
preko njegove, a ruku preko njegovih prsa. Ispreplela sam nam tijela.
283
 Knjige.Club Books

Nekako sam, čak i s licem zakopanim u njegov vrat, znala da se smiješi. Zatim
su mu prsa zatutnjala kao potvrda da ne čini samo to.
»Smiješ li se ti to meni?«
»Ne bih se usudio. Samo uživam u tome što si pohlepna za mnom, priljepku.«
Dlanom mi je prešao niz kralježnicu i zaustavio se na mojoj stražnjici. Stisnuo ju
je. »Ali ako ne budeš pristojna, noćas se nećemo uspjeti naspavati. A koliko god
sam zbog toga shrvan, imao sam samo taj prezervativ.«
Malčice sam olabavila stisak: »Jesi li očekivao da će se ovo dogoditi?« upitala
sam pomislivši na njega kako sprema prezervativ u svoju prtljagu. Nalet
iščekivanja uspinjao mi se pod kožom.
»Nisam«, nježno je odgovorio. Prstima mi je išao uz leđa. »Ali neću ti lagati,
velik dio mene nadao se da hoće i možda sam ga zato ostavio ondje. Ionako je
proveo ondje cijelu vječnost, pa sam mislio da neće škoditi.«
»Drago mi je što jesi«, iskreno sam mu rekla, a on je zaustavio ruku na mojem
zatiljku. Uvukao je prste u moju kosu i promrsio je. »Šteta što ih se nisi sjetio
ubaciti više.«
Zvuk koji je izašao iz Aaronova grla vratio me u život. »O, da?«
Umjesto da odgovorim na ono što sam se nadala da je retoričko pitanje - jer
kako da ne budem žalosna zbog gubitka tako nevjerojatnog seksa - drugo mi je
pitanje palo na pamet.
»Mogu li te nešto pitati?« odvažila sam se, nagnuvši se unatrag tako da mu
vidim lice.
I Aaron je nagnuo glavu kako bi susreo moj pogled. »Možeš me pitati bilo
što.«
»Kako je, pobogu, tvoj španjolski tako dobar?«
Plaho je trznuo usnama prema gore.
»Ozbiljno«, nastavila sam kako bih dobila odgovor. »Nisam imala pojma da
govoriš imalo španjolskog. Nikad mi nisi rekao da si tako dobar u tome.« Vidjela
sam kako su mu oči zasjale na taj kompliment. Svidjelo mi se što sam ja uzrok
tome. Baš kao što mi se svidjelo biti uzrokom njegova smiješka. »Kad samo
pomislim da si možda razumio kako sam te sve nazvala.«
Uzdahnuo je, obrazi su mu malo poružičastili. »Doista nisam.«
»Kako to misliš?«
»Rekla si da sve mora proći savršeno.«
Proučila sam mu lice u potrazi za značenjem toga. »Stoga, samo si... Što?
Krenuo na ubrzani tečaj prije puta ovamo?«
To je bila šala, ali Aaron je slegnuo ramenima.
Spoznaja je polako sjela na svoje mjesto. »O, moj Bože, jesi«, rekla sam ispod
glasa. Za mene. Učinio je to za mene.

284
 Knjige.Club Books

»Nije da nisam prije učio španjolski. Jesam, u školi.« Ponovno mi je posegnuo

za kosom, odsutno se igrao pramenom, motao ga oko kažiprsta. »A sada postoji
aplikacija za sve. Naučio sam dovoljno da ostavim dobar dojam. Još uvijek je
preda mnom dugačak put.«
Mora da mi se na licu ispisalo obožavanje koje sam u tom trenutku osjećala
prema njemu, jer Aaronove su me oči proučavale neobično zainteresirano.
Zatim me privio još bliže sebi, čvrsto me stisnuo uza se i poljubio u rame. Od
tog dodira njegovih usana otopila sam se poput maslaca ostavljenog na suncu.
»Kladim se da ne znam sav zanimljivi vokabular«, dodao je zazvučavši
zamišljeno. Ponovno me lagano poljubio u rame. »Najbolje riječi.«
»O.« Podignula sam usne, zainteresirana za smjer u kojem ide ovaj razgovor.
»Želiš da te naučim psovke?«
Podignula sam pogled prema njemu namrštivši se. Aaron mi je uputio
iskrivljen osmijeh od kojeg bi mi spale gaćice da sam ih imala.
»Pa, imaš sreće, ja sam sjajna učiteljica.«
»A ja sam visoko motiviran učenik.« Namignuo je. A to prokleto namigivanje
poremetilo je otkucaje mojeg srca. »Iako se s vremena na vrijeme dam pomalo
omesti.«
»Shvaćam.« Položila sam mu kažiprst na prsa i pratila kako se Aaronov
pogled na brzinu spušta prije nego što ga je vratio na lice. »Možda ti treba prava
vrsta motivacije kako bi zadržao pozornost na temi.«
Povukla sam prst prema gore, prešavši preko njegovih prsa i zatim uz njegov
vrat, slijedila sam njegovu čeljusnu liniju sve dok mu nisam dosegnula usne.
Razdvojile su se od plitkog daha.
»Ovo...« Povukla sam se prema gore i nježno mu poljubila usne. »Ova riječ u
španjolskom ima šest slova. Labios. Tus labios. Tvoje usne.«
Jedini odgovor koji mi je dao bilo je ponovno spajanje njegovih usana s
mojima. Kao da je jedini način da nauči tu riječ taj da je kuša.
»A ovo je«, rekla sam prije nego što sam razdvojila njegove usne i produbila
poljubac, dok su nam jezici plesali zajedno, »još jedna riječ od šest slova. Lengua
- jezik.«
»Mislim da mi se ta baš sviđa.« Aaron je spustio glavu, a njegova nova
omiljena riječ dosegnula mi je dojke. »A ovo? Kako se ovo zove?« rekao je nježno
prešavši ustima preko vrška.
Hihot koji se uskoro pretvorio u stenjanje izašao je iz mene prije nego što sam
uspjela odgovoriti. »To je riječ od pet slova. Pezón. Bradavica.«
Aaron je uzdisao dok je usnama išao uz moja prsa, nježno me ljubeći putem.
»Pa, radili smo na riječima od pet i šest slova.« Utisnuo mi je još poljubaca.
»Radi pridržavanja tvoje metode, trebali bismo proći kroz riječi od četiri slova.
Hoćeš li me naučiti jednu?« Aaronova me je želja dotaknula.

285
 Knjige.Club Books

Riječ od četiri slova. Ne bi trebala biti složena. Vjerojatno je bilo na tisuće

riječi od četiri slova u mojem materinskom jeziku. Ali moj je um bio podmukao i
izdao me. Cesto me izdavao. A jedina riječ koje sam se mogla sjetiti bila je vrlo
specifična. Riječ koja je, unatoč tome što nije bila previše dugačka, bila dovoljno
moćna da sve promijeni. Da promijeni ljudima živote. Da pomakne planine i
započne ratove.
Bila je to velika riječ za koju sam si obećala da je neću uputiti nikome a da
nisam uvjerena da to i mislim svakim pojedinim atomom svojeg tijela. A da nisam
sigurna.
Moja je tišina Aaronu dala savršenu priliku da nastavi istraživati moje tijelo.
Od njegovih usana srce mi je nabijalo u prsnom košu.
»Ne znam«, odsutno sam promrmljala. Preplašeno i napaljeno.
Utisnuo mi je još poljubaca zbog kojih sam se borila da uhvatim dah.
»U redu je«, rekao je kao da to doista i misli. »Možemo prekršiti pravila.
Čarolija je u tome što ih mi stvaramo.«
Revno mi je uzeo usne i na blažen trenutak mi razbistrio um. A kada smo
uzdahnuli, ponovno je spustio glavu i otvorenim me ustima poljubio iznad srca.
»Corazón«, tiho je rekao, tako tiho da mi se riječ uvukla u krv, pomiješavši se s
njom tako da više nikad ne može otići. »Srce. To je tvoje srce. Sedam slova.«
Neko sam vrijeme gledala u njegove oči, a sigurna sam da sam u njima vidjela
sve što nije izgovorio. Osvojit ću ga. I sve ono što ja nisam bila dovoljno hrabra
izreći. Uzmi ga.
Kada je Aaron napokon progovorio, zvučalo je kao obećanje. »Naučit ću
svoju riječ od četiri slova.«
Nisam ni sumnjala da hoće. Ali pod koju cijenu?

286
 Knjige.Club Books

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Iskustvo buđenja pokraj Aarona sljedećeg jutra nije bilo ni slično kao prva dva
puta kada sam otvorila oči i zatekla ga kako leži u istom krevetu.
Prije svega, bili smo goli. Nešto na što bih se, mislim, mogla brzo naviknuti.
Bez truda.
Zatim, bila je tu i ona sitnica koja je razdvajala ovo jutro od prijašnjih. Samo
detaljčić. Lice mi je ozario osmijeh. Bio je blesavo širok i bojim se da sam možda
spavala s njim. Smiješno, znala sam. Ali tko je imao vremena za sram kada je
Aaron Blackford bio ondje, velik i gol i spreman da ga pojedem?
Ne ja.
I ne kada mi je nešto, svakako ne maleno, pulsiralo uz bedro.
Aaron je zarežao, premjestio se i pogurnuo taj pulsirajući dio svojeg tijela uz
moje bedro.
Ah, pozdrav, moj novi najdraži ude.
»Jutro«, rekao je hrapavo. Glas mu je bio pospan, preklinjao me da se privijem
uz njega.
»Mmm«, uspjela sam odgovoriti.
Bilo je to nevjerojatno nepristojno od mene, ali bila sam zauzeta nečim
važnijim. Proučavanjem svakog centimetra njegovih prsa svojim rukama. Ili
mišića koji su mu prekrivali trbuh. I te uske staze od tamnih dlaka. Da, morala
sam se i s time dobro upoznati.
»Tvoji će nas roditelji uskoro pokupiti«, rekao mi je gotovo bez daha.
»Aha.« Bila sam svjesna toga. »Ali sat ima šezdeset minuta, a ako uspijemo
spakirati kovčege za pet i istuširati se za tri? Preostaju nam čitave pedeset i dvije
minute.« To sam vrijeme planirala provesti u proučavanju Aaronova tijela.
»Čovjek može svašta učiniti u toliko minuta. Radi se samo o upravljanju
vremenom.«
Moji su prsti nastavili svoj put dolje, dolje, dolje. Napokon su se obavili oko
njega. Aaron je gurnuo svoje bokove u moj dlan.
»Dušo.« Riječ je zvučala prigušeno. Ali ja sam ga i dalje obuhvaćala,
povlačeći gore-dolje. »Želiš li me ubiti?«

287
 Knjige.Club Books

Pitao me to kao da sam imala odgovor. »Ne?« hrapavo sam odgovorila,

usredotočenost mi je u potpunosti nestala. »Da?« Njegovi su se bokovi ponovno
nabili u moju ruku. »Što si me ono pitao?«
Aaron je stenjao, a njegova se ruka zaustavila na mojim leđima, povukla me
k sebi - snažno - zbog čega sam ga opkoračila. Nesvjesno, nagonski, trljala sam
se o njega u potrazi za oslobođenjem. Baš kao što je Aaron činio uz moju ruku.
U tom sam trenutku pomislila na mogućnost da zaboravim na svoj kovčeg,
roditelje, naše povratne letove, posao, život i, u biti, sve izvan ovog kreveta. Na
sve što nije bilo Aaron. Jednostavno me nije bilo briga.
A sljedeće što sam znala je da smo bili u zraku. Pa, ja sam bila.
Sa mnom u naručju Aaron je prešao udaljenost do kupaonice u nekoliko
dugačkih koraka. Odvrnuo je tuš ne spustivši me na pod.
»Mrzim biti glasnik loših vijesti, ali pedeset dvije minute nisu ni približno
dovoljne za ono što ti želim učiniti. Stoga, morat ćemo raditi više zadaća
odjednom«, objasnio je dok me smještao pod mlaz vruće vode. Očima je vrludao
mojim tijelom, glad je zasjenila plavetnilo u njima.
»Upravljanje vremenom i obavljanje više zadaća odjednom«, rekla sam dok
sam gledala kako ulazi pod tuš sa mnom. »Imate dojmljiv životopis, gospodine
Blackforde.«
Zaustavio je ruke na mojim bokovima. Stisak njegovih prstiju bio je
zahtjevan. Očajan. »A ne bježim od izazova. Molim te da i to dodaš u njega.«
Njegovo je tijelo pritisnulo moje uz hladne, glatke pločice. »Jednostavno ću te
morati dovesti do vrhunca svojim jezikom dok se tuširamo.« Izvirila je moja nova
omiljena riječ, putovala mu je niz donju usnicu.
Prokleto jebozovno.
»A možda i ponovno dok se budemo pakirali. Sve to u manje od pedeset dvije
minute. Ali poprilično sam siguran da ću se snaći.«
O, čovječe. I itekako se snašao.

UNATOČ SVEMU, došli smo na vrijeme.

Ispostavilo se da su Aaronove društvene vještine doista dojmljive.
Moji su nas roditelji odvezli u zračnu luku i imali smo više nego dovoljno
vremena da doručkujemo na terminalu prije ukrcavanja.
U zrakoplovu je Aaron prebacio ruku preko mojeg ramena, a ja sam se
privinula uz njega. Položila sam glavu u pregib njegova vrata. Njegov mi je
primamljiv miris izmamio nekoliko sretnih uzdaha. Ovaj novi osjećaj normalnosti
između nas smirio me toliko da me obori, čak i prije polijetanja.

288
 Knjige.Club Books

Tek kad smo dotaknuli američko do, poznati alarm ponovno se oglasio u
mojoj glavi. Razgovor. Da sam bila pametna, upotrijebila bih tu golemu količinu
vremena koliko smo bili zatvoreni u istom prostoru da ga zapodjenem. Morali
smo iscrtati granice, definirati i smjestiti na svoje mjesto što god je ovo između
nas bilo. Morali smo odlučiti što ćemo učiniti u vezi s tim. Jer, dok inače ne bih
osjećala ovoliki pritisak, Aaron nije bio bilo tko.
Nije bio čovjek s kojim sam neobvezno prohodala ili netko s kim sam provela
noć uz sjajan, nevjerojatan seks. Bio je to Aaron. Moj Aaron. Moj kolega. Uskoro,
moj šef. A to je vrištalo da promijenim pristup ovome. Što god je on želio da ovo
bude. U što god je to želio pretvoriti.
Ali prije toga, trebali smo razgovarati.
Zaustavio je ruku na mojim leđima, palcem je kružio mojom majicom.
Podignula sam pogled i zatekla njegov već na sebi. Kvragu, te njegove oči brzo
su mi postale nešto najdraže na svijetu. Više od kolača s tri vrste čokolade.
Prošli smo kroz ulaz za dolazne letove i našli se nasred terminala. Na
njujorškom tlu. Samo nekoliko metara od onoga što nas je čekalo izvan zračne
luke. Što god da je to bilo.
»Lina«, rekao je tiho.
Sudeći po načinu na koji je izgovorio moje ime, po težini kojom ga je izrekao,
znala sam da će mi reći nešto važno. Ali ta jednostavna riječ - moje ime, ne
Catalina, nego Lina - na njegovim usnama svašta mi je radila. Mojim prsima,
mojoj glavi.
»Volim to čuti. Svoje ime.« Priznanje je iz mene izašlo tiho, kao da je to
trebala biti samo misao. »Ni približno dovoljno me ne zoveš Lina.«
Aaron se na neko vrijeme zagledao u moje oči, nije progovorio. Nije se
obazirao na usputni komentar. Tek kad sam pomislila da neće baš ništa reći - da
ćemo izaći iz zračne luke u tišini i nastaviti svatko svojim putem - progovorio je:
»Dođi kući sa mnom. K meni.«
Zatečena, trepnula sam. U zaprepašćujućoj tišini, pomislila sam kako mi ništa
ne bi bilo draže nego da provedem još vremena s njim. Da se još malo izgubim u
njemu prije nego što se vratim u stvarni život. Prije nego što budemo morali
razgovarati, obaviti taj razgovor koji će učvrstiti - ili neće - sve ono što se
promijenilo između nas.
Razgovor kojeg sam se sa svakom minutom bojala sve više.
Željela sam se prepustiti. Snažno. Ali iskustvo mi je govorilo drukčije,
upozoravalo me da ne činim dvaput istu pogrešku.
A duboko u sebi sam znala da oporavak od gubitka Aarona, ili od mogućnosti
uništenja godina mukotrpnog rada pod prljavim i nepoštenim optužbama, ako se
povijest ponovi, ne bi bio lak. Bilo bi to nešto najteže što bih u životu morala
učiniti. Već sam to znala.

289
 Knjige.Club Books

Dok su mi se te misli rojile u glavi, u Aaronovu sam izrazu lica ugledala nešto
što je izgledalo kao strepnja, strah, treperenje.
»Dođi sa mnom, Lina.«
Nakratko sam zatvorila kapke.
»Nahranit ću te, pobrinut ću se da ostanemo budni tako da nam jet lag ne
potraje ostatak tjedna. Sutra, rano ujutro, odvest ćemo se u tvoj stan tako da možeš
uzeti što ti treba i zatim ćemo ići na posao.« Zastao je. »Zajedno.«
Zvučalo je poput sna.
Baš kao i on. Morao je to biti ako je mislio da me mora uvjeriti da idem s
njim. Željela sam to, žarko. Slijedila bih ga kamo god me zatraži. Ali...
Ali... Uvijek je postojao ali, nije li?
»Aarone«, uzdahnula sam. »Bit ću vrlo iskrena prema tebi.« Dugovala sam
mu - i sebi i nama - barem to. »Ja sam preplašena. Preneražena. Ti ćeš dobiti
promaknuće. Na mjesto voditelja mojeg odjela. A to mijenja situaciju.«
Svrnula sam pogled na njegova prsa. Previše je toga bilo u njegovim očima.
Ometale su me, krale mi razum.
»Više nismo u Španjolskoj. Ovo je stvarni život. A ovo će...« mahnula sam
rukom između nas »... zakomplicirati sve.« - Ili je možda obrnuto - njegovo
promaknuće na viši položaj od mojeg zakomplicirat će što god bi ovo moglo biti.
Zgrabio mi je ruku i prinio je svojim prsima. Tako topla i čvrsta, tako puna
svega onog što sam željela, a za čime sam se bojala posegnuti. »Razgovarat ćemo
o tome. Poslije, kada se osvježimo, a ti budeš smirena i opuštena.« Drugu mi je
ruku prinio bradi, nagnuo mi glavu unatrag tako da mi se može zagledati u oči.
»A sutra ćemo razgovarati s kadrovskom. Pitat ćemo Sharon ako će te to umiriti.«
Zašto? Zašto, svijete? Zašto je morao biti tako obazriv? Tako jebeno savršen?
»Ali prije nego što to učinimo, moraš nam dati priliku.« Bio je njegov red da
drhtavo izdahne. »Vjeruješ li mi?«
Rukom koja je još uvijek bila položena na njegova prsa, tik iznad njegova
srca, stezala sam tkaninu njegove košulje. Nesposobna učiniti bilo što drugo osim
da se držim za njega. »Odvedi me kući, Aarone Blackforde.«

PILJILA SAM U EKRAN SVOJEG MOBITELA, stoti sam put razmatrala trebam li
odgovoriti iskreno na poruku.
Poludjet će. Tako će me snažno udariti nogom da će me poslati natrag ravno
u Španjolsku.
Podignula sam pogled s ekrana i pogledala svoj odraz u zrcalu u Aaronovoj
kupaonici, i nije mi se svidjelo ono što vidim. Nije to imalo veze s vrećicama

290
 Knjige.Club Books

ispod mojih očiju ili neurednom kosom koja je prešla u kaotičnu negdje iznad
Atlantskog oceana. Ono što mi je smetalo nije bilo nešto u što mogu uprti prstom
ili popraviti tuširanjem, s nekoliko sati sna ili četkom.
Okrenula sam se, naslonila na rub dojmljive i primamljive kade. Dovoljne
velike da primi dva Aarona, baš kao i sve ostalo u njegovu stanu. Prostrano i
luksuzno na vrlo prizeman i ukusan način. Tako mi je savršeno pristajao.
Pogledala sam u svoj mobitel kako bih ponovno pročitala poruku.

Rosie: Jesi li se vratila? Koliko je loše bilo? Reci mi sve na kavi. Ili dvije?
Možda tri? Koliko mi toga imaš ispričati?

Baš kad sam napokon skupila hrabrost da odgovorim, tri su točkice zaplesale
na ekranu.

Rosie: Mogu doći k tebi, donijeti ti kofein. Za sat? Pola sata? Sada?

Mogla sam zamisliti svoju prijateljicu kako trepće. Rosie me nikad nije tako
snažno rešetala.

Lina: Nisam u svojem stanu.

Rosie: Još uvijek si u zračnoj luci? Mogu doći poslije. Samo reci kada.

Duboko sam uzdahnula i utipkala svoj odgovor.

Lina: Mislim da se večeras ne vraćam kući.

One tri točkice na ekranu ponovno su oživjele. Tipkala je i tipkala i tipkala.

Tako glupo dugo. Namrštila sam se na svoj mobitel i pripremila se.

Rosie: ZNALA SAM.

Prigušen zvuk uspeo mi se uz grlo. Samo je to tipkala?

Rosie: I? Pričaj. Tipkaj, tako da ti mogu reći da sam to predvidjela.

Zahihotala sam se ispod daha. Jesam li bila tako slijepa?

291
 Knjige.Club Books

Lina: ...

Rosie: IZGOVORI TO. IZGOVORI TO NAGLAS. Izgovori. To.

Lina: Smiri se, Edwarde Cullenu.

Rosie: Catalina, ako ne ispljuneš to, razbjesnit ću se. A to nikad ne činim.

Još uvijek ne znaš kako izgleda bijesna Rosie.

Lina: Kod Aarona. U Aaronovu sam stanu.

Rosie: Naravno da jesi. Želim znati ostatak.

Lina: Ostatak?

Rosie: Sažetu verziju - zasad.

Lina: Kao, poljubili smo se. Valjda smo i spavali zajedno.

Rosie: KAO? VALJDA? Što to uopće znači?

Lina: *emoji koji koluta očima* Jesmo. Poljubili se. Poseksali se.

Rosie: I?

I mnogo, mnogo više od toga, željela sam napisati. Ali prsti su mi se ukočili
iznad ekrana. Uf. Zatim su proradili vrtoglavom brzinom.

Lina: ... i u totalnom sam rasulu. Preplašena sam i ushićena. I glupo

sretna. I tako je dobar prema meni. Tako dobar da imam dojam da je ovo
san iz kojeg ću se probuditi oblivena hladnim i ljepljivim znojem. A znaš
koliko mrzim kad se to dogodi. Sjeti se kad sam sanjala da se upuštam u
razvrat s Joeom Manganiellom i oglasio se protupožarni alarm u mojoj
zgradi baš kad je otkopčavao remen, pa sam bila mrzovoljna cijeli
mjesec?

292
 Knjige.Club Books

Lina: Ovo je silno bolji osjećaj od onoga u snu. Galaksijama udaljen.

I bio je, a nisam govorila samo o tome kako se činilo da moje tijelo oživljava
od njegova dodira. Kvragu, to je i najmanji dio svega ovog.

Lina: Ne želim se probuditi, Rosie. Rosie: O, zlato.

Gotovo sam mogla osjetiti zagrljaj koji bi uslijedio nakon toga.

Lina: U svakom slučaju, sve ću ti ispričati sutra.

Ovo ionako nije bio razgovor koji treba voditi preko poruka.

Rosie: I bolje ti je. Inače ću te prebiti.

Začulo se kucanje na vratima.

»Dušo?« začuo se dubok glas s druge strane. Od te mi je riječi zabubnjalo
srce. »Pomislit ću da se skrivaš od mene.«
Bože, bila sam grozna.
Aaron je nastavio: »Izađi, idemo nešto pojesti. Ti biraš.«
Moj želudac pod jet lagom zakruljio je na tu pomisao. »Čak i riblje tacóse?«
»Pogotovo riblje tacóse.«
Kvragu. Doista je bio u lovu na moje srce.
»Dobro, za minutu!« doviknula sam dok sam tipkala još jednu poruku Rosie.

Lina: Moram ići. Idemo po hranu.

Rosie: Dobro. Ali sutra, ti i ja. Razgovarat ćemo.

Lina: Sí, señorita.

Rosie: I, Lina?

Rosie: To ne mora biti san iz kojeg ćeš se probuditi.

293
 Knjige.Club Books

S tom mišlju - ne, s tom nadom, jer upravo sam to osjećala dok sam čitala
prijateljičinu poruku, glupu nadu - izašla sam iz svojeg raskošnog, popločanog
skrovišta i otišla u lov na Aarona.
Zatekla sam ga kako stoji u dnevnom boravku i gleda kroz prozore u
industrijskom stilu okrenute prema obali.
Aaronov je stan bio u Dumbou, dijelu Brooklyna koji mi nije bio poznat, ali
koji mi se sve više i više sviđao. Stan je bio nevjerojatan. Prostran i čist, elegantan,
ali jednostavan.
Prišla sam mu te i sama provirila kroz goleme prozore. »Pogled na East River
oduzima dah.«
»Imam sreće što si mogu sve ovo priuštiti«, rekao je i zazvučao zamišljeno.
Više nego inače.
Okrenula sam se i nagnula prema njemu, naslonila sam se na prozore i
Usredotočila na njegovo lice. Kako sam mu mogla reći da je pogled na njega bio
jednako lijep? Ljudi nisu išli uokolo i govorili takvo što. Stoga sam se ograničila
na to da ga gledam i upijam.
Aaron se zagledao u daljinu, sunčeva svjetlost prolazila je kroz stakla prozora.
Plave su mu se oči caklile pod svjetlošću.
Ali nešto ga je mučilo. Vidjela sam to.
»Je li sve u redu?« Posegnula sam rukom i položila je na njegovu nadlakticu.
Tek me tada pogledao. »Dođi.« Žustrim me pokretom privio uz svoja prsa.
Stisnuo me i zanjihao nas. »Bolje. Sada je sve mnogo bolje.«
Morala sam se složiti s njim. Sve što je uključivalo biti u Aaronovu naručju
bilo je mnogo bolje od svega što to nije uključivalo. Dopustila sam mu da izvuče
sretan uzdah iz mene i uživala u načinu na koji se oglasio kada sam ga stisnula
zauzvrat.
Kada me napokon pustio, pogledom je ponovno odlutao kroz prozor, ali
ovoga je puta to učinio uz smiješak na licu.
Korak po korak.
Pogled mi je nekako završio na stoliću u industrijskom stilu koji se savršeno
uklapao u stil prozora i ostatka stana. Jedini predmeti na njegovoj površini su
uokvirena fotografija i nešto što je izgledalo kao udžbenik.
Zanimalo me tko je na fotografiji, prišla sam joj i podignula je. Žena. Lijepa
plavooka žena crne kose i osmijeha koji sam odmah prepoznala. Bilo mi je toplo
oko srca.
Osjetila sam njegovu ruku kako mi se obavija oko ramena, a zatim mi je
poljubac okrznuo kosu.
Dopustivši tijelu da padne u njegovo, upitala sam: »Kako ti se mama zvala?«
»Dorothea.« Osjetila sam kako mu je glas tutnjao u prsima, tik uz moja leđa.
»Stalno se žalila na to. Natjerala je sve da je zovu Thea.«
294
 Knjige.Club Books

»Pričaj mi o njoj, o svojoj obitelji.«

Uzdahnuo je zapuhnuvši mi kosu. »Bilo je to ime njezine bake. ‘Pretenciozno
ime za starice’, govorila bi moja mama. Njezina je strana obitelji bila vrlo bogata,
ali nije imala sreće kada se radilo o zdravlju. Oni su to zvali prokletstvom.« Zastao
je, zvučao je pomalo izgubljeno u svojim sjećanjima. »Kada sam bio dijete, mama
je bila jedini preostali živući član, nikad nisam upoznao baku i djeda. A kada je
mama preminula, postao sam posljednji Abbot. Pa sam sve naslijedio. Zato si
mogu priuštiti ovaj stan.«
»To ima smisla«, promrmljala sam. Smatrala sam se sretnom što radim za
tvrtku poput InTecha. Što imam dobru plaću koja dolazi svaki mjesec. Ali ovaj je
stan pripadao potpuno drukčijem načinu života. Onome u kojem garsonijere stanu
u kupaonice. »Znači, baš ti i ne treba posao od devet do pet.«
»Ne, ali volim to što radim. Čak i ako bi me mogli nazvati radoholičarskim
robotom.«
Nasmijala sam se. »Uh, zaslužila sam to.«
Mislim da nitko u uredu nije znao za ovo. Aaron je oduvijek bio tako zatvoren.
Ali to što nije morao raditi, a ipak je radio napornije od većine nas bilo je
pohvalno. Zbog toga sam ga zavoljela...
Opa. Odmahnula sam glavom.
»Oduvijek sam ti se divila, znaš? Koliko god da sam te gnjavila oko toga da
si pragmatičan i tvrdoglav, uvijek sam ti se, uvijek, divila.«
»Ja...« Utihnuo je, na trenutak je zazvučao izgubljeno. »Hvala, dušo.«
Nasmiješila sam se dok sam okvir vraćala na stolić. »Tvoja je mama bila
predivna. Vidim od koga si naslijedio izgled.«
Aaron se tiho nasmijao. »Misliš da sam predivan?«
»Naravno. I više nego predivan. Nemoj zvučati tako šokirano. Znaš da jesi.«
»Znam, ali nikad nisam mislio da te privlačim. Barem ne prvih nekoliko
mjeseci.«
Frknula sam. Kad bi samo znao. Zatim sam razmislila o tome kako je to
sročio. »Što me odalo? Što se tada promijenilo zbog čega si shvatio da nisam od
čelika, gospodine Nesvjesni?«
Njegov je stisak postao nešto čvršći, a zatim je uzdahnuo. »Sjećaš li se onog
skupa za srednjoškolce čiji je domaćin bio InTech, nekoliko mjeseci nakon što
sam došao? Shvatili smo da nema dovoljno stolica kada su djeca počela pristizati.
Vidio sam te kako se iskradaš i nekako sam znao kamo ideš.«
Sjećam se tog dana. Govno od Geralda pogrešno je prebrojio sudionike.
»Sklopive stolice.«
»Da, ti si izjurila po sklopive stolice koje smo držali u spremištu.«
Aaron se tog dana stvorio niotkud, baš kao i uvijek. Onda mi je prigovarao
što želim nositi stolice sama, da to nije moj posao.
295
 Knjige.Club Books

»I, što me odalo? Je li to što sam te umalo opalila stolicom jer si bio drski
seronja?«
»Kako si zadrhtala kada sam ti prišao odostraga da ti pomognem s jednom
koja je zapela na polici. Znaš, tik prije nego što si iznova povukla i srušila se na
pod.«
O. O, da. Točno sam se sjećala tog trenutka.
Osjetila sam njegovo tijelo iza sebe. Obavio me rukama bez doticanja, a ja
sam piljila u njih - i drhtala i zacrvenila se i sva se napela - kako su se savijale pod
njegovom košuljom dok je pokušavao otpetljati tu prokletu stolicu. Bilo je to
poput šamara, tako me to nerviralo.
»To te odalo. Jednostavno sam znao da to crvenilo koje ti se proširilo vratom
i obrazima nije imalo veze s time što si me nazvala tvrdoglavim robotom bez
srca.«
»Je li...« Utihnula sam, nelagoda je rasla u meni. »Je li ti ikad zasmetalo kako
sam te sve nazivala? Sve što sam govorila kada smo se prepirali?«
Srce mi je ubrzalo jer sam se bojala njegova odgovora.
»Ne«, jednostavno je rekao. »Tada sam bio spreman uzeti sve što si mi bila
spremna dati, Catalina.«
Nešto me probolo u prsima.
»Ona priča koju sam ispričao tvojoj sestri o tome kako smo se upoznali. Samo
sam rekao istinu.«
Kapci su mi zatreperili, zatvorili se i zahvalila sam nebesima što sam
naslonjena na Aarona i što me drži uza svoja prsa jer bih se inače prevrnula na
pod.
»Dok sam shvatio koliki sam bio idiot jer sam te odgurnuo od sebe, već si me
zamrzila.«
Pokušala sam progutati knedlu. »Čula sam te kako razgovaraš s Jeffom.
Slučajno.« Taj čvor nije želio otići, čvrsto mi je pritiskao grlo. »Rekao si da ćeš
raditi s bilo kim drugim, bilo kim osim sa mnom. I osjećala sam se kao da si me
odgurnuo. Smatrao me bezvrijednom, i na profesionalnom planu, zato što ti se
nisam sviđala. Jer sam prešla neku granicu za koju nisam znala da postoji.
Ja... Kako sam te mogla pogledati i ne pomisliti na to kasnije? Stavila sam te na
crnu listu.«
»I zaslužio sam to.« Aaron me nježno okrenuo i vrlo polako priljubio naša
tijela. Spustio je pogled prema meni. »Mislio sam ono što sam rekao. Kada si
donijela onaj dar dobrodošlice u moj ured, nešto se u meni prelomilo. Ti si me
omela. Ukrala si mi usredotočenost, Lina. Kao ništa što sam ikad prije iskusio. Pa
sam se uspaničio. Odbio sam dopustiti da se to dogodi. Kada je Jeff predložio da
blisko surađujem s tobom, uvjerio sam ga da bi to bila loša zamisao. I sebe sam
uvjerio u to. Ali onda sam te upoznao.« Aaron me napeto gledao, procjenjujući
što me pogurnulo - što nas je pogurnulo - osjećaju koji je sa svakom sekundom
296
 Knjige.Club Books

bio sve jači. »Gledao sam te kako radiš, smiješ se, kako si vedra i ljubazna. A
pukotina koju si otvorila prvoga dana se proširivala. Samo je nastavila rasti. Dok
sam shvatio da te više ne želim odgurivati, da to više ne mogu, bilo je prekasno.
Pa sam uzeo što god si imala za mene, čak i ako je to mržnja, suparništvo, očita
antipatija, sve što bi mi dalo nekoliko minuta s tobom svakoga dana. Ako me to
smještalo u tvoje misli, čak, i nakratko.«
»Aarone...« zaustila sam, sve u mojim prsima, glavi, sjećanju pomiješalo se u
glasnu i bijesnu, olujnu grmljavinu. »Sve ovo vrijeme.«
»Znam.«
Vidjela sam kako mu se čeljust trza, crte lica su mu se nevjerojatno ukrutile.
»Dopustio si mi da te provociram. Cijelo si vrijeme bio ondje i dopuštao mi
da to činim.« Glas mi je drhtao od osjećaja. Od gubitka vremena. Ali drhtao je i
od laži koja se skrivala u mojim riječima.
Jesam li ga uopće mrzila? Sada se to više nije činilo mogućim. Nisam li ja
učinila isto i uvjerila se u to jer me povrijedio?
»Zašto?« To sam pitanje izgovorila šapatom, namijenjeno njemu, ali i meni.
»Jer je to bilo sve što si mi bila spremna dati. A ja bih radije da me mrziš nego
da te uopće nemam.«
Tijelo mi se treslo, drhtalo je pod težinom njegovih riječi. S istinom u onima
koje su dolazile na moje usne.
Ljubav, to je morala biti ljubav - ta buka koja mi je poharala tijelo. Spoznaja
je u meni rasla onoliko brzo koliko je munji trebalo da udari o tlo.
»Nisam te mrzila«, uzdahnula sam. »Koliko god sam to željela, mislim da
nikad nisam. Samo sam bila povrijeđena. Možda zato što sam ti se oduvijek
željela sviđati, a ti si me uvjerio da je nemoguće.«
Nešto je bljesnulo Aaronovim licem. Prostor između naših usana pucketao je
od naboja i osjećaja koje nikad prije nisam osjetila, nikad.
»Želim tvoje srce, Catalina.« Podignuo je ruke na moja ramena, povukao ih
uz moj vrat i obuhvatio mi lice. »Želim ga za sebe, baš kao što sam ja tebi dao
svoje.«
Tvoje je, ti predivni i slijepi čovječe, željela sam mu reći. Uzmi ga. Više ga ne
želim, poželjela sam viknuti njemu i svakome tko me želi slušati.
Ali nisam. Nisam mislila da se čovjek može skameniti od čiste, puste sreće.
Nikad mi se to nije činilo mogućim. A ipak, eto me, stajala sam pred njim dok je
polagao svoje srce u moje ruke i sve što sam mogla je piljiti u njega s tisuću
neizgovorenih riječi koje su čekale na vrhu mojeg jezika.
Pa sam mu pokazala. Rukama sam mu posegnula za licem, baš kao što je on
činio, i prinijela ga usnama. Poljupcem sam mu rekla da sam njegova. Predala
sam mu se usnama koje, izgleda, nisu mogle sročiti ni riječi.

297
 Knjige.Club Books

Aaron me podignuo s poda i uzeo me nježno u naručje, uz naklonost koja me

ostavila bez daha, baš kao što sam ga zamišljala da čini s mojim srcem. Omotala
sam noge oko njegovih bokova, a njegove su usne razdvojile moje, njegov me
jezik uzeo, vladao je mojim.
Dugačkim koracima prešao je otvoreni prostor svojeg stana, nosio me u
naručju, a nijedno od nas nije stalo da uzme dah. Položio me na radnu površinu u
kuhinji. Ispod poruba mojih kratkih hlačica, hladan granit milovao mi je bedra.
Aaron je povlačio usne niz moj vrat, grickao mi kožu, napokon je njima
uhvatio izrez moje majice i povukao je prema dolje dok mi nije otkrio grudnjak.
Zastenjao je, a ja sam osjetila kako taj zvuk odzvanja od mene.
Uhvatio me za bokove i grubo privukao sebi, ostavivši me na rubu kuhinjske
površine. Bože, kao da je bio pušten s lanca. Moj mi je muškarac pohlepno, žustro
povukao majicu, sve do struka, a zatim mi je otkopčao hlačice, gotovo je rasparao
zatvarač. Nije mario, činilo se da ne shvaća kako ih je rastvorio.
Ja sam to učinila. Rasparala sam ga po šavovima.
Ista je Hitnost brujala i pod mojom kožom, pod mojim prstima, dok sam
povlačila njegovu majicu. Žustrim je pokretom bačena na pod. Vrelina njegovih
golih prsa privila se uz moju, smjestio mi se između nogu dok su me te snažne
ruke sjedinjavale s njim, spajale me s njim.
Zastenjala sam, i s tim me zvukom napustio ostatak razuma.
Željela sam da ostatak njegove odjeće, ispari, povukla sam mu traperice.
Očajnički. Baš dok sam povijala leđa u potrazi za trenjem za kojim sam čeznula -
ne, umirala - Aaron je gurnuo svoju erekciju uz mene, užitak mi se razlio tijelom,
unatoč preprekama od naših hlača i donjeg rublja.
Osjećala sam kako je vreo i čvrst dok se ljuljao uz moje središte i kapci su mi
zatreperili, prsti se zgrčili, a moj svijet eksplodirao. Ponovno se pomaknuo
stvorivši još trenja između nas, a ja sam se vidjela kako svršavam ako to učini još
jedanput.
»Ponovno«, rekla sam mu, preklinjala ga.
Aaron mi je zgrabio guzu i nabio me uz sebe. Zatim je gurnuo jače, izazvavši
mi niz jecaja. Približivši me rubu.
»Bože, mala, pa nisam te ni dotaknuo«, hrapavo mi je rekao uz usne. Zatim
je uzeo moju donju usnicu među zube dok se i dalje kretao uz mene. »Nisam još
ni bio u tebi.«
Rukama je preuzeo kontrolu nad mojim beskorisnim tijelom, nemilosrdno me
ljuljao uza sebe, a meni je glava pala unatrag s molitvom na usnama.
»Svrši«, zarežao mi je na uho, bokovi su nam se kretali u zajedničkom ritmu.
Seksali smo se još uvijek obučeni u traperice. »Svrši, da te mogu bolje uzeti.«
To - to - me prevalilo. Ne, sručilo se na mene. Razum mi je napustio tijelo,
ostavio me iza sebe dok sam se rasprsnula u čisti, beskrajni osjećaj. Čak mi ni

298
 Knjige.Club Books

Aaronovo ime nije sišlo s usana, iako sam željela vrištati dok mi glas ne ohrapavi.
Bila sam potrošena, ispražnjena. U bestežinskom stanju.
Rukama me obujmio oko leđa i za tren oka stajala sam na drhtavim nogama.
Okrenuta leđima, osjetila sam da je vreo i da pulsira od želje. Spoznaja da imam
moć učiniti mu to vratila me u život.
Za još jedan trenutak, spustio mi je hlačice i donje rublje niz noge, pomogao
mi izaći iz njih i odgurnuo ih u stranu. Osjetila sam toplinu njegovih prsa na
svojim leđima, a zatim i njegove prste oko svojih zapešća. »Ruke na kuhinjsku
površinu«, zahtijevao je i usmjerio mi dlanove na površinu. Zatim mi je raširio
noge koljenom dok me nježno ljubio otvorenih usta niz kralježnicu. Rukama me
zgrabio za bokove, jedna mi je klizila niz golu stražnjicu. »Trebao bih te odvesti
u krevet.« Uštipnuo me za stražnjicu, a onda je dlanom došao do mojeg bedra.
»Trebao bih te onamo polegnuti, da ga osjetiš duboko i polako.«
Zastenjala sam i pritisnula se u njegove bokove. Zarežao je i ustuknuo. Čula
sam ga kako otkopčava hlače. Zatim sam ga osjetila uz stražnjicu. Kretao se gore-
dolje i znala sam da se tek izvukao iz traperica, nije se čak ni potrudio spustiti ih
ili svući.
Ludilo. Totalno me jebeno izluđivao.
»Znaš li koliko sam te puta zamišljao na rukama? Na laktima?« Osjetila sam
njegov ud uz svoju stražnjicu od čega sam zastenjala od želje. »Ili preko mojeg
koljena nakon što si me obradila ustima?«
Još jedno stenjanje, ovoga puta utopljeno u agoniju. Baš kakva sam i ja bila
na prizor oživljavanja njegovih riječi.
»O«, šapnuo je. Zatim je spustio glas. »Zvuči kao da bi ti se to svidjelo koliko
i meni.«
Jedna od ladica se otvorila i zatvorila, a zatim je pakiranje rastrgano. »Ovoga
puta sam spreman. Imam cijelu kutiju. Stoji ondje mjesecima.«
»Aarone«, preklinjala sam ga. Željela sam ga sada ili ću se rasplinuti u oblak
prašine. »Trebam te.« Pogledala sam preko ramena, očiju u plamenu. I ugledala
sam životinjski izraz na njegovu licu. »Sada.« Bio je moj red da zarežim.
Nadlanicom mi je nježno milovao čeljust, a zatim mi je njegov dlan pao na
leđa. Gurnuo me uz kuhinjsku površinu. »Uhvati se za rub«, zarežao je. »Uzet ću
te brzo i snažno, dušo.«
Uz dubok nasrtaj, smjestio se u mene. Zastenjala sam, osjećala sam se divno,
božanstveno ispunjenom, i prije nego što sam uspjela zatražiti još, zatražiti sve
što je obećao, Aaron je izašao i ponovno se nabio. Oboje smo stenjali.
Jedna mu je ruka sletjela na kuhinjsku površinu, drugom me zgrabio za kosu.
Rastopit ću se. Ako ubrzo ne svršim, nestat ću pod njegovom težinom, pod
valovima užitka koji su mi se slijevali niz trbuh.
»Još«, uspjela sam izreći.

299
 Knjige.Club Books

I ritam njegovih nasrtaja se pojačao, nabijao me na površinu od granita,

njegovo stenjanje padalo mi je uz vrat.
Prstima mi je uhvatio bok. »Mogu ti dati više.«
Podignuo je tu ruku i zabacio je natrag uz udarac dlanom po mojoj goloj
stražnjici. Stenjanje kakvo nikad prije nije sišlo s mojih usana izronilo je iz mene.
»Mogu dati sve od sebe.« Još jedan lagani udarac. Pokazao mi je gdje mi je
mjesto.
»Da«, zacviljela sam.
Dosljedan sebi, dao mi je sve. Nekontrolirano se nabijao u mene, zvuk
njegovih bokova o moju stražnjicu izmjenjivao se s našim uzdasima.
»Svrši sa mnom.« Prednjim je dijelom tijela pao na moja leđa, primamljivo
me zarobivši. Zakopavši me ispod sebe. Prstima mi je sada masirao klitoris,
poprativši to nasrtajima. »Želim osjetiti kako svršavaš na njega.«
Još jedan bezuman, očajan nasrtaj. Oboma nam je samo toliko trebalo da se
raspršimo u užitak. Ispustili smo jednako snažne jecaje, naša su imena
blagoslivljala njima usne onog drugog.
Aaron mi je obavio ruke oko struka, više se držao za mene nego uz mene.
Zatim nas je uspravio i izvukao se iz mene. Okrenula sam se u njegovu naručju i
naslonila svoju bradu o njegova prsa, a on mi je nježno utisnuo poljubac na čelo.
Još jedan u usta. Zatim još jedan u nos.
»Osjećam da si moja, imaš okus kao da si moja.«
Podignula sam pogled ravno prema njegovim očima. »Jesam.«
Samo jedna riječ, jedna jednostavna riječ toliko česta u neobveznom
razgovoru da nije trebala sadržavati toliko značenja. Ali jest.
Ta jedna, obična riječ, izgovorena upravo u tom trenutku bila je važna. Znala
sam jer se Aaronovo lice ozarilo od nje. Razvuklo se u najljepši osmijeh. Spalivši
moj posljednji obrambeni mehanizam. I dok sam netremice gledala u plavetnilo
njegovih očiju, vidjela sam kako se moji zidovi ruše kao da ih nisam gradila čitavu
vječnost.
»Jesam«, ponovila sam i tako vlastitim rukama smrvila posljednji ostatak
ruševina.
Aaron me ponovno poljubio, zapečatio je tu riječ svojim usnama. I dodao
nekoliko svojih. »Dokazat ću ti da jesi.«

UMJESTO DA UZMEMO tacose za van, ovoga smo ih puta proždrli na licu mjesta.
To učini glad nakon seksa.

300
 Knjige.Club Books

»Ozbiljno«, rekla sam, stavivši prst u usta i zasladivši se umakom koji se

zalijepio za njega. »Samo kažem, ako će se vampiri vratiti, najmanje što mogu
učiniti je da bliješte.« Zatekavši Aaronov pogled na svojim ustima, dopustila sam
da mi ruka ostane lebdjeti u zraku i osjetila lagano crvenilo kako mi
prekriva obraze. »Slušaš li, Blackforde?«
Pogled mu je ponovno poskočio gore-dolje. »Da, vampiri. Bliještanje.«
Ubrusom sam obrisala ostatak ljepljivog umaka s ruku. »Inače, još uvijek ne
mogu vjerovati da bi radije bio vampir nego vukodlak.«
Još nešto u što nisam mogla vjerovati? Aaron je vodio sa mnom taj razgovor
a da nije ni trepnuo. Ne samo to, nego se činilo i da dosta toga zna o nadnaravnim
bićima. I postavljao je pitanja.
Uzeo je papir iz moje ruke i bacio ga u kantu za smeće smještenu pokraj
kamiona s hranom. »Besmrtni su«, rekao je kao da je to jedino što treba naglasiti.
»Ali ti si tako... vukodlakast.«
Na moje optužbe te su plave oči zasjale uz dozu gladi. »Jesam li?«
»Jesi. Prije svega, velik si i vatren i...«
»O, ovo mi se već sviđa.« Obavio je ruku oko mene i povukao sebi. »Molim
te, nastavi.«
»Prestani s prljavim mislima.« Zgrabila sam mu ruku i podignula je ispred
nas. »Vidiš? Kao šape su. A kad kažem vatren, mislim na toplinu, kao...« Utihnula
sam. Razmišljala sam samo o vatrenim stvarima u obliku falusa. Dios, zar mi je
seks ubio moždane stanice? »Koža ti je vrela na dodir, da. Poput vrućeg,
teškog pokrivača.« Okrenula sam se i vidjela kako se mršti. »Kažem to kao
kompliment. Stvarno to mislim i voljela bih se uvući pod tebe i odmah se privinuti
uz tebe.«
Mrštenje je nestalo. »S time mogu živjeti.« Spustio je glavu i poljubio me u
vrh nosa. »Što još?«
»Odan si.«
Oglasio se u znak slaganja.
»I zatvoren. Držiš se po strani. Čak i ako ljudi misle da si hladan i
neprijateljski raspoložen, imaš stoički pristup većini toga. Na sve gledaš tako da
možeš predvidjeti svaku sitnicu koja može iskrsnuti, što je, iskreno, vrlo
dojmljivo, ali i vrlo iritantno.« Pogledala sam ga preko ramena i zatekla ga kako
me čudno gleda. »Što?«
»Ništa.« Odmahnuo je glavom riješivši se onoga zbog čega je izgledao
zbunjeno. Gledala sam ga kako se sabire. »Nešto zaboravljaš.«
Podignula sam obrve. »A što to?«
»Grizem«, rekao je prije nego što mi je zubima prešao preko ramena. Zatim
je krenuo grickati osjetljiv dio gdje mi se rame spajalo s vratom.

301
 Knjige.Club Books

Smijala sam se kao luđakinja i uvukla se u njegov zagrljaj. Ali upravo dok
sam to činila, krajičkom oka primijetila sam nešto što mi je privuklo pozornost.
Nisam bila sigurna, ali učinilo mi se da sam vidjela nekoga s posla. Jednog od
frajera iz Geraldova tima, ako je letimičan pogled na plavu kosu i mršava ramena
bio dovoljan da ga po tome prepoznam.
Bojazan mi je potonula duboko u trbuh i ubila nalet bezbrižnog smijeha.
Činilo se kako Aaron nije primijetio promjenu u meni, a ako jest, nije ništa
rekao.
»Idemo kući. Moram održati reputaciju teškog pokrivača.«

DOSLJEDAN SEBI, Aaron je obavio svoje tijelo oko mojeg na tom golemom i
sanjivom kauču smještenom nasred njegova stana. Vjerojatno od mješavine
iscrpljenosti, jet laga i topline njegova tijela, koliko god sam se pokušavala
oduprijeti, zaspala sam u manje od dvije minute nakon što smo se vratili u njegov
stan.
Pogledala sam dolje i opazila veliku i tešku ruku kako mi se penje uz trbuh.
Ležali smo na boku, a sudeći prema tišini oko nas, televizor više nije bio uključen.
Vjerojatno ga je Aaron ugasio čim sam zaspala.
Dugački prsti raširili su se prednjim dijelom mojeg tijela i dosegnuli mi donji
dio grudi. Prepustila sam se osjećaju ugode koji mi je preplavio tijelo i ugnijezdila
se dublje u njega.
Začula sam mrmljanje uz svoj vrat. »Vani je mrak.«
Uputila sam pogled prema golemim prozorima koji su gledali na obalu kao
da mi je trebala potvrda da je pala noć. »Zaspali smo«, rekla sam i vratila pogled
na onih pet prstiju na svojem trbuhu, već sam bila nervozna od iščekivanja.
»Mislila sam da želite da se zajedno borimo protiv jet laga, gospodine.«
»I jesam, neko vrijeme.« Aaron se nasmijao, a ja sam osjetila taj zvuk na
svojim leđima. Usne su mi se podignule dok sam zamišljala njegovo lijepo lice
kako se smiješi. »Ali tako si jebeno mekana, ovako privijena uz mene.« Ruka mu
je putovala gore, zatim dolje, a onda me povukao sebi. »Nisam si mogao
pomoći. Zbog tebe sam potpuno zaboravio na to.«
Okrenula sam se u njegovu zagrljaju tako da ga mogu vidjeti. Položio je ruku
na moja leđa, a zbog promjene položaja moja su lista gotovo dodirnula njegov
vrat. Podignula sam pogled prema njegovim očima.
»Oprosti. Ja sam kriva za to?«
»Nikad.« Ponovno me privinuo, tijela su nam se sada priljubila. Zatreptala
sam i zatvorila oči, zadovoljan uzdah izašao je iz mene.
»Bi li me odnio u krevet, Aarone Blackforde?«
302
 Knjige.Club Books

Nikad nije sročio svoj odgovor. Umjesto toga se otrgnuo od kauča sa mnom
u naručju. Omotala sam noge oko njegova struka, zahihotala sam se na njegovo
naglo ushićenje. Dugačkim, brzim koracima nosio me preko stana, pokraj
mramornog kuhinjskog otoka, zatim širokim, urednim hodnikom ravno u spavaću
sobu. Njegovu spavaću sobu. Naznaka nečeg vrelog prostrujala mi je tijelom.
Zaspat ću pokraj Aarona u njegovu krevetu, umotana u njegovu mekanu, raskošnu
posteljinu, s glavom na mekanim jastucima na kojima je njegova glava počivala
mnogo puta.
I baš kada sam bila spremna da me spusti na taj golemi madrac koji je izgledao
tako primamljivo, odnio me u kupaonicu.
Pogledom sam upijala naše odraze u zrcalu, nisam očekivala koliko će mi se
svidjeti ono što vidim. Sebe, ruku obavijenih oko njegova vrata. Sebe u njegovu
naručju. Sebe zarumenjelih obraza i omamljenog izraza lica jer me on držao.
Sebe, sretnu.
Aaron me pokušao spustiti na pod od crno-bijelih pločica.
»A-a.« Odmahnula sam glavom, malo se jače uhvativši za njegov vrat i
zadržavši noge oko njegova struka. »Sviđa mi se ovdje gore.«
»Da?« Glas mu je bio prožet humorom i blistavim zadovoljstvom.
Pojačala sam stisak oko njega.
»Toliko?«
»Da«, priznala sam u njegov vrat. »Mislim da me odsad pa nadalje možeš
posvuda nositi Više ne želim hodati uokolo sama.«
Dlanovima me premjestio oko sebe, prebacio me na stranu. Utisnuo mi je
poljubac u obraz. »A mislim da bih se i na to mogla vrlo brzo naviknuti.«
Posegnuo je za mojom kozmetičkom torbicom, otvorio je i izvukao četkicu za
zube. »Prvo zubi, onda krevet.«
Kimajući sam činila upravo ono što mi je rekao. Prali smo zube dok smo se
gledali u zrcalu, a ja sam cijelo vrijeme visjela s njega poput zahtjevnog priljepka.
Nije me bilo briga. Radila bih ovo svake večeri. Kada smo završili, odnio me u
krevet.
»Aarone«, prošaptala sam nakon što me ušuškao pod lagani poplun. Gledali
smo se, ruke su mi bile ispod obraza, a samo su nam se stopala dodirivala. »Drago
mi je što si išao sa mnom u Španjolsku.« Začula sam ga kako drhtavo izdiše dok
su moje riječi dopirale do njega, iako baš i nisu bile točan opis mojih osjećaja. »Ne
zato što je naš plan upalio. Doista sam sretna što si bio ondje sa mnom. Ja sam...
sretnija. Mislim da ti nisam rekla pa sam željela da znaš.«
Rukom mi je obuhvatio obraz, palcem mi je okrznuo čeljust i usne.
»Je li i tebi drago, Aarone?« upitala sam ga dok sam prekrivala njegov dlan
svojim.

303
 Knjige.Club Books

»Mislim da ne mogu riječima izraziti koliko.« Prinio je moju ruku svojim

ustima i prešao usnama preko moje nadlanice. »I ne samo zato što sam te uspio
dovesti upravo ovdje gdje jesi.«
»Ravno u svoj krevet?« približila sam se, bedrom sam milovala njegovo.
Još mi je malo povukao ruku, ohrabrivši me da mu se primaknem. »Da. Ali i
ovdje pokraj mene. Upravo gdje sam te oduvijek i želio.«
Mrmljala sam u znak slaganja, iskre sreće poletjele su mi u grudima. »Svidio
si im se, znaš?« Primaknula sam glavu u prostor između donjeg dijela njegove
čeljusti i ključne kosti. »Mislim, ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali bilo je
nemoguće da im se ne svidiš.«
Poljubila sam ga upitavši se kako to i sama davno nisam shvatila. Kako je
odan i pažljiv i nježan ispod sveg tog mrštenja i durenja. Iako možda i jesam.
Možda bi to objasnilo zašto sam bila toliko povrijeđena što me odgurnuo. Što nije
želio imati posla sa mnom. Što me nije pustio k sebi. Odmahnula sam glavom.
Nije bilo važno. Ne više.
»Moja mama nikad nije tako oduševljeno govorila o nekome. Isabel mi je
rekla da ne prestaje pričati o tebi. ‘Aaron tako dobro govori španjolski.’, ‘Aaron
je tako visok i naočit.’, ‘Aaron ima najplavije oči koje sam ikad vidjela.’, ‘Jesi li
vidjela kako se Aaron osmjehuje našoj Lini?’, ‘Došao je skroz iz Amerike da nas
upozna.’ A ona nije jedina. Prepala sam se da će mi te abuela pokušati preoteti,
ozbiljno. Bila je tako opčinjena; u nekom je trenutku postalo malo neugodno.«
Vedro sam se nasmijala na to sjećanje. »Misliš li da ću se morati boriti za tvoju
naklonost s vlastitom bakom?«
Očekivala sam da se nasmije, bila sam šokirana kada je umjesto toga duboko
uzdahnuo.
Podignula sam pogled prema njemu, nisam baš mogla mnogo toga razabrati
u mraku. »Hej, što ne valja?«
»Sve valja, dušo.« Glas mu je odavao osjećaj koji nisam baš shvaćala.
Povukla sam tkaninu njegove majice, ohrabrivši ga da mi kaže.
Opet je uzdahnuo. »Samo što... Ja to nikad nisam imao. Nikad. Tvoja je obitelj
tako...«
»Zbrkana? Glasna? Na neki način neprestano prelazi granice?«
»Da, ali na dobar način.« Zastao je, rukama mi je prišao iza glave. Dugačkim
mi je prstima milovao kosu. »Najbliže tome što sam ikad iskusio je kada smo bih
nas troje, a nekako sam zaboravio kako je to bilo.«
Zaboljelo me u grudima kad sam to čula i još sam mu se više približila
poželjevši mu odagnati svu tu bol. Poželjevši udahnuti malo topline u njega.
»Tvoja te obitelj voli, a to je veza koja se ne može umjetno stvoriti. To je vrsta
ljubavi koju čovjek ne nalazi nigdje drugdje. Može te preopteretiti, ali to je samo
zato što je uvijek iskrena. A biti dijelom toga, pa čak i samo nekoliko dana, značilo

304
 Knjige.Club Books

je sve na svijetu. Više nego što bi ikad mogla zamisliti.« Usne su mu pale na moju
kosu žestinom koje prije nije bilo tamo. »Nisam se pretvarao, Catalina. Ni
sekunde. Sve je to meni bilo stvarno. Zato mi je toliko značilo.«
»Aarone«, uzdahnula sam, zapravo nisam znala što reći. Kako objasniti buru
u sebi.
»Stoga, ja sam taj kojem je drago. Onaj kojem je jebeno laknulo što si povela
mene, a ne nekog drugog. Ja sam taj koji je zahvalan.«
Teško sam progutala, svesrdno sam se trudila zatomiti neobuzdanu radost
koja je prijetila da će mi preplaviti tijelo i oduzeti dah. »Nikad mi ne moraš
zahvaljivati na nečem takvom, Aarone. Nikad.«
Brada mu je pala na moje tjeme i osjetila sam njegov dah na kosi. »Moram,
dušo. Moram.«

305
 Knjige.Club Books

DVADESET PETO POGLAVLJE

»O, moj Bože, izgledaš kao da si se upravo maratonski seksala.«

»Rosie«, zasiktala sam i opalila je po ruci.
Obrazi su joj se zacrvenjeli, a ruke su joj pojurile ustima.
Bile smo na katu u zajedničkom radnom prostoru u vrijeme ručka, zbog čega
su većinu stolova bili zauzeli kolege koji su uživali u stanci. Imale smo sreće što
smo ugrabile jedan koji je bio postavljen blizu staklene stijene.
Moja je prijateljica pogledala, oko sebe. »Sranje, oprosti«, prošaptala je.
»U redu je«, nasmijala sam se. Izgledala je tako uzbuđeno, bilo je to gotovo
slatko. »Ne moraš se ispričavati.«
»Samo što sva sjajiš i raskuštrana si.« Zadržala je miran i tih ton.
»Možeš prestati šaptati, Rosie.«
»Dobro«, ponovno je prošaptala. Zakolutala sam očima, a ona je pročistila
grlo. »I, ne skrivate se ili nešto, je l’ da?«
»Pa... Valjda to pokušavamo shvatiti.« Odmahnula sam glavom. »Ali postoji
razlika između ne skrivati se i trubiti uokolo da sam se upravo poševila.«
»Imaš pravo. Oprosti.« Nešto ružičastog vratilo joj se u obraze. »Radi se o
tvojoj kosi, ozbiljno. Izgleda...« Ruka joj je poletjela zrakom.
»Danas je poprilično vjetrovito, dobro?« Prošla sam rukama kroz svoje smeđe
kovrče u pokušaju da ih ukrotim. Snizila sam glas. »Nije da se stalno bacamo na
stvar kao životinje.«
Iako zapravo jesmo. Učinili smo to upravo maloprije, jutros. Čim se oglasila
budilica. Oboje jednako proždrljivi i pohlepni jedno za drugim od trenutka kada
smo otvorili oči dok nismo isprepleli ruke i noge.
Sama pomisao na njegove ruke i...
»O, moj Bože«, Rosie je glasno šapnula.
Pogledala sam ravno u nju i ugledala njezine zelene oči kako se šire.
»Upravo razmišljaš o tome, zar ne?«
Nisam se ni potrudila zanijekati, predobro me poznavala da ne bi shvatila da
lažem.
»U uredu?« uhvatila je dah. »Tek je podne.«

306
 Knjige.Club Books

»Ne«, i ja sam dahnula, iako se, negdje nisko u mojem trbuhu, zapalila iskra
na pomisao na uredski seks. Kvragu, jesam li ja seksualni manijak? »U njegovu
stanu.« Slegnula sam ramenima odmotavši pecivo koje smo uzeli na putu na
posao. Bilo je čudno razmišljati o Aaronu i sebi kao o nama, kako smo uzeli ručak
i uputili se zajedno na posao. Ne, treperenje u mojem trbuhu nije govorilo čudno.
Govorilo je drukčije. Drukčije na način da mi se vrtjelo, da sam imala leptiriće u
trbuhu.
Neko mi je vrijeme proučavala lice, zbog čega sam se namrštila. Zatim se
nasmiješila od uha do uha. »Opa. Jako si zagrijana.«
Možda i jesam, pomislila sam zagrizavši pecivo. »I, što sam propustila,
Rosalyn?«
»A-a.« Otvorila je metalnu posudu i otkrila salatu od riže prekrivenu zelenim
povrćem. »Nije vrijeme za razgovor o mojem dosadnom životu ili poslu. Sve je
isto. Smjesta počni govoriti, prijateljice.« Ukopala je vilicu u svoju hranu, malo
previše silovito. »Želim sve pojedinosti. I ne izostavljaj ni otrcane, one
vrijedne nesvjestice.«
Zaustila Sam da se požalim.
»Ponavljam, ne. Da se nisi usudila reći mi kako nije bilo nekoliko trenutaka
vrijednih filmova jer mi više nećeš biti prijateljica.«
Ispustivši pecivo na stol, dramatično sam uzdahnula.
»Pjevaj, Catalina Martin.«
»Kvragu, otkad si ti tako naređivački nastrojena?« upitala sam je tik prije nego
što je uperila vilicu u mene dok me strijeljala pogledom. »U redu, u redu.«
Podignula sam ruke u zrak, duboko uzdahnula i izrecitirala svaku pojedinost koja
se dogodila između Aarona i mene. Izostavivši ime našeg skorašnjeg šefa, za
svaki slučaj.
Kada sam uputila prijateljicu - a ako je njezina samozadovoljna grimasa išta
govorila, bila je i više, nego zadovoljna onime što je čula - zgrabila sam svoje
pecivo i nastavila s ručkom.
»Jebote, Lina«, rekla je kroz osmijeh od uha do uha.
Trgnula sam se. »Rosalyn, jesi li ti to upravo opsovala«, trepnula sam, »dok
se ceriš kao Cerigradska mačka?«
»Nego što, jebote, idiotkinjo jedna.«
Razjapljene sam je vilice gledala kako se ogledava, podiže nekoliko stvari
koje su ležale na stolu i vraća ih gdje su i bile, s izrazom nevjerice na licu.
»Kog vraga radiš?« Grlo mi se mučilo, pokušavalo je progutati pecivo.
»Tražim nešto što ti mogu baciti u glavu«, ležerno je odgovorila. Ali onaj
osmijeh je još uvijek bio ondje.
Je li ovo ljuta Rosie? Bilo je to uznemirujuće.

307
 Knjige.Club Books

»Da to napravim, možda bih ti utuvila nešto zdravog razuma u tu tvoju tvrdu
glavu. Iako, iz ovoga što mi govoriš, nisi samo tvrdoglava, nego si i poprilično
slijepa. Stoga, stvarno, ne znam što da radim. Samo te želim opaliti i vidjeti što
će se dogoditi.«
Zatvorila sam usta. »Opaliti me? U tome leži tvoja odanost, takozvana
prijateljice?«
Uputila mi je pogled koji me otrijeznio. »Lina.«
Dok sam izdisala, ramena su mi pala u porazu. »Znam, dobro? Zaslužujem da
me opališ.« Znala sam koliko sam jebeno bila glupa. Slijepa i tvrdoglava. Znala
sam da je u pravu. Ali također sam počela shvaćati što osjećam prema Aaronu i
koliko je to veliko i strašno. »Rosie, mislim da... Ne. Znam da sam ja...«
»O, ne«, prekinula me.
U tom trenutku jedna mi je glava upala u vidokrug. »Bok, Rosie, Lina. Kako
ste, dame?«
Od ovog trenutka i ne više tako dobro, željela sam mu reći. »Bok, Geralde«,
umjesto toga sam promrmljala.
Nismo se potrudile odgovoriti na njegovo pitanje.
Nije da ga je bilo briga jer je ostao kao ukopan na istom mjestu.
»I, kako je prošao godišnji, Lina?«
Godišnji. Nisam bila na odmoru - uzela sam samo tri slobodna dana, za Boga
miloga - ali nije imalo smisla ispravljati ga.
Zakrenuvši stolicu i okrenuvši se prema njemu s izrazom za koji sam se nadala
da nije grimasa, pripremila sam se na nekoliko mučnih minuta čavrljanja. »Divno,
hvala.«
Znalački je kimnuo i to popratio očitim podsmijehom. Namrštila sam se.
»Sutra je veliki dan s Danom otvorenih vrata, je li?« Naslonio je ruku na naš
stol, gumbi njegove košulje mučili su se pod pritiskom.
Zašto se morao gurati u odjeću dva broja manju? Netko bi mu trebao reći.
Nije zaslužio pristojnost, ali ni svijet nije zaslužio ovakav prizor.
»Jesi li odabrala odjeću i sve to? Znam da vama djevojkama treba dugo da
odlučite.«
Zaškrgutala sam zubima zbog napora da ne prevrnem stol i pokažem mu
srednji prst. »Da«, odgovorila sam kroz zube. »A sada, ako nemaš ništa protiv,
ruč...«
»Je li bilo teško sve organizirati?« upitao je Gerald, nije mario što sam ga
otkvačila.
Učinilo mi se da sam čula kako je Rosie promrmljala ispod glasa nešto što je
zvučalo kao kreten.
Kvragu, danas je baš gnjevna.

308
 Knjige.Club Books

»Malo. Ali sada je sve sređeno«, rekla sam mu neutralnog izraza lica.
»Kladim se da si uspjela naći pomoć.«
Ta posljednja riječ - pomoć - način na koji ju je izgovorio i popratio trzajem
obrva, zvučala je kao da je trebala značiti mnogo više od onoga što je.
Osjetila sam kako mi je krv nestala iz lica, kako njezino mjesto polako
preuzima leden osjećaj. »Da, jesam.«
Nisam namjeravala skrivati da mi je Aaron pomogao, nije imalo smisla, ali
naravno, to se dogodilo prije Španjolske. Sada je nešto postojalo između nas.
Nešto novo, divno i tako krhko.
»Da, kladim se da jesi«, ležerno je komentirao Gerald. »Valjda je lako
zatreptati i lijepo zamoliti, je li tako?«
Hladnoća. Ledena, studena hladnoća prodrla mi je u cijelo tijelo. Zadrhtala
sam.
»Sve je lako djevojkama koje lijepo zamole.«
Ukočila sam kralježnicu. Lijepo. »Molim?«
Gerald se nasmijao i odmahnuo rukom. »O, samo čavrljam, zlato.«
»Lina.« Glas mi je bio leden, a kako da i ne bude? Studen koja je prodrla
dospjela mi je do kosti. Ne dopusti mu da dopre do tebe, rekla sam si, preklinjala
samu sebe. »Ne zlato. Zovem se Lina.« Vidjela sam kako je zakolutao očima. I to
mi je zasmetalo. Jebeno me razbjesnilo, kao nikad prije. »Uvijek sam bila
vrlo pristojna prema tebi, Geralde.« Sada mi se iz glasa cijedio gnjev, toliko da je
prikrio užasan strah ispod njega. Koji je prijetio da će izaći. »Pa ću te zamoliti da
se makneš od našeg stola.« Nisam željela čuti što je htio reći. Kad bih čula, sve bi
se zatreslo, prodrmalo tako silovito da bi se razbilo. »Nemam vremena za tvoja
seksistička sranja.«
Njegov se hihot proširio cijelom prostorijom i glave su se okrenule u našem
smjeru. »O, zlato.«
»Geralde, molim te, idi.« Rosie je ustala iz svoje stolice, ali on nije pokazao
da ju je čuo.
Čovjek s tim izrazom lica, izrazom zvijeri koja se sprema nasrnuti na plijen,
nije namjeravao nikoga slušati. »Vidi, vidi.« Geraldov izraz pretvorio se u
odbojno ruganje. »Vidi ti to!« Podignuo je ton. »Sprijatelji se sa šefom i misli da
može zapovijedati ljudima. Nazivati me uvredljivim imenima.«
Cijeli je moj svijet stao. Jednostavno se prestao vrtjeti. Sav se taj ledeni gnjev
otopio. Strah je zarikao poput zvijeri puštene iz kaveza nakon vječnosti u
zatočeništvu.
U ušima mi je oštro zapištalo. Vid mi se zamutio. Sjećanja iz prošlosti koju
sam mislila da sam ostavila za sobom dojurila su natrag i oborila me snagom
kamiona.

309
 Knjige.Club Books

Kurvo. Droljo. Jebala si se za vrijeme cijelog faksa. Popušila si neki kurac za

te ocjene.
Opet sam to učinila, nisam li? Spotaknula sam se na isti kamen. Samo što
ovoga puta nisam samo ogrebla koljena. Ovoga sam puta posrnula sa svime što
sam imala. A nisam mislila da ću uspjeti ustati, otresti se i nastaviti. Ne ovoga
puta.
Moja karijera. Sve ove godine koje sam se ubijala od posla na području koje
baš i nije lako za ženu. Sve što sam postigla. Sve je to zapalio opaki čovjek koji
je pretvorio nešto lijepo - blago koje sam upravo pronašla - u odvratno ruglo i
upotrijebio to protiv mene.
Topao stisak prstiju oko moje ruke. Mekan. I nježan. Poznat na proturječan
način jer sam osjećala da nisam imala dovoljno vremena usvojiti ga. Usjeći si ga
u kožu, tako da ne zaboravim.
»Što se događa, Lina?« dubok glas koji mi je dopro ravno do srca stigao je
kroz metež u mojoj glavi.
Lutala sam pogledom i pronašla par očiju uz još pari koje su netremice gledale
u nas. Sve su zurile onako kako ljudi gledaju u željezničku nesreću. Kako bolesno.
Kako tužno.
»Catalina?« začula sam kako Aaron govori uz sve veću ozbiljnost.
Napokon sam ga pogledala, osmijeh se želio oteti iz mene, ali umro je prije
nego što je uspio. »Ništa«, dahnula sam i odmahnula glavom. Poželjela sam ga
otjerati odavde. Nisam željela Aarona ni blizu ovoga. Nisam željela da ga
Geraldov otrov dotakne, da ga poprska. »Ništa se ne događa.«
Nešto na njegovu licu vrištalo je na mene da ga dodirnem, da mu obuhvatim
lice i utješim ga nježnim poljupcima. Ali nisam učinila ništa od toga. Samo sam
gledala kako se okrenuo prema mojoj prijateljici.
»Rosie«, rekao je Aaron zazvučavši tako čudno. Tako nesvojstveno Aaronu.
»Reci mi što se događa.«
Pogledala sam svoju prijateljicu, tiho sam je preklinjala da ne kaže ni riječ.
Razbjesnit će se, a poznavala sam Aarona dovoljno dobro da budem sigurna kako
će nešto učiniti. Učinit će bilo što.
Ali Rosie je odmahnula glavom. »Gerald zna.«
Aaronu nije bilo potrebno više od toga da pogodi što se upravo dogodilo jer
mu se lice stvrdnulo u granit.
»Nije da ste se skrivali.« Gerald se ponovno nasmijao, kao da je sve ovo
njemu samo velika šala. »Paul vas je vidio jučer, ali hej, kužim. Ništa strašno,
čovječe.«
Svi su gledali obuzeti dramom koja se odvijala. I, Bože, bila sam tako umorna
i iscrpljena. Željela sam premotati život i vratiti se na vrijeme prije ovoga.

310
 Knjige.Club Books

»Savjet? Ne seri tamo gdje jedeš, Blackforde. Glas se brzo širi. Pogotovo ako
spavaš sa zaposlenicama. Ali drago mi je zbog tebe, i, hej, nije ni da nju krivim.
Vidim zašto je primamljivo prašiti se sa šefom.«
Tišina. Obavila nas je teška, mučna tišina.
Zatim ju je Aaronov glas prerezao. Oštro poput britve. »Želiš li zadržati svoj
posao?«
O, ne. Aaronove riječi bile su namijenjene Geraldu, ali poput harpuna su me
probole ravno u prsa.
»Aarone, ne.« Zakoračila sam naprijed, spustila sam ruku na njegovu.
»O, moja greška, Blackforde.« Gerald se kucnuo prstom po glavi. »Budući
šefe, još uvijek to nisi. Stoga mislim kako je zasad povlastica da otpustiš nekoga
još uvijek izvan tvojeg dosega.«
Aaron je otresao moju ruku, zakoračio u Geraldovu smjeru, u njega. »Pitao
sam te nešto.« Još jedan polagan, težak korak i unio se u lice drugog muškarca.
»Želiš li zadržati svoj posao, Geralde? Jer ja ti mogu stati na kraj. Tvoji prijatelji
s golfa ondje gore neće moći učiniti ništa, a ni tvoji poslušnici u kadrovskoj.«
Gerald je ušutio, ruganje mu je nestalo s lica.
Frustracija zbog toga što sam tako slaba, tako bespomoćna u ovoj situaciji u
kojoj se sve otelo kontroli donijela mi je poznat pritisak iza očiju.
Mrzim ovo. Mrzim ovo cijelom svojom jebenom dušom. Zašto ljudi uživaju u
tome da ponižavaju druge? Zašto nas? Zašto tako brzo?
Aaronov podsmijeh, način na koji mu se tijelo ukočilo i postalo nevjerojatno
napeto upozoravali su da će uskoro izgubiti suzdržanost.
»Aarone, prestani.« Zamuckivala sam. Nisam mogla plakati. Nisam to željela
učiniti. Ne ovdje pred ljudima iz tvrtke koji zure.
Ali Aaron nije posustajao. Ostao je ondje poput mramornog kipa, u
iščekivanju Geraldova odgovora, kao da ima cijeli život za to.
»Aarone, molim te.« Prisilila sam glas da očvrsne. Ali on je bio skamenjen.
Nepomičan. »Sve pogoršavaš.«
Je li to bila istina? Nisam mogla biti sigurna, ali to je izašlo iz mene. Činilo
se kako je to doprlo do njega poput udarca, od čega se trznuo.
Vidjela sam kako se polako okreće, i on se - muškarac kojeg sam trebala i
željela u svojem životu - okrenuo prema meni, s povrijeđenošću duboko u očima.
To mi je slomilo srce, jer sam je ja usadila ondje, ali koja je bila druga
mogućnost?
Trebala sam biti pametnija. Prezirala sam se zbog toga što sam nas dovela u
ovu situaciju kada sam iz prve ruke znala što se može dogoditi. I što se događa.
Nesposobna podnijeti još jednu sekundu ovoga - sebe, povrijeđenosti u
Aaronovim očima, svega - okrenula sam se i otišla. Zatekla sam se kako izlazim
iz prostorije i grabim dugačkim hodnikom. Nastavila sam, skretala sam i silazila
311
 Knjige.Club Books

stepenicama bez jasnog osjećaja za smjer. Bila sam na autopilotu, a skrivanje

je bila moja standardna postavka.
»Catalina, prestani bježati.« Čisti, neobuzdani očaj vladao je Aaronovim
glasom i smučilo mi se.
Prezirala sam se i više jer sam mu priredila još nešto ružno.
»Razgovaraj sa mnom.«
Nastavila sam hodati, nisam se željela okrenuti i nisam željela znati gdje se u
zgradi nalazimo. Negdje u nekom praznom hodniku.
»Catalina, hoćeš li, jebote, prestati bježati? Molim te.«
Noge su mi se naglo zaustavile, a oči zatvorile. Začula sam, zapravo osjetila
kako obilazi oko mene, jer tako je sad funkcioniralo - osjećala sam toplinu
njegova tijela i žudjela za njom - a kada sam otvorila oči dočekao me ljut i ojađen
čovjek.
»Ne čini to. Čuješ li me?« Glas mu nije pucao niti se kolebao. »Da nisi ni
pomislila na to. Neću ti dopustiti da odustaneš.«
Bože, tako me jebeno dobro poznavao. Bolje nego ja samu sebe, jer njegove
su riječi samo očvrsnule ono što je ključalo u meni posljednjih nekoliko minuta.
Ali bila sam bijesna, ljuta na svijet i na sebe. »Lako je tebi reći«, prasnula
sam. Nepošteno. Ali Geraldov me otrov izjedao. Zacrnio je sve što mi se našlo na
putu. »Ionako sam ja ta koja se kurva, je li tako? Ti ćeš to otresti i nastaviti.«
Trepnuo je, crte lica su mu se izobličile od zaprepaštenja i povrijeđenosti.
»Lako je meni reći? Ja ću to otresti?« zasiktao je.
»Misliš da je meni bilo lako ne razvaliti mu facu na licu mjesta? Možda mu
razjebati usta dovoljno da nekoliko tjedana ne može izustiti ni riječ? Da ga jebeno
ne dokrajčim jer je bezvrijedna svinja?«
Vjerovala sam da bi Aaron to učinio. Znala sam da bi. A to mi je raspršilo
ljutnju, ostavivši bol na njezinu mjestu. Kako bih uopće mogla osjećati prema
njemu išta osim obožavanja?
»Neću ti dopustiti da učiniš išta od toga«, prošaptala sam. »Nije vrijedan
nevolje u koju bi upao.«
»Ali ti jesi. Ti si vrijedna sve te nevolje. Ti si vrijedna toga da prođem kroz
jebenu vatru. Zar ne vidiš to?« Grubo je izdahnuo kroz nos, rukom je prišao
mojem obrazu zbog čega sam se, zbog čistog nagona, nagnula prema njegovu
dodiru. »Kakva god ti je sranja Daniel utuvio u glavu o tome da nisi vrijedna toga
da se za tebe bori, pogrešna su. Za ljubav se vrijedi boriti. I ja nisam on, Lina. A
ovo nije prošlost.«
Odmahnula sam glavom, ali njegov se dlan zadržao čvršće na mojem licu.
»Kada na putu naiđeš na kamen i padneš, ja idem s tobom. Zajedno ćemo se
izboriti za put natrag.«

312
 Knjige.Club Books

»Nije tako lako, Aarone.« Željela sam da jest. Tako sam žarko željela da svijet
bude prokleto jednostavan. »To su samo idealistične, lijepe riječi. Kad se sve
zbroji i oduzme, ne možeš me zaštititi od svega, držati me za ruku i otpustiti
svakoga tko mi ne pokaže poštovanje.«
»Možda ne mogu. Ali to ne znači da neću pokušati. Kada te netko ugnjetava,
a ja mogu učiniti nešto u vezi s tim, prozvat ću ga. Neću čekati po strani i gledati
kako sama primaš udarce.« Prsa su mu se nadimala, silovito se podizala i spuštala.
»Baš kao što znam da bi se ti rukama i nogama borila protiv bilo koga tko bi mene
pokušavao povrijediti. Štitimo jedno drugo i pomažemo si zacijeliti. Tako bi to
trebalo biti.«
»Ne govorimo samo o životu. Ovo je moja karijera. I tvoja, Aarone.«
»Jest, i nikad ne bih učinio ništa da je ugrozim.«
»A što je s drugima? Oni bi mogli. Pogledaj što se dogodilo s Geraldom.«
Borila sam se protiv iznenadnog nagona da mu se naslonim na prsa i rasplačem.
»Što će se sada dogoditi? Svaki put kada nešto postignem, bojat ću se mogućnosti
da netko upre prstom i optuži me da sam spavala s nekim za to.«
Stisnuo je čeljust, gnjev mu je opet probio u lice. »Ne mora biti tako. Gerald
nije svi drugi, Lina.«
Zatvorila sam oči, nisam mogla zaobići knedlu u grlu.
Aaron je nastavio: »Ne umanjujem tvoje strahove, dušo. Kunem se da to ne
činim. Ali ne možemo odustati na prvi znak nevolje. Ne možemo dopustiti
drugima da budu važniji od nas. Ne a da si ne damo poštenu priliku.«
Ali što ako ni ne dobijemo priliku pošteno pokušati, poželjela sam zavrištati.
»Moraš vjerovati u nas, u mene. Možeš li to?«
»Vjerujem ti, Aarone.« Odmahnula sam glavom i iskoračila iz njegova
dosega. »Ali ovo je jednostavno prekomplicirano. Mislim da to ne mogu učiniti.
Ne mogu ponovno proći kroz to.« Srce mi se nikad ne bi oporavilo da ovo ne
upali. Da Aaron pobjegne kao što je to Daniel učinio.
Još se povrijeđenosti izlilo u plavetnilo njegovih očiju. »Znači ipak ne«,
prošaptao je slomljena glasa. »Ako to misliš, znači da mi ne vjeruješ.«
Prekrila nas je tišina. Aaron je naposljetku opustio ramena.
»Volim te, Lina.«
Pukotina mi se rastvarala posred mojeg sirotog, ranjenog srca jer ove tri riječi
nisu zvučale kako bi trebale. Bile su lišene sreće i pune tuge, a nisu trebale.
»Kako je moguće da se osjećam kao da mi slamaš srce, a još te nisam ni
imao?«
Duša me zaboljela. Srce mi se slomilo u milijun komadića.
»Trebam te da mi vjeruješ potpuno. Cijelim jebenim srcem. Ali ne mogu te
prisiliti na to.« Proučio mi je lice. Njegove plave oči bile su lišene uobičajenog
sjaja. Odražavale su samo bol. »Ne mogu te prisiliti da mi potrčiš u naručje
313
 Knjige.Club Books

umjesto u suprotnom smjeru. Jednostavno te ne mogu natjerati da me dovoljno

voliš kako bi nam dala priliku.«
U grudima mi se otvorila rupa, koljena su me gotovo izdala dok se tlo pod
mojim nogama micalo na pogrešan način. Nestabilan.
Dugo smo se netremice gledali u oči, srca slomljenih iz potpuno pogrešnih
razloga. Sve se činilo nestvarnim. Poput okrutne noćne more iz koje ću se svakog
trenutka probuditi.
Ali to se nije dogodilo. U nekom sam trenutku pomislila kako sam začula da
mu zvoni mobitel i vidjela sam da ga ignorira sve dok nije ponovno zazvonio. I
ponovno. Zatim mislim da ga je izvukao iz džepa i bacio pogled na ekran. Ali
nisam bila sigurna.
U glavi sam i dalje pjevala: Vjeruj mu, vjeruj mu, vjeruj mu, zbog čega mi je
bilo teško pronaći smisao u bilo čemu osim u tome.
Bila sam zarobljena u vlastitom umu. Uvukao me u vakuum u kojem nisam
prepoznala vrijeme ni prostor. Iako, jedne stvari se sjećam. A to su Aaronova leđa
koja se udaljavaju od mene. Kako ga noge vode niz prazan hodnik i kako se ne
okreće.
Nijedanput.

314
 Knjige.Club Books

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Te je noći Rosie došla sa mnom kući. Ušuškale smo se pod pokrivač na mojem
krevetu i ponovno pogledale Moulin Rouge! na mojem računalu. Kako tragično -
pronaći ljubav i gledati kako ti pred očima klizi kroz, prste. Uvijek sam se pitala
što bi Ewan McGregor učinio da je, u trenutku kada je upoznao ljubav
svojeg života, znao kako njihova priča neće trajati dulje od sto trideset minuta. Bi
li svejedno uzeo njezinu ruku u svoju i prepustio se? Bi li se svejedno grčevito
držao za svaki preostali trenutak, čak i ako ih je samo malo? Bi li svejedno legao
pokraj nje, znajući da se, kada umre, to mjesto nikad više neće ispuniti?
Rosie nije ni razmišljala prije nego što je odgovorila. »Da«, prošaptala je.
»Kada pronađeš takvu ljubav, vrijeme više nije važno. Što god se dogodilo, Lina,
volio bi je bez obzira na to koliko su vremena imali.«
Zatim smo obje grcale u suzama. Rosie zato što se nikad nije mogla suzdržati
kada bi zasvirala »Come What May«, a ja... Pa, uglavnom zato što sam prigrlila
tu izliku.
Stoga sam plakala. Pustila sam da mi suze teku dok sam držala mobitel u ruci.
U iščekivanju poziva, poruke, znaka koji sam znala da ne zaslužujem. Ali to je
glupa kukavica poput mene činila. Bježala je, skrivala se pod pokrivače i plakala
na »El Tango de Roxanne«.
Uf. Nisam se nimalo sviđala sama sebi.
Ali što god da se jebeno dogodilo, svejedno ću morati živjeti sa sobom do
kraja života. Pronaći utjehu u to malo vremena koje sam podijelila s Aaronom.
Prošlo vrijeme. Jer kada me zamolio da mu potrčim u zagrljaj umjesto u
suprotnom smjeru, nisam to učinila. Kada me zamolio da vjerujem u njega i u nas,
u potpunosti, nisam bila sposobna za to, unatoč tomu što sam mislila da jesam. A
to ga je natjeralo da ode.
Odgurnula sam ga. Ja sam bila jedina odgovorna za to.
Jebemu. Željela sam ga ovdje. Sa mnom, da popravljamo slomljene dijelove
ovog kaosa zajedno. Željela sam da mi kaže kako se još uvijek možemo popraviti.
Zalijepiti kao da se ništa nije dogodilo.
Ali to je bilo tako sebično i tako naivno od mene. I glupo. Ponekad, koliko
god nešto želimo, nije nam suđeno imati to. Zadržati to. Ne kada komplicira sve
drugo. A ovo, ova ljubav, upravo to nam je činila. Komplicirala nam je i živote i
sjajne karijere.

315
 Knjige.Club Books

Saplitali smo se jedno o drugo, spoticali se jedno o drugo, baš kao što je to
Daniel rekao tako davno.
Na kraju bismo zamjerali jedno drugom. Jer to je otrov iz zlobnih usta činio.
Sve je zarazio. A ja sam znala koliko.
Stoga, da, nakon cviljenja na Moulin Rouge!, idući je dan, očito, bio sranje.
Bio je to vjerojatno jedan od najgorih, najjadnijih dana kojih se sjećam, a imala
sam ih podosta. Cijeli sam se dan vukla uokolo, nekako sam uspjela izgurati Dan
otvorenih vrata od osam do ponoći za gomilu bezličnih poslovnjaka. Imena i lica
su se u potpunosti odbijala od mene, a ja sam predstavljala temu za temom kao da
svaku riječ čupaju iz mene. Da je Jeff bio u blizini da svjedoči tom jadnom
pokušaju da budem srdačna, uslužna i pristupačna, otpustio bi me na licu mjesta.
A meni bi bilo potpuno svejedno.
Toliko je ponekad život bio ironičan.
Kada sam ušla u zgradu drugi dan bez Aarona - shvatila sam da je to moj novi
način računanja vremena - očekivala sam da će šaputanja kolega doprijeti do
mojih ušiju i da će upirati prstima u mene zbog Geraldovih javnih optužbi. Dok
je sat otkucao pet, nakon što sam provela cijeli dan u želji da na trenutak
ugledam Aarona i užasavajući se toga u isto vrijeme, ništa se nije dogodilo.
Nijedan od mojih kolega nije ni trepnuo u mojoj blizini. Nije bilo gnjusnih
glasina, zlobnih optužbi, ničega. Ni traga Aaronu.
Trećeg dana bez njega čudna vrsta nemira nastanila se u meni.
Aaron mi je nedostajao. Nedostajala mi je mogućnost onoga što je raslo
između nas, a to je prevagnulo nad svim drugim. Činilo se nevažnim što incident
s Geraldom nije doveo do toga da se itko drukčije ophodi sa mnom. Nisam se
mogla natjerati da mi lakne. Bilo je nebitno u usporedbi s mojim slomljenim
srcem.
Nedostajalo mi je Aaronovo lice, morsko plavetnilo njegovih očiju, njegovo
tvrdoglavo mrštenje, način na koji pući usne kada se zamisli, široka linija
njegovih ramena, kako je s lakoćom bio uspravan i velik poput života kamo god
bi išao, i njegov osmijeh, onaj koji je bio rezerviran samo za mene. Toliko da sam
se utaborila u svojem uredu, ostavila vrata otvorena i čekala ga da prođe
hodnikom u nekom trenutku. Ili da mu čujem glas, barem u daljini. To bi bilo
dovoljno da umiri potrebu koja je gorjela u meni. Ali ništa se od toga nije
dogodilo.
Četvrtog dana sam napokon odustala i pokucala na vrata njegova ureda, nitko
nije odgovorio. A kada sam upitala Rosie je li ga uopće vidjela uokolo, zagrlila
me i rekla da nije. Nije ni Héctor ni još nekoliko ljudi koje sam pitala uz nekakvu
izliku.
Upravo sam zato nervozno koračala od jednog do drugog kraja hodnika dok
sam čekala da me pozovu u Sharonin ured. Baš kao što sam činila i sinoć kod
kuće. Ili tog jutra u svojem uredu. Zato što je nestao. I mrzila sam to što nisam

316
 Knjige.Club Books

znala zašto, što ga nisam vidjela, što nije bio u blizini, što nisam imala izliku da
ga nazovem i pitam ga jer sam ga odgurnula i posljednje što je vjerojatno želio
bilo je razgovarati sa mnom.
»Lina, draga«, dozvala me Sharon dok je glavom virila iz svojeg ureda,
vrativši me u sadašnjost. »Molim te, uđi i sjedni.«
Slijedila sam je unutra i dopustila si da padnem na jednu od stolica. Gledala
sam kako plavokosa žena sjeda i naginje se preko svojeg stola uz tajnovit osmijeh.
»Oprosti što si čekala. Znaš kako neki ljudi misle da kadrovska ima rješenje
za sve.« Ogorčeno se nasmijala. »Čak i za odluku Gradskog vijeća New Yorka
oko radova na cesti ispred njihovih prozora.«
Bilo kojeg drugog dana i ja bih se smijala. Možda bih se i našalila o tome
kako samo najjači mogu opstati u gradu koji nikad ne spava i uvijek zatvara neku
cestu kako bi te cijelo vrijeme održao budnim. Ali jednostavno nisam imala
energije za to.
»Sigurna sam da ti to pribavlja dosta neugodnih razgovora.«
Sharon mi je pogledom proučavala lice, a nešto poput razumijevanja
obasjavalo je njezino. Što je točno mislila ili shvatila, nisam imala pojma.
»Dobro, da odmah prijeđem na stvar.«
Dobro. To mi se sviđalo. Baš kao što mi se i Sharon oduvijek sviđala.
»Pozvala sam te ovamo u svjetlu nekih ozbiljnih optužbi koje izravno
uključuju tebe.«
Nešto mi se spustilo na dno trbuha i osjetila sam kako blijedim.
»O... Dobro.« Pročistila sam grlo. »Što želiš znati?«
Duboko je uzdahnula prije nego što je progovorila, kao da se pripremala za
nešto.
»Lina«, rekla je upotrijebivši ton koji sam čula kod vlastite majke - utješan,
ali i prijekoran - »obje znamo da Gerald poznaje prave ljude i, iskreno, nikad neću
shvatiti kako netko tako užasan uspijeva stvoriti toliko dobrih poznanstava.«
Prstima je načinila znak navodnika u zraku. »Ali koliko god da je dosad
bio nedodirljiv, to ne znači da ga se ne može srušiti. Zato moramo nešto poduzeti.
Trebali bismo barem pokušati.«
Osjetila sam kako kimam, još uvijek pokušavajući shvatiti ono što mi je
Sharon govorila. Priznala je da je na mojoj strani. Ne samo to, nego i da neće biti
tihi promatrač.
»Ako je to nešto što želiš učiniti, možemo zajedno raditi na službenoj pritužbi.
Mogu ti pomoći. Trebala bi je potpisati i podnijeti nama, a nakon toga bih ja
ustrajala na temeljitoj istrazi. Znam koliko se pritužbi zanemaruje, ali i više od
nekoliko ljudi koji ti čuvaju leđa učinit će razliku.«
I više od nekoliko ljudi?
»Što...« Utihnula sam odmahnuvši glavom. »Koji ljudi? Ne razumijem.«
317
 Knjige.Club Books

Kucnula je noktima po stolu i nagnula glavu. »Nakon sukoba u zajedničkom

radnom prostoru dosta ljudi me došlo obavijestiti što se dogodilo. Polovica njih
je sama željela podnijeti pritužbu, ali baš kao što sam njima rekla, to moraš ti
učiniti.«
»Ja... Ja samo...« Pogled mi je pao na ruke položene u moje krilo. Osjetila
sam kako mi se srce širi od zahvalnosti. I od nečeg drugog. Spoznaje. »Znači, na
mojoj su strani? Stali su u moju obranu, a ne Geraldovu?«
»Tako je, Lina.« Sharon se nasmiješila. »Jesu. Poznajem ljude poput Geralda
koji često prođu nekažnjeno, ponekad svijet tako funkcionira. Ali to ne znači da
trebamo prestati pokušavati to promijeniti, zar ne? Ne znači da se moramo prestati
boriti.«
Njezine su me riječi podsjetile na one koje mi je netko rekao, u koje me
preklinjao da povjerujem, prije samo nekoliko dana. Riječi koje sam odabrala
zanemariti.
»Možeš razmisliti o ovome što sam ti upravo rekla. Dobro? Uzmi si vremena
da odlučiš što želiš učiniti.«
»Da, hoću.«
O mnogo sam toga morala razmisliti. Razmisliti o mnogim stvarima. Bilo
kome drugom ovo bi moglo biti ništa više od birokratskog postupka kojeg sam se
i prije trebala sjetiti, ali meni?
Spoznaja da su moji kolege, oni koji su svjedočili svemu, aktivno zauzimali
moju stranu, značila je nešto. Iako to nije promijenilo ono što sam učinila. Kako
sam odbacila sve što sam mogla imati s Aaronom. Kako sam mu uskratila jedino
što je tražio od mene.
Moje potpuno povjerenje. Moju vjeru u nas. A zašto? Nudio mi je sve, a ja
sam odustala bez borbe.
»I, molim te,« rekla je Sharon, »bi li mogla red Aaronu da svrati čim se vrati.
Čini se da ga ne mogu dobiti.«
Čim se vrati?
»O, ovaj, ja ne... Ja samo...« Riječi su se prosipale iz mene, pomiješane s
pitanjima koja su mi se vrtjela u glavi.
»Sve je u redu, Lina. On je bio vrlo jasan što se tiče vaše veze. Došao je ovamo
odmah početkom tjedna da me pita postoji li ikakvo pravilo tvrtke ili klauzula u
ugovoru koja bi možda sve zakomplicirala.«
Usporeni otkucaji srca koji su me pratili ovih dana bez njega vratili su se u
život, izvirili su. Došao je u kadrovsku da se pobrine da smo zaštićeni. Da me
uvjeri. Jer je znao da će mi trebati upravo to. Jer je želio da se osjećam sigurnom.
Suze kojih prije nije bilo ondje sada su se žurile izaći mi iz očiju.
»Hej, u redu je, Lina. Nema ih. Nema razloga da se brinete. Ne postoji kamen
spoticanja na putu.«

318
 Knjige.Club Books

Ne. Jedina koja je te moguće poteškoće na putu pretvorila u nepremostive

prepreke bila sam ja.
»Dobro«, promrmljala sam, natjeravši oči da izdrže još malo. »To je dobro.«
Ništa nije bilo dobro. Baš ništa jer sam ionako sve uništila.
»U redu, dobro.« Sharonina je plava glava kimnula, njezine su majčinske oči
postale toplije. »Ali, molim te, reci mu da me nazove, dobro? Znam da su ovo
teška vremena, ali radi se o njegovu promaknuću.«
Teška vremena. Te su mi dvije riječi odjekivale u glavi.
Podsjetile su me na Sharonin prijašnji zahtjev. Reci Aaronu da svrati čim se
vrati.
»Je li... Aaron otišao? Je li se nešto dogodilo?«
Sharon je razrogačila oči, zbunjenost se pretvorila u šok. »Ne znaš?«
Odmahnula sam glavom, osjećala sam da sam blijeda. »Ne.«
Odmahnula je glavom. »Lina, nije na meni...«
»Molim te«, preklinjala sam, sada sam očajnički željela saznati što nije bilo u
redu. Potreba mi se zarila pod kožu. »Molim te, Sharon. Posvađali smo se, i ja
sam jednostavno zaribala. Nije važno. Ali ako nešto nije u redu, ako mu se nešto
dogodilo, moram to znati. Molim te.«
Neko me vrijeme gledala.
»Draga,« napokon je rekla, a samo od toga su mi zazvonili svi alarmi u glavi,
»morao je odletjeti kući. Tata mu je... Ima rak. U kritičnom je stanju posljednjih
nekoliko tjedana.«

319
 Knjige.Club Books

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Postojala je serija koju sam jako voljela kao tinejdžerica. Bila je to američka
televizijska serija koja je išla na jednom od španjolskih nacionalnih programa -
naravno, sinkronizirana. Apsolutno sam je obožavala. Srednjoškolci s velikim
snovima i još većim egom - ili srcima, ovisi koga ste pitali - tjeskobni obrati i
razina drame koju netko od šesnaest godina ne bi trebao iskusiti, barem ne u
gradiću negdje u Sjevernoj Karolini. Ili, kad smo već kod toga, na sjeveru
Španjolske. Zbog čega me pogodilo u pravu žicu. Jednu sam epizodu nekako
zapamtila više od ostalih. Započela je s nasnimljenim pripovjedačem koji je pitao
nešto u smislu: »Koja je najmanja količina vremena koja ima moć promijeniti tvoj
život? Godina? Dan? Nekoliko minuta?«
Odgovor je bio: Kada si mlad, samo jedan sat može donijeti promjenu. Može
sve promijeniti.
A ja se... Svesrdno nisam slagala.
Čovjek nije morao biti mlad da mu se život promijeni u sat vremena, nekoliko
minuta, pa ni u nekoliko sekundi. Život se neprestano mijenjao, nevjerojatno brzo
i užasno sporo, kada čovjek to najmanje očekuje ili nakon što je dugo jurio za tom
promjenom. Život se može preokrenuti naopačke, naglavačke ili se čak
može preobraziti u nešto potpuno drukčije. I to se događalo bez obzira na dob, ali
najvažnije, ti trenuci nisu bili ograničeni vremenom.
Trenuci koji mijenjaju život protezali su se od nekoliko sekundi do desetljeća.
Bio je to dio čarolije života. Življenja. U dvadeset osam godina iskusila sam
nekoliko trenutaka koji su mi promijenili tijek života, međusobno vrlo
različitih. Neki su trajali nekoliko sekundi, ne više od letimičnog trenutka u kojem
mi je svanula spoznaja. A drugi su trajali minutama, satima, čak i tjednima.
U svakom slučaju, mogla bih nabrojiti takve trenutke na prste jedne ruke. I
napamet ih izrecitirati. Prvi put kada sam umočila prste u more. Prva matematička
jednadžba koju sam riješila. Moj prvi poljubac. Zaljubljivanje i odljubljivanje od
Daniela. Svi užasni mjeseci poslije toga. Ukrcavanje u taj zrakoplov za New York
da započnem novi život. Pogled na sestru dok korača prema oltaru s najširim,
najsretnijim osmijehom koji sam ikad vidjela na njoj.
A onda je tu bio Aaron.
Mislila sam da neću moći odabrati samo jedan trenutak kada se radilo o
njemu. Jer on je bio taj, to nešto što je taj vremenski raspon činilo važnim. Životna
prekretnica.
320
 Knjige.Club Books

Kada sam mu zaspala u naručju. Kada sam ugledala kako mu se usne

pretvaraju u onaj osmijeh koji sam znala da je čuvao samo za mene. Kada sam se
probudila uz njegov glas, uz toplinu njegova tijela. Kada sam vidjela da mu se
izraz lica urušava. Kako odlazi. Njegova odsutnost.
Svi su mi oni ostavili trag na srcu. Na meni. Svi su me oni promijenili.
Oblikovali me u nekoga tko si je dopustio otvoriti se, voljeti, trebati i željeti podati
se ne bilo kome, nego njemu.
Ali koliko god svi ti trenuci zbog kojih sam se beznadno zaljubila u njega
ostavili trag koji nikad neću moći izbrisati, onaj koji mislim da nikad neće
izblijedjeti bio je djelić sekunde kada sam znala da se moram ukrcati u zrakoplov
za Seattle i pronaći ga. Taj je trenutak bio nadnaravan. Spoznaja da sam ga pustila
prerano, previše nehajno. Tako glupo. Trenutak kada mi je sinulo da ništa drugo
nije važno osim da odem k njemu. Da me ništa nije smjelo spriječiti da mu potrčim
u naručje. Da budem ondje za njega kada je najviše nekoga trebao.
No je li bilo prekasno? Je li taj trenutak koji mijenja život još uvijek postojao
ili sam izgubila svoju priliku?
Šest mi se sati vrtjelo u glavi od tog pitanja. Na letu od New Yorka do Seattlea
um mi je neprestano skakao od slijepe nade do straha od predviđanja gubitka. A
kada je zrakoplov dotaknuo tlo, još uvijek nisam znala trebam li biti puna nade što
sam mu bila bliže ili bih se trebala pripremati na to da će mi Aaron reći da je
prekasno i zamoliti me da odem.
Još sam malo o tome razmišljala dok sam čekala taksi, vozila se prema prvoj
bolnici na svojem popisu bolničkih centara sa specijalistima onkologije u Seattleu
i upitala na recepciji za Richarda Blackforda, čije sam ime iskopala na internetu
prema onome što mi je Aaron rekao o njemu i o njegovoj prošlosti.
To mi se pitanje vrtložilo u glavi kad bih se okrenula, ušla u drugi taksi i
ponovila cijeli postupak s drugom bolnicom. Zatim s trećom.
I baš kada su me noge gotovo izdale od mješavine olakšanja i strepnje kada
sam napokon začula bolničarku za šalterom treće bolnice kako me pita jesam li ja
obitelj ili prijateljica, pitanje koje mi je zapelo u glavi još uvijek je vrištalo da
odgovorim na njega.
Činilo je to i dok sam išla prema čekaonici u onome što će uskoro postati
najdulja vožnja dizalom u mojem životu.
Jesam li sve odbacila iz straha i gluposti? Jesam li zakasnila?
Stoga, kada su se polirana, metalna vrata napokon otvorila, posrnuvši sam
izašla iz dizala poput nekoga tko je završio s beskrajnim proputovanjem. Utrnulih
udova, kože ljepljive od znoja i s osjećajem dezorijentiranosti. Pogledom sam
tjeskobno pretraživala prostor uz hodnik pred sobom, sve do čekaonice gdje mi je
rečeno da će najvjerojatnije biti on - moj Aaron, čovjek kojem sam morala doći,
kojeg sam morala vratiti. I ondje, upravo ondje, na stolici u koju je jedva stao, bio
je moj odgovor.

321
 Knjige.Club Books

S rukama na koljenima i glavom utonulom nisko u ramena, ondje je bio moj

trenutak koji mijenja život.
Dok sam gledala u daljinu, dok mi je srce bilo beznačajno i prazno kao nikad
dosad vidjevši ga ondje samog, shvatila sam da sve dok imam njega moj trenutak
koji mijenja život nikad neće hiti mjerna jedinica vremena. Nikad neće biti tako
jednostavno kao što je označavanje nekoliko točaka na vremenskoj crti
mojeg života koje mogu odrediti kao nadnaravne. Bio je to on. Aaron. On je bio
moj trenutak. I dokle god budem imala njega, život će mi se neprestano mijenjati,
preinačivati. Poticat će me, cijeniti, voljeti. S njim ću živjeti.
I borit ću se za to. Borit ću se za njega kao što to nisam učinila kada me
zamolio. Neću prihvatiti ne kao odgovor. Zaglavio je sa mnom. Baš kao što mi je
obećao u Španjolskoj, pred ljudima koje sam voljela najviše na svijetu. Dokazat
ću mu to.
»Aarone«, začula sam se. Dopusti mi da budem tvoja stijena. Ruka koja drži
tvoju. Tvoj dom.
Glas mi je bio jedva šapat, pretili i prigušen da bi došao skroz do onamo gdje
je sjedio. Ali nekako jest. Dopro je do njega. Jer Aaron je naglo podignuo glavu.
Sjedio je na toj tvrdoj, plastičnoj stolici, uspravljenih leđa, pogleda napola
okrenutog u mojem smjeru. Primijetila sam nevjericu na njegovu licu, kao da je
pomislio da je sigurno umislio kako ga dozivam.
Ali nije. Bila sam ondje. I ako mi dopusti, mogla bih se pobrinuti za njega.
Milovala bih. mu leđa dok sjedi u bezbojnoj i bezličnoj čekaonici, utješno bih mu
prolazila prstima kroz kosu i pobrinula se da jede i spava. Tješila bih ga
zagrljajima i bila bih mu rame na koje može nasloniti čelo dok oplakuje oca kojeg
bi uskoro mogao izgubiti. Onoga koji je već toliko toga propustio, za kojeg sam
znala da Aaron osjeća kao da je već umro.
Pogledom je prešao preko prostora koji nas je razdvajao s pukom odlučnošću
za koju sam znala da je samo on sposoban. I nikad neću znati, zašto, ali čekala
sam. Bio je vrlo miran dok je proučavao prostor. I zatim, nakon onoga što se
doimalo kao vječnost, a opet nedovoljno vremena da se pripremim, plavi je pogled
prikovao uz moj. Moje se srce spotaknulo samo od sebe i osjetila sam komešanje
u grudima.
Gledala sam ga kako uspravlja noge i podiže se na njih.
Zatim mu je moje ime razdvojilo usne. »Lina.«
Nije to bilo Lina umjesto Catalina. Ono što me potjeralo naprijed, prema
njemu, bila je tjeskoba u njegovu glasu - potreba, način na koji mu je kosa bila
raščupana, vrećice ispod očiju, nabori na njegovoj odjeći koji su vrištali da se
nije presvukao nekoliko dana. Pojurila sam preko tog hodnika koji nas je
razdvajao kao što nikad nisam jurila. Prema njemu, ravno u njegovo naručje. Baš
kao što me i molio. A kada sam došla do njega, bacila sam mu se u zagrljaj. Čvrsto
sam obavila tijelo oko njegova.

322
 Knjige.Club Books

To nije bilo primjereno. Ovo nije bilo ni mjesto ni vrijeme, a on je već nosio
na leđima toliki teret. O toliko smo toga morali razgovarati. Ali bilo je ispravno.
Znala sam to u srcu dok je obavijao ruke oko mene.
Podignuo me s poda, privinuo na prsa i držao me u naručju.
Zabila sam lice u njegov vrat i neprestano mrmljala u njega: »Ovdje sam.
Ovdje sam. I trčim prema tebi. Vjerujem ti. Volim te«, u nadi da nije prekasno.
A on je neprestano ponavljao moje ime. »Lina, dušo. Lina, jesi li doista
ovdje?« Prigušeno i slomljeno, zvučao je kao da još uvijek ne vjeruje da sam mu
u naručju. Da sam mu napokon došla, kao što sam to trebala učiniti prije nekoliko
dana.
Ne. Kao što sam to trebala učiniti prije cijele vječnosti.
Aaron je hodao unatraške i sjeo natrag na stolicu dok me držao u naručju. Dok
sam ja njega primala u svoje. Sklupčala sam tijelo u njegovu krilu, a on mi je
dlanom obavio zatiljak.
»Tako mi je žao, Aarone«, uzdahnula sam između njegova ramena i lica.
»Zbog svega. Zbog tvojeg oca i zbog toga što nisam bila ovdje, pokraj tebe, i prije.
Kako je? Jesi li ga vidio?«
Osjetila sam uz svoj obraz kako je teško progutao.
»On je...« Aaron je odmahnuo glavom. »Vidio sam ga, ali cijelo ovo vrijeme
nije ničeg svjestan. Ja samo...« Utihnuo je, zazvučavši iscrpljeno. Poraženo. »Jesi
li doista ovdje, dušo?« ponovio je zagrlivši me čvršće. »Ili se moja mašta poigrava
sa mnom? Nisam spavao... Ne znam koliko dana. Dva? Tri?«
»Ovdje sam. Tu, uz tebe.« Podignula sam glavu i pomaknula se tako da mogu
dobro pogledati to lice koje sam čvrsto odlučila prezirati, a koje sam sada toliko
voljela. »Pobrinut ću se za tebe.«
Zatreptao je i zatvorio oči, začula sam prigušen zvuk iz njegova grla.
»Volim te, Aarone. Ne bi trebao biti sam - nikad. Ja trebam biti s tobom.
Ovdje. Da te držim za ruku.«
Oči su mu i dalje bile zatvorene, čeljust čvrsto stisnuta.
»Dopusti mi da to učinim. Dopusti mi da ti dokažem kako ti vjerujem i da
mogu ponovno zaslužiti tvoje povjerenje. Da sam ta koja treba biti pokraj tebe, u
ovom trenutku i koliko god mi to dopustiš.«
»Želiš to?«
»Da«, požurila sam. »Da, da. Naravno da želim«, ponovila sam. »Trebam«,
prošaptala sam, nisam vjerovala vlastitom glasu. »Dopusti mi da ti budem
potpora. Da se pobrinem za tebe.«
Otvorio je oči, pogledi su nam se spojili. Nakon nekog vremena ispustio je
bolan hihot. »Tako sam jebeno lud za tobom, Lina. Mislim da to ne razumiješ.«

323
 Knjige.Club Books

Jednom mi je rukom obuhvatio zapešće dok sam mu ja još uvijek očajnički

obavijala lice. Bila sam spremna na borbu. Bude li potrebno, bila sam spremna
preklinjati ga.
»Prešla si cijeli taj put. Ti...« Utihnuo je, lice mu se naboralo od nevjerice.
»Kako si me uopće pronašla?«
»Morala sam ti doći.« Prstima sam prešla niz njegov vrat, smjestila sam dlan
na njegovu toplu kožu. »Sjetila sam se svega što si mi rekao. O Seattleu, o tome
kako je tvoj otac ovdje donekle poznat. Pa sam na internetu potražila tvoje
prezime, fakultetsku nogometnu momčad, trenersko osoblje. Zatim sam
pretražila popis bolnica u kojima je mogao završiti. Znala sam da ćeš biti ovdje
jer ga ne bi ispustio iz vida ako je u kritičnom stanju, kao što mi je rekla Sharon.
I nisi. Ovdje si. Trebalo mi je samo nekoliko pokušaja. Preokrenula bih grad
naglavačke da te nisam pronašla. Ne bih stala dok ne dođem do tebe.«
Napokon sam si dopustila da udahnem. Aaronove oči sjajile su sjajem od
kojega mi je tijelo prožela toplina.
»Zvala sam te, ali otišlo je ravno na govornu poštu, a onda sam samo... Nisam
te željela zamarati ničim drugim. I...« Spustila sam glas do šapata. »I nisam ti
željela dati priliku da mi kažeš da ne dođem. Bila sam preplašena da to nećeš
željeti. Pa više nisam zvala. Umjesto toga sam ti došla.«
Drhtaj je zaljuljao Aaronovo tijelo.
»Dovodiš u pitanje moj vražji razum, moja pravila, moj svijet«, uzdahnuo je,
te morsko plave oči uhvatile su mi pogled kao nikad dosad. »Kada sam to
najmanje očekivao, ti si našla način da se probiješ natrag do mojeg srca. Kao da
to već nisi učinila.« Stisak njegovih prstiju na mojem zapešću se pojačao,
povukao me sebi i osjetila sam kako topao zrak iz njegovih usta pada na moje
usne. »Kao da me već nisi uništila za sve druge. Samo sam tvoj.«
Nada, topla i mekana nada spustila mi se na ramena. »Sve sam to učinila?«
»Jesi, Lina.«
Aaronovo je čelo palo na moje i nisam imala izbora nego zatvoriti oči. Upiti
sve to i staviti pod nadzor ovaj vihor osjećaja koji je prijetio da će me okrenuti
naglavačke.
»Sa svakim si osmijehom učinila upravo to.« Osjetila sam kako su njegove
usne nakratko okrznute moje poslavši mi trnce niz kralježnicu. »Svaki put kada si
bila nesnosno tvrdoglava i nevjerojatno lijepa, sve odjedanput.« Utisnuo mi je
poljubac u kutak oka. »Svaki put kada si pokazala svijetu koliko si nevjerojatno
jaka, čak i kada sama u to ne vjeruješ.« Poljubac u vršak nosa. »Svim načinima
na koje me tvoj um zadivljuje i uznemiruje, koje nikad neću shvatiti niti se umoriti
od njih.« Usne su mu sletjele na moju jagodicu i ošinule me. »Kako te svaki put
kada se nasmiješ želim prebaciti preko ramena i otrčati nekamo gdje mogu sakriti
taj zvuk samo za sebe.« Poljupcem mi je pomilovao čeljust, zatim je usnama

324
 Knjige.Club Books

prešao do mojeg uha. »I na svaki drugi nezamislivi način učinila si me potpuno

svojim.«
»Svojim«, ponovila sam, srce mi se širilo. Posrtalo je unutar prsnog koša.
Željelo je izaći i uvući se u Aaronovo. »I ja sam tvoja, Aarone. Tako potpuno
tvoja. Ja sam se zaljubila u tebe. Ne znam kako se to dogodilo, ali jest. Volim te.«
Nisam prepoznala vlastiti glas, ne uz glasno bubnjanje u mojim ušima. »Bila
sam tako glupa kada sam te pustila da odeš. Tako neizmjerno glupa. Ali izgubila
sam se u vlastitoj glavi. Bila sam preplašena, Aarone. Nisam željela izgubiti sve
za što sam naporno radila. Da me ljudi gledaju kao prije svih tih godina. Da
izgubim i tebe kada shvatiš da sam samo komplikacija.«
»Ti to nikad nećeš biti.«
»Sada to znam, ali nekako sam se uvjerila kako je pustiti te najbolja zaštita od
toga da se ne ponovi.« Odmahnula sam glavom i odagnala taj grozni osjećaj. Reći
ću Aaronu za Sharon i istragu o Geraldu. Ali sada nije bilo vrijeme za to.
»Žao mi je što nisam bila tu za tebe kao što sam trebala.«
Pogledao me kao da nije želio moje isprike, ali nisam mu dopustila da govori.
»Jest.« Glas mi je zadrhtao. »Spoznaja da je tvoj otac bolestan i da si ovdje
sam... Da proživljavaš sve to bez ikoga da te zagrli... Da je on već tjednima
kritično, a ti si ipak otišao u Španjolsku sa mnom. Da si...« Utihnula sam, glas mi
je drhtao. »Da bi mi dao tako jebeno puno a da nikad ništa ne zatražiš zauzvrat.
To me uništilo. Ali sada sam ovdje«, prošaptala sam pogledavši ga u oči.
»Ovdje sam i ne idem nikamo, ne zato što vjerujem da sada možemo biti
zajedno, nego zato što ne mogu ni zamisliti biti bilo gdje drugdje nego uz tebe.«
Progutala sam knedlu u pokušaju da zauzdam svaki osjećaj koji je prijetio da će
navrijeti. »Znaš to, zar ne?« Nagnula sam se, usnama okrznula njegove. Vrlo
nježno, gotovo neodlučno. U iščekivanju njegova odgovora.
»Sada znam.« Iz njegova je grla izašao tihi zvuk. Još je jedanput stisnuo prste
oko mojeg zapešća. Rukom oko mojeg struka privio me još dublje na svoja prsa.
»Znam, Lina. I ne namjeravam ti dopustiti da to zaboraviš.«
Dlanom koji mi je bio na zapešću uspeo mi se uz ruku i obuhvatio mi lice.
Nagnula sam se prema njegovu dodiru, osjetivši da bih mogla živjeti samo od
Aaronovih milovanja i poljubaca.
»Vratio bih se po tebe, znaš? Rekao sam ti da neću odustati od nas. Još uvijek
si mi dugovala onu riječ od četiri slova.«
Izgovorio je to. A od spoznaje mi se srce spustilo u pete. Koliko sam bila
glupa. Aaron nije odustao od nas; samo sam ja to učinila. Samo privremeno. Dok
se Aaron držao za ovo. Za nas. Sve ovo vrijeme. Čak i kada je najviše trebao
nekoga pokraj sebe. A od toga... Od toga je srce u mojim grudima prsnulo u
milijun dijelova, samo da bi se ponovno složilo u nešto drugo. Nešto što više nije
pripadalo meni. Pripadalo je nama.

325
 Knjige.Club Books

»Tvoja je. Amor i sve druge riječi od četiri slova koje ti ikad mogu dati.«
Utisnula sam mu poljubac u usta, nisam se više mogla suzdržavati. Uzela sam si
vremena s njegovim usnama, uzela sam ih kao da su moje. Uzela sam njega.
Začulo se mrmljanje duboko u njegovu grlu. »Zaglavila si sa mnom,
Catalina.«
Objema me rukama uljuljkao u svoje krilo, bliže prsima. - Položila sam glavu
na njegovo uzburkano srce, brada mu je bila na mojoj kosi, a između ramena mi
se smjestio mir; vršu mira koja te svladava, koju nikad ranije nisam iskusila. I
znala sam da ćemo podnijeti sve dokle god smo zajedno. Bili smo tim.
Osvjetljavat ćemo jedno drugome put, držati jedno drugo za ruku i podizati
jedno drugo kada se spotaknemo. Zajedno. Učinit ćemo sve zajedno.
Baš kao što ćemo svladati ovo. Ja ću biti uz Aarona kroz ovo.
»Aarone?« Podignula sam pogled i susrela njegov. »Sada sam tu za tebe.
Pobrinut ću se za tebe«, jednostavno sam mu rekla.
Uzdahnuo je; dugo i polako, zazvučao je kao da nosi sav teret svijeta na
svojim leđima.
»Da sam znala da ti je tata bolestan, ne bih ti nikad dopustila da pođeš sa
mnom u Španjolsku. Zašto mi to nisi rekao kada smo razgovarali o njemu,
Aarone? Znam da mi ne duguješ objašnjenja, ali želim znati. Želim bolje
razumjeti.«
»Zato što se sve promijenilo.« Grlo mu je drhtalo, a pogled mu se izgubio.
»Bori se s rakom posljednjih godinu dana. Ironično, ha? Prvo mama, a sada...«
Aaron je utihnuo, trebao mu je trenutak da se sabere. »Do prije nekoliko dana
planirao sam ga se kloniti. Ostaviti sve onako kako je i bilo između nas. Iako sam
otišao kući prije nekoliko tjedana.«
»Jesi?«
»Jesam, nakon što je najavljeno moje promaknuće. To me spriječilo da
razgovaram s tobom o našem dogovoru.«
Tada sam primijetila da je Aaron uzeo slobodne dane, no na poslu je bila
totalna ludnica pa me to valjda omelo. Ali sada je sve imalo smisla.
»Naposljetku bih razgovarao s tobom. Uspio bih i ovako i onako.«
»To sada više nije važno, ljubavi«, rekla sam mu i mislila sam svaku riječ.
Duboko je uzdahnuo. »Pa sam došao skroz do Seattlea, ali se nisam mogao
natjerati da razgovaram s njim. Da priznam sebi, da mu pokažem da ga još uvijek
volim iako me odgurnuo od sebe prije svih tih godina. Iako više nije bio otac kojeg
sam izgubio.«
Prstima sam mu kružila po prsima, tik iznad srca. »Što se onda promijenilo?«
»Sve.« Uzdahnuo je i to je zvučalo drhtavo i bolno. »Ja... Mislio sam da te
imam, i onda, jednako tako brzo, više te nisam imao, I koliko god da sam bio

326
 Knjige.Club Books

odlučan u tome da ti neću dopustiti da odustaneš od mene, vidio sam to u tvojim

očima. Doista si odustala od nas. Vjerovala si u svoju odluku.«
Sjena mu je prešla preko lica, a ja sam se nagonski nagnula da mu utisnem
poljubac u kut usana, raspršivši tu privremenu tminu.
»Mogućnost da bih te doista mogao izgubiti počela mi se nastanjivati u glavi.
I jednostavno sam...« Odmahnuo je glavom. »Bože, nije isto, znam. Ali napokon
sam shvatio. Shvatio sam koliko ga je pogodilo izgubiti mamu. Koliko je
zasigurno bio izgubljen, suočen sa spoznajom da nema načina da je vrati.
Koliko je zasigurno nepromišljenih odluka donio. To nije opravdavalo što me
odgurnuo, ali i ja sam kriv. I ja sam bio izgubljen u svojim brigama pa sam mu
dopustio da to učini. A zatim sam obojici dopustio da se to nastavi godinama.«
»Nitko od vas nije kriv, Aarone. Teško je izgubiti voljene ljude, nema
ispravnog ili pogrešnog načina da se tuguje.« Povukla sam ruku uz njegova prsa,
dlan mi se smjestio uz njegovu ključnu kost. »Jednostavno dajemo sve od sebe,
ali često ni to nije dovoljno dobro. To što sada kriviš sebe neće promijeniti
prošlost, samo će ti oduzeti energiju koju bi trebao usmjeriti u sadašnjost. I
pogledaj gdje si sada; ovdje si. Nije prekasno.«
Poljupcem mi je okrznuo glavu. »Onoga dana kada se dogodilo sve ono s
Geraldom, nazvali su me iz bolnice. Rekli su mi da situacija nije dobra. Izgleda
da je moj otac pitao za mene. Nekoliko puta. Tražio je da me pozovu.« Glas mu
je utihnuo, a ja sam dopustila svojim prstima da se igraju s kosom na njegovu
zatiljku. Dajući mu do znanja da sam ovdje. Da ga slušam. Da mu čuvam leđa.
»Kao da je sve sjelo na svoje mjesto i odjednom, ne samo da sam ga razumio kao
nikad, nego sam i dobio potrebu da ga vidim. Ne da se ispričam ili da popravim
naš odnos, nego da se barem oprostim. I znao sam da je ovo vjerojatno posljednja
prilika za to.«
»Jesi li to učinio? Oprostio se?«
»Onog trenutka kada sam došao ovamo, otišao sam u njegovu sobu s tom
namjerom. Oprostiti se, izaći i samo čekati. Ali na kraju sam razgovarao s njim.
Rekao sam mu sve ono što mu nisam rekao sve ove godine koje smo bili udaljeni.
Nije bio svjestan. Ne mogu biti siguran ni da je uopće slušao, ali ja sam samo
pričao. Nisam mogao stati. Govorio sam i govorio, Lina. Rekao sam mu sve. Ne
znam koliko sam dugo bio ondje. I ne znam je li bilo - nizašto, jer možda nijedna
riječ nije doprla do njega, ali svejedno sam to učinio.«
»Dobro si učinio, amor.« Okrznula sam usnama njegov vrat. »Vrlo si dobro
učinio.«
Aaron se još malo stopio sa mnom, s mojim dodirom. »Prije nekoliko sati
rekli su mi da se čini kako mu je danas malo bolje. Da bi mogao dobiti više
vremena. Ne znaju radi li se o danima, tjednima ili mjesecima. Ali nadaju se.«
Prsa su mu se spustila, ruke oko mene izgubile su nešto onog očaja od maloprije.
»I ja se nadam.«

327
 Knjige.Club Books

Negdje s druge strane čekaonice glas je dopro do nas. Probušio je mjehurić u

kojem smo bili. »Gospodine Blackforde?«
Oboje smo se okrenuli i pogledali prema njemu. Bolničar je stajao nekoliko
metara od nas, osmijeha uvježbanog da bude pristojan i smirujući.
»Da«, rekao je Aaron uspravivši se na stolici.
»Napokon je budan. Možete ga vidjeti.« Bolničar je uvukao ruke u džepove
svojeg jednokratnog ogrtača. »Samo nekoliko minuta, u redu? Mora se odmarati.«
Odmaknuvši se od njega, položila sam stopala na pod i stala pokraj Aarona,
pomaknuvši se da prođe do bolničara. Učinio je to, glave još uvijek okrenute
prema ulazu u čekaonicu.
»U redu, da«, rekao je gotovo odsutno. Ali prije nego što se uopće odmaknuo,
pogledao me. »Dođi sa mnom, molim te?«
Upravo tada mi je srce preskočilo, odgovor je u mojoj glavi bio jasan i glasan.
Pošla bih s tobom kamo god želiš. »Da, naravno da hoću.«
Nisam čekala da ispruži ruku i uzme moju. Sama sam to učinila. I održavala
sam stisak čvrstim i utješnim koliko god sam mogla dok smo slijedili bolničara u
sobu u kojoj je čekao Aaronov otac. Ušli smo, a ja nisam znala što očekivati.
Možda sam se trebala pripremiti na putu do sobe, a zbog spoznaje da nisam,
dio moje hrabrosti se raspršio. Upravo ću upoznati jedinog preostalog živućeg
člana Aaronove obitelji. I ja sam... Odjednom sam se umalo slomila pod važnošću
trenutka. Poželjela sam da je to u drukčijim okolnostima, da ima više vremena ili
da znam što reći, kako se nositi sa situacijom kako bi sve prošlo najbolje što može.
Ali nije bilo vremena. Ovo je bilo sve što smo imali. Što su Aaron i njegov
otac imali. I iako sam bila malo preplašena ili uznemirena, smjerno sam prihvatila
što je Aaron to želio podijeliti sa mnom.
»Imaš posjet, Richarde«, najavio je bolničar u sobu i zatim nas je pogledao.
Osmijeh mu se malčice raširio. »Vratit ću se za nekoliko minuta, u redu?«
Aaron je zakoračio, a ja sam ostala malo iza njega. Dopustila sam mu ovaj
trenutak za sebe.
»Sine«, rekao je hrapavim glasom muškarac smješten na krevetu.
Pogledala sam ga i zatekla naznake crta lica koje sam poznavala tako dobro.
Čvrstu čeljust, način na koji se obrve spajaju, tu volju i samopouzdanje u njima.
Sve je to bilo ondje, iako izblijedjelo i istrošeno.
»Još uvijek si ovdje«, rekao je Aaronov otac. I začula sam iznenađenje u
njegovu glasu.
»Tata«, čula sam kako Aaron odgovara, a stisak njegove ruke na mojoj se
pojačao. »Naravno da sam još uvijek ovdje. A ovdje je i netko koga bih volio da
upoznaš.«
Plave oči koje su gledale s kreveta u našem smjeru znatiželjno su pogledale
iza Aarona.

328
 Knjige.Club Books

»Bok, gospodine Blackforde.« Nasmiješila sam mu se osjetivši kako

Aaronova ruka ispušta moju i pada mi na ramena. »Ja sam Catalina i drago mi je
što sam vas napokon upoznala.«
Aaronov otac nije uzvratio osmijeh, ne u potpunosti. Ali njegove su oči
pričale drugu priču. Baš kao što sam mnogo puta vidjela i njegova sina da to čini.
Sve drži pod ključem. »Zovi me Richard, molim te.« Pogledom mi je proučavao
lice, pomalo zbunjenog izraza, kao da je pokušavao nešto shvatiti. »Je li to
ona, sine?«
To me pitanje iznenadilo pa sam bacila pogled na Aarona. Zatekla sam ga
kako pilji u svojeg oca i zrcali njegov izraz lica. Zatim mu se profil ublažio.
»Nisam bio siguran slušaš li«, rekao je gotovo odsutno. Zatim me rukom
približio sebi, kao da to što me privija uza sebe nije ništa više od refleksa. »Da, to
je ona«, odgovorio je glasnije, a meni je u prsima preskočio dah. »Žena o kojoj
sam ti govorio.«
Aaron je spustio pogled na mene, oči su mu sjale pod fluorescentnim svjetlom
sobe.
»Tvoja Thea«, začula sam kako je rekao Richard, emocije su mu obuzele glas.
Thea. To je bilo ime njegove žene. Aaronove majke.
Provirila sam u njegovu smjeru i zatekla osmijeh koji je ranije skrio. Bio je
malen i slabašan, ali bio je dovoljan da oslobodi moj.
»Drži se nje, sine. Koliko god ti vrijeme dopusti.«
»Hoću.« Aaronove su riječi okrznule moj obraz.
Podignula sam pogled prema njemu i naišla na te plave oči kako mi se smiješe
s odanošću kakvu nikad nisam iskusila niti zamislila da ću je imati. S toplinom
koju sam osjećala točno po sredini grudi koja je kucala i širila se svakom
sekundom provedenom pod njegovim pogledom, pokraj njega.
Aaron me gledao kroz prizmu beskraja mogućnosti koje su blistavo i
zasljepljujuće sjale u njegovim očima. Uz obećanje.
»Ovo je žena s kojom planiram provesti ostatak života. Neću je tako brzo
pustiti.«

329
 Knjige.Club Books

EPILOG

GODINU DANA POSLIJE

»Catalina.« Duboki glas koji me bezbroj puta u posljednjih dvanaest mjeseci

namamio u san i upalio svaki atom u mojem tijelu dopro mi je do ušiju.
Olovka mi je ispala iz usta i udarila o sjajnu površinu konferencijskog stola
od hrastovine.
»Catalina, trebat će mi odgovor.«
Uspravila sam se na stolici, pogled mi je susreo par plavih očiju dok sam
pročišćavala grlo. Sranje. Skroz sam se isključila. »Da, da - khm. Odgovor.
Dolazi, gospodine Blackforde«, požurila sam. »Samo sam ponavljala u glavi.«
Vidjela sam kako mu se kut usana trza prema gore, oči su mu tinjale od
osjećaja koji mi je bio i više nego poznat. Srce mi je preskočilo. Jer, izgleda, nikad
neću uspjeti ostati hladna na osmijeh tog čovjeka. Bez obzira na to koliko malen
bio.
»Rosie, možeš li pomoći Catalini dok ona ponavlja u glavi?« Rekao je
podignuvši obrvu. »Svi moramo biti negdje, a ja bih cijenio kad bismo završili s
ovim sastankom u sljedećih nekoliko minuta.«
»Naravno«, moja najbolja prijateljica i jedna od voditeljica tima našeg odjela
složila se meni zdesna. »Sigurna sam da je Lina bila vrlo temeljita s bilješkama.«
»Da, upravo tako«, potvrdila sam, pogledala prema njoj i ugledala joj
zarumenjele obraze.
Obje smo još uvijek bile grozne u laganju.
Poslala sam joj nesiguran smiješak i oblikovala usnama, hvala.
Začula sam Aaronovo duboko uzdisanje.
- Nestrpljivo i seksi plavooko gunđalo. Imao je sreće što sam zaljubljena do
ušiju u njega.
»Aaron je predložio da bi se možda, sad kad su se Linda i Patricia vratile s
porodiljnog dopusta, netko iz tvojeg tima mogao prebaciti u Héctorov«, objasnila
je Rosie, prstima je petljala po otvorenom rokovniku. »Samo da privremeno
pokriju slobodno radno mjesto koje sam ja ostavila sad kad vodim Geraldov tim
nakon njegova... odlaska.«

330
 Knjige.Club Books

Nakon zamorne i dugačke istrage kadrovske službe na kojoj je Sharon

ustrajala i kojom je otkriveno i više od nekoliko slučajeva nedoličnog seksualnog
ponašanja, Gerald je napokon otpušten. Aaron, voditelj našeg odjela i vlasnik
mojeg srca, nije oklijevao i onog trenutka kada je Gerald izašao iz InTecha, Rosie
je predložena za taj položaj. Prije nego što sam se okrenula, slavili smo
njezino promaknuće.
»Misliš li da to može funkcionirati, Catalina?« upitao je moj budući muž. Nije
da me zaprosio, ne još.
Koliko god sam bila uvjerena da će to učiniti uskoro, možda ću ipak ja biti ta
koja će njemu prva staviti prsten na ruku.
»Sto posto«, odgovorila sam i nažvrljala bilješku u rokovnik. Ovoga puta
stvarno. »Pobrinut ću se da malo razmjestim ljude i vidim tko bi mogao uskočiti
Héctorovu timu.«
Starac je uzdahnuo. »Hvala, Lina. Nitko neće moći zamijeniti Rosie, ne
doista.« Skupio je ramena i tužno se osmjehnuo. »Ali znao sam neko vrijeme da
ću je ionako ubrzo izgubiti.« Slegnuo je ramenima, osmijeh mu se razvedrio kada
je pogledao u moju prijateljicu i bivšu članicu njegova tima. »Tako sam ponosan
na tebe, Rosie.«
»Hvala«, rekla je Rosie, osjećaji su joj obuzeli glas. Pročistila je grlo. »A sada
prestani. Plakanje na prvom sastanku odjela bilo bi jako neprofesionalno.«
Rokovnik je žustro zatvoren. »Dobro, smatram to riješenim«, zaključio je
gospodin Mrgud. Pogledala sam ga baš na vrijeme da vidim kako gleda na sat iza
mene. »Sastanak završen. Imate...«
»Ali, Aarone,« zazvao je Kabir, glas mu je drhtao od strepnje, »što s...«
»Oprosti, ali službeno sam na godišnjem.« Aaron je rukom prerezao zrak.
Da, oboje smo bili. Samo na pola dana, ali trebala sam ga neko vrijeme
nagovarati, stoga sam to ipak smatrala uspjehom.
»Morat će pričekati do ponedjeljka. Želim svima ugodan vikend.« Odgurnuo
je stolicu i ustao, podarivši mi pogled na cijeli svoj torzo.
U sebi sam uzdahnula. Sretno. Sav je moj. Sve je to samo za mene i jedino je
meni dostupno, a ono što je bilo još bolje, to snažno, odano i nesebično srce koje
mu je kucalo u prsima također je bilo samo moje.
»Catalina?«
Trgnuvši se iz privremenog transa, i ja sam se uspravila i pokupila svoje
stvari. »Dolazim, dolazim.«
Došla sam do mjesta na kojem me Aaron čekao, tik pokraj vrata.
Snizio je glas. »Pažnja ti danas strašno vrluda.«
Odgovor je na mojim usnama bio spreman, ali način na koji me pogledao, s
onom vrstom duboke zabrinutosti od koje mi se srce topilo, ubio ga je prije nego
što je uspio izaći.

331
 Knjige.Club Books

»Ti mi strašno odvlačiš pažnju«, rekla sam samo za njega.

Oči su mu se zacaklile i vidjela sam kako se suzdržava da ne navali na mene.
No bili smo na radnom mjestu i uvijek smo bih savjesno profesionalni. Ne zato
što smo morali, jer su svi znali za našu vezu i poštovali je, nego zato što smo tako
odabrali.
Stoga sam se prebacila na sigurniju temu. »I malčice sam nervozna.«
»Znam«, priznao je dok smo hodali hodnikom i nosili torbe s računalima koje
smo donijeli na sastanak. »Prtljaga nam je već u automobilu pa ćemo doći u
zračnu luku upravo na vrijeme da ih pokupimo.«
Ušli smo u prazno dizalo, Aaron je stao pokraj mene, ruke su nam se nježno
dodirivale.
»Maloprije sam provjerio, sletjet će prema rasporedu«, rekao je dok su se
metalna vrata zatvarala.
»Hvala«, odahnula sam, nesvjesno mu se približivši. »Ali još uvijek sam malo
zabrinuta. Ovo im je prvi put u Sjedinjenim Državama, a svi dolaze. To je previše
Martina u zrakoplovu da bi sve prošlo glatko. Što ako je let previše za abuelu?
Što ako je papá zaboravio svoj lijek za tlak? Znaš, morala sam ga nazvati na
videopoziv da mu objasnim kako da postavi podsjetnik na mobitelu tako da ga
uzme, ali čak i tako ga je vjerojatno odgodio i zaboravio na to. A bojim se i toga
što je mamá spakirala u kovčeg. Sjećaš li se da sam ti ispričala kako je jednom
poželjela da donesem ovamo cijeli pata de jamón u ručnoj prtljazi? To je cijela
svinjska noga, Aarone. Što ako sa sobom nosi neki zabranjen proizvod, a
carina pomisli da nešto krijumčari u...«
Dizalo se naglo zaustavilo.
Zatim su se Aaronove usne našle na mojima, od iznenadnog poljupca smjesta
sam ostala bez riječi. Razoružana. U bestežinskom stanju. Stopila sam se s njim,
izgubila sam osjet u nogama. Nisam si mogla pomoći. Aaron će uvijek imati taj
učinak na mene, znala sam to.
»Dušo«, rekao mi je u usta. »Prestani razbijati glavu.« Ponovno me poljubio
i obavio me rukama. Tijelom mi je nježno gurao leđa o hladnu površinu iza mene.
»Jeste li zaustavili dizalo, gospodine Blackforde?« Glas mi je zvučao
zadihano, ali baš me bilo briga za to.
Aaron je bio potpuno svjestan moći koju ima nada mnom, i to mi ni najmanje
nije smetalo. Ni jedno od nas nije željelo išta prešutjeti. Previše je toga bilo u
prošlosti.
»Da.« Okrznuo mi je čeljust usnama. »I imamo tri minute da izbijemo sve te
brige iz tvoje glave prije nego što to bude dojavljeno recepciji.« Vukao je usne
niz moj vrat, topli dlanovi pali su mu na moj struk.
Rastvorila sam usne. »O, u redu«, promrmljala sam dok mi je grickao
osjetljivu kožu. Krv mi je uzavrela, određeni dijelovi mojeg tijela zahtijevali su
pozornost. »Sviđa mi se kako to zvuči.«
332
 Knjige.Club Books

»Pobrinuo sam se da tvoj tata uzme tablete kada sam razgovarao s njim na
mobitel prije nego što su izašli iz kuće.« Aaron je povukao ruke prema gore i
dosegnuo ispupčenja mojih grudi. »Cristina donosi samo nekoliko suhomesnatih
proizvoda«, nastavio je dok je pritiskao noge uz moje. »Nije bilo lako i
možda sam obećao nekoliko stvari koje nisam trebao, pristala je na kompromis.«
Tiho sam se zahihotala, ali sav je humor nestao kada je nakratko bokove nabio
uz moje.
»Abuela će biti dobro, čvrsta je kao stijena. Ili se ne sjećaš kako sam je
doslovno morao odvući s podija za Božić?« Zubima mi je potegnuo ušnu resicu.
»A Isabelina trudnoća neće biti ugrožena; Gonzalo je nazvao zrakoplovnu
kompaniju da provjeri. Dvaput.«
Zastenjala sam od užitka koji je u meni izazvala Aaronova blizina; njegova
toplina, snaga njegova tijela, njegov dah i glas koji su me okruživali; ali i od
brižnosti kojom su bile prožete njegove riječi i djela. Koliko je ljubavi i pažnje
bilo u njima, u njemu.
»Ludo je koliko te moja obitelj obožava«, rekla sam mu i zgrabila mu ruke
zanemarivši želju koja mi je kolala tijelom. »Ti si kao šaptač Martinovima. Kako
ti je to uspjelo?«
»Mislio sam da je moj uspjeh u tome što sam ih uvjerio da sam ozbiljan u vezi
s tobom, nakon što smo priznali istinu o našem dogovoru, bio čista sreća, ali
možda sam vješt s riječima kada se radi o Martinovima«, prošaptao je kao da je
to bila njegova velika tajna. »S jednim određenim članom obitelji Martin, doduše,
želim vjerovati da sam vješt u još mnogo toga.«
Povukla sam ruke uz njegove snažne nadlaktice, prešla mu preko ramena i
napokon ih spojila iza njegova vrata. »I jesi«, promrmljala sam. »I ja tebe
obožavam. Cijenim te. Volim te. Želim te. Trebam te.« Povukla sam ga bliže.
»A tko sada kome odvlači pažnju?« upitao je hrapavo.
Odgovorila sam protrljavši se uz njegovo čvrsto tijelo, kratko, ali gorljivo. S
usana je ispustio rezanje.
»Gle kako me izazivaš. Kakvu ljupku ženu koja mi odvlači pozornost imam
u naručju.«
»Koliko još imamo?« Savila sam leđa i pritisnula se o njega.
Grubo je uzdahnuo. »Ni približno dovoljno za ono što imam na umu.« Dlan
mu je pao na moju stražnjicu, kao da se nije mogao zaustaviti. Posesivno me
stisnuo i dokazao svoju tvrdnju. Spustio je glas. »Poslije, obećavam. Čim budemo
sami u našoj sobi.«
Aaron me zatim poljubio jezikom, tiho obećavši sve što će mi učiniti mnogo
kasnije. Satima poslije, kada napokon dođemo u kuću koju smo preko vikenda
unajmili u Montauku i kada se naša obitelj udobno smjesti.
»Dobro.« Kad mi je obuhvatio lice dlanovima, nježno sam ga posljednji put
poljubila u usta. »Jesi li razgovarao sa svojim ocem?«
333
 Knjige.Club Books

Aaron se nevoljko odlijepio od mene i pritisnuo žuti gumb na kontrolnoj ploči.

Dizalo se nastavilo spuštati. »Da, maloprije«, priznao je gotovo oprezno. Baš kao
i svaki put kada je govorio o Richardu.
Znala sam da krivnja koju je nosio na leđima još uvijek nije u potpunosti
napustila Aarona, ali otac i sin su prevalili dugačak put. I obojica su znala da
Richard nema mnogo vremena. Već je ova protekla godina bila dar. »On i Martha
bi trebali doći u kuću za nekoliko sati.«
Martha, njegova njegovateljica, bila je još jedan dar ravno s nebesa. Bila je
divna prema Richardu i uvijek nas je obavještavala o svemu. U potpunosti smo
joj vjerovali, a njezina stalna potpora i društvo nisu samo umirivali Aarona i mene,
nego su i godili Richardu.
»Ponovno ću provjeriti što je s njima dok budemo čekali tvoju obitelj u
zračnoj luci.«
Vrata dizala su se otvorila pred nama i izašli smo u isto vrijeme.
»Sve će biti u redu, amor«, rekla sam mu prekršivši svoje pravilo i posegnuvši
za njegovom rukom nasred predvorja. »Tvoj će tata sretno doći u Montauk i svi
će mu se svidjeti. Baš kao što će se i on svima svidjeti.«
I on je prekršio svoje pravilo i prinio moju ruku svojim ustima okrznuvši mi
usnama nadlanicu. »Znam, dušo«, prošaptao je samo za mene. »Sve će uvijek biti
u redu, bez obzira na sve. Znaš li zašto?«
Izašli smo iz zgrade ravno na neodoljiv njujorški ljetni dan.
»Zašto?«
»Jer smo to ti i ja.« Nasmiješio mi se, susrevši moj pogled koji je odražavao
potvrdu njegovih riječi. Baš kao što je držao moje srce u svojim rukama. Moju
ljubav. Moj cijeli svijet. Potpuno i s pouzdanjem. »I nije važno na što ćemo naići
putem, jer imamo jedno drugo.« Aaronov se osmijeh, onaj stvoren samo za mene,
od kojeg moje srce nikad nije propustilo preskočiti, raširio. »Zajedno smo u
ovome, zauvijek.«

334
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

Jedini razlog zašto trenutačno držite u rukama roman Ljubavna obmana u

Španjolskoj je taj što me posebna osoba upitala sljedeće: »Ali, Elena, zašto je ne
objaviš? Moraš!« Da budem iskrena, pomislila sam da je potpuno luda (još uvijek
to ponekad mislim), ali izgleda da tuđa vjera i ohrabrenje mogu biti dovoljni da
skočiš i posegneš za svojim snovima. Ella, ova knjiga ne bi postojala bez tebe. Da
mi je dopušteno, napisala bih stranice i stranice o razlozima zbog kojih si postala
ovako ključan i golem dio slagalice mojeg života. Ali toliko bi zakolutala očima
da bih morala doletjeti i posjetiti te na hitnoj. Stoga ću ti samo zahvaliti. Iz dubine
srca, hvala. Za svaku riječ ohrabrenja, za svaki savjet, za tvoje vodstvo, za svaku
minutu onih sat vremena dugih glasovnih poruka, za svako upozorenje o previše
informacija, za svaki tvoj »začepi«, povrh svega, za tvoje dragocjeno prijateljstvo.
Cris y Ana... tías, lo he hecho. Gracias por estar ahí para mí desde que
éramos unas mocosas insoportables que se creían súper alternativas. Me habéis
animado (y psicoanalizado, seamos claras) hasta que me he lanzado a seguir mis
sueños. Por ello, siempre - seréis parte de ellos. Vuestra amistad lo significa todo,
ya lo sabéis.
Erin, moram nešto priznati. Onoga dana kada sam te ležerno upitala želiš li
pročitati ovu knjigu, glumila sam smirenost, ali zapravo sam bila nadomak toga
da totalno popizdim. Ali, o moj Bože, prihvatila si i baš kao što si nedavno rekla,
ispada da smo prilično dobar tim. Ljubavna obmana u Španjolskoj danas ne bi bio
isti roman da ga ti nisi pročitala (zamisli koliko bi svi mrzili Gonzala). Hvala,
Erin. Doista se nadam da nam je ovo tek prva.
Cristina, bila si tako dobra prema meni. Tvoja ljubaznost i bezuvjetna podrška
značili su mi sve na svijetu. Ne mogu vjerovati da sam se tebi obraćala za
preporuke o ljubavnim romanima, sada ridam nad tvojom divnom i sjajnom
recenzijom knjige. Hvala, hermosa. Spasila si mi život i bila od velike pomoći,
tvoja je pomoć sve promijenila. Obećavam, napisat ću ti seksi knjigu s tvojim
junakom u stilu Henryja Cavilla. Obećavam.
Gospodine B., nadam se da ćeš mi kupiti cvijeće na dan puštanja knjige u
prodaju. Živimo odmah preko puta cvjećarnice, stoga (doslovno) nije tako teško.
Znam da sa mnom nije baš lako kad sam pod stresom, a bila sam malo napeta
posljednjih nekoliko tjedana. Stoga je to najmanje što možeš učiniti, ne misliš li?
Ispeći ću ti kolač. Molim te?

335
 Knjige.Club Books

Jovana, Bože, ne mogu ni zamisliti koliko sam ti posla zadala. Ova knjiga ne
bi bila ista bez tvoje čarolije. Hvala.
Svakom booktokeru, bookstagrammeru, booktuberu i članu obitelji na book
twitteru koji je navijao za mene, poslao mi poruku i dao mi svoje povjerenje i
podršku. Sjajni ste i zaslužujete sve cvijeće i kolače. O, moj Bože, ljudi. Ovo ne
bi bilo moguće bez vas. Hvala.
Tebi, čitatelju. Hvala što si mi dao priliku. Znam da sam novajlija i ovo je
samo moj prvi i nesavršeni pokušaj, ali nadam se cijelim srcem da ti se knjiga
svidjela.

Scan i obrada:

336