DIŠNI SUSTAV I PLUĆNA VENTILACIJA

1. DIŠNI SUSTAV I PLUĆNA VENTILACIJA

Dišni/respiracijski sustav se sastoji od (slika 1.):

1. zračnih nosnih puteva
2. ždrijela
3. grkljana
4. dušnica
5. bronhija
6. bronhiole, te
7. pluća.

SLIKA 1. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

Samo disanje je izuzetno važna funkcija u svih životinja, pa tako i čovjeka. Tijelo preuzima
kisik iz atmosfere, a oslobađa se ugljik dioksid, koji u metabolički procesima stvara ćelije.
Proces respiracije može se podijeliti u četiri etape:
1. plućna ventilacija - strujanje zraka u oba smjera između atmosfere i alveola;
2. difuzija kisika i ugljikova dioksida između alveola i krvi;

1
3. prijenos kisika i ugljikova dioksida krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica i od njih;
4. regulacija ventilacije.

Uz respiratornu funkciju, pluća imaju jednu od najvažnijih uloga u održavanju acido - bazne
ravnoteže. Pluća tako, između ostaloga, služe kao spremnik krvi, sudjeluju u govoru, te su
mjesto stvaranja i reguliranja supstanci metabolizma (slika 2.):

SLIKA 2. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

Krvotok respiratornog sustava čine:

1. bronhijalna cirkulacija - ima nutritivnu ulogu, te utječe značajnije na razmjenu plinova
i hermodinamiku. Značajna je jer utječe na prerađivanje i obrađivanje zraka.
Prokrvljuje hilusne limfne čvorove, viscentralnu pleuru, interlobarne pregrade prućnih
arterija i vena. Krvni pritisak u ovom tipu cirkulacije je jednak kao u sitemskoj, dok je
značajno diži u plućnoj cirkulaciji. Između plućne i bronhijalne cirkulacije na
venskom kraju postoje mnoge anastomoze, što je razlog da više od 50 posto
bronhijalne venske krvi završi u plućnim venama;

2
 2. plućna cirkulacija - sudjeluju isključivo u oksigenaciji krvi. Svu dospjelu vensku krv
iz tijela preko desne komore šalje na oksigenaciju u pluća, a odatle vraća krv u lijevo
srce koje je oksigeniranu krv u stannju potisnuti u sustavnu cirkulaciju.

Posebnost plućne cirkulacije je zapravo u njezinom račvanju/širenju. Plućna arterija se poslije

5 cm račva u lijevu i desnu granu koje donose krv u lijevo, odnosno desno plućno krilo.
Plućne arterije se dijele nadalje u lobarne arterije a one u arteriole. One su iznimno tanke, te
se ''raspipaju'' u preko 250 milijardi plućnih kapilara. Krv se gotovo potpuno zasiti kisikom u
prvoj trećini plućne kapilare, što znači da krv normalno ostaje u plućnim kapilarama tri puta
dulje nego što je potrebno da bi se potpuno oksigenirala. Zbog toga se krv može gotovo
potpuno oksigenirati čak i tijekom napornoga rada, kad je vrijeme izlaganja u kapilarama
skraćeno. Kako se kisik u stanicama neprestano troši, unutarstanični parcijalni tlak kisika u
perifernim tkivima niži je od parcijalnog tlaka kisika u perifernim kapilarama. Normalni
unutarstanični parcijalni tlak kisika varira od 0,7 do 5,3 kPa, s prosječnom vrijednošću od 3,1
kPa; za potpuno održavanje staničnih kemijskih procesa potreban je tlak kisika od samo 0,1
do 0,4 kPa (slika 3.):

3
 SLIKA 3. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

Plućnu cirkulaciju odlikuje nizak periferni otpor i manja bazna aktivnost simpatikusa. Uslijed
toga, cirkulacija zadržava pulsirajuću aktivnost čak do nivoa kapilara. Minutni volumen
disanja ukupna je količina novog zraka koji svake minute dospije u dišne putove, a jednak je
umnošku respiracijskog volumena i frekvencije disanja. Normalni respiracijski volumen
iznosi oko 500 mL, a normalna frekvencija disanja oko 12 udisaja u minuti. Minutni volumen
disanja prosječno iznosi 6 L u minuti. Uz normalan respiracijski volumen od 500 mL,
normalan mrtvi prostor od 150 mL i frekvenciju disanja od 12 udisaja u minuti, alveolarna
ventilacija iznosi 4200 mL u minuti.
Ipak, mora se napomenuti kako postoji značajna razlika između tlakova. Primjerice, sistolički
tlak u desnoj klijetki iznosi 3,3 kPa, a dijastolički tlak od 0 do 0,1 kPa. Sistolički tlak u
plućnoj arteriji iznosi 3,3 kPa, a dijastolički tlak 1,1 kPa; tlak u lijevom atriju i u plućnim
venama iznosi od 0,1 do 0,7 kPa.
Srednji tlak u plućnim kapilarama iznosi otprilike 0,9 kPa. Tlak menustanične tekućine u
plućima iznosi oko -1,0 kPa. Plućne kapilare propusne su za proteine, tako da tlak u plućnom

4
intersticiju 1,9 kPa. Ukupna sila koja uzrokuje pomicanje tekućine iz kapilara u plućni
intersticij (3,8 kPa) veća je od sile koja uzrokuje apsorpciju tekućine u kapilare (3,7 kPa), što
uzrokuju da taj srednji filtracijski tlak uzrokuje da mala količina tekućine iz plućnih kapilara
neprekidno otječe u menustanične prostore. To stvara popratni efekt da se ta tekućina vraća u
cirkulaciju plućnim limfnim sustavom.
Respiratorni ciklus se tvori od idućih pokreta:
1. udisaja - inspiracije
2. izdaha - respiracije.

Ritmično smjenjivanje isnpiracije i ekspiracije odvija se frekvencijom od 12 do 14 udisaja u

minuti. Plućno tkivo pasivno prati dišne pokrete, pri čemu aktivnu ulogu ima dišna
muskulatura uslijed čije aktivnosti se mijenja zapremnina grudnoga koša. Mozak pri prijenosu
motoričkih signala za kontrakciju mišića šalje i kolateralne signale u moždano deblo kojima
podražuje dišni centar, a to je analogno stimulacijskom učinku viših centara mozga na
vazomotorički centar u moždanom deblu tijekom mišićnog rada, koji uzrokuje povišenje
arterijskog tlaka i povećanje ventilacije (slika 4.):

SLIKA 4. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

5
Dišni centar u produljenoj moždini i ponsu podijeljen je u tri glavne skupine neurona:
 dorzalna respiracijska skupina neurona - nadzire udisaj i ritam disanja;
 ventralna respiracijska skupina neurona - može izazvati i udisaj i izdisaj;
 pneumotaksijski centar - ograničava trajanje udisaja i povećava frekvenciju disanja.

Inspiratorni mišići se kotrahiraju pod kontrolom ritmičkog pražnjenja respiratornog centra u

produljenoj moždini. Njihova kontrakcija uzrokuje širenje prsnoga koša (gore - dolje, naprijed
- nazad), prikazanog na ranijim slikovnim prikazima. Visceralni list pleure u potpunosti
obavija pluća, i od parijetalnog lista ga odvaja pleuralna šupljina ispunjena tankim slojem
serozne tečnosti. Ovaj sloj tečnosti omogućuje pokretljivost čitavog sustava - pri udahu,
širenje grudnog koša uslijed elasticiteta prati širenje parijetalnog i visceralnog lista pleure, a
sanjima se širi i plućno krilo. Pluća se pri mirnijem disanju šire 500 mL.
Kada prestane kontrakcija inspiratornih mišića, zidovi grudnog koša se skupe, čime se
smanjuje zapremnina grudne šupljine. Elastična mreža pluća istegnuta tokom inspirijuma se
skuplja i umanjuje se zapremnina pluća. Pritisak u plućima se povećava, i postaje veći od
atmosferskog što izaziva izlazak zraka u atmosferu. Prosječan ekspirijum je potpuno pasivna
radnja, i ne zahtijeva dodatnu energiju već samo onu akumuliranu u istegnutoj elastičnoj
mreži pluća. Disanje koje se potencira i postaje intenzivnije, zahtijeva baš kao i ekspirijum
dodatnu energiju mišića. Time dolazi i do potenciranja plućnog volumena (slika 5.):

6
 SLIKA 5. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

Pri mirnoj respirariji su aktivni samo glavni inspiratorni mišići, dok se u otežnoj respiraciji
aktiviraju pomoćni i ekspiratorni mišići. Glavni inspiratorni mišić je dijafragma kojom se
pridružuju interkostalni mišići, a po potrebi i pomoćni. Dijafragma (ošit) je pločasti,
unutrašnji mišić koji razdvaja grudnu i trbušnu šupljinu. Spaja se na rebrima, na dnu grudnoga
košta. Konveksna strana čini temelj grudne šupljine. Pri inspiraciji, kupola dijafragme se
zateže i povlači prema dolje, šireći grudni koš vertikalno - horizontalno te antero -
posteriozno. Vanjski međurebreni mišići pomažu u širenju grudnoga koša povlačeći donje
ivice rebara prema gore, povećavajući antero - posteriorni dijametar grudnoga koša (slika 6.):

7
 SLIKA 6. Izvor: http://www.trcanje.rs/wp-content/uploads/2013/07/disanje-dijafragma.jpg

Ventilacija je dinamičan i ritmičan proces kontrakcije respiratornih mišića, praćen promjenom

dijametara grudnoga koša, i kretanjem zraka kroz repiratorne puteve do alveola tokom
inspirijuma, i obrnuto pri ekspirijumu (slika 7.):

8
 SLIKA 7. Izvor: http://biker.hr/media/Portal_vijesti/112Razno/IntAct/Dini_sustav.jpg

Dišni ciklus je osnova ventilacije, koja može biti:

1. totalna ili minutna
2. elveolarna.

Razlika između totalne i alveolarne ventilacije je u količini svježeg zraka koji dospijeva do
alveola. Uslijed postojanja anatomski mrtvog prostora, udahnuti svježi zrak se miješa sa njim,
pa sastav zraka u alveolama i atmosferi nije isti.

9
1. LITERATURA

1. Hralćan, R. (2014.) Disanje i plućna ventilacija. PBF, Zagreb

2. Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt.

3. Osnovni principi humane fiziologije: respiratorni sistem. str. 292. - 319.

PRILOZI

SLIKA 1. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt. - STR. 1.

SLIKA 2. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt. - STR. 2.
SLIKA 3. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt. - STR. 4.
SLIKA 4. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt. - STR. 5.
SLIKA 5. Izvor: Valić, Z. Respiracijski sutav. Katedra za fiziologiju, ppt. - STR. 7.
SLIKA 6. Izvor: http://www.trcanje.rs/wp-content/uploads/2013/07/disanje-dijafragma.jpg -
STR. 8.
SLIKA 7. Izvor: http://biker.hr/media/Portal_vijesti/112Razno/IntAct/Dini_sustav.jpg - STR.
9.

10
11