Kao knjižnica, NLM omogućuje pristup znanstvenoj literaturi.

Uključivanje u NLM bazu

podataka ne podrazumijeva odobravanje ili dogovor s, sadržaj NLM-a ili Nacionalnog
instituta za zdravlje.
Saznajte više: Odricanje od odgovornosti za PMC | Obavijest o autorskim pravima PMC-a

Indijska J. psihijatrija. Mar-Apr 2021.; 63(2): 162–170. PMCID: PMC8214121

Objavljeno na internetu 2021. travnja 14. 10.4103/psihijatrija. IndianJPsychiatry_87_20 PMID: 34194060

Religioznost i duhovnost bolesnika s teškim mentalnim poremećajima

Sandeep Grover, Devakshi Dua, Subho Chakrabarti i Ajit Avasthi

Sažetak

Pozadina:

Religija i duhovnost sastavni su dio života, ali su slabo proučeni u bolesnika s mentalnim
bolestima.

Cilj:

Ova studija procijenila je vjerske i duhovne prakse, osjećaj svrhe / povezanosti, vjersko /
duhovno uvjerenje i osjećaj nade / kontrole među klinički stabilnim pacijentima s dijagnozom
shizofrenije, bipolarnog poremećaja i depresije i usporedila isto sa zdravim kontrolama.
Također je imao za cilj procijeniti povezanost rezidualne psihopatologije s različitim dimenzi‐
jama religioznosti i duhovnosti.

Materijali i metode:

Pacijenti s dijagnozom shizofrenije, bipolarnog poremećaja i velikog depresivnog poremećaja, u

stanju kliničke remisije, procijenjeni su na Inventaru duhovnog stava i uspoređeni sa zdravom
kontrolnom skupinom.

Rezultati:

Ukupno su uključena 284 sudionika, koji su uključivali pacijente s velikim depresivnim

poremećajem (n = 72), bipolarnim poremećajem (n = 75), shizofrenijom (n = 63) i zdravim
kontrolama (n = 74). Skupine su se podudarale s dobi i spolom. U usporedbi sa zdravim kon‐
trolama, sudionici s bilo kojim teškim mentalnim poremećajem imali su značajno manje sud‐
jelovanje u organiziranim vjerskim aktivnostima. Š to se tiče egzistencijalne dobrobiti, sve
skupine pacijenata imale su znatno niže rezultate od zdrave kontrolne skupine. Pacijenti s
teškim mentalnim poremećajima značajno su češće koristili negativno vjersko suočavanje od
zdravih kontrola, a također su imali niže ocjene o osjećaju svrhe. Nije uočena značajna razlika
između tri skupine pacijenata u različitim dimenzijama religioznosti i duhovnosti kako je proci‐
jenjeno u ovoj studiji. U bolesnika sa shizofrenijom, veća uporaba negativnog vjerskog
suočavanja bila je povezana s većom rezidualnom psihopatologijom.

Zaključak:

S obzirom na povezanost negativnog vjerskog suočavanja s rezidualnom psihopatologijom,

potrebno je uključiti psihološke intervencije za rješavanje vjerskih i duhovnih pitanja za paci‐
jente s različitim teškim mentalnim poremećajima.

Ključne riječi: Religioznost, teški mentalni poremećaji, duhovnost

UVOD

Religija se definira kao "organizirani sustav vjerovanja, praksi, rituala i simbola osmišljenih kako
bi se olakšala bliskost sa svetim ili transcendentnim".Često se organizira i prakticira unutar za‐
jednice, ali se može prakticirati i samostalno i privatno. Religioznost se često koristi sinonim za
pojmove kao što su religioznost, pravoslavlje, vjera, uvjerenje, pobožnost, predanost i svetost.
[1] Ovi sinonimi odražavaju ono što bi studije religioznosti izrazile kao dimenzije religioznosti,
a ne pojmove koji su ekvivalentni religioznosti. [2] Za razliku od religije/religioznosti,
duhovnost se shvaća kao složen višedimenzionalni koncept koji prkosi jasnim smanjenim grani‐
cama. [1,3,4] Duhovnost se može definirati kao težnja za iskustvom povezanosti sa samim
sobom, povezanosti s drugima, s prirodom i povezanosti s transcendentnim. Povezanost je bi‐
tan element duhovnosti. Povezanost s transcendentnim uključuje povezanost s nečim ili nekim
izvan ljudske razine, poput svemira, transcendentne stvarnosti, više sile ili Boga. [5] Međutim,
religija/religioznost i duhovnost često se koriste naizmjenično u literaturi. Religioznost i
duhovnost nisu monolitni pojmovi i shvaćaju se kao vjerske pripadnosti, vjerske prakse (javne i
privatne), duhovna uvjerenja i prakse, vjersko suočavanje, vjerska kvaliteta života itd.

Literatura o povezanosti različitih dimenzija religioznosti i duhovnosti s mentalnim

poremećajima je ograničena. Dostupni dokazi sugeriraju da religioznost i duhovnost utječu na
izražavanje psihopatologije, samoozljeđivanja, obrasca upotrebe tvari, traženja pomoći, modela
bolesti, suočavanja sa simptomima, pridržavanja liječenja i kvalitete života pacijenata s teškim
mentalnim poremećajima. [7,8,9,10]

Postoje ograničeni podaci u obliku usporedbe vjerskih praksi bolesnika s različitim mentalnim
poremećajima i opće populacije, a dostupni podaci su nedosljedni. [11,12] Neke studije navode
više,[11] dok druge izvještavaju o manjoj uključenosti pacijenata shizofrenije u vjerske ak‐
tivnosti u usporedbi s općom populacijom. [12] Prethodna studija iz Indije, koja je
uspoređivala vjerske i duhovne prakse pacijenata sa shizofrenijom sa zdravim kontrolama, izvi‐
jestila je o nedostatku razlike između dviju skupina. [13] Studije koje su procjenjivale reli‐
gioznost i vjerske prakse među pacijentima sa shizofrenijom iz razvijenih zemalja sugeriraju da
je oko trećine pacijenata vrlo uključeno u različite vjerske zajednice, a druga trećina je izvi‐
jestila da duhovnost ima značajnu ulogu u njihovom životu. [14] Studija je izvijestila o praktici‐
ranju privatnih vjerskih i duhovnih praksi 91% pacijenata, a oko dvije trećine sudionika sa shi‐
zofrenijom prijavilo je pohađanje javnih vjerskih službi ili aktivnosti. [15]

Neke od studija procijenile su povezanost ozbiljnosti mentalnih poremećaja s religioznošću i

duhovnošću. Neki od istraživača također su procijenili odnos ozbiljnosti depresije s
religioznošću i duhovnošću, a ove studije sugeriraju da čak i nakon kontrole varijabli kao što su
socijalna podrška i zlouporaba supstanci, čimbenici poput oprosta, negativne vjerske podrške,
gubitka vjere i negativnog vjerskog suočavanja imaju značajnu povezanost s težinom depresije.
[16] Nadalje, u praćenju tih pacijenata primijećeno je da je gubitak vjere u Boga predvidio nižu
razinu poboljšanja rezultata depresije tijekom 6 mjeseci, čak i nakon kontrole težine depresije
na početku. [16] Druga studija, koja je procjenjivala povezanost religioznosti i duhovnosti,
pokazala je da duhovnost (procijenjena u domenama svijesti, grandioznosti i rezultata nestabil‐
nosti) korelira s težinom depresije. [17] Studije koje uključuju klinički stabilne pacijente shi‐
zofrenije sugeriraju da je niža razina religioznosti povezana s višom razinom negativnih simp‐
toma i općom psihopatologijom. [13] Studije koje su procjenjivale vjersko suočavanje sugeri‐
raju da u usporedbi sa zdravim kontrolama pacijenti shizofrenije češće koriste negativno vjer‐
sko suočavanje. [13] Na temelju tih studija može se zaključiti da postoje razlike u vjerskim i
duhovnim praksama pacijenata s teškim mentalnim poremećajima u usporedbi sa zdravim kon‐
trolama. Međutim, dokazi su još uvijek preliminarni na različitim računima.

Nijedno od prethodnih istraživanja nije procijenilo vjerske i duhovne prakse, vjersko

suočavanje i osjećaj svrhe / povezanosti u istom uzorku istraživanja. Nadalje, niti jedna od
prethodnih studija nije usporedila ove varijable s različitim psihijatrijskim poremećajima i
zdravim kontrolama. U tom kontekstu, cilj ove studije bio je procijeniti vjerske i duhovne
prakse, osjećaj svrhe / povezanosti, vjersko / duhovno uvjerenje i osjećaj nade / kontrole
među klinički stabilnim pacijentima s dijagnozom shizofrenije, bipolarnog poremećaja i depre‐
sije i usporediti isto sa zdravim kontrolama. Nadalje, ova studija je također imala za cilj proci‐
jeniti povezanost rezidualne psihopatologije s različitim dimenzijama religioznosti i duhovnosti.

MATERIJALI I METODE

Ova studija provedena je na Post Graduate Institute of Medical Education and Research,
Chandigarh, koja je multispecijalna bolnica tercijarne skrbi koja se financira javnim sredstvima.
Studiju je odobrilo etičko povjerenstvo instituta, gdje je provedeno, a svi sudionici su regruti‐
rani nakon dobivanja pisane informirane suglasnosti. Kriteriji uključenja u studiju bili su paci‐
jenti koji su ispunjavali dijagnostičke kriterije jednog od sljedećih mentalnih poremećaja,
odnosno shizofrenije, bipolarnog poremećaja ili velikog depresivnog poremećaja (ponavljajuća
depresija ili prva epizoda) prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne
poremećaje-IV kriterije,[18] potvrđene korištenjem MINI-PLUS. [19] Osim toga, sudionici su
morali biti u dobi između 18 i 60 godina, bilo kojeg spola s trajanjem bolesti od najmanje 1 go‐
dine. Pacijenti su također morali biti klinički stabilni i u kliničkoj remisiji. Klinička stabilnost
definirana je kao "primanje stabilnih doza psihotropika u posljednja 3 mjeseca, s ne više od
50% povećanja ili smanjenja doza psihotropika" u tom razdoblju. Klinička remisija za shi‐
zofreniju definirana je kriterijima koje su predložili Andreasen i sur.; [20] ocjena ≤7 na
Hamiltonovoj ljestvici ocjenjivanja depresije (HDRS)[17] i/ili ocjena ≤21 na ljestvici ocjenjivanja
mladih manija (YMRS)[7] korištena je za definiranje kliničke remisije u bolesnika s bipolarnim
poremećajem; ocjena ≤22 na HDRS-u od 7 stavki korištena je za definiranje kliničke remisije u
bolesnika s velikim depresivnim poremećajem (prva epizoda ili ponavljajuća depresija).

Pacijenti s komorbidnim psihijatrijskim poremećajima, kroničnim fizičkim bolestima i organ‐

skim sindromima mozga isključeni su iz studije.

Sudionici kontrolne skupine odabrani su nasumično od njegovatelja koji su pratili pacijente i

bolničko osoblje. Kako bi bili uključeni u kontrolnu skupinu, sudionici su morali biti slobodni
od psihopatologije prema verziji općeg zdravstvenog upitnika (GHQ) -12). [23] Ocjena ljestvice
stavki GHQ-12 od ≤2 korištena je za definiranje nedostatka psihološkog morbiditeta.

Svi sudionici procijenjeni su na Inventaru duhovnog stava (VRI). SAI je osmišljen kao alat za
pomoć kapelanima, zdravstvenim djelatnicima u ponašanju i drugim kliničarima u procjeni
duhovnih potreba. To je ljestvica od 28 stavki, razvijena kombiniranjem četiri potvrđene mjere
religije i duhovnosti za rješavanje područja vjerskih i duhovnih praksi, osjećaja svrhe /
povezanosti, vjerskog / duhovnog uvjerenja i osjećaja nade / kontrole. Potvrđene ljestvice iz
kojih su izvedene stavke uključuju Duke Religion Index (DUREL),[24] Skala egzistencijalne do‐
brobiti (EWBS), podskala skale skale duhovne dobrobiti (SWBS),[25] Vjersko/duhovno
uvjerenje mjereno podskalom Negativnog vjerskog suočavanja (NRCOPE) kratke vjerske
ljestvice suočavanja,[26] osjećaj nade / kontrole mjeren unutarnjom / vanjskom podskalom
skale višestrukog lokusa zdravlja kontrolne ljestvice (MHLC), [27] Unutarnja konzistencija
DUREL-a procijenjena je na α = 0,85[24] među zdravim odraslim osobama. Zabilježeno je da su
unutarnji koeficijenti dosljednosti SWBS-a α = 0,73–0,98. [25] Cronbachov alfa koeficijent (un‐
utarnja konzistencija) za vjersku ljestvicu suočavanja kreće se od 0,69 do 0,81. [26]
Unutarnja/vanjska podskala MHLC-a ima unutarnje koeficijente konzistentnosti od α = 0,60 u
raznolikom kanadskom uzorku. [27]

Osim toga, pacijenti shizofrenije ocijenjeni su na ljestvici pozitivnog i negativnog sindroma

(PANSS). [28] Pacijenti bipolarnog poremećaja procijenjeni su na HDRS-u i YMRS-u, a pacijenti
s velikim depresivnim poremećajem procijenjeni su na HDRS-u. Ljestvica globalne procjene
funkcioniranja (GAF) korištena je za procjenu razine funkcioniranja sve 3 skupine pacijenata.
[29]

Podaci su analizirani pomoću statističkog paketa za društvene znanosti, verzija-14 (SPSS-14,

SPSS za Windows, verzija 14.0. Chicago, SPSS Inc.). Kontinuirane varijable procijenjene su u ob‐
liku srednje i standardne devijacije (SD). Kategoričke varijable procijenjene su u obliku
učestalosti i postotaka. Usporedbe su napravljene pomoću t-testa, Mann-Whitney U = testa, Chi-
square testa i ANOVA-e s post hoc analizom. Povezanost religioznosti i duhovnosti s drugim var‐
ijablama procijenjena je pomoću Pearsonovog koeficijenta korelacije ili korelacije
Spearmanova ranga. Usporedbe kategoričkih varijabli napravljene su pomoću t-testa ili Chi-
square testa.

REZULTATI

Istraživanje je obuhvatilo 210 pacijenata s teškim mentalnim poremećajima i 74 zdrave kont‐

role. Među pacijentima s teškim mentalnim poremećajem, 72 je dijagnosticiran veliki depresivni
poremećaj, 75 je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, a 63 je dijagnosticirana shizofrenija.
Prosječna dob ispitivanih skupina varirala je od 36 do 41 godine, bez značajne razlike u
različitim skupinama. U svim skupinama postojala je mala prevlast muških sudionika bez
značajne razlike u različitim skupinama. U usporedbi s drugim skupinama, značajno veći udio
bolesnika sa shizofrenijom bio je samac. U usporedbi s drugim skupinama, znatno veći udio
zdravih sudionika bio je iz urbanog okruženja [Tablica 1.]. Srednja dob početka bolesti bila je
najviša za pacijente s velikim depresivnim poremećajem, a najmanje za one sa shizofrenijom, sa
značajnom razlikom između bolesnika sa shizofrenijom i depresijom, kao i za pacijente s bipo‐
larnim poremećajem i shizofrenijom. Ocjena GAF-a za cijeli uzorak studije bila je 71,5, bez
značajne razlike između tri dijagnostičke skupine. Oba bolesnika s afektivnim poremećajem
imala su nisku razinu rezidualnih simptoma, a ukupni rezultat PANSS-a za pacijente sa shi‐
zofrenijom bio je 41,46 (SD: 3,93) [Tablica 1.].
Tablica 1.

Demografski i klinički profil sudionika istraž ivanja

Varijabla Cijeli Depresija Bipolarni Skupina-III Kontrole ANOVA/Chi- Post-hoc 

uzorak grupe I poremećaj Shizofrenija grupe IV square test

(n=284) (n=72) grupe II (n=63) (n=74)
(n=75)

Starost 38.64 40.03 40.8 37.51 36.08 3.12 (0.06) II>I>III>IV

(10.73) (11.72) (11.86) (10.54) (7.82)

Spol 146 37 (51.4) 39 (52.0) 33 (52.4) 37 (50.0) 0.09 (0.99)

(muš karci) (51.4)

Bračno stanje

Udata 216 57 (79.2) 62 (82.7) 38 (60.3) 59 (79.7) 11.30

(76.1) (0.01)*

Trenutno 68 15 (20.8) 13 (17.3) 25 (39.7) 15 (20.3)

neudana (23.9)

Obrazovanje 11.99 10.82 10.99 11.08 (3.85) 14.92 24.15 III>II>I

(3.85) (3.34) (3.94) (2.54) (<0.001)***

IV>I***

IV>II***

IV>III***

Polož aj

Urbano 196 48 (66.7) 39 (52.0) 40 (63.5) 69 (93.2) 31.55

(69.0) (<0.001)***

Seoski 88 24 (33.3) 36 (48.0) 23 (36.5) 5 (6.8)

(31.0)

Doba početka 33.32 35.50 34.09 29.93 (8.03) 4.67 (0.01)* I>III*
(11.07) (13.26) (10.42)

Trajanje bolesti 79.71 66.25 80.80 93.82 2.20 (0.11) Nema

(76.51) (60.14) (72.52) (94.33) razlika
između
grupa

GAF 71.51 69.30 72.45 72.93 2.36 (0.09) Nema

(10.80) (8.27) (12.72) (10.62) razlika
između
grupa

HDRS rezultat 1.93 2.22 (2.50) 2488.5


(2 43) (0 38)@
 

@
Mann-Whitney U-test; *P<0.05;**P<0.01; P<0.001. GAF – Globalna procjena funkcioniranja; HDRS -
Hamiltonova ljestvica ocjenjivanja depresije; YMRS - Ljestvica ocjenjivanja mladih manija; PANSS - Ljestvica
pozitivnog i negativnog sindroma
Cronbachova alfa za uzorak istraživanja za različite podskale bila je: DUREL (0,769), SWBS
(0,865), NRCOPE (0,961), a MHLC stavke 0,90. Te su vrijednosti pokazale da su te podskale
imale dobru unutarnju konzistenciju za uzorak istraživanja.

Š to se tiče religioznosti prema procjeni DUREL-a, u usporedbi sa zdravim kontrolama, sudionici

svih teških mentalnih poremećaja imali su značajno manje sudjelovanje u organiziranim vjer‐
skim aktivnostima. Međutim, nije bilo značajne razlike između oboljelih skupina i zdravih kon‐
trola neorganiziranih vjerskih aktivnosti i intrinzične religioznosti. Međutim, na jednoj od stavki
intrinzične religioznosti (moja vjerska uvjerenja su ono što leži iza cijelog mog pristupa životu),
pacijenti u svim skupinama postigli su znatno manje bodova od kontrola [Tablica 2.]. Na svim
stavkama egzistencijalne dobrobiti, pacijenti svih skupina postigli su značajno manje bodova od
zdravih kontrola, bez značajne razlike između različitih skupina pacijenata. Š to se tiče nega‐
tivnog vjerskog suočavanja i lokusa kontrole, u usporedbi sa zdravim kontrolama, pacijenti u
svim skupinama mentalnih poremećaja značajno su češće koristili negativno vjersko
suočavanje i imali su značajno niže rezultate na MHLC-u bez značajne razlike između različitih
psihijatrijskih poremećaja [Tablica 2.].
Tablica 2.

Religioznost i duhovnost kako je procijenjeno na podskali Inventara duhovnog stava

Varijabla Cijeli Depresija Skupina- Skupina-III Kontrole Usporedba Post-ho 

uzorak grupe I IIBipolarni Shizofrenija grupe IV
(n=284) (n=72) poremećaj (n=63) (n=74)
(n=75)

DUREL

Organizirane
vjerske aktivnosti

Koliko često 3.54 3.39 3.35 (1.08) 3.36 (0.91) 4.03 6.834 I>II>III
dolazite u crkvu ili (1.11) (0.96) (2.54) (<0.001)*** IV>
na druge vjerske IV>
sastanke?

Neorganizirane
vjerske aktivnosti

Koliko često 3.09 3.18 3.06 (1.08) 3.08 (0.93) 3.04 0.24 (0.86) I>III
provodite vrijeme (1.06) (1.03) (1.22)
u privatnim
vjerskim
aktivnostima,
poput molitve,
meditacije ili
proučavanja
Biblije?

U svom ž ivotu 3.44 3.35 3.36 (0.72) 3.53 (0.79) 3.49 0.75 (0.51) III>I
dož ivljavam (0.89) (0.65) (1.23)
prisutnost
Bož anskog (tj.
Boga)

Moja vjerska 3.65 3.81 3.79 (1.00) 3.77 (0.94) 3.25 5.38 I>III>II
uvjerenja su ono (1.01) (0.99) (1.01) (0.001)*** IV>
š to stvarno lež i iza IV>
mog pristupa
ž ivotu

Trudim se 3.09 3.09 3.08 (0.55) 3.11 (0.51) 3.08 0.022 III>I
prenijeti svoju (0.75) (0.51) (1.19) (0.99)
religiju u sve
druge poslove u

ž i ot
 

*P<0.05;**P<0.01; P<0.001. VRII – Inventar duhovnog stava; MHLC – viš estruki lokus zdravlja kontrolne
ljestvice ; EWBS - Skala egzistencijalne dobrobiti, DUREL - Duke Religion Index
Kada je negativno vjersko suočavanje procijenjeno kao kategorička varijabla (tj. ikad korištena
ili nikada korištena), uočeno je da su pacijenti koji pate od depresije, bipolarnog poremećaja i
shizofrenije češće koristili negativno vjersko suočavanje u usporedbi sa zdravim kontrolama.
Nije bilo značajne razlike između bolesnika s depresijom i bipolarnim poremećajem u smislu
učestalosti korištenja negativnog vjerskog suočavanja. Međutim, u usporedbi s pacijentima de‐
presije i bipolarnog poremećaja, pacijent shizofrenije rjeđe je koristio sve negativne meha‐
nizme suočavanja, osim jednog [Tablica 3.].
Tablica 3.

Koriš tenje negativnog vjerskog suočavanja

Ikad Depresija Bipolarni Skupina-III Kontrole Usporedba Usporedba Usporedba

korišteno grupe I poremećaj Shizofrenija grupe IV depresije i bipolarnih shizofreni
(n=72) grupe II (n=63) (n=74) zdravih i zdravih i zdravih
(n=75) kontrola (I kontrola kontrola
vs. IV) (II u (III
odnosu na naspram
IV) IV)

Pitao sam 72 (100) 75 (100) 63 (100) 43 (58.1) 35.29 NA 31.11

,$
se je li me (<0.001)*** (<0.001)**
Bog
napustio

Osjećao 72 (100) 75 (100) 63 (100) 35 (47.3) 49.12 NA 43.86

sam se (<0.001)*** ,$ (<0.001)**
kaž njenim
od Boga
zbog mog
nedostatka
odanosti

Pitao sam 72 (100) 75 (100) 63 (100) 48 (64.9) 28.42 NA 25.08

,$
se š to sam (<0.001)*** (<0.001)**
učinio za
Boga da me
kazni

Preispitivao 72 (100) 75 (100) 63 (100) 42 (56.8) 39.87 NA 33.17

je Bož ju (<0.001)*** ,$ (<0.001)**
ljubav
prema meni

Pitao sam 72 (100) 75 (100) 63 (100) 32 (43.2) 54.63 NA 48.93

,$
se je li me (<0.001)*** (<0.001)**
crkva
napustila

Odlučio je 72 (100) 75 (100) 63 (100) 37 (50.0) 45.61 NA 40.65

,$
da je vrag to (<0.001)*** (<0.001)**
ostvario.

Doveo u 60 (95.2) 69 (92.0) 66 (91.7) 37 (50.0) 30.49 0.17 31.53

pitanje (<0.001)*** (0.67)$ (<0.001)**

Bož ju moć
 

$
Yatesova korekcija; *P<0.05;**P<0.01; P<0.001. NA – nije dostupno
Odnos religioznosti i duhovnosti s drugim varijablama

Nijedna od kontinuiranih demografskih i kliničkih varijabli nije imala značajnu korelaciju s

različitim domenama DUREL, EWBS, Negativni RCOPE, MHLC i ukupni SAI rezultat za pacijente
s depresijom. I u bolesnika s bipolarnim poremećajem, sve demografske i kliničke kontinuirane
varijable nisu imale nikakve veze s DUREL, EWBS, NRCOPE, MHLC i ukupnim VRI, osim
značajne povezanosti između trajanja bolesti i neorganiziranih vjerskih aktivnosti (Koliko često
provodite vrijeme u privatnim vjerskim aktivnostima, poput molitve, meditacije ili proučavanja
Biblije) (Koeficijent korelacije Spearman Rank - 0,24; P = 0,038*). Među bolesnicima sa shi‐
zofrenijom, veća uporaba negativnog vjerskog suočavanja bila je povezana s višim rezidualnim
pozitivnim (Pearsonov koeficijent korelacije -0,36; P = 0,003**) i negativan (Pearsonov koefici‐
jent korelacije −0,38; P = 0,002**) simptomi. Osim toga, viša dob bolesnika bila je povezana s
nižim MHLC rezultatom (Pearsonov koeficijent korelacije -0,25; P = 0,045*). Među zdravim kon‐
trolama, viša dob bila je povezana s nižim EWBS rezultatom (Pearsonov koeficijent korelacije
-0,31; P = 0,006**) i češća uporaba negativnog vjerskog suočavanja (Pearsonov koeficijent ko‐
relacije −0,37; P = 0,001***). Nadalje, viša razina obrazovanja bila je povezana s nižom un‐
utarnjom religioznošću (Pearsonov koeficijent korelacije -0,32; P = 0,004**) kako je procijen‐
jeno prema DUREL-u i višoj ocjeni EWBS-a (Pearsonov koeficijent korelacije −0,35; P =
0,002**).

Odnos religioznosti (prema procjeni indeksa religije vojvode), egzistencijalno blagostanje

Biće, negativno vjersko suočavanje i zdravstveni lokus kontrole

U svim skupinama pacijenata, sve tri domene DUREL-a imale su značajnu pozitivnu korelaciju
jedna s drugom. Međutim, u zdravim kontrolama neorganizirane vjerske aktivnosti nisu
značajno korelirale s unutarnjom religioznošću. U svim skupinama pacijenata, veća religioznost
prema DUREL-u bila je povezana s većim negativnim vjerskim suočavanjem i većim rezultatima
na egzistencijalnoj dobrobiti. Međutim, u kontrolnoj skupini nije bilo značajne veze između un‐
utarnje religioznosti i negativnog vjerskog suočavanja. Nadalje, u kontrolnoj skupini nije bilo
značajne veze između bilo koje domene religioznosti i egzistencijalne dobrobiti. Međutim, veće
ocjene o egzistencijalnoj dobrobiti bile su povezane s većom upotrebom negativnog vjerskog
suočavanja. Š to se tiče zdravlja lokusa kontrole u afektivnim poremećajima koji su skupine paci‐
jenata imale veće rezultate na MHLC-u, zdravstveni lokus kontrole bio je povezan s većom
upotrebom negativnog vjerskog suočavanja. Međutim, takva povezanost nije uočena u
bolesnika sa shizofrenijom. U zdravim kontrolama, viši rezultati na MHLC-u, zdravstveni lokus
kontrole bili su povezani s većom upotrebom negativnog vjerskog suočavanja, a također i višim
rezultatima egzistencijalne dobrobiti [Tablica 4.].
Tablica 4.

Korelacija između mjera inventara duhovnog stava u studijskim skupinama

Varijabla Neorganizirana Unutarnja Negativno Egzistencijalna Unutarnji 

vjerska religioznost vjersko dobrobit lokus

aktivnost suočavanje kontrole

Depresija

Organizirana 0.63 (<0.001)*** 0.59 0.27 (0.01)* 0.55 (<0.001)*** −0,16 (0,18)
vjerska (<0.001)***
djelatnost

Neorganizirana 0.68 0.09 (0.44) 0.60 (<0.001)*** 0.05 (0.64)

vjerska (<0.001)***
djelatnost

Unutarnja 0.52 0.67 (<0.001)*** −0,05 (0,64)

religioznost (<0.001)***

Negativno 0.62 (<0.001)*** 0.23

vjersko (<0.001)***
suočavanje

Egzistencijalna 0.15 (0.21)

dobrobit

Bipolarni
poremećaj

Organizirana 0.67 (<0.001)*** 0.70 0.48 0.82 (<0.001)*** −0,08 (0,47)

vjerska (<0.001)*** (<0.001)***
djelatnost

Neorganizirana 0.62 0.24 (0.03)* 0.75 (<0.001)*** 0.003 (0.97)

vjerska (<0.001)***
djelatnost

Unutarnja 0.51 0.62 (<0.001)*** −0,14 (0,23)

religioznost (<0.001)***

Negativno 0.48 (<0.001)*** 0.25 (0.02)*

vjersko
suočavanje

Egzistencijalna 0.13 (0.26)

dobrobit

Shizofrenija

Organizirana 0.73 (<0.001)*** 0.59 0.40 0.77 (<0.001)*** −0,07 (0,57)

vjerska (<0.001)*** (0.001)**

djelatnost

*P<0.05;**P<0.01; P<0.001
DISKUSIJA

Ova studija pokušala je usporediti razinu duhovnosti i religioznosti pacijenata s različitim

teškim mentalnim poremećajima u kliničkoj remisiji i zdravim kontrolama. Pacijenti su regruti‐
rani tijekom faze remisije kako bi se smanjio učinak psihopatologije. Demografski profil
bolesnika s različitim psihijatrijskim poremećajima sličnim prethodnim istraživanjima.
[11,26,28] Š to se tiče religioznosti kako je procijenjeno na DUREL-u, pacijenti u sve tri skupine
postigli su slične rezultate, osim organiziranih vjerskih aktivnosti, u kojima su kontrole imale
veće ocjene od sve tri skupine i jedna od stavki intrinzične religioznosti (moja vjerska uvjerenja
su ono što stvarno leži iza mog cijelog pristupa životu), na kojem su pacijenti postigli veći rezul‐
tat od kontrolne skupine. Nije uočena značajna razlika između triju skupina. Prethodna studija
iz ovog centra procijenila je religioznost pacijenata sa shizofrenijom koristeći DUREL i izvi‐
jestila o nedostatku značajne razlike između pacijenata sa shizofrenijom i zdravih kontrola. [13]
U skladu s tim, može se reći da nalazi ove studije djelomično podupiru prethodnu studiju.
Prethodna istraživanja koja su uspoređivala vjerske prakse pacijenata s različitim mentalnim
poremećajima i opću populaciju korištenjem drugih ljestvica bila su neuvjerljiva, pri čemu su
neka izvijestila o višoj uključenosti,[11] dok druga prijavljuju manju uključenost pacijenata shi‐
zofrenije u vjerske aktivnosti u usporedbi s općom populacijom. [12] Naši nalazi ukazuju na
manje sudjelovanje u organiziranim vjerskim aktivnostima, ali veći utjecaj vjerskih uvjerenja na
cjelokupni pristup životu. Budući da postoje nedosljednosti u dostupnoj literaturi, naši se nalazi
moraju smatrati preliminarnima i moraju se ponoviti u budućim studijama.

Razlike između pacijenata s teškim mentalnim poremećajima i zdravim kontrolama za orga‐

nizirane vjerske aktivnosti mogle bi biti posljedica dijagnoze mentalne bolesti same po sebi.
Zbog mentalne bolesti, pacijenti mogu izbjeći socijalizaciju zbog stigme povezane s različitim
mentalnim poremećajima. U skladu s tim, bilo bi zanimljivo procijeniti ovu povezanost ove vari‐
jable u budućnosti kako bi se razumio utjecaj mentalnih bolesti na religioznost oboljelih.

Š to se tiče EWBS-a, procjenjujući osjećaj svrhe, svi su pacijenti postigli znatno manje bodova od
zdravih kontrola. Egzistencijalna dobrobit "odnosi se na duhovnost izraženu kroz osjećaj
smisla i svrhe postojanja, te percepciju sebe kao kompetentnog i sposobnog nositi se s
poteškoćama života i ograničenjima ljudskog postojanja." [30,31] Drugi su pokušali definirati
egzistencijalnu dimenziju kao našu sposobnost povezivanja sa samim sobom, našim iskustvima
i našim situacijama. [32]

Prethodna istraživanja koja su procjenjivala egzistencijalnu dobrobit među pacijentima s men‐

talnim poremećajima uglavnom su procjenjivala isto kao dio kvalitete života,[33,34] i zbog is‐
tog, teško je usporediti nalaze ove studije s postojećom literaturom. Niža egzistencijalna dobro‐
bit među pacijentima s različitim mentalnim poremećajima, u usporedbi sa zdravim kontro‐
lama, sugerira da pacijenti vjeruju da su manje kompetentni za rješavanje poteškoća u životu i
ograničenja ljudskog postojanja. Niža razina egzistencijalne dobrobiti u bolesnika s različitim
mentalnim poremećajima zahtijeva osmišljavanje intervencija za rješavanje egzistencijalne krize
u bolesnika s različitim mentalnim poremećajima.

Š to se tiče upotrebe negativnog vjerskog suočavanja, ova studija sugerira da su u usporedbi sa

zdravim kontrolama pacijenti s teškim mentalnim poremećajima češće koristili negativno vjer‐
sko suočavanje. Nadalje, u smislu ikad/nikad korištenja, pacijenti s afektivnim poremećajem
češće koriste negativno vjersko suočavanje u usporedbi s pacijentima sa shizofrenijom.
Prethodna studija koja je uključivala pacijente sa shizofrenijom također je izvijestila o sličnom
profilu za uporabu ikad/nikad upotrebe negativnog vjerskog suočavanja[13] Druga studija,
koja je procjenjivala uporabu negativnog vjerskog suočavanja pacijenata koji su bili izloženi
samoozljeđivanju hitnim slučajevima, također je izvijestila o većoj učestalosti negativnog vjer‐
skog suočavanja među pacijentima sa samoozljeđivanjem, bez obzira na prisutnost ili odsut‐
nost psihijatrijskog poremećaja osi I. [10] U skladu s tim, može se reći da su nalazi ove studije
potkrijepljeni postojećom literaturom. U skupini koja je primala shizofreniju, veća uporaba neg‐
ativnog vjerskog suočavanja bila je povezana s višim rezidualnim pozitivnim i negativnim simp‐
tomima, što sugerira da veća uporaba negativnog vjerskog suočavanja može imati negativan
učinak na rezidualnu psihopatologiju. Prethodna istraživanja pokazala su da je veća uporaba
negativnog vjerskog suočavanja u bolesnika s depresijom povezana s većom ozbiljnošću suici‐
dalnih ideja. [10] Na temelju nalaza ove studije, može se preporučiti da kliničari koji upravljaju
pacijentima s različitim psihijatrijskim poremećajima uvijek procijene vjersko suočavanje paci‐
jenata i trebaju ih potaknuti na prilagodljivije suočavanje.

Š to se tiče zdravstvenog lokusa kontrole, ova studija pokazuje da su pacijenti s različitim men‐
talnim poremećajima imali niže rezultate na unutarnjem lokusu kontrole, u usporedbi sa
zdravim kontrolama. To znači da su imali niži unutarnji lokus kontrole. Dostupni podaci u
bolesnika sa shizofrenijom[35] upućuju na to da je unutarnja aktivnost lokusa kontrole
povezana s boljim oporavkom, a kod zdravih osoba ukazuje na manju vjerojatnost razvoja
mentalnih poremećaja. [36] Budući da su naši pacijenti bili u kliničkoj remisiji, a nije zabilježena
povezanost između psihopatologije i lokusa kontrole, slični zaključci ne mogu se izvući iz ove
studije.

Povezanost veće religioznosti prema DUREL-u s većim negativnim vjerskim suočavanjem i

većim rezultatima na egzistencijalnoj dobrobiti sugerira da postoji korelacija religioznosti i
duhovnosti u bolesnika s mentalnim poremećajima. Nadalje, ova studija sugerira da je veća reli‐
gioznost povezana s većom uporabom negativnog suočavanja. Prethodna istraživanja također
su izvijestila o sličnim asocijacijama. [37] Š to se tiče zdravlja lokusa kontrole u afektivnom
poremećaju i viših rezultata skupina pacijenata na MHLC-u, zdravstveni lokus kontrole bio je
povezan s većom upotrebom negativnog vjerskog suočavanja. Ovu je povezanost bilo teško
razumjeti i zahtijeva daljnju procjenu.

Ova studija ima određena ograničenja u obliku male veličine uzorka, purpozivnog uzorkovanja
i procjene poprečnog presjeka. Sasvim je moguće da procjena vjerskih i duhovnih praksi paci‐
jenata možda nije odraz njihovih premorbidnih praksi, već su one mogle biti obojene cijelim
iskustvom bolesti. Ova studija nije procijenila povezanost vjerskih i duhovnih praksi s kvalite‐
tom života, uzdužnim tijekom bolesti, drugim oblicima suočavanja i psihološkim stresom. Važno
je razumjeti da je ovo bila istraživačka studija, pa se rezultati moraju smatrati preliminarnim,
što je potrebno dodatno potvrditi. Buduće studije moraju pokušati prevladati ta ograničenja.

ZAKLJUČAK

Zaključno, ova studija sugerira da u usporedbi sa zdravim kontrolama, pacijenti s teškim men‐
talnim poremećajima imaju manje sudjelovanje u organiziranim vjerskim aktivnostima, češće
koriste negativno vjersko suočavanje, imaju nižu egzistencijalnu dobrobit i imaju veći unutarnji
zdravstveni lokus kontrole. Ove vjerske i duhovne prakse obično nisu povezane s demograf‐
skim i kliničkim varijablama, osim u bolesnika shizofrenije, kod kojih je veća uporaba nega‐
tivnog vjerskog suočavanja povezana s većom rezidualnom psihopatologijom. Povezanost neg‐
ativnog vjerskog suočavanja s rezidualnom psihopatologijom, nižom egzistencijalnom dobrobiti
i većim unutarnjim zdravstvenim lokusom kontrole sugeriraju da postoji potreba za
uključivanjem psiholoških intervencija za rješavanje ovih pitanja za pacijente s različitim teškim
mentalnim poremećajima.

Financijska potpora i sponzorstvo

Nula.

Sukobi interesa

Nema sukoba interesa.

REFERENCE

1. Koenig H, kralj D, Carson VB. Priručnik o religiji i zdravlju. SAD: Oxford University Press; 2012. str. [Google znalac]

2. Holdcroft B. Što je religioznost? Cathol Educ J Inq pakt. 2006; 10:89–103. [Google znalac]

3. Hill PC, Pargament KII, Hood RW, McCullough Michael E., Jr Konceptualizacija religije i duhovnosti: Točke
zajedniš tva, točke polaska. J teorija Soc Behav. 2000; 30:51–77. [Google znalac]

4. George LK, Larson DB, Koenig HG, McCullough ME. Duhovnost i zdravlje: Ono š to znamo, š to trebamo znati. J. Soc
Clin Psihol. 2000; 19:102–16. [Google znalac]

5. Moberg DO. Procjena i mjerenje duhovnosti: Suočavanje s dilemama univerzalnih i posebnih evaluacijskih kriterija. J
Odrasli Dev. 2002; 9:47–60. [Google znalac]

6. de Jager Meezenbroek E, Garssen B, van den Berg M, van Dierendonck D, Visser A, Schaufeli WB. Mjerenje duhovnosti
kao univerzalnog ljudskog iskustva: Pregled upitnika duhovnosti. J Relig zdravlje. 2012; 51:336–54. [Besplatni članak
PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

7. Grover S, Davuluri T, Chakrabarti S. Religija, duhovnost i shizofrenija: pregled. Indijski J Psihol Med. 2014; 36:119–24.
[Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

8. Gupta S, Avasthi A, Kumar S. Odnos između religioznosti i psihopatologije u bolesnika s depresijom. Indijska J.
psihijatrija. 2011; 53:330–5. [Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

9. Grover S, Hazari N, Aneja J, Chakrabarti S, Avasthi A. Utjecaj religije i nadnaravnih uvjerenja na kliničku manifestaciju i
prakse liječenja u bolesnika s bipolarnim poremećajem. Nord J psihijatrija. 2016; 70:442–9. [PubMed] [Google znalac]

10. Grover S, Sarkar S, Bhalla A, Chakrabarti S, Avasthi A. Vjersko suočavanje među pokuš ajima samoozljeđivanja
dovedeno u hitno okruž enje u Indiji. Azijski J Psychiatr. 2016; 23:78–86. [PubMed] [Google znalac]

11. Mohr S, Borras L, Nolan J, Gillieron C, Brandt PY, Eytan A i dr. Duhovnost i religija u ambulantnih bolesnika sa
shizofrenijom: Komparativna studija Švicarske, Kanade i Sjedinjenih Drž ava na viš e mjesta. Int J psihijatrija Med. 2012;
44:29–52. [PubMed] [Google znalac]

12. Cohen CI, Jimenez C, Mittal S. Uloga religije u dobrobiti starijih odraslih osoba sa shizofrenijom. Psychiatr serv.
2010; 61:917–22. [PubMed] [Google znalac]
13. Triveni D, Grover S, Chakrabarti S. Religiosity among patients with schizophrenia: An exploratory study. Indian J
Psychiatry. 2017;59:420–8. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

14. Huguelet P, Mohr S, Borras L, Gillieron C, Brandt PY. Spirituality and religious practices among outpatients with
schizophrenia and their clinicians. Psychiatr Serv. 2006;57:366–72. [PubMed] [Google Scholar]

15. Nolan JA, McEvoy JP, Koenig HG, Hooten EG, Whetten K, Pieper CF. Religious coping and quality of life among
individuals living with schizophrenia. Psychiatr Serv. 2012;63:1051–4. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

16. Dew RE, Daniel SS, Goldston DB, McCall WV, Kuchibhatla M, Schleifer C, et al. A prospective study of
religion/spirituality and depressive symptoms among adolescent psychiatric patients. J Affect Disord. 2010;120:149–
57. [PubMed] [Google Scholar]

17. Lester D. Spirituality and religiosity as predictors of depression and suicidal ideation: An exploratory study. Psychol
Rep. 2012;110:247–50. [PubMed] [Google Scholar]

18. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders: DSM-IV-TR. Washington, DC:
American Psychiatric Association; 2000. [Google Scholar]

19. Sheehan DV, Lecrubier Y, Sheehan KH, Amorim P, Janavs J, Weiller E, et al. The Mini-International Neuropsychiatric
Interview (M.I.N.I.): The development and validation of a structured diagnostic psychiatric interview for DSM-IV and
ICD-10. J Clin Psychiatry. 1998;59(Suppl 20):22–33. [PubMed] [Google Scholar]

20. Andreasen NC, Carpenter WT, Jr, Kane JM, Lasser RA, Marder SR, Weinberger DR. Remission in schizophrenia:
Proposed criteria and rationale for consensus. Am J Psychiatry. 2005;162:441–9. [PubMed] [Google Scholar]

21. Hamilton M. A rating scale for depression. J Neurol Neurosurg Psychiatry. 1960;23:56–62. [PMC free article]
[PubMed] [Google Scholar]

22. Young RC, Biggs JT, Ziegler VE, Meyer DA. A rating scale for mania: Reliability, validity and sensitivity. Br J
Psychiatry. 1978;133:429–35. [PubMed] [Google Scholar]

23. Goldberg DP, Blackwell B. Psychiatric illness in general practice. A detailed study using a new method of case
identification. Br Med J. 1970;1:439–43. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

24. Koenig HG, Bü ssing A. The duke university religion index (DUREL): A five-item measure for use in epidemological
studies. Religions. 2010;1:78–85. [Google Scholar]

25. Ellison C. Spiritual well-being: Conceptualization and measurement. J Psychol Theol. 1983;11:330–40. [Google
Scholar]

26. Pargament K, Feuille M, Burdzy D. The brief RCOPE: Current psychometric status of a short measure of religious
coping. Religions. 2011;2:51–76. [Google Scholar]

27. Wallston KA, Wallston BS. Health locus of control scales. Res Locus Control Constr. 1981;1:189–243. [Google
Scholar]

28. Kay SR. Positive-negative symptom assessment in schizophrenia: Psychometric issues and scale comparison.
Psychiatr Q. 1990;61:163–78. [PubMed] [Google Scholar]

29. American Psychiatric Association: Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition,
Washington, DC 1994. :25–35. [Google Scholar]

30. MacDonald DA. Spirituality: Description, measurement, and relation to the five factor model of personality. J Pers.
2000;68:153–97. [PubMed] [Google Scholar]
31. MacDonald D. The Expressions of Spirituality Inventory: Test Development, Validation and Scoring Information. 2000.
[[Last accessed on 2020 Jan 09]]. Available from: https://datahub.ckan.io/dataset/c9081cd0-2c03-433d-9d3d-
626f3464aa91/resource/2c760a35-5edd-4a5f-b1c0-8decce122675/download/esimanual.pdf .

32. de Haan S. The existential dimension in psychiatry: An enactive framework. Ment Health Relig Cult. 2017;20:528–35.
[Google Scholar]

33. Lehman AF. The well-being of chronic mental patients. Arch Gen Psychiatry. 1983;40:369–73. [PubMed] [Google
Scholar]

34. Nierenberg AA, Rapaport MH, Schettler PJ, Howland RH, Smith JA, Edwards D, et al. Deficits in psychological well-
being and quality-of-life in minor depression: Implications for DSM-V. CNS Neurosci Ther. 2010;16:208–16. [PMC free
article] [PubMed] [Google Scholar]

35. Harrow M, Hansford BG, Astrachan-Fletcher EB. Locus of control: Relation to schizophrenia, to recovery, and to
depression and psychosis – A 15-year longitudinal study. Psychiatry Res. 2009;168:186–92. [PMC free article]
[PubMed] [Google Scholar]

36. Culpin I, Stapinski L, Miles Ö B, Araya R, Joinson C. Exposure to socioeconomic adversity in early life and risk of
depression at 18 years: The mediating role of locus of control. J Affect Disord. 2015;183:269–78. [PMC free article]
[PubMed] [Google Scholar]

37. Pargament KI, Tarakeshwar N, Ellison CG, Wulff KM. Religious coping among the religious: The relationships
between religious coping and well-being in a national sample of presbyterian clergy, elders, and members. J Sci Study
Relig. 2001;40:497–513. [Google Scholar]