Pitanja za kolokvij iz predmeta Korporativne financije

Doc.dr.sc. Selma Vidimlić

Travnik, 16.11.2023. godine

1. Upravljačka funkcija u korporaciji

Upravljačka funkcija u korporaciji se odnosi na različite zadatke i odgovornosti koje menadžeri imaju. To
uključuje planiranje, organiziranje, vođenje i kontrolu poslovnih aktivnosti.

2. Skupština dioničara

Skupština dioničara je sastanak na kojem se dioničari korporacije okupljaju kako bi donosili važne odluke
o poslovanju i upravljanju kompanijom. Na tom sastanku se raspravlja o financijskim izvještajima, izboru
upravnog odbora i drugim bitnim pitanjima.

3. Nadzorni odbor u korporaciji

Nadzorni odbor u korporaciji je tijelo koje ima zadatak nadzirati aktivnosti upravnog odbora i osigurati
da se poslovanje kompanije provodi u skladu s zakonima i propisima. Nadzorni odbor često ima
odgovornost za donošenje strateških odluka i praćenje financijskog stanja kompanije.

4. Standardi uspješnosti menadžera

Da biste postali uspješan menadžer, važno je zadovoljiti određene standarde uspješnosti. To uključuje
vještine vođenja, sposobnost donošenja odluka, komunikacijske vještine, timski rad i sposobnost
prilagodbe promjenama. Također je važno biti strateški usmjeren, imati viziju i biti motiviran za
postizanje ciljeva kompanije.

5. Sistem nagrađivanja menadžera

U većini korporacija, sistem nagrađivanja menadžera se temelji na njihovim postignućima, rezultatima i

doprinosu kompaniji. To može uključivati bonuse, povišice, dionice ili druge oblike financijske nagrade.
Također se može koristiti i nefinancijsko nagrađivanje, poput priznanja, napredovanja ili dodatnih
odmora. Važno je da sistem nagrađivanja bude transparentan, pravedan i motivirajući za menadžere.

6. Otvoreni model korporativnog upravljanja

Otvoreni model korporativnog upravljanja se odnosi na praksu transparentnosti, odgovornosti i

uključivanja dioničara u odlučivanje korporacije. U ovom modelu, kompanija dijeli informacije o svojim
poslovnim aktivnostima, financijskim izvještajima i odlukama s dioničarima i zainteresiranim stranama.
Također se promovira aktivno sudjelovanje dioničara u donošenju odluka i nadzoru nad upravom
kompanije. Otvoreni model korporativnog upravljanja ima za cilj povećati transparentnost, povjerenje i
dugoročnu uspješnost kompanije.
 7. Zatvoreni model korporativnog upravljanja

U zatvorenom modelu korporativnog upravljanja, odluke se donose unutar uskog kruga ljudi, obično u
vrhu hijerarhije kompanije, bez velike uključenosti dioničara ili vanjskih strana. Informacije o poslovanju i
odlukama često nisu javno dostupne, što može smanjiti transparentnost i povjerenje. Ovaj model može
biti učinkovit u brzim odlukama, ali može nedostajati uključivanje različitih perspektiva i nadzor nad
upravom. Otvoreni model korporativnog upravljanja često se smatra preferiranijim zbog veće
transparentnosti i odgovornosti.

8. Agencijska teorija

Agencijska teorija je koncept koji se koristi u korporativnom upravljanju kako bi se objasnili odnosi
između menadžera (agenta) i dioničara (principala). Prema agencijskoj teoriji, menadžeri imaju određeni
stupanj autonomije u vođenju poslovanja kompanije, ali istovremeno imaju odgovornost da djeluju u
najboljem interesu dioničara. Ova teorija prepoznaje potencijalne sukobe interesa između menadžera i
dioničara te predlaže mehanizme nadzora i poticaje kako bi se smanjili ti sukobi i osigurala odgovornost
menadžera prema dioničarima.

9. Teorija uslužnosti

Teorija uslužnosti je ekonomski koncept koji se koristi za mjerenje korisnosti ili zadovoljstva koje
pojedinac dobiva od potrošnje dobara ili usluga. Prema ovoj teoriji, korisnost se mjeri subjektivno i može
varirati od osobe do osobe. Teorija uslužnosti pomaže u razumijevanju kako pojedinci donose odluke o
potrošnji i kako prioritiziraju različite opcije na temelju svojih individualnih preferencija. Ova teorija je
važan alat u ekonomiji za analizu ponašanja potrošača i donošenje ekonomskih odluka.

10. Pojam i vrste finansijskih tržišta

Finansijska tržišta su mjesta gdje se trguje financijskim instrumentima poput dionica, obveznica, valuta i
derivata. Postoje različite vrste finansijskih tržišta, uključujući:

1. Berza vrijednosnih papira: To je tržište na kojem se trguje dionicama i drugim vrijednosnim papirima.
Primjeri berzi su Wall Street u New Yorku i London Stock Exchange.

2. Tržište novca: Ovo je tržište na kojem se trguje kratkoročnim instrumentima kao što su trezorske
zapise i depoziti. To je mjesto gdje se obavlja kratkoročno financiranje i upravljanje likvidnošću.

3. Robno tržište: Ovo je tržište na kojem se trguje fizičkim robama kao što su nafta, zlato, žitarice i druge
sirovine. Primjeri takvih tržišta su Chicago Mercantile Exchange i New York Mercantile Exchange.
4. Devizno tržište: To je tržište na kojem se trguje valutama. Ovdje se obavljaju transakcije kupovine i
prodaje jedne valute za drugu. Najveće devizno tržište je Forex tržište.

5. Derivatno tržište: Ovo je tržište na kojem se trguje finansijskim derivatima poput opcija, futures
ugovora i swapova. Derivativi su ugovori koji dobivaju vrijednost na temelju vrijednosti drugih
financijskih instrumenata.

11. Institucija tržišta kapitala

Institucije tržišta kapitala su organizacije ili entiteti koji igraju važnu ulogu u funkcioniranju finansijskih
tržišta. Ove institucije pomažu u olakšavanju trgovine, osiguravajući transparentnost, likvidnost i
povjerenje na tržištu. Primjeri institucija tržišta kapitala uključuju berze vrijednosnih papira, brokerske
kuće, investicijske fondove, investicijske banke i regulatorna tijela poput komisija za vrijednosne papire.
Svaka od ovih institucija ima svoju specifičnu ulogu u osiguravanju pravilnog funkcioniranja i zaštite
interesa sudionika na tržištu kapitala.

12. Profesionalni posrednici na finansijskim tržištima

Profesionalni posrednici na finansijskim tržištima su važni u olakšavanju trgovine i pružanju usluga

sudionicima tržišta. Oni djeluju kao posrednici između kupaca i prodavatelja, pružajući im pristup
tržištima i pružajući podršku u izvršavanju transakcija. Primjeri profesionalnih posrednika uključuju
brokerske kuće, investicijske banke i investicijske menadžere. Oni pružaju stručnost, savjete i pristup
različitim financijskim instrumentima, pomažući klijentima u donošenju informiranih odluka o ulaganju i
trgovini na finansijskim tržištima.

13. Institucionalni investitori

Institucionalni investitori su organizacije poput penzijskih fondova, osiguravajućih društava, investicijskih

fondova i korporativnih investitora koji ulažu velike količine novca u financijska tržišta. Oni djeluju kao
profesionalni investitori koji upravljaju sredstvima drugih ljudi ili organizacija. Institucionalni investitori
često imaju dugoročne investicijske strategije i ulažu u različite vrste imovine, kao što su dionice,
obveznice, nekretnine i alternativni investicijski fondovi. Njihova uloga je važna u stvaranju likvidnosti i
stabilnosti na tržištima te pružanju kapitala korporacijama i drugim subjektima koji traže financiranje.

14. Berza

Berza je mjesto na kojem se trguje vrijednosnim papirima kao što su dionice i obveznice. To je mjesto na
kojem se susreću kupci i prodavatelji kako bi izvršili transakcije. Berze pružaju transparentnost i
likvidnost tržišta, omogućavajući sudionicima da kupuju i prodaju vrijednosne papire. Primjeri berzi u
Bosni i Hercegovini uključuju Sarajevsku berzu i Banjalučku berzu. Na berzi se cijene vrijednosnih papira
formiraju na temelju ponude i potražnje, a trgovina se odvija prema određenim pravilima i propisima.
 15. Komisija za vrijednosne papire

Komisija za vrijednosne papire je regulatorno tijelo koje nadzire i regulira tržište vrijednosnih papira.
Njihova uloga je osigurati pošteno, transparentno i učinkovito funkcioniranje tržišta. Komisija ima ovlasti
da donosi propise, izdaje dozvole za poslovanje, nadzire trgovanje i provodi istrage u vezi s
nepravilnostima na tržištu. Njihov cilj je zaštita investitora i održavanje integriteta tržišta vrijednosnih
papira. U Bosni i Hercegovini, Komisija za vrijednosne papire je nadležna za reguliranje tržišta
vrijednosnih papira.

16. Depozitar i registar vrijednosnih papira

Depozitar i registar vrijednosnih papira su institucije koje igraju važnu ulogu u procesu izdavanja, čuvanja
i vođenja evidencije o vrijednosnim papirima. Depozitar je odgovoran za fizičko čuvanje i sigurnost
vrijednosnih papira, dok registar vodi evidenciju o vlasništvu i promjenama u vlasništvu tih papira. Ove
institucije osiguravaju transparentnost i sigurnost u trgovini vrijednosnim papirima. U Bosni i
Hercegovini, Centralni depozitar vrijednosnih papira (CDVP) je odgovoran za čuvanje i evidenciju
vrijednosnih papira, dok Registar vrijednosnih papira (RVP) vodi evidenciju o vlasništvu tih papira.

17. Ograničenja u razvoju tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini

U razvoju tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini postoje određena ograničenja. Neka od tih ograničenja
uključuju nedovoljnu likvidnost tržišta, nedostatak investicijskih instrumenata, nedostatak povjerenja
investitora, složenost administrativnih postupaka i regulativa te političku nestabilnost. Ova ograničenja
mogu otežati rast i razvoj tržišta kapitala, ali se kontinuirano radi na njihovom prevladavanju kako bi se
stvorilo povoljnije okruženje za investitore i razvoj tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini.

18. Motivi za vrednovanje preduzeća

Vrednovanje preduzeća je proces određivanja finansijske vrednosti preduzeća. Postoji nekoliko motiva
za vrednovanje preduzeća. Neke od njih uključuju:

1. Prodaja ili preuzimanje preduzeća: Vrednovanje preduzeća može pomoći u određivanju pravedne
cene za prodaju ili preuzimanje preduzeća.

2. Finansijsko planiranje: Vrednovanje preduzeća omogućava procenu vrednosti preduzeća i može

pomoći u planiranju finansijskih strategija i odluka.

3. Privlačenje investitora: Vrednovanje preduzeća može biti korisno za privlačenje potencijalnih

investitora koji žele proceniti vrednost preduzeća pre nego što ulože svoj novac.
4. Mergeri i akvizicije: Vrednovanje preduzeća je važno u procesu spajanja ili preuzimanja preduzeća
kako bi se utvrdila pravedna vrednost i postigao dogovor između strana.

5. Finansijsko izveštavanje: Vrednovanje preduzeća je važno za finansijsko izveštavanje i pružanje

informacija o vrednosti preduzeća akcionarima, investitorima i drugim zainteresovanim stranama.

Vrednovanje preduzeća je složen proces koji uključuje različite metode i faktore. Važno je da se prilikom
vrednovanja uzmu u obzir relevantni finansijski podaci, tržišni uslovi i projekcije budućeg poslovanja
preduzeća.

19. Elementi bilansa stanja (bilansne pozicije)

Bilansne pozicije se odnose na stavke koje se nalaze u bilansu stanja preduzeća. Ove pozicije obuhvataju
aktivu, pasivu i kapital. Aktiva predstavlja sve što preduzeće poseduje, pasiva predstavlja izvore
finansiranja, dok kapital predstavlja vlasnički interes u preduzeću. Sve ove pozicije zajedno pružaju
pregled finansijskog stanja i stabilnosti preduzeća.

20. Elementi bilansa uspjeha (bilansne pozicije)

Elementi bilansa uspjeha, ili bilansne pozicije, predstavljaju prihode, rashode i dobit ili gubitak
preduzeća. Ovi elementi obuhvataju:

1. Prihodi: Prihodi su novčani prilivi koje preduzeće ostvaruje od prodaje proizvoda ili pružanja usluga.
To može uključivati prihode od prodaje, prihode od kamata ili prihode od iznajmljivanja imovine.

2. Rashodi: Rashodi su troškovi koje preduzeće ima prilikom obavljanja svoje delatnosti. To može
uključivati troškove sirovina, plate zaposlenih, troškove marketinga i druge operativne troškove.

3. Dobit ili gubitak: Dobit ili gubitak predstavljaju razliku između prihoda i rashoda. Ako su prihodi veći
od rashoda, preduzeće ostvaruje dobit. Ako su rashodi veći od prihoda, preduzeće ima gubitak.

Ovi elementi bilansa uspjeha pružaju uvid u finansijske rezultate preduzeća tokom određenog perioda.
Oni su važni za procenu profitabilnosti i uspešnosti poslovanja preduzeća.
 21. Vrednovanje dionica

Vrednovanje dionica je proces određivanja vrednosti akcija ili deonica preduzeća na tržištu. Vrednost
dionica može se odrediti na osnovu različitih faktora kao što su finansijski rezultati preduzeća, ukupno
tržište, industrijski trendovi i očekivanja investitora. Postoje različite metode za vrednovanje dionica, kao
što su metoda fundamentalne analize koja se fokusira na finansijske podatke preduzeća i metoda
tehničke analize koja se oslanja na grafikone i tržišne trendove. Vrednovanje dionica može biti
kompleksan proces koji zahteva pažljivo proučavanje i analizu tržišta.

22. Vrednovanje obveznica

Vrednovanje obveznica je proces određivanja vrednosti obveznica, koje su dugoročne hartije od

vrednosti koje izdaju korporacije ili vlade radi prikupljanja kapitala. Vrednost obveznica se određuje na
osnovu faktora kao što su kamatne stope, rok dospeća, kreditni rejting izdavaoca i trenutno stanje na
tržištu. Investitori koriste različite metode za vrednovanje obveznica, uključujući diskontiranu gotovinsku
struju, uporedivu analizu i procenu kreditnog rizika. Vrednovanje obveznica može biti složen proces koji
zahteva pažljivo proučavanje i analizu tržišta obveznica.

23. Odluke o knjiženju koje utiču na konačne finansijske izvješta

24. „Kreativno“ računovodstvo

Kreativno računovodstvo se odnosi na praksu koja ima za cilj pronalaženje kreativnih načina za
manipulaciju finansijskim izveštajima radi postizanja određenih ciljeva. Međutim, važno je napomenuti
da kreativno računovodstvo nije etički prihvatljivo i može biti protivno zakonima i propisima. Ovo
uključuje manipulaciju prihodima, rashodima, rezervama i drugim finansijskim stavkama kako bi se
prikazalo bolje ili lošije finansijsko stanje preduzeća nego što zapravo jeste. Kreativno računovodstvo
može dovesti do lažnog predstavljanja finansijskih izveštaja i obmanjivanja investitora, kreditora i drugih
korisnika finansijskih informacija. Stoga, integritet i transparentnost su ključni principi u računovodstvu
kako bi se obezbedilo tačno i pouzdano prikazivanje finansijskog stanja preduzeća.

25. Grupe finansijskih pokazatelja

Grupa finansijskih pokazatelja se odnosi na skup različitih pokazatelja koji se koriste za procenu
finansijskog stanja i performansi preduzeća. Ovi pokazatelji se mogu podeliti u nekoliko grupa, kao što su
likvidnostni pokazatelji, profitabilnostni pokazatelji, zaduženostni pokazatelji i aktivnostni pokazatelji.
Likvidnostni pokazatelji se fokusiraju na sposobnost preduzeća da izmiri svoje kratkoročne obaveze.
Profitabilnostni pokazatelji se koriste za procenu profitabilnosti preduzeća i njegove sposobnosti da
ostvari dobit. Zaduženostni pokazatelji se odnose na nivo zaduženosti preduzeća i njegovu sposobnost
da izmiri dugove. Aktivnostni pokazatelji se koriste za merenje efikasnosti upravljanja sredstvima
preduzeća. Sve ove grupe pokazatelja pružaju korisne informacije o finansijskom zdravlju i performansi
preduzeća.
 26. Modeli za predviđanje narušenosti poslovanja

27. Uzroci sistemskih i nesistemskih rizika

Sistemski rizici su oni rizici koji mogu uticati na celokupan finansijski sistem ili tržište, dok su nesistemski
rizici specifični za pojedinačna preduzeća ili industrije.

Neki od uzroka sistemskih rizika su globalne ekonomske krize, političke nestabilnosti, prirodne katastrofe
ili promene u monetarnoj politici. Ovi faktori mogu imati širok i dubok uticaj na finansijski sistem i mogu
dovesti do pada tržišta, gubitka poverenja investitora i opšteg ekonomskog sloma.

Nesistemski rizici, s druge strane, mogu biti uzrokovani specifičnim faktorima koji utiču na pojedinačna
preduzeća ili industrije. To mogu biti interni faktori kao što su loše vođenje, finansijska nestabilnost ili
loša strategija, ili eksterni faktori kao što su promene u regulativi, konkurencija ili tehnološke promene.

Važno je da preduzeća budu svesna i upravljaju kako sistemskim, tako i nesistemskim rizicima kako bi se
zaštitila od potencijalnih negativnih posledica.

28. Porfolio rizik

Portfolio rizik se odnosi na ukupni rizik koji nosi investiranje u različite vrste imovine. Kada imate
portfolio koji sadrži više različitih investicija, kao što su akcije, obveznice, nekretnine, itd., rizik se širi na
sve te investicije. Na taj način, ako jedna investicija doživi pad vrednosti, druge investicije u portfoliju
mogu ublažiti gubitak. Diversifikacija portfolija je ključna za smanjenje rizika i postizanje stabilnosti u
investiranju. Važno je pažljivo odabrati različite vrste imovine koje će se nalaziti u vašem portfolio kako
bi se postigla ravnoteža između rizika i potencijalne dobiti.

29. Korelacija vrijednosnih papira

Korelacija vrijednosnih papira se odnosi na meru međusobne povezanosti između vrednosti različitih
hartija od vrednosti, kao što su akcije ili obveznice. Ako su vrednosti papira visoko korelisane, to znači da
se kreću u sličnom smeru - kada jedna vrednost raste, verovatno je da će i druge vrednosti u portfoliju
takođe rasti. S druge strane, niska korelacija znači da se vrednosti papira kreću nezavisno jedna od
druge. Diversifikacija portfolija sa vrednosnim papirima koji imaju različite korelacije može pomoći u
smanjenju ukupnog rizika i postizanju ravnoteže u portfoliju.

30. Unutrašnji poslovni rizici

Unutrašnji poslovni rizici se odnose na rizike koji proizlaze iz samog poslovanja jedne kompanije. To su
faktori koji mogu negativno uticati na uspeh i stabilnost poslovanja. Neki od unutrašnjih poslovnih rizika
mogu uključivati loše upravljanje, nedostatak efikasnih internih kontrola, neadekvatne finansijske
planove, loše upravljanje ljudskim resursima ili tehnološke slabosti. Važno je da kompanija prepozna ove
rizike i preduzme odgovarajuće mere kako bi ih minimizirala i zaštitila svoje poslovanje.

31. Vanjski poslovni rizici

Vanjski poslovni rizici se odnose na faktore koji dolaze iz spoljašnje okoline i mogu uticati na uspeh i
stabilnost poslovanja jedne kompanije. To mogu biti ekonomski faktori kao što su promene u tržištu,
konkurencija, promene u zakonodavstvu ili regulativama, politički rizici, prirodne katastrofe ili druge
nepredviđene situacije. Ovi rizici mogu imati značajan uticaj na poslovanje i zahtevaju pažljivo praćenje i
planiranje kako bi se smanjio njihov negativni uticaj. Važno je da kompanija bude svesna ovih rizika i
preduzme odgovarajuće mere kako bi se adaptirala i zaštitila svoje poslovanje.