NAČELA MULTIKULTURALNOG

USLUGE PSIHIJATRIJSKE REHABILITACIJE

PRA prepoznaje zapanjujuće razlike u skrbi za mentalno zdravlje utvrđene za kulturne, rasne i
etničke manjine u SAD, te podupire ovih deset načela kao temelj za pružanje učinkovite
multikulturalne psihijatrijske rehabilitacije usluge. Ovo odobrenje podupire preporuku o
multikulturalnoj raznolikosti objavljenu u Mentalu Zdravlje: Izvješće glavnog liječnika (1999.) i
Načelo 1: Psihijatrijski rehabilitatori prepoznaju da je kultura središnja, a ne periferna, za oporavak,
jer kultura je kontekst koji oblikuje i definira sve ljudske aktivnosti. Svaki pojedinac ima
svjetonazor i kulturu. Kultura uključuje, primjerice, rod, rodni identitet, spolni
orijentacija, rasa/etnička pripadnost, razina sposobnosti/invaliditeta, dob, vjera/duhovnost i
socioekonomski status. Svjetonazor se odnosi na bitne istine i pretpostavke na kojima se temelje
interakcije s drugima i reakcije na događaje. Svjetonazor određuje čovjekovu percepciju i
razumijevanje njegovog ili njezinog odnosa prema duhovnosti, ljudima, prirodi
i svemir. Kultura je dominantna sila unutar svjetonazora, oblikujući ponašanja, vrijednosti i
institucije. A kulturološki osjetljiv psihijatrijski rehabilitator razumije i cijeni snagu osobe
može biti ukorijenjeno u kulturi svake osobe i da se razlike među ljudima trebaju cijeniti kao izvori
obogaćivanje koje može proširiti dostupne opcije za rješavanje problema. Psihijatrijski rehabilitatori
poštuju jedinstvene, kulturno definirane potrebe svih pojedinaca i vjeruju da je raznolikost unutar
kultura jednako važna kao raznolikost među kulturama. Psihijatrijski rehabilitatori također
prepoznaju da je svaki pojedinac jedinstven i je zadržao različite aspekte vjerovanja, tradicije i
vrijednosti svoje kulture(a) porijekla, iako pojedinac može ili ne mora prihvatiti ta uvjerenja,
tradiciju i vrijednosti. Osim toga, svaki pojedinac može imati asimilirani ili akulturirani na
dominantnu kulturu u većem ili manjem stupnju. Čimbenici koji se odnose na zemlju osobe
podrijetla i imigracije, te njegove ili njezine obitelji, utječu na razumijevanje i prihvaćanje
dominantne kulture, bez obzira na to je li to useljavanje ili migracija bila nedavna ili daleka.
Načelo 2: Psihijatrijski rehabilitatori proučavaju, razumiju, prihvaćaju i cijene vlastitu kulturu kao
osnova za odnos prema kulturama drugih. Bit multikulturalizma je proučavanje vlastite kulture i
etničke pripadnosti kao temelja razumijevanja i identificiranje s onima od drugih. Interpersonalni
susreti nisu “objektivni” ili “bez vrijednosti” čak i kada su takvi susreti se događaju u terapijskom
ili rehabilitacijskom odnosu. U mnogim kulturama, susretima i iskustvima
istodobno utječu na um, tijelo i duh, stvarajući i objektivne i subjektivne učinke. Uvidi,
prijedlozi i pristupi koje nudi psihijatrijski rehabilitator prirodno proizlaze iz praktičara
osobna uvjerenja, vrijednosti i društvene pozicije. Psihijatrijski rehabilitatori moraju biti svjesni
svojih vlastitih svjetonazore, etničke pripadnosti i kulture te kako oni utječu na njihove pristupe
pružanju usluga usmjerenih na rehabilitaciju i oporavak. Liječnici psihijatrijske rehabilitacije mogu
intelektualno znati o važnosti sprječavanje vlastitih predrasuda da ometaju njihovu sposobnost rada
s ljudima koji se oporavljaju. Međutim, Psihijatrijski rehabilitatori također trebaju cijeniti vlastitu
kulturu kao osnovu za formiranje partnerstva s osobama koje se oporavljaju. Psihijatrijski
rehabilitatori također prihvaćaju da su njihovi vlastiti identiteti složeni i sadrže aspekte kultura s
kojima su bili u interakciji.
Načelo 3: Psihijatrijski rehabilitatori sudjeluju u razvoju trajne kulturne kompetencije,
kako bi se povećala njihova svijest i znanje, te razvile vještine potrebne za primjereno, učinkovito
međukulturalne intervencije. Liječnici psihijatrijske rehabilitacije moraju biti posvećeni učenju o
problemima i pitanjima koja negativno i nesrazmjerno utječu na različite kulturne skupine s kojima
rade. Moraju prepoznati da svaki čovjek susret je međukulturalni susret, jer ne postoje dvije osobe
koje imaju identična iskustva i pozadinu. Kulturni obuka kompetencija pruža više od informacija o
pojedinačnim kulturama; pruža stalne mogućnosti za osobno istraživanje i razvijanje samosvijesti.
Osim toga, obuka o kulturnim kompetencijama nadilazi a fokus na pružanje usluga pojedincima, ali
razmatra kulturnu kompetenciju unutar nadzora, u programu i organizacijske razine, te kroz veći
sustav usluga.
Načelo 4: Psihijatrijski rehabilitatori prepoznaju da su obrasci mišljenja i ponašanja pod utjecajem
nečijim svjetonazorom, etničkom pripadnošću i kulturom kojih ima mnogo. Svaki svjetonazor
vrijedi i utječe kako ljudi percipiraju i definiraju probleme; uočiti i prosuditi prirodu pružene
pomoći; odabrati ciljeve; i razviti ili podržati alternativna rješenja identificiranih problema.
Pojedinci koji koriste usluge psihijatrijske rehabilitacije prepoznati su kao pokretači procesa
rehabilitacije, te sami biraju svoje ciljeve. Psihijatrijske rehabilitacijske procjene ispituju snage i
potrebe u odnosu na postignuća onih ciljeva usmjerenih na osobu. Liječnici psihijatrijske
rehabilitacije rutinski uključuju istraživanje an svjetonazor pojedinca kao dio procesa psihijatrijske
rehabilitacije, shvaćajući da će taj svjetonazor utjecati na izbor osobnih ciljeva i predanost njihovom
ostvarenju. Bilo koja osoba iz ne-mainstreama kulturna/etnička skupina mora biti bikulturalna da bi
uspjela u glavnoj kulturi i psihijatrijskoj rehabilitaciji praktičari prepoznaju da ovo bikulturalno
stajalište, zajedno sa zahtjevima za akulturacijom, stvara vlastiti skup mentalnih zdravstvene
probleme i identificirati sukobe. Odnosi ljudi prema njihovoj referentnoj skupini, zajedno s
njihovim osobnim zadovoljstvo, ciljeve i udobnost treba uzeti u obzir kada donose odluke pod
utjecajem kulturnog identiteta, bilo da je ta identifikacija mono- ili multi-kulturna.
Načelo 5: Psihijatrijski rehabilitatori prepoznaju postojanje diskriminacije i ugnjetavanja u društvu;
imaju mnoge oblike i često se temelje na percipiranim razlikama u boji, fizičkim karakteristikama,
jeziku, etnička pripadnost, spol, rodni identitet, seksualna orijentacija, klasa, invaliditet, dob i/ili
religija. Psihijatrijska rehabilitacija praktičari igraju aktivnu ulogu i odgovorni su za ublažavanje
učinaka diskriminacije povezanih s te prepreke i mora se zalagati, ne samo za pristup
mogućnostima i resursima, već i za uklanjanje sve prepreke koje potiču predrasude i diskriminaciju.
Stigmatizacija, odbacivanje i diskriminacija moraju se tretirati kao kršenja prava, kao i prepreke
postizanje zdravlja i puno sudjelovanje u društvu i zajednici. Svaka definirana skupina stanovništva
i svaki pojedinac ima jedinstvene, kulturno definirane potrebe i snage. Psihijatrijski rehabilitatori to
razumiju ljudima koji koriste usluge psihijatrijske rehabilitacije obično najbolje služe osobe koje su
dio ili su svjesne i poznavanje te kulture, dok priznaje da članstvo u određenoj kulturnoj skupini ne
znači sama, stvoriti kompetenciju kao praktičar. Kako bi se osigurala uključenost svih, psihijatrijska
rehabilitacija praktičari trebaju aktivno uključiti u svoje programe ljude iz različitih sredina koje
odražavaju demografiju zajednice kojoj se služi. Osim toga, moralna je i etička obveza psihijatrijske
rehabilitacije praktičare za borbu protiv diskriminacije, zagovaranje inkluzivnosti i uklanjanje
prepreka za korištenje usluga.
Načelo 6: Praktičari primjenjuju pristup prednosti/dobroga stanja na sve kulture.
Kulturološki kompetentni praktičari psihijatrijske rehabilitacije razumiju i cijene snagu pojedinca
često se temelje na njihovim kulturama i da svaka kultura ima vlastite vrijednosti za definiranje
dobrobiti. Za mnoge ljude, kultura može dati toplinu, sigurnost i osjećaj pripadnosti i identiteta,
iako to možda nije univerzalno iskustvo. Psihijatrijski rehabilitatori traže razumijevanje pozitivnih i
zdravih doprinosa koju pruža kultura(e) osobe. Psihijatrijski rehabilitatori funkcioniraju sa sviješću
da ljudi dostojanstvo nije zajamčeno osim ako se ne očuva dostojanstvo njihove kulture i naroda.
Načelo 7: Psihijatrijski rehabilitatori pokazuju poštovanje prema drugima prihvaćanjem kulturnih
vrijednosti i uvjerenja koja naglašavaju proces ili proizvod, kao i sklad ili postignuće. To poštovanje
pokazuju tako što uvažavanje kulturnih preferencija koje vrednuju odnose i međuovisnost, uz
individualnost i neovisnost.Psihijatrijska rehabilitacija ima svoje korijene u zapadnom
humanističkom svjetonazoru, koji se pretežno temelji na Sjedinjenim Državama i britanske kulture.
Većina sustava usluga mentalnog zdravlja u SAD-u stavlja veliki naglasak na ishode, osobito
postizanje neovisnosti i uspjeha u funkcioniranju uloga, kao što je konkurentno zapošljavanje.
Liječnici psihijatrijske rehabilitacije prepoznaju da će ljudi koji koriste usluge psihijatrijske
rehabilitacije imati razne definicije onoga što čini uspjeh, zadovoljstvo i oporavak. Umjesto da se
oslanjate na jedno, standardiziranog skupa postupaka i ishoda, praktičari psihijatrijske rehabilitacije
pomažu u stvaranju procesa relevantan za pojedince koji traže usluge i fokusiran je na ciljeve i
ishode koji za njih imaju značenje pojedincima, njihovim obiteljima (prema potrebi) i njihovim
kulturama.
Načelo 8: Psihijatrijski rehabilitatori prihvaćaju da rješenja za bilo koji problem treba tražiti unutar
pojedincima, njihovim obiteljima (kako god ih definirali) i njihovim kulturama. Osoba koja koristi
psihijatrijski rehabilitacijske usluge i njegova/njezina obitelj izvori su širenja znanja praktičara o toj
kulturi, kako tumačiti ponašanja i kako integrirati te kulturne perspektive u plan
rehabilitacije/oporavka. Alternative koje identificiraju pružatelji usluga nude se kao dodatne ili
obrazovne, a ne obvezne. Prirodni sustavi (npr. obitelj, zajednica, crkva, iscjelitelji) primarni su
mehanizmi podrške za mnoge pojedinaca i populacije. Njihov prirodni sustav služi pojedincima na
različite načine iu različitim stupnjevima. Do u onoj mjeri u kojoj to žele pojedinci i prihvaćaju
njihove kulture, ovi prirodni sustavi moraju biti aktivni komponente u rehabilitaciji i oporavku
ljudi. Po želji osobe na psihijatrijskoj rehabilitaciji usluge, praktičari počinju s "obitelji" osobe kao
primarnom i preferiranom točkom intervencija – s "obitelj" definirana kulturom te osobe (tj.
nuklearna, proširena i/ili fiktivna [izabrana]).
Načelo 9: Psihijatrijski rehabilitatori pružaju intervencije koje su kulturno sintonične i
prilagoditi kulturološki određene snage, potrebe, uvjerenja, vrijednosti, tradicije i ponašanja.
Rasni, etnički i kulturni čimbenici igraju glavne uloge u izražavanju nevolje, ponašanju traženja
pomoći i načina razumijevanja problema i psihičkih poteškoća. Psihijatrijski rehabilitacijski
programi i praktičari treba nastojati provoditi sve rehabilitacijske aktivnosti na preferiranom
komunikacijskom stilu i jeziku potrošači, članovi njihovih obitelji i/ili drugi značajni. Modaliteti
liječenja i rehabilitacije često trebaju biti modificiran kako bi bio kompatibilan s drugim
čimbenicima, na primjer: obrasci i strukture obitelji/grupe; komunikacijski, kognitivni, stilovi
ponašanja i stilovi učenja; razvoj identiteta; percepcije bolesti; i ponašanje traženja pomoći.
Informirani pristanak i individualni izbor također mogu zahtijevati sudjelovanje članova obitelji i
značajni drugi.
Načelo 10: Psihijatrijski rehabilitatori odgovorni su za aktivno promicanje pozitivnih međugrupnih
odnose, osobito između ljudi koji pohađaju njihove programe i sa širom zajednicom.
Važan princip psihijatrijske rehabilitacije je integracija u zajednicu. Ovo načelo se ne primjenjuje
samo za pomoć pojedincima da se integriraju u svoje zajednice po izboru, ali i za integraciju
programe psihijatrijske rehabilitacije u okolne zajednice. Uključivanje osoba koje koriste
psihijatrijske rehabilitacijskim službama, njihovim obiteljima, značajnim drugima i predstavnicima
svih zajednica kojima se pruža usluga potrebni za poticanje integracije zajednice i maksimiziranje
pristupa uslugama. Uključivanje u program treba biti potaknuti od strane članova zajednice,
posebno starješina, vođa i predstavnika različitih skupina unutar nje šireg društvenog konteksta, uz
uvažavanje činjenice da će možda trebati daleko posegnuti kako bi se stekla potrebna stručnost.
Slično tome, praktičari psihijatrijske rehabilitacije trebali bi stvoriti mehanizme za dobivanje
povratnih informacija za svoje programe i doprinose zajednicama koje ih podržavaju.