Familija: Elapidae (kobre, mambe) Moderna grupa recentnih zmija koja uključuje

mnoge otrovne vrste, kao što su kobre, koralne zmije, mambe, itd. Najopasnije otrovnice –
žljebasti proteroglifni zubi 49 recentnih rodova s preko 180 vrsta Dominantne zmije Australije
Rodovi Oxyuranus spp., Notechis spp.Acanthophis spp. Tropski i suptropski predjeli
Terestrične, arborealne, manji broj su akvatične i fosorijske vrste Koralne zmije - istočna Azija i
Amerika Nisu agresivne - imaju snažan otrovKraljevska kobra iz Indije
Ophiophagus hannah - do 5,5 metara je najveća otrovna zmija na svijetu Kada su uznemirene,
kobre šire tanka vratna rebra koja rastežu kožu vrata Većina kobri se hrani bezrepim
vodozemcima i drugim zmijama, ali i glodarima i drugim kičmenjacima Skoro sve polažu jaja o
kojima, kod nekih vrsta, ženke vode brigu Mambe – arborealne Dendroaspis angusticeps –
zelena mamba Izuzetno otrovna arborealna zmija Afrike

Familija: Hydrophiidae Nastanjuju jugozapadni Pacifik i dijelove mora istočno od

Australije Imaju proteroglifni otrovni aparat s izuzetno otrovnim sekretom 17 rodova s oko 60
vrsta koje su široko rasprostranjene u toplim morima Dugo mogu izdržati pod vodom i do tri sata
Hrane se ribom, a neke su stenofagne (hrane se samo jednom vrstom ribe) ili jajima nekih riba
Viviparne su Jaja polažu u pećinama iznad nivoa plime

Familija Laticaudidae Neki herpetolozi izdvajaju iz ove porodice amfibijske morske zmije
rodova Laticauda spp. i Pseudolaticauda spp. u zasebnu porodicu - Laticaudidae. Ove zmije su
oviparne Jaja polažu u pećinama iznad nivoa plime. Ponekad se mogu susresti i na
nenastanjenim ostrvima

Familija: Viperidae – ljutice Ova porodica obuhvata zmije srednje (do 1m) veličine 10
rodova i oko 50 vrsta Sve su otrovnice Starog svijeta U gornjoj vilici se nalazi par otrovnih
cjevastih zuba (solenoglipha) Snažna muskulatura vilica brzo istiskuje otrov, koji uglavnom
djeluje na tkiva oko mesta ujeda i krv žrtve Hrana - kičmenjaci, od bezrepih vodozemaca do sit-
nijih sisara. Tijelo - kratko, zdepasto, najdeblje na sredini a prema repu i glavi se sužava Glava je
relativno kratka, široka, široko – ovalna ili trouglasta Naglašen vrat Rep je vrlo kratak i zašiljen
Uglavnom su živorodne Rasprostranjene svuda osim Australije i Antarktika Šarka se može naći
i iznad polarnog kruga u Norveškoj Bitis gabonica s dužinom tijela od oko dva metra, do 8 kg;
Najveća među ovim zmijama Iz ove porodice u našoj fauni prisutne su samo vrste iz roda Vipera
Vipera ammodytes – poskok je široko rasprostranjena i najotrovnija zmija Evrope Narste do 85
cm Duž leđa ima neprekinutu cik – cak liniju Glava je kratka i trouglasta, a na gornjoj usni ima
roščić, po čemu se lako razlikuje od šarke Vipera berus - šarka - manja od poskoka; naraste do
65 cm Glava je više ovalna i nema roščić Cik – cak linija je obično isprekidana U našoj zemlji je
zastupljena podvrsta Vipera berus bosniensis (Boettger 1889) bosanski šargan, čiji je otrov
hemotoksičan, za razliku od ostalih kod kojih je neurotoksičan Prisutna je i Vipera ursini –
ursinijeva ljutica, a poznata je i Vipera aspis – italijanska ljutica. Sve Viperidae su viviparne –
otuda im potiče ime.

Familija: Crotalide zvečarke Između oka i nosnih otvora sa svake strane se nalazi po jedna
jamica, zbog čega se nazivaju jamičarke Prave zvečarke na kraju repa imaju zvečku od rožnih
prstenova Rasprostranjene su u Aziji, Indiji pa sve do Japana, a posebno su brojne u Americi
gdje su najopasnije otrovne zmije Uglavnom su aktivne noću kada uz pomoć termičkog čula
tragaju za sitnim sisarima kojima se hrane 8 rodova i oko 150 vrsta Poznate su vrste Crotalus
viridis – zelena zvečarka i Crotalus horridus Jako su otrovne Ovoj familiji pripada i Lachesis
muta koja naraste 3 – 4 m Jedina je oviparna iz ove familije Mogu se naći u istočnom delu
Evrope, zatim u Aziji sve do Japana i istočne Indije; posebno su brojne u Americi gdje su na-
jopasnije otrovne zmije Zmije roda Agkistrodon spp. su semiakvatične Žive u močvarama, duž
rijeka i jezera jugoistočnog dijela USA Zmije mogu vrlo tačno odrediti koliku dozu otrova će
ispustiti u pojedinom ugrizu, pa se često događa da s odbrambenim ugrizom ne ispuste otrov
Tada govorimo o „suhom ugrizu” U slučaju otrovnog zmijskog ugriza: Ne pokušavajte zmiju
ubiti ili uhvatiti (kako bi je ponijeli u bolnicu s ozljeđenikom) jer bi pri tome mogla još
koga ugristi; Ljekari dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a tačna determinacija vrste nije
potrebna jer se za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje jedinstven protuotrov Ugrizena osoba
mora se smiriti i ne treba paničariti Treba ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja
tkiva Ranu treba pustiti da slobodno krvari i ne treba je ni u kojem slučaju pokušavati rezati ili
iz nje isisavati otrov Preporučuje se očistiti ranu i imobilizirati ujedeni ekstremitet pomoću
nekog čvrstog predmeta i zavoja, ali vezivanje NE smije biti previše snažno Ugrizenu osobu
treba što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na brojeve 94 ili
124

Infraklasa: Archosauria Uključuje raznolike tetrapodne kičmenjake kao što su krokodili i

njihovi srodnici

Red: Crocodylia (krokodili i aligatori) Najsličniji mezozoijskim gmizavcima Malo su se

promijenili u posljednjih 65 miliona godina Svi imaju amfibijski način života Tijelo im je
izduženo, gušteroliko i završava se bočno spljoštenim repom Pokriveno je koštanim štitovima
koji nisu potpuno srasli, a iznad njih se nalaze rožne ploče U kičmenom stubu postoji 23 – 24
presakralna pršljena. Krokodili imaju devet vratnih pršljenova, 14-15 dorzalnih pršljenova
(grudnih i slabinskih), dva krstačna i 30-40 repnih pršljenova Noge su im kratke, a između
prstiju zadnjih nogu imaju manje ili veće plovne kožice Glava je izdužena, široka, a u
postorbitalnom dijelu zaravnjena Prednji dio lobanje je izvučen, a na njemu se nalaze spoljašnji
nosni otvori Hoane su u oblasti ždrijela Usna duplja se pomoću gularnog nabora može odvojiti
od ždrijela, što im omogućava da pod vodom mogu imati otvorena usta Srce se sastoji od dvje
komore i dvije pretkomore Krokodili su karnivorni gmizavci Krokodili nemaju heteromorfnih
spolnih hromosoma Kod svih je utvrđeno jedino sredinsko određenje spola, pri čemu je
temperatura na kojoj se jaja inkubiraju u gnijezdu od odlučujućeg značaja Na temperaturama oko
200 C i 400 C iz jaja se izvaljuju samo ženke, a ako je temperatura inkubacije oko 300 C po-
javljuju se mužjaciPregrada je potpuna i ne dolazi do miješanja krvi u srcu Oko se zatvara
pokretom donjeg kapka koji ima skeletni element (tarsus), a sposobnost akomodacije oka je mala
Pluća su složeno građenaDanašnja fauna krokodila obuhvata (23) 27 vrsta svrstanih u osam
rodova i tri porodice

Familija: Alligatoridae Od krokodila se razlikuju po tome što se četvrti mandbularni zub ne

vidi kada su im vilice zatvorene Odlikuje ih široka i kratka glava. Porodici Alligatoridae
pripadaju rodovi: Alligator, Caiman, Melanosuchus i Paleosuchus Aligatori za razliku od
kajmana imaju čvrstu koštanu pregradu koja se pruža uzdužno kroz nosnu šupljinu Kajmani i
aligatori nastanjuju slatke vode Kajmani imaju najširu lobanju među današnjim krokodilima,
Američki aligator Alligator mississippiensis
naraste do 5,5 metara i znatno je veći od kineskog aligatora Caiman sclerops imaju sposobnost
(jedini među krokodilima) mijenjanja boje Melanosuchus niger – nastanjuje basen Amazona i
ima vomer koji je isturen na nepcu, što je izuzetno kod krokodila Vrste roda Paleosuchus se
odlikuju razvijenim oklopom, po čemu nalikuju na stare grupe krokodila Naseljavaju oblast
Amazonije i visoravni Mata Groso u Brazilu Paleosuchus trigonatus s dužinom od 1,5 m
najmanji krokodil

Familija: Crocodylidae Uključuje vrste slanih voda, prvensteno estuarija, močvara

mangrova i donjih tokova velikih rijeka Široko su rasprostranjeni u Indo – pacifičkom regionu
Zalaze i u Indo – australijski arhipelag sve do sjeverne Australije. Ima ih u morima oko obala
južne Floride, kariba i sjevernog dijela južne Amerike. Najpoznatija i najveća vrsta je nilski
krokodil – Crocodylus niloticus koji je široko rasprostranjen u Africi i na Madagaskaru
Crocodylus porosus krokodil indomalajske oblasti može narasti i do 10 metara Osteolaemus
tetraspis – zapadno – afrički patuljasti krokodil naraste maksimalno do dva metra Ima razvijeniji
koštani oklop od ostalih krokodila Monotipski rod Tomistoma schlegelii nastanjuje oblast
Bornea, Sumatre i Malajskog arhipelaga Ima jako izdužene vilice Naraste do pet metara

Red: Squamata Podred Ophidia – zmije Zmije su u morfološkom, funkcijskom i filogenetskom pogledu u
osnovi izmijenjeni beznogi gušteri Ekstremiteti su u potpunosti redukovani Samo neke grupe zmija, npr.
boa i pitoni, kao i pripadnici porodice Aniliidae, imaju ostatke zadnjih ekstremiteta (femura) i njihovih
pojaseva Kreću se različitim pokretima tijela: sinusoidnim bočnim pokretima, ili pokretima upravljenim u
kranijalnom smjeru, pri čemu se mišići trupa i repa ritmički kontrahuju povlačeći zmiju ka naprijed, ili
pokretima u obliku petlje (neke zvečarke) Arborealne zmije se često repom kače za grane, obezbjeđujući
pri tome oslonac za ostali dio tijela pri kretanju Na glavi nema izraženih bubnih opni niti vanjskog uha –
slabo čujuImaju unutarnje uho, a zvukovi se prenose kostima lubanje Vibracije zemlje osjećaju nervnim
putevima na trbušnoj strani Očni kapci su srasli i providni, što im daje staklast pogled Cornea oka
zaštićena spektakulumom – prozirna membrana Osjetni organi Imaju parne nosnice iza svake nosnice
nazalna šupljina olfaktorni živci Mirisu pomaže račvasti jezik Jakobsonov organ – presvučen završecima
koji su osjetljivi na miris Kosti lobanje nisu srasle Gutanje velikog plijena Zubi zmija su akrodontni, oštri i
zakrivljeni unazad Nalaze se na palatinskim kostima, maksilarnim i dentalnim elementima donje vilice
Kod nekoliko vrsta zmija zubi ne postoje Pripadnici roda Dasypeltis se hrane jajima Ljuska jajeta se
razbija u ždrijelu razraslim hipapofizama prednjih trupnih pršljenova Sve zmije su karnivori Boe i pitoni
se hrane pretežno sisarima, od miša do jelena Sisari i ptice su plijen mnogih drugih zmija Pripadnici
nekih vrsta koriste isključivo jednu vrstu hrane (žabe, ribe, puževe, jaja ptica, itd.) Jezik je račvast,
pokretljiv i nosi receptore čula ukusa Omogućava prenos medijatora mirisa do vomeronazalnih organa
smještenih u neposrednoj blizini hoana Više od 100 rodova zmija ima dio gornje labijalne žlijezde
transformiran u otrovnu žlijezdu

Proteroglypha Otrovni zubi su na prednjem dijelu gornje vilice, s uzdužnim žljebom Elapidae,
Hydrophiidae, Laticaudidae Čeljusti nose manje zuba Otrovni zubi su u prednjem dijelu gornje čeljusti
koji oblikom podsjećaju na injekcijsku iglu Zubi se “spremaju” u odgovarajuće džepiće – nabore u usnoj
sluznici na donjoj čeljusti Neke vrste kobri imaju modifikaciju koja im omogućava da ispuste otrov u
usta, a zatim ga snažno ispuhuju i ispljuju

Solenoglypha Cjevozubice mišićnom kontrakcijom otrovnih žlijezda izbacuju otrov Iza očnjaka koji se
trenutno koriste imaju nove zube koji se pomiču prema naprijed kada se stari unište ili istroše Ti
„rezervni“ zubi nisu povezani s otrovnim žlijezdama Viperidae i Crotalidae Najnapredniji aparat za
izbacivanje otrova, Zubi su šuplji i jako dugački i dok su usta zatvorena oni su “preklopljeni” u vodoravan
položaj Taj smještaj omogućuje dijastema Građa lobanje omogućuje istovremeno stavljanje otrovnih
zuba u položaj za napad čim se čeljusti otvore Vrste s takvim zubima su često manje otrovne od
proteroglypha, ali im oblik zuba omogućava dublje ubrizgavanje otrova u većim količinama Zmije s
takvim zubima imaju taktiku ugriza i čekanja njegovog ishoda

Zmijski otrov Crotalidae i Viperidae – hemoragični – nekroza tkiva žrtve i hemoragija Elapidae –
Neurotoksični i citotoksični efekti Otrov izaziva manje lokalne nekroze tkiva, češće gubitak svijesti,
prestanak disanja, prestanak rada srca Otrov zmija je smjesa različitih enzima (proteinaze, hialuronidaze,
oksidaze, holinesteraze, fosfolipaze, fosfataze) i specifičnih toksičnih supstancija proteinske prirode
(polipeptida) Zmije su otporne na otrov drugih zmija (neutralisanje otrova plazma proteinima krvi
Crotalidae; promjene na receptorima acetilholina Elapidae) 500 vrsta zmija (svrstanih u 33 roda) imaju o-
trov koji na čovjeka može djelovati blago ili letalno U svijetu godišnje umire više od 50000 osoba (FAO)
Za razliku od guštera, u lobanji zmija frontalne i parijetalne kosti nepokretno su vezane za potiljačni
region Skeletni elementi koji okružju mozak i čulne organe glavene oblasti čvrsto su međusobno srasli
Veze između ovog dijela lobanje i elemenata gornje i donje vilice su veoma pokretne Kod „naprednijih”
grupa zmija najmanje šest elemenata vilica se mogu nezavisno pokretati (po dva maksilarna i
mandibularna elementa i dvije palatopterigoidne cjeline)Mišići koji pokreću ove skeletne dijelove su veći
i znatno više diferencirani Zahvaljujući tome, zmije mogu na jedinstven način da uhvate plijen i da ga
unesu u digestivni trakt Ove adaptacije zmija su u osnovi njihovog velikog evolucionog uspjeha Najveće
zmije pripadaju porodici udava (Eunectens murinus, Python molurus, Python sebae, Python reticularis) s
najvećom dužinom tijela 7 – 9 mAnakonde Južne Amerike dostižu dužinu i preko 10 metara (??) Neke
fosorijske grupe zmija, koje se hrane termitima, relativno su male veličine (duge su oko 20 cm) Većina
akvatičnih zmija nema neke posebne morfološke prilagođenosti načinu života Ipak kod nekih, kao što su
zmije porodice Hydrophiidae, od kojih neke čitav životni ciklus vezuju za vodenu sredinu, repni region je
bočno spljošten i transformiran u veslo Koža zmija je pokrivena rožnim krljuštima, koje na različitim
dijelovima trupa imaju poseban raspored i oblik Na donjoj strani tijela se nalaze poprečni štitići
(gasterostegae) poredani u jednom redu i imaju posebnu ulogu u kretanju, a iza analnog otvora (na
repu), (urostegae) poredane u dva reda Ispred analnog otvora može biti jedna ili dvije analne pločice
(analia)

Familija: Typhlopidae – slijepe zmije Obuhvata fosorijske zmije sa širokim rasprostranjenjem u Evropi,
južnoj Aziji, Africi, južnoj Americi, istočnoj i zapadnoj Indiji i Australiji. Oči redukovane – ispod krljuštiU
donjoj vilici nemaju zuba Hrane se mravima, termitima i drugim insektima Neke vrste su oviparne (do 60
jaja u leglu), Neke su viviparne Poznata vrsta Typhlops vermicularis – slijepa zmija

Loxoceminae Imaju mnoge primitivne odlike i mogu se označiti kao reliktna grupa Loxocemus sp.
patuljasti piton Meksika

Erycinae Relativno male zmije, kratkog repa, malih očiju i fosorijskog načina života Rod Eryx iz
jugoistočnog dijela Evrope, Azije i Afrike Drugi rodovi Sjeverne Amerike i istočne Indije
Boinae 10 rodova Novog svijeta i Madagaskara Boinae imaju termičke receptore u obliku jamica
Viviparne su Boe su rijetko manje od jednog metra Iz roda Boa, Boa constrictor – zmijski car koji naraste
4 – 6 metara; Corallius caninus

Pythoninae Oviparne Neki pitoni su manji od jednog metra Liasis childreni Pitoni pokazuju najsloženije
oblike ponašanja tokom čuvanja položenih jaja Oni se uvijaju oko jaja, štiteći ih tokom inkubacije Neki
pitoni imaju fosorijski način života Python reticulatus – mrežasti piton

Familija: Colubridae, guževi Porodica Colubridae „napredne” zmije s preko 1400 vrsta koje se svrstavaju
u više od 323 roda je najbrojnija među gmizavcima Kosmopoliti (osim Antarktika i nekoliko okeanskih
ostrva) Filogenetski odnosi i granice između taksona unutar porodice nisu dovoljno razjašnjeni Glava je
duguljasta, eliptična ili ovalna Tijelo je izduženo, tanko i završava se dugim dugim repomUglavnom su
terestrične zmije ali su brojne i akvatične vrste (slatkovodne i morske) Najveći broj nema otrovni aparat,
ali ima opistoglifnih zmija (oko 40 vrsta) Dužina tijela varira od 13 cm do 3,5 metra Ishrana je različita;
manje vrste se hrane beskičmenjacima, dok veće napadaju sisare i ptice Akvatične vrste se hrane
vodozemcima i ribama Sve zmije ove grupe Novog svijeta su viviparne (neke imaju i placentu), dok su
zmije Starog svijeta oviparne

Lamprophiinae Etiopijske zmije nastanjuju tropske i oblasti niske vegetacije subsaharske Afrike,
Madagaskar i jugoistočne Azije To su uglavnom terestrične ili arborealne zmije, ali ima i fosorijskih vrsta
od kojih je (Atractaspis spp.) s otrovnim aparatom Reprodukcija je oviparna i viviparna.

Xenodontinae Uglavnom u tropima Novoga svijeta Dipsas indica

Acrochordinae Azijska grupa s redukovanim ventralnim rožnim pločama. Žive uglavnom u slatkoj vodi,
ali su sposobne, preplivati od Azije do Australije Hrana ribe, krabe Viviparne su. Acrochordus granulatus

Dasypeltinae Hipapofize prednjih kičmenih pršljenova potiskuju zid jednjaka Dasypeltis scabra Rod
Dasypeltis s pet vrsta nastanjuje Afriku i jugozapadnu Arabiju Hipapofize prednjih kičmenih pršljenova se
pružaju u zid jednjaka Elachistodon westermanni – sjeveroistočna Indija

Pareinae Hipapofize postoje samo na vratnim pršljenovima Tijelo ovih terestričnih i arborealnih zmija,
koje se hrane beskičmenjacima, je tanko. Rodovi Aplopeltura i Pareas mogu se naći u južnoj Aziji i
istočnoj Indiji

Xenoderminae Malo poznata grupa zmija Četiri roda istočne Indije, jugoistočne Azije i centralnog dijela
Južne Amerike Xenodermus javanicus
Colubrinae Zmije koje se razlikuju u mnogim morfološkim odlikma Imaju dobro razvijene ventralne
krljušti, spoljašnje nosne otvore s bočnim položajem Mali broj vrsta otrovnih zmija su s opistoglifnim
otrovnim aparatom. Uključuje preko 290 rodova sa oko 1350 vrsta U mnogo čemu moderna grupa zmija
koja je veoma uspješna u današnjoj herpetofauni.

Psammophiinae Pješčane zmije su terestrična grupa travnatih staništa i polupustinja uglavnom

subsaharskog dijela Afrike, ali i južne Evrope i Azije. Brzo se kreću, aktivne su danju Plijen žabe, gušteri i
manji sisari imobilizuju toksičnim sekretom Oviparne su Psammophis elegans

Podred Lacertilia Ukljucuje 18 porodica, 415 rodova, oko 5000 vrsta Terestricni, arborealni, fosorijski i
akvaticni Siroka adaptivna radijacija Od priobalja do visokih nadmorskih visina Vecina karnivori ali
postoje i herbivorne grupe Gusteri su veoma brojni u izuzetno aridnim stanistima,pa cak i iznad granice
sume na nekim planinama, i do5000 metara nadmorske visine Neki nastanjuju mocvarne predjele U
Novom svijetu gusteri se na sjever - do juzne Kanade,a na jugu do Ognjene Zemlje, vrha Argentine U
Starom svijetu Zootoca vivipara se nalazi iznadpolarnog kruga u Norveskoj, dok na jugu gusteri dopiru do
Novog Zelanda Velicina tijela od 17 mm SD -Sphaerodactylus elasmorhynchus (Gekkonidae) Do 1540
mm SD - Varanus komodoensis (Varandae) Najveci 3,13 m Po pravilu imaju dva para dobro razvijenih
ekstremiteta s po pet prstiju s kandzama Neki su sekundarno bez nogu ali s rudimentima ramenskogi
karlicnog pojasa Rep je uvijek duzi od ostatka tijela Imaju slobodne ocne kapke i slusni kanal s bubnom
opnom Kod gustera uglavnom postoji gornji temporalni luk Mandibularne kosti su cvrsto srasle u
simfizu Kicmeni prsljenovi beznogih gustera nemaju zigosfene.Rebra gustera se vezuju za kicmene
prsljenove jednim nastavkom; izuzetno moze postojati dvojna artikulacija(kod varana prvo vratno
rebro). U vratnom regionu gustera najcesce postoji osam prsljenova, od kojih neki, uglavnom zadnji,
nose rebra Broj repnih prsljenova najcesce daleko prevazilazi broj presakralnih prsljenova Postoje dva
ocna kapka. -manji, gornji kapak, iako ima glatkih misicnih vlakana,slabo se pokrece. - donji kapak je
znatno veci i pokretniji (pokrece ga m.depressor palpebralis inferior). Kod pripadnika nekoliko familija
gustera (Pygopodidae, Dibamidae, Ophisops, Ablepharus, npr.) dolazi do srastanja ocnih kapaka Veci
broj vrsta gustera pokazuje razlicite oblike socijalnog ponasanja. To se najcesce odnosi na cuvanje
teritorije tako Sto se protivnik iste ili druge vrste upozorava ili plasi ukoliko ugrozava posjedovanje
teritorije To se postize promjenom boje, isticanjem nekih dijelova tijela, specificnim mahanjem repa ili
glave, itd. Ovakve signale obicno upucuju muzjaci Kod nekih vrsta teritorijalne su i zenke Na pocetku
vratnog regiona krljusti formiraju grleni naborolucasto udubljenje, a na kraju vrata ogrlicu Kod nekih
postoje femoralne pore U kloaki muzjaka postoji parni kopulatorni organi, koji se prilikom kopulacije
izvlace iz kloake. Veliki broj vrsta ima sposobnost autotomije - odbacivanje repa u slucaju opasnosti i
njegove naknadne regeneracije Lacertilia je tesko kladisticki definirati Filogenetski odnosi osnovnih
grupa gustera nisu dovoljno jasni, tako da postoje razlicite klasifikacije ove grupe gmizavaca Vjerovatno
je da je odsustvo Stapica u mreznjaci njihova sinapomorfna odlika
Familija Iguanidae - iguane 60 recentnih rodova s oko 560(700)vrsta Iguane - gusteri novoga svijeta -
aktivni danju Socijalna organizacija Izrazen seksualni dimorfizam Vecina se hrani insektima Postoje i
herbivorne vrste (Ctenosara i Iguana) Pleurodontni zubi Pripadnici roda Anolis spp. su relativno mali
gusteri Sjeverne Amerike Rod sa najvecim brojem vrsta (oko 400) medu amniotama Anolis carolinensis
Postoje iguane sa dvonoznom lokomocijom Basiliscus plumifrons Vecina iguana legu jaja (od 1 do 45), ali
postoji i desetak vrsta s viviparnom reprodukcijom Iguana iguana iz centralne i juzne Amrike naraste do
180 cm

Familija Gekkonidae - gekoni 104 roda; oko 590 vrsta Arborealni ili terestricni,vecinom insektivorni
gusteri Gusteri malog rastatijelo je dorziventralno spljosteno Glava je krupna, odozgo pokrivena roznim
krljustima ili sitnim roznim plocama zrnastog izgleda koje se ne razlikuju mnogo od ostalih ploca na tijelu
Oci su im krupne s vertikalnim zjenicama i sraslim ocnim kapcima Prsti su im prosireni, a s ventralne
strane imaju poprecne nabore koji sluze za pricvrscivanje za podlogu i razlikuju se od vrste do viste.
Kicma im je izgradena od amficelnih prstjenova, a izmedu njih postoje ostaci horde Noéne su zivotinje

Rep im nije duzi od tijela, ali ima mogucnost regeneracije• Jezik im je sirok i mesnat Rasprostranjene su
u tropskim i suptroskim predjelima Kod nas u primorju od Neuma do Mostara se susrecu kucni macaklin
Hemidactylus turcicus,velicine 8- 10cm Zidni macaklin Tarentola mauritanica 12 -15 cm To su jedini
gusteri koji se oglasavaju zvukom

Familija Agamidae - agame

Gusteri staroga svijeta; Na glavi se nalaze sitne krljusti Jezik - mesnat Dentacija akrodontna Slicni
iguanama zbog postojanja razlicitih koznih diferencijacija (kresta, cuba, podgrlenih lepeza koje se mogu
napuhati, itd.), kao i intenzivna obojenost muzjaka 闪 Familija obuhvata 43 roda s oko 350 recentnih
vrsta Rasprostranjeni u istocnoj i jugoistocnoj Aziji, jugoistocnoj Evropi, Africi i Australiji Duzina tijela od
3,8 do 36 cm Aktivne danju. Agama sanguinolenta- stepska agama - pustinje srednje Azije
Phrynocephalus mystaceus -imaju koine nabore u uglovima usta, cijim istezanjem se povecava usni
otvor. Draco volans - indijski leteci zmaj na ispupcenim rebrima ima razapetu tanku kozu koja sluzi kao
padobran prilikom skakanja. Vecina insektivorna Uromastyxje rod africkih i azijskih Gugteri iz roda
Uromastyx su prvenstveno biljojedi, ali povremeno jedu insekte i druge male Zivotinje, posebno mlade
gustere Uromastyx ornata

Familija Chamaeleontidae

Kameleoni su specijalizirani insektivorni gusteri Neobicni arborealni gusteri Duge noge okrenute nanize
Cetiri recentna roda s oko 120 vrsta Rasprostranjeni su u tropskim i suptropskim podrucjima: Afrika,
Madagaskar, juzna Spanija, Arabija Juzna Indija, Sri Lanka i Mala Azija Tijelo im je podignuto tako da oni
ne gmizu veé hodaju Noge su prilagodene za pentranje Prsti su im srasli u dva reznja (u jednom su dva,
a u drugom tri prsta) opozicija Sluze za obuhvatanje grana Rep je dug, savitljiv i takode sluzi za pentranje
Imaju moguénost brzog mijenjanja boje tijela i prilagodavaju je boji okoline. Oci su krupne i pokretljive-
mogu gledati naprijed, sa strane i nazad i nezavisno jedno od drugog Razvijen hioidni aparat Jezik je dugi
ljepljiv Poznata je vrsta - Chamaeleo chamaeleon- obicni kameleon S drveéa silazi samo u vrijeme
polaganja jaja Polazu i do 70 jaja po leglu Nekoliko vrsta malih kameleona - viviparni Brookesia micra

Familija Lacertidae - pravi gusteri

Obuhvata 27 rodova s oko 240 recentnih vrsta rasprostranjenih u Evropi, Africi, Aziji i istocnoj Indiji.Noge
dobro razvijene s po pet prstiju Iza glave je izrazen vratni region Glava Zenki je sitnija od glave
muzjaka.Na glavi se nalaze Siroke rozne ploce, a oko vrata kozni nabor. Jezik je dug - bifurkacija Ocni
kapci su slobodni.Slusni kanal i bubna opna su razvijeni.Rep je duzi od duzine tijela s glavom Krljusti na
repu su dugulja Na unutrasnjim stranama butnog dijela zadnjih nogu su kod muzjaka jace postoje
femoralne pore, koje su kod muzijaka jace ravijene Terestricni - karnivorni gusteri Izrazena teritorijalnost
Socijalna organizacija Viviparija (Lacerta i Eremia) Partenogeneza Izrazena je sposobnost autotomije (7-
9) i regeneracije repa Kopulatorni organi su parni Familija obuhvata veliki broj razlicitih adaptivnih
tipova, Stanovnika starog svijeta Najpoznatiji je ro koji obuhvata vis Lacerta viridis najkrupnija vrsta 45
cm Lacerta trilineata- balkanski zelembac 47 Lacerta agilis- sivi ili livadski guster; Lacerta oxycephala-
siljoglavi (plavi) guster Dinarolacerta mosorensis- mosorski guster Juzni Dinarski planinski pojas juzne
Bosne i Hercegovine, juzne primorske Hrvatske i Crne Gore, moguce i na sjeveru Albanije, od 450 do
1.900 m n.v. Kamenita, montana podrucja otvorenog krsa Preferira nesto vlaznija, manje osuncana
mjesta Adulti do 7 cm od njuske do kloake, dok je rep 1,7 do 2,3 puta duzi od tijela Donja povrsina je
pomalo sjajna i smede je, sivkasto smede ili maslinasto smede boje s tamnijim pjegama. Zootoca
vivipara- planinski guster, Zivorodan je; Algyroides nigropunctatus -ljuskavi guster. Podarcis muralis -
zidni guster;, Podarcis melisellensis - kraski guster; Podarcis sicula - italijanski zidni guster; Podarcis
taurica - stepski guster

Familija Scincidae - scinkusi, rovasi

Brojna familija - 91 rod; oko 1270 recentnih vrsta Uglavnom su malog rasta Tijelo im je pokriveno
okruglastim krljustima U kozi imaju kostane plocice. Neki imaju dobro razvijene noge;kod nekih su one
smanjene; kod nekih jako reducirane, a kod nekih potpuno odsustvuju. ima vrste sa dobro razvijenim
nogama, vrste s razlicitim stepenima redukcije ekstremiteta i apodne vrste Chalcides spp. Vecina ovih
gustera su arborealne viste, a cest je i fosorijski, akvaticni i terestrícni nacin zivota. imaju razvijene
Zljezdane Neke arborealne grupe tvorevine na stopalima,koje im pomazu u pridrzavanju. Pripadnici
izrazito arborealne vrste Prasinohaema virens su jedinstveni medu kicmenjacima po tome Sto imaju
zeleni pigment u krvi Rasprostranjeni su u stepskim i pustinjskim pjeskovitim predjelima. Kod nas je
opisana vrsta Ablepharus kitaibelii(Ablepharus panonicus) - panonski guster. Scincus scincus Pjescane
pustinje sjeverne Afrike Tiliqua rugosaiz Australije Razlicita ishrana Manji gusteri su insektivorni, dok su
krupniji uglavnom s herbivornom ishranom, a postoje i omnivori Viviparija je cesta Kod nekih oviparnih
vrsta, kao Sto je Eumeces (Plestiodon) fasciatus roditelji Stite mlade po izlijeganju

Familija Anguidae

Odlikuju se koznim tvorevinama Ispod krljusti u kozi imaju sitne kostane ploce, zbog cega je koza cvrsta
Krljusti trupa i repa su dosta slicne, kako na ledima tako i na trbuhu Nema jasnog prelaza izmedu glave i
trupa Jezik je kratak i s bifurkacijom Usta nisu rastegljiva Imaju ocne kapke Kod mnogih vrsta noge su
iscezle, zbog cega lice na zmije Od zmija se razlikuju po tome sto imaju grudnu kost i ostatke ramenskog i
karlicnog pojasa U nasoj fauni su prisutne dvije vrste Sljepié Anguis fragilis je dug do pola metra i vrlo
cest Ima sirok areal rasprostranjenja Nema noge i bubne opne Zenka rada Zive mlade Rep se lako otkida
(fragilis) ali se ne regenerise Pseudopus apodus- blavor- do 120 cm. Na bokovima tijela, od glave do repa
se pruza po jedna duboka brazda. Tijelo mu je pokriveno rombicnim krljustima. Ima bubne opne i
rudimente zadnjih nogu. Ima sirok areal, a kod nas naseljava primorje.

Familija Varanidae - varani

Varani su najkrupniji gusteri Zive u Africi, srednjoj i juznoj Aziji i Australiji Glava im je velika, a vrat dug
Trup je odozgo pljosnat, noge velike i snazne Familija obuhvata vise vrsta, a neki od njih su pravi
gorostasi Poznata vrsta je Varanus griseus - sivi varan Pustinjski guster; naraste do 1,5 metara Kada se
uznemiri ujeda i udara repom Varanus komodoensis - komodo varan je najkrupniji. Moze teziti do 200
kg. Opasan je i moze pojesti malo dijete. Ovdje pripada i Varanus niloticus -nilski varan. Dobar je plivac
poznat po tome Sto tamani krokodilska jaja. Varanus salvator - azijski vodeni monitor

Familija: Phrynosomatidae

Phrynosoma cornutum Srodnik iguana ima sposobnost da ciljano Sprica mlaz krvi iz uglova ociju, a
ponekad i iz usta na udaljenost do 1,5 m Tako zbunjuje grabezljivce

Familija Helodermatidae - bradavicari ili gile

Gile su jedine otrovne vrste gustera Ukljucuju rod Heloderma s vrstama Heloderma suspectum - gila
(Zuto - crni guster) Heloderma horridum- tola

Classis Reptilia (Gmizavci – gmazovi)

Herpetologija (grč. ἑρπετόν - herpeton = puzeća životinja + -λογία – logia = znanje, učenje) U prvoj
polovini karbona nastali su kičmenjaci čiji se ukupni životni ciklus odvijao na suhom To su bili gmizavci –
prva grupa amniotaGmizavci će ubrzo dati mnoge evolucione linije od kojih su, između ostalih, nastale i
druge dvije osnovne grupe Amniota – ptice i sisariGmizavci su parafiletska grupa – objedinjeni pripadnici
većeg broja sistemaskih grupa koje su u mnogo čemu različite, posebno u morfološkom
pogleduReptiliaGmizavci su ektotermna grupa kičmenjakaGmizavci nemaju specijalizacije kože koje
sprječavaju gubljenje toplote, specijalizacije srca koje koriste sistemsku cirkulaciju u termoregulacione
svrheGmizavci imaju nisku stopu metabolizma koja odražava njihovu ektotermnu termoregulacijuneke
karakteristike koje dijele s vodozemcima, ali i s pticama i sisarimaPrvi pravi kopneni kičmenjaci,
definitivno prilagođeni životu na kopnu . Ni u jednoj fazi ontogenetskog razvića nisu u vodi, tj. ne dišu na
škrge. Skelet im je potpuno okoštao .Prvi put se kod njih pojavljuje epistropheus. Oplođenje je
unutrašnje . Svi osim tuatare imaju kopulacione organe Krokodili i kornjače su isključivi ovipari. Kod
Squamata se pojavljuje i viviparija

Koža – je suha, s malim brojem žlijezda Krokodili – par feromonskih žlijezda u oblasti vrataKornjače ih
imaju na istom mjestu ili na stražnjim ekstremitetimaRožne diferencijacije (krljušti i/ili ploče) pokrivaju
čitavo tijeloDerivati kože se povremeno odbacuju, kao što je slučaj i sa drugim rožnim
tvorevinamaKeratin mnogih gmizavaca stvara različite diferencijacije oblika bodlji, nabora, kresta i slično
rožne tvorevine – mekši α – keratin tvrđi β – keratinKornjače – vrat i ekstremiteti – α – keratin oklop β
keratin Squamata – unutrašnji rožni sloj α – keratin spoljašnji – β – keratin

Deskvamacija – odbacivanje rožnog sloj (u ljuskama: kornjače i gušteri) odbacuje se čitav spoljašnji sloj
(Lepidosauria) – spoljašnja epidermska generacija sastoji se od šest slojeva ćelija)kod pojedinih
gmizavaca, kako akvatičnih, tako i terestričnih, kroz kožu se odigrava značajna razmjena gasova sa
spoljašnjom sredinom kod akvatičnih zmija veći dio metaboličkog CO2 se izbacuje kroz kožu, krokodili
razmenjuju gasove sa spoljašnjom sredinom kroz kožu repaRožne diferencijacijeKoža pokrivenarazličitim
tvorevinama: krljuštima, pločicama, štitovima ili oklopomGušteri i zmije – kriptička obojenost –
aposemija (Heloderma sp.)Seksualni dimorfizam u obojenosti (kameleoni i neki gušteri)Receptorni
organiParne oči – osnovni orijentacioni organi – većina Rožnjača zaštićena pokretnim očnim kapcima
uključujući i treći kapak – žmurnjača (nitiktirajućamembrana) Kod zmija i nekih gruštera rožnjača je
zaštićena transparentnom kožomMnogi gušteri i tuatare – parietalno oko sa sočivom i
mrežnjačomSmješteno je u otvoru između frontalnih i parijetalnih kostiju Intenzitet svjetla –
termoregulacijaTemperaturni čulni organi Koža gmizavaca je osjetljiva na promjene temperature u
spoljašnjoj srediniU dermisu postoje slobodni nervni završeci, koji reaguju na promjenu temperature
Termalni receptori mogu biti i u obliku senzitivnih pora koje se nalaze na krljuštima glave i trupaU mozgu
gmizavaca postoje receptori koji prate temperaturu krvi Hemosenzorni sistemiNosni otvori povezuju
nosne prostore s centralnim prostorom nosnog organaDorzalni zidovi centralnog prostora su obloženi
olfaktornim epitelom Nazofarinksni kanal povezuje centralni prostor s hoanama Vomeroanazalni organ
hemosenzitivni čulni organi – za orijentaciju postoje kod većine skvamata i predstavljaju važne, kod
nekih grupa gmizavaca i najvažnije, orijentacione čulne organeU sluzokoži usne duplje i jezika svih
današnjih grupa gmizavaca smješteni su gustatorni organiStatoakustički organiSpoljašnje uho postoji kod
krokodila i većine guštera Uši se nalaze visoko na glavi ispod krova lobanjeSastoje se od nabora kože –
njegova osnovna biološka uloga je zaštita timpanalne membrane, vjerovatno i prikupljanje zvukova
Timpanalna membrana se kod gmizavaca nalazi u prostoru iza vilica i malo je ugnuta u odnosu na
površinu kožeVibracije s nje se prenose do unutrašnjeg uha slušnom koščicomKod krokodila, mnogih
guštera i donekle kornjača, srednje uho je, u morfološkom pogledu, analogno srednjem uhu ptica i
sisara. Kod tuatara, zmija, Amphisbaenia i nekih fosorijskih i arborealnih grupa guštera, duplja srednjeg
uha i timpanalna membrana, ne postojeFonorecepcija posebo izražena kod nekih guštera koji
komuniciraju zvukom

Mozak i ponašanje

Mozak gmizavaca je složeniji od mozga vodozemacSastoji se od prednjeg srednjeg i malog mozgaPrednji

mozak je razvijen i predstavlja najveći dio mozgaMali mozak je naročito dobro razvijen kod krokodila, a
kod zmija i kornjača je slabo izraženOd mozga polazi 12 pari moždanih neravaKičmena moždina i nervi su
vrlo dobro razvijeni

Endokrini organi

Po osnovnim morfološkim odlikama hipofiza gmizavaca je slična hipofizi drugih amniota Značajnija
odstupanja su pristna kod zmija, kod kojih ne postoji do adenohipofize označen kao pars tuberalis –
asimetrična Hipofiza gmizavaca ima razvijen portni sistem koji nosi krv od kapilara u središnjem
uzvišenju do distalnog režnja adenohipofize Gmizavci, kao i drugi tetrapoda, luče dva gonadotropna
hormona, zatim FSH i LH hormonePars intermedia hipofize stvara MSH hormon To je naročiti veliki dio
adenohipofize kod grupa koje brzo mijenjaju boju, dok je slabije razvijen kod fosorijskih gmizavaca Kod
kornjača i zmija tireoidea je neparan sferičan organ koji se nalazi sa ventralne strane traheje
Paratireoidne žlijezde gmizavaca su slične istoimenim žlijezdama sisara Kod gmizavaca postoje dva ili
četiri para paratireoidnih žlijezda u zavisnosti od grupe, vrste pa čak i starosti jedinki
Nalaze se blizu timusaGmizavci imaju dobro razvijen timus koji se nalazi u vratnom regionuPotiljačni dio
lobanje s kičmom je zglobljen jednim potiljačnim gležnjem Kvadratna kost (os quadratum) je nosač
vilicaKičma je kod većine građena od procelnih pršljenova (udubljenje sprijeda) Srce: dvije pretkomore i
jedne komore u kojoj se nalazi nepotpuna septa Izuzetak su krokodili – dvije pretkomore i dvije

Bubreg je metanefros – naprednije organizacijeUčinkovita kod očuvanja vodeIzlučuje mokraćnu

kiselinuIz ovih odlika se uočavaju bitne razlike u odnosu na vodozemce Gmizavci su vrlo značajni
naročito s aspekta evolucije, jer od njih vode porijeklo kopneni kičmenjaci – ptice i sisariVećina su
oviparni – jaja su krupna s mnogo vitelusa – polažu ih na kopnu Razvijaju se bez metamorfozeNeke
vrste su viviparneVećina gmizavaca ima dva para u stranu okrenutih nogu, s najčešće po pet prstaVeliki
broj gmizavaca nema noge, ali je to sekundarna pojavaKlasifikacija je zasnovana na tipovima fenestracije
(prisustva ili odsustva) otvora na bokovima lobanjeDiverzitetDanašnju faunu gmizavaca čine
pripadnici:•48 porodica s oko 905 rodova i oko 8750 (??) vrsta. Gmizavci su bili posebno brojni
tokommezozoika, kada su kulminirali dinosaurusi (tokom jure i krede)Današnje grupe gmizavaca
uglavnom su ograničene na umjerene i tropske zoneRecentni gmizavci – četiri osnovne grupe
•Squamata su najbrojnija grupa recentnih gmizavaca – uključuje guštere, zmije i amfisbene •Drugu
grupu čine krokodili – Crocodylia•Kornjače – Chelonia su visoko specijalizovana grupa današnjih
gmizavaca. •Sphenodontia – najmalobrojnija grupa savremenih gmizavaca – sadrži samo jedan rod
(Sphenodon), s dvije vrste

Potklasa: Anapsida

Obuhvata filogenetski najstarije gmizavce s anapsidnom lobanjom tj. lobanjom bez bočnih – sljepoočnih
otvoraPrimarna ili sekundarna karakteristika???Recentna fauna obuhvata samo jedan red.

Red: Testudines (Chelonia) – kornjače

Testudines 320 (361) vrsta; 79 rodova i 12 porodica Isključivo oviparna reprodukcijaDanašnje kornjače
nemaju zubeVećinu karakteriše sredinsko određenje pola (na nižoj temperaturi, uglavnom nastaju žen-
ke, a iz jaja koja se polažu kasnije uglavnom nastaju mužjaci)Smatra se da su nastale u permuKratko i
široko tijelo pokriveno oklopom od dva štita leđnog – karapaks i trbušnog plastronLeđni štit je ispupčen
i sastoji se od potiljačne pločice – nuchale i pet redova koštanih ploča: srednji – vertebralne – centralia
(neuralia) dva reda rebarnih pločica – costalia i

dva reda rubnih pločica – marginalia Plastron se sastoji od: para vratnih pločica – gulare•para
ramenskih pločica – humerale, •para prsnih pločica – pectorale, •para trbušnih pločica – abdominale,
•para bedrenih pločica – femorale i •para analnih pločica – anale.•Bočno dva niza ventralnih rubnih
pločica – inframarginalia. •Raspored, veličina i broj pločica – taksonomski značaj •Između dva štita, na
prednjem kraju – otvor za glavu i prednje noge, a na zadnjem za rep i zadnje noge•Kornjače su direktni
potomci nekada brojne skupine životinja. •Najveći broj vrsta su terestrične, ali ima i semiakvatičnih i
akvatičnih (slatkovodnih i marinskih) vrsta.•Klasifikacija u okviru grupe – na osnovu građe vratnog
regiona i načina uvlačenja glave u oklop.•Oplodnja je unutrašnja – kopulatorni organi su neparni.

Podred: Pleurodira

Obuhvata kornjače koje pri uvlačenju glave u oklop, vrat savijaju bočno 13 rožnih pločica karapaksa i 9 –
11 pločica plastrona Karlični pojas je srastao za oklopRecentne Pleurodira su diferencirane u dvije
familije koje su vezane za akvatične biotope južne hemisferePelomedusidae i Chelidae.
Familija: Pelomedusidae

Obuhvata pet rodova sa 18 vrsta. Areal – tropski dio Južne Amerike i Afrike južno od Sahare,
Madagaskar, Sejšele i Mauricijus. Akvatične i semiakvatičneHerbivorne ili omnivornePoznate su vrste iz
rodova Rod Pelomedusa tropska – Afrika i ostrva Madagaskara•Pelomedusa subrufa i •Rod:
Podocnemis (Južna Amerika i Madagaskar) – Podocnemis erythrocephalaObuhvata 11 rodova sa oko 37
vrsta koje su uglavnom semiakvatičneRasprostranjenje: Južna Amerika, Australija i Nova
GvinejaOmnivorne ili karnivorneMatamata Chelus fimbriatu

Podred: Cryptodira

Obuhvata vrste koje uvlače glavu u oklop vertikalnim savijanjem vrata u obliku slova «S» •Heterogena
kosmopolitska grupa sa velikom adaptivnom radijacijom•Rijeke i močvare; šume i pustinje; ili mora i
dolaze na kopno samo da polažu jaja •Nema ih samo u Australiji •Terestrične i akvatične Imaju 11-12
rožnih ploča i 8-9 koštanih ploča plastronaNeke grupe su potpuno karnivorne, druge su isključivo
herbivorne, dok su mnoge omnivorne

Familija: Testudinidae – terestrične kornjače

•Obuhvata 12 rodova s 49 vrsta – tropski i suptropski predjeli Gigantizam (1,5 metar – Geochelone ni-
gra)Polažu 1 – 50 jaja. Svuda izuzev Australije i Antarktika. Većina su herbivorne, neke su omnivori.
Karapaks je izrazito ispupčenPrsti su do vrhova međusobno spojeni, bez plovnih kožicaKandže na
prstima su prave i tupe. Polni dimorfizam se ispoljava u dužini repa (rep mužjaka je duži) i u obliku
plastrona (plastron mužjaka je konkavan).Oklop vrste Testudo hermani naraste do 250, rijetko do 300
mm. Dostiže težinu 2 – 5 kg. Na kraju repa se nalazi velika, noktu slična kandža Noge i rep su pokriveni
približno jednakim ljuskama.Naseljava Balkanski poluotok, srednju i južnu Italiju, Korziku, Siciliju, južnu
Francusku i južnu Španiju, a kod nas Hercegovinu.

Familija: Emydidae

•Obuhvata 31 rod s 93 vrste široko rasprostranjenih kornjača. Akvatične kornjače estuarija, slatkovodnih
jezera i rijeka.Semiakvatične kornjače ove porodice mogu se naći u šumovitim predjelima, gdje
nastanjuju bare i potoke.Postoje i u potpuno terestrične grupeNema ih samo u Australiji i u subsaharskoj
Africi. Karapaks im je slabo ispupčen, a između prstiju imaju plovne kožice. Veličina od 12 cm do 80
cmUglavnom omnivornePrsti se završavaju povijenim i oštrim kandžama. Poznate vrste su Emys
orbicularis – barska kornjača koja je dobar plivač. Karapaks je slabo ispupčen; vrat i rep su dugi.Između
leđnog i trbušnog štita nema rubnih pločica, već su oni spojeni hrskavicom, koja omogućava neznatnu
pokretljivost plastona. Na prednjim nogama je pet, a na zadnjim četiri prsta, povezanih plovnim
kožicama i sa jakim, oštrim i povijenim kandžama.U Evropi živi vrsta Mauremys rivulata (M. caspica)
riječna kornjača, čiji oklop dostiže dužinu do 300 mm i težinu do 1500 gŽenke su veće od
mužjaka.Karapaks i plastron su čvrsrto srasli.•Oklop je sivosmeđ ili siv sa svjetlijim prugama i crtama na
bokovima glave i prednjim ekstremitetima Rasprostranjena je u vodenim staništima Balkanskog
poluostrva na uskom priobalnom pojasu od Pelješca do Prevlake

Familia Trionychidae
•Akvatične kornjače sa redukovanom osifikacijom oklopaSedam rodova; 24 vrstePosjeduju plovne kožice
između prstiju – brzi plivačiUkopavaju se u podloguPlijen napadaju iz zasjedeDug vratUmjereni i tropski
dijelovi Sjeverne Amerike, Afrike, Azije, Indoaustralijskog arhipelagaApalone ferox (Trionyx ferox)

Familija: Dermochelyidae – kožaste kornjače

•To je našire rasprostranjena vrsta gmizavca uopšte. Naseljava mora

Familija: Cheloniidae

•Obuhvata četiri roda i šest vrsta. Marinske kornjače s malo ispupčenim štitom i oklopom svedenim na
pločice smještene u koži. Nastanjuju topla mora Noge su im transformirane u peraja i prilagođene za
plivanjeČitav život provode u moru U periodu razmnožavanja izlaze na pješčane obale radi polaganja
jaja.Poznate vrste su golema želva Chelonia mydas – može dostići težinu do 500 kg, koju love radi rožnih
pločica skeleta.

Potklasa: Diapsida

•Monofiletska grupa gmazova – posjeduju dva bočna otvora na lobanji (ili je jedan – gornji ili donji
redukovan)Po broju vrsta je značajno brojnija grupa od prethodne među njima se tradicionalno razlikuju
dvije infraklase: Lepidosauria i Archosauria.Lepidosauria se odlikuju postojanjem rožnih krljušti ili
pločica na tijelu – folidoza (pholidosis, od grčke riječi pholis = krljušt; pholidotos = pokriven krljuštima).
lepidoza (lepidos = squama = ljuska = krljušt). Rožne pločice na glavi guštera i zmija su znatno veće od
ostalih i imaju određen oblik, položaj i raspored i označavaju se kao pileus Gornji dijelovi ovih derivata
se periodično odbacuju djelimično ili potpuno1.rostrale – rostralna 2.frontonasale -
čeononosna3.internasale - međunosna4.praefrontale – predčeona 5.frontale – čeona 6.frontoparietale
– čeonotjemena7.interparietale – međutjemena 8.occipitale – potiljačna 9.supraocularia – nadočna 10.
parietale – tjemena

Red Sphenodontia (Rhynocephalia) – tuatare

Na zadnjem dijelu glave, na leđima i na repu se nalazi reckast greben Kičmeni pršljenovi su amficelni
(izdubljeni sa obje strane), a osim običnih rebara imaju i trbušna rebraVratni region ima osam pršljenova
(pet nose rebra)Pored dva normalna oka imaju i tjemeno oko.Zubi su akrodontni, sa spojenim osnovama
i čvrsto vezani za vilice, ne zamjenjuju se Nemaju kopulatorne organe Polažu mali broj jaja, a razviće
traje dugo – godinu i više dana (15 mjeseci)Nemaju nazofarinksni kanal; centralna komora nosnih organa
drektno se hoanama otvara u usnu duplj•Nemaju spoljašnje uho, timpanalnu membranu i srednje
uhoDugovječni gmizavci; preko 60 godina (po nekim procjenama i 120 godina)Spolnu zrelost dostižu oko
13. godineNoćne životinjeHrane se različitim beskičmenjacima, pnekad gekonima ili mladima morskih
pticaSphenodon punctatus (Hatteria punctata) je troma životinja, koja danju spava u plitkoj vodi Novi
Zelandpava zimski san koji traje do šest mjeseci Vrlo neobična životinja gušterolikog izgleda, dužine do
60 cm. Rasprostranjena je na tridesetak manjih ostrva Novog Zelanda.Sphenodon guntheri (??)je
zastupljena malobrojnom populacijom od oko 400 jedinki na ostrvu Cook Strait

Red Squamata
•S oko 8400 vrsta najbrojniji red među recentnim gmizavcima

•Jedna od najistaknutijih karakteristika lobanje Squamata je kinetizam – pokretljivost kvadratne kosti

(streptostilija)

•Monofiletsko poreklo ovih gmizavaca se ne dovodi u pitanje

•Na to ukazuju mnoge sinapomorfne odlike:

–struktura kože,

–parni kopulatorni organi,

–bifurkacija vrha jezika i

–organizacija vomeronazalnih organa

–jedino pripadnici porodice guštera Dibamidae i kameleoni nemaju račvast jezik

•Postoji tendencija ka redukciji ekstremiteta u nekim grupama

Podred Amphisbaenia

Gmizavaci tropskih i suptropskih predjela čiju pripadnost grupi skvamata neki herpetolozi osporava-
juAmfisbene su jedini u potpunosti fosorijski gmizavci, koji se po strukturi lobanje razlikuju od zmija i
gušteraU središnjoj liniji gornje vilice se nalazi jedan zub i kada su usta zatvorena on se nalazi između
prva dva zuba donje vilice

Jabučni lukovi najčešće odsustvuju, a kvadratna kost je fiksirana za lobanju. Lobanja nalikuje lobanji si-
sara Vilični zglob pomjeren unaprijed, a kranijalna i nazalna duplja vrlo blizu jedna drugoj Donja vilica je
kratka i masivnaZubi su pleurodontniEvidentna je redukcija ekstremiteta i pojaseva, a zbog načina života
dolazi do izduženja tijelaZadržavaju se rudimentisani elementi ramenskog i karličnog pojasa Izuzetak je
rod meksičke amfisbene (Bipes spp.) čiji pripadnici imaju dobro razvijene prednje esktremitete s veliki-
m prstimaTijelo je dugo od 10 do 100 centimetaraOči su male, a vrh repa najčešće nalikuje obliku
glaveCentri radijacije su Južna Amerika i sjeverna Afrika Danas nastanjuju Floridu, Meksiko, Južnu Ameri-
ku, zapadnu Indiju, Afriku, južnu Evropu i jugozapadnu Aziju . Često nemaju pigment u kožiNeke su
oviparne, ali postoje i viviparne vrsteDanas postoji oko 170 vrsta svrstanih u 22 roda i pet
porodicaFamilija Amphisbenidae je najbrojnijaFamilija Rhineuridae, sa rodom Rhineura nastanjuje Flori-
duamilija Bipidae, rod Bipes sa tri vrste nastanjuje Kaliforniju i MeksikoFamilija Blanidae (rod Blanus sa
četiri vrste) su prisutne u MediteranFamilija Trogonophide (četiri roda i šest vrsta i nastanjuje Srednji
Istok i sjevernu Afriku

Ptice

Ptice su najspecifičnija grupa kičmenjaka

Strukturna tvorevina – pero Pero:–letenje,–efikasnu zaštitu od gubljenja toplote,–različito diferencirana

i obojena pera izuzetno su važna za prepoznavanje spolova,–privlačenje suprotnog spola,–kriptičku
obojenost, itd. izom odlika se bitno razlikuju od ostalih kičmenjaka:Izuzetna lokomocija•Korišćenje
različitih sredina (vazdušna, kopnena, vodena)•Prednji i zadnji ekstremiteti su dijelovi dva neovisna
lokomotorna sistema•Letenje, endotermija, socijalna organizacija, ponašanje – građenje gnijezda,
vokalizacija•Rep – neovisni dio lokomotornog sistema Redukcija kaudo-femoralnog mišića, kao i
redukcija skeletne osnove repa, rep se u funkcionalnom pogledu odvaja od zadnjih ekstremiteta•Rep s
krilima aktivno učestvuje u raznolikim oblicima letenja•Noge imaju različite biološke uloge vezane za lo-
komociju u širem smislu (čučanje na granama, plivanje, ronjenje, trčanje, penjanje, itd.)

Najbolji vid među kičmenjacima•Jedina grupa kičmenjaka bez viviparije•Najmanji genom među
amniotima•Roditelji se brinu o potomstvu, gnijezda •Najbrojnija grupa Tetrapoda (preko 10.000
recentnih vrsta) ostoje različiti morfološki oblici pera•Grupa konturnih pera letna pera (pennae) krila i
repa i pera koja pokrivaju površinu ostalog dijela tijela (plumae)•Snažna i kruta letna pera krila su vile
(remex, pl. remiges), a letna pera repa kao krmila (rectrix, pl. rectrices) Vrste peraZamjena perja naziva
se mitarenje – postepen proces kojim se uvijek zamjenjuje samo jedan dio perja •Stabljika pera (scapus)
pruža se cijelom dužinom i sastoji iz dva dijela•U kožu je usađena drška, calamus, cjevasti poluprozračni
dio, okruglog presjeka, koji u manjoj mjerisadrži srž•Distalni dio – rachis je elasti Dijelovi tijela
ptica●Glava izdužena, sa naprijed izvučenim rožnim kljunom.●U osnovi kljuna, oko nozdrva može biti
zadebljala koža (cere)●Bočno na glavi su krupne oči.●Oko posjeduje gornji, donji, ali i treći kapak –
žmurnjaču, poluprozračanu kožnu opnu, koja prelazi brzo preko oka, izvlačeći se iz njegovog prednjeg
ugla.●Vrat je dug i elastičan. rup je djelimično spljošten bočno, povećane dorzo-ventralne dubine●Na
sredini trbuha kobilica formira greben●Trup se na kraju sužava u rep●Krilo se odlikuje velikom
površinom, zahvaljujući alarnim membranama (ramena i pazušna).●Noge su obično bez perja na pisku i
prstima, izuzev kod živine, nekih grabljivica i morskih ptica.●Umjesto perja, površina je pokrivena rožnim
pločicama. Koža•Koža relativno tanka, posebno jednodjelni dermis koji je građen od mreže nepravilno
postavljenih vezivnih vlakana•U dermisu se nalaze brojni krvni sudovi, kao i mnogi čulni organi –
uglavnom vezani za folikule pera Skelet•Sastoji od istih kostiju kao i kod sisara, uz određene
posebnostiKosti su lakše i mnoge sadrže šupljine ispunjene vazduhom;Skeletni elementi dugi –
pneumatični Kosti lake (5% ukupne težine tijela) rudni (pektoralni) pojas je snažan, povezan sa
sternumom, i daje oslonac krilima•Čine ga tri parne kosti: lopatična – scapula, korakoidna –
coracoideum i ključna kost – clavicular •Srastanjem ključnjača nastaje "jadac" – furcula Krilo građom
odgovara prednjem ekstremitetu sisara•Humerus je izdužena kost, blago savijena i proširena na
kraju.•Radius je tanka, skoro prava kost•Ulna je jača i blago savijena•Ručni zglob (carpus) je pomjeren
između šake i nadlanice (ne između nadlanice i podlaktice kao kod sisara)•Za razliku od dugih grupa
kičmenjaka, imaju samo 3 prsta (I, II, III) i kompleks doručnih kostiju, carpo-metacarpus (nastao
srastanjem šake, carpus i nadlanice, metacarpus) Kosti nogu – tendencija srastanja•Nema slobodnih
zastopalnih kostiju (tarsus), jer je proksimalni red srastao sa golenjačom, a distalni sa stopalnim kostima
pisak – (tarsometatarsus)•Golenjača (tibiotarsus) je snažna, skoro prava kost, s kojom je spaja koljeno
(genu) •Butnjača (femur) je uzglobljen u karlicu espiracija•Dušnik – trachea se pruža kroz vrat i u
grudima se dijeli na dvije dušnice•Svaka dušnica (bronchus) ulazi u po jedno plućno krilo•Pluća su
smještena dorzalno, ispod grudnih pršljenova i bolje su razvijena nego kod gmizavaca•U vezi s plućima
su vazdušne kese•Vazdušne duplje se nalaze i u dugačkim kostima•Adaptacije – olakšavanje mase tijela
prilikom letenja u prorijeđenom zraku na velikoj visini•Istovremeno i rezervoar zraka za disanje
CirkulacijaPtice imaju efikasan cirkulacioni sistem i na tome se zasnivaju mnoge njihove odlike (visoka
stopa metabolizma, visoka i konstantna temperatura tijela, itd.)Pored sisara, ptice su jedini kičmenjaci
kod kojih su tokovi oksigenisane i dezoksigenisane krvi u potpunosti odvojeni, odnosno gdje su fizički
odvojeni putevi respiratorne i sistemske cirkulacije omore srca su prostrane, posebno lijeva koja se
obavija oko desneMiokard lijeve komore je razvijeniji od miokarda desne komore, što je i razlog znatno
većeg pritiska krvi u aortinom luku (4 - 5 puta) u odnosu na plućnu arterijuZa razliku od ostalih
kičmenjaka, kroz tijelo ptica se kreće arterijska krv Orijentacioni čulni organiParne oči (kod većine su
dublje nego šire)Najveći broj razlikuje boje na trihromatskoj osnoviKod predatorskih grupa oči su uglav-
nom upravljene naprijed - njihova vidna polja se preklapaju emorecepcija

•Čulo mirisa i ukusa je slabo razvijeno kod većine vrsta, izuzev lešinara i morskih ptica•Nosne šupljine
ptica su velike, ali je površina olfaktornog epitela mala, osim kod nekih lešinara (Cathartidae:
Falconiformes), uljanih ptica (Steatornis: Caprimulgiformes), kivija (Struthioniformes) i
Procellariiformes•Kod Procellariiformes hemosenzacija je važna i pri navigaciji letenjem uz vjetar•Glavna
olfaktorna komora je postavljena tako da sav vazduh koji dolazi iz spoljašnjih nosnih otvora struji preko
receptornog epitela•Čulo dodira je raspoređeno po cijelom tijelu, a kod nekih vrsta koje napipavaju
hranu u tlu ili mulju, i vrh kljuna može biti vrlo osjetljiv

Magnetorecepcija•Utvrđeno je da neke grupe ptica (golubovi, albatrosi i njihovi srodnici) imaju sposo-
bnost detekcije izvora magnetizma u spoljašnjoj sredini, prije svega karakteristika Zemljinog magnetnog
polja•Osnovna uloga magnetorecepcije je orijentacija u prostoru, najčešće prilikom migracija•Preciznost
njihove orij kskrecija•Bubrezi ptica su relativno veliki, izduženi i režnjeviti organi koji se nalaze ispod
sinsakruma•Kod većine ptica postoje tri režnja bubrega, dok se četiri režnja javljaju kod pripadnika Cico-
niformes i Charadriiformes, a čak pet režnjeva kod kivija•Srž bubrega je podijeljena na mnoge konične
dijelove koji komuniciraju s ograncima uretre•Do bubrega dolazi krv iz venskog sistema portnom veno-
m, kao i krv iz arterijskog sistema Diverzitet ptica•Današnja klasa ptica obuhvata oko 8 700 do 10 000
vrsta ptica•9,000 and 11,000•According to this resource from the Cornell Lab of Ornithology, the
number of species is 10,824 •The International Ornithological Committee agrees with this number,
putting the final figure at 10,928•Klasifikacija ptica na višim taksonomskim nivoima (redovi, podredovi) i
dalje je predmet neslaganja naučnika, a sve zbog njihove velike strukturne sličnosti i uniformnosti u
morfološkom pogledu 29 orders187 Families2000+ Genera10000+ speciesRapidly changing

Potklasa: Archaeornithes (†)•Prve ptice pojavile su se krajem jure, prije oko 147 miliona godina•Fosilni
ostaci prve grupe ptica nađeni su u krečnjacima u Bavarskoj•Ostaci vjerovatno pripadaju ne samo jedno-
m rodu (Archeopteryx) već i jednoj vrstiArcheopteryx litographica

Archeopteryx litographica

•Obuhvata izumrle jurske (praptice) specifično građene ptice

•Imale su: zube, amficelne pršljenove, rep (osobine gmizavaca)

•Archeopteryx je ptica s potpuno formiranim perima, u osnovi istim kao kod današnjih ptica Nadred:
Palaeognathae

•Imaju monofletsko porijeklo

•Krila su im slabo razvijena i ne mogu da lete, ali hodaju i trče – trkačice

•Zadnje noge snažne i s redukovanim brojem prstiju (3 ili 2)

•Grudna kost je proširena, kratka i bez grebena.

•Kosti lobanje potpuno ili nepotpuno srastaju kao i kosti karlice

Red: Rheiformes – nandui (američki nojevi).

•Red obuhvata familiju Rheidae s dva recentna monotipska roda.

•Imaju po tri prsta na nogama.

•Krila su relativno velika.

•Stepski nandu – Rhea americana živi poligamski sa 5 – 7 ženki

•Stepe Južne Amerike. Ima zatvorenu karlicu.

•Žive u jatima ali su monogamne.

•U leženju na jajima i odgajanju mladih učestvuju oba roditelja.

•Rasprostranjenje – Afrika i Arabija Rhea pennata (Pterocnemia pennata)

•Živi u Patagoniji i na Kordiljerima

•Mužjaci se brinu o jajima i na njima leže 39 dana

Familija Casuariidae

•To su krupne ptice šuma Australije i Nove Gvineje

•Glava im je gola

•Lobanjske kosti su ispupčene i garde neku vrstu šljema

•Gornji dio vrata i glava su plave boje, a na srednjem dijelu vrata ima dijelova ljubičaste, plave i crvene
boje

Red: Apterygiformes – kivi

•Obuhvata pet vrsta ptica ptica neletačica Novog Zelanda sa specifičnim anatomskim osobinama

•Noge kratke sa tri prsta

•Kljun je dug i tanak i premašuje dužinu glave

•Nosni otvori su blizu vrhu kljuna

•Rep i krila su redukovan Najpoznatija vrsta je Apteryx australis, terestrična ptica koja dostiže težinu od
jednog do tri kilograma.

•Aktivna je noću.

•Polaže krupna jaja koja mogu biti do 10 cm, što je 1/3 ukupne tjelesne mase. Red: Tinamiformes

•Obuhvata familiju Tinamidae

•Stanovnici šuma i stepa južne Amerike

•Tijelo im je kao kod koka, a noge kao kod nojeva

•Na grudnoj kosti je dobro razvijena kobilica

•Krila su im kratka i široka

•Mogu letjeti ali samo kada moraju

•Ženke polažu 2-3 jaja na kojima leže mužjaci