Professional Documents
Culture Documents
RAZVOJ
PEDAGOŠKE IMPLIKACIJE
Fokusiranje mentalnih resursa na ograničeni broj
informacija
Čak do 99% informacija mozak inhibira kao nevažne ili
beznačajne, a mentalni resursi se usredsređuju na
određeni broj objekata u određenom trenutku (Guyton,
1996)
Pažnja je sredstvo kojim se aktivno procesira
ograničeni broj informacija iz velikog broja informacija
koje se dobijaju putem čula, iz dugoročnog pamćenja i
drugih kognitivnih procesa
To je psihička funkcija usmeravanja, usredsređivanja i
održavanja mentalnih resursa na određenom
izabranom sadržaju.
Pažnja je sredstvo kojim se ograničeni mentalni
resursi usmeravaju na informacije i kognitivne
procese koji su u datom trenutku najvažniji
Oseti Kontrolišući procesi
+ (uključuju svest)
Pamćenje PAŽNJA
AKCIJE
+ +
Procesi mišljenja Automatski procesi
(nesvesni procesi)
2 zadatka i 3 uslova
Samo zadatak A
Zadatak A
Samo zadatak B
Zadatak B
Zadaci A i B zajedno
Rezultati na dualnom zadatku:
Duža latencija (vreme odgovaranja) kod
istovremenog obavljanja dva zadatka
Tačnost odgovora je niska za simultano obavljanje
kontrolisanih procesa
Visok nivo tačnosti i brzine kod simultanog
obavljanja zadataka javlja se kada je bar jedan od njih
automatizovan
Pozitivni efekti uvežbavanja na brzinu i tačnost
izvođenja simultanih kontrolisanih procesa
Pažnja se lakše deli ako zadaci pripadaju različitim
modalitetima
Traganje (pretraživanje) –
Podrazumeva aktivno traganje za stimulusom u okruženju,
masi ometajućeg materijala
Zadatak u istraživanjima: u skupu stimulusa otkriti jedan
specifični
U procesu traganja specifični stimulus se mora držati u svesti
tokom čitavog procesa traganja i stalno se vrđiti poređenje
opaženih stimulusa sa modelom
Broj ciljeva i disktraktora utiče na težinu zadatka
Pretragu olakšavaju ciljevi koji su specifični u odnosu na
distraktore
Pretragu otežava postojanje disktraktora koji se, takođe,
izdvajaju nekim specifičnim obeležjem
Ujednačenost distraktora olakšava pronalaženje cilja
Težinu detektovanja otežava sličnost između cilja i distraktora
Postoje znaci selektivnog orijentisanja prema
dražima već u prvim danima života:
Pokreti očnih jabučica različiti na svetlu i u tami, kao
i kada je vizuelna draž kombinovana sa auditivnim
Tokom prva 3 meseca izbor draži zavisi od fizičkih
karakteristika (preferencija pokretnih i intenzivnih
stimulusa)
Tokom kasnijih meseci predominantan faktor
postaje novitet draži (orijentacioni refleks na
pojavu novih stimulusa
Tokom prvih godina života – fokusiranje pažnje na
stimuluse koji su u funkciji zadovoljenja potreba ili
postizanja nekog cilja
Već oko 4. godine počinje razvoj voljne, kontrolisane
selektivne pažnje; kontinuirano se razvija tokom
detinjstva, a svoj zreli nivo funkcionisanja dostiže tek u
adolescenciji
Paralelno počinju da se razvijaju i ostala svojstva
pažnje. Na pr. sposobnost prolongiranog održavanja
pažnje jasnije se iskazuje oko 5-6 godine
Deca oko 10. godine sve uspešnije isključuju
distraktore, a značajniji skok u ovoj sposobnosti postiži
deca oko 12. godine. Tako se distraktibilnost pojavljuje
kao dobar razvojni parametar
Pojava voljne pažnje je najvažnija manifestacija
mogućnosti samostalne kontrole sopstvenog
ponašanja (Vigotski)
Za voljnu pažnju je karakteristična promena
odnosa između subjekta i draži (draži više ne
privlače same po sebi pažnju svojom
pojavnošću)
Savladavanje govora ima značajnu ulogu u
pojavi voljne pažnje (reči se pojavljuju kao
markeri, strelice koje usmeravaju detetovu
pažnju)
Nemaju uzrok u leziji moždanih struktura, tj.
javljaju se kod osoba bez neuropsiholoških
oštećenja:
Globalna nepažnja –
Odlikuje je snižen tenacitet, te osoba nije u stanju da
se usredsredi na određenu aktivnost
Fenomen “odsutnog učenika” (ne prate na času;
imaju teškoća sa usmeravanjem pažnje kod
samostalnog učenja; ponekad se teškoća ispoljava
samo u jednom modalitetu – auditivnom ili
vizuelnom)
Mogući uzroci: emocionalne teškoće, fiziološke
osobenosti (hipotenzija), transmiterski deficit...
Rasejanost –
Deficit selektivnog fokusiranja pažnje nastao kao
posledica: 1.Pojačane vigilnosti i slabog tenaciteta
2. Smanjene vigilnosti i pojačanog tenaciteta
AD1 – Pažnja pojačano fluktuira, ne može dugo da
se održi na jednom sadržaju. To je “rasejanost tipa
slabog učenika”
AD2 – Izrazit tenacitet na jedan sadržaj ima za
posledicu oslabljenu vigilnost, premeštanje fokusa
na druge sadržaje, To je “rasejanost tipa naučnika”
Distraktibilnost –
Deficit održavanja pažnje
Stalno skretanje, lutanje pažnje koje se javlja kao
posledica subjektove prenaglašene orijentacije na
spoljašnje, irelevantne stimuluse
Deluje ometajuće na svrsishodne aktivnosti
Čest uzrok školskog/akademskog neuspeha
Razvojni hiperkinetički sindrom
Strategije koje mogu da koriste nastavnici na
času kako bi povećali učenikovu pažnju (prema
Santrock, 2008):
Ohrabrivanje učenika da se usredsrede na sadržaj,a
minimiziraju distraktore
Korišćenje znakova ili gesta da se signalizuje nešto
važno (npr. podizanje glasa, ponavljanje sa
naglašavanjem, pisanje glavnih ideja ili koncepata)
Pomaganje učenicima da sami osmisle i koriste
sopstvene znakove ili fraze kojima će samostalno
usmeravati pažnju kada ona odluta
Učiniti učenje interesantnim (povezivanje sa
iskustvom učenika, sa već poznatim i
interesantnim sadržajima, započinjanje nastave
sa neobičnim, intrigantnim pitanjima i
vežbama)
Korišćenje medija i tehnologije u nastavi
Fokusiranje na aktivno učenje (različite vežbe,
dovođenje gostiju, izleti...)
Santrock, J.W. (2008). Educational Psychology,
McGraw-Hill Higher Education, Boston
Sternberg, R.J. (2005). Kognitivna psihologija,
Naklada Slap, Jastrebarsko