Antun Gustav Mato, Pri svetom kralju

Pjesma Pri svetom kralju, djelo je jednog od najveih imena, kako moderne
knjievnosti 20. stoljea, tako i cjelokupne hrvatske knjievnosti uope. Mato je svoju
najveu slavu sebi priskrbio piui sonete (poput ovoga) te je ujedno modificirao i prilagodio
tu lirsku vrstu svojem jedinstvenom i neponovljivom izriaju.
Najuoljiviji element spomenute pjesme, Pri svetom kralju, u prvom je redu njezin
grafiki oblik; njezina sonetna forma. Svoju je inspiraciju Mato utkao u dva katrena i dvije
trecine, koje posjeduju odreenu metriku shemu koja se lako da iitati: u potonjim
katrenama srok je ukrten(abab), dok je u tercinama prisutan u shemi ccd. Ovakav srok
tipian je za talijanski ili Petrarkin sonet, koji se popularizirao na poetku 13. Stoljea.
Ali,kako to ve biva sa knjievnosu, kojoj pojedinci daju vlastite, individualne peate, tako
je i Mato ovoj formi dao sobit znaaj, svoj matoevski modificiran prizvuk. Odve nam je
poznato, kako je sama forma soneta dosta skuena i zatvorena. Razliite su poetike esto
zahtjevale da idealan sonet zadovolji neke, ne tako lako gradive, zahtjeve kompozicije; u
prvom redu, da unutarnja struktura bude dvolana, da se izmeu katrena i terceta uspostavi
odnos oekivanja i ostvarenja, napetosti i oputanja, pretpostavke i zakljuka i sl.
1
Moramo
priznati, da su samo veliki majstori mogli stvarati i utkati u ovako sloenu kompoziciju svoje
zamisli, te da je rad na ovakvim strukturama iziskivao mnogo vjetine i truda.
Pjesma je patriotske tematike. Autor kroz nju progovara o svom razoarenju pri
povratku u domovinu i smeta mu ravnodunost njegovih Hrvata. Dovezujui se na to,
moemo primjetiti, osim to pjesnik aludira na krizu nacionalnog identiteta, kako pjesma
sadri i brojne druge imbenike koje aludiraju na istovjetnu vremensku dimenziju prolosti.
Spominje se vane linost hrvatske povijesti: hrabri Toma, Erded, Baka ban. Sve je to u
slubi pobuivanja jedinstvenog nacionalnog osjeaja i potrebe za jedinstvom Hrvata.
Uporabom motiva kao i odreenih epiteta, pjesnik jo vie istie glavnu tematsku podlogu
pjesme: Stjepanov dom, heroj sisakog sloma, Banov grob, jedna nacija...
Osnovno sredstvo na kojem se temelji sjetan i ujednaen ritam pjesme jest spomenuta
rima, koja osim to ima ulogu vezivanja stihova u vee cjeline- strofe, pridonosti i stanovitoj
melodioznoti pjesme obogogaujui suzvuja njezinih rijei. Osim rime, primjeujemo kako
ritmu pridonosi interpunkcija, u ovom sluaju uporaba zareza kao malih odmora meu
rijeima, koja umiruje i gradi jednolinu prespektivu: Stanac kamen, hrabri Toma
Erded,Baka ban. U drugim su strofama interpunkcije rabljene samo u slubi oznaavanja
kraja pravilne sintaktike cjeline, bez odstupanja u obliku prijenosa, opkoraenja i slinih
sredstava.
Kako u ovaku skuenu pjesmu treba utrpati cijeli jedan svijet, cijelu jednu ideju i
viziju, a tako je malo prostora dostupno, u gradnji ekonominosti, pjesnik se slui stilskim
mikrostrukturama. Saetost, ritminost, pa i sama smisao lirinosti, postignuta je upravo tim
elementima. Kreui od prve stofe nailazimo na: personifikaciju- Prozor Stjepanovog Doma
pria gotski san. U ovoj sintaktikoj cjelini, na dubljoj razini mogli bismo iitati i nekakvu

1
kreb,Stama 2000:307
simboliku ovog Stjepanovog Doma i promatrati ga moda kao svojevrsnu metonimiju.
Spajanjem razliitih vizualnih i ulnih osjetila u stihu Modri tamjan i aroma prepoznajemo
sinesteziju. Zadnja strofa prvoga katrena zavrava uporaom epiteta: sveti stan.
Na poetku drugoga katrena susreemo Stanac kamen , sintagma koja se moe promatrati kao
simbol, alegoriju za Tomu Erdeda, na to nas navodi pjesma u daljnjem kontekstu. Hrabri
Toma Erded, Baka ban uvodi nas u neto drukiju konkstrukciju reenice- inverziju, u kojoj
je red rijei obnut od uobiajenog. Katren zavrava usporedbom: Sja ko onaj dan. U prvoj
tercini katedrala moe biti simbol hrvatskoga kranskog naroda- jo jedan u nizu elemenata
osvjeivanja pripadnosti jednoj zajednici. Nadalje, teke noi u pjesmu uvode pomalo
paradoksalno ozraje. Stih- Na Banov grob neka ena zna doi u potpunosti je strukturiran
simbol; najprije je Banov grob- simbol minulih neprealjenih vremena, te ena- kao
domovina, majka, koja , kao to emo vidjeti nosi cijeli kri jedne nacije na svojim leima.
Teki kri jedne cijele nacije je alegorinost oronulog drutva u smjerove koje za njih nisu
dobri, njihovih grijeha, simbolika njihovih lutanja... U posljednju strofu uvodi nas ponajprije
personifikacija- A kip joj veli. Pjesnik zatim namjerno, oito svjesno s nekakvom tendencijom,
koja je vjerojatno obojana nekom povijesnom motivacijom, progovara na latinskome jeziku.
To moemo shvatiti na vie razina: 1. uporaba starog latinskog, postojanog, dotrajalog, ali jo
vuijek poznatog, 2. uporaba onog jezika na kojem je nastalo cijelo jedno carstvo, pa i cijeli
svjetski poredak, 3. uporaba jezika koji postoji od antike, netaknut, izoliran, i na koncu- 4.
uporaba takva jezika kojim su slavni pisci svojim knjievnim stvaralatvom stvarali tradiciju.
U kakvom je kontekstu auor upotrijebio ovaj izriaj, svatko moe dati razliit odgovor, ali
mislim da se tendencija starine i ouvanja stavlja u prvi plan. Zavravajui pjesmu stihom : I
dok je srca, bit e i Kroacije, pjesnik jo vie pobuuje zanos svoga naroda.Ovdje je zapravo
alegorijski upotrijebljen naziv Kroacija za Hrvatsku, budui da znamo, da je Mato velik dio
svog ivota proveo izvan domovine, pa se moda u nekim segmentima te injenice mogu
dovesti u isti kontekst. Dok je srca- metafora Hrvatskoga naroa, koji dok god ivi, uvijek e
uvati svoju domovinu.
Prema mom vlastitom miljenju, logiko i emocionalno sredite pjesme lei upravo u
posljednjem stihu. Prethodni stihovi, kao da su poticaj zanosu koji pjesnik trai, kao da su u
slubi isticanja nacionalnih simbola, minulih slavnih vremena koja su zapravo ovjekovjeena.
Osobno sam posebno shvatila i stih u kojem se iznosi teki kri jedne cijele nacije.Podsjea
me na oronulost, grijehe naroda, nemarnost prema vlastitom domu...Mislim da je Mato u ove
stihove utkao mnogo svog ara i domovinskog zanosa. Pjesma je zapravo svevremenski
prikaz, i kada god da se proita, uvijek e imati vie-manje slinu recepciju- recepciju
podsjeanja na prolost i recepciju koja pobuuje u nama osjeaj za slavljenje svoje
domovine.


Karmela Jeli