Professional Documents
Culture Documents
Materijal SSacirovic III 30 5
Materijal SSacirovic III 30 5
1
Zaostavštinom se smatra skup prava i obaveza ostavitelja , njegova
cjelokupna aktiva i pasiva podobna za nasljeđivanje,a koja nije nekim posebnim
propisima podvrgnuta drugačijim pravilima. Postoje prava koja ne ulaze u
zaostavštinu , pravo preče kupovine.Zaostavština je širi pojam od imovine
ostavitelja jer u nju ulaze i neka neimovinska prava ostavitelja, autorska prava, i
čine je imovina ostavitelja ( aktiva) i dugovi ostavitelja ( pasiva).Aktiva i pasiva
čine bruto zaostavštinu, a razlika između njih se zove čista zaostavština.
Mogućnost da pasiva bude veća od aktive oslobađa nasljednika da angažuje
svoja sredstva radi namirenja dugova ostavitelja jer on odgovara za dugove
samo u visini vrijednosti naslijeđene imovina.U zaostavštinu ulaze : stvarna
prava, pravo svojine , službenosti, zaloge, pravo građenja, državina, obligaciona
prava, prava iz ugovora o kupoprodaji , depozitu, naknada štete, neosnovano
bogaćenje,autorska prava i prava iz industrijske svojine.Prava vezana za ličnost
ostavitelja se gase njegovom smrću, lična služnost itd.
OSTAVINKI POSTUPAK
2
a) prethodni postupak
b) postupak za raspravljanje zaostavštine
PREDMET POSTUPKA:
3
Na vođenje parničnog postupka utiču i stranke u postupku, naročito putem
svojih dispozitivnih radnji – npr. Parnica će biti okončana odricanjem od tužbenog
zahtjeva ili povlaćenjem tužbe. U ostavinskom postupku pravilo je drugačije.
Naime, ostavinski sud vodi pokrenuti postupak do kraja, do donošenja
ostavinskog rješenja. Radnje stranaka ne mogu dovesti do okončanja
ostavinskog postupka, šta više stranke ne mogu uticati ni na tok ostavinskog
postupka. Od pravila da se pokrenuti ostavinski postupak mora sprovesti po
načelu oficijelnosti sve do kraja, odnosno do donošenja rješenja o nasleđivanju,
postoje neki izuzeci. Prije svega ukoliko se utvrdi da ostavitelj nije imao nikakvu
imovinu koja je podobna za nasleđivanje, postupak se uopšte neće voditi. Do
takve situacije može doći ne samo u slučaju kad je ostavitelj bio veoma
siromašan, već i u onim slučajevima kada je ostavitelja tako raspolagao
imovinom da nije ostalo ništa što bi ušlo u sastav zaostavštine (npr. Zaključio je
ugovor o doživotnom izdržavanju kojim je je obuhvatio svoju cjelokupnu imovinu
koju nije uvećao sve do smrti). S druge strane, ukoliko se utvrdi da u sastav
zaostavštine ulaze samo prava na pokretnim stvarima, a naslednici ne zatraže
vođenje ostavinskog postupka onda će ostavinski sud obustaviti postupak.. Ipak
u savremenim uslovima naslednici su često prinuđeni da traže vođenje
ostavinskog postupka čak i u slučajevima kada u sastav zaostavštine ulaze samo
pokretnosti (npr. Novac na tekućem računu ili štednoj knjižici, stvari u sefu u
banci, motorna vozila, oružje i sl.), jer se za prenos odgovarajućih prava u
određenim slučajevima zahtjeva pravosnažna sudska odluka (ostavinsko
rješenje).
4
obliku ili putem punomoćnika. Ostavniski sud svoju odluku nikada ne donosi u
obliku presudu već uvijek u obliku rješenja. Moguće je da ostavinski sud svoju
odluku bazira na presudi parničnog suda (kad je u toku ostavinskog postupka
među strankama bilo sporno neko činjenično pitanje pa ih je ostavinski sud
uputio na parnicu) ali i u tom slučaju donijeće rješenje o nasleđivanju. Ostavinski
postupak ima za cilj da utvrdi činjenično stanje koje je postojalo u trenutku
delacije i da na osnovu toga utvrdi nasledna prava svih lica koja ostvaruju neke
koristi iz zaostavštine. Otuda se strankom u ostavinskom postupku smatraju sva
lica koja tvrde da im po bilo kom osnovu, pripada neko nasledno pravo. To znači
da u ostavniskom postupku može biti i više stranaka (npr. Dva zakonska
naslednika, dva testamentalna naslednika, dva legatara, i svi oni imaju karakter
stranke u postupku). Upravo zbog razlikovanja pojma stranke u parničnom i
vanparničnom postupku, a time i u ostavinskom postupku, ponekad se strane u
vanparničnom postupku nazivaju učesnicima u postupku. Zakon o vanparničnom
postupku, u zavisnosti o kontesta koristi termin stranke i zainteresovana lica, ali
se iz cjeline teksta zaključuje da su u pitanju sinonimi. U ostavinskom postupku
se, u iznijetom smislu koriste sva tri termina: stranka, učesnik u postupku,
zainteresovano lice (naravno koriste se i termini sa određenim značenjem npr.
naslednik, legatar).
PRETHODNE RADNJE
5
upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu. U smrtovnicu se unose sledeći
podaci: prezime i ime umrlog, ime njegovog oca, datum rođenja i državljanstvo
umrlog, a za umrla ženska lica i djevojačko prezime; dan, mjesec, godinu,
mjesto i po mogućnosti čas smrti; mjesto u kojem je umrli imao prebivalište i
boravište; prezime i ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište odnosno
boravište bračnog druga umrlog, kao i njegove bračne, vanbračne i usvojene
djece, prezime i ime, datum rođenja, prebivalište odnosno boravište ostalih
srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasleđe na osnovu Zakona, kao i lica koja
bi mogla biti pozvana na nasleđe u svojstvu testamentalnih naslednika; približnu
vrijednost pokretne i nepokretne imovine umrlog. U smrtovnici će se posebno
naglasiti da se očekuje rođenje djeteta umrlog i da li njegova djeca i bračni drug
imaju staratelja. Takođe, ako je prije ostavitelja umro njegov bračni drug,
njegovo dijete ili neko drugo lice koje bi moglo biti pozvano na nasleđe u
smrtovnici će se označiti datum i mjesto njihove smrti. Po mogućnosti će se
navesti mjesto gdje se nalazi imovina umrlog, da li ima imovine za čije držanje,
čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, hartija
od vrijednosti, dragocjenosti, štednih knjižica ili nekih drugih važnih isprava, da li
je iza umrlog ostalo dugova i koliko, da li je umrli ostavio testament ili ugovor o
doživotnom izdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za život i
gdje se oni nalaze, a ko je umrli sačinio usmeni testament, onda je lično ime,
zanimanje i boravište svjedoka, pred kojima je usmeni testament sačinjen.
Smrtovnicu sastavlja matičar koji je nadležan da izvrši upis u matičnu knjigu
umrlih. Ako matičar nije u mogućnosti da pribavi sve podatke za sastavljanje
smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim sa kojima raspolaže i iznijeće
razloga zbog kojih nije mogao da sastavi potpunu smrtovnicu, a navešće
pokazatelje koji bi mogli da posluže sudu za pronalaženje imovine i naslednika
umrlog. Ako je neko lice umrlo van teritorije opštine u kojoj je imalo prebivalište
odnosno boravište matičar će ostavinskom sudu dostaviti samo izvod iz matične
knjige umrlih, kao i podatke kojima raspolaže, a koji mogu poslužiti za
sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih
od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živio, kao i od drugih lica koja bi
mogla znati ono što je potrebno za smrtovnicu. Ako je ostavinskom sudu
dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, sud će
prema okolnostima slučaja sam sastaviti smrtovnicu u sudu, ili će narediti da
smrtovnicu sastavi sudski radnik van suda, ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti
matičaru.
6
uvijek po zahtjevu naslednika ili legatara, s tim nema smetnji da se zakon
ekstenzivnije tumači i popis i procjena narede na zahtjev ostaviteljevih
povjerilaca. Zahtjev se tada dostavlja organu koji sastavlja smrtovnicu ili
opštinskom organu uprave prema mjestu na kojem se nalazi imovina umrlog, i
moguće je sve dok se smrtovnica ne dostavi ostavinskom sudu. Po sudskoj
naredbi popis i procjena se vrši posle sastavljanja smrtovnice i valja razlikovati
dvije situacije. Prva je kada se ostaviteljeva imovina popisuje na zahtjev
naslednika, legatara ili povjerilaca, a čim je neko od njih postavio zahtjev sud je
obavezan da naredi popis i procjenu. Druga situacija je ona i drugu kad sud po
službenoj dužnosti naređuje popis i procjenu: ako nije poznato da li ima
naslednika ili je njihovo boravište nepoznato, ili su naslednici zbog maloljetstva,
duševnih bolesti ili nekih drugih oblika nesposobni da se staraju o svojim
poslovima kao i u drugim slučajevima kad su popis i procjena opravdani. Po
pravilu imovinu popisuje i procjenjuje Opštinski oragan uprave uz obavezno
prisusatvo dvoje punoljetnih građana i eventualno sudjelovanje vještaka. O
popisu i procjeni se obavezno sastavlja zapisnik u kome se navode svi
relevantni podaci o stanju ostaviteljeve imovine u trenutku smrti i u vrijeme
popisa i procjene, specifikuje se svaka popisana i procjenjena stvar i navode
kriterijumi na osnovu kojih je procjena učinjena.. Popisuje se cjelokupna imovina
koja je u trenutku smrti bila u državini ostavitelja, i to kako neposrednoj tako i
posrednoj (tada se u popisu označava ko je neposredni držaoc iz kojeg pravnog
osnova izvodi državinu). Pokretne stvari se popisuju po vrsti, rodu, broju, mjeri,
težini ili pojedinačno, znači obavezno se specifikuju, dok se nepokretne stvari
popisuju pojedinačno sa naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta i
zemljišno-knjižnih podataka ako su poznati. Potraživanja, dugovi i neplaćene
obaveze državi od strane ostavitelja ne popisuju se već se bilježe u zapisnik.
Popis i procjena su dvije odvojene radnje koje se najčešćevrše istovremeno
nezavisno od toga kad se popis vrši odmah nakon smrti ostavitelja ili godinama
poslije, imovina ostavitelja se uvijek popisuje prema stanju stvari u trenutku
njegove smrti. Drugačije sa procjenom stvari : stvari treba procjenjivati prema
njihovom stanju u vrijeme smrti, ali prema njihovoj tržišnoj vrijednosti u vrijeme
procjene. Protiv popisa i procjene , ili protiv samo jedne od tih radnji učesnici u
postupku imaju pravo prigovora. U tom slučaju, ako nađe za potrebno sud može
popis i procjenu izuzeti iz nadležnosti organa uprave i odrediti da ponovni popis i
procjenu izvrši sudski radnik.
7
imovinom, a nema zakonskih zastupnika ili su naslednici nepoznati ili odsutni ili
kada druge okolnosti nalažu naročitu opreznost. Ove mjere se sastoje u tome što
se zaostavština predaje na čuvanje pouzdanom licu, dok se gotov novac,
dragocjenosti, hartije od vrijednosti, štedne knjižice i druge važne isprave
predaju na čuvanje sudu na čijem se području nalazi imovina. Privremene mjere
za obezbjeđenje zaostavštine može narediti pored ostavinskog suda i onaj sud
na čijem području je ostavalac umro kao i sud na čijem području se nalazi
zaostavština ili njen dio. U hitnim slučajevima privremene mjere može poduzeti i
Opštinski organ uprave koji će o tom obavjestiti sud na čijem području se
imovina nalazi. Ovaj sud će obavjestiti ostavinski sud o svim mjerama za
obezbjeđenje zaostavštine. Ostavinski sud može u toku cijelog postupka na
prijedlog zainteresovanih lica ili po sopstvenoj inicijativi narediti preduzimanje
mjera za obezbjeđenje zaostavštine. Ostavinski sud će odrediti i vrste mjera
koje se imaju preduzeti. On je ovlašćen da naredi popis i procjenu zaostavštine,
da odredi da se ostaviteljeve stvari predaju na čuvanje povjerljivom licu ili na
sudski depozit. Ostavinski sud je jedini ovlašćen da postavi privremenog
staratelja zaostavštine, pošto po mogućstvu zatraži mišljenje u pogledu ličnosti
staratE lja od lica koja su pozvana na nasleđe.
POSTUPAK SA TESTAMENTOM
8
testament nađe ili mu bude podnijet. Dakle sud je dužan da proglasi testament
koji se nađe u njegovoj državini bez obzira na činjenicu da li je to ostavinski sud
tj. Sud nadležan za raspravljanje zaostavštine (i relevantna je i činjenica da li je
ostavinski sud u inostranstvu). O proglašenju testamenta sastavlja se zapisnik.
Zapisnik sadrži sledeće podatke: broj nađenih testamenta, mjesto gdje su
nađeni, datum koji nose, lice ili lica koja su testament predala sudu ili matičaru,
svjedoke proglašenja testamenta, da li je testament predat otvoren ili zatvoren i
ako je zatvoren kako je zapečaćen, sadržinu testamenta, ukoliko je pečat kojim
je bio testament zatvoren oštećen ili je u testamentu nešto brisano, precrtavano
ili ispravljeno, ili je sud uočio neku drugu sumnjivu činjenicu to se takođe mora
navesti. Zapisnik o proglašenju testamenta potpisuje sudija koji je vodio
postupak proglašenja, zapisničar i svjedoci proglašenja. Posle proglašenja sud je
dužan da na testament stavi potvrdu o njegovom proglašenju i datum
proglašenja, a ukoliko nađe više testamenta njihov broj kao i datume. Navedena
pravila odnose se na redovne i vandredne testamente, dakle na sve
testamente koji su sačinjeni u pismenom obliku. U slučaju postojanja usmenog
testamenta treba razlikovati dvije situacije. S jedne strane ukoliko su
testamentalni svjedoci sačinili ispravu o ostaviočevoj poslednjoj volji i potpisali je,
sud će sadržinu ove isprave proglasiti po pravilima za proglašenje pismenog
testamenta. S druge strane ukoliko svjedoci usmenog testamenta nisu sačinili
ispravu o poslednjoj volji ostavitelja, onda će sud saslušati svjedoke o sadržini
testamenta i to svakog posebno, a naročito o okolnosti od kojih zavisi
punovažnost usmenog testamenta. Sud će o tome sastaviti zapisnik, pa će
zapisnik proglasiti o zakonskim odredbama za proglašenje pismenog testamenta.
9
Sud koji je izvršio proglašenje testamenta zadržaće njegov prepis.Ostavinski sud
će testament čuvati odvojeno od ostalih spisa, izvorni pismeni testament,
ispravu o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog
testamenta kao i zapisnik o sadržini nestalog ili uništenog testamenta. U
spisima predmeta nalaziće se samo prepisi ovih isprava.
IZVRŠILAC TESTAMENTA
OSTAVINSKA RASPRAVA
10
usmenom testamentu, obavještenje o obavezi dostavljanja podataka o
svjedocima usmenog testamenta. Zainteresovana lica će u pozivu takođe biti
upozorena da mogu do okončanja postupka dati sudu izjavu da li se primaju ili
se odriču nasleđa, te ukoliko se ne odazovu na ročište, ili ne daju naslednu
izjavu da će sud primjeniti zakonsku pretpostavku o prihvatanju nasleđa i o
njihovim pravima odlučiti prema podacima kojima raspolaže. Posebno
upozorenje odnosiće se na to da izjava o djelimičnom odricanju od nasleđa i
izjavu o odricanju od nasleđa – ne proizvode pravno dejstvo. U slučaju
testamentalnog nasleđivanja ostavinski sud je dužan da o pokretanju postupka
obavijesti i lica koja su pozvana na nasleđe po intestatskom (zakonskom
nasleđivanju). Ukoliko je testator postavio izvršitelja testamenta sud je dužan
da i njega obavijesti o pokretanju ostavinskog postupka, ako nije poznato da li
je ostavitelj imao naslednike ostavinski sud je dužan da oglasom pozove lica koja
polažu pravo na nasleđe , da se prijave sudu u roku od 1 godine dana od dana
objavljivanja oglasa. Objavljivanje oglasa podrazumjeva sledeće: stavljanje na
oglasnu tablu suda, objavljivanje u službenom listu, a po potrebi sud će
objavljivanje dopuniti i na drugi način (npr. Ako postoji indicija da je naslenik u
inostranstvu sud treba da, na teret zaostavštine objavi oglas u nekom dnevnom
listu zemlje na ukazuju date indicije). Sud će na isti način postupiti i u slučaju
kad je nasledniku postavljen privremeni staratelj i to zato što je boravište
naslednika nepoznato, a naslednik nema punmoćnika, zato što naslednik ili
njegov zakonski zastupnik nemaju punomoćnika, a nalaze se u inostranstvu i
dostavljanje nije moglo biti izvršeno. Ukoliko u roku od godine dana od
objavljivanja oglasa se ne jave pozvana lica, sud će raspraviti zaostavštinu na
osnovu izjave postavljenog staraoca i na osnovu podataka kojima sam
raspolaže.
Navedene radnje suda imaju u stvari pripremni karakter, i tek potom treba
da slijedi raspravljanje na ročištu. Zakon stavlja u dužnost sudu da pristupajući
raspravljanju zaostavštine ispita sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, na
pravo univerzalnih i singularnih supcesora ostavitelja, pravo na nasleđe,
veličinu naslednog dijela i pravo na legat. Na prvo mjesto postavlja se
raspravljanje pitanja o pravu na nasleđe a to podrazumjeva dvije stvari: da se
prije svega do kraja raspravi pitanje sastava zaostavštine, šta sve čini imovinu
koja je podobna za nasleđivanje, izdvajanje određene imovine kao bračne
tekovine njegovog supružnika, izdvajanje za određene srodnike koji su svojim
doprinosom uvećali ostavinsku masu, pitanje tuđih stvari koje su se našle kod
ostavitelja u trenutku smrti, pitanje predmeta domaćinstva, pitanje da li je imovina
ili njen dio obuhvaćena nekim od nasledno – pravnih ugovora, što će u slučaju
postojanja spora dovesti do upućivanja stranaka na parnicu i prekidanja
ostavinskog postupka. Zatim da se utvrdi koja lica su univerzalni supcesori
ostavitelja (što nije uvijek lako- npr. Testator je testamentom rasporedio
cjelokupnu imovinu i to tako što je tačno naveo prava koja pripadaju određenim
testamentalnim naslednicima pa pošto nije ima dugova, izgleda da nema
univerzalnog supcesora, ali koristeći određena pravila za tumačenje testamenta,
sud je dužan da navede ko je ostaviteljev univerzalni supcesor tj. Naslednik u
11
pravom smislu , da li su njegova nasledna prava uslovljena ili na drugi način
ograničena uslovima, rokovima i nalazima. Tek pošto je ovo utvrdio ostavinski
sud raspravlja pitanje veličine naslednog dijela i konačno pitanje legata, kao
obligacionog prava ostaviteljevog singularnog supcesora. O navedenim pravima
ostavinski sud odlučuje pošto od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave. To
čini kao pravilo ali o pravima lica koja su uredno pozvana a nisu došla na
ročište, sud će odlučiti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir
njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke. Za razliku od pravila
procedure koja vladaju u parničnom postupku pri raspravljanju zaostavštine
stranke mogu davati izjave i bez prisustva drugih zainteresovanih lica i nije
potrebno da se u svakom slučaju tim licima pružio prilika da se izjasne o
izjavama drugih zainteresovanih lica. Ukoliko u toku raspravljanja zaostavštine
sud posumnja da je učesnik u postupku jedini ili najbliži srodnik ostavitelja
pozvaće exofficio lica za koja smatra da bi mogla imati jednako ili preče (jače)
nasledno pravo. Naravno ukoliko iz podataka koji su mu dostupni sud ne može
da utvrdi koja su to lica postupiće po pravilima koja važe za slučaj kad se nezna
da li ostavitelj ima naslednike, odnosno kada je naslednikovo boravište
nepoznato a nema punomoćnika ili kada se nalazi u inostranstvu i nema
punomoćnika (pozivanje oglasom).
NASLEDNIČKA IZJAVA
12
se ne može opozvati. Ona se može poništiti ukoliko je posledica prinude,
prijetnje, prevare ili zablude- Pravo na odricanje od nasleđa prelazi na
naslednikove naslednike, ukoliko naslednik umre prije okončanja prvostepenog
postupka za raspravljanje zaostavštine ne davši naslednu izjavu. Negativnu
naslednu izjavu ne može dati naslednik koji se izričito ili prećutno prihvatio
nasleđa. Odricanje u korist određenog naslednika smatra se pozitivnom
naslednom izjavom uz istovremeno ustupanje naslednog dijela. U tom slučaju
na odnose između naslednika i onog u čiju korist se odrekao primjenjuju se
pravila o poklonu.
Pozitivna nasledna izjava može se dati izričito ili prećutno. Prećutni prijem
nasleđa postoji u dva slučaja: ako se do okonačanja prvostepenog postupka
naslednik ne odrekne nasleđe smatraće se da je se istog primio, te će smatrati
da se primio nasleđa i naslednik koji je raspolagao cijelom zaostavštinom ili
njenim dijelom. Međutim, mjere koje preduzme jedan naslednik samo radi
očuvanja zaostavštine i mjere tekućeg upravljanja ne smatraju se prijemom
nasleđa .
Nasledna izjava može se dati pred ostavinskim tako i pred drugim stvarno
nadležnim sudom, a može biti dati i pred konzularnim predstavništvom naše
zemlje u inostranstvu.
13
pred ostavinskim sudom pravosnažno okončan, jer stranka koja je upućena na
parnicu nije pokrenula postupak u ostavljenom roku niti naknadno, to ne
sprečava tu stranku da pokrene posebnu parnicu.
RJEŠENJE O NASLEĐIVANJU
Kad ostavinski sud utvrdi da nema naslednika ili kad se nezna da li ima
naslednika a u roku propisanim Zakonom, zainteresovana lica se ne jave sudu,
nakon objavljivanja oglasa, donijet će se rješenje da se zaostavština preda
opštini na čijoj teritoriji je ostavilac imao prebivalište. U slučaju da nije imao na
području naše zemlje prebivalište, zaostavština će se predati opštini na čijem
području je imao boravište. Ako se radi o nekretninama koje se nalaze na
području ostaviteljevog prebivališta i boravišta takve nepokretnosti će se predati
opštini na čijoj teritoriji se nalaze. To je slučaj sa pokretnim stvarima
14
učestvuju, dok objektivne granice znače da to rješenje obuhvata samo one
činjenice koje su bile poznate u vrijeme vođenja ostavinskog postupka. Otuda je
moguće da se i posle pravosnažnosti ostavinskog rješenja pokrene parnični
postupak u kojima bi učestovala lica kojima nije pružena mogućnost da učestvuju
u ostavinskom postupku, ili u kome bi bile istaknute činjenice koje nisu bile
poznate odnosno iznijete u ostavinskom postupku.
Selma Šaćirović
Bijeljina 30.05.2011.godine
15