You are on page 1of 12

Pojam, suština, prednost i nedostaci primene

metoda računovodstvene stope prinosa


Računovodstvena stopa prinosa (prinos na ulaganja, prinos na korišćena sredstva)
predstavlja racio dobitka koji se očekuje od konkretnog projekta i iznosa dodatnog
kapitalnog izdatka u taj projekat. Elemente računovodstvene stope prinosa je
neophodno precizno odrediti zbog toga što obe kategorije koje se koriste za njen
obračun mogu biti različito definisane i kvantitativno izražene. Tako, dobitak može
biti iskazan kao dobitak: pre ili posle troškova amortizacije, pre ili posle kamate na
kapital za finansiranje projekta, pre ili posle dodatnih izdataka na ime poreza u vezi sa
projektom i drugo. Očekivani računovodstveni rezultat može biti utvrđen za godinu
eksploatacije projekta, ukupan period eksploatacije projekta, kao prosečan rezultat u
toku perioda eksploatacije projekta i slično. Takođe, kapitalni izdatak može
predstavljati ulaganje u fiksna sredstva, u fiksna i dodatna obrtna sredstva za potrebe
projekta, ukupna dugoročna ulaganja u projekat i drugo. Problem nastaje i zbog
uključivanja neto rezidualne vrednosti postojećih i novih ulaganja. Menadžeri imaju
diskreciono pravo da odaberu onu računovodstvenu stopu prinosa za koju smatraju da
će im dati potrebne rezultate.

Kada se koristi ovaj metod ocene uspešnosti projekta za donošenje odluke o


prihvatanju ili odbacivanju određenih projekata, najpre treba odrediti „prihvatljivu
stopu“ koja će biti kriterijum za eliminaciju, a nakon toga odabrati onaj projekat koji
ispunjava taj uslov i ima najveću računovodstvenu stopu prinosa.

Prednost ove metode je u njenoj jednostavnosti i razumljivosti, ali nedostaci se


ogledaju u zanemarivanju vremenske vrednosti novca i u tome što se bazira na
računovodstveno iskazanom rezultatu, a ne na novčanim tokovima projekta.

Metod vremena povraćaja izvršenih ulaganja


Period povraćaja predstavlja broj godina za koji će se inicijalna investicija vratiti iz
neto priliva koji su ostvareni u ekonomskom veku projekta. Ukoliko u proračun
uključujemo prosečni neto novčani tok iz ekonomskog veka projekta, reč je o
prosečnom periodu povraćaja. Kada u obračun uključujemo ukupan neto novčani tok
iz ekonomskog veka projekta, reč je o stvarnom periodu povraćaja.

Period povraćaja utvrđuje se kumulativnim sabiranjem godišnjih neto priliva sve do


trenutka dok se ne dobije vrednost jednaka investiranoj. Broj godina za koji se to
postiže predstavlja period povraćaja. Prilikom donošenja odluke o prihvatanju ili
odbacivanju projekta primenom ovog metoda potrebno je utvrditi maksimalno
prihvatljiv rok u kome svaki projekat mora biti realizovan. Često se kao maksimalno
prihvatljiv rok uzima ekonomski vek projekta.

Ekonomski opravdani projekat je svaki onaj čiji je period povraćaja kraći od


utvrđenog maksimalnog prihvatljivog roka u kome svaki projekat mora biti
realizovan, a prednost se daje onim projektima koji ispunjavaju taj uslov i imaju

1
najkraći period povraćaja. Ovaj metod treba kombinovati sa metodima koji objektivno
izražavaju profitabilnost projekta.
Kapitalno ulaganje(vrednost investicije)
Vreme povraćaja = -----------------------------------------------------------
Očekivani neto novčani tok u godini

Neto novčani tok (cash flow) je razlika priliva i odliva gotovine u aktivnostima
preduzeća.Pri razlicitim neto gotovinskim troškovima po godinama obracun se
komplikuje nužnim kumuliranjem neto gotovinskih tokova po godinama, pa se na
osnovu ukupne vrednosti kapitalnog ulaganja utvrđuje nakon koje godine se može
ocekivati povraćaj ulozene sume kapitala. Prednosti ove metode su u jednostavnosti i
malom broju potrebnih podataka. Nedostaci su nemogućnost sagledavanja
rentabilnosti ulaganja, jer se samo meri brzina nadoknade ulozenog kapitala, i
zanemarivanje vremenske vrednosti novca, s obzirom da se daje ista vrednost
primanjima i izdavanjima gotovine u različitim periodima. Period povraćaja je grubo
merilo investicionog rizika koji je upravo srazmeran duzini vremena povraćaja. Ovo
posebno vazi za projekte u oblasti visokih tehnologija.

Metod neto sadašnje vrednosti u oceni efikasnosti


projekta
Neto sadašnje vrednosti predstavlja razliku sadašnje vrednosti neto gotovinskog toka
za vreme eksploatacije projekta i vrednosti kapitalnog ulaganja u projekat:

NSV = SV CF – Iu

Svođenje vrednosti neto gotovinkog toka na sadašnju vrednost potrebno je zbog


uporedivosti sa iznosom kapitalnog ulaganja u projekat. Neto sadašnja vrednosti
projekta = sadašnjoj vrednosti priliva gotovine po osnovu eksploatacije projekta –
kapitalno ulaganje (sadašnja vrednost odliva gotovine po osnovu kapitalnih izdataka u
projekat). Prema ovom kriterijumu, projekat je ekonomski prihvatljiv odnosno isplativ
za realizaciju ukoliko je njegova neto sadašnja vrednost veća ili jednaka nuli.

Interna stopa prinosa

Interna stopa prinosa izjednačava pozitivne i negativne efekte svedene na sadašnju


vrednost. Drugačije rečeno, to je ona stopa pod kojom bi se mogla zadužiti i plasirati
sredstva koja angažuje projekat, a da rezultat bude neutralan u ukupnom veku
projekta. Ovaj pokazatelj se tretira kao formalni kriterijum za ocenu rentabilnosti
projekta i predstavlja onu diskontnu stopu koja sadašnju vrednost projekta svodi na
nulu. Ona pokazuje maksimalno prihvatljivu cenu kapitala pod kojom se isplati ulaziti
u investiciju.

2
METOD RAČUNOVODSTVENE STOPE PRINOSA - PRIMER

U cilju proširenja kapaciteta koje je uslovljeno povećanom tražnjom, preduzeće „X“


kupuje mašinu čija je nabavna vrednost 1.000.000 din. Njeno uvođenje u proces
proizvodnje podrazumeva i dodatno ulaganje u obrtna sredstva (nabavku materijala i
sitnog alata) u iznosu od 80.000 din. Po isteku očekivanog veka trajanja mašine koji
iznosi 5 godina ulaganja u dodatna obrtna sredstva biće oslobođena u istoj vrednosti.
Rezidualna vrednost1 mašine posle isteka pete godine iznosiće 40.000 din.
Eksploatacijom nabavljene mašine očekuje se da u veku budu ostvareni godišnji
dobici pre amortizacije2 i poreza u iznosu od: 350.000 din, 400.000 din, 450.000 din,
500.000 din i 600.000 din. Za obračun amortizacije koristi se vremenski sistem
obračuna. Poreska stopa na dobit iznosi 10%. Na osnovu navedenih pretpostavki
obračun godišnje dobiti posle amortizacije i poreza može se prikazati na sledeći način:
5

 Dbt 1
t  350.000  400.000  450.000  500.000  600.000  2.300.000din
5

 Db t
2.300.000
Db  t 1
  460.000 din
vek trajanja mašine 5

Vrednost koja se amortizuje = nabavna vrednost _ rezidualna vrednost


(kapitalizovana vrednost) (početno ulaganje)

Vrednost koja se amortizuje = 1.000.000 - 40.000 = 960.000 din


(kapitalizovana vrednost)

kapitalizovana vrednost 960.000


godišnja amortizacija (Ti )    192.000 din
vek trajanja projekta (mašine) 5
Tabela. Dobit posle amortizacije i poreza preduzeća „X“
Red. Br. Elementi Simbol Vrednost u din.
1. Ukupna dobit 5 2.300.000
 Db
t 1
t

2. Prosečna dobit Db 460.000


3. Godišnja amortizacija Ti 192.000
4. Dobit pre poreza (2-3) Dbp 268.000
5. Porez po stopi od 10% Pp 26.800
6. Neto dobit Dbn 241.200

1
Rezidualna vrednost projekta je vrednost koja ostaje nakon prestanka funkcionisanja investicionog objekta
(projekta). Rezidualna vrednost je, u stvari, vrednost koja se može dobiti prodajom nakon isteka veka trajanja
projekta. predstavlja vrednost sredstva nakon isteka veka trajanja (upotrebe).
2
Amortizacija je trošak sredstva (mašine) koji je fiksnog karaktera i isplaćuje se iz prihoda godišnje u
jednakim iznosima u toku veka trajanja sredstva (mašine).

3
Obračun imenioca prosečne računovodstvene stope prinosa zahteva i poznavanje
prosečnog ulaganja u mašinu, kao i dodatnih obrtnih sredstava u veku njenog trajanja.
Prosečna vrednost ulaganja u mašinu dobija se kao aritmetička sredina početnog
ulaganja (nabavne vrednosti) i rezidualne vrednosti mašine,

1.000.000  40.000
Prosečno ulaganje u mašinu =  520.000 din
2

Metodologija obračuna prosečnih ulaganja u dodatna obrtna sredstva zavisi od


dinamike očekivanih potreba za istim. U konkretnom slučaju, polazna pretpostavka je
da su potrebe za dodatnim obrtnim sredstvima konstantne u veku trajanja mašine.
Zbog toga je prosečno ulaganje u dodatna obrtna sredstva jednako početnom ulaganju,

80.000  80.000
Prosečno ulaganje u dodatna obrtna sredstva =  80.000 din
2

Međutim, kada bi se očekivane potrebe za obrtnim sredstvima smanjivale tokom veka


trajanja mašine, prosečno ulaganje u dodatna obrtna sredstva dobilo bi se kao
aritmetički prosek ulaganja po ovom osnovu u prvoj i poslednjoj godini eksploatacije
mašine. Ako se očekuje da potrebe za obrtnim sredstvima variraju iz godine u godinu,
prosečno ulaganje u obrtna sredstva bilo bi jednako količniku zbira ulaganja po
godinama i broja godina eksploatacije projekta.

Prosečno ulaganje u projekat iznosi 600.000 din a dobijeno je kao zbir prosečnog
ulaganja u mašinu (520.000 din) i prosečnog ulaganja u dodatna obrtna sredstva
(80.000 din). S obzirom da preovladava shvatanje da računovodstvenu stopu prinosa
najbolje reprezentuje odnos prosečne godišnje dobiti posle oporezivanja (neto dobiti) i
prosečnog ulaganja u projekat, sledi

Db n 241.200
Prosečna stopa prinosa =   100  40,02%
I 600.000

Primena metoda računovodstvene stope prinosa u investicionom odlučivanju znači


rangiranje projekata prema visini proračunatih stopa i preferiranje onih sa višim
stopama.

Drugi primer

Preduzeće “LAK KORAK” se bavi proizvodnjom obuće. Zbog povećane tražnje za


dečjom obućom planira proširenje kapaciteta i namerava da uvede novu proizvodnu
liniju sa savremenijim mašinama. Ukupna vrednost ulaganja u novu liniju iznosi
20.000.000 dinara. Nova proizvodna linija zahtevaće i dodatno ulaganje u obrtna
sredstva u iznosu od 6.000.000 dinara. Vek korisne upotrebe nove opreme je 5 godina
i po isteku veka upotrebe dodatna obrtna sredstva će biti oslobođena u istoj vrednosti.
Rezidualna vrednost opreme iz proizvodne linije nakon isteka veka korišćenja
iznosiće 1.000.000 dinara. Očekuje se da aktiviranjem nove proizvodne linije u veku

4
njenog korišćenja budu ostvareni godišnji dobici pre amortizacije i poreza od
5.000.000 din. Za obračun amortizacije koristi se vremenski sistem obračuna. Poreska
stopa iznosi 10%.

Vrednost koja se amortizuje = nabavna vrednost - rezidualna vrednost


(kapitalizovana vrednost) (početno ulaganje)

Vrednost koja se amortizuje = 20.000.000 - 1.000.000 = 19.000.000 din


(kapitalizovana vrednost)

Obračun imenioca prosečne računovodstvene stope prinosa zahteva i poznavanje


prosečnog ulaganja u mašinu, kao i dodatnih obrtnih sredstava u veku njenog trajanja.
Prosečna vrednost ulaganja u mašinu dobija se kao aritmetička sredina početnog
ulaganja (nabavne vrednosti) i rezidualne vrednosti mašine,

Tabela. Dobit posle amortizacije i poreza preduzeća “LAK KORAK”


Red. Br. Elementi Simbol Vrednost u din.
1. Ukupna dobit 5 25.000.000
 Db
t 1
t

2. Prosečna dobit Db 5.000.000


3. Godišnja amortizacija Ti 3.800.000
4. Dobit pre poreza (1-3) Dbp 1.200.000
5. Porez po stopi od 10% Pp 120.000
6. Neto dobit Dbn 1.080.000

Metodologija obračuna prosečnih ulaganja u dodatna obrtna sredstva zavisi od


dinamike očekivanih potreba za istim. U konkretnom slučaju, polazna pretpostavka je
da su potrebe za dodatnim obrtnim sredstvima konstantne u veku trajanja mašine.
Zbog toga je prosečno ulaganje u dodatna obrtna sredstva jednako početnom ulaganju.

Prosečno ulaganje u projekat iznosi 16.500.000 din a dobijeno je kao zbir prosečnog
ulaganja u mašinu (10.500.000 din) i prosečnog ulaganja u dodatna obrtna sredstva
(6.000.000 din). S obzirom da preovladava shvatanje da računovodstvenu stopu
prinosa najbolje reprezentuje odnos prosečne godišnje dobiti posle oporezivanja (neto
dobiti) i prosečnog ulaganja u projekat, sledi:

5
Primena metoda računovodstvene stope prinosa u investicionom odlučivanju znači
rangiranje projekata prema visini proračunatih stopa i preferiranje onih sa višim
stopama. S obzirom na to da je prosečna stopa prinosa koja se ostvaruje kod
konkretne investicije niska, vrlo je verovatno da će se prihvatiti neka druga
investiciona alternativa koja donosi veću stopu prinosa.

6
METOD VREMENA (PERIODA) POVRAĆAJA IZVRŠENIH
ULAGANJA U PROJEKAT - PRIMERI

PRIMER 1 – SITUACIJA KADA JE NETO NOVČANI TOK (TOK


GOTOVINE) PO GODINAMA EKSPLOATACIJE PROJEKTA ISTI

Za realizaciju projekta uvođenja novog proizvoda u proizvodni asortiman preduzeća „A”


potrebno je uložiti 120.000.000 din. Predviđa se da se svake godine od prodaje tog novog
proizvoda može očekivani neto novčani tok (godišnji) od 30.000.000 din.

Vreme povraćaja ulaganja u ovaj projekat je: 120 mil./30 mil. = 4 godine

što znači da će posle 4 godine preduzeće uspeti da „vrati” uloženi novac u projekat

PRIMER 2 – SITUACIJA KADA JE NETO NOVČANI TOK (TOK


GOTOVINE) PO GODINAMA EKSPLOATACIJE PROJEKTA RAZLIČIT

Preduzeće „Y” planira da kupi novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Treba da
izvrši izbor između dve varijante: a) ulaganje iznosi 18.000.000 din. b) ulaganje iznosi
19.000.000 din. Prilivi gotovine po osnovu korišćenja tog novog postrojenja su različiti po
godinama njegove eksploatacije i prikazani su u tabeli.

Godin Očekivani neto gotovinski tok Kumulirani cash flow po


a (cash flow) godinama
1. 2.000.000 2.000.000
2. 3.000.000 5.000.000
3. 5.000.000 10.000.000
4. 6.000.000 16.000.000
5. 2.000.000 18.000.000
6. 3.000.000 21.000.000

U tabeli je prikazan i kumuliran neto gotovinski tok, s obzirom da je on različit po godinama


ekploatacije projekta.

a) Varijanta početnog ulaganja od 18.000.000 din. ima vreme povraćaja od 5 godina, što znači
da se nakon završene pete godine može očekivati povraćaj izvršenog ulaganja.

b) Varijanta početnog ulaganja od 19.000.000 din. ima vreme povraćaja nešto preko 5 godina.
Tačan proračun vremena podrazumeva utvrđivanje procentualnog učešća razlike ukupnog
potrebnog ulaganja u projekat i vrednosti isplaćene sa navršenom 5. godinom (19.000.000-
18.000.000=1.000.000) u očekivanom neto gotovinskom toku u 6-toj godini (3.000.000), što
predstavlja 1/3, odnosno 1/3 te šeste godine - 4 meseca. Vreme povraćaja je, dakle, 5 godina i
4 meseca. Odnosno, vreme obračna računa se na sledeći način:

7
(365/3,000.000)*1,000.000=121,67 što je 4 meseca (121,67/30=4,056) i 2 dana
(0,056*30=1,6 približno 2 dana).

PRIMER 3 – SITUACIJA KADA JE VREDNOST ULAGANJA U DVA


PROJEKTA ISTA ALI JE DINAMIKA NETO NOVČANOG TOKA (TOKA
GOTOVINE) PO GODINAMA EKSPLOATACIJE PROJEKTA RAZLIČITA

Menadžment preduzeća „Z” treba da odluči, prema metodu vremena povraćaja, u koju
alternativu – „A” ili „B” da uloži 10.000 din. Navedene alternative imaju isti ekonomski vek
– 5 godina. Tokom veka daju istu sumu neto novčanih tokova (15.000 din). Alternativa „A”
ima različit neto novčani tok po godinama ekploatacije projekta dok alternativa „B” ima
anuitetni novčani tok za period od 5 godina.
Vreme povraćaja alternative „A” utvrđuje se saldiranjem odnosa neto novčanih tokova i
investicionih ulaganja.
Vreme povraćaja alternative “B” utvrđuje se podelom početnog ulaganja (10.000 din) sa
godišnjim neto novčanim tokom (3.000 din)

Godina Očekivani neto Kumulirani cash flow po Očekivani neto Kumulirani cash flow
novčani tok godinama novčani tok po godinama
Alternative “A” Alternative „A” Alternative “B” Alternative „B”
0 (10.000) (10.000) (10.000) (10.000)
1 1.000 1.000 3.000 3.000
2 2.000 3.000 3.000 6.000
3 3.000 6.000 3.000 9.000
4 4.000 10.000 3.000 12.000
5 5.000 15.000 3.000 15.000

Stvarno
vreme 4 godine 3 godine 4 meseca
povraćaj
a

Imajući u vidu obračunato vreme povraćaja navedenih alternativa, za ulaganje će prednost


imati alternativa „B” čije je vreme povraćaja kraće. Isto je kraće i od ekonomskog veka koji
iznosi 5 godina.

PRIMER 4.

Projekat „A” zahteva ulaganje od 120 mil. i vreme eksploatacije 6 godina, a projekat „B”
ulaganje od 80 mil. i vreme eksploatacije 4 godine. Očekivani neto gotovinski tok i za
projekat A i za projekat „B” iznosi 40 mil.
Vreme povraćaja za projekat „A” je 3 godine (120 mil / 40 mil), a za „B” 2 godine
(80 mil / 40 mil).
Prema ovom kriterijumu prednost bi se dala projektu ”B” sa kraćim vremenom povraćaja.
Donosilac odluke treba da uzme u obzir ukupne efekte projekta (za „A” je to 240 mil., a za

8
„B” 160 mil.). Dakle, zanemario bi se efekat od 80 mil. koji bi se kao veći prinos ostvario do
kraja veka eksloatacije projekata.

9
VREMENSKA VREDNOST NOVCA - PRIMERI

Račun složenog interesa

1 novčana jedinica danas = (1+k1) novčanih jedinica kroz godinu dana

1 novčana jedinica danas = (1+k1)(1+k2)novčanih jedinica kroz dve godine

1 novčana jedinica danas = (1+k1)(1+k2).....(1+kn) novčanih jedinica kroz n godina.

BVn = SV (1+k)n ili SV x II finansijske tablice

U tabeli je prikazana metodologija obračuna buduće vrednosti sadašnjeg ulaganja od 1.000


dinara.

Godina Sadašnja vrednost (SV) (1 + k) Buduća vrednost (BV)


(1) (2) (3) (4) =(2) x (3)
1 1.000 1,08 1.080
2 1.080 1,08 1.166,4
3 1.166,4 1,08 1.259,7

Račun sadašnje vrednosti


1
1  k1
novčana jedinica danas = 1 novčana jedinica kroz godinu dana

1
( 1  k 1 )( 1  k 2 )
novčana jedinica danas = 1 novčana jedinica kroz dve godine

SVn = BVn x DF ili BV x II finansijske tablice II dn

Diskontni faktor (DF) se utvrđuje pomoću relacije:


1
DF=
1  d  t ,
gde d označava diskontu stopu, a t broj vremenskih perioda. Diskontni faktor predstavlja
sadašnju vrednost (na primer, priliva i odliva novca) od 1 novčane jedinice (1 din.). Njegova
vrednost se može uzeti i kao već izračunata vrednost iz II finansijske tablice.

Na primer, ako je d=8% tj.0,08; a t =5 godina, sledi DF=0,68058. Znači da je u sadašnjem


trenutku potrebno uložiti 0,68058 dinara da bi se uz godišnju kamatnu stopu od 8% na kraju
pete godine dobila vrednost od 1 dinara.

10
METOD NETO SADAŠNJE VREDNOSTI - PRIMER

Preduzeće „X” treba da donese odluku o opravdanosti realizacije projekta izgradnje gasne
stanice koristeći kriterijum neto sadašnje vrednosti. U projekat treba uložiti 72.000 din. tokom
perioda od 3 godine. U ekonomskom veku projekta od 7 godina projekat će dati 415.000 din.
neto priliva gotovine. Njihova dinamika data je u tabeli. Prosečna cena kapitala za novo
ulaganje je 10% (diskontni faktor je 10%).

Izračunavanje neto sadašnje vrednosti projekta sa vekom od 10 godina i d=10%:


Godina Neto novčani tok Diskontni faktor (d=10%) Sadašnja vrednost
(cash flow - CF) po Fin. tablica II (SV) po godinama
godinama
1 2 3 4=2x3
0 (15.000) 1,00000 -15.000
1 (25.000) 0,90909 -22.727
2 (32.000) 0,82645 -26.446
3 45.000 0,75131 33.809
4 50.000 0,68301 34.151
5 50.000 0,62092 31.046
6 50.000 0,56447 28.224
7 50.000 0,51316 25.658
8 50.000 0,46651 23.326
9 50.000 0,42410 21.205
10 70.000 0,38554 26.988
 Sadašnja vrednost priliva gotovine projekta (SV CF) 160.232
- Kapitalno ulaganje-izdatak (Iu) 72.000
= Neto sadašnja vrednost projekta (NSV projekta) 88.232

NSV = SV CF - Iu

Projekat ostvaruje pozitivan iznos neto sadašnje vrednosti od 88.232 pa je kao takav
opravdan za realizaciju.

11
METOD INTERNE STOPE PRINOSA - PRIMER

Ako je neto cash flow jednog projekta po godinama isti i iznosi 4.000.000 din., a vrednost
kapitalnog ulaganja 12.000.000, onda se ulaganja mogu vratiti za 3 godine. Period projekcije
iznosi 6 godina. Zbog toga što se radi o ujednačenim cash flow vrednostima po godinama
uzima se vrednost iz IV tablica za period od 6 godina, koja je najbliža vrednosti vremena
povraćaja od 3 godine: 3,0205 za stopu od 24% i 2,951 za stopu od 25%. Sadašnja vrednost
neto cash flow dobija se:

4.000.000 x IV 24%6 =4.000.000 x 3,020=12.080.000 din. i

4.000.000 x IV 25%6 =4.000.000 x 2,951=11.804.000 din.

Pošto je pri stopi od 24% razlika do iznosa kapitalnog ulaganja od 12.000.000 manja
(80.000=12.080.000-12.000.000) od vrednosti pri stopi od 25% (196.000=12.000.000-
11.804.000), sledi da je ISP nešto veća od 24%, a manja od 25%. Precizno se deo ISP
preračunava: 80.000/(80.000+196.000)=0,29, pa je ISP = 24,29%. Svaki projekat kod koga je
ISP od 24,29% veća od vrednosti investicionog kriterijuma može se smatrati rentabilnim i
prihvatljivim za realizaciju.

12

You might also like