Professional Documents
Culture Documents
Viskoznost Rastopa PDF
Viskoznost Rastopa PDF
Uvod
Skoro svi termoplastični polimeri i mnogi od termoočvršćavajućih
polimera moraju da budu podvrgnuti tečenju u rastopljenom stanju za vreme
prerade i izrade proizvoda. To znači da sve važnije operacije prerade kao što su
ekstruzija, kalandriranje i td. uključuju proticanje rastopljenog, ili polimera u
tečno-viskoznom stanju. Strogo govoreći, izraz proticanje ˝rastopa˝ bi trebalo da
se primeni samo na semikristalne polimere kod kojih dolazi do topljenja u
određenom opsegu temperature oko temperature topljenja. Međutim, kako
neumreženi amorfni polimeri iznad svoje temperature ostakljivanja omekšavaju i
teku slično kao i rastopljeni semikristalni polimeri, uobičajeno je da se govori o
proticanju rastopa i viskoznosti rastopa svih polimernih materijala u oblasti
temperatura u kojoj se oni ponašaju kao viskoelastične tečnosti, a ne kao čvrsta
tela.
Viskoznost rastopa je neophodan parametar materijala čije poznavanje je
od suštinske važnosti za proizvođača polimera. Od veoma je velikog praktičnog
značaja poznavanje zavisnosti viskoznosti rastopa od takvih promenljivih kao
što su temperatura, pritisak, brzina proticanja i molarna masa i raspodela
molarnih masa polimera i njegova struktura.
•
Slika 1. Eksperimentalno dobijena zavisnost τ od γ za polieten. Prava linija je
povučena u skladu sa jednačinom 1
τ ⎡ ∂ lnη ⎤
ΔEvis = R⎢ ⎥ (5)
⎣ ∂ (1/ T ) ⎦τ
γ
•
⎡ ∂ lnη ⎤
ΔEvis = R⎢ ⎥ (6)
⎣ ∂ (1/ T ) ⎦ γ•
5
Metode merenja
Razvijene su brojne metode za određivanje viskoznosti rastopa polimera.
Mnoge od njih predstavljaju adaptirane tehnike korišćene za druge tečnosti. Dve
najčešće korišćene metode su kapilarna reometrija i rotaciona viskozimetrija.
Principi rada rotacione viskozimetrije su isti kao kod koncentrovanih rastvora pa
o njoj neće biti govora.
Kapilarna reometrija
U kapilarnom reometru rastop polimera se pod dejstvom pritiska, p,
potiskuje kroz kapilaru poluprečnika R i dužine L (slika 5). Pri tome dolazi do
smicanja između koaksijalnih cilindričnih slojeva. Napon smicanja je određen
jednakošću sile pritiska koja deluje na radijalnom preseku posmatrane kapilare
(pπr2) i sile koja se opire smicanju po cilindričnoj koaksijalnoj površini (τ2πrL):
τ = pr/2L (7)
gde je r rastojanje posmatranog preseka od ose kapilare.
Napon smicanja je u osi kapilare jednak nuli i raste linearno ka zidovima
kapilare, nezavisno od reološkog ponašanja tečnosti.
Suprotno ovome, raspodela brzina smicanja zavisi od reološkog ponašanja
tečnosti:
•
γ = pr/2ηL (8)
Kod njutnovskih tečnosti brzina smicanja raste linearno od ose ka
zidovima kapilare. Kako za ovaj slučaj važi Hagen – Poazejev (Hagen-
Poiseeuille) zakon, to je zapreminska brzina proticanja, Q, kroz kapilaru
jednaka:
Q = pπR4/8ηL (9)
odakle je
2ηL = pπR4/4Q (10)
τ = pR/2L (13)
• 3n + 1 4Q
γ= (14)
4n π R 3
Ponašanje ekstrudata
Pri kapilarno ekstruzionom načinu određivanja viskoznosti rastopa, može
se uočiti nekoliko fenomena vezanih za ekstrudat, koji su više vezani za
elastičnost rastopa polimera nego za viskoznost rastopa ali su od veoma velike
važnosti za komercijalne procesne karakteristike različitih polimera. Prvi od
ovih fenomena je tendencija ekstrudata da bubri, odnosno povećava svoj prečnik
odmah po isticanju iz kapilare. Ovo ponašanje se naziva Barusov efekat ili
bubrenje i stepen do koga polimer pokazuje ovaj efekat može biti od znatne
praktične važnosti u takvim operacijama prerade kao što su formiranje boca
duvanjem. Barusov efekat kod polimera velike molarne mase potiče prvenstveno
od povratnih elastičnih deformacija rastopa polimera na ulazu u kapilaru, koje se
delimično smanjuju usled relaksacije za vreme proticanja kroz kapilaru ali koje
prouzrokuju bubrenje ekstrudata (naročito kod kratkih kapilara) na izlazu iz
7
kapilare kada prestane restriktivno dejstvo zidova kapilare; otuda se ovaj efekat
naziva i elastična memorija. Bubrenju ekstrudata doprinosi, doduše u manjoj
meri (izuzev u slučaju dugačkih kapilara, tj. velikog odnosa dužina/prečnik
kapilare), i relaksacija ″normalnih″ napona koji se stvaraju pri ravnotežnom
proticanju kroz kapilaru i pri preraspodeli brzina u tečnosti koja ističe iz
kapilare. Tako, moguće je povezati (ne na jedinstven način) bubrenje ekstrudata
sa elastičnošću rastopa, tj. sa modulom smicanja i sa njegovom zavisnošću od
temperature, brzine smicanja i svojstvima molekula.
Drugi važan fenomen, koji je najviše izučavan kod polietena, tiče se
izgleda ekstrudata. Pri malim brzinama smicanja ekstrudat ima glatku površinu.
Međutim, sa progresivnim povećanjem brzine smicanja površina postaje sve
rapavija dok pri dovoljno velikoj brzini smicanja ne dođe do katastrofičnog
″loma rastopa″ (melt fracture), koji može biti u obliku stvaranja spirala, nabora
ili totalnog prekida površinske strukture. U nekim slučajevima (na pr. linearni
polieten) lom rastopa je praćen diskontinuitetom proticanja u nekim oblastima
brzine smicanja ili napona smicanja, a pri još većim brzinama smicanja gube se i
lom ekstrudata i diskontinuitet proticanja. Na slici 6 su prikazani uzorci
ekstrudata koji ilustruju tipično ponašanje polietena. Predloženo je nekoliko
mehanizama kojima bi se objasnio lom ekstrudata i uglavnom je usvojeno
mišljenje da je u pitanju više od jednog mehanizma. Fotografskom tehnikom je
nepobitno pokazano da se lom ili prekid elastično deformisanog toka polimera
dešava na ulazu u kapilaru pri nekom kritičnom naponu smicanja kada se
polimer potiskuje iz rezervoara velikog prečnika u samu kapilaru; ovaj prelom
polimernog toka je povezan sa izgledom ekstrudata mada se ovaj izgled može
promeniti promenom odnosa dužine i prečnika kapilare. Drugi elastični
mehanizam koji dovodi do distorzije ekstrudata, ili njegovog loma, je to što se
na zidovima kapilare naizmenično dešava lepljenje i proklizavanje slojeva
polimera.
Slika 6. Izgled ekstrudata polietena niske gustine koji sadrži čađ kao punilac
(temperatura = 190 °C)