UNIVERZITET U BIHAĆU

BIOTEHNIČKI FAKULTET BIHAĆ

Odsjek: Šumarski – Master studij
Predmet: „Gospodarenje i zaštita šumskih tala“

GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG RASTINJA I

TROFIČNOST TLA
-Seminarski rad-

Nastavnik: Student:
Doc.dr.sc. Mirsad Ičanović Almina Mešić, bachelor

Bihać, 2019
 SADRŽAJ:

1.UVOD……………………………………………………………………………………………1
2.FUNKCIJE TLA ........................................................................................................................... 2
3.SASTAV TLA............................................................................................................................... 2
3.1.Mineraloški sastav tla ............................................................................................................. 5
3.2.Organska materija tla .............................................................................................................. 6
4.HRANJIVI ELEMENTI ............................................................................................................... 6
5.GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG DRVEĆA .................................................. 7
5.1.Hemizam opalog lišća i iglica ................................................................................................ 7
5.2.Hemizam šumske prostirke .................................................................................................. 12
5.3.Energija nakupljanja bioelemenata ....................................................................................... 15
6.ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 19
7.LITERATURA ............................................................................................................................ 20
1.UVOD
Tlo je biološki aktivan rastresiti sloj površinskog dijela litosfere sastavljen od krute, tečne i
plinovite faze, obilježen specifičnim morfološkim, hemijski, fizičkim i biloškim značajkama. Prije
svega ono je nositelj brojnih funkcija neophodnih za život na Zemlji; osigurava hranu, biomasu,
sirovine, staništa i rezerve gena te skladišti, filtrira i izmjenjuje hranjive materije , vodu i ugljik.
Prethodno navedene stavke zahtijevaju održivo gospodarenje zemljišnjim resursima i djelotvornu
zaštitu tla.
Esencijalni je medij o kojem ovisi biološka raznolikost (stanište mnoštvu organizama je u samom
tlu) i općenito održivost ekosustava. Ono je izuzetno važno u ublažavanju klimatskih promjena, jer
uz oceane i karbonatne stijene, tlo sadrži najveće globalne zalihe ugljika (dva puta više nego
atmosfera i tri puta više nego ukupna vegetacija na Zemlji). Kao izrazito složen medij podložan je
procesima degredacije i prijetnjama koje u kratkom razdoblju mogu oziljno ugroziti i onesposobiti
njegove funkcije. Posljedice se očituju kroz dezertifikaciju, smanjenje plodnosti tla, biološke
raznolikosti, kakvoće zraka i vode te klimatske promjene.
Tlo se stvara i razvija pod uticajem unutrašnjih i vanjskih sila litosfere, atmosfere, hidrosfere i
biosfere od razdrobljena i hemijski promijenjena kamenja i od ostataka biljaka i životinja.
Prema svim anevedenim obilježjima tlo je živi organizam koji nastaje, mijenja se i razvija.
Procesima geneze tla (pedogeneze) i evolucije tlo se razvija iz incijalnih stadija u mlade i razvijene
stadije, ostavljajući vidljive znake u obliku slojeva u profilu tla, koje nazivamo genetskim
horizontima.
Cilj seminarskog rada je opisati geohemijsko djelovanje kako šumskih sastojina, tako i svih
dijelova stabla, te međusobnu interakciju tla i drveća, stavljajući akcenat na biološku ulogu
šumskih sastojina .

1
2.FUNKCIJE TLA
Tlo ima više važnih i različitih funkcija značajnih za društveni i ekonomski razvoj čovječanstva i
koje su izravno povezane s ljudskim aktivnostima. Najčešće se definiraju kao tehničke, industrijske
i društveno-ekonomske funkcije tla. Osnovne funkcije zemljišta su:
• Produktivne - zemljište podržava velik broj sustava koji omogućuju život na Zemlji preko
primarne organske produkcije (biomase) koja je izvor hrane za ljude i životinje, izvor vlakana,
goriva, drva i drugih biotičkih materijala za ljudsku upotrebu, bilo izravno ili posredno kroz
uzgoj životinja, uključujući morsku i slatkovodnu akvakulturu;
• Biološki okoliš - zemljište je temelj biološke raznolikosti jer osigurava staništima genske
rezerve za biljke, životinje i mikroorganizme, iznad i ispod zemlje;
• Regulacija klime - zemljište i njegovo korištenje su izvor i filter za stakleničke plinove te
tako sudjeluje u regulaciji globalne energetske bilance kroz procese apsorpcije i transformacije
sunčeve radijacije i globalni hidrološki ciklus;
• Hidrološke - zemljište regulira zadržavanje i protok površinskih i podzemnih voda, te utječe
na njihovu kvalitetu;
• Skladištenje - zemljište je skladište sirovina i minerala za ljudsku uporabu;
• Kontrola otpada i onečišćenja - zemljište adsorbira, filtrira, puferira i transformira mnoge
opasne spojeve;
• Životni prostor - zemljište pruža fizičku osnovu za ljudska naselja, poljoprivredu, industriju,
transport, sport, rekreaciju itd.;
• Povijesnu baštinu - zemljište čuva i štiti dokaze o kulturnoj povijesti čovječanstva; ono je i
izvor informacija o prošlim klimatskim uvjetima i prošlom korištenju zemljišta.

3.SASTAV TLA
Tlo je polifazni sustav građen iz čvrste, tekuće, plinovite i žive faze. Neprestano se mijenja u
prirodnim ciklusima (npr. kisika, vode, minerala, hranjivih tvari i dr.) održavajući povoljnu
strukturu i oslobađajući hranjive elemente neophodne za život u i na tlu. Elementarni sastav
Zemljine kore čini više od 2.000 različitih minerala (litosfera od grčki lithos = stijena; sphaira =
sfera) izgrađenih od 90 kemijskih elemenata od kojih su 81 stabilni nuklidi, pri čemu njih 8 gradi
više od 98 % litosfere. Kako je ekosustav po definiciji skup biotskih i abiotskih elemenata i procesa
koji imaju utjecaja na ponašanje i cjelokupan život u definiranom prirodnom okruženju, onda je
agrosustav ograničen na poljoprivredni prostor, a u širem smislu agrosfera (mega agroekosustav)
kao dio biosfere u tijesnoj je vezi s litosferom i procesima koji formiraju tlo i određuju njegova
svojstva kao supstrata biljne ishrane.

2
Tablica 1. Prosječan elementarni sastav litosfere, hidrosfere i troposfere

LITOSFERA
ELEMENT
masa % volumen% HIDROSFERA TROPOSFERA
vol% vol%
Kisik(O) 46,10 94,04 33,0 21,0
Silicij(Si) 28,20 0,88
Aluminij(Al) 8,23 0,48
Željezo(Fe) 5,63 0,49
Kalcij(Ca) 4,15 1,18
Natrij(Na) 2,36 1,11
Magnezij(Mg) 2,33 0,33
Kalij(K) 2,09 1,42
Dušik(N) 78,0
Vodik(H) 66,0
Ostalo 0,91 0,07 1,0

Omjer pojedinih frakcija mehaničkih elemenata (čestica tla) unutar je granica u kojima tlo
predstavlja povoljan supstrat biljne ishrane. Čvrsta faza tla je sastavljena iz mineralnog i organskog
dijela podjednake je važnosti s gledišta bilinogojstva. Taj gornji, rastresiti dio Zemljine kore, koji
je nastao trošenjem litosfere pod utjecajem klimatskih čimbenika i djelovanjem živih organizama,
transformiran je u prirodno biljno stanište, supstrat iz koga biljke korijenovim sustavom usvajaju
sve neophodne mineralne tvari za svoj rast i razvitak.
Sastav oraničnog sloja u kojem se nalazi najveći dio korijenovog sustava biljaka u povoljnom
stanju vlažnosti približno je slijedeći:
1) Čvrsta faza - 50 % zapremine
a) Neorganski dio - 95 % mase:
80 % primarni minerali
20 % sekundarni minerali
b) Organski dio - 5 % mase: pretežito koloidi
2) Tekuća faza - 25 % zapremine:
Vodena otopina soli i plinova (100 - 1.000 ppm ili 0,01 – 0,1 %)
3) Plinovita faza - 25 % zapremine:
a) O2 20,0 % (21,0 %)
b) N2 78,6 % (78,03 %)

3
c) Ar 0,9 % (0,94 %)
d) CO2 0,5 (0,03 %)
(u zagradama je sastav atmosfere)
4) Živa faza (edaphon) - ukupno oko 5 t ha-1:
a) Bakterije i aktinomicete (40 %),
b) Gljive (40 %), makrofauna (5 %),
c) Mikro i mezofauna (3 %) i
d) Crvi (12 %).
Čvrsta faza tla sastavljena je iz primarnih i sekundarnih minerala, oksida silicija, seskvioksida te
drugih kemijskih supstanci i organske tvari. Smatra se da je optimalan sastav čvrste faze tla 93 %
minerala i 7 % organskih tvari (85 % humus, 10 % korijenje i 5 % edafon). Iz mineralnog i
organskog dijela zemljišta biljka crpi materije za ishranu. U sastav zemljišta ulaze svi poznati
elementi (10-15 elemenata najzastupljeniji).
Elementarni sastav zavisi od:
 vrste zemljišta (različit sastava stena od kojih je zemljište nastalo)
 zemljišnog horizonta (starost zemljišta).

Slika 1. Sastav tla

http://www.zelenavizija.com/Zemljiste.html

4
3.1.Mineraloški sastav tla
Minerali su prirodna tijela, sastavljena od jednog ili više elemenata, imaju stalan hemijski sastav i
određena fizička svojstva. Minerali su homogena tijela, za razliku od stijena.
Minerali mogu nastati:
1.kristalizacijom magme,
2.sublimacijom gasova i para,
3.taloženjem iz vrelih ili hladnih rastvora,
4.metamorfnim putem,
5.hemijskim raspadanjem primarnih minerala.
Minerali nastali kristalizacijom magme nazivaju se primarni minerali.
Hemijskim raspadanjem primarnih minerala stvaraju se sekundarni minerali.

grupe ILITA

grupe
VERMIKULITA
Minerali
gline grupe
MONTOMORIJONITA

grupe
KAOLINITA
Primarni
minerali OKSIDI Si, Al i
Minerali Olsidi i Fe
Sekundarni
hidroksidi HIDROKSIDI
minerali
Si, Al i Fe

kalcit

Soli dolomit
alkalnih i
zemnoalkal
nih metala sulfati Ca

soli Na i Ka

Slika 2. Raspored minerala u tlu

5
3.2.Organska materija tla
Učešće organske materije u građi zemljišta je različitog postotka ovisno o vrsti zemljišta. Organski
dio čini kompleks složenih organskih materija, koje se ugrubo mogu podijeliti u dvije grupe:
humificirane i nehumicirane organske materije.
Nehumicirane organske materije su izumrli nerazloženi ili polurazloženi ostaci biljaka, faune
zemljišta i mikroorganizmi zemljišta.
Humificirane materije predstavljaju organske materije specifične prirode. Prema Tjurinu humusne
materije u zemljištu mogu se naći u obliku humusnih kiselina,u obliku humata Ca, Mg, K, N i dr.
Organska materija pospešuje porast biljaka preko njenog delovanja na fizička, hemijska i biološka
svojstva zemljišta, stoga ono ima nekoliko funkcija:
1) snabdevanje hranivima - služi kao izvor hraniva za biljke
2) povećanje biogenosti zemljišta - uslovljava opstanak i aktivnost mikroflore i mikrofaune
3) poboljšanje fizičko-hemijskih svojstava zemljišta - obezbeđuje dobru zemljišnu strukturu preko
poboljšanja njenih strukturnih agregata, aeracije, zadržavanja vlage
Glavni procesi koji dovode do stvaranja organske materije u tlu su mehaničko usitnjavanje mezo i
makrofaunom tla, mineralizacija i humifikacija. Tijekom mineralizacije oslobađa se energija što
omogućava kruženje elemenata i stalni dotok ugljičnog dioksida u tlo. Kao produkt humifikacije
nastaje humus, glavna tvar u tlu zadužena za kvalitetan rast i razvoj biljnog svijeta.
Sadržaj organske materije može da varira u tlu, te se konstantno smanjuje i povećava, a to ovisi o
načinu gospodaranja i korištenju tla. Površine koje nisu često ili nikako izložene antropogenim
utjecajima, sadrže visok i stabilan udio organske materije.
Organska tvar sadrži prosječno 50 - 54 % ugljika, 4 - 6 % dušika, dok su ostali elementi manje
zastupljeni, ali time ne manje bitni. Postotak kisika u organskoj tvari je 32 - 38 %, vodika oko 4 %,
fosfora i sumpora 0,4 - 0,6 %.

4.HRANJIVI ELEMENTI
Hranjive elemente(biogeni ili esencijalni elementi) čini tek 17 hemijskih elemenata bez kojih biljke
ne mogu opstati, dok one ipak usvajaju znatno veći broj hemijskih elemenata. Budući da biljke ne
zahtijevaju jednake količine hranjivih elemenata, uobičajeno je da se dalje dijele na:
 makrolementi (C=ugljik, O=kisik, H=vodik, N=dušik, P=fosfor, K=kalij, S=sumpor,
Ca=kalcij, Mg=magnezij i Fe=željezo),
 mikrolementi (B=bor, Mn=mangan, Zn=cink, Cu=bakar, Mo=molibden, Cl=klor i
Ni=nikal),
 korisni elementi (Co=kobalt, Na=natrij, Si=silicij, Al=aluminij, Se=selen, V=vanadij,
Ti=titan, La=lantan, Ce=cer) i
 toksični elementi (Cr=krom, Cd=kadmij, U=uran, Hg=živa, Pb=olovo, As=arsen i dr.)

6
5.GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG DRVEĆA
Geohemija je naučna disciplina koja je izrasla iz prirodnih nauka poput geografije, geobotanike,
pedologije, a svoj akcenat stavlja na kretanje hemijskim elemenata hidrosfere, atmosfere, pedosfere
i litosfere. Na osnovu spomenutih kretanja elemenata dolazimo do značajnih spoznaja međusobnog
uticaja atmosfere i rastinja, tla i rastinja i odnosima drugih dijelova ekosistema.
Daljnji nastavak seminarskog rada ide u pravcu istraživanja geohemijske uloge šumske vegetacije
i drveća na evoluciju tla, njegove trofičnosti i stanje šumske sastojine. Treba naglasiti da je malo
gdje pravilno shvaćen uticaj vegetacije, šumske sastojine i klime na nastanak tla i tvorbu
geohemijskog ekosistema. Valjane dokaze o tome nalazimo u predavanjima Šandora (1914.):“
Geologijsku, petrografsku i čisto hemijsku klasifikaciju tla moramo napustiti jer su jednostrane i
nepouzdane, te nam o postanku tla malo šta kažu. Našlo se naime, da dobro opisana vrsta tla mogu
postati iz različitog kamenja (npr.černozem na granitu, praporu, vulkanskoj lavi i morenskoj glini),
a s druge strane jedna te ista vrsta kamenja uz razne prilike klime i vegetacije daje sasvim različita
tla (npr.podzol na granitu crne šume i laterit na granitu u tropima.)“.
Možemo zaključiti da veći uticaj ima klima i biljni sastav na formiranje tla od samog materijala od
kojeg ono nastaje.
Prema Perelmanu (1966.) i Duchauforu (1970.) u savremenim uvjetima se mogu istaknuti sljedeće
glavne geohemijske uloge šumskog rastinja:
 Sposobnost stvaranja šumske mikroklime. Šuma zaštićuje organsku komponentu tla i
regulira količinski i strukturno (frakcijski) sastav humusa.
 Sposobnost djelovanja korijenovog sistema. Raspoređen u različitim dubinama tla,
korijenov sistem utječe na kretanje vode u tlu, kao i na intenzitet raspadanja i rastvaranja
matičnog supstrata. Djelovanje korijenovog sistema prisutno je i značajno i u mnogim
biohemijskim procesima.
 Sposobnost proizvodnje prvobitne organske tvari kao energije za život organizama u tlu i
za tvorbu humusa u tlu. Utjecaj prvobitne organske tvari njezina ulaznog hemizma bitni su
za evoluciju humusa u procesima mineralizacije1 i humifikacije2.
 Uloga u zaštiti tla od erozije. Šumsko rastinje iskazuje različitu učinkovitost zaštite tla od
erozije pa i tako utječe na evolucijski razvitak i stadij tla i njegove geohemijske
karakteristike.
___________________
1 Mineralizacija- proces razgradnje organskih tvari u jednostavne anorganske spojeve, primjerice ugljikov dioksid,
amonijak, nitrate, sulfate, fosfate.

2 Humifikacija -truljenje, raspadanje organskih ostataka u tlu te stvaranje humusa iz proizvoda toga raspadanja

5.1.Hemizam opalog lišća i iglica

Kruženje mineralnih elemenata i azota uvelike zavisi od količine i hemizma opalog lišća i iglica
šumskog drveća, koji se u godišnjim ciklusima kao mrtva organska materija taloži na površini tla.

7
Biološko kruženje mineralnih elemenata azota jedno je od njavažnijih pitanja problema odnosa
šumske vegaetacije i šumskih tala. Pod biološkim kruženjem podrazumijevamo (Rodin i Bazilević,
1965.) ulaženje elemenata iz tla i atmosfere u žive organizme, biohemijsku sintezi i formiranje
novih složenih jedinjenja i vraćanje elemenata u tlo s jednogodišnjim otpadom odumrlih dijelova
organske tvari i potpunim odumiranjem organizama uključenih u biogeocenozu. Pri tome, vrlo
važno mjesto u sistemu biološkog kruženja zauzima godišnji ciklus definiran obimom elemenata
kojeg biljke u toku godine uzimaju iz tla, zadržavaju u sebi i vraćaju u tlo.
Na biološko kruženje kao i mogućnost da se ovaj proces odvija leži u činjenici da ono ovisi o
šumsko-gospodarskim mjerama koje se odražavaju na taj proces s jedne strane i direktnog uticaja
produktivnosti drveća i sastojina. Pojednostavljeno možemo reći: veća masa biogenih elemenata i
veća brzina kruženja proizvode veću fitomasu i obrnuto, smanjenje mase biogenih elemenata i
brzine kruženja prouzrokuje smanjenje produkcije drvne mase i prirasta šumskog drveća. Svako
šumsko drvo ovisno o svojim biološkim, ekološkim i drugim faktorima, različito će se ponašati u
procesu kruženja elemenata i azota, koji teče sistemom tlo biljkaotpadprostirkatlo.

Podaci o sistemu otpada lišća (iglica) šumskog drveća s kojima raspolažemo odnose se na sadržaj
glavnih bioelemenata u lišću (iglicama) drveća u šumskim zajednicama na kršu zapadne Hrvatske
(Tabela 2. i slika 2.)

8
Tablica 2. Sadržaj azota i nekih mineralnih elemenata u otpadu lišća(iglica) drveća u šumskim
fitocenozama zapadne Hrvatske (Martinović, 1968.)
Šumska U % suhe tvari pri 105 Co Pepeo
Plo Naziv Nadm. Inkl Eksp fitocenoza i tip Vrsta
ha mjesta visina tla drveća N P K Ca Mg
1 Štirovača, 1460 15 SI Fagetum
Gospić subalpinum 0,86 0,03 0,23 2,36 0,13 6,9
Bukva
2 Viševica 1330 35 SI Kalcikambisol 0,83 0,04 0,10 1,84 0,11 3,4
Konjska Fagetum
draga, abietetosum
3 Begovača 970 18 JZ Kalcikambisol Bukva 0,76 0,04 0,15 1,84 0,11 4,7
levisirani
Štirovača,
4 Javornik 1210 33 Z 0,79 0,05 0,28 1,72 0,11 5,4
Bovan, Fagetum
5 Jelar 1130 25 S abietotosum 0,76 0,04 0,31 1,91 0,18 5,4
Konjska Bukva
6 draga, 950 22 SZ Kalcikambisol 0,83 0,04 0,31 1,91 0,10 5,9
Begovača
Trojbukve
7 Crna 1000 10 Z 0,86 0,07 0,15 1,72 0,21 3,7
draga
Konjska Fagetum
8 draga, 860 21 S abietetosum Jela 1,65 0,10 0,46 1,67 0,09 10,9
bregovača Kalcikambisol
levisirani
9 Veliki
smolnik 1190 25 S 1,65 0,10 0,30 1,67 0,16 9,6
10 Kal- Fagetum
Treskavac 710 20 S abietetosum 1,40 0,13 0,33 1,59 0,25 10,8
11 Bovan_jel Jela
ar 720 15 Z kalcikambisol 1,40 0,12 0,46 1,43 0,09 9,9
7 Crno
jezero, 1060 10 S 1,38 0,13 0,32 0,79 0,11 2,7
Marković
rudine
7 Trojbukve
Crna 1060 10 Z 1,28 0,07 0,10 2,40 0,28 5,3
draga
9 Veliki
smolnik 1190 25 Z 1,97 0,10 0,30 2,36 0,23 5,5
12 Kal- Fagetum
Treskavac 960 25 SI abietetosum 1,13 0,05 0,22 2,49 0,34 6,7
5 Bovan Gorski
Jelar 1130 25 S javor 1,02 0,05 0,28 3,08 0,28 9,2
4 Štirovača kalckambisol
Javornik 1210 33 Z 0,69 0,04 0,28 2,83 0,26 6,2
3 Konjska
draga, 970 18 JZ 1,18 0,07 0,16 3,13 0,25 7,2
Begovača,
Endek
9 Veliki
smolnik 1190 25 Z 1,33 0,11 0,65 4,80 0,34 12,0

9
6 Konjska Fagetum Gorski
draga, 870 22 S abietetosum brijest 1,41 0,08 0,89 3,30 0,14 11,0
Begovača Kalcikambisol
13 Konjska Fagetum
draga, 550 10 S seleriotosum Bukva 0,69 0,04 0,20 2,06 0,14 5,4
Begovača kalcikambisol

Fagetum
14 Konjska 980 20 IZ seleriotosum Bukva 0,86 0,04 0,16 1,97 0,08 4,7
draga, Kalcikambisol
Begovača levisirani
Fagetum
15 Senjska 750 35 Z seleriotosum
draga Rendzina Bukva 0,87 0,04 0,30 1,89 0,31 4,3
posmeđena na
dolomitu
Fagetum
16 Bovan- 860 25 S montanum Bukva 0,95 0,02 0,05 1,63 0,23 3,3
Jelar Kalcikambisol
na dolomitu
Fagetum
montanum
17 Senjsko 880 20 SI Kalcikambisol Bukva 0,82 0,04 0,13 1,80 0,30 3,9
bilo na dolomitnom
krečnjaku
18 Marković Fagetum
rudina, 520 20 S montanum Bukva 0,82 0,07 0,20 2,14 0,25 5,5
Klabačera
va draga kalcikambisol

10
 4.5

3.5

2.5

1.5

0.5

0
Bukva u zajed. Jela u zajed. F-a Gorski javor u Gorski brijest u Bukva u zajed.F- Bukva u zajed.F- Bukva u zajed.
F-a zajed. F-a zajed. F-a sa m F-ss

N P K Ca Mg

Slika 2. Sadržaj elemenata u otpadu lišća (iglica) drveća u šumskim fitocenozama zapadne
Hrvatske (u % suhe tvari pri 105 Co)
U približno jednakim ekološkim i drugim uvjetima u zajednici bukve sa jelom, proučavane se vrste
drveća međusobno razlikuju u postotnom učešću Mg, Ca, K, P, N u topadu lišća (iglica). Na
osnovnu srednje vrijednosti procentualnog sadržaja elemenata u otpadu lišća, uzorkovane vrste
drveća su poredane po sljedećem redoslijedu:
1) N – jela (1,50) brijest (1,37) javor (1,21) bukva (0,80)
2) P – jela (0,12) brijest (0,09) javor (0,07) bukva (0,05)
3) K – brijest (0,77) jela (0,37) javor (0,22) bukva (0,21)
4) Ca – brijest (4,05) javor (2,55) bukva (1,82) jela (1,43)
5) Mg – javor (0,27) brijest (0,24) jela i bukva (0,14)

Otpadanje bukovog lišća u bukovim sastojinama koje se nalaze na grupama kalcikambisola na

krečnjacima, a u različitim bioklimatima pokazuju prisustvo N, P, K, Ca, Mg u različitom postotku.
Kada posmatramo sadržaj Mg, Ca i K uočit ćemo znatno veće razlike ovih elemenata između
klimatogenih zajednica (slika 4.), nego što je to slučaj sa N i P, gdje su razlike poprilično male.
Također, prema podacima o postotnom sadržaju promatranih elemenata u otpadu lišća (iglica) u
zajednici Calamintho- Abieteti- Fagetum i u pedološkim uvjetima koje karakteriziraju
kalcikambisoli, proučavane vrste drveća imaju različitu geohemijsku ulogu i meliorativnu

11
sposobnost glede trofičnosti tla. Brijest i javor u odnosu na bukvu i jelu imaju i do nekoliko puta
veći postotni sadržaj K, Ca i Mg u otpadu lišća (iglica). Kako je u istraživanim uvjetima jedan od
osnovnih pedodinamičnih procesa ispiranje baza u tlu i acidifikacija tla, to za suzbijanje tog, s
gledišta plodnosti tla, štetnog procesa treba podržavati i unositi u šumu bukve s jelom, gorski javor
i gorski brijest. U konkretnom slučaju to su meliorativne vrste s visokim stepenom biološke
akumulacije K, Ca i Mg.

5.2.Hemizam šumske prostirke

Šumska prostirka ili kako je još možemo nazvati organski sloj tla, je jedna od glavnih spona
između atmosfere, tla i rastinja u porocesu razmjene tvari. Bogata je određenom količinom
gotovo svih hranidbenih elemenata u odnosima koji odgovaraju zahtjevima šumskih drveća.
Šumska prostirka je važan faktor prilikom regulisanja hidroloških uvjeta tla, smanjuje
evaporaciju i povećava infiltracijsku sposobnost oborinske vode, a ujedno djeluje i na
temperaturna variranja tla. Karakteristike šumske prostirke su uveliko povezane sa općim stanjem
humusa. Njen najdjelotvorniji uticaj ogleda se na aciditet tla.
Osobine i sastav šumske prostirke obrazuju se na osnovu različitiih procesa i faktora. Vegetacija,
koju čine različite biljke i biljne zajednice su primarni izvor organske i mineralne tvari šumskog
pokrivača. Izuzev toga, na mijenjanje njenih karakteristika (bilo poboljšanje ili smanjenje
kvalitete) utječe tlo svojim hemijskim reakcijama tla, koncentraciji bazičnih kationa i
organizmima tla; šumska klima uz navedene faktore utjče na transformaciju šumske prostirke
(humifikacija i mineralizacija); te nezaobilazan antropogeni utjecaj sproveden kroz gospodarske
mjere.
U sljedećim redovima ćemo opisati i uporediti rezultate istraživanja o količini i hemizmu šumske
prostirke u različitim šumama:
1. Šume smrče i kulture u zapadnoj Hrvatskoj
Istraživanja su (Martinović, 1971.) obuhvatila pedološki i vegetacijski reprezentativne primjerne
objekte pa utvrđeni podaci o postotnom i ukupnom sadržaju glavnih bioelemenata u šumskoj
prostirci dobro reprezentiraju opće odnose šumske prostirke u pomenutoj šumi smrče i odraslim
kulturama. U tabeli 3. iskazane su srednje vrijednosti promatranih bioelemenata po tipovima tla,
koje pokazuju ovo:
Prosječni postotni sadržaj N kreće se u relativno uskom rasponu od 1,22 do 1,38 % s tim da šumska
prostirka na rendzini i crnici pokazuju najniže, a na luvisolu i brunipodzolu (smeđe podzolasto tlo)
najviše vrijednosti. Postotni sadržaj P pokazuje puno širi raspon. Razlikuje se šumska prostirka na
crnici i rendzini s najnižim sadržajem fosfora. Najbogatija fosforom je šumska prostirka luvisola i
kalcikambisola. Šumska prostirka na smeđem podzolastom tlu ističe se najvećim, a šumska
prostirka na rendzini najmanjim postotnim sadržajem kalija. Nema bitnih razlika u postotonom
sadržaju kalija u šumskoj prostirci na drugim tlima. Magnezijem je najbogatija šumska prostirka
na rendzini, a najsiromašnija na podzolu i distričnom smeđem tlu.

12
Razlike u postotnom sadržaju Ca u šumskoj prostirci smrče vrlo su izrazite. Šumska prostirku na
distričnom smeđem tlu, brunipodzolu i podzolu ima 2-3 puta niži postotni sadržaj Ca u odnosu na
tlo na dolomitima i krečnjacima. Te se razlike mogu objasniti niskim sadržajem Ca u
prvospomenutim tlima.
Razmatrajući razlike u postotnom sadržaju biogenih elemenata u prostirci pojavljuje se i pitanje ne
krijeli se iza nižih koncentracija pojedinih elemenata u prostirci njihov deficit u tlu. Samo daljina
istraživanja u tom pravcu mogu dati precizan odgovor.
Zanimljiv nalaz utvrđen je (Martinović 1968.) i iskazan na slici 3. organomineralne crnice u
zajednici Calamagrosti-Abietetum picetosum bitno se razlikuju u iskazanim svojstvima šumske
prostirke. Razlike se mogu pripisati vegetacijskoj tesseri. Pod grupama smrčevih stabala nalaze se
debele naslage sirovog humusa, a pod lipovim stablima ispod mnogo tanje šumske prostirke (s
dominacijom sloja humifikacije) nalazi se tipičan mullhumus.
Tabela 3. Prosječna koncentracija biogenih elemenata u šumskoj prostirci smrče na glavnim
tipovima tala (zapadna Hrvtaska) (Martinović, 1971.)
Tip tla Postotni sadržaj
N P K Ca Mg
Rendzina na dolomitu 1,22 0,34 0,09 1,41 0,18
Crnica na krečnjaku (kalcimelanosol) 1,25 0,33 0,11 1,68 0,09
Smeđe tlo na krečnjaku (kalcikambisol) 1,26 0,41 0,13 1,48 0,09
Distrično smeđe tlo 1,25 0,58 0,12 0,55 0,08
Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol) 1,29 0,40 0,20 0,56 0,11
Podzol 1,26 0,39 0,12 0,44 0,07
Lesivirano tlo na krečnjaku (luvisol) 1,38 0,72 0,13 1,04 0,10

13
 4

3.5

2.5

1.5

0.5

0
1 2 3

N P2O5 K20 CaO MgO

1. Calamagrosti-Abietetum piceetosum (grupa stabala smrče), debljina naslaga 14 cm, pH u H 2O= 3,9

2. Calamagrosti-Abietetum piceetosum (grupa stabala jele), debljina naslaga 7 cm, pH u H 2O = 1,3

3. Calamagrosti-Abietetum tilietosum, debljina naslaga 3 cm, pH u H2O =5,1

Slika 3. Sadržaj bioegenih elemenata šumske prostirke na crnicama u zajednici Calamagrosti-

Abietetum (stanje 1967.god) (Martinović, 1968.)

2. Šumska prostirka bukovih i bukovo-jelovih šuma

Količina i sastav šumske prostirke u bukovim i bukovo-jelovim šumama proučavani su na području
Velike Kapeme (Martinović 1987.) a rezultati su iskazani u Tabeli 5. Malobrojni podaci općenito
ne odaju pravilnosti koje bi se mogli pripisati tipološkoj pripadnosti tla ili vegetacije. Ipak, podaci
o količini šumske prostirke pokazuje kako ona više zavisi o tipu šumske zajednice i stanju sastojina
nego o tipskoj pripadnosti tla. Najveće su količine šumske prostirke utvrđene u zajednici šume
bukve i jele. Utvrđene količine šumske prostirke krajem ljeta (1,26 – 6,54 t/ha) općenito ukazuju
na njezino vrlo intenzivno, a možda i riskantno razlaganje, uzme li se u obzir navedeni odnos
godišnjeg otpada i šumske prostirke kojeg je poznavao Šanda (1915.). Glede hemijskog sastava
šumske prostirke, valja primjetiti veliku varijabilnost i većinom nizak sadržaj P, što je u
podudarnosti s njegovom deficitarnošću u spomenutim tipovima tala.

14
Tabela 4. Postotni sadržaj nekih biogenih elemenata u šumskoj prostirci i količina šumske
prostirke u bukovim i bukovo-jelovim šumama (Velika kapela) (Martinović 1987.)
Profil tla i Naziv tla Šumska pH u N P K Ca Mg Količina šumske
lokalitet zajednica prostirke u t/ha
(1050C)
H2O nKCl U % (105OC)
P.11 Smeđe tlo Fagetum
Makovnik na subalpinum 5,8 5,3 1,95 0,15 0,08 1,84 0,05 1,95
krečnjaku
P.26 Rendzina Abietum
Makovnik dolomiticum 5,0 4,7 1,51 0,08 0,07 1,59 0,09 3,48
fagetosum
P.19 Smeđe tlo Abietum
Stajnička na dolomiticum 5,1 4,7 1,65 0,09 0,07 1,54 0,08 4,89
kapela dolomitu fagetosum
P.13 Smeđe tlo Fagetum
Stajnička na abietetosum 5,3 4,8 1,84 0,11 0,07 1,93 0,06 6,54
kapela krečnjaku
P.3 -
Krasnica 4,6 4,2 1,54 0,09 0,07 1,50 0,05
P.2. Smeđe Fagetum -
Krasnica lesivirano abietetosum 4,6 4,2 1,47 0,07 0,07 1,54 0,05
P.35 tlo na
Mrakovnik krečnjaku 4,8 4,4 1,52 0,06 0,07 1,50 0,05 4,68
P.4 Pištenik Smeđe Fagetum
lesivirano montanum 4,5 4,1 1,56 0,07 0,05 2,27 0,06 1,26
tlo na
krečnjaku

5.3.Energija nakupljanja bioelemenata

Posmatrajući geohemijsku ulogu šumskog drveća, važnu funkciju ima njihova energija nakupljanja
elemenata, bez čijeg svojstva ne bi bila mogućena tvorba organse materije. Koncentracija
hemijskih elemenata u biljci u svakoj sastojini zavisi o njenoj biološkoj prirodi i geohemijskih
karakteristikama sastojine naročito tla.
S obzirom da u BiH, nema gotovo nikakvih podataka o energiji nakupljanja elemenata, koristili
smo se podacima objavljenih istraživanja (Martinović 1975.) o toj problematici.
 Energija nakupljanje bioelemenata u lišću šumskog drveća u Istri:
Ovaj rad iz Istre (Martinović 1975.) odnosi se na pitanje energije (intenziteta) nakupljanja glavnih
bioelemenata – P, K, Ca i Mg – koju stvara autohtono šumsko drveće: bjelograbić, crni i obični
grab, te hrast medunac i cer. Namjera je bila prikupiti i obraditi podatke o razini te energije i ispitati
pretpostavku kako je ona kod pojedinih vrsta nejednaka i ovisna o njihovim biološkim osobinama
i ekološkim uvjetima te stoga šumsko drveće može biti sredstvo za regulisanje stanja tih elemenata
u tlu. Nema dvojbe, radilo se o plodnoj pretpostavci. Istraženi bioelementi spadaju u poznate vodne
migrante tla koji se u uvjetima istarskog podneblja ispiru iz tla decedentnim tokovima oborinskih
voda. U suprotnom pravcu djeluje šumsko drveće koje se može zamisliti kao pumpa koja preko
biološkog kruženja prepumpava te migrante iz dubljih slojeva tla na njegovu površinu. Kako je

15
intenzitet nakupljanja bioelemenata u biljci najveći u lišću (i do 80 % ukupnih količina) i budući
se taj dio energija u cijelosti vraća tlu, ograničili smo istraživanja na analizu geohemisjke uloge
otpalog lišća (Baziljević – Radin, 1968.).
Prirodna šumska vegetacija u Istri, naročito u mediteranskom dijelu, jako je degradirana,
proizvodnost drveta niska, a socijalna i fizička funkcija važna i postaje sve važnija razvojem
privrede. Osim toga, šumska tla Istre, koja imaju uglavnom vrlo dobar proizvodni kapacitet, često
su izložena štetnom djelovanju erozije i drugim procesima degredacije. Takvo stanje u
gospodarenju šumama i šumskim tlima u Istri, valja čim prije poboljšati i unaprijediti, a to se jedino
može postići uz stalno prisustvo znanstvenih spoznaja među kojima važno mjesto imaju one o
geohemijskoj ulozi drveća.
U istraživanju su primjenjeni ovi pokazatelji energije nakupljanja bioelemenata (Smoljaninov,
1969.): postotak elemenata u pepelu lišća
 Koeficijent biološke apsorpcije Kb = postotak elemenata u tlu

postotak elemenata u lišću

 Koeficijent biološke asorpcije Kb1=postotak elemenata u A (humusnom) horizontu tla

postotak elemenata u pepelu lišća

 Koeficijent biološke asorpcije Kb2= postotak elemenata u A – horizonta tla

postotak elemenata u istraživanoj vrsti

 Biohemijski koeficijent Bk = postotak elemenata u etalonu – vrsti
Tabela 5. Sadržaj elemenata u zrelom lišću šumskog drveća u Istri ( u % suhe tvari, 105o C) i
vrijednosti biohemisjkog koeficijenta (Bk) (Martinović 1975.)

Vrste Broj N P K Ca Mg
drveća mjerenja x m x m x m x m x m
Carpinus 1,00 0,25 0,48 2,39 0,17
orientalis 11 (1,47) 0,06 (1,32) 0,04 (1,50) 0,03 (1,37) 0,05 (1,21) 0,01
Quercus 0,68 0,19 0,32 1,74 0,14
pubescens 13 (1,00) 0,03 (1,00) 0,01 (1,00) 0,02 (1,00) 0,07 (1,00) 0,01
Ostrya 1,02 0,27 0,35 2,39 0,22
carpinifolia 4 (1,50) 0,06 (1,42) 0,08 (1,09) 0,03 (1,37) 0,06 (1,57) 0,05
Carpinus 1,00 0,32 0,48 2,28 0,20
betulus 5 (1,47) 0,08 (1,68) 0,05 (1,50) 0,13 (1,31) 0,18 (1,43) 0,01

16
 Quercus 0,68 0,31 0,25 1,51 0,17
ceris 3 (1,00) 0,15 (1,63) 0,04 (0,78) 0,05 (0,87) 0,18 (1,21) 0,02

postotak elemenata u istraživanoj vrsti

Bk (pisane su u zagradi) = postotak elemenata u etalonu (Q.pubescens) – vrsti
x - srednja aritmetička vrijednost
m – srednja greška srednje vrijednosti u % srednje vrijednosti

Tabela 7. Vrijednosti koeficijenata biološke apsorpcije šumskog drveća u Istri (Martinović 1975)
Lokalitet i tip Vrsta Kb2 Kb Kb1
tla drveća P K Ca Mg P K Ca Mg P K Ca Mg
Vidorno Medun 122, 4,7 19, 20, 122, 4,2 20, 17, 4,7 0,2 0,7 0,8
crvenica ac 2 2 4 2 4 5
Bijeli 16, 14, 5,3 0,7 1,2 1,0
grab 136, 5 30, 26, 136, 3 32, 21,
5 1 1 5 3 8
Vetva Cer 217, 5,2 25, 13, 361, 5,0 26, 13, 8,0 0,2 1,0 0,6
distrično Obični 0 4,4 2 9 0 4,3 0 9 10, 0,2 1,5 0,7
smeđe tlo na grab 255, 40, 17, 425, 41, 17, 2
reliktnoj 0 6 7 0 6 7
crvenici
Cerje distrično Cer 300, 19, 94, 92, 300, 13, 43, 11, 10, 0,5 1,2 3,3
smeđe tlo na Bijeli 0 5 0 6 0 1 7 2 5 0,9 1,2 7,7
reliktnoj grab 425, 22, 29, 19 425, 21, 38, 23, 17,
crvenici 0 0 8 3,0 0 4 3 4 0
Beničići Medun 317, 17, 3,6 18, 317, 16, 3,7 7,8 13, 0,7 0,2 0,8
rendzina na ac 0 8 4,4 2 0 4 4,5 11, 0 0,7 0,2 1,1
flišu Bijeli 1539 18, 27, 1539 16, 5 60,
grab 3 0 8 0
Benčić smeđe Bijeli 380, 11, 17, 27, 380, 13, 18, 27, 16, 0,5 0,7 1,2
tlo na flišu grab 0 4 7 4 0 6 4 4 0
Gradinje Obični
lesivirano tlo grab 1046 31, 46, 11, 1046 26, 59, 17, 44, 1,2 2,5 0,5
na flišu 1 4 5 4 4 1 0
Bregi smeđe Medun 210 5,2 23, 6,4 210 4,9 24, 6,0 8,0 0,2 0,9 0,2
tlo na ac 820 11, 4 6,1 820 11, 8 5,7 32, 0,5 1,1 0,2
reliktonom Cer 1200 9 27, 10, 1200 3 28, 10, 0 0,5 1,9 0,4
pseudogleju na Crni 12, 1 9 12, 7 3 48,
flišu grab 9 12, 2 49, 0
9 1

17
 Jurišići, smeđe Obični 925, 16, 59, 3,5 925, 14, 52, 4,5 37, 0,7 2,4 0,1
lesivirano tlo grab 0 5 0 0 8 9 0
na flišu

Najvažniji nalazi su ovi:

- Autohtone vrste šumskog drveća: bjelograbić (Carpinus orientalis Mill.), crni grab (Ostrya
carpinifolia Scop.), obični grab (Carpinus betulus L.), medunac 8Quercus pubescens Wild.) i cer
(Quercus cerris L.) pokazuju u smislu Perelmanove (1966.) klasifikacije jako do energično
nakupljanje svih ispitivanih elemenata.
- Intenzitet nakupljanja bioelemenata ovisi o biološkim svojstvima drveća i njihovom
sadržaju u tlu. Utvrđene su značajne razlike u energiji pojedinih vrsta drveća (Tablica 4.10.).
potvrđena je pretpostavka kako šumsko drveće može biti valjano sredstvo u održavanju i popravci
stanja bioelemenata u tlu. Za područje Istre to je veoma zanimljivo u odnosu na stanje fosfora u tlu
budući da su tamošnja šumska tla bez razlike defitarna u tom elementu.
- Uzmeli se u obzir ukupna sastojina istraživanih vrsta drveća (tabela 7.), praktično bi
značenje mogle imati činjenice kako bijeli grab sadrži u lišću u odnosu na medunac 47 % više N,
32 % P, 50 % K, 37 % Ca i 21 % više Mg. I nadalje, kako crni grab u odnosu na hrast medunac
sadrži u lišću 50 % više N, 42 % P, 9 % K, 37 % Ca, 57 % Mg.

18
6.ZAKLJUČAK
Zemljište je jedan od najvažnijih prirodnih resursa za opstanak i napredak čovječanstva i platforma,
kao i izvor materijala za sve ljudske aktivnosti. Zemljište i zemljišne resurse FAO definira kao:
"Zemljište i zemljišni resursi su neravna površina Zemlje koja obuhvaća sva svojstva biosfere,
neposredno iznad ili ispod ove površine, uključujući i klimu, orografiju (reljef) tla i terena,
hidrologiju (uključujući jezera, rijeke i močvare, sedimentne naslage, podzemne i geohidrološke
rezerve vode, biljne i životinjske populacije, ljudska naselja, a rezultat je prošlih prirodnih i
ljudskih aktivnost“ (FAO/UNEP, 1997).
Dakle, Zemljina površina obuhvaća sve neophodne komponente ljudske aktivnosti pa je neobično
važno da se zemljišnim resursima osigura održivi kontinuitet, sačuvaju sve njegove sastavnice i
omogući im uravnoteženo djelovanje (INTOSAI, 2013.). To znači da zemljište ima brojne funkcije
koje se moraju uzeti u obzir pri planiranju razvoja, kako bi se osigurala učinkovita i uravnotežena
raspodjela zemljišnih resursa.

19
7.LITERATURA
Anđelković T., (2012). Hemijski sastav zemljišta. Zemljište ao polidisperzni sistem. (PDF
prezentacija sa predavanja Hemija vode i zemljišta održanog na Prirodno matematičkom fakultetu).
Univerzitet u Nišu.
Barčić D. i d., (2011). Utjecaj na stanište i razvoj šumskih kultura crnoga bora (Pinus nigra
J.F.Arnold) na krškom submediteranskom području. Croatian journal of forest engineering
32(2011)1.
Marković J., (2016). Istraživanja parametara životne sredine i analiza uticaja na kvalitet prinosa.
(Doktorska disertacija, Univerzitet UNION – “Nikola Tesla” Beograd, Fakultet za ekologiju i
zaštitu životne sredine).
Martinović J., (2003). Gospodarenje šumskim tlima u Hrvatskoj, Hrvatski šumarski institut
Jastrebarsko, Zagreb.
Martinović J., (1975). Energija nakupljanja bioelemenata u lišću šumskog drveća u Istri. ANU
BiH, izd. XXII, knj. 5, Sarajevo.
Martinović, J., ( 1987). Šumska tla. Š.L. 7-9, s.391, Zagreb.
Vukadinović V. i V., (2018). Zemljišni resursi, Vrednovanje poljoprivrednih zemljišnih resursa,
Osijek.
Zlatarić S. (2014. 12. januara).Značaj organske materije u zemljištu. Zdrava Srbija. Preuzeto sa :
http://www.zdravasrbija.com/lat/Zemlja/Povrtarstvo/1298-Znacaj-organske-materije.php
Vujinović S. (2013. 19. decembar). Organska materija zemljišta. Zdrava Srbija. Preuzeto sa :
http://www.zdravasrbija.com/lat/Zemlja/Povrtarstvo/1243-Organska-materija-zemljista.php

20