SEMINARSKI RAD

TEMA:PRIMJENA ELEMENATA U TRAGOVIMA U

GEOHEMIJI I DRUGIM DISCIPLINAMA
SADRŽAJ
1.UVOD.................................................................................................1
1.1.KLASIFIKACIJA ELEMENATA U TRAGOVIMA PREMA NJIHOVOM
GEOHEMIJSKOM PONAŠANJU..............................................................2
1.2.UTICAJ RAZLIČITIH FAKTORA NA RAZDIOBU ELEMENATA U
TRAGOVIMA.........................................................................................3
1.3.UTICAJ RAZLIČITIH GEOLOŠKIH FAKTORA NA DISTRIBUCIJU
ELEMENATA U TRAGOVIMA.................................................................4
1.3.1.MOBILNOST ELEMENATA............................................................4
1.3.2.PARCIJALNO TALJENJE.................................................................5
1.3.3.KRISTALNO FRAKCIONIRANJE......................................................6
1.4. ELEMENTI RIJETKIH ZEMALJA (REE)...............................................6
1.5. MODELIRANJE PROCESA ELEMENATA U TRAGOVIMA U
MAGMATSKIM STIJENAMA..................................................................8
1.6. KLASIFIKACIJA MAGMATSKIH STIJENA PREMA SADRŽAJU
IMOBILNIH ELEMENATA.......................................................................9
1.7.LITERATURA..................................................................................11
1.UVOD

U ovom dijelu dat je sažeti prikaz primjene, vaznosti i ostalih bitnijih

osobina elemenata u tragovima kako u geohemiji tako i u drugim
disciplinama.
Elementi u tragovima mogu se definisati kao elementi koji su u stijeni
prisutni u koncentracijama manjim od 0.1%, odnosno u ppm.
Nekad elementi u tragovima formiraju vlastite mineralne vrste, ali
mnogo češće oni mijenjaju glavne elemente u mineralima koji
formiraju stijene.
Ispitivanja elemenata u tragovima postala su važan dio moderne
petrologije i podesnija su za diskriminaciju petroloških procesa nego
glavni elementi.
U ovom poglavlju prvo ćemo iznijeti neke teorije o raspodjeli
elemenata u tragovima i objasniti fizičke zakone primjene elemenata
u tragovima u modeliranju.
Zatim ćemo prezentirati različite modele prikazivanja podataka
elemenata u tragovima kao i način na koji se elementi u tragovima
mogu koristiti u identifikaciji geoloških procesa i provjerenih
hipoteza.

1
1.1. KLASIFIKACIJA ELEMENATA U TRAGOVIMA PREMA NJIHOVOM
GEOHEMIJSKOM PONAŠANJU

Elementi u tragovima često se ispituju u grupama, a odstupanja od

grupnog ponašanja ili sistematske promjene u ponašanju unutar
grupe koriste se kao indikatori petroloških procesa.
Elementi u tragovima obično se klasificiraju ili na osnovu njihovog
položaja u PSE ili prema njihovom ponašanju u magmatskim
sistemima.
Najinteresantniji, u ovom pogledu, su lantanidi ili elementi rijetkih
zemalja.
Ostale grupe su:
- platinska grupa elemenata
- prelazni metali.
Elementi u svakoj od ovih zasebnih grupa imaju slične hemijske
osobine te se stoga može očekivati da pokazuju slično geohemijsko
ponašanje.
Međutim, ovo nije uvijek slučaj, zato što geološki procesi mogu
iskoristiti jedva primijetne razlike u hemizmu i frakcionirati elemente
iste grupe jedne od drugih.
Jedan od zadataka geohemije elemenata u tragovima je da otkrije
koji geološki procesi mogu imati ovaj efekat i kvantifikovati stepen
određenog procesa.
Elementi u tragovima nalaze se u magmatskim stijenama u slijedećim
oblicima:
a) koncentrisani u akcesornim mineralima (npr. Zr u cirkonu)
b) izomorfno zamjenjujući glavne elemente u kristalnoj strukturi

2
petrogenih minerala (npr. Glavnina Ni u magmatskim stijenama
prisutna je u feromagnezijskim mineralima, gdje zauzima pozicije Mg
u strukturi)
c) neki rjeđi elementi u tragovima ne zamjenjuju glavne elemente ali
su i nedovoljno zastupljeni da bi tvorili svoje akcesorne minerale.
Kristalizacijom magme mogu biti uklopljeni u petrogene minerale u
vrlo malim količinama bez zauzimanja regularnih mjesta u rešetki, i to
nasumično uklopljeni u kristalima na neizomorfan način.

1.2. UTICAJ RAZLIČITIH FAKTORA NA RAZDIOBU ELEMENATA U

TRAGOVIMA

Savremena geohemija elemenata u tragovima polazi od toga da su

elementi prisutni u mineralima u čvrstoj otopini kroz distribuciju i da
se njihove koncentracije mogu opisati u uslovima termodinamičke
ravnoteže.
Elementi u tragovima mogu se mijesati na idealan ili neidealan nacin
u njihovim mineralima “domaćinima“.
U nekoj idealnoj otopini, miješanje komponenti sličnog volumena i
molekulskih sila zbivaju se između određenih pozicija u kristalnoj
rešetki bez promjene u molekulskoj energiji ili ukupnom volumenu
sistema.
Međutim interakcije između molekula ili iona mogu dovesti do
porasta ili smanjenja hemijskog potencijala na određenim pozicijama,
što za konačnu posljedicu dovodi do neidealnog miješanja.
U tom slučaju, entalpija miješanja nije jednaka nuli i vrijednost
aktiviteta će se razlikovati od vrijednosti za idealno miješanje.
Kako su neidealne komponente sve više razrijeđene, komponente se
raspršuju na način da, eventualno, mogu biti okružene jednolikim
okruženjemdrugih molekula ili iona.

3
Dakle, ako je element u tragu u interakciji sa glavnim komponentama
minerala, aktivnost će odstupati od odnosa idealnog miješanja, a na
niskim koncentracijama odnos između aktiviteta i koncentracije
podliježe Henry-jevom zakonu.
Henry-ev zakon se ne primjenjuje kod veoma visokih koncentracija,
premda se ne može lahko odrediti koja je to visoka koncentracija i
mora se posebno determinisati za svaki sistem.
U slučaju kada elementi u tragovima čine bitan sastavni dio strukture
sporedne faze, kao Zr u cirkonu, ponašanje prema njegovom zakonu
ne može se tačno primijeniti.

1.3. UTICAJ RAZLIČITIH GEOLOŠKIH FAKTORA NA DISTRIBUCIJU

ELEMANATA U TRAGOVIMA

Geohemijsko ispitivanje elemenata u tragovima od koristi je samo

ako razumijemo način na koji geološki procesi utiču na njihovu
raspodjelu.
Naše sadašnje razumijevanje je puno zakrpa, neki procesi su
dobro razjašnjeni i postoje raspoloživi matematički modeli za
njihovo opisivanje.

1.3.1. Mobilnost elemenata

Neko tijelo izgrađeno od stijena koje su bile predmet

hidrotermalne alteracije ili metamorfizma, vjerovatno je
pretrpjelo mobilnost elemenata.
Mobilnost elemenata u tragovima kontrolisana je mineraloškim
promjenama koje se dešavaju u toku alteracije i prirodom fluidne
veze.
Razumijevanje interakcije fluida i stijena ovisi o poznavanju udjela
fluida i stijena koji sačinjavaju sistem koji reaguje.
Tesko je izvesti kvantittativne procjene udjela fluida koji cirkulišu
4
kroz stijene kore i plašta, ali oskudne dostupne informacije
ukazuju da su fluid/stijena omjeri iznenađujuće veliki, nekad veći
od 1.
Poseban slučaj mobilizacije elemenata u tragovima je
dehidratacija subduciranog okeanskog dna, proces od značaja za
nastanak kalcijsko-alkalijskih magmi.
Naučnik Pearce je sugerisao da elementi Sr, K, Rb, Ba, Th, Ce, P, i
sm mogu biti mobilni u ovakvim okolnostima.

1.3.2. Parcijalno taljenje

Ako se temperatura peridotita u plaštu poveća do tačke taljenja te

doda nešto toplotne energije za entalpiju taljenja, nastat će
magma.
Proces taljenja može se opisati na nekoliko načina:
a) Serijsko taljenje, takođe poznato kao ravnotežna fusija i
ravnotežno parcijalno taljenje, opisuje formiranje parcijalne
taljevine u kojem taljevina kontinuirano reaguje i ponovo se
uravnotežava sa čvrstim ostatkom na mjestu taljenja, sve dok
mehanički uslovi ne omoguće njeno izdvajanje kao jedne serije
magme.
b) Kod frakcionog taljenja, takođe poznatog kao Rayleigh-ovo
taljenje, proizvodi se samo mala količina fluida koji se trenutno
izolira od izvora.
Ravnoteža se stoga ostvaruje samo između taljevine i površine
mineralnih zrna u izvornom regionu.
c) Taljenje u odsječcima (intervalima) leži između ova 2
ekstremiteta, gdje je taljevina izdvojena iz sistema u malim
vremenskim intervalima.
d) Parcijalno taljenje je taljenje nekih dijelova koji su manji od
cjelin, te se stoga može odnositi i na serijsko i na frakciono taljenje
ili nešto između.
5
Koji je proces parcijalnog taljenja pogodniji u određenoj situaciji
zavisi od sposobnosti magme da se izdvoji iz njene izvorne oblasti,
što opet zavisi od praga propustljivosti izvora.

1.3.3. Kristalno frakcioniranje

Vrlo malo magme nastale iz plašta dolazi na zemljinu površinu u

prvobitnom stanju.
Obično im je sastav izmijenjen do određenog stepena.
Njačešći mehanizam kojim su magme izdiferencirane ja frakciona
kristalizacija, pri kojoj dolazi do fizičke separacije kristala i
tekućine tako da ove faze ne mogu više održavati ravnotežu.
Kristali mogu biti izolovani iz većeg dijela svoje matične magme
putem gravitacijskog taloženja ili mogu biti nošeni na dno
magmatske prostorije konvekcijskim strujama.
Proces ravnotežne kristalizacije obuhvata kompletnu između svih
čvrstih faza i taljevine u toku kristalizacije.
Pri tome se ne misli da je ovo opšti proces, premda
prisustvonezoniranih minerala u nekim mafitskim stijenama
ukazuje na to da se ovaj proces lokalno može primijeniti kod nekih
mafitskih magmi.
Raspodjela elemenata u tragovima u toku ravnotežne
kristalizacije je reversna ravnotežnom taljenju.

1.4. ELEMENTI RIJETKIH ZEMALJA (REE)

REE se najviše koriste od svih elemenata u tragovima u magmatskoj,

sedimentoj i metamorfnoj petrologiji.
REE obuhvataju seriju metala sa atomskim brojem od 57-71.
Neki u ovu grupu ubrajaju i element Y koji ima sličan ionski radijus
kao i REE.
REE u prirodi se češće javljaju u grupi, nego pojedinačno. U mnogim
6
mineralima prisutni su u tragovima, a samo rijetko se javljaju u većim
koncentracijama.
REE su inkompatibilni elementi i naginju prije ka likvidnim nego
čvrstim fazama.
REE se dijele na 2 grupe:
- lake elemente (LREE) u koju spadaju elementi od La do Sm i
- podgrupu teških elemenata rijetkih zemalja (HREE) koji uključuju
elemente od Gd do Lu.
Ponekad se izdvaja i treća podgrupa srednjih elemenata rijetkih
zemalja (MREE) sa elementima od Pm do Ho.

Svi REE imaju slične hemijske i fizičke osobine.

Ovo proizilazi iz činjenice da svi oni formiraju stabilne trovalentno
pozitivne ione slične veličine.
Razlike koje postoje u hemijskom ponašanju su malog ali postojanog
opadanja ionskog radijusa sa povećanjem atomskog broja.
REE grade koherentnu grupu elemenata u tragovima koji dominantno
zamjenjuju Ca u strukturi petrogenih minerala.
Najviše su koncentrisani u apatitu, granatima, sfenu, ali takođe i u
feldspatima, piroksenima i amfibolima.
Značaj REE u geohemiji i petrologiji leži u činjenici da određeni stepen
njihovog frakcioniranja u stijeni i/ili mineralu može biti indikator
njihove geneze.
REE se primjenjuje za rješavanje petrogenetskih problema koji
nastaju tokom parcijalnog taljenja plaštnog ili krustalnog materijala
evolucije magme kroz frakcionu kristalizaciju i moguće miješanje
magmi.
REE koncentracije u stijenama dijele se na njihovim koncentracijama
u drugim stijenskim uzorcima.
Normalizacija REE podataka korištenjem hondritskih meteorita ili
šejlova daje slike koje omogućavaju poređenje između uzoraka,
7
naglašavajući relativne stepene obogaćenja ili osiromašenja i
kontrasno ponašanje između susjednih elemenata u lantanidnoj
seriji.
Koncentracije REE predstavljaju se grafički pomoću krivih relativnih
koncentracija REE.
Grafička metoda podrazumijeva normalizaciju sadržaja REE u uzorku
prema sadržaju istovrsnih elemenata u referentnom materijalu, koji
obuhvata vrijednosti za hondritske meteorite (tj. Koncentracija
svakog elementa u uzorku dijeli se sa koncentracijom istog REE u
referentnom materijalu).
Normalizirane vrijednosti za elemente koji se po rednom broju
postave po osi apscise, nanose se na logaritamskoj osi ordinate.
Koncentracije pojedinih tačaka na dijagramu spajaju se pravom
linijom.
Hondritski meteoriti se biraju zato jer se smatra da su oni relativno
nefrakcionirani uzorci sunčevog sistema koji datiraju iz izvorne
nukleosinteze.
Međutim, koncentracije REE u sunčevom sistemu su veoma
varijabilne zbog različitih stabilnosti atomskih jezgara.
REE sa parnim atomskim brojevima su stabilniji nego REE sa neparnim
atomskim brojevima što daje cik-cak krivu na sastav-sadržaj
dijagramu.

1.5. MODELIRANJE PROCESA ELEMENATA U TRAGOVIMA U

MAGMATSKIM STIJENAMA

Jedna od najvažnijh primjena elemenata u tragovima u modernoj

magmatskoj petrologiji je modeliranje geohemijskih procesa.
Modeliranje elemenata u tragovima zavisi od matematičkih izraza koji
opisuju raspodjelu elemenata u tragovima između minerala i taljevine
u toku magmatskih procesa.
8
Za uspješno geohemijsko modeliranje potrebno je da budu ispunjena
3 uvjeta:
a) koncentracije elemenata u tragovima moraju biti determinisane sa
velikom preciznošću, u protivnom nemoguće je napraviti razliku
između kompetentnih hipoteza.
b) moraju se precizno poznavati koeficijenti razdiobe za uvjete pod
kojima se proces modelira
c) mora se poznavati početni sastav.
Ovaj zadnji uvjet nije uvijek poznat. Ponekad se mora usvojiti
prihvatljiva pretpostavka početnog sastava koji će se kasnije usavršiti
sa razvojem modela.
Proračunati sastavi se nanose na dvokomponentni dijagram i
upoređuju sa primijećenim trendom stijenskog sastava ili se nanose
na višekomponentne dijagrame kao što je REE kriva i onda se
proračunati sastav upoređuje sa izmjerenim sastavom.
Razvoj modeliranja elemenata u tragovima u petrologiji predstavlja
napredak u geohemiji. Međutim, ovaj pristup mora se koristiti sa
izvjesnim oprezom iz 2 razloga:
- većina modela su idealizirani i ne podudaraju se uvijek sa aktuelnim
fizičkim uslovima procesa koji se modelira
- petrološko modeliranje rijetko može dati jedinstveno rješenje. Često
problemi ove vrste sadrže previše nepoznanica.

1.6. KLASIFIKACIJA MAGMATSKIH STIJENA PREMA SADRŽAJU

IMOBILNIH ELEMENATA

Za dodatnu, a često i precizniju klasifikaciju magmatskih stijena

različitih serija koriste se koncentracije i omjeri koncentracija
imobilnih glavnih elemenata i elemenata u tragovima
(Ti,Zr,Y,Nb,Ce,Yb,Th,Ta).
Imobilni elementi prilikom alteracije pa i metamorfoze ostaju u
9
novonastalim mineralima ili ako su dijelom izluženi, ostaju u istom ili
vrlo sličnom koncentracijskom omjeru kao i u svježim magmatskim
stijenama.
Omjeri određenih imobilnih elemenata predstavljaju indikatore
magmatske evolucije na bolji način nego standardni glavni elementi.
Zbog toga način klasifikacije primijenjen od metavulkanskih stijena
pokazao se pouzdaniji od metoda koje koriste glavne elemente od
kojih su neki mobilni.
Klasifikacija stijena prema SiO2-Zr/TiO2 dijagramu prvenstveno služi
za raspoznavanje originalnih tipova vulkanskih stijena koje su
metamorfozom ili alteracijom promijenile mineralni sastav, s obzirom
da je zasnovana na sadržaju elemenata u tragovima koji ostaju inertni
u toku izmjene stijena.
Klasifikacija stijena prema Zr/TiO2-Nb/Y dijagramu – omjer Nb/Y je
indikator alkalnosti u bazaltima i njihovim diferencijatima.
Prema ovoj klasifikaciji dobijene su iste vrste stijena kao i na
prethodnom dijagramu s napomenom da je samo 11 uzoraka na oba
dijagrama klasificirano na isti način a samo 5 uzoraka je na isti način
klasificirano i na TAS-dijagramu.
Klasifikacija stijena prema Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagramu –
vulkanske stijene su podijeljene na 3 glavne serije:
- toleitsku, Ca-alkalijsku i šošonitsku. Šošonitska serija je po svojim
geohemijskim karakteristikama alkalijska serija stijena.

1.7. LITERATURA

10
Bailey, J.C. (1981): Geochemical criteria for a refined tectonic discrimination of orogenic
andesites. Chem. Geol., 32, 139-154.
Bailey, J.C., Frolova, T.I. & Burikova, I.A. (1989): Mineralogy, geochemistry and petrogenesis of
Kurile island-arcs basalt. Contrib. Mineral. Petrol., 102, 265-280.
Balen, D. & Pamić, J. (2000): The Oligocene Maglaj shoshonite and high-K calc-alkaline
volcanics. Vijesti hrv. geol. društva 37/2, Dubrovnik, 68-69.
Balen, D. & Pamić, J. (2001): Tertiary shoshonite volcanic associations from the adjoining
area of the South Pannonian Basin and Dinarides. Acta Vulcan., 113(1-2), 117-125.
Barker, D.S. (1978): Magmatic trends on alkali-iron-magnesium diagrams. Amer. Mineral., 63,
531-534.
Barker, F. (1979): Trondhjemite: Definition, environment and hypotheses of origin. In: Barker, F.
(ed.), Trondhjemites, dacites and related rocks. Elsevier, Amsterdam, pp. 1-12.
Barnes, S-J. & Naldrett, A.J. (1986): Variations in platinum group element concentracions in the
Alexo mine komatite, Abitibi greenstone belt, northern Ontario. Geol. Mag., 123, 515-524.
Barnes, S-J., Naldrett, A.J. & Gorton, M.P. (1985): The origin of platinum-group elements
interrestrial magmas. Chem. Geol., 53, 303-323.
Bender, J.F., Langmuir, C.H. & Hanson, G.N. (1984): Petrogenesis of basalt glasses from the
Tamayo region, East Pacific Rise. J. Petrol., 25, 213-254.
Bhatia, M.R. (1983): Plate tectonics and geochemical composition of sandstones. J. Geol., 91,
611-627.
Bhatia, M.R. & Crook, K.A.W. (1986): Trace element characteristics of graywackes and tectonic
discrimination of sedimentary basins. Contrib. Mineral. Petrol., 92, 181-193.
Bjorlykke, K. (1974): Geochemical and mineralogical influence of Ordovician island arcs on
epicontinental clastic sedimentation. A study of lower Paleozoic sedimentation in the Oslo region,
Norway. Sedimentology, 21, 251-272.
Blatt, H., Middleton, G. & Murray, R. (1972): Origin of sedimentary rocks. Prentice Hall, New
Jersey.

11