PREGLED HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

POČECI HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

- Antun Kanižlić – „Obilato mliko duhovno“ (1754.) – dječji katekizam; (100 godina
nakon Cottona);
- A. Vranić - prevodi Robinsona – „Mlaissi Robinzon“ (1796.);
- A. M. Relković prevodi Ezopove basne – „Esopove fabule za slavonsku u skulu
hodeću dicu“ (1804.)
- slabo čitane knjige koje nisu doživjele nova izdanja;

- Ivan Filipović 1845. pokreće „Zabavnu čitaonicu“ u kojoj je izašlo 17 knjižica raznih
europskih prijevoda (vjerojatno više pučka nego dječja literatura);

- silni prijevodi Christopha Schmida (1768. – 1854.) i Franza Hoffmanna (1809. –

1894.), ali i silna čitanost; najpopularniji autori među hrvatskom djecom i mladeži u
19. stoljeću: Tako moralistička pripovijetka postaje temelj na kojem će se razvijati
hrvatska dječja književnost, a njemački utjecaj je dominantan.

- uzima se da hrvatska dječja književnost formalno počinje s Ivanom Filipovićem i

njegovom raznorodnom knjižicom – Mali tobolac raznog cvetja za dobru i pomnjivu
mladež (1850.)

PERIODIZACIJA
- od početaka do 1913. (od Malog tobolca do Hlapića) – Filipovićevo doba;
- od 1913. do 1933. (od Hlapića do Družbe Pere Kvržice) – doba I. B. M.
- od 1933. do 1956. (od Pere Kvržice do Prepelice) – Lovrakovo doba;
- od 1956. i dalje; (od Prepelice dalje); - Vitezovo doba;

IVAN FILIPOVIĆ (1823. – 1895.)

- Mali tobolac (1850.) sastoji se od četiri dijela:
I. razne pjesme
II. mudra izrečenja (u stihu)
III. male pripovijetke
IV. domorodne misli (djeci namijenio dva članka – „Nešto o raznih jezicih uobće“ i
„O raznih vjerozakonih“);
- drugi i treći dio Tobolca su prijevodi i prerade, dok su pjesme izvorno Filipovićeve i
po toj se činjenici drži da „hrvatska dječja književnost počinje poezijom“;
- no I. Filipović, osim što je napisao prve hrvatske dječje pjesme, oživio je čitavu
kulturnu djelatnost i uopće oživio dječju književnost pa je tako:
- uveo preradu tuđih tekstova i prevodio sa stranih jezika;
- prihvatio i popularizirao Christopha Schmida;
- uveo Franza Hoffmanna;
- uređivao prvi hrvatski dječji časopis „Bosiljak“;
- okupljao suradnike za časopis i nagovarao ih na pisanje;
- promicao dječju književnost u školama;
- osnovao književni zbor i unutar njega Knjižnicu za mladež;
- uvodi biografije;
- izdao je knjigu basni;
- pokušao pisati pripovijetke i priče;
 - pisao kritike dječje književnosti;

- veći je dio F. pjesama izrazito didaktičan, npr. Dobra odluka, Harnost, Posao, Proti
lijenosti, Milosrđe, …
- očigledan nesklad između ritma i sadržaja – riječi utrpane u ritmičku shemu poskočice
moraju davati ozbiljnu pouku – primjerice iz pjesme „Potlam nauka“ – Ali od nas
udaljimo, / Ciku, buku, zlobu svaku, / Pametno se poigrajmo; / Bog ne trpi djecu opaku.
- pjesma „Mladoj naravi“ – simbolika djetinjstva u proljeću, doživljaj ljepote prirode i
njezina sklada;
- pjesma „Maca i miš“ – najrašireniji motiv svih vremena u dj. književnosti;

- F. pokreće i uređuje „Bosiljak“ (1864. – 1868.);

- vrlo brzo se uz „Bosiljak“ javlja još jedan časopis za djecu – „Smilje“ (1873. – 1945.); -
u duhu F. nauka;

- prvi urednik – Vjenceslav Zaboj Marik, a nakon njega Tomislav Ivkanec punih 38 godina;
(G. Vitez 1951. godine pokreće dječji časopis koji nastavlja Smilje, i naziva ga Radost. 70-ih
godina ŠK uz Modru lastu pokreće Smib (Smilje + Bosiljak);
- od početka donosi poeziju, priču, pripovijetku, basnu, igrokaze, populrano pedagoško štivo,
metodičke obrade, zabavne stranice;
- već u 4. broju I. godine donosi Andersenovu priču „Krasuljak“;

- Ljudevit Tomšić pokreće „Bršljan“ (1873. – 1903.) – uz prekid od 13 godina;

- nakon T. smrti uređuje ga njegova snaha Marija Tomšić Im;
- Bršljan je gotovo cijeli posvećen pripovijetci, ima više prijevoda iz stranih
književnosti;

- od sva tri časopisa „Bosiljak“ je bio najmanje primjeren dječjem uzrastu;

- književni dometi podjednaki u sva tri časopisa, gotovo isti suradnici;
- urednici Bršljana – Ljudevit Tomšić i Marija T. Im također surađivali i u Smilju, bez obzira
na antagonizam između ta dva časopisa;

IZVAN STRUJE – zanimljivo mjesto AUGUSTA ŠENOE

- „Postolar i vrag“ (1863.)

- „Kugina kuća“ (1869.)
- „Kameni svatovi“

FRANJO Š. KUHAČ
- skuplja malešnice (sanatalice) – nursery rhymes – u zbirku Pjevanka (1885.): Sto
dječjih popievaka za jedno grlo s napjevi i tekstom za pučke škole i zabavišta;
- u svoje zbirke narodnih pjesama malešnice su još uvrstili Fran Kurelac i Matko
Laginja;
- prate svaki trenutak dječjeg života (tepalice, uspavanke, bajalice, brojalice,
nabrajalice, molitvice, rugalice, pjesme za igru, pjesme za kolo, cupkalice,
oponašalice, jezikolomilice…)
- bliske nonsensu (Shodno dječjoj prirodi, u njima riječi razvijaju sliku, ostvaruju zvuk,
povezane su s dodirom, pokretom, ritmom, tjelesnim oćutima boli i ugode.)
- obično su kratka stiha i jednostavne rime (aa);
 KNJIŽEVNOST PRVOG RAZDOBLJA
POEZIJA
- crta razvoja hrvatske dječje poezije: filipovićevsko-varjačićevska poezija – Krunoslav
Kuten – Grigor Vitez – Zvonimir Balog;
- malo zasebnih zbirki, pjesme razasute u časopisima – Smilje, Bosiljak i Bršljan;

3 skupine pjesnika:
1. tzv. „nedjeljni“ pjesnici – učitelji, katehete, učenici i studenti, tu i tamo bi napisali
pjesmu vjerujući da je to njihova društvena, patriotska dužnost;
- ujedno i najveća skupina;

2. pjesnici koji su književni ugled postigli izvan dječje književnosti; nisu se uspjeli
približiti dječjoj prirodi koliko je to bilo potrebno;
- unosili su duh i izraz tzv. velike poezije uz dodatak pouke;
(H. Badalić, Jelica Belović-Bernadzikowski, D. Boranić, M. Cihlar, Đ. Deželić, A. Haler,
V. Novak, P. Preradović, A. Šenoa, S. Širola, I. Trnski, A. Truhelka…)

3. pjesnici koji su sebe doživljavali dječjim stvaraocima i u tom su duhu i pisali i živjeli:
Ljudevit Varjačić, Jakov Majnarić, August Harambašić, Josip Milaković, Rikarad
Katalinić Jeretov (Barba Rike), Krunoslav Kuten.

LJUDEVIT VARJAČIĆ (1852. – 1926.)

- Mladice, različne pjesme za mladež (1874.)
- za života objavio šesnaest knjiga za mladež;
- sustvaratelj filipovićevska tradicije
- piše domoljubno i poučno;
- njegova poezija pjevna i bitno deklamatorska, velik broj njegovih pjesama uglazbljen
(I. Zajc ih je uglazbio stotinjak); - „Hej, veselo mili druzi“;
- nije podlegao Zmajevu utjecaju, iako se u zbirci Milovanke (1896.) približio dječjem
svijetu; („Mira i maca“, „Mala švelja“, „Mala pralja“, „Kuća i majčica“)
- u pjesmi „Prsti“ približio se malešnicama;

AUGUST HARAMBAŠIĆ (1869. – 1911.)

- iskazivao se domoljubnim temama (iskaz iskrenih doživljaja);
- zasluge A. Harambašića vidiljive iz nekrologa u Nastavnom vjesniku
- najhrvatskiji zmajevac;
- objavio tri knjige namijenjene djeci – Mali raj (1891.), Smilje i kovilje (1890.), Zlatna
knjiga (1890.) – slikovnica koju je objavio s J. J. Zmajem;
- osim Zmajeva utjecaja osjeća se i filipovićevsko-varjačićevska tradicija;
- najbolja i najljepša ostvarenja čisto su njegova, a rezultat su njegova istinskog
osjećanja bliskosti prema djetetu („Tri junaka“, „Junak“, „Prostodušnost“, „Dan i
noć“, „Kukuc“)

JOSIP MILAKOVIĆ (1861. – 1921.)

- u svoje vrijeme najplodniji, najpoznatiji i najcjenjeniji dječji pjesnik;
- izdaje antologiju hrvatske i srpske dječje poezije – Naša pjesma, antologija hrvatskoj
mladeži (Donja tuzla, 1903. – Zagreb, 1905.)
- prva zbirka Božićnica (1883.) – filipovićevsko-varjačićevska tradicija;
- motivi su velike teme ili dječji život s poukom;
- u zbirci Mali svijet (1885.) – osjeća se Zmajev utjecaj;
 - poznatije su mu još zbirke Ševine pjesme (1914.), Mali čestitari (1916.), Djedine
pjesme (Sarajevo, 1919.);
- nakon pjesničkog susreta s Kutenovom poezijom i sam postaje neposredniji, bliži
djeci, osluškuje onomatopeje, nonsens – Svi ti elementi pokazuju raznolikost umjesto
jednoličnosti, bliskost dječjoj igri umjesto pouke, lirsku razigranost umjesto epsko-
(ne)lirske sheme, vlastitost umjesto imitacije. („Pauk? Što je?-„, „Doba“, „Macan
Mato“, „Sve u svoje doba“, „Vrapci“, „Oroz i koke“, „Čudni lovci“, „Palčić i njegov
hrušt“, „Kraljev malj“)

KRUNOSLAV KUTEN (1855. – 1894.)

- najzanimljivija pjesnička pojava u Smilju;
- pisao pjesme za djecu izvan okvira svoga vremena, izvan shema, polazeći jedino od
druženja s djecom, i od narodne dječje poezije;
- preteča Grigora Viteza;
- bez obzira na nepravdu i zaborav, od suvremenika ga jedina cijeni Jelica Belović-
Bernadzikowski;
- „Mali ratar“
- „Gozba domaće peradi“
- Kuten je pjesnik trenutka, pjesnik djeteta u životnoj svakidašnjici, pjesnik stvarnog
djeteta i dječjih dometa i interesa, pjesnik priproste radosti života (…).
- „Kiša“
- „Buha“
- domovina prisutna u dječjem ambijentu doma, dvorišta, u roditeljskoj ljubavi;
- prisutan duh kršćanskog ćudoređa i toplina blagdana;
- najčešće piše u osmercima, niže dvostihe bez posebne podjele na strofe;
- izrazita prirodnost rime, ona je funkcionalna, nije tek prazan ukras;
- izbjegava didaktičnost;
- On se utopio u djetinjstvu, izjednačio se s djecom i pjeva s djecom, misli s djecom,
raduje se s djecom kao da je i sam dijete.

RIKARD KATALINIĆ JERETOV (1869. – 1954.) – BARBA RIKE

- prepoznatljivost pjesama – patriotske, prigodne, jednostavne;
- odhrvao se Zmajevu utjecaju, a varajačićevsku tradiciju ublažio bliskošću s djecom;
- uređujući i surađujući u časopisu Mladi Istranini (kasnije Mladi Hrvat) susreće se i s
poezijom Vladimira Nazora;
- uz pjesme objavljuje i kraće prozne tekstove namijenjene djeci (lirske sličice, kratke
pripovijetke iz života, sličice s poukom nalik basnama);
- uz dvije slikovnice, objavio tek jednu knjigu za djecu – Vesela mladež (1897.);

PRIČA

NARODNA PRIČA

- hrvatska dječja književnost ne slijedi ustaljene etape u razvoju priče – naši se umjetnici
nisu usudili krenuti u poduhvat pretvorbe vlastite narodne priče u umjetničku, već su priče
preuzimali od drugih naroda;
- više cijenili ćudorednu pripovijetku nego narodnu priču;
- priče se više objavljuju u Smilju nego Bosiljku;
 - preplitanje narodne priče sa stranom umjetničkom pričom – Bosiljak uvodi B. Nemcovu,
a Smilje već u prvom godištu H. C. Andersena;
- cijenile su se slavenske i istočne priče više od zapadnih

Ivan Devčić (1857. – 1908.)

- lički učitelj;
- Priča o Bočaj-gradu, Priča o zauzeću Bunić-grada, Postanak samostana Ermnja;

Jure (Đuro) Turić (1861. – 1944.)

- zbirka Priče (1909.)
- po određenju Turićeva je priča tolstojevsko-narodna, i u nešto manjoj mjeri
andersenovska;
- Prerano u proljeće, Pastrva, Kralj sa srcem od kamena, Pčelina sreća, Srećoperka;

PEDAGOŠKI ROMANI
- Davorin Trstenjak - Savka i Stanko (1882.), U radu je spas (1885.)
- Josip Klobučar – Učitelj u Jabukovcu (1883.)
- Ivan Tomašić – Tugomil Jorgovanić (1895.)
- Vjekoslav Koščević – Sretni kovač (1895.)
- Antun Truhelka
- Ljudevit Tomšić (urednik Bršljana)
- Tomislav Ivkanec (pedesetak godina uređivao Smilje)
- Milka Pogačić
- Stjepan Širola
- Marija Tomšić-Im
- Jelica Belović-Bernadzikowski (istaknuta kritičarka dječje književnosti)

DRUGO RAZDOBLJE

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 1874. – Zagreb, 1938.)

- uloga obitelji Mažuranić i Brlić u književnom i umjetničkom izrastanju I.B.M.;
- poznanstvo s Franjom Markovićem;
- svoja najbolja djela napisala je između 38. i 42. godine života;
DJELA:
Valjani i nevaljani, 1902. (pripovijetke, pjesmice i priče za dječake)
Škola i praznici, 1905. (male pripovijetke i pjesme iz dječjeg svijeta)
Slike, 1912. (pjesme)
Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913. (roman)
Priče iz davnine, 1916. (bajke)
Knjiga omladini, 1923. (crtice)
Dječja čitanka o zdravlju, 1927. (stihovi)
Mir u duši, 1930. (predavanje na Dan mira)
Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi (1934.-35.)
Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata,1937. (povijesni roman)
Srce od licitara, 1938. (kompilacija prvih knjiga)
Basne i bajke, 1943.
Iz korespodencije Andrije Torkvata Brlića, 1948.

- zašto ju zovemo hrvatskim Andersenom?

- najznačajnija djela – Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine;
- u sjeni njezinih najsjajnijih ostvarenja ostao je povijesno-pustolovni roman Jaša
Dalmatin, potkralj Gudžerata;
- sužanj u Carigradu u kući trgovca (sanja o Indiji);
- među bedemima Saraja – neobičan susret s djevojčicom Mirjam;
- prodaja Jaše – preko starog Jusufa postaje Ahmedov drug na putu za Indiju;
- Mahmud Begr – mitski kralj i vladar bogata Gudžerata;
- M. B. oslobađa Jašu, on postaje slobodan čovjek i svojim se sposobnostima i
domišljatošću sve više uspinje na društvenom rangu, sve dok ne postane ravan samom
vladaru – postaje Melek Az;
- borba s Portugalcima za Jašin grad Diu (Jaša je grad obzidao poput Dubrovnika);
- u međuvremenu se Jaša oženio Mirjam (pomalo nategnuta i fatalistička priča);
- uloga hrvatske narodne pjesme u priči (njome je Jaša opčarao Mahmud Begra);
- Ivana Brlić Mažuranić završava priču o Jaši Dalmatinu:
Narodni pjevač neka udesi svoje gusle javorove. Neka u vijenac deseteraca savije
život i djelo Jaše Dalmatina koji je „u Indiji, u zemlji dalekoj“ iznio primjer viteštva,
snage i pravičnosti našega naroda. Svjetska povjesnica spominje Jašu Dalmatina u
uskoj vezi sa najboljim ljudima njegova vremena. Neka ga i naša narodna pjesma
pozove na junačko zborovanje sa našim prvim junacima, s Markom Kraljevićem, sa
Zrinovićem banom i sa svijetlim likovima naših vitezova.
- na kraju knjige pridodana iscrpna objašnjenja, povijesni izvori...
- Sanja Lovrenčić: U potrazi za Ivanom, 2007.

JAGODA TRUHELKA
- u dječju književnost uvodi žanr realističke pripovijetke;
- opis djece i djetinjstva na autobiografskom temelju;
- rane pripovijetke – Tugomila (1894.), Naša djeca (1896.);
- dva izdanja najpoznatije knjige Zlatni danci, prvo izdanje izlazi 1918.;
- Bogorodičine trešnje;
- Dani domaćeg ognjišta;
- Crni i bijeli dani;
- Pipo i Pipa;
- Božja ovčica;
- Zlatko; (uvodi temu nestabilne obitelji, rastavljenih roditelja);

- Zlatni danci pripadaju tipu obiteljskog romana koji je u svjetsku književnost uvela M.
L. Alcott;
- svako je poglavlje zasebna pripovijest, a u svakom od njih po jedno je dijete glavni
nositelj radnje;
- kada se govori o Truhelkinom romanu važno se osvrnuti na:
- temu djetinjstva u dječjoj književnosti;
- Osijek kao pozornicu zbivanja;
- realističnost u pristupu i galeriji likova (posebice dječji likovi);
- dom i pothvati djece;
- mjera didaktičnosti (didaktičnost nije nametljiva, kod Truhelke je sve prirodno, životno
prije svega);

- radnja se zbiva u Osijeku 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća;

- sjajan osjećaj za karakterizaciju likova;
- Labudova ulica – početak priče;
 - likovi – Anica, Ćiro i Dragoš;
- Anica – najkompleksniji lik (utjelovljenje autorice);
- Ćiro – neumorni istraživač;
- Dragoš – najmlađi brat, dijete nad djetetom;
- otac – učitelj, majka, baka, Kristina, kuma;
- iznimna snaga stila pripovijedanja;

TREĆE LOVRAKOVO DOBA: MEĐURATNO I RATNO RAZDOBLJE

- Mato Lovrak (1899. – 1974.) - 1933. godine objavljuje dva najbolja i najpoznatija
romana – Družba Pere Kvržice i Djeca Velikog Sela (Vlak u snijegu – od 1946.);
- socijalni realizam u dječjoj književnosti;
- Lovrak je bio učitelj, a osim književnih tekstova pisao je i stručne pedagoške članke
(Wilde i jesen, nastava kao cjelodnevni boravak);
- svaki njegov roman ima naglašenu pedagošku crtu pa se tako vjerojatno javlja
stereotipan i gotovo neuvjerljiv lik učitelja prosvjetitelja;
- Lovrakov realistički dječji roman potisnuo je fantastiku u hrvatskoj dječjoj
književnosti;
- opća mjesta Lovrakova stvaralaštva za djecu: razred, skupina djece, kolektiv, zadruga,
učitelj kao nevidljiv redatelj, iskakanje seoske djece u prvi plan (čest sukob sela i
grada);
- odraz svjetske krize u književnosti (sukob siromašnih i bogatih, snažna Lovrakova
socijalna angažiranost);
- Neprijatelj br. 1 – prvi Lovrakov „gradski“ roman; (Zvonko, Olio, „mali Bosanci“,
milostivin pas Cveba);
- prvi put se u L. romanu pojavljuje topos toploga doma;
- piše i četiri kraća romana – Doka Bedaković, Francek Drugi Hrabri, Slatki potok,
Devetorica hrabrih;
- „dodir“ seoskih i gradskih dječaka;
- izdvojeno mjesto u cijelom Lovrakovu opusu pripada pripovijetki Anka Brazilijanka
(tema siročeta, Anka mijenja grubost radnika Brazilijanca, radnja se događa ispred
ciglane);

Zašto je Lovrak nositelj novog razdoblja u razvitku hrvatske dječje književnosti? M.

Crnković i D. Težak stavljajući njegovo djelo u književni kontekst ističu:
Prije svega prekida dominaciju priče i fantastike. U dvadesetim je godinama utjecaj
Nazorovih i Brlićkinih priča, kao i svjetskih priča, daleko veći nego utjecaj Hlapića, koji
uostalom nije prekinuo vezu s pričom, i Truhelkina realističkog opisivanja vlastitog
djetinjstva koje se zapravo ostvaruje tek u tim godinama. Lovrak se odlučuje za dječji
roman otprilike onakav kakav je poznat od Twaina i Molnara, a upravo ga je uspješno
inagurirao Kastner.
- prekida i s tipom dječjeg autobiografskog romana (nakon dosta snažnog Truhelkinog
utjecaja), premda se u njegovim djelima zapaža autobiografski sloj (autobiografski
roman – Slamnati krovovi);
- snažni, ali i važni, likovi dječaka kao vođa – njegovi su dječaci najčešće i nositelji
neke utopističke socijalističke ideje – stalni borci za pravdu i napredak među ljudima;
Značajka Lovrakovih „dječaka s kvržicom“ jest u tome da prelaze „granice
dječjeg interesa“ pa čak i dječjih mogućnosti. Njihova igra katkad nije igra
nego rješavanje socijalnih krupnih pitanja, njihova stremljenja nadilaze
 dječačke želje za dokazivanjem, oni na neki način ne pripadaju sveopćem
carstvu djetinjstva nego predstavljaju predratno pokoljenje mladih ljudi koji će
se angažirati u ratu i drugim sukobima. (M.C.)
- specifičan jezik i stil (kratke rečenice, pripovijedanje u prezentu);
- različita kritička stajališta o Lovrakovu stvaralaštvu;

Zlata Kolarić-Kišur (1894. – 1990.)

- u dječjoj se književnosti afirmirala u tridesetim godinama, a piše i stvara sve do 70-ih
-> 1972. godine objavljuje svoje djelo Moja zlatna dolina;
- pisala je u svim žanrovima i vrstama dječje književnosti;
- ostala stvarati na tragu predlovrakovske tradicije, u prozi nasljeduje Truhelku;

- Ivo Kozarčanin (1911. – 1941.)

- Mate Meršić Miloradić (1850. – 1928.)
- Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.)
- Ivan Goran Kovačić (1913. – 1941.)
- Josip Pavičić (1895. – 1969.)

ČETVRTO DOBA – VITEZOVO I KUŠANOVO DOBA

- dječjom se književnošću prestaju baviti učitelji i pedagozi, ona postaje dio stvaralačkog
opusa istinskih književnih umjetnika;

Milivoj Matošec (1929. – 1982.)

- u književnosti se javlja 1957. godine romanom Tragom brodskom dnevnika;
- objavio je čitav niz dječjih romana iako su mu najpoznatija i ponajbolja dva – Tiki
traži neznanca (1961.) i Strah u Ulici lipa (1968.);
- Zajedno s Kušanom začeo je suvremen dječji roman, oslobođen „parolaške
prolaznosti“ ali i naglašene lovrakovske tendencioznosti. (S. H.)
- bavio se i dramaturgijom – stvaranje napetih zapleta, vješto vođenje radnje prema
kulminaciji, prirodan i uvjerljiv završetak, epizodnost; („filmski jezik“)
- u njegovu opusu prepoznaje se preplitanje avanturističkog romana, fanastične priče i
realističkog romana;
- u svim ga djelima odlikuje pustolovnost i napeta fabula;
- Tiki traži neznanca – po Zalaru „stilski najujednačenije, kompozicijski
najzaokruženije i sadržajno najizvornije“;
- M. stvara tip dječjeg detektivskog romana (dječjeg krimića);
- sukob u kući broj 15 – Tiki i mlađi brat Caco, dva para blizanaca Bjeloglavih (Prvi,
Drugi, Treći, Četvrti) i njihov mlađi brat Dako;
- neznanac: dječak iz susjedstva koji promatra njihovu igru na dvorištu i u nju se
„miješa“ nazivajući Tikija telefonom; (pojava invaliditeta)
- Matošec uvodi roman lika: lik Tikija;
- stvarni život dječaka i dječje igre;
- zapažen roman Suvišan u svemiru (1961.);
- Strah u Ulici lipa (1968.)
- slikovit lik Mungosa Nevade – Odlično psihološki iznijansiran lik, lik koji se lako ne
zaboravlja. (I. Z.);
- M. N. – suvremeni Don Quijote;
- likovi djece – Cvrkutalo, Praporac, Veslonožac, Šapica i Latica;
- „traganje za ljubavlju i prijateljstvom“ (B. G.) – O svakom čovjeku ovisi hoće li steći
prijateljstvo i naklonost drugih ljudi. (M. M.)
- priprema za dječju prozu u trapericama;
- mijenja se status družbe u odnosu na Lovraka;
- status odraslih – „smetala“;
- stil primjeren djeci;
- afirmira grad i gradsku djecu;
- Darija Kramberger o Matoščevu stvaralaštvu uopće: Matošec zna spretno
pripovijedati, radnju dobro zaplitati i pojedine niti tako ispreplesti da su čitaoci
uhvaćeni u njihovu mrežu i zaborave na svijet oko sebe.

Ivan Kušan (1933.)

- završio Likovnu akademiju;
- još kao devetogodišnjak napisao roman: Otkad znam za sebe pisao sam i crtao. Kad
mi je bilo devet godina napisao sam prvi svoj roman. Zvao se Život dvojice dječaka u
Ljavljoj guduri. Nisam još znao da se ne kaže ljavlja. Bio je to znaimljiv roman,
namijenjen odraslima. Pisao sam ga na pisaćem stroju, ilustrirao ga nalivperom i
prodavao u svescima svojim najboljim prijateljima iz susjedstva.
- Ivo Zalar još 1978. obznanjuje: „…pojava njegova prva romana označava početak
nove etape u razvitku hrvatskog dječjeg romansijerstva.“
- Uzbuna na Zelenom Vrhu (1956.), Koko i duhovi (1958.), Domaća zadaća (1960.),
Zagonetni dječak (1963.), Lažeš, Melita (1965.), Koko u Parizu (1972.), Strašni
kauboj (1982.), Ljubav ili smrt (1987.), Koko u Kninu (1996.);
- Kušan zna djeci „zaviriti pod kožu“;
- stvorio roman detekcije;
- prepozntaljiv kušanovski dječji roman;

Hrvoje Hitrec (1943.)

- humor
- petoknjižje o Smogovcima (1974. – 1996.), Eko Eko (1978.);
- Smogovci (1976.), Smogovci i strašni Bongo (1987.), Zbogom, Smogovci (1989.),
Smogovci i biće iz svemira (1992.), Smogovci u ratu (1996.);
- Obitelj Vragecovih;
- smogovski serijal – „dječja proza u trapericama“;
- kontinuitet suvremene kulture;
- odnos mladi - stari;
- infantilizam u pripovijedanju;

Zvonimir Milčec (1938.)

- Zagrepčanac
- Zvižduk s Bukovca (1975.); (Giza, Truli, Bimbo, Kanta, Rolo);
- dječačka klapa;
- zbivanja jedne školske godine petog razreda;
- zvižduk – početak i kraj romana;
- također „depedagogizirao“ svoju prozu;
- napeta radnja;
- djeca vjeruju autoru;
Mladen Kušec (1938.)

- osmislio i ostvario brojne emisije (Tonkica Palonkica, frrr..., Patuljci pojma nemaju,
Bijela vrana, Hihotići...) - velika popularnost, jednako među mladima i odraslima
- rane 1970. - napisao prvu knjigu Dobar dan
- mjesto radnje je često zagrebačka sredina, gdjekad i s autobiografskim elementima
kao Krijesnice predgrađa, 1994. godine
- pjesme i prozu povezuje prožetost humorom te jednostavno progovaranje o temama
zanimljivima djeci
- knjige u kojima se uobličava tzv. filozofija djetinjstva su dječje ljubavne pjesme
Volim te iz 1973. godine te Plavi kaputić, iz 1974. godine
- godine 2012. izdaje slikovnicu Adrianin plavi svijet namijenjenu osnovnoškolskoj
djeci, koja uči ekologiji, a objavljena je na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i
engleskom jeziku

GRIGOR VITEZ (1911. – 1966.)

- počeo je pisati i objavljivati za djecu 1951. godine u časopisu „Radost“;
- objavio nekoliko zbirki dječje poezije:
Vesele zamke (1955.) (slikovnica sa zagonetkama)
Prepelica (1956.)
Sto vukova (1957.)
Kad bi drveće hodalo (1959.)
Iza brda plava (izbor, 1961.)
Hvatajte lopova (1964.)
Gdje priče rastu (1965.)

- objavljeno je i nekoliko slikovnica s njegovim stihovima;

- izdvojen pjesnički put – V. se odmah na početku pokazao kao gotova pjesnička
individualnost;
- bogatstvo motiva Vitezove poezije;
- Milan Crnković po motivima Vitezove pjesme kategorizira kao:
a) pjesme u kojima prevladava igra riječima
b) pjesme ispunjene vedrinom i humorom temeljenom na nonsensu
c) pjesme u kojima je iznesen doživljaj prirode
d) pjesme o djeci
e) prigodne pjesme

- prema Vitezovu eseju „Djetinjstvo i poezija“ objavljenom 1960. u časopisu

„Umjetnost i dijete“ S. Hranjec izdvaja težišnice njegove poezije:
1. priroda, to je poezija
2. nesputano djetinjstvo u rodnom kraju
3. narodni stvaralac zaigrano dijete
4. u književnom pristupu djetetu – jednostavnost
5. estetsko bez etičkog nema smisla, a ni obratno

- za V. pjesništvo bilo je presudno dvoje – intimno pjesnikovo sjećanje na djetinjstvo i

stalna zaokupljenost ljepotom prirode;
- važan utjecaj usmene pjesme i priče (kao dječak je i zapisivao usmene pjesme i priče
svoje majke);
 - o utjecaju usmene književnosti na njegov pjesnički opus Crnković je zapisao:
„Pjesnik koji posjeduje u stihu lak, okretan ritam slavonskoga kola i poskočnica, koji
je upio u sebe bockavu i duhovitu dosjetku rimovanog dvostiha kojim se pjevači
natpjevavaju u slavonskom kolu, pjesnik koji voli graditi konstrukciju pjesme radi
završne iznenađujuće poente, eto takav pjesnik je bio sposoban da iznalazi vedre
kalambure, smiješne suprotnosti, zanimljive neobičnosti.“
- čest seoski ambijent djeteta;

Jezik i stil Vitezova pjesništva:

- funkcionalnost i prirodnost rime (nonsensna igra)
- onomatopeja;
- rimovani dvostih u četvercu ili osmercu;

- izbor iz antologije;
- Vitez o djetinjstvu (str. 152)

Pjesnici Vitezove generacije:

- Boro Pavlović
- Stanislav Feminić
- Stjepan Jakševac
- Mladen Kušec
- Ratko Zvrko