VALERIJANA - UZBUĐUJE MAČKE,

SMIRUJE LJUDE
Biljna ljekarna / Biljke od P do Ždr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut





Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno

koriste za smanjenje napetosti i tjeskobe

Sadržaj članka
Parfemska pričaNeobični spojevi za tanke živceNaizgled banalna, ali biljka za
profesionalceBiljke koje potpomažu djelovanje

Pravilna hrvatskog naziva odoljen, valerijana je poznatija po latinskom nazivu i

jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka na svijetu, a njezinu priču započet
ćemo malom anegdotom.

Ako kao kućnog ljubimca imate mačku, kupite li čaj od valerijane, dobro ga
sakrijte. Mačke su njome fascinirane. Uzrok toga nije njihova botanička
znatiželja, nego kemijski spojevi, derivati valerijanske kiseline, koji imaju
feromonsko djelovanje na mačke, pa ih doslovce hipnotiziraju. U stanju su
satima njušiti tu biljku i doslovce zapasti u stanje transa. Valerijana vjerojatno
nije imala namjeru fascinirati mačke, ali se poklopila biokemijska slučajnost
evolucije da biljka stvara feromoske tvari jedne životinjske vrste. Zbog toga su
je u narodu prozvali i macina trava.

Valerijana (Valeriana officinalis, Valerianaceae) je samonikla biljka naših

kontinentalnih krajeva, koja voli rasti uz putove i na čistinama. Postoji nekoliko
podvrsta, koje se razlikuju po broju kromosoma, što diktira i visinu rasta. U
fitoterapiji se koriste podanak i korijen.

Odavno su ljudi zamijetili da mirisni korijen ima ljekovita svojstva. Stari

tekstovi stoljećima upućuju na iste tegobe zbog kojih se koristi i danas.
Valerijana je biljka koja snažno smiruje. Nervoza i stres prate nas oduvijek,
samo se kroz vrijeme mijenjala vrsta stresa. Do sada smo spominjali neke
smirujuće biljke, poput matičnjaka i pasfilore, no valerijana je bila i ostala
sinonim za prirodno sredstvo za smirenje.
Parfemska priča
Većina ljudi najprije zamijeti njezin neobičan, nekima i neugodan miris, koji
potječe od eteričnog ulja koje se koristilo u parfumeriji kroz stoljeća. Parfemski
pripada grupi biljaka kao što su nard, indijska valerijana i pačuli. Odlika im je
snažan, korjenasto-feromonski miris, a koriste se kao fiksativi u parfemima.
Oni smiruju prpošne cvjetne note nerolija ili bergamota, s kojima se slažu, i
produljuju njihovo djelovanje. Navodno u niskim koncentracijama djeluju i
afrodizijački, baš kao i na mačke, no to je možda i samo parfemska legenda.
Upravo taj feromonski apsekt činio je valerijanu popularnom u riznicama
mirisa, no danas je ta nota pomalo zaboravljena i potisnuta. Biljka koja
smiruje, a istodobno je i afrodizijak, nosi skrivenu parfemsku filozofsku poruku
da se najljepše možemo zaljubiti u osobu uz koju smo opušteni i u koju imamo
povjerenja.
Neobični spojevi za tanke živce
Uz eterično ulje, valerijana sadrži niz zanimljivih spojeva. Najvažnija klasa su
neobični spojevi iridoidi, a grupa spojeva u valerijani nazivaju se valepotrijati.
Vrlo su osjetljivi i raspadaju se nepravilnim i dugim sušenjem te stajanjem u
vlazi. Zbog toga valerijana katkad "ne djeluje", pa uvijek treba upitati
profesionalca koji je pravi ljekoviti ekstrakt ili oblik valerijane. Danas na tržištu
dominiraju moderni ljekoviti oblici suhih ekstrakata (kapsule, tablete), te
katkad i tinkture. Uobičajena dnevna doza odgovara masi od 2-3 g suhog
korijena. Za tinkture je to obično doza od 1 do 3 mL.
Naizgled banalna, ali biljka za profesionalce
Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno
koriste kao anksiolitici koji smanjuju napetost i tjeskobu. Postoji nekoliko teza
o mehanizmu djelovanja valerijane i one uključuju nekoliko grupa receptora
živčanih stanica, koji su otprije poznati kao ciljevi djelovanja modernih
sintetskih lijekova. Komercijalno i marketinški, valerijana je intenzivno
eksploatirana, no ostaje pitanje o preciznosti njezine upotrebe.

Valerijana se prije svega koristi kod nervoze i tjeskobe, no nije antidepresiv.

Ona je biljka akutne pomoći, koja djeluje brzo, dok je gospina trava tipičan
biljni lijek koji se mora dugo uzimati da bi iskazala djelovanje. Najveći kamen
spoticanja je doza. Naime, kao i kod svakog lijeka za "živčane" indikacije,
pacijenti individualno reagiraju na dozu, te će kod nekih ljudi trebati mala
doza, a kod nekog i višestruko veća od klinički preporučene. To naglašava
važnost savjetovanja s profesionalcem i praćenje terapije. Pretjera li se u dozi,
valerijana pak može izazvati osjećaj tuposti, pospanosti, pa čak i smanjenja
krvnog tlaka. Najčešći problem je propisivanje odveć male doze, ali i
pretjerivanje, s obzirom na to da nervozna osoba često sama poseže za
većim dozama.
Druga najčešća indikacija je nesanica, gdje valerijana ima gotovo kultni
status. Djeluje dobro na pacijente koji imaju probleme s nesanicom izazvanom
nervozom i tjeskobom i koji inače dobro odgovaraju na terapiju
benzodiazepinima. Ipak, treba imati na umu različitost mehanizama i uzroka
nesanice, što može ocijeniti samo stručna osoba.

Treća zanimljiva indikacija, povišen krvni tlak, još je jedan primjer potrebe za

profesionalnim pristupom. Naime, smanjuje krvni tlak samo ako je izazvan
psihogenim uzrocima, a nije djelotvorna kod metabolički ili bubrežno
izazvanoga povišenoga krvnog tlaka.
Biljke koje potpomažu djelovanje
Postoji cijeli niz dobro poznatih preparata koji sadrže valerijanu. Njezino
djelovanje najčešće se nadopunjuje glogom, hmeljom, matičnjakom,
pasiflorom i paprenom metvicom. Takvi preparati obično iskazuju nekoliko
mehanizama djelovanja (na probavni i autonomni živčani sustav), pa su i
djelotvorni.

Postoji uvijek otvorena debata među profesionalcima - davati preparate koji

sadrže samo valerijanu ili one koji sadrže i druge biljne vrste. Na kraju,
odgovor mogu dati samo individualni rad i praćenje pacijenata, i ne postoje
striktna pravila i smjernice.

Valerijana ne pokazuje mnogo nuspojava, osim blago hipotenzivnog učinka

(smanjenje krvnog tlaka), no treba biti obazriv ako se kombinira s drugim
lijekovima istog djelovanja: nikad se ne preporučuje istodobno započeti
terapiju takvim lijekovima i valerijanom.