Professional Documents
Culture Documents
Dostojanstveni ček, kako trenutno stvari stoje, nije ni blizu svoje penzije. Naprotiv, čekovi su
platni mehanizam koji najbrže osvaja tržište u poređenju sa svim ostalim negotovinskim
(noncash) platnim mehanizmima. To potvrđuju sledeći podaci: 65 milijardi čekova je ispisano
2000-te godine, a broj se uvećava za oko 1 milijardu godišnje, što je tri puta veća stopa rasta u
odnosu na stopu rasta kreditnih kartica, kartica zaduženja i ostalih oblika elektronskog transfera
sredstava (FSTC, 2001.) Na žalost, troškovi obrade čekova su svuda u svetu između 0.75$ i
3.00$, što je na ogromnu količinu ispisanih čekova, zaista suma za poštovanje. Banka državnih
rezervi SAD procenjuje da proces obrade čekova košta američku ekonomiju 44 milijardi dolara
godišnje. Čekovi su platni mehanizam koji je spor za plaćanje a sam proces plaćanja čekovima
je poprilično nezgrapan i zahteva korišćenje koverte i markice. Sistemi digitalnog plaćanja
čekovima nude neka rešenja.
eCheck je još prefinjeniji sistem. Konzorcijum banaka, državnih organa i kompanija koje
se bave savremenom tehnologijom je 1996. godine započeo rad na projektu eektronskog
plaćanja čekovima. Sistem bi koristio šifrovane javne ključeve (public key encryption) i ne bi
uključivao trećeg učesnika prilikom transfera novčanih sredstava (kao što je Achex). Cilj ovog
projekta je bio da se papirni čekovi u potpunosti zamene digitalnim čekovima, kao i da se
elektronski transferi novčanih sredstava koje su u to vreme koristile samo velike institucije,
prošire na celokupan biznis, pa čak i na pojedince. Slika 4.6 ilustruje kako radi eCheck sistem
plaćanja.
Kao što pokazuje slika 4.6, eCheck sistem zahteva da korisnik dobije od svoje
tradicionalne banke hardverski baziranu “elektronsku čekovnu knjižicu”. Vrlo je važno
napomenuti da je “elektronska čekovna knjižica” spoljni, hardverski priključak za korisnikov PC.
Hardver može biti PCMCIA kartica, standardna PC kartica ili specijalizovan čitač smart kartice.
Elektronska čekovna knjižica sadrži korisnikov digitalni potpis u obliku privatnog ključa, kao i
javni ključ banke koja ju je izdala (#1). Korišćenjem softera, koji obezbeđuje elektronska
čekovna knjižica, korisnik ispunjava elektronski ček i šalje ga prodavcu putem Interneta (#2).
Ova veza (kupac – Internet – prodavac) je šifrovana, a podatak koji se prenosi sadrži korisnikov
digitalni potpis, javni ključ i digitalni potpis banke koja je ček izdala. Po prijemu elektronskog
čeka, prodavac proverava autentičnost digitalnih potpisa pošiljaoca i banke koja je ček izdala,
korišćenjem njihovih ključeva (#3A, #3B), i deponuje ček u svoju banku (#4). Viši nivo
potvrđivanja autentičnosti, je Banka federalnih rezervi, koja potvrđuje javni ključ banaka koje
izdaju elektronske čekove. Elektronski čekovi mogu sadržati broj fakture, doznaku i druge
informacije.
eCheck sistem je interesantan jer je “elektronska čekovna knjižica” fizički uređaj. Izabran je
fizički uređaj, jer se smatralo da je ova varijanta mnogo sigurnija od kreiranja računa putem
Interneta. Uređaj je prenosiv i vrlo ga je teško neautorizovano koristiti. Iako su ovaj sistem
razvile Banka federalnih rezervi i komercijalne banke, sa namerom da se u potpunosti uklopi u
postojeći sistem čekova, eCheck ipak zahteva velike investicije u novu infrastrukturu.