Jedan Na Jedan Bez Naslova

19. 12. 2022.
16:53 Bez naslova
andle/10665/44095/9789241547697_eng.pdf . Google automatski generira html verzije dokumenata tijekom

pretraživanja interneta.
Savjet: da biste pojam za pretraživanje brzo pronašli na ovoj stranici, pritisnite Ctrl+F ili ⌘-F (Mac) i upotrijebite traku
za pronalaženje.
Stranica 1
https://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:RO1oQr01p8QJ:https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/44095/9789241547… 1/64
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
stranica 2
Farmakološko liječenje
psihičkih poremećaja u
primarna zdravstvena zaštita
stranica 3
Farmakološko liječenje psihičkih poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Knjižnični podaci WHO-a katalogizirani u publikaciji
Farmakološko liječenje psihičkih poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
1.Psihički poremećaji - medikamentozna terapija. 2. Psihotropni lijekovi - terapijska primjena. 3. Psihotropni lijekovi - sup-
sloj i distribucija. 4. Esencijalni lijekovi - primjena i doziranje. 5. Klinička kompetencija. 6.Primarni
zdravstvene zaštite. 7. Zemlje u razvoju. I. Svjetska zdravstvena organizacija.
ISBN 978 92 4 154769 7 (NLM klasifikacija: QV 77.2)
© Svjetska zdravstvena organizacija 2009
Sva prava pridržana. Publikacije Svjetske zdravstvene organizacije mogu se dobiti od WHO Press,
Svjetska zdravstvena organizacija, 20 Avenue Appia, 1211 Geneva 27, Švicarska (tel.: +41 22 791 3264;
faks: +41 22 791 4857; e-pošta: bookorders@who.int). Zahtjevi za dopuštenje za reprodukciju ili prijevod
Publikacije WHO-a – bilo za prodaju ili za nekomercijalnu distribuciju – trebaju biti naslovljene na WHO
Pritisnite na gore navedenu adresu (faks: +41 22 791 4806; e-pošta: permissions@who.int).
Korištene oznake i prikaz materijala u ovoj publikaciji ne impliciraju

izražavanje bilo kakvog mišljenja od strane Svjetske zdravstvene organizacije u vezi s
pravni status bilo koje zemlje, teritorija, grada ili područja ili njihovih vlasti, ili u vezi s razgraničenjem
njegove granice ili međe. Točkaste linije na kartama predstavljaju približne granične linije za koje postoje
možda još nije potpuni dogovor.
Spominjanje određenih tvrtki ili proizvoda određenih proizvođača ne implicira da oni

odobrava ili preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija dajući prednost drugim sličnim
prirode koji nisu spomenuti. Izuzimaju se pogreške i propusti, nazivi zaštićenih proizvoda su
razlikuju početnim velikim slovima.
Svjetska zdravstvena organizacija poduzela je sve razumne mjere opreza kako bi provjerila informacije
sadržane u ovoj publikaciji. Međutim, objavljeni materijal se distribuira bez jamstva
bilo koje vrste, bilo izražene ili implicirane. Odgovornost za tumačenje i korištenje materijala
leži kod čitatelja. Svjetska zdravstvena organizacija ni u kojem slučaju neće biti odgovorna za nastale štete
od njegove upotrebe.
Tiskano u Francuskoj
stranica 4
Sadržaj
Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .v
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .vii
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ix
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
1. Osnovni lijekovi za duševne poremećaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1
2. Temeljna načela propisivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
3. Lijekovi koji se koriste kod psihotičnih poremećaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
4. Lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19
5. Lijekovi koji se koriste u bipolarnim poremećajima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29
6. Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37
7. Lijekovi koji se koriste kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja i napadaja panike. . . . . . . . . . . .45
8. Lijekovi koji se koriste kod ovisnosti o alkoholu i opioidima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
9. Bitne reference i izvorni dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61
- iii -
Stranica 5
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
stranica 6
Priznanja
Ovaj priručnik pripremili su Corrado Barbui, Andreas Cipriani (obojica sa Sveučilišta u

Verona, Verona, Italija) i Shekhar Saxena (SZO, Ženeva). Ovi suradnici su prijavili
nema sukoba interesa u vezi s ovim radom. Cjelokupna vizija i nadzor nad ovim radom bili su pro-
snimili Michele Tansella (Sveučilište u Veroni, Verona, Italija) i Benedetto Saraceno (WHO,
Ženeva). José Bertolote, Tarun Dua, Mark van Ommeren, Michelle Funk, (svi iz WHO-a, Ženeva)
dao inpute u različitim fazama projekta. Nicolas Clark i Vladimir Poznyak (obojica iz
WHO, Geneva) pripremio je poglavlje o lijekovima koji se koriste u ovisnosti o alkoholu i opioidima.
Komentari su primljeni od regionalnih savjetnika WHO-a za mentalno zdravlje: Thérèse Agossou,

Regionalni ured za Afriku; Jorge Rodriguez, Regionalni ured za Ameriku; Vijay Chandra,
Regionalni ured za Jugoistočnu Aziju; Matthijs Muijen, Regionalni ured za Europu; Muhamed
Taghi Yasamy, Regionalni ured za istočni Mediteran; i Xiangdong Wang, regionalni
Ured za Zapadni Pacifik.
Nacrt ovog priručnika pregledali su sljedeći stručnjaci: Parameshvara Deva, Perak

Medicinski fakultet, Malezija; EA Carlini, Universidade Federal Paulista, Sao Paulo, Brazil;
Nestor Girala, Nacionalno sveučilište u Asunciónu, Paragvaj; Khalid Saeed, SZO, regionalni
Ured za istočni Mediteran; Albert Maramis, Državni ured SZO, Indonezija; A
Hamid Ghodse, The Royal College of Psychiatrists, London, UK; Mathew Verghese, Nacional
Institut za mentalno zdravlje i neuroznanosti (NIMHANS), Indija; Stan Kutcher, Dalhousie Uni-
verzija, Kanada; Irmansyah MD, Sveučilište Indonezije, Indonezija; Sawitri Assanangkornchai,
Sveučilište Prince of Songkla, Tajland; John B. Saunders, Sveučilište Queensland, Australija;
Yoshibumi Nakane, Nagasaki International University Graduate School, Japan; Pichet Udom-
ratn, Sveučilište Prince of Songkla, Tajland; Alan Cohen, Regionalni ured SZO za Europu,
Danska; Atalay Alem, Sveučilište Addis Ababa, Etiopija; Valerij Krasnov; Moskovsko istraživanje
Institut za psihijatriju, Rusija; R Thom, Sveučilište Witwatersrand, Južna Afrika; Driss
Moussaoui, Suradni centar WHO-a za mentalno zdravlje, Casablanca, Maroko; Jürgen Un-
ützer, Medicinski centar Sveučilišta Washington; Nalaka Mendis, Sveučilište u Colombu,
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Colombo, Šri Lanka; Roman Evsegneev, Bjeloruska akademija poslijediplomskog medicinskog obrazovanja
cija Minsk, Bjelorusija; Posebna interesna skupina WONCA (Sig) u psihijatriji i neurologiji; Helena
Calil, Federalno sveučilište u Sao Paulu, Brazil.
Tehnička i tajnička pomoć tijekom pripreme i izdavanja ovog priručnika

osigurala je Rosemary Westermeyer. Dizajn i izgled izveo je
Priprema za tisak-Rješenja.com
-u-
stranica 7
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Stranica 8
Predgovor
Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) racionalne uporabe lijekova, formulirana u

1985., naglašava da pacijenti trebaju “primati lijekove koji odgovaraju njihovoj klinici
potrebama, u dozama koje zadovoljavaju njihove individualne potrebe, tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja,
i uz najmanji trošak za njih i njihovu zajednicu” (Svjetska zdravstvena organizacija, 1985.). Ac-
u skladu s ovom definicijom, neracionalna uporaba lijekova može se odnositi na nedostatak pristupa osnovnim
lijekova ili na neprikladnu upotrebu lijekova koji su dostupni i dostupni.
Prema The World Health Report 2001, pristup osnovnim lijekovima je prioritet. Es-

značajne psihotropne lijekove treba osigurati i učiniti ih stalno dostupnima na svim razinama
zdravstvene zaštite. Ovi lijekovi trebali bi biti uključeni u listu osnovnih lijekova svake zemlje, i
staviti na raspolaganje kad god je to moguće. U nekim zemljama to može zahtijevati donošenje zakona
promjene. Ovi lijekovi mogu ublažiti simptome, smanjiti invaliditet, skratiti tijek mnogih
poremećaja i spriječiti povratak. Oni često pružaju prvu liniju liječenja, osobito u situaciji
situacije u kojima psihosocijalne intervencije i visokokvalificirani stručnjaci nisu dostupni.
Osim pristupa, trebalo bi poboljšati primjerenu upotrebu lijekova za mentalne poremećaje.

Na korištenje lijekova za mentalne poremećaje utječe nekoliko čimbenika, uključujući nedostatak ad-
izjednačiti znanje o propisivanju i uporabi, ekonomskim utjecajima, kulturološkim čimbenicima, kom.
uvjerenja zajednice, loša komunikacija između propisivača i pacijenata te slabo pridržavanje
na pravilno propisane lijekove. Posljedično, strategije za promicanje primjerenije uporabe
lijekova treba uključiti one koji lijekove propisuju (liječnici, medicinske sestre, drugi zdravstveni
pružatelji skrbi), oni koji izdaju lijekove (društveni i bolnički ljekarnici) i
oni koji koriste lijekove ili nadziru njihovo pravilno uzimanje (pacijenti, njegovatelji, obiteljski memorandum,
bers) (Svjetska zdravstvena organizacija, 2005.).
Tijekom posljednjih 20 godina razvijene su i regulirane smjernice za liječenje utemeljene na dokazima.

ažuriran u mnogim zemljama od strane nacionalnih odbora, znanstvenih društava i drugih organizacija.
zacije. Ove smjernice sastoje se od sustavno razvijenih izjava koje pomažu liječnicima koji propisuju lijekove
donositi odluke o prikladnim tretmanima za određena klinička stanja. Kad god pos-
jasno, izjave se temelje na dokazima, odnosno temelje se na sustavnim analizama podataka iz
randomizirana klinička ispitivanja, sustavni pregledi i meta-analize. Razvijanje i održavanje-
Izrada smjernica za liječenje utemeljenih na dokazima je vježba koja zahtijeva vrijeme i resurse, i
ovo možda nije izvedivo u zemljama s niskim i srednjim dohotkom (LAMIC). Ipak, LAMIĆ ne može
izravno primijeniti i koristiti smjernice koje su razvijene za korištenje u drugim zemljama sa sustavima
koji često imaju mnogo bolje resurse.
- vii -
Stranica 9
Ovaj priručnik pokušava pružiti jednostavne, primjerene informacije utemeljene na dokazima

zdravstvenim radnicima, posebno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, kako bi mogli
pružiti farmakološko liječenje osobama s psihičkim smetnjama. Nadamo se da će korištenje
ovaj će priručnik unaprijediti znanje i kompetencije onih zdravstvenih djelatnika koji
prednjače u pružanju zdravstvene skrbi u zdravstvenim sustavima sa siromašnim resursima. Ovo će olakšati
prijeko potrebne usluge proširenja za osobe s mentalnim, neurološkim poremećajem i poremećajem ovisnosti o drogama
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
naredbe predviđene u Akcijskom programu za nedostatke mentalnog zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije.
Benedikt Saracen
- viii -
stranica 10
Predgovor
1.1 Procjenjuje se da mentalni poremećaji čine 12% globalnog tereta bolesti, ali

samo manjina pogođenih osoba prima osnovno liječenje. Dok postoje dokazi
iz industrijaliziranih zemalja koje ne dobivaju sve osobe s mentalnim poremećajima odgovarajuće
liječenja, u zemljama u razvoju usluge mentalnog zdravlja su potpuno nedostatne i velike
segmenti stanovništva nemaju nesmetan pristup zdravstvenim ustanovama, koje teže
biti smješteni u bolnicama i orijentirani pretežno na urbane uvjete. U an
pokušaj jačanja zdravstvenog sustava i postizanje jeftinih, ali učinkovitih i
učinkovite zdravstvene usluge, pažnja se sve više usmjerava na razvoj
strategiju primarne zdravstvene zaštite. Štoviše, više puta se pokazalo da velik dio
psihijatrijski morbiditet se vidi na razini primarne zdravstvene zaštite. Iz tih razloga uloga pri-
marija pružateljima zdravstvenih usluga postaje ključno za pružanje učinkovite i raširene
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
brigu o mentalnom zdravlju.
1.2 Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pregledala je dokaze za učinkovito liječenje
mentalnih poremećaja, te zaključio da je kombinacija psihosocijalnih i farmakoloških
pristup će vjerojatno dati najbolje rezultate.
1.3 Ovaj priručnik referentni je izvor za pomoć liječnicima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
skrb kroz povećanje njihovog znanja i poboljšanje njihove rutinske kliničke prakse u
korištenje lijekova za mentalne poremećaje. Međutim, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nisu sve zemlje
pokušava si priuštiti da sve pacijente liječi liječnik. U mnogim razvojnim
u zemljama u okruženju više od 80% ambulantnih konzultacija obavljaju medicinski asistenti,
klinički službenici, medicinske sestre i seoski zdravstveni radnici koji rade iz okružnih bolnica,
domovi zdravlja i ambulante. Shodno tome, ovaj priručnik ima za cilj dodatnu korist
drugi zdravstveni djelatnici uključujući liječnike specijaliste (specijaliste interne medicine
specijalisti, ginekolozi, kardiolozi i drugi) i neliječnička primarna zdravstvena zaštita
stručnjaci (medicinske sestre, socijalni radnici, radni terapeuti) koji bi mogli biti uključeni
u skrbi za osobe s duševnim smetnjama. Koristi se izraz zdravstveni djelatnik
kroz ovaj priručnik kako biste identificirali sve te profesionalne kategorije. Recept i
uporaba psihotropnih lijekova često je kontrolirana nacionalnim zakonima i propisima;
njih se moraju pridržavati svi zdravstveni djelatnici.
1.4 Kao što je navedeno u naslovu, ovaj priručnik je referentni izvor o farmakološkom liječenju
samo za mentalne poremećaje, a ne pokriva cjelokupno liječenje mentalnih poremećaja koji
uključuje niz nefarmakoloških i servisno-organizacijskih intervencija.
- ix -
Stranica 11
1.5 Ovaj priručnik prvenstveno je namijenjen za pokrivanje uporabe lijekova za mentalne poremećaje u

odrasle osobe. Međutim, relevantne informacije o primjeni lijekova u određenim dobnim skupinama
ili populacije, kao što su djeca i adolescenti, starije osobe, trudnice i dojilje
žene i osobe s tjelesnim poremećajima uključene su u svako poglavlje.
1.6 Nakon kratkog uvoda koji govori o konceptu i ulozi osnovnih lijekova u

mentalnih poremećaja, poglavlje pruža informacije o nekoliko osnovnih načela racionalnog
propisivanje. Pet poglavlja sažeto pružaju praktične uvide o tome kako učinkovito
voditi psihofarmakološko liječenje psihotičnih poremećaja, depresivnih poremećaja,
poremećaji, bipolarni poremećaji, generalizirana anksioznost i poremećaji spavanja, opsesivno-kompulzivni
poremećaja i napadaja panike. Dodatno poglavlje pruža informacije o čovjeku
liječenje ovisnosti o alkoholu i opioidima. Kako bismo bolje informirali kliničku praksu,
mentalni poremećaji se opisuju u smislu kliničke slike, a ne dijagnostike
kategorije. U svakom poglavlju opisani su klinički prikazi korištenjem International
Klasifikacija bolesti - 10. revizija (ICD-10) kao referentni izvorni dokument.
1.7 Uzimajući u obzir razlike između zemalja ili regija u epidemiologiji nekih

mogu se očekivati poremećaji, a s obzirom na razlike između zemalja ili ponovno
gije u lokalnim organizacijama zdravstvenih službi mogu dodatno biti prisutne, jest
predviđa da neka stanja obuhvaćena ovim tekstom možda neće biti klinički prioriteti u
primarne zdravstvene zaštite svih zemalja ili regija.
1.8 Iako je ovaj priručnik usmjeren pružateljima zdravstvenih usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti,
preporuke, nadzor i potporu specijalista mentalnog zdravlja,
kad god je to moguće, uvijek treba smatrati bitnom komponentom bilo kojeg
plan liječenja.
1.9 Ovaj se priručnik temelji na metapregledu svih dostupnih sustavnih pregleda evi-
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
dence. Ova metoda
intervencija nije tako
za definirani intenzivna
klinički kao primarni
poremećaj, sustavnizapregled
ali je korištena specifičnog
pružanje korisnog
pregled velikih kliničkih područja, smanjujući rizik selektivnog citiranja i biti od pomoći
u otkrivanju pristranosti publikacije. Glavni rezultati sustavnih pregleda identificirani su i
odabrani kroz proces pregleda korišteni su za izradu skupa preporuka za liječenje
popravljanja. Dva recenzenta bila su uključena u ovaj proces (Corrado Barbui i Andreas
Cipriani) i treći recenzent (Shekhar Saxena) pomogli su riješiti sva kontroverzna pitanja.
Kvaliteta sustavnih pregleda i snaga svake preporuke za liječenje
nije ocijenjeno niti jednim standardnim sustavom ocjenjivanja. Preporuke su naknadno-
poslan odabranim stručnjacima iz svih 6 regija WHO-a, uključujući više od 20 zemalja.
Ti su stručnjaci zamoljeni da provjere znanstvenu točnost i lokalnu primjenjivost
priručnik. Zatim je izrađena revidirana verzija priručnika uzimajući u obzir sve
komentare i sugestije.
-x-
Stranica 12 Predgovor
1.10 Materijal povezan s razvojem ovog priručnika uključuje: i) pronalaženje dokaza, kao-

sjednica i ii) sinteza i proces recenzije dostupni su od SZO na zahtjev
(e-pošta: mnh@who.int).
1.11 Očekuje se da će se ovaj priručnik pregledavati i ažurirati svake tri godine. Promjene u
preporuke, ako postoje, prije nego što redovita ažuriranja budu dostupna na sljedećem
ing web stranice SZO- http://www.who.int/mental_health/management/treatment_disor-
lekcije
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
- xi -
Stranica 14
stranica 13
Poglavlje 1
Osnovni lijekovi za mentalne poremećaje

1
1.1 Svjetsko zdravstveno izvješće iz 2001. predstavlja niz preporuka o tome kako poboljšati
dokazati skrb za osobe s mentalnim poremećajima, uključujući poboljšanje pristupa ograničenim
izbor esencijalnih psihotropnih lijekova. Ovi lijekovi bi trebali biti dostupni
sposobni na svim razinama zdravstvene zaštite i trebali bi biti uključeni u WHO Model List of Es-
sential Medicines (EML), sa zdravstvenim osobljem obučenim da ih koristi u liječenju ljudi
s psihičkim poremećajima. Poboljšanje pristupa osnovnim psihotropnim lijekovima ključno je
komponentu u jačanju pristupa učinkovitim uslugama zaštite mentalnog zdravlja.
1.2 Osnovni psihotropni lijekovi su oni koji zadovoljavaju prioritetnu brigu o mentalnom zdravlju
potrebe stanovništva. Odabrani su uzimajući u obzir javnozdravstveni značaj,
dokaze učinkovitosti i sigurnosti, te komparativne isplativosti. Trebali bi biti
dostupni u kontekstu funkcionalnih sustava pružanja mentalnog zdravlja, u svakom trenutku,
u odgovarajućim količinama, u odgovarajućim oblicima doziranja, uz osiguranu kvalitetu i ad-
izjednačiti informacije, i to po cijeni koju si pojedinac i zajednica mogu priuštiti. Esen-
psihotropni lijekovi omogućuju liječenje simptoma psihičkih poremećaja,
skraćuju tijek mnogih poremećaja, smanjuju invaliditet i sprječavaju povratak.
1.3 Dostupan je veliki broj tretmana za farmakološko liječenje

mentalni poremećaji. Mnogi od ovih tretmana pokazali su se učinkovitima u akutnoj
stadijima i u sprječavanju recidiva, ali mnogo toga ostaje nejasno o njihovoj učinkovitosti.
nost u dugotrajnom liječenju iu upravljanju svakodnevnim psihičkim poremećajima. Dakle, ne
sve "učinkovite" terapije lijekovima su "esencijalne"; ovo bi moglo postati jasno nakon takvih čimbenika
kao učinkovitost dugotrajne primjene, prednosti u odnosu na jeftinije alternative i
isplativost se bolje razumiju.
1.4 U EML-u WHO-a sljedeće je odabrano za liječenje i kontrolu

mentalni poremećaji: klorpromazin, flufenazin, haloperidol (lijekovi koji se koriste u psih.
hotični poremećaji); amitriptilin, fluoksetin (lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima);
karbamazepin, litijev karbonat, valproična kiselina (lijekovi za liječenje bipolarnih poremećaja);
diazepam (lijekovi za opću anksioznost i poremećaje spavanja); klomipramin
(lijekovi za opsesivno-kompulzivne poremećaje i napadaje panike); metadon i
buprenorfin (lijekovi koji se koriste za programe ovisnosti o supstancama (vidjeti okvir iznad
list). Treba napomenuti da klorpromazin, flufenazin, haloperidol, amitriptilin
i diazepam su naznačeni kao primjer klase za koju postoji najbolji
dokaz o učinkovitosti i sigurnosti. U nekim slučajevima ovo može biti prvi lijek
-1-
Stranica 15
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Osnovni lijekovi za mentalne

(15. , ožujakporemećaje
2007.)
1
lista
PSIHOTIČNI POREMEĆAJI:
Klorpromazin
Injekcija 25 mg (hidroklorid)/ml.
Oralna tekućina 25 mg (hidroklorid)/5 ml.
Tableta 100 mg (hidroklorid).
Flufenazin
Injekcija 25 mg (dekanoat ili enantat).
Haloperidol
Injekcija 5 mg.
Tableta 2 mg; 5 mg.
DEPRESIVNI POREMEĆAJI:
amitriptilin
Tableta 25 mg (hidroklorid).
Fluoksetin
Kapsula ili tableta 20 mg (prisutan kao hidroklorid).
BIPOLARNI POREMEĆAJI:
karbamazepin
Tablet (bodovano) 100 mg; 200 mg.
Litijev karbonat
Kapsula ili tableta 300 mg.
Valproična kiselina
Tableta 200 mg; 500 mg (natrijev valproat).
GENERALIZIRANA ANKSIOZNOST I POREMEĆAJI SPAVANJA:
diazepam
Tableta 2 mg; 5 mg.
OPSESIVNO-KOMPULSIVNI POREMEĆAJI I NAPADAJI PANIKE:
klomipramin
Kapsula 10 mg; 25 mg (hidroklorid).
LIJEKOVI KOJI SE KORISTE U PROGRAMIMA OVISNOSTI O TVARAMA:
Metadon
Koncentrat za oralnu tekućinu 5 mg/ml; 10 mg/ml.
Oralna tekućina 5 mg/5 ml; 10 mg/5 ml.
Buprenorfin
Sublingvalne tablete 2 mg; 8 mg.
Najnovija verzija WHO Model liste esencijalnih lijekova može se pronaći na sljedećem
web stranica: http://www.who.int/medicines/publications/essentialmedicines/en/index.html
-2-
Stranica 16 Poglavlje 1: Osnovni lijekovi za mentalne poremećaje
koji ima licencu za marketing; u drugim slučajevima, naknadno licencirani spojevi

može biti sigurnije ili učinkovitije. Gdje nema razlike u pogledu učinkovitosti i
sigurnosnih podataka, navedeni lijek treba biti onaj koji je općenito dostupan na
najniža cijena, na temelju međunarodnih izvora informacija o cijenama lijekova. Dakle, u SZO 1
EML: amitriptilin predstavlja tricikličke antidepresive; klorpromazin predstavlja phe-
notijazini; diazepam predstavlja benzodiazepine; flufenazin predstavlja injekcije
antipsihotici dugog djelovanja; haloperidol predstavlja butirofenone.
1.5 Nedavne studije isplativosti usredotočile su se na pronalaženje relativnih prednosti

novijih klasa lijekova u odnosu na one starije i etabliranije. Na primjer,
noviji antidepresivi uspoređeni su sa starijim tricikličkim antidepresivima, a novi
er antipsihotika u odnosu na one konvencionalne. Nalazi su pokazali da, dok su novije psih
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
hotropni lijekovi mogu imati manje ili drugačije nuspojave, one nisu značajne
učinkovitiji, a obično su i skuplji.
1.6 Iako je ovaj priručnik sastavljen oko osnovnih psihotropnih lijekova, drugi lijekovi
koji su potkrijepljeni znanstvenim dokazima o učinkovitosti i koji mogu biti od koristi za
osobe s mentalnim poremećajima, pokrivene su na sličan način.
-3-
Stranica 18
17
2. Poglavlje
Osnovna načela propisivanja

1.1 Odluka o propisivanju farmakološkog liječenja mora uzeti u obzir
2
potencijalne rizike i koristi za svakog pojedinog pacijenta. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razgovarati
s pacijentima, članovima obitelji i/ili njegovateljima pacijenata te potencijalne rizike i dobrobiti.
1.2 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da lijekovi igraju važnu ulogu u
odnos liječnik-pacijent te bi se trebao potruditi angažirati, zaposliti i uključiti
pacijenta u suradnji vezanoj uz propisane lijekove. Psihološki
treba raspraviti i uzeti u obzir implikacije primanja terapije lijekovima.
1.3 Općenito, pružatelji zdravstvenih usluga i pacijenti trebali bi to smatrati većinom psihijatrijskim

poremećaji se mogu učinkovito riješiti uz pomoć farmakoloških i nefarmakoloških
kološke intervencije. Odluka o propisivanju psihotropnog sredstva nikada ne podrazumijeva
da psihološke i/ili psihosocijalne intervencije nisu indicirane. Dokaza ima
dosljedno pokazuje da kombiniranje lijekova s psihosocijalnim intervencijama ima tendenciju
biti povezan s boljim ishodom. Posljedično, pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali
pasivno smatraju lijekove svojom jedinom terapijskom strategijom, a pacijenti bi trebali
ne primiti poruku koja sugerira promjene misli, raspoloženja i ponašanja
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
može se postići samo farmakološkim sredstvima. Artikulirano, sveobuhvatno i indi-
individualizirani planovi liječenja mogu predstavljati najbolju terapijsku opciju.
1.4 Općenito, recepti se ne bi trebali izdavati prije detaljne kliničke procjene

je dovršen, i prije nego što je istražio psihološke mehanizme koji leže u pozadini
simptoma.
1.5 Pacijentu treba biti jasno da je liječenje predviđeno za unaprijed planirano vremensko razdoblje.
Ovo razdoblje može biti povezano s farmakološkim svojstvima korištenih lijekova
i/ili na stanje koje se liječi.
1.6 Titraciju većine farmakoloških tretmana za mentalne poremećaje treba provoditi postupno

obično, osobito u starijih osoba i bolesnika s popratnim medicinskim bolestima. The
treba propisati minimalnu učinkovitu dozu na temelju procjene kako
mnogo toga je potrebno da bi se utjecalo na ciljane simptome i na pacijentove socijalne, psiho-
logička i geografska situacija, tj. pacijent iz ruralnog područja koji mora napraviti an
naporan put do liječenja zahtijevat će veću zalihu nego onaj s lakšim
pristup ljekarni.
-5-
Stranica 19
1.7 Doze navedene u ovoj publikaciji uglavnom se temelje na podacima dostupnim iz Westerna

zemlje i pružatelji zdravstvenih usluga koji propisuju psihotropne lijekove za svoje
pacijenti u drugim dijelovima svijeta trebali bi biti svjesni kako interindividualnih tako i etničkih
razlike u metabolizmu lijekova. Pružatelji zdravstvenih usluga uvijek bi se trebali konzultirati s na-
nacionalne ili lokalne informacije o propisivanju ili materijal s uputama. Izraz "miligrami"
je u cijelom tekstu skraćeno u mg.
2 1.8 Bolesnike treba informirati o mogućim nuspojavama, te ih također treba informirati o njima

moguće mjere za njihovo upravljanje, tj. smanjenje doze, uvjeravanje da neki
od ovih nuspojava su privremene.
1.9 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju biti svjesni svih tvari, medicinskih i ne

medicinske, koje pacijent uzima i moguće interakcije. Na primjer, alkohol
i benzodiazepini se ne smiju uzimati istovremeno.
1.10 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju biti svjesni da neki farmakološki tretmani za muškarce-
talni poremećaji su pod međunarodnom kontrolom. Primjena lijekova prema međunar
kontrola je regulirana Konvencijom o psihotropnim tvarima iz 1971. (United Na-
cije). Osim međunarodne kontrole, uporaba nekih lijekova može biti pod
nacionalna kontrola. Pružatelji zdravstvenih usluga moraju biti svjesni da međunarodne, nacionalne, re-
moraju se strogo pridržavati regionalnih i lokalnih propisa o lijekovima.
1.11 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi redovito pratiti korištenje droga i trebali bi posebno pitati
kolika je količina lijeka uzeta. Uobičajeno je da pridržavanje pacijenata
na liječenje varira.
1.12 Pri izboru određenog lijeka, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir dostupnost
sposobnost i kontinuitet opskrbe. U situacijama kada postoji kontinuitet opskrbe lijekom
je vjerojatno da će se prekinuti, njegovu uporabu treba izbjegavati.
1.13 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju biti svjesni da je povijest prethodnih suicidalnih misli ili ne-
iskušenja su važni pokazatelji mogućeg suicidalnog ponašanja. Takvi pacijenti bi trebali biti
posebno pitati o samoubojstvu i, ako postoji mogućnost, pružatelji zdravstvenih usluga moraju ga ograničiti
količinu propisanih lijekova i također treba sastaviti režim u kojem postoji
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
je često kliničko praćenje i praćenje od strane članova obitelji i prijatelja.
1.14 Pružatelji zdravstvenih usluga uvijek bi trebali uzeti povijest zlouporabe supstanci, uključujući zlouporabu
psihotropnih lijekova. Ovu informaciju treba uzeti u obzir kada
s obzirom na propisivanje psihotropnih lijekova.
1.15 Prestanak uzimanja psihotropnih lijekova treba provoditi postupno (25% doze tjedno).
-6-
Stranica 20 Poglavlje 2: Osnovna načela propisivanja
1.16 Općenito, polifarmaciju treba izbjegavati. Pojam polifarmacija definira kon-

trenutna uporaba dva ili više lijekova koji pripadaju istoj farmakološkoj klasi (npr
na primjer dva ili više antipsihotika ili dva ili više antidepresiva).
-7-
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Stranica 22
21
Poglavlje 3
Lijekovi koji se koriste kod psihotičnih poremećaja
1. Definicija psihotičnih poremećaja

2. Preliminarna procjena i početne strategije upravljanja
3. Kratkotrajno liječenje antipsihoticima
4. Dugotrajno liječenje antipsihoticima
5. Primjena antipsihotika
6. Nuspojave antipsihotika
3
7. Predoziranje antipsihoticima
8. Posebne populacije bolesnika
9. Potencijalno relevantne interakcije
10. Osnovni lijekovi za psihotične poremećaje
1. Definicija psihotičnih poremećaja
1.1 Pojam psihoza odnosi se na nespecifični sindrom karakteriziran deluzijama (lažnim

uvjerenja), halucinacije (lažne osjetilne percepcije koje drugi ne dijele), gubitak kontakta
sa stvarnošću i bizarnim ponašanjem. Ovaj sindrom može biti rezultat širokog spektra kon-
bolesti, uključujući oba primarna psihijatrijska poremećaja (shizofreniju i shizofreniju-
povezani poremećaji), medicinski poremećaji (fizička trauma, epilepsija temporalnog režnja, demen-
tija, neurološke i endokrine bolesti, metaboličke abnormalnosti) i zlouporaba tvari
poremećaja (osobito amfetamina i halucinogena).
1.2 Shizofrenija je najčešća primarna psihoza. To je težak poremećaj koji tipi-

obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi; nalazi se približno jednako u
muškaraca i žena, iako je početak kasnije kod žena, koje također imaju tendenciju
bolji tijek i ishod ovog poremećaja. Epidemiološka istraživanja izvješćuju o točki
prevalencija od 0,4%.
1.3 Shizofreniju karakteriziraju temeljna iskrivljenja u mišljenju i percepciji,

i neprikladnim emocijama. Poremećaj uključuje najosnovnije funkcije koje
daju normalnoj osobi osjećaj individualnosti, jedinstvenosti i usmjerenosti prema sebi. ponašanje-
Vaš može biti ozbiljno poremećen tijekom nekih faza poremećaja, što dovodi do nepovoljnih posljedica
društvene posljedice. Deluzije (snažno uvjerenje u ideje koje su lažne i bez ikakvih
-9-
Stranica 23
na temelju stvarnosti) i halucinacije (obično slušne halucinacije, npr. sluh

glasovi) tipična su psihotična obilježja ovog poremećaja. Osobe sa shizofrenijom
obično su dobro orijentirani na osobu, mjesto i vrijeme.
1.4 Shizofrenija ima varijabilan tijek, s potpunim simptomatskim i socijalnim oporavkom.

u otprilike jednoj trećini slučajeva. Međutim, shizofrenija može uslijediti nakon kronične ili recidivirajuće bolesti.
rent tečaj, s rezidualnim simptomima i nepotpunim socijalnim oporavkom. Pojedinci sa
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
kronična shizofrenija činila je veliki udio svih štićenika mentalnih ustanova.
cije u prošlosti, i još uvijek rade tamo gdje te institucije i dalje postoje. S modernim
napredak u terapiji lijekovima i psihosocijalnoj skrbi, gotovo polovica pojedinaca u početku
shizofrenija u razvoju može očekivati potpuni i trajan oporavak. Od ostatka, samo
otprilike jedna petina i dalje se suočava s ozbiljnim ograničenjima u svojim svakodnevnim aktivnostima. Čak
3 nakon što očitiji simptomi ovog poremećaja nestanu, neki preostali
simptomi mogu ostati. To uključuje nedostatak interesa i inicijative u svakodnevnim aktivnostima
i posao, društvenu nesposobnost i nesposobnost da se zanimaju za ugodne aktivnosti.
To može uzrokovati trajnu invalidnost i lošu kvalitetu života. Ovi simptomi mogu
stavljaju značajan teret na obitelji. Više puta je pokazano da
shizofrenija ima lakši tijek u zemljama u razvoju.
1.5 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti učinak kulture i duhovnosti na mani-

pojava psihijatrijskih simptoma u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Različite kulture mogu
izraziti psihijatrijske simptome metaforom ili jezikom koji se razlikuje od kulturnog
pozadinu stručnjaka primarne zdravstvene zaštite i, gdje je potrebno i primjereno,
tumači se mogu koristiti za otkrivanje simptomatologije. Osim toga, neka iskustva (npr
slušanje glasova) može biti normalno u kulturi, a nalikuje psihopatologiji. Briga
moraju se dati kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje.
2.1 . Zdravstveni djelatnici trebali bi u početku isključiti mogućnost organske bolesti ili
poremećaj ovisnosti o supstancama temeljni je uzrok psihotičnih simptoma. Detaljan
medicinska i psihijatrijska povijest, tjelesni i neurološki pregled te mentalno stanje
tu procjenu treba provesti.
2.2 Kod psihoza uzrokovanih medicinskim stanjima potrebno je liječiti osnovno stanje,

s dodatnim psihijatrijskim liječenjem problema u ponašanju. Kod psihoza
uzrokovane zlouporabom supstanci, detoksikacija ili prilagodba lijekova mogu se ponovno
upitan.
2.3 U načelu, akutne psihotične pacijente treba procijeniti bez odlaganja, uzimajući u obzir
da može biti prisutna uznemirenost i nekooperativnost. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi
- 10 -
Stranica 24 Poglavlje 3: Lijekovi koji se koriste u psihotičnim poremećajima
uključiti pacijenta u dijalog. Članovi obitelji i prijatelji mogu predstavljati valjanu pomoć
u smanjenju razine nekooperativnosti.
2.4 Pružatelji zdravstvenih usluga mogu dobiti relevantne kliničke pojedinosti od osoba koje znaju
pacijent dobro. Promjene u načinu spavanja, govoru, ponašanju ili dnevnoj rutini trebale bi
biti istražen.
2.5 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju procijeniti jesu li

Bolesnici sa shizofrenijom kon-
er pacijent razmišlja o samoozljeđivanju.
šablonsko samoozljeđivanje bi trebalo biti
Pokušaji samoubojstva mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku
intenzivno prati; praćenje
bolest, ali razdoblja koja najviše zabrinjavaju
može uključivati prijem u inpa-
su tijekom akutnih psihotičnih egzacerbacija,
kada pacijent može reagirati na halucinacije
ili zabluda, i tijekom tjedana koji slijede
Tient objekt, strogi nadzor od strane
članovi obitelji ili drugi pojedinci
3
osobe koje dobro poznaju pacijenta
akutna psihotična egzacerbacija, kada pa-
pacijent može doživjeti postpsihotičke depresivne simptome.
2.6 Rana intervencija za shizofreniju je neophodna, budući da postoji veza između

19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
duljina neliječene psihoze i loš dugoročni ishod.
2.7 Liječenje shizofrenije uključuje

psihosocijalna intervencija. Psihosocijalni in- Bolesnici sa shizofrenijom trebali bi
intervencija poboljšava funkcioniranje u područjima ponuditi psihosocijalnu intervenciju
kao što su samostalan život, odnosi i cija uz farmakološke
raditi. Specifične intervencije su: obiteljska psih. intervencija
obrazovanje, zapošljavanje uz podršku, socijal
obuka vještina, podučavanje vještina upravljanja bolešću, kognitivno-bihevioralna terapija i
integrirani tretman komorbidne zlouporabe tvari.
3. Kratkotrajno liječenje antipsihoticima
3.1 Primarni cilj je smanjiti najozbiljnije simptome, uključujući halucinacije, delu-

poremećaja, uznemirenosti i neorganiziranog mišljenja i ponašanja.
3.2 Antipsihotici su primarni lijekovi za shizofreniju i srodne psihičke

hotični poremećaji. Ova sredstva su posebno učinkovita protiv psihotičnih simptoma,
dok njihov utjecaj na rezidualne simptome (nedostatak interesa i inicijative, prigušeni afekt)
je skroman ili ga nema.
3.3 Prije početka terapije antipsihoticima općenito se preporuča provjeriti tjelesnu težinu i

krvni tlak. Drugi predloženi nadzor uključuje elektrokardiogram (obavezno u
- 11 -
Stranica 25
neke zemlje za specifične antipsihotike, na primjer haloperidol), punu krvnu sliku,

urea i elektroliti, kreatinin fosfokinaza, testovi funkcije jetre, glukoza u krvi,
lipidni uzorak i prolaktin. Ako te laboratorijske pretrage nisu izvedive, zdrav
pružatelji skrbi trebaju pitati pacijenta i/ili člana obitelji o postojanju
kardiovaskularne, bubrežne ili jetrene abnormalnosti i da li postoje terapije lijekovima za njih
zdravstveni uvjeti su propisani i poduzeti.
3.4 U korisnika klozapina, prije početka liječenja, obvezno praćenje u mnogim zemljama
uključuje punu krvnu sliku. Ako puna krvna slika nije izvediva, klozapin ne bi trebao biti
propisano.
3
3.5 U kliničkoj praksi antipsihotici se klasificiraju na konvencionalne ili prve generacije
antipsihotici i atipični ili antipsihotici druge generacije. Prva generacija
antipsihotici se dijele na fenotiazine (klorpromazin, levomepromazin,
promazin, pericijazin, pipotiazin, flufenazin, perfenazin, proklorperazin i
trifluoperazin), butirofenoni (benperidol i haloperidol), difenilbutilpiperidini
(pimozid), tioksanteni (flupentiksol i zuklopentiksol) i supstituirani benzamidi
(sulpirid). Antipsihotici druge generacije uključuju amisulprid, aripiprazol, klozap-
ine, olanzapin, risperidon, kvetiapin, sertindol, ziprasidon, zotepin.
3.6 Uz iznimku klozapina (koji je učinkovitiji od antipsihika prve generacije,

hotike u farmakološkom liječenju refraktorne shizofrenije), prve i druge
generacije antipsihotika jednako su učinkoviti u akutnom liječenju psihotičnih
simptoma. Međutim, ove dvije skupine sredstava značajno se razlikuju u pogledu štetnosti
učinci (vidjeti 6.1 i 6.2 i 6.3).
3.7 Prema WHO EML, osnovni lijekovi za psihotične poremećaje su klorprom-

azin, flufenazin dekanoat ili enantat, haloperidol. Ovi lijekovi su indicirani
kao primjer klase za koju postoje najbolji dokazi za učinkovitost i
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
sigurnost. Tako klorpromazin predstavlja fenotiazin; flufenazin predstavlja injekciju
sposobni antipsihotici dugog djelovanja; haloperidol predstavlja butirofenone.
3.8 U bolesnika s akutnom fazom shizofrenije ili drugim primarnim psihotičnim poremećajima zdravlja
pružatelji skrbi trebaju razmotriti propisivanje oralnog antipsihotika. Ako više od
dostupan je jedan antipsihotik, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju odabrati najprikladniji
agent za svakog pacijenta uzimajući u obzir sljedeće aspekte: 1) Uključivanje u
WHO EML: ovaj popis uključuje najučinkovitije, najsigurnije i najisplativije lijekove;
2) Prošla povijest reakcije na antipsihotike: ako je pacijent već dobro reagirao,
bez nepodnošljivih nuspojava na određeno sredstvo, može se odabrati to sredstvo; ako a
pacijent nije reagirao ili je imao nepodnošljive nuspojave na određeni agens, taj agens
općenito se više ne smije propisivati; 3) Pridržavanje liječenja: ako liječenje
- 12 -
pridržavanje je problem, liječnici bi trebali

Psihotični simptomi uključujući de-
razmislite o pripravcima s dugim djelovanjem, kao npr
iluzije, halucinacije, bizarno
flufenazin dekanoat; 4) Medicinski komor-
ponašanje, nelogične ideje, misli
bidnosti: ako pacijent boluje od specifičnih
blokiranje, nedostaci u govoru,
medicinskih problema, neki bi lijekovi trebali biti
neologizmi, nesuvislost i labavost
izbjegavati (npr. treba izbjegavati tioridazin
asocijacije na misli mogu biti učinkovite
kod starijih bolesnika s elektrokardiogramom
učinkovito liječiti antipsihoticima
abnormalnosti, olanzapin i klozapin
lijekovi
treba oprezno propisivati pacijentima
s abnormalnostima glukoze); 5) Predmet-
tivni učinak nuspojava: pružatelji zdravstvenih usluga trebaju razgovarati s pacijentom
3
i/ili člana obitelji mogući utjecaj nuspojava (npr. relevantnost težine
dobitak može varirati između muškaraca i žena te u različitim dobnim skupinama ili kulturama); 6)
Troškovne implikacije: mogu se promijeniti ovisno o sustavu zdravstvene zaštite u kojem se
propisuju se tipsihotici; 7) Novi/stari agens: kao opće pravilo, mudro ga je prepisati
dobro poznatih lijekova, budući da postaje jasan profil nuspojava novih lijekova
tek nakon godina marketinga.
3.9 Liječenje treba redovito pratiti, a njegov učinak procijeniti nakon 6-8

tjedni. Ako se nakon 8 tjedana ne primijeti poboljšanje, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razgovarati s
pacijentu i/ili članu obitelji mogućnost prijelaza na drugi oralni antipsihotik-
ic. Ako je pridržavanje liječenja veliki problem, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razgovarati s
pacijentu i/ili članu obitelji mogućnost prijelaza na dugodjelujući pripravak.
Ako su nuspojave glavna vjerojatnost
Učinkovitost liječenja trebala bi biti kao-
lem, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razgovarati
s bolesnikom i/ili članom obitelji zasjeo nakon 6-8 tjedana i, nakon
mogućnost smanjenja doze. Ako akutna epizoda je riješena, zdravstvena njega
nuspojave traju unatoč dozi pružatelji bi općenito trebali produljiti
smanjenje, prelazak na drugi antipsi- liječenje najmanje godinu dana
chotic se može uzeti u obzir.
3.10 Pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali uzeti u obzir klozapin kao prvu liniju farmakološkog liječenja.
jer može uzrokovati po život opasne nuspojave od kojih je agranulocitoza
najpoznatiji (vidi 5.6 i 5.7).
3.11 Za brzu kontrolu akutnih psihotičnih simptoma, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti
intramuskularno liječenje samo ako oralno liječenje nije izvedivo. Prema WHO-u
EML, osnovni lijekovi su injekcije klorpromazina (npr. 25 mg intramuskularno) ili
injekcija haloperidola (npr. 5 mg intramuskularno). Nakon intramuskularne primjene antipsihotika
ministarstva, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju pratiti krvni tlak, puls, tjelesnu temperaturu
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
tura i brzina disanja.
- 13 -
Stranica 27
3.12 Uz farmakološke i nefarmakološke intervencije, pro-

videri bi trebali pružati informacije pacijentima i članovima obitelji, naglašeno slušanje,
uvjeravanje i psihološku podršku. To može pomoći u razvoju dobrog odnosa i
terapijski savez koji može pozitivno utjecati na subjektivnu dobrobit bolesnika
i dugoročni ishod poremećaja.
3.13 Tijekom liječenja antipsihoticima, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju provjeriti je li neuro-

razvile su se logične nuspojave, uključujući ukočenost mišića, tremor, mišićni spazam,
abnormalni nevoljni pokreti jezika, usta i lica. Pružatelji zdravstvenih usluga
treba dodatno provjeriti težinu i krvni tlak. Drugi predloženi nadzor u-
uključuje elektrokardiogram (obvezan u nekim zemljama za specifične antipsihotike, npr
3
na primjer haloperidol), puna krvna slika, urea i elektroliti, kreatinin fosfokinaza,
testovi funkcije jetre, glukoze u krvi, uzorka lipida i prolaktina. Ako ove laboratorijske pretrage
nisu izvedivi, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi imati na umu da redovito rade liječničke preglede
pregled, uključujući nedavnu medicinsku povijest koja može pomoći u prepoznavanju simptoma
izazivajući razvoj kardiovaskularnih, bubrežnih ili jetrenih abnormalnosti.
4. Dugotrajno liječenje antipsihoticima
4.1 Nakon što se akutna epizoda riješi, općenito se predlaže nastavak liječenja

najmanje godinu dana. Bez liječenja, dvije trećine pacijenata recidivira unutar jedne godine.
4.2 Ne postoji pouzdana strategija za određivanje minimalne učinkovite doze za sprječavanje recidiva. Tijekom
dugotrajno liječenje, pružatelji zdravstvenih usluga mogu održavati ili umjereno smanjiti
doza primijenjena tijekom akutne faze, u skladu s kliničkim statusom i okolnostima.
4.3 Pridržavanje liječenja može dugoročno biti veliki problem. U tim slučajevima zdravlje
pružatelji skrbi trebaju razgovarati s pacijentom i/ili članom obitelji o toj mogućnosti
prijeći na pripravak dugog djelovanja. Povećati nefarmakološke intervencije
adherencije (edukacija pacijenata, obiteljska psihoedukacija, specifične psihoterapijske in-
intervencije) mogu se dodatno provesti.
4.4 U korisnika klozapina obvezno praćenje u mnogim zemljama uključuje tjedno uzimanje krvi
brojite 18 tjedana, najmanje svaka 2 tjedna tijekom jedne godine, a nakon toga jednom mjesečno. Ako ove
redovite kontrole nisu izvedive, klozapin se ne bi trebao propisivati.
5. Primjena antipsihotika
5.1 Općenito se predlaže primjena jednog po jednog antipsihotika. Istovremena upotreba dva

ili više antipsihotika ne pružaju dodatnu dobrobit, dok proizvode dodatne
nuspojave i mogu ometati pridržavanje liječenja.
- 14 -
5.2 Visoke doze antipsihotika povećavaju rizik od nuspojava bez pružanja
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
dodatna korist.
5.3 Općenito se predlaže započeti s niskim dozama i postupno ih povećavati. mini-
majci treba propisati učinkovitu dozu.
5.4 Dugodjelujući antipsihotici trebaju se propisati samo ako se pridržavanje liječenja zahtijeva

predstavlja ozbiljan problem. Obično se ispitna doza dugodjelujućeg pripravka (npr. 12,5 mg
intramuskularno flufenazin dekanoata) inicijalno se propisuje, zatim nakon 4-10 dana
doza se titrira do učinkovite terapije održavanja (npr. 12,5-50 mg intramuskularno
flufenazin dekanoata svaka 2-4 tjedna).
5.5 Prelazak s jednog antipsihotika na drugi treba provoditi s oprezom. Zdravlje

Pružatelji skrbi trebaju postupno smanjivati dozu prvog antipsihotika dok postupno
3
saveznik povećava dozu novog antipsihotika.
5.6 Klozapin je općenito rezerviran za bolesnike bez zadovoljavajućeg kliničkog poboljšanja

unatoč primjeni odgovarajućih doza najmanje dva antipsihotika propisana za ad-
izjednačiti trajanje (refrakterna shizofrenija). Prije primjene klozapina, antipsihotika od
općenito su propisane različite klase. Kod korisnika klozapina, učinkovitost liječenja
treba procijeniti tijekom šest mjeseci.
5.7 Propisivanje klozapina bez praćenja leukocita može povećati rizik od smrti

agranulocitoza.
6. Nuspojave antipsihotika
6.1 Nuspojave antipsihotika općenito se grupiraju u neurološke i antikolinergičke

nuspojave. Neurološke nuspojave uključuju parkinsonske učinke (tremor u mirovanju, aki-
nezija, ukočenost), akutne distonije (spori, dugotrajni grčevi mišića), akatizija (podložna
osjećaj uznemirenosti), maligni neuroleptički sindrom (groznica, znojenje, smetenost,
povišeni krvni tlak i puls, ukočenost mišića, vrlo visoka kreatin fospokinaza,
zatajenje bubrega), tardivna diskinezija (abnormalni nevoljni pokreti jezika, glave,
lice, usta) i konvulzije. Antikolinergičke nuspojave uključuju periferne učinke
(suha usta, zamagljen vid, zatvor, retencija urina) i centralni učinci (teški
uznemirenost i zbunjenost).
6.2 Ako bolesnici razviju učinke Parkinsonove bolesti, zdravstveni djelatnici trebaju smanjiti dozu
od antipsihotika. Ako učinci Parkinsonove bolesti potraju unatoč smanjenju doze, zdravstvena njega
pružatelji usluga mogu razmotriti propisivanje antiparkinsonskih lijekova, kao što je biperiden 2-4
mg/dan.
- 15 -
Stranica 29
6.3 Nuspojave povezane s uporabom antipsihotika druge generacije uključuju hi-

perglikemija, ketoacidoza, dijabetes i disregulacija lipida. Među drugom generacijom
antipsihotici, klozapin i olanzapin povezani su s najvećim rizikom od
klinički značajno povećanje tjelesne težine, dijabetes melitus i dislipidemija. Antipsihotik
povezane metaboličke abnormalnosti su zabrinjavajuće, jer su faktori rizika za kardiovaskularne
kularni morbiditet i mortalitet.
6.4 Ostale nuspojave povezane s primjenom antipsihotika uključuju debljanje, sedaciju,

abnormalnosti elektrokardiograma, ortostatska hipotenzija, povišen rezultat prolaktina-
kod ginekomastije, galaktoreje, amenoreje, impotencije, leukopenije, agranulocito-
sis, žutica, povišeni jetreni enzimi, fotoosjetljivost, kožne erupcije, pigmentacija mrežnice
cija.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
3 6.5 Klozapin može uzrokovati ozbiljne, po život opasne nuspojave od kojih je agranulocitoza

je najpoznatiji. Rizik od fatalne agranulocitoze je oko deset puta veći kod klozapina
od ostalih korisnika antipsihotika. Ovaj rizik se kontrolira redovitim praćenjem pune krvi
računati. Također je sugerirano da je klozapin povezan s miokarditisom, kardio-
miopatija i plućna embolija.
7. Predoziranje antipsihoticima
7.1 Ishod predoziranja antipsihoticima općenito je povoljan osim ako drugi središnji živčani
Progutali su se razni depresori sustava, poput alkohola i benzodiazepina.
Predoziranje fenotiazinima može uzrokovati ozbiljniju simptomatologiju od drugih an-
tipsihotični tečajevi.
7.2 Predoziranje antipsihoticima karakterizirano je hipotenzijom, tahikardijom, hipotermijom, ar-

ritmiju, pospanost, distonije i napadaje.
7.3 Ako se sumnja na predoziranje antipsihoticima, upućivanje na hitnu medicinsku

objekt se preporučuje.
8.1 U starijih bolesnika sa simptomima ponašanja koji mogu biti povezani s kognitivnim
oštećenjem ili demencijom antipsihotike treba propisivati s oprezom. Općenito,
jedna polovica do jedna trećina doze za odrasle preporučuje se u starijih osoba, koje mogu biti i više
osjetljiv na parkinsonijske i antikolinergičke nuspojave. Fenotiazini bi trebali biti
koristiti s oprezom s obzirom na rizik od hipotenzije, a tioridazin se ne može uzeti u obzir
lijek prvog izbora ako su dostupni drugi antipsihotici. Haloperidol je široko rasprostranjen
koristiti u starijih osoba, iako treba pratiti rizik od promjena na elektrokardiogramu.
- 16 -
Stranica 30
Flufenazin
Početna doza: 2,5-10 mg/dan oralno.
Terapijska doza: 10-20 mg/dan oralno.
Dugodjelujući pripravci za bolesnike s slabom privrženošću liječenju:
Ispitna doza 12,5 mg intramuskularno, nakon 7 dana 12,5-25 mg intramuskularno svakih
3-4 tjedna. Nemojte prekoračiti 50 mg intramuskularno svaka 3-4 tjedna.
Česte nuspojave: akatizija, distonični ekstrapiramidalni učinci,
parkinsonski ekstrapiramidni učinci, tardivna diskinezija, tardivna distonija, suha
usta, zamagljen vid, zatvor, retencija urina, začepljenost nosa, omaglica,
pospanost, ortostatska hipotenzija, fotosenzitivnost.
Ozbiljne nuspojave: krvne diskrazije, agranulocitoza, leukocitopenija,
3
trombocitopenija, kolestatska žutica, neuroleptički maligni sindrom,
paralitički ileus, prijapizam, promjene elektrokardiograma, uključujući produljenje QT intervala
i torsades de pointes, napadaji, sindrom sličan sistemskom lupusu eritematozusu,
disfunkcija regulacije temperature.
WHO EML: dugodjelujuća injekcija 25 mg.
Haloperidol
Početna doza: 2-5 mg/dan oralno.
Terapijska doza: 4-10 mg/dan peroralno.
Za brzu kontrolu psihotičnih simptoma: 2 ili 5 mg intramuskularno, može biti
po potrebi ponoviti nakon jednog sata.
Dugodjelujući pripravci za bolesnike s slabom privrženošću liječenju:
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Ispitna
tjedni. doza 25 mg intramuskularno, nakon 7 dana 50-150 mg intramuskularno svaka 4
parkinsonski ekstrapiramidalni učinci, zamagljen vid, zatvor, smanjeni
znojenje, suha usta, začepljenost nosa, vrtoglavica, pospanost, ortostatski
hipotenzija, fotosenzitivnost.
Ozbiljne nuspojave: tardivna diskinezija, tardivna distonija, agranulocitoza,
kolestatska žutica, neuroleptički maligni sindrom, paralitički ileus, prijapizam,
promjene elektrokardiograma, uključujući produljenje QT intervala i torsades de pointes,
napadaji, sindrom sličan sistemskom lupusu eritematodesu, regulacija temperature
disfunkcija.
WHO EML: tableta 2 mg, tableta 5 mg; injekcija 5 mg.
- 18 -
Stranica 31
Poglavlje 4
Lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima
1. Definicija depresivnih poremećaja

3. Kratkotrajno liječenje antidepresivima
4. Dugotrajno liječenje antidepresivima
5. Davanje antidepresiva
6. Nuspojave antidepresiva
7. Predoziranje antidepresivima
9. Potencijalno relevantne interakcije 4
10. Esencijalni lijekovi za depresivne poremećaje
1. Definicija depresivnih poremećaja
1.1 Depresija je stanje koje karakteriziraju epizode depresivnog raspoloženja. Svaka epizoda

karakterizira ga sniženje raspoloženja, smanjenje energije i smanjenje aktivnosti.
Sposobnost uživanja, interesa i koncentracije je smanjena, a izražen umor
nakon što je čak i minimalan napor uobičajen. San je obično poremećen, a apetit smanjen.
ispušteno. Samopoštovanje i samopouzdanje su gotovo uvijek smanjeni, čak iu
blagi oblik, često su prisutne neke ideje krivnje ili bezvrijednosti. Spušteno raspoloženje
malo varira iz dana u dan, ne reagira na okolnosti i može biti u pratnji
takozvanim "somatskim" simptomima, poput gubitka interesa i osjećaja ugode,
buđenje ujutro nekoliko sati prije
uobičajeno vrijeme, depresija najgora ujutro- Sljedeća dva pitanja mogu
poremećaj, izražena psihomotorna retardacija, agita- koristiti kod pacijenata koji bi mogli biti na
gubitak apetita, gubitak težine i gubitak rizik od depresije:
(1) “Tijekom posljednja 4 tjedna jeste li
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
libido. Iako sunakon
pon, posebno depresivni osjećajipadove
što doživite kom- često mučio osjećaj
u životu se dijagnosticira samo depresivni poremećaj utučen, depresivan ili beznadan?"
kada simptomi dosegnu prag i (2) “Tijekom posljednja 4 tjedna
trajati najmanje dva tjedna. Potrebe depresije često te mučilo
razlikovati od stanja subjektivnog malo zanimanja ili zadovoljstva
uznemirenost i emocionalni poremećaj, moguće raditi stvari?"
- 19 -
Stranica 32
ometanje socijalnog funkcioniranja i uspješnosti, nastalo u razdoblju prilagodbe

na značajnu životnu promjenu ili stresan životni događaj (npr. smrt voljene osobe).
1.2 U nekim okolnostima prisutni su i simptomi anksioznosti i depresije, ali ne-

jasno je da prevladava, a nijedan tip simptoma nije prisutan u tolikoj mjeri da
opravdava dijagnozu ako se razmatra zasebno. U tim situacijama termin mješovita anksioznost
a općenito se koristi depresivni poremećaj.
1.3 Depresija se obično grupira u blagu, umjerenu i tešku. Blaga do umjerena de-

pritisak karakteriziraju simptomi depresije i neki funkcionalni poremećaji;
tešku depresiju karakteriziraju depresivni simptomi, funkcionalno oštećenje,
agitacija ili psihomotorna retardacija, te izražene somatske tegobe.
1.4 Depresija je češća kod žena nego kod muškaraca. Prosječna bodovna prevalencija
unipolarnih depresivnih epizoda procjenjuje se na 1,9% za muškarce i 3,2%
za žene, te da će 5,8% muškaraca i 9,5% žena doživjeti depresiju
4 epizoda u razdoblju od 12 mjeseci. Ove brojke prevalencije razlikuju se među populacijama. de-
pritisak može utjecati na pojedince u bilo kojoj fazi životnog vijeka, iako je učestalost
najviši u srednjim godinama.
1.5 Simptomi depresije često značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje. Globalni teret

bolesti 2004 ažurirana analiza pokazuje da unipolarni depresivni poremećaji uzrokuju
ogroman teret za društvo i rangirani su kao treći vodeći uzrok opterećenja
među svim bolestima, čineći 4,3% ukupnih godina života prilagođenih invalidnosti
(DALYs). Dok ove procjene jasno pokazuju trenutnu vrlo visoku razinu
tereta koji proizlazi iz depresije, izgledi za budućnost još su lošiji. od strane
godine 2030., ako su trenutni trendovi za kontrolu zaraznih bolesti i demografski i
nastavlja se epidemiološka tranzicija, teret depresije će porasti na 6,2%
ukupnog tereta bolesti, postavši vodeći uzrok gubitka DALY-a.
1.6 Izraz unipolarna depresija ponekad se koristi kako bi se napravila razlika između de-
epizode pritiska tijekom velike (ili unipolarne) depresije i depresivne epi-
soda u tijeku bipolarnog poremećaja (bipolarne depresije).
1.7 Depresija je u biti epizodni poremećaj koji se ponavlja, a svaka epizoda obično traje
od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, s normalnim razdobljem između. U oko 20%
Međutim, u većini slučajeva depresija ima kronični tijek bez remisije
kada adekvatno liječenje nije dostupno. Stopa recidiva za one koji se oporave
od prve epizode je oko 35% unutar 2 godine i oko 60% u 12 godina. The
stopa recidiva veća je kod osoba starijih od 45 godina. Jedan od par-
Posebno tragičan ishod depresivnog poremećaja je samoubojstvo.
- 20 -
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Stranica 33
Poglavlje 4: Lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima
1.8 Uzimajući u obzir da nije jasno trebaju li pružatelji zdravstvenih usluga rutinski pregledavati sve
pacijenata pregledanih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zbog depresije, općenito se preporučuje samo probir
rizični pacijenti (obiteljska ili osobna povijest depresije, višestruki medicinski problemi,
neobjašnjivi fizički simptomi, kronična bol ili korištenje medicinskih usluga što je više
češće od očekivanog) pomoću vrlo jednostavnih pitanja. Uputa za pronalaženje slučaja s dva pitanja
ment se pokazao pouzdanim u primarnoj zaštiti. Samo pojedinci s afirmativnim
odgovore na oba pitanja treba dodatno istražiti za simptome depresije.
1.9 Simptomi depresije mogu se zamijeniti s simptomima drugih medicinskih bolesti (npr

gubitak težine i umor mogu biti povezani s dijabetesom, rakom i bolestima štitnjače).
Osim toga, uporaba nekih lijekova povezana je sa simptomima depresije (benzo-
diazepini, beta-blokatori, narkotici i steroidi).
1.10 Depresivni simptomi također se mogu zamijeniti s normalnim, subjektivnim stresom koji nastaje nakon
izloženost ekstremnim stresorima (npr. obiteljsko nasilje, smrt voljene osobe, katastrofa). Još,
takvi su događaji ujedno i faktori rizika za depresivne poremećaje. Ako predmet-
tivni distres pacijenta je u smislu intenziteta i postojanosti izvan razmjera
životnoj situaciji pacijenta, tada je vjerojatno prisutan depresivni poremećaj.
4
2.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju u početku isključiti mogućnost organske bolesti ili a
poremećaj zlouporabe tvari temeljni je uzrok simptoma depresije. Detaljan
medicinska i psihijatrijska povijest, tjelesni i neurološki pregled te mentalno stanje
tu procjenu treba provesti.
2.2 Pacijenti s depresijom mogu razmišljati o samo

Bolesnici s velikom depresijom
ranjavanje i samoubojstvo. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu
razmišljati o samoozljeđivanju treba biti
koristiti povijest pacijenta i trenutno ponašanje
intenzivno prati; praćenje
na vama je da procijenite rizik. Osim toga, slijedeće
može uključivati prijem u inpa-
niža pitanja mogu pomoći:
Tient objekt, strogi nadzor od strane
(1) “Razmišljate li ikada o tome da se povrijedite
članovi obitelji ili drugi pojedinci
ili sebi oduzeti život?"
osobe koje dobro poznaju pacijenta
(2) (ako da) “Imate li trenutno
plan?"
(3) (ako DA) "Koji je tvoj plan?"
2.3 Pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali izbjegavati ova pitanja zbog straha od sugeriranja te ideje
od samoubojstva. Čak i u odsutnosti neposrednog rizika, liječnici trebaju naglasiti pa-
naglašava važnost prijavljivanja suicidalnih misli, osobito ako postaju
intenzivniji ili češći.
- 21 -
Stranica 34
3.1 Antidepresivi su učinkoviti u oko 60% pacijenata, iako u više od 30% slučajeva

pacijenti odgovaraju na placebo. Antidepresivima može trebati i do 6-8 tjedana da se postigne
puni terapeutski učinak.
3.2 Antidepresivi se klasificiraju u nekoliko klasa prema mehanizmu djelovanja
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
djelovanje: triciklički ili srodni antidepresivi (amitriptilin, klomipramin, dezipramin,
dotiepin, dosulepin, doksepin, imipramin, lofepramin, nortriptilin, trimipramin,
mianserin, trazodon); inhibitori monoaminooksidaze (moklobemid, izokarboksazid,
fenelzin, tranilcipromin); selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (citalopram, escit-
alopram, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin); drugi antidepresivi (dulox-
etin, mirtazapin, reboksetin, venlafaksin).
3.3 Svi antidepresivi jednako su učinkoviti u akutnom liječenju depresivnih simptoma.

tomovi. Međutim, antidepresivi se razlikuju po nuspojavama. Učinkovitost od
4 antidepresiva dokazano je u kliničkim ispitivanjima provedenim na pacijentima s

samo umjerena do teška depresija. Nasuprot tome, učinkovitost antidepresiva u blagim
depresija je nedokazana.
3.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju ponuditi informacije, empatijsko slušanje, uvjeravanje i

psihološka podrška (npr. savjetovanje za rješavanje problema) i upućivanje na relevantne socijalne
usluge i resurse u zajednici. Ovo također može pomoći u razvoju dobrog odnosa-
brod i terapijski savez koji može pozitivno utjecati na pacijentov subjektivni
blagostanje. Ako je moguće, planirajte novi posjet nakon 2-4 tjedna. Kod blage depresije zdravlje
pružatelji skrbi mogu razmotriti liječenje antidepresivima ako se simptomi pogoršaju ili
ustrajati nakon 4 tjedna budnog čekanja.
3.5 Prema WHO EML, osnovni lijekovi za depresivne poremećaje su amitrip-

tilin i fluoksetin. Amitriptilin je naveden kao primjer klase za koju
postoje najbolji dokazi za učinkovitost i sigurnost. Tako amitriptilin predstavlja
triciklički antidepresivi.
3.6 U bolesnika s umjerenim do teškim simptomima, funkcionalnim oštećenjem ili dugim trajanjem
bolesti, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti propisivanje oralnog antidepresiva.
Ako je dostupno više od jednog antidepresiva, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi odabrati najviše
prikladno sredstvo za svakog pacijenta uzimajući u obzir
Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi se pridržavati
eracija sljedećih aspekata: 1) Uključivanje u
popratno liječenje antidepresivom WHO EML: ovaj popis uključuje najučinkovitije,
sants u osoba s umjerenim sigurni i isplativi lijekovi; 2) Prošla povijest
do teške teške depresije reakcije na antidepresive: ako pacijent ima
- 22 -
Stranica 35 Poglavlje 4: Lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima
već dobro reagirao, bez nepodnošljivih nuspojava, na određeno sredstvo, to sredstvo

može biti izabran; ako pacijent nije reagirao ili je imao nepodnošljive nuspojave na određenu
lijek, taj se agens općenito više ne bi trebao propisivati; 3) Medicinski komorbiditeti: ako
pacijent pati od specifičnih medicinskih problema, neke bi lijekove bilo bolje izbjegavati (npr
amitriptilin treba izbjegavati kod starijih bolesnika sa srčanim problemima ako redovito elektro-
provjere kardiograma nisu izvedive; venlafaksin treba oprezno propisivati bolesnicima
s visokim krvnim tlakom); 4) Vjerojatan učinak nuspojava: subjektivni učinak
treba uzeti u obzir nuspojave (npr. važnost seksualnih disfunkcija
varira između muškaraca i žena i u različitim dobnim skupinama); 5) Implikacije troškova: ove
može se mijenjati ovisno o zdravstvenom sustavu u kojem se propisuju antidepresivi;
6) Novi/stari agens: kao opće pravilo, mudro je propisivati dobro poznate lijekove, jer
Profil nuspojava novih lijekova postaje jasan tek nakon godina prakse.
3.7 Primjena inhibitora monoaminooksidaze općenito se ne preporučuje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

zbog rizika od značajnih nuspojava i bez očite terapijske prednosti kao prve linije
lijekovi.
3.8 Dok su triciklički antidepresivi toksični kada se uzimaju u predoziranju, fluoksetin i drugi

4
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina manje su opasni i mogu se propisati u
pacijenata s rizikom od samoozljeđivanja.
3.9 Procijenite učinkovitost liječenja nakon 6-8 tjedana. Ako se nakon 8 tjedana ne vidi poboljšanje,
razgovarajte s bolesnikom o mogućnosti povećanja doze ili prelaska na drugi lijek protiv
depresiv (općenito se preporučuje promjena klase lijeka ako su antidepresivi
dostupni su različiti razredi). Ako je pridržavanje liječenja veliki problem, razgovarajte s
mogućnost pacijenta da prijeđe na drugi antidepresiv koji se bolje podnosi. Ako
nuspojave su veliki problem, razgovarajte s pacijentom o mogućnosti smanjenja
dozu. Ako nuspojave potraju unatoč smanjenju doze, prijeđite na drugi antidepresiv
može se razmotriti pritisak s različitim uzorkom nuspojava.
3.10 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da rizik od samoozljeđivanja može

povećati kako depresija nestaje i energija se vraća s liječenjem. Pružatelji zdravstvenih usluga
može razmisliti o ponudi psihološke podrške zakazivanjem redovitih naknadnih posjeta
vremenski intervali.
3.11 Zlouporaba sredstava ovisnosti je relativno česta među depresivnim pacijentima i ne bi trebala biti
smatra se kontraindikacijom za terapiju: liječenje depresije može smanjiti upotrebu
duhan, alkohol i moguće druge zlouporabe lijekova.
3.12 Depresivne epizode u bolesnika s bipolarnim poremećajem (bipolarna depresija) općenito se ponavljaju

odgovaraju istom liječenju unipolarne depresije. Međutim, lijekovi protiv depresije
- 23 -
Stranica 36
može potaknuti prijelaz iz depresije u maniju. U bolesnika s bipolarnom depresijom zdravlje

Liječnici bi trebali propisati antidepresive u kombinaciji s lijekovima protiv manije.
cine, jer ovaj kombinirani tretman smanjuje rizik od promjene.
4.1 U skladu s lokalnim okolnostima, pružatelji zdravstvenih usluga mogu planirati redovite posjete tijekom
u prvih 12 tjedana liječenja antidepresivima (općenito su najmanje 3 posjete
preporučeno), s obzirom na to da bi antidepresivi mogli trajati do dva mjeseca
djelotvoran.
4.2 Nakon što se akutna epizoda riješi, općenito se predlaže nastavak liječenja

najmanje 6-8 mjeseci kako bi se spriječio recidiv. Bolesnici s visokim rizikom od recidiva (npr. oni s
2 ili više prethodnih epizoda, ili one s velikim
Antidepresive treba nastaviti depresija koja traje više od 2 godine) treba biti
pažljivo i redovito uzimati 6-8 ponudio da nastavi s farmakoterapijom barem
4
mjeseci nakon oporavka 2 godine.
4.3 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju propisati istu dozu koja se koristi za akutno liječenje.
4.4 Kontrolne posjete treba planirati svakih 3 do 6 mjeseci.
4.5 Ako se simptomi depresije vrate, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti mogućnost
prilagoditi dozu i provjeriti s pacijentom pridržavanje liječenja. Ako se pojave simptomi
što je još gore, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti promjenu lijeka.
5.1 Kao opće pravilo, pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali prepisivati dva antidepresiva
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
istovremeno. Potencijalne opasnosti uključuju razvoj serotoninskog sindroma
(nemir, dijaforeza, tremor, drhtavica, mioklonus, smetenost, konvulzije).
5.2 Općenito se predlaže započeti s niskim dozama i postupno povećavati, približavajući se

ciljanu dozu tijekom razdoblja od 7 do 14 dana.
5.3 Prelazak s jednog antidepresiva na drugi treba provoditi s oprezom. Zdravlje

pružatelji skrbi trebaju postupno smanjivati dozu prvog antidepresiva i postupno
povećati dozu novog antidepresiva.
5.4 Prekid liječenja treba biti postupan, uz postupno smanjivanje tijekom razdoblja od 2 do 3

mjeseca. Naglo ukidanje antidepresiva može izazvati povratne simptome.
- 24 -
6.1 Nuspojave povezane s tricikličkim lijekovima uključuju sedaciju, antikolinergičke učinke (suhi

usta, zamagljen vid, zatvor, retencija urina, uznemirenost, zbunjenost), kardiovaskularni
kularni učinci (ortostatska hipotenzija, tahikardija, aritmije), prostatizam, uski
glaukom ugla i debljanje.
6.2 Nuspojave povezane sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina uključuju aktivaciju,

agitacija, tremor, vrtoglavica, nesanica, mučnina, proljev, seksualni problemi, glavobolja,
hiponatrijemija, gubitak težine i osip.
6.3 U bolesnika koji uzimaju venlafaksin potrebno je redovito provjeravati krvni tlak. Uobičajen
nuspojave povezane s venlafaksinom uključuju mučninu, glavobolju, nesanicu,
beznačajnost, suha usta, vrtoglavica, seksualna disfunkcija, povišen krvni tlak
doze. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi dodatno pratiti znakove i simptome
srčana disfunkcija, osobito u onih s poznatom kardiovaskularnom bolešću.
6.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da antidepresivi mogu izazvati/

4
pogoršati ideje i pokušaje samoubojstva tijekom ranih faza liječenja. Tijekom ovih ranih
fazama, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi planirati naknadne posjete u kratkim intervalima i trebali bi
uzeti u obzir moguću pomoćnu ulogu članova obitelji i/ili prijem u bolnicu.
6.5 Hiponatrijemija je rijetka, ali potencijalno ozbiljna nuspojava antidepresiva.

Zdravstveni djelatnici mogu posumnjati na hiponatrijemiju ako pacijenti razviju letargiju, konfuziju
mučnina, grčevi u mišićima i napadaji. Ako se pojavi hiponatrijemija, povući antide-
pritiskom odmah.
6.6 Triciklički lijekovi povezani su s višim stopama nuspojava nego selektivni serotonin-

inhibitore ponovne pohrane, ali razlika je mala i od nesigurnog kliničkog značaja.
6.7 Nuspojave se s vremenom smanjuju, s iznimkom debljanja i spolnog odnosa

disfunkcija koja može trajati dulje od drugih nuspojava.
6.8 Zdravstveni djelatnici trebali bi postupno prekinuti liječenje jer antidepresivi mogu uzrokovati
povratni simptomi. Simptomi ustezanja uključuju agitaciju, tjeskobu, nesanicu, tremor,
vrtoglavica, parestezije, promjene raspoloženja i rinitis. Vjerojatnije je da će ovi simptomi
javljaju kod lijekova s kratkim poluživotom, kao što je paroksetin.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
7.1 Ako se sumnja na predoziranje antidepresivima, preporučuje se upućivanje u hitnu medicinsku ustanovu.
- 25 -
Stranica 38
7.2 Klinička obilježja tricikličkog predoziranja karakterizirana su sedacijom, hipotenzijom,

tahikardija, abnormalnosti elektrokardiograma, suha usta, zamagljen vid, proširena
zjenice, retencija urina, odsustvo crijevnih zvukova, konvulzije, napadaji. Sveukupno
incidencija ozbiljnih kardiovaskularnih aritmija je niska, dok je hipotenzija veća
uobičajen.
7.3 Općenito, predoziranje samim selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina vrlo se rijetko ponavlja.
rezultat u fatalnosti. Klinička obilježja predoziranja inhibitorima ponovne pohrane serotonina su karakteristična
praćeno povraćanjem, tremorom, pospanošću, tahikardijom, promjenama na elektrokardiogramu,
konvulzije. Pri visokim dozama može doći do smanjene svijesti.
7.4 Čini se da je predoziranje antidepresivima u kombinaciji s alkoholom ili drugim lijekovima

povezan s povećanom toksičnošću.
7.5 Gutanje velikih količina venlafaksina može dovesti do smrtnih ishoda. Venlafaksin prekomjerno
dozu karakterizira sedacija, tahikardija, promjene elektrokardiograma, konvulzije
4 sije.
8.1 U starijih osoba loše raspoloženje može biti prikriveno, a tjeskoba, oštećenje pamćenja s lošim
koncentracija i psihomotorna retardacija, mogu biti glavni simptomi. Od spoznaje
tivno oštećenje može biti posljedica ili depresije ili demencije, demencija bi trebala biti
uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnozi depresije u starijih odraslih osoba. Pro-
videri mogu propisati terapiju antidepresivima kod pacijenata s očitom demencijom koji
zadovoljiti dijagnostičke kriterije za veliku depresiju.
8.2 Budući da su triciklički lijekovi povezani s posturalnom hipotenzijom, poremećaj srčanog provođenja

bolestima i aritmijama, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju pitati pacijenta i/ili obitelj
član o postojanju kardiovaskularnih abnormalnosti i je li lijek
terapije za srčane probleme su ikada propisane i uzimane. Ako aritmija
ili ishemijska bolest srca ili drugi ozbiljni srčani problemi, zdravstvena njega
pružatelji usluga trebaju dobiti elektrokardiogram prije početka terapije. Ako elektro-
kardiogram nije izvediv, pružatelji zdravstvenih usluga mogu odlučiti da ne propisuju triciklike.
Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir aritmogeni potencijal tricikličkih lijekova
ovisi o dozi.
8.3 U starijih bolesnika selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina mogu povećati rizik od plinova
trointestinalno krvarenje. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi oprezno propisivati ova sredstva
u starijih bolesnika koji istodobno koriste lijekove koji mogu uzrokovati poremećaje krvarenja
(nesteroidni protuupalni lijekovi na primjer).
- 26 -
8.4 U starijih osoba, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju propisati smanjene početne doze tricikličkih lijekova,
s nižim konačnim dozama. Učinkovite doze fluoksetina i drugih selektivnih serotonin-
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
inhibitori ponovne pohrane u starijih osoba mogu biti slični onima za mlađe odrasle osobe.
8.5 Antidepresivi se metaboliziraju u jetri, pa ih treba propisivati u nižim dozama

početne doze, s duljim razmacima između povećanja doze, u bolesnika s jetrom
bolest.
8.6 Zdravstveni djelatnici trebali bi izbjegavati antidepresive kod trudnica. Međutim, ako

majčina depresija je velika briga, može se propisati antidepresiv. Cur-
dokazi sugeriraju da ne postoji povećani rizik od malformacija kod žena bivših
postavljen na fluoksetin i nema dokaza o teratogenosti. Slično tome, nema uvjeravanja
dokaza da su triciklički teratogeni u prvom tromjesečju, ali postoji gotovo
potpuni nedostatak formalnih studija. Kod nekih su primijećeni povratni simptomi
novorođenčadi.
8.7 Iako se manje od 10% terapijske doze antidepresiva za odrasle izlučuje u

majčino mlijeko, ova sredstva se trebaju primjenjivati s oprezom kod žena koje doje.
4
8.8 U djece i adolescenata postoji malo dokaza da su triciklički lijekovi učinkoviti i,
s obzirom na nuspojave i rizike od toksičnosti kod predoziranja, općenito nisu
preporučeno. Slično tome, ravnoteža između koristi i štete smatra se nepovoljnom.
Povoljan za selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina citalopram, escitalopram, par.
oksetin, sertralin, te za mirtazapin i venlafaksin. Nasuprot tome, fluoksetin ima
pokazalo se učinkovitim u liječenju depresivnih bolesti kod djece i adolescenata.
Međutim, uzimajući u obzir da antidepresivi kod djece i adolescenata mogu izazvati/
pogoršati ideje i pokušaje samoubojstva, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi odlučiti o njihovoj upotrebi
lijekove od slučaja do slučaja. Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da svaka moguća
vidljivi povećani rizik treba uravnotežiti s dobro utvrđenim rizikom od samoubojstva
neliječena depresija.
Alkohol i triciklički. Može se očekivati pojačana sedacija.

Antipsihotici i fluoksetin. Razine antipsihotika općenito su povišene.
Barbiturati i triciklički. Razine amitriptilina u serumu općenito su smanjene.
Karbamazepin i triciklički lijekovi. Metabolizam amitriptilina može se ubrzati.
Fenitoin i fluoksetin. Razine fenitoina općenito su povišene.
Vazokonstriktorni simpatomimetici i triciklički lijekovi. Odziv je poboljšan, npr
hipertenzija i aritmije.
Varfarin i fluoksetin. INR (internacionalni normalizirani omjer) može biti povišen.
- 27 -
Stranica 40
10. Esencijalni lijekovi za depresivne poremećaje
amitriptilin
Početna doza: 50-75 mg/dan oralno u podijeljenim dozama (ili kao jedna doza u
noć).
Česte nuspojave: suha usta, zatvor, retencija urina, zamućenje
smetnje vida i akomodacije, povišeni očni tlak,
hipertermija, pospanost i povećan apetit s povećanjem tjelesne težine, ortostatski
hipotenzija, tahikardija, seksualna disfunkcija.
Ozbiljne nuspojave: promjene elektrokardiograma, zbunjenost ili delirij,
hiponatrijemija povezana s neodgovarajućim lučenjem antidiuretskog hormona,
periferna neuropatija, tremor, ataksija, dizartrija, konvulzije.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Popis modela SZO: tableta 25 mg.
Fluoksetin
4 Početna doza: 10 mg/dan oralno. Nakon tjedan dana dozu treba povećati na
20 mg/dan.
Terapijska doza: 20-40 mg/dan oralno. Daljnje povećanje do 60 mg dnevno može
razmotriti ako se nakon nekoliko tjedana ne vidi poboljšanje.
Česte nuspojave: gastrointestinalne smetnje poput mučnine,
povraćanje, dispepsija, zatvor, proljev, anoreksija, gubitak težine, tjeskoba,
nemir, nervoza, nesanica; glavobolja, tremor, vrtoglavica, uznemirenost,
seksualna disfunkcija
Ozbiljne nuspojave: konvulzije, halucinacije, ekstrapiramidalni učinci,
depersonalizacija, napadaji panike, hiponatrijemija povezana s neprikladnim
lučenje antidiuretskog hormona, poremećaji krvarenja, elektrokardiogram
promjene.
Popis modela SZO: kapsula ili tableta od 20 mg.
- 28 -
Stranica 41
5. poglavlje
Lijekovi koji se koriste u bipolarnim poremećajima
1. Definicija bipolarnih poremećaja

3. Kratkotrajno liječenje antimaničkim lijekovima
4. Dugotrajno liječenje antimaničkim lijekovima
5. Primjena antimaničnih lijekova
6. Nuspojave antimaničkih lijekova
7. Predoziranje antimaničnih lijekova
10. Osnovni lijekovi za bipolarne poremećaje
1. Definicija bipolarnih poremećaja
1.1 Bipolarni poremećaj (ili bipolarni afektivni poremećaj ili manično-depresivna bolest) je

5
talni poremećaj karakteriziran epizodama ili manije i velike depresije (bipolarni
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
depresija).
1.2 Manična epizoda je kliničko stanje koje karakterizira trajno povišeno raspoloženje, ne-
povećana energija i aktivnost, i obično izraženi osjećaji dobrobiti i fizičkog
i mentalnu učinkovitost. Raspoloženje je povišeno što nije u skladu s bolesnikovim okolnostima
i može varirati od bezbrižne veselosti do gotovo nekontroliranog uzbuđenja. Povećana tako-
sposobnost, pričljivost, pretjerana familijarnost, povećana seksualna energija i smanjena potreba
za spavanje su često prisutni. Razdražljivost, uobraženost i grubo ponašanje mogu zauzeti mjesto
uobičajenije euforične društvenosti. U teškim maničnim epizodama, pozornost ne može biti
postojano, a često postoji izražena distraktibilnost. Samopoštovanje je često prenapuhano sa
grandiozne ideje i pretjerano samopouzdanje. Gubitak normalnih društvenih inhibicija može dovesti do
ponašanje koje je nepromišljeno, nepromišljeno ili neprimjereno okolnostima i izvan
lik. U vrlo teškim slučajevima, deluzije (obično grandiozne) ili halucinacije (obično od
glasovi koji govore izravno pacijentu) su prisutni ili uzbuđenje, pretjerana motorika
aktivnost i bijeg ideja toliko su ekstremni da je predmet nerazumljiv ili netačan.
pristupačne običnoj komunikaciji. Početak maničnih simptoma može biti postupan s
tjednima ili mjesecima prije nego što poremećaj postane puni.
- 29 -
Stranica 42
1.3 Manične epizode mogu biti povezane sa značajnim osobnim stresom i društvenim dis-
funkcija.
1.4 Manični simptomi mogu biti posljedica općeg zdravstvenog stanja ili tvari
zlostavljanje.
1.5 Dob prve pojave kreće se između 19 i 29 godina. Epidemiološki podaci upućuju na to

može zahvatiti do 1% odrasle populacije, pri čemu su muškarci i žene pod istim rizikom. Tamo
čini se da nema značajnih razlika u prevalenciji među rasnim ili etničkim skupinama.
1.6 Gotovo 40% ljudi s bipolarnim poremećajem ima ponavljajuće manične ili depresivne epi-
sode unutar 2 godine nakon oporavka od prve epizode. Kod osoba s bipolarnim poremećajem
der životna prevalencija samoubojstva je oko 2%.
1.7 Zlouporaba alkohola i lijekova često otežava liječenje i klinički tijek

bolesti: opseg zlouporabe tvari uvelike varira ovisno o kulturi, zemlji
pokušaj prebivališta i socioekonomski status.
2.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju u početku isključiti mogućnost organske bolesti ili a
5 poremećaj zlouporabe tvari temeljni je uzrok maničnih simptoma. Detaljan medi-
klinička i psihijatrijska povijest, fizički i neurološki pregled te mentalni status
treba izvršiti procjenu.
2.2 Ako su simptomi manije uzrokovani medicinskim stanjima, temeljno stanje bi trebalo

liječiti, uz pomoćno psihijatrijsko liječenje problema u ponašanju. Ako
manični simptomi uzrokovani su zlouporabom supstanci, može biti potrebna detoksikacija.
2.3 Ako je izvedivo, manične pacijente treba procijeniti bez odlaganja, s obzirom na to

mogu biti prisutni uznemirenost i nekooperativnost. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi biti
spreman upravljati uznemirenošću pacijenta.
2.4 Pružatelji zdravstvenih usluga mogu dobiti relevantne kliničke pojedinosti od osoba koje znaju
pacijent dobro. Čimbenici promjene raspoloženja koji se mogu predvidjeti ili kontrolirati
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
(životni događaji) treba uzeti u obzir.
2.5 Ako liječnik posumnja na maničnu epizodu, ključno je procijeniti je li pacijent

razmišljajući o samoozljeđivanju.
2.6 Bolesnike s akutnim maničnim simptomima koji razmišljaju o samoozljeđivanju treba intenzivno liječiti
- 30 -
Stranica 43 Poglavlje 5: Lijekovi koji se koriste u bipolarnim poremećajima
pratio; praćenje može uključivati prijem u stacionarnu ustanovu, strogi nadzor

članovi obitelji ili drugi pojedinci koji dobro poznaju bolesnika.
3. Kratkotrajno liječenje antimaničkim lijekovima
3.1 U bolesnika s teškim maničnim epizodama ili izraženim poremećajima ponašanja kao dijelom
sindroma manije, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti propisivanje antipsi-
chotic, budući da su ovi lijekovi brzo učinkoviti kod manije i stoga se smatraju anti-
manični agenti. Antimanični lijek valproat također se pokazao brzim
učinkovit u akutnom liječenju manije. U manje teškim maničnim epizodama, litij može biti
jer ovo sredstvo ima sporiji početak djelovanja od antipsihotika ili valproata.
3.2 U agitiranih i prekomjerno aktivnih pacijenata, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti dodatnu kratku
dugotrajno liječenje benzodiazepinima, poput diazepama.
3.3 Prije početka terapije antipsihoticima općenito se preporuča provjeriti tjelesnu težinu

i krvni tlak. Drugi predloženi nadzor uključuje elektrokardiogram (manda-
u nekim zemljama za specifične antipsihotike, na primjer haloperidol), punu krv
broj, urea i elektroliti, testovi bubrežne funkcije, testovi jetrene funkcije, glukoza u krvi,
lipidni uzorak i prolaktin. Ako te laboratorijske pretrage nisu izvedive, zdrav
pružatelji skrbi trebaju pitati pacijenta i/ili člana obitelji o postojanju
kardiovaskularne, bubrežne ili jetrene abnormalnosti i da li postoje terapije lijekovima za njih
zdravstveni uvjeti su propisani i poduzeti.
5
3.4 Prije početka terapije litijem, predloženo praćenje uključuje: testove bubrežne funkcije,
testovi funkcije štitnjače, elektrokardiogram, puna krvna slika, test na trudnoću. Ako ove
laboratorijske pretrage nisu izvedive, a ako zdravstveni djelatnici to smatraju
praćenje razine litija u krvi nije izvedivo, litij se ne smije propisivati. Zdravlje
pružatelji skrbi mogu odlučiti prepisati antipsihotik.
3.5 Prije početka terapije valproatom, predloženo praćenje uključuje: bubrežne i jetrene funkcije
testovi funkcije, puna krvna slika, test na trudnoću. Ako su ove laboratorijske pretrage
nije izvedivo, trebali bi pitati pružatelji zdravstvenih usluga
pacijenta i/ili člana obitelji o
Litij, valproat i antipsi-
postojanje kardiovaskularnog, bubrežnog ili jetrenog
chotics su korisni u liječenju
abnormalnosti i jesu li terapije lijekovima
akutna manija
jer su ova medicinska stanja prije
ispisano i uzeto.
3.6 Ako se benzodiazepini koriste za simptomatski učinak, potrebno ih je postupno ukinuti.

koristiti čim se simptomi poboljšaju.
- 31 -
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Stranica 44 liječenje psihičkih poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

Farmakološko
3.7 Liječenje treba redovito pratiti, a njegov učinak procijeniti nakon 3

i 6 tjedana. Ako se nakon 6 tjedana ne primijeti poboljšanje, zdravstveni djelatnici mogu
razgovarati s pacijentom i/ili članom obitelji o mogućnosti povećanja liječenja
u kombiniranim strategijama: antipsihotik plus litij ili antipsihotik plus valproat.
Ako su nuspojave veliki problem, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razgovarati s
pacijentu i/ili članu obitelji mogućnost smanjenja doze. Ako je neželjena reakcija
Ako poremećaji potraju unatoč smanjenju doze, može doći do prijelaza na drugi antimanični lijek
razmatran.
3.8 Za brzu kontrolu akutnih maničnih epizoda s psihotičnim simptomima zdravstvena zaštita
videri bi trebali razmotriti intramuskularno liječenje samo ako oralno liječenje nije izvedivo.
Prema WHO EML, osnovni lijekovi su injekcije klorpromazina (npr. 25
mg intramuskularno) ili injekcija haloperidola (npr. 5 mg intramuskularno). Nakon intramuskularnog
tijekom primjene antipsihotika, zdravstveni djelatnici trebaju pratiti krvni tlak,
puls, tjelesnu temperaturu i brzinu disanja.
3.9 Bipolarna depresija općenito reagira na antidepresive. Međutim, briga o zdravlju

pružatelji usluga trebaju uzeti u obzir da antidepresivi, osobito triciklički, mogu izazvati
prijelaz iz depresije u maniju. Čini se da je manje vjerojatno da će antidepresivi izazvati
manija kada se doda litiju, valproatu ili terapiji antipsihoticima. Ako zdravstvena njega
pružatelji usluga propisuju antidepresiv, istodobno bi trebao biti antimanični lijek
5 propisano.
3.10 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi ponuditi informacije pacijentima i članovima obitelji, empa-
tematsko slušanje, uvjeravanje i psihološka podrška. To može pomoći u razvoju dobra
odnos i terapijski savez koji može pozitivno utjecati na pacijenta.
blagostanje i dugoročni ishod poremećaja.
4. Dugotrajno liječenje antimaničkim lijekovima
4.1 Litij se smatra lijekom izbora u fazi dugotrajnog održavanja

bipolarni poremećaj. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti litij kao početnu monoterapiju.
Monoterapija litijem vjerojatno je učinkovita protiv maničnog i depresivnog recidiva,
iako je učinkovitiji u prevenciji manije. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi se pridržavati
jer litij ima uzak terapeutski indeks, te se njegove razine u krvi moraju pratiti.
Teški toksični učinci mogu se pojaviti kada je bubrežno izlučivanje poremećeno. Tijekom liječenja litijem-
provjeravajte rad štitnjače svakih šest mjeseci. Ako praćenje razine litija u krvi nije
izvedivo, litij se ne bi trebao propisivati.
4.2 U situacijama kada se opskrba litijem može često prekidati, litij ne bi trebao biti
propisano.
- 32 -
4.3 Ako je litij neučinkovit ili se loše podnosi, ili ako terapija litijem nije izvediva, razmotrite
valproat. Tijekom liječenja valproatom predloženo praćenje uključuje funkciju jetre,
kompletna krvna slika i test na trudnoću. Ako ti laboratorijski testovi nisu izvedivi, zdravlje
pružatelji skrbi trebali bi imati na umu da redovito idu na liječnički pregled, uključujući a
nedavna povijest bolesti koja može pomoći u prepoznavanju simptoma koji upućuju na razvoj
krvnih ili jetrenih abnormalnosti.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
4.4 Ako su litij nije
sredstava i valproat neučinkoviti
izvedivo, razmisliteilio se slabo podnose,Prije
karbamazepinu. ili ako je terapija
i tijekom jednim
terapije od ovih
karbamazepinom,
predloženo praćenje uključuje: punu krvnu sliku, testove jetrene i bubrežne funkcije, trudnoću
test. Ako ovi laboratorijski testovi nisu izvedivi, zdravstveni radnici bi se trebali toga sjetiti
redovito odlazite na liječnički pregled, uključujući nedavnu medicinsku povijest koja može pomoći u utvrđivanju
otkriti simptome koji upućuju na razvoj krvnih ili bubrežnih ili jetrenih abnormalnosti.
4.5 Dugotrajno liječenje općenito treba trajati najmanje dvije godine nakon epizode
bipolarnog poremećaja. Međutim, u bolesnika s čimbenicima rizika za recidiv, kao što je anamneza
čestih recidiva ili teških maničnih epizoda s psihotičnim simptomima, liječenje može
produžiti do pet godina.
4.6 Liječenje se obično treba postepeno smanjivati tijekom najmanje 2 tjedna, a po mogućnosti i dulje.
Nagli prekid uzimanja litija povezan je s ranim maničnim recidivom.
4.7 Prema SZO modelu EML, osnovni lijekovi za bipolarne poremećaje su auto-

5
bamazepin, litij i valproična kiselina.
5. Primjena antimaničnih lijekova
5.1 Litij. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi započeti s niskom dozom (300 mg/dan prije spavanja),
a zatim postupno povećavati i pratiti koncentracije u krvi svakih 7 dana do razine
je između 0,6-1,0 miliekvivalenata (mEq)/litri. Nakon toga se mogu provjeriti razine u krvi
svaka 2-3 mjeseca (svi uzorci moraju se uzeti 12 sati nakon doze). Bubrežne i štitnjače
funkciju treba provjeravati svakih 12 mjeseci.
5.2 Ako je pridržavanje liječenja veliki problem, liječenje litijem možda neće biti izvedivo.
5.3 Valproat. Započnite s niskom dozom (500 mg/dan), a zatim postupno povećavajte prema podnošljivosti.
sposobnost.
5.4 Karbamazepin. Započnite s malom dozom (200 mg/dan prije spavanja), polako povećavajte dok
postiže se doza 600-1000 mg/dan. Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir tu dozu
možda će trebati prilagoditi nakon dva tjedna zbog indukcije jetrenih enzima.
- 33 -
Stranica 46
6. Nuspojave antimaničkih lijekova
6.1 Litij uzrokuje širok raspon nuspojava uključujući tremor, slabost mišića

nervoza, poliurija, polidipsija, dijabetes insipidus, srčane aritmije, porast tjelesne težine, kognitivni poremećaji
nitivni problemi, sedacija ili letargija, oštećenje
Smanjenje doze litija može koordinacija, gastrointestinalni problemi, gubitak kose,
smanjiti nuspojave benigna leukocitoza, hipotireoza, akne i
edem.
6.2 Karbamazepin uzrokuje širok raspon nuspojava uključujući pospanost, ataksiju,

diplopija, mučnina. Manje česte nuspojave uključuju osip, blagu leukopeniju, blagu jetru
povišenje enzima, blaga trombocitopenija, hiponatrijemija i hipoosmolalnost. rijetko,
idiosinkratične, ozbiljne i potencijalno smrtonosne nuspojave uključuju agranulocitozu, aplazu
tična anemija, trombocitopenija, zatajenje jetre, Stevens–Johnsonov sindrom, toksični epi-
dermoliza i pankreatitis.
6.3 Diplopija, ataksija i sedacija mogu ukazivati na trovanje karbamazepinom.
6.4 Valproat uzrokuje širok raspon nuspojava uključujući gastrointestinalnu bol,

19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
benigna povišenja jetrenih transaminaza, tremor i sedacija. Bolesnici s jetrenim

bolest može biti pod povećanim rizikom od hepatotoksičnosti. Blaga, asimptomatska leukopenija i
5 trombocitopenija se javlja rjeđe i reverzibilna je nakon prekida lijeka
cija. Rijetke, idiosinkratične, potencijalno smrtonosne nuspojave uključuju ireverzibilne jetrene
neuspjeh, hemoragični pankreatitis i agranulocitoza.
7. Predoziranje antimaničnih lijekova
7.1 Ako se sumnja na trovanje, preporučuje se upućivanje u hitnu medicinsku ustanovu.
7.2 Ozbiljnost kronične intoksikacije litijem izravno korelira s litijem u serumu

koncentracije i može se kategorizirati kao blaga (1,5 do 2,0 mEq/litra), umjerena (2,0
do 2,5 mEq/litri) ili teške (>2,5 mEq/litri). Simptomi povezani s blagim otrovom-
uključuju letargiju, pospanost, grubi tremor, slabost mišića, mučninu, povraćanje,
i proljev. Umjerena toksičnost povezana je sa smetenošću, dizartrijom, nistagmusom,
ataksija, mioklonički trzaji i promjene elektrokardiograma. Teška toksičnost, koja može
biti opasan po život, povezan je s velikim oštećenjem svijesti, povećano duboko
tetivni refleksi, napadaji, sinkopa, bubrežna insuficijencija, koma i smrt.
7.3 Simptomi predoziranja karbamazepinom uključuju somnolenciju, tahikardiju, atrioven-

poremećaji trikularnog provođenja, napadaji, koma, nistagmus, hiporefleksija ili hiperrefleksija,
rigidnost, orofacijalna diskinezija i blaga depresija disanja.
- 34 -
7.4 Simptomi predoziranja valproinskom kiselinom uključuju hipotenziju, somnolenciju, konvulzije,

koma, depresija disanja, krvna diskrazija.
8.1 Kod starijih osoba pružatelji zdravstvenih usluga trebaju propisati niže doze.
8.2 Ako je moguće, pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali propisivati litij tijekom trudnoće. Litij
u prvom tromjesečju trudnoće povećava učestalost urođenih mana, posebno
Ebsteinova anomalija. Primjena tijekom posljednjih mjeseci trudnoće može rezultirati
bebe koje su pri rođenju toksične za litij.
8.3 Iako teratogenost karbamazepina i valproinske kiseline nije sasvim jasna,

njihovu primjenu u trudnoći treba izbjegavati. Oba su agensa povezana s povećanim
rizik od abnormalnosti fetusa, posebno spine bifide. Valproična kiselina može biti opasnija
bolji od karbamazepina.
8.4 Ako je apsolutno indicirano, može se razmotriti primjena niskih doza haloperidola nakon rasprave
razgovor s pacijentom i/ili članom obitelji. Haloperidol se izlučuje u majčino mlijeko.
8.5 Litij, karbamazepin i valproinska kiselina se izlučuju u majčino mlijeko.
8.6 Litij je kontraindiciran kod teškog oštećenja bubrega, jer je rizik od toksičnosti visok.
5
hanced. Karbamazepin i valproična kiselina općenito ne zahtijevaju prilagodbu doze
oštećenje bubrega.
8.7 Karbamazepin i valproična kiselina su kontraindicirani u akutnoj bolesti jetre. U kroničnom

bolesti jetre, zdravstveni djelatnici trebaju propisati niže doze. Litij ne
općenito zahtijevaju prilagodbu doze kod oštećenja jetre.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima i litij. Toksičnost litija može biti

povećana.
Tiazidni diuretici i litij. Bubrežni klirens litija je smanjen, a razine
povećao u roku od nekoliko dana.
Nesteroidni protuupalni lijekovi i litij. Razine litija trebale bi biti
često praćeni.
Metildopa i litij. Razine litija mogu biti povišene.
Povećane razine karbamazepina i toksičnost uzrokovana: danazolom, diltiazemom,
eritromicin, cjepivo protiv gripe, izoniazid, nafimidon, verapamil, viloksazin.
- 35 -
Stranica 48
Snižene razine karbamazepina koje proizvode: fenobarbital, fenitoin,

primidon, teofilin, triciklički antidepresivi.
Karbamazepin smanjuje razine ili učinke: klonazepama, ciklosporina,
deksametazon, dikumarol, doksiciklin, etosuksimid, haloperidol, testovi na trudnoću,
teofilin, valproična kiselina, varfarin.
10. Osnovni lijekovi za bipolarne poremećaje
karbamazepin
Početna doza: 200 mg/dan oralno.
Uobičajene nuspojave: vrtoglavica, pospanost, ataksija, poremećaji vida,
zbunjenost, uznemirenost, mučnina, povraćanje, zatvor, leukopenija i dr. krv
poremećaji, eritematozni osip, kolestatska žutica, hepatitis.
Ozbiljni štetni učinci: Stevens-Johnsonov sindrom, toksični epidermalni
nekroliza, hiponatrijemija, agranulocitoza, poremećaji srčanog provođenja,
zatajenje bubrega.
Popis modela SZO: tableta 100 mg; tableta 200 mg.
Litijev karbonat
Početna doza: 300 mg/dan oralno, povećavajući se svakih 5-7 dana u skladu s plazmom
5 razine.
Terapijska doza: 600-1200 mg/dan peroralno, ovisno o razini u plazmi.
Česte nuspojave: gastrointestinalne smetnje, fino drhtanje ruku,
žeđ, poliurija, akne, psorijaza, hipotireoza, leukocitoza, debljanje,
hiperparatireoidizam i hiperkalcijemija.
Ozbiljne nuspojave: mučnina, proljev, slabost mišića, pospanost,
ataksija, grubi tremor, trzanje mišića, dezorijentacija, zatajenje bubrega,
kardiovaskularno zatajenje, konvulzije, koma.
Popis modela SZO: kapsula ili tableta 300 mg.
Valproična kiselina
Početna doza: 500 mg/dan oralno u podijeljenim dozama.
Česte nuspojave: mučnina, želučana iritacija, proljev, debljanje,
hiperamonijemija, leukopenija, trombocitopenija, gubitak kose, pospanost,
smetenost, žutica, edem.
Ozbiljni štetni učinci: ataksija, tremor, vaskulitis, abnormalnosti jetre,
letargija, anemija, pancitopenija, pankreatitis.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
- 36 -
stranica 49
Poglavlje 6
Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i spavanja

poremećaji
1. Definicija generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja

3. Kratkotrajno liječenje benzodiazepinima
4. Dugotrajno liječenje benzodiazepinima
5. Primjena benzodiazepina
6. Nuspojave benzodiazepina
7. Predoziranje benzodiazepina
10. Esencijalni lijekovi za generaliziranu anksioznost i poremećaje spavanja
1. Definicija generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja
1.1 Anksioznost je stanje koje karakteriziraju subjektivne i fiziološke manifestacije

strah. Kod anksioznih poremećaja pojedinci doživljavaju strepnju, ali za razliku od straha,
izvor opasnosti je nepoznat. Fiziološke manifestacije straha uključuju 6
znojenje, drhtavica, vrtoglavica, palpitacije, midrijaza, tahikardija, tremor, gastroin-
testinalne smetnje, proljev te hitno i učestalo mokrenje.
1.2 Ako je anksioznost generalizirana i uporna mjesecima, ali nije ograničena na bilo što posebno
okolnosti okoline, obično se koristi izraz generalizirani anksiozni poremećaj.
Dominantni simptomi su različiti, ali uključuju pritužbe na stalnu nervozu,
drhtanje, napetost mišića, znojenje, ošamućenost, lupanje srca, vrtoglavica i
epigastrična nelagoda. Strahovi da će se pacijent ili njegov rođak uskoro razboljeti ili razboljeti
nesreća se često izražavaju.
1.3 Početak generalizirane anksioznosti je obično prije dobi od 25 godina, a učestalost

kod muškaraca je upola manja kod žena. Tijek je fluktuirajući i često prilično iscrpljujući. U
u zapadnim zemljama 12-mjesečna stopa prevalencije je oko 3%. Simptomi tjeskobe mogu
biti povezana s psihijatrijskim ili medicinskim poremećajima.
- 37 -
Stranica 50
1.4 Velika depresija javlja se u gotovo dvije trećine pacijenata s generaliziranom anksioznošću.

reda, paničnog poremećaja u četvrtine i zlouporabe alkohola u više od jedne trećine bolesnika
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
s generaliziranim anksioznim poremećajem.
1.5 Nesanica je poremećaj normalnog spavanja, s nepovoljnim posljedicama tijekom dana.

es. Pogađa do 50% svih odraslih osoba u nekom trenutku njihova života. Prevalencija od
čini se da je nesanica veća u žena iu kasnoj životnoj dobi. Pojedinci s nesanicom izvješćuju
poteškoće da zaspite ili ostanete u snu i obično se ne osjećate oporavljenim od sna.
1.6 Generalizirana anksioznost i poremećaji spavanja mogu biti posljedica medicinskog stanja

poremećaji, psihijatrijska stanja (poremećaji raspoloženja ili anksioznosti), popratna primjena lijekova,
ili odvikavanje od lijekova, zlouporaba tvari (kofein, nikotin, alkohol), stres
i loše navike.
2.1 U procjeni pacijenata s anksioznošću i/ili poremećajima spavanja, pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi
u početku razmotrite moguće temeljne medicinske uzroke, uključujući hipertireozu i druge
endokrinih bolesti, srčanih problema i drugih disfunkcija organa. Upotreba lijeka
(kofein, kokain) i odvikavanje od lijekova ili supstanci (alkohol, opijati, benzodiaz-
epines) može izazvati tjeskobu i nesanicu. Ako su medicinski poremećaji, upotreba lijeka ili odvikavanje
je vjerojatan razlog za tjeskobu, temeljni uzrok treba ukloniti ili liječiti.
2.2 Ako medicinski poremećaji, uporaba lijekova ili odvikavanje nisu vjerojatan razlog za tjeskobu
ili nesanice, pružatelji zdravstvenih usluga mogu istražiti radi li se o velikoj depresiji ili drugom
6 prisutni su psihijatrijski poremećaji. Ako je prisutan neki drugi psihijatrijski poremećaj, zdravstvena njega
pružatelji usluga trebali bi prvo liječiti taj poremećaj.
2.3 U osoba s poremećajima spavanja, ako nema psihijatrijskih komorbiditeta, zdravstveni

pružatelji skrbi mogu predložiti obrazovne intervencije, poput odlaska na spavanje u isto vrijeme
vrijeme, rezerviranje kreveta za spavanje, smanjenje unosa kofeina i izbjegavanje naporne tjelovježbe
ili mentalne aktivnosti pred spavanje.
2.4 U osoba s anksioznim poremećajima, ako nema psihijatrijskih komorbiditeta, zdravstveni

pružatelji skrbi mogu objasniti pacijentu da bol u prsima, probavne smetnje, znojenje i
seksualna disfunkcija simptomi su tjeskobe.
3. Kratkotrajno liječenje benzodiazepinima
3.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi u početku razmotriti nefarmakološke strategije liječenja

gies. Uvijek treba ponuditi empatijsko slušanje, uvjeravanje i vodstvo. Dodatak-
- 38 -
Stranica 51 Poglavlje 6: Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja
Osim toga, specifične psihoterapijske tehnike, poput kognitivno-bihevioralne terapije,

učinkovite mjere za smanjenje tjeskobe i nesanice, te nespecifična potporna terapija
u početku se može ponuditi pacijentima s nekompliciranom generaliziranom anksioznošću ili spavanjem
poremećaji. Dodatno se mogu ponuditi tehnike opuštanja.
3.2 Benzodiazepini su skupina strukturno srodnih spojeva koji smanjuju tjeskobu

kada se daju u niskim dozama i izazivaju san u višim dozama. Kliničke smjernice općenito
preporučiti propisivanje benzodiazepina za liječenje tjeskobe ili teške nesanice,
onesposobljavanje i izazivanje ekstremne nevolje. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi uzeti u obzir da je
upotreba zodiazepina povezana je s ovisnošću i simptomima ustezanja, i
stoga treba koristiti najnižu učinkovitu dozu kroz najkraće vremensko razdoblje
(maksimalno 4 tjedna).
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
3.3 Upotreba benzodiazepina je pod međunarodnom kontrolom. Ovi agenti su međunarodni
saveznik reguliran Konvencijom o psihotropnim tvarima, 1971. (Ujedinjeni narodi).
3.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da, uz međunarodnu kontrolu,

primjena zodiazepina može biti pod nacionalnom kontrolom. Stoga pružatelji zdravstvenih usluga moraju
u skladu s nacionalnim, regionalnim i lokalnim propisima.
3.5 Benzodiazepini se mogu grupirati, prema njihovom poluvijeku eliminacije, u kratke/in-

sredstva srednjeg i dugog poluživota. Sredstva s kratkim/srednjim poluvijekom uključuju alpra-
zolam (srednji), lorazepam (kratki), oksazepam (kratki), temazepam (srednji)
i triazolam (ultrakratki); sredstva s dugim poluživotom uključuju diazepam, klordiazepoksid,
flurazepam i nitrazepam. Benzodiazepini s kratkim poluvijekom eliminacije su prije
6
fermentirani kako bi se smanjila dnevna sedacija, ali mogu više uzrokovati povratnu simptomatologiju
često nego lijekovi s duljim poluvijekom eliminacije.
3.6 Ultra-kratki benzodiazepini općenito se ne preporučuju zbog mogućnosti

povratna simptomatologija.
3.7 Benzodiazepini ubrzavaju početak sna, smanjuju noćna buđenja, povećavaju ukupni

vrijeme spavanja, te smanjuju patološku tjeskobu, uznemirenost i napetost.
3.8 Prema WHO EML, osnovni lijek za anksioznost i poremećaje spavanja je

diazepam. Diazepam je naveden kao primjer klase za koju postoji
najbolji dokaz za učinkovitost i sigurnost. Stoga diazepam predstavlja benzodiaz-
epini.
3.9 Kod osoba s nesanicom, ako su dostupni lijekovi kratkog djelovanja kao što je lorazepam,
oni se općenito koriste kada je rezidualna sedacija nepoželjna, ako je uspavljivanje nepoželjno
- 39 -
Stranica 52
problem ili, kada je potrebno, kod starijih pacijenata.

U farmakološkom liječenju
Dugodjelujući benzodiazepini kao što je diazepam
nesanice koja je teška i dis-
indicirani su kada rano buđenje predstavlja problem i
uzimanje benzodiazepina može biti
eventualno kada je potreban anksiolitički učinak tijekom
uzeti u obzir samo na kratko razdoblje
dan ili kada postoji neko oštećenje psihomotorike
vremena (najviše 4 tjedna)
funkcija je prihvatljiva.
3.10 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi uzeti u obzir da su posljednjih godina nebenzodiazepinska hipnoza
lijekovi kao što su zopiklon i zolpidem postupno su postali naširoko korišteni kod pojedinaca.
als s nesanicom. Međutim, ova sredstva mogu biti jednako vjerojatna kao i benzodiazepini
izazvati povratne simptome, ovisnost i druge nuspojave.
3.11 Kod pojedinaca s generaliziranim anksioznim poremećajem pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti nas-
uzimanje benzodiazepina samo kroz ograničeno vrijeme. Glavni cilj može biti
kako bi se simptomi dovoljno smanjili da se dopusti pacijentu
U bolesnika s generaliziranom anksioznošćuuključiti se u tretmane temeljene na kognitivnom
ety, pružatelji zdravstvenih usluga mogu unaprijed
bihevioralne tehnike. Kratki tečaj (najviše 4
brzo prepisati benzodiazepin tjedana) započeto najnižom mogućom dozom za a
ublažiti simptome i razmotriti može se koristiti unaprijed definirano trajanje liječenja
tidepresivi kada je depresija početno upravljanje. Diazepam može biti indiciran
prisutan ili kada postoji dugotrajna termička
kada je potreban anksiolitički učinak tijekom dana
apy je potreban a noću je potreban hipnotički učinak.
3.12 Uzimajući u obzir da teška depresija često komplicira simptome anksioznosti, zdravstvena skrb
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
pružatelji usluga trebali bi razmotriti korištenje antidepresiva. Neki triciklički antidepresivi (imip-
6 ramin, klomipramin) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
biti učinkovit u liječenju pacijenata s generaliziranom anksioznošću sam ili u kombinaciji s
depresija. Antidepresivi se u početku mogu propisati u malim dozama, a zatim se
Doza se može povećati na normalnu dozu antidepresiva. Odgovor na liječenje
treba procijeniti nakon šest tjedana.
4. Dugotrajno liječenje benzodiazepinima
4.1 Benzodiazepini se ne smiju uzimati dulje od 4 tjedna jer kronična primjena može uzrokovati
izazvati ovisnost i simptome ustezanja. O duljini terapije treba razgovarati
s pacijentima, a kontrolni posjet treba definirati unaprijed (u ordinaciji ako
moguće, telefonom ili na neki drugi način) za ponovnu procjenu tjeskobe i sna
uzorci.
4.2 Zdravstveni djelatnici trebali bi postupno smanjivati dozu benzodiazepina. Ako su simptomi anksioznosti
još uvijek prisutna, može se razmotriti proba s antidepresivom. Antidepresivi obično
- 40 -
Stranica 53 Poglavlje 6: Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja
potrebni su tjedni za ublažavanje simptoma i, nakon što se postigne remisija, liječenje bi trebalo biti
produžiti do 6-8 mjeseci kako bi se spriječio povratak.
5. Primjena benzodiazepina
5.1 Benzodiazepini se trebaju davati u najnižoj učinkovitoj dozi kroz najkraće razdoblje od

moguće. Diazepam se može davati u oralnim dozama od 2 mg jedan do tri puta dnevno, do
oralne doze od 5-10 mg dva puta dnevno. Niže doze općenito se savjetuju u djece i
adolescenti.
5.2 Bolesnike treba savjetovati da ne upravljaju vozilima i strojevima dok uzimaju benzodiaz-

epini.
5.3 Pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali prepisivati dva ili više benzodiazepina istovremeno
iznajmljivati.
5.4 Zdravstveni djelatnici trebali bi izbjegavati benzodiazepine kod osoba sklonih ovisnosti.
5.5 Pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali propisivati benzodiazepine pacijentima s dišnim bolestima

neuspjeh.
6. Nuspojave benzodiazepina
6.1 Pospanost, sedacija i slabost mišića najčešći su nuspojave

korištenje benzodiazepina. Manje česti učinci uključuju vrtoglavicu, glavobolju, zbunjenost, de-
pritisak, dizartrija, promjene u libidu, tremor, poremećaji vida, retencija urina
ili inkontinencija, gastrointestinalni poremećaji, promjene u salivaciji i amnezija. Ako 6
pacijenti mogu razviti pospanost, sedaciju i slabost mišića
smanjiti dozu za jednu trećinu; pacijenti se ne moraju nužno vraćati
svom uredu kako biste smanjili ovu dozu.
6.2 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da čimbenici rizika za ovisnost uključuju visoke
doziranje, kontinuirana primjena, primjena benzodiazepina s kratkim poluživotom, primjena kod osoba sklonih ovisnosti
pojedinaca ili onih s poviješću ovisnosti o lijekovima ili alkoholu.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
6.3 Naglo ukidanje benzodiazepina može uzrokovati sindrom karakteriziran anksioznošću,
depresija, poremećaj koncentracije, nesanica, glavobolja, vrtoglavica, tinitus, gubitak
apetit, tremor, znojenje, razdražljivost, poremećaji percepcije kao što su hipersenzibilnost
osjetljivost na fizičke, vizualne i slušne podražaje i abnormalni okus, mučnina, povraćanje,
grčevi u trbuhu, palpitacije, blaga sistolička hipertenzija, tahikardija i ortozo
hipotenzija oca.
- 41 -
Stranica 54
6.4 Simptomi ustezanja od benzodiazepina obično počinju unutar nekoliko sati nakon

prekid uzimanja kratkodjelujućeg benzodiazepina, ali se možda neće razviti do 3 tjedna nakon
ter zaustavljanje dugotrajnijeg djelovanja benzodiazepina. Za povlačenje simptoma može biti potrebno sedam
nekoliko dana ili mjeseci. Ovisnost izazvana
pojavljuju se benzodiazepini kratkog i dugog djelovanja
Sindrom odvikavanja od benzodiazepina
biti kvalitativno sličan iako povlačenje
Drom može zahtijevati medicinske simptome
simptomi mogu biti ozbiljniji s kratkotrajnim djelovanjem
tomatic support
benzodiazepini. Rebound efekti su također veći
vjerojatno s benzodiazepinima kratkog djelovanja.
7. Predoziranje benzodiazepina
7.1 Ishod predoziranja benzodiazepinima općenito je povoljan osim ako nije drugačiji

lijekovi, poput alkohola, antipsihotika i antidepresiva, bili su u
gested.
7.2 Otrovanje benzodiazepinima povezano je s brzim oštećenjem svijesti. A

stanje slično snu iz kojeg se bolesnika može privremeno probuditi odgovarajućim
podražaja općenito inducira. Obično postoji mala ili nikakva depresija disanja, i
otkucaji srca i ritam ostaju normalni u odsutnosti anoksije ili ozbiljne hipotenzije
sion.
7.3 Ako se sumnja na predoziranje benzodiazepinima, preporučuje se upućivanje u hitnu medicinsku ustanovu.

popravljeno.
6 8. Posebne populacije bolesnika
8.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi pažljivo koristiti benzodiazepine kod starijih ili oslabljenih osoba.
pacijenata koji mogu biti skloniji štetnim učincima.
Osobe s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega
Kod starijih osoba i kod oboljelih od jetre
mogu zahtijevati smanjene doze. Upotreba benzodiazepina
i problemi s bubrezima zdravstvena njega
treba izbjegavati kod teškog oštećenja jetre.
pružatelji usluga trebali bi početi polako i krenuti
Dugotrajna uporaba može pogoršati temeljni demen-
usporiti
tia u starijih pacijenata.
8.2 Benzodiazepine treba izbjegavati tijekom trudnoće. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi reklamirati
zatražiti od trudnica da prekinu uzimanje benzodiazepina ako to namjeravaju postati, ili
sumnjaju da su trudne. Upotreba tijekom prvog tromjesečja povezana je s
kongenitalne malformacije u dojenčadi. Korištenje u trećem tromjesečju može biti povezano
s neonatalnim simptomima ustezanja (sindrom floppy infant). Benzodiazepini bi trebali
ne smije se davati majkama koje doje.
- 42 -
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Poglavlje 6: Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja
Stranica 55
Alkohol i benzodiazepini. Sedacija je pojačana za 20-30%.

Klozapin i benzodiazepini. Sedacija i hipotenzija su pojačani.
Levodopa i benzodiazepini. Učinak levodope je smanjen.
10. Esencijalni lijekovi za generaliziranu anksioznost i poremećaje spavanja
diazepam
Za brzu kontrolu teških simptoma: 2-10 mg intramuskularno ili intravenski
injekcija, po potrebi se može ponoviti nakon 3-4 sata.
Česte nuspojave: pospanost, sedacija, slabost mišića. diazepam
mogu nepovoljno utjecati na parametre voznih sposobnosti kod zdravih subjekata.
Ozbiljne nuspojave: vrtoglavica, glavobolja, zbunjenost, depresija, dizartrija,
promjene u libidu, tremor, smetnje vida, retencija urina ili inkontinencija,
gastrointestinalne smetnje, promjene u lučenju sline i amnezija. Neki pacijenti
može doživjeti paradoksalno uzbuđenje koje može dovesti do neprijateljstva, agresije,
i dezinhibicija. Žutica, poremećaji krvi i reakcije preosjetljivosti imaju
rijetko je prijavljeno. Povremeno se javljaju depresija disanja i hipotenzija
s visokim dozama i parenteralnom primjenom.
- 43 -
Stranica 57
56
Poglavlje 7
Lijekovi koji se koriste u opsesivno-kompulzivnom stanju

poremećaja i napadaja panike
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
1. Definicija opsesivno-kompulzivnog poremećaja i napadaja panike

10. Esencijalni lijekovi za opsesivno-kompulzivne i panične poremećaje
1. Definicija opsesivno-kompulzivnih poremećaja i napadaja panike
1.1 Bitna značajka opsesivno-kompulzivnog poremećaja je ponavljajuća opsesija

misli ili kompulzivne radnje. Opsesivne misli su ideje, slike ili impulsi koji
uvijek iznova ulaze u pacijentov um u stereotipnom obliku. Gotovo su u-
različito uznemirujući i pacijent im se često pokušava, bezuspješno, oduprijeti. Oni
su, međutim, prepoznate kao njegove ili njezine vlastite misli, iako su nenamjerne
a često i odvratan. Prisilne radnje ili rituali su stereotipna ponašanja koja su
ponavljao opet i opet. Nisu sami po sebi ugodni, niti rezultiraju
dovršenje inherentno korisnih zadataka. Njihova je funkcija objektivno spriječiti neke
7
malo vjerojatan događaj, koji često uključuje štetu ili koju uzrokuje pacijent, a kojeg se on ili ona plaše
bi se inače moglo dogoditi. Obično takvo ponašanje pacijent prepoznaje kao besmisleno
ili se poduzimaju neučinkoviti i opetovani pokušaji otpora. Anksioznost je gotovo nepromjenjiva
predstaviti. Ako se kompulzivnim radnjama odupire, tjeskoba se pogoršava.
1.2 Česti simptomi kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja su zabrinutost zbog kontaminacije

s posljedičnim ritualima pranja ili zabrinutosti za sebe ili druge s posljedicom
provjeravanje rituala. Većina pacijenata priznaje da su te misli i ponašanja nerazumljivi.
cionalni.
- 45 -
Stranica 58
1.3 Bitna značajka paničnog poremećaja su ponavljajući napadi teške tjeskobe (panike), koji
nisu ograničeni na bilo koju određenu situaciju ili skup okolnosti i stoga su
nepredvidiv. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja, dominantni simptomi uključuju iznenadni
pojava lupanja srca, bolova u prsima, osjećaja gušenja, vrtoglavice i osjećaja nestvarnosti.
Često postoji i sekundarni strah od umiranja, gubitka kontrole ili ludila. Panični poremećaj
ne smije se postavljati kao glavna dijagnoza ako pacijent ima depresivni poremećaj na
vrijeme početka napada; u tim su okolnostima napadi panike vjerojatno sekundarni
do depresije. Između napada pacijenti pokazuju stalnu zabrinutost da imaju drugog
napad panike i jako su zabrinuti zbog mogućih implikacija takvih napada.
1.4 Opsesivno-kompulzivni i panični poremećaji često počinju između kasne adolescencije i

sredinom 30-ih. U zapadnim zemljama doživotna prevalencija je oko 1-3%. Dok je opsjednut-
sivno-kompulzivni poremećaj je slično raspoređen kod muškaraca i žena, panika
napadi su češći kod žena. Oba poremećaja povezana su sa smanjenim društvenim
ili dugoročno funkcioniranje na poslu.
2.1 Pružatelji zdravstvenih usluga mogu koristiti određena pitanja za prepoznavanje prisutnosti opsjednutosti
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
zije (Imate li neugodne misli koje vam se neprestano javljaju, iako
ne želite ih?) i prisile (Morate li stvari raditi stalno iznova, čak
iako to ne želiš?).
2.2 Početno liječenje opsesivno-kompulzivnih i paničnih poremećaja može se temeljiti na nefarmako-

logičke intervencije, uključujući kognitivno ponašanje
Psihološke intervencije, kao npr terapije. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu razgovarati s
kognitivni bihevioralni tretmani, pacijentu izvedivost psihološke intervencije,
učinkoviti su kod pacijenata s opsjednutošću
uzimajući u obzir želje pacijenta, težinu bolesti,
sivno-kompulzivni i panični poremećaji komorbiditet, popratna medicinska oboljenja, sub-
zlostavljanje stava i povijest prethodnih tretmana.
7 2.3 Ako kognitivno-bihevioralna terapija nije izvediva, edukacija i nespecifična podrška
može se ponuditi terapija. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi uzeti u obzir da empatijsko slušanje
Uvjeravanje, uvjeravanje i usmjeravanje mogu pozitivno utjecati na subjektivnu dobrobit pacijenta.
Bolesnicima i/ili članovima obitelji treba dati informacije o etiologiji,
čimbenici rizika i prirodni tijek paničnog poremećaja.
3.1 Kognitivno-bihevioralna terapija prva je linija liječenja. Ako pacijenti ne reagiraju na

kognitivno-bihevioralne intervencije, ili ako kognitivno-bihevioralne intervencije nisu
- 46 -
Stranica 59 Poglavlje 7: Lijekovi koji se koriste u opsesivno-kompulzivnim poremećajima i napadajima panike
izvedivo, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti inhibitor ponovne pohrane serotonina. Sve sero-
inhibitori ponovne pohrane tonina vjerojatno su slično učinkoviti.
3.2 Prema WHO EML, osnovni lijek za opsesivno-kompulzivno stanje i paniku

poremećaja je klomipramin.
3.3 Klomipramin se u početku može propisati u malim dozama, a zatim se može započeti liječenje
titrirati na normalnu dozu antidepresiva. Odgovor na liječenje trebao bi biti kao-
zasjeo nakon 12 tjedana. Ako se nakon 12 tjedana ne vidi poboljšanje, davatelji zdravstvenih usluga
može razgovarati s pacijentom o mogućnosti povećanja doze. Kod pojedinaca koji
ne poboljšaju unatoč povećanju doze, može doći do prijelaza na drugi antidepresiv
razmatran.
3.4 Benzodiazepini su lijekovi druge linije u farmakološkom liječenju panike

poremećaj. Iako su benzodiazepini povezani sa značajnim poboljšanjem u odnosu na
prvih tjedana terapije, tolerancija obično ograničava njihovu dugoročnu korisnost. Panika
simptomi se mogu brzo vratiti nakon prestanka uzimanja benzodiazepina. Benzodiazepini
obično nisu indicirani kod osoba s opsesivno-kompulzivnim simptomima. Zdravstvena njega
pružatelji usluga trebaju uzeti u obzir da je uporaba benzodiazepina pod međunarodnom kontrolom
i može biti pod nacionalnom kontrolom.
3.5 Uz farmakološko liječenje i/ili specifične kognitivno-bihevioralne inter-

namjere, pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti pružanje psihološke podrške po rasporedu
kontrolne posjete u redovitim intervalima. To može pomoći u razvoju dobre zdravstvene zaštite
odnos pružatelj – pacijent i terapijski savez koji može pozitivno utjecati
dugoročni ishod poremećaja.
4.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju razgovarati s pacijentom o mogućnosti produljenja anti-
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
7
liječenje depresorima tijekom jedne godine, u dozi koja se može smanjiti do 50% od toga
koristi se tijekom akutne epizode. Kada se liječenje prekine, simptomi ustezanja
može se pojaviti.
4.2 Ako su benzodiazepini propisani, ne smiju se nastaviti uzimati dulje od 4 tjedna, kao što je
kronična uporaba može izazvati ovisnost i simptome ustezanja. Pružatelji zdravstvenih usluga
treba vrlo postupno smanjivati dozu benzodiazepina.
5.1 Pružatelji zdravstvenih usluga ne bi trebali propisivati dva ili više antidepresiva istovremeno.
- 47 -
Stranica 60
5.2 Klomipramin se može davati u podijeljenim dozama tijekom dana, ali budući da ima pro-
produljenog poluživota, režimi doziranja jednom dnevno također su prikladni, obično se daju noću.
5.3 Prelazak s jednog antidepresiva na drugi treba provoditi s oprezom.

Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju postupno smanjivati dozu prvog lijeka dok postupno
saveznik povećava dozu novog antidepresiva.
6.1 Vidi Lijek koji se koristi u depresivnim poremećajima.
10. Esencijalni lijekovi za opsesivno-kompulzivne i panične poremećaje
klomipramin
Česte nuspojave: suha usta, zatvor, retencija urina, zamućenje
smetnje vida i akomodacije, povišeni očni tlak,
7 hipertermija, pospanost i povećan apetit s povećanjem tjelesne težine. Kardio-vaskularni
štetni učinci mogu uključivati ortostatsku hipotenziju i tahikardiju. Glavobolja,
dodatno su prijavljeni tremor i ataksija.
Ozbiljne nuspojave: zbunjenost ili delirij, manija ili hipomanija, ponašanje
smetnje, seksualna disfunkcija, promjene u koncentraciji šećera u krvi,
hiponatrijemija povezana s neodgovarajućim lučenjem antidiuretskog hormona.
Popis modela SZO: kapsula 10 mg; kapsula 25 mg.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
- 48 -
Stranica 61
Poglavlje 8
Lijekovi koji se koriste kod ovisnosti o alkoholu i opioidima
1. Definicija ovisnosti o alkoholu i opioidima

3. Kratkotrajno liječenje (ovisnost o alkoholu i odvikavanje)
4. Kratkotrajno liječenje (ovisnost o opioidima i odvikavanje)
5. Dugotrajno liječenje
6. Administracija
7. Nuspojave
8. Predoziranje
9. Posebne populacije pacijenata
11. Osnovni lijekovi za ovisnost o opioidima
1. Definicija ovisnosti o alkoholu i opioidima
1.1 Među poremećajima uzrokovanim uporabom psihoaktivnih tvari, sindrom ovisnosti,

poremećaji akutnih učinaka (intoksikacija i predoziranje), te apstinencijska stanja
su najčešća klinička stanja koja mogu zahtijevati farmakološko liječenje.
Opseg ovog odjeljka ograničen je na ovisnost o alkoholu i opioidima i odvikavanje.
1.2 Pojam "sindrom ovisnosti" odnosi se na skupinu bihevioralnih, kognitivnih i fizičkih

ološki fenomeni koji se razvijaju nakon ponovljene uporabe tvari i koji obično uključuju
jaka želja za uzimanjem droge, poteškoće u kontroli njezine uporabe, ustrajanje u njezinoj uporabi
usprkos štetnim posljedicama, veći prioritet dan uporabi droga nego drugim aktivnostima
i obveze, povećana tolerancija, a ponekad i stanje fizičkog povlačenja.
1.3 Izraz "apstinencijalno stanje" odnosi se na skupinu simptoma varijabilnog grupiranja i 8

ozbiljnosti koja se javlja pri apsolutnom ili relativnom povlačenju tvari nakon ponovljenog,
i obično dugotrajna i/ili visoka doza te tvari. Stanje povlačenja
kod ovisnosti o alkoholu obično se manifestira simptomima znojenja, tremora, mučnine
i povraćanje, povišeni krvni tlak, tahikardija, tjeskoba i uznemirenost, žudnja za
alkohol, nesanica, a može se komplicirati konvulzijama ili delirium tremensom.
- 49 -
Stranica 62
Trajanje odvikavanja od alkohola, koje se obično razvija nakon 24-48 sati nakon ab-
otapanje ili relativno odvikavanje od alkohola, traje 1-3, a ponekad i do 5-7 dana.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Apstinencijsko stanje kod
znojenje, razdražljivost, ovisnosti
tremor, o opioidima
proljev, karakterizirano
zimica, grčevi i bolovi ujemišićima,
zijevanjem, suzenjem očiju,
pojačan
krvnog tlaka i otkucaja srca, a može trajati i do 7-10 dana.
1.4 Ovisnost o alkoholu je česta pojava, pogađa približno 6,5% muškaraca i 1,5%

žene. Često se razvija u ranoj odrasloj dobi, ali može početi u bilo kojoj dobi nakon ponavljanja
kontinuirana izloženost alkoholnim pićima. Pretežno pogađa muškarce, predstavljajući
spolne razlike u obrascima pijenja među muškarcima i ženama u različitim kulturama.
Prevalencija ovisnosti o alkoholu razlikuje se u različitim zemljama ovisno o tome
prevalencija i obrasci konzumacije alkohola, ali u nekim zemljama, 12-mj
prevalencija ovisnosti o alkoholu među odraslim muškarcima je čak 10-15%.
1.5 Ovisnost o opioidima razvija se nakon razdoblja redovitog uzimanja opioida, što je nužno
dobar, ali ne i dovoljan uvjet za razvoj ovisnosti o opioidima. Uobičajena tvar-
Za ovisnost o opioidima su heroin i farmaceutski opioidi. Kako bi maksimizirali svoje
opioidi se često ubrizgavaju intravenozno, ali se također mogu inhalirati ili uzimati
oralno. Korisnici heroina imaju 13 puta veći rizik smrtnosti od prosjeka u istoj
dobnoj skupini, čak i bez uzimanja u obzir povećane smrtnosti povezane s
HIV i druge zarazne bolesti koje se prenose krvlju, poput hepatitisa B i C. Ovo povećanje
u smrtnosti je uglavnom posljedica predoziranja opioidima,
U nekim zemljama ubrizgavanje heroina ponižen nasilnom smrću. 12-mjesečna prevalencija
čini 25-33% smrti u ovisnosti o opioidima kod odrasle populacije obično
mladi odrasli muškarci ne prelazi 0,5%.
2.1 U populacijama u kojima je ispijanje alkoholnih pića kulturološki prihvatljivo, svi pacijenti
treba pitati o njihovoj upotrebi alkohola. Može se koristiti sljedeće pitanje: “Koliko često
popijete li 6 ili više pića jednom prilikom?”. Cilj probira je identificirati
pacijenata s većim rizikom od poremećaja ovisnosti o alkoholu za daljnju dijagnostiku i liječenje.
2.2 U zdravstvenim ustanovama u kojima je uporaba droga uobičajena ili za podnošenje pritužbi
8 koja je uporaba droga čest precipitirajući čimbenik, treba pitati sve pacijente
njihove uporabe droga, ili pregledani za uporabu droga s instrumentima kao što je WHO-ASSIST.
2.3 Dijagnoza pojedinačnih poremećaja ovisnosti o ovisnosti treba se postaviti na temelju anamneze,

ispitivanja i ispitivanja. Povijest upotrebe tvari treba ispitati razinu
i obrazac konzumacije alkohola, stvarne i potencijalne štete od uporabe tvari i
kontekst u kojem se događa uporaba tvari. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu kvantificirati razinu
- 50 -
Stranica 63 Poglavlje 8: Lijekovi koji se koriste kod ovisnosti o alkoholu i opioidima
rizika od štetnosti od konzumacije alkohola i utvrditi je li bilo kakva uporaba tvari

poremećaji su prisutni. Fizičkim pregledom treba provjeriti učinak uporabe tvari
efekte akutne intoksikacije ili odvikavanja, te za učinke kronične uporabe tvari, i
način uporabe (tj. tragovi igle) i uvjeti koji se istovremeno javljaju. Ako je moguće, zdravstvena zaštita
pružatelji usluga mogu istražiti oštećenje organa izazvano tvarima i mogu uključiti testove
za određivanje prisutnosti tvari u mokraći ili drugim tjelesnim tekućinama.
2.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi uzimati medicinsku povijest na neosuđujući i neosuđujući način
konfrontirajući način. Povijest upotrebe tvari treba ispitati razinu i obrazac
uporaba tvari, kontekst u kojem se događa uporaba tvari, šteta koja je nastala kao a
rezultat uporabe tvari, perspektiva pacijenta o njihovoj uporabi tvari (uključujući njihovu
motivacije za nastavak i motivacije za promjenu obrasca upotrebe supstanci),
i njihovim prethodnim pokušajima da promijene svoj obrazac upotrebe supstanci.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
2.5 Pacijenti s ovisnošću o alkoholu ili opioidima također mogu uzimati druge psihoaktivne lijekove
tvari, poput benzodiazepina ili kanabisa, i često imaju ovisnost o duhanu kao
dobro. Potrebno je istražiti, osim povijesti uzimanja opioida ili alkohola
konzumacija, uporaba drugih tvari, osobito kada farmakoterapija uključuje met
adon ili buprenorfin, s obzirom na njihovu interakciju s drugim tvarima
s mogućnošću izazivanja respiratorne depresije.
2.6 Pacijenti s poremećajima ovisnosti o drogama često imaju i druge mentalne poremećaje.

Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi tražiti ove poremećaje, istražujući vezu s pod-
poremećaji upotrebe stava.
2.7 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju dijagnosticirati i

Pacijenti s poremećajima ovisnosti o drogama
liječiti bilo koji komorbiditet medicinski i psihijatrijski
Uvjeti. U nekim situacijama, uporaba supstanci imaju povećan rizik od niza
može biti odgovor na neka bolna stanja. medicinski i psihijatrijski poremećaji
2.8 Dijagnoza štetne uporabe alkohola ili opioida zahtijeva zdravstvene intervencije

medicinskih stručnjaka, ali je farmakološko liječenje opravdano samo za liječenje al.
ovisnost o alkoholu ili opioidima, upravljanje stanjima apstinencije i nekim supstancama
inducirana klinička stanja.
3. Kratkotrajno liječenje (kontrola odvikavanja od alkohola, Wernicke- 8

Korsokoffov sindrom i početak uzimanja lijekova za prevenciju recidiva
ovisnost o alkoholu)
3.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da osobe s ovisnošću o alkoholu obično nalaze
vrlo je teško vratiti se na niske razine konzumacije alkohola, pa čak i na ove niske
- 51 -
Stranica 64
razine konzumacije još uvijek mogu doprinijeti oštećenju krajnjih organa (tj. mozga i jetre).
Shodno tome, ciljna razina konzumacije alkohola za osobe ovisne o alkoholu
dencija bi trebala biti nula alkohola.
3.2 Ne osjećaju svi ljudi ovisni o alkoholu simptome ustezanja od alkohola. Puno
doživjet će samo blage simptome ustezanja kao što su tjeskoba, nesanica, glavobolja i
agitacija koja prolazi bez potrebe za lijekovima. Neki ljudi, s druge strane, hoće
osjetiti ozbiljnu tjeskobu, uznemirenost, nesanicu, glavobolju, drhtanje, znojenje, tahikardiju
dia, hipertenzija, te halucinacije, napadaji i delirij (delirium tremens). narod
veća je vjerojatnost da će doživjeti ozbiljnu apstinenciju oni koji piju veće količine, kao što je
više od 100 grama alkohola dnevno, imali
Neliječeni delirium tremens ima više epizoda odvikavanja od alkohola u prošlosti,
zabilježeno je da ima do 30% istodobno uzimate benzodiazepine ili druge sedative
smrtnost koriste droge i imaju popratne medicinske bolesti.
3.3 Benzodiazepini su glavni tretman za odvikavanje od alkohola. Korišten u 5 dana

nakon prestanka uzimanja alkohola, u dozama proporcionalnim težini
sindroma odvikavanja od alkohola, smanjuju nelagodu i komplikacije odvikavanja od alkohola,
uključujući napadaje i delirij. Dugodjelujući benzodiazepini kao što je diazepam su
poželjniji od kratkodjelujućih benzodiazepina.
3.4 Osobe s blagom ili umjerenom ovisnošću o alkoholu mogu se povući iz alkohola na

Dom. U ovoj situaciji, pacijenti bi trebali primiti 5-20 mg diazepama tri do četiri puta
dnevno, ovisno o težini odvikavanja, smanjujući do nule tijekom 4-5 dana. Pacijenti
kojima su potrebne veće doze diazepama treba se liječiti u stambenom okruženju. Zbog
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
njihov potencijal zlouporabe, benzodiazepini se ne smiju uzimati dulje od tjedan dana.

Početni recept ne smije biti veći od 40 mg diazepama dnevno, osim ako
poznato je da pacijent ima ozbiljne simptome ustezanja i može tolerirati visoke
doze benzodiazepina.
3.5 U rezidencijalnim uvjetima, pacijentima se može dati 20 mg diazepama svaka 1-2 sata do
pacijent je miran i pod blagim sedativima, uz smanjivanje doza prema potrebi tijekom sljedećeg
nizanje 4-7 dana. Upotreba više od 120 mg diazepama u razdoblju od 24 sata opravdava
uključivanje stručnjaka u liječenje poremećaja uzrokovanih zlouporabom alkohola.
8 3.6 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju ispraviti nedostatke u prehrani i elektrolita. Ovo tipično
uključuje: 100 mg tiamina intramuskularno dnevno tijekom pet dana nakon čega slijedi 100 mg dnevno oralno
neodređeno; i oralni dodatak kalija, magnezija i cinka tijekom prekida.
3.7 Pacijente treba smjestiti u okruženja s niskim podražajem (tj. tiho i slabo osvijetljeno) i
uz odgovarajuću rehidraciju. Bolesnicima se ne smije davati dekstroza prije tiamina.
- 52 -
3.8 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da je Wernicke-Korsakoffova encefalopatija

čest i ne predstavlja se uvijek s klasičnim trijasom ataksije, smetenosti i
oftalmoplegija; bilo kakvo promijenjeno mentalno stanje, ataksija, oftalmoplegija ili poremećaj pamćenja
bance treba privremeno smatrati Wernicke-Korsakoffovom encefalopatijom. Zdravlje
pružatelje skrbi treba liječiti razrijeđenim infuzijama visoke doze tiamina 3 puta
dnevno tijekom 2 dana i nastavlja se svakodnevno tijekom 5 dana ako postoji bilo kakav odgovor na liječenje.
3.9 Postoji nekoliko lijekova koji su se pokazali učinkovitima u smanjenju ponovnog

prelazak u ovisnost o alkoholu, posebice: akamprosat, disulfiram i naltrekson. ove
lijekovi nisu uključeni u model popisa esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.
3.10 Akamprosat inhibira prijenos na NMDA - glutamatergičkim receptorima i stimulira,

u manjoj mjeri, GABA A receptori koji su uključeni u ovisnost o alkoholu i
odvikavanje od alkohola. Smatra se da na taj način smanjuje želju za alkoholom
ovisnost.
3.11 Disulfiram inhibira djelovanje enzima acetaldehid dehidrogenaze, čime inhibira

glavni metabolički put alkohola. Ako se konzumira alkohol, dolazi do nakupljanja toksičnog aceto-
aldehid dovodi do neugodne reakcije uključujući pulsirajuću glavobolju, crvenilo lica,
mučnina, povraćanje, tahikardija, hipotenzija, dispneja, zamagljen vid, slabost i kon-
fuzija. U teškim slučajevima može biti kobno, osobito u starijih osoba i onih s ishemijom
srčana bolest. Poznavanje ovih teških nuspojava dovoljno je da se spriječi alkohol
hol potrošnje kod nekih ljudi. U drugima, prvo iskustvo s alkoholom-disulfiramom
reakcija će spriječiti povratak. Pacijenti koji imaju recidiv obično prestanu uzimati disulfiram
i ne treba ih poticati da počnu ponovno dok ne prestanu s konzumacijom alkohola,
cija. Liječenje disulfiramom treba nadzirati i redovito pregledavati.
3.12 Naltrekson je opioidni antagonist visokog afiniteta. Smatra se da djeluje tako što smanjuje i
žudnja za alkoholom i uživanje u alkoholu pod utjecajem opioidnih receptora.
Naltrekson može uzrokovati mučninu kada se počne uzimati, iako to obično nestane u
prvi tjedan liječenja.
4. Kratkotrajno liječenje (kontrola prekida opioida i početak liječenja

terapije održavanja agonistom)
4.1 U širem smislu ciljevi liječenja ovisnosti o opioidima uključuju sprječavanje

19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
8
zdravstvenih i socijalnih problema povezanih s uporabom i smanjenjem upotrebe opioida bez recepta
korištenje opioida bez recepta.
4.2 Najučinkovitije farmakološko liječenje ovisnosti o opioidima je opioidni agonist.

terapija održavanja metadonom, nakon čega slijedi terapija održavanja opioidnim agonistom
- 53 -
Stranica 66
buprenorfin. Prije početka terapije održavanja opioidnim agonistom, bolesnici bi trebali biti
procijeniti kako bi se potvrdila dijagnoza ovisnosti o opioidima. Važno je napraviti ispravan
dijagnoza jer održavanje terapije opioidnim agonistom može uzrokovati štetu kod ljudi koji su
nije ovisan o opijatima. Treba postaviti dijagnozu
Terapija održavanja opioidnim agonistomprvo na temelju povijesti i potkrijepljeno
smanjuje uporabu droga, kriminalne aktivnosti
dokazii iz fizičkog pregleda, istrage,
smanjuje rizik od zaraze HIV-om ili potvrdom povijesti iz drugih izvora.
4.3 Simptomi ustezanja od opioida uključuju mučninu, grčeve u želucu, napetost mišića,

kularni spazam/trzanje, bolovi i nesanica. Simptomi obično dosegnu svoje
vrhunac 32-72 sata nakon zadnje doze. Liječenje ustezanja od opioida smanjuje se-
istinitost sindroma ustezanja od opioida, povećavajući šanse za završetak opioida
povlačenja i započinjanja sljedećih opcija liječenja.
4.4 Prema WHO EML-u, osnovni lijek za ovisnost o opioidima je metadon

i buprenorfin. Ova sredstva se mogu koristiti i za odvikavanje od opioida i za održavanje
nancijski tretman. Liječenje održavanja mora se osigurati u kombinaciji sa ser.
poroci koji mogu pružiti psihosocijalnu podršku.
4.5 Metadon podliježe međunarodnoj kontroli prema Jedinstvenoj konvenciji o opojnim drogama

(1961). Buprenorfin podliježe međunarodnoj kontroli prema Konvenciji o psihotropnoj
pic Supstance (1971). Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB) optužen je za
praćenje usklađenosti vlada s gore navedenim međunarodnim ugovorima, osiguravanje
s jedne strane da su kontrolirane tvari dostupne za medicinsku i znanstvenu upotrebu i
s druge strane, ne dolazi do preusmjeravanja s dopuštenih izvora na nedopušten promet.
4.6 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju upozoriti pacijente na rizik od toksičnosti i predoziranja jer
povezan s uporabom metadona. Iako ustezanje od opioida nije po život opasno stanje,
opioidna toksičnost je.
5. Dugotrajno liječenje
5.1 Optimalno trajanje terapije s acamprosatom, disulfiramom i naltreksonom nije sigurno.

Daljnju uporabu treba procijeniti na individualnoj osnovi. Kod ljudi koji su apstinenti,
8 malo je podataka koji podupiru njihovu stalnu upotrebu nakon jedne godine apstinencije. Po kontrastu,
oni koji se vrate ovisnosti o alkoholu, statistički većina, ne bi trebali uzeti u obzir
da ne reagiraju na lijekove, te bi ipak trebali razmisliti ili o istom ili
drugačiji lijek za sprječavanje recidiva pri budućim pokušajima prestanka pijenja.
5.2 Optimalno trajanje terapije održavanja opioidnim agonistom nije poznato, ali može
nastaviti dugoročno. Prekid terapije održavanja opioidnim agonistom je
- 54 -
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Poglavlje 8: Lijekovi koji se koriste kod ovisnosti o alkoholu i opioidima
Stranica 67
povezan s visokim rizikom od recidiva i predoziranja te vrijeme odvikavanja od

Liječenje održavanja opioidnim agonistom treba provoditi od slučaja do slučaja.
5.3 Prilikom prekida terapije održavanja opioidnim agonistom, pružatelji zdravstvenih usluga

treba s bolesnikom uspostaviti fleksibilan plan postupnog smanjenja doze. Ovaj plan
treba redovito pregledavati, uzimajući u obzir pacijentovu spremnost za
totalna apstinencija.
5.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da psihosocijalne intervencije igraju važnu ulogu
ulogu u liječenju ovisnosti o alkoholu i opioidima. Osnovna socijalna podrška uključuje
rješavanje mnogih specifičnih društvenih potreba koje pacijenti mogu imati, uključujući stanovanje,
hranu, društvo, rekreaciju, zapošljavanje i pravnu pomoć. Istraživanje psihozo-
cijalne potrebe i povezivanje s uslugama dostupnim u zajednici radi zadovoljenja tih potreba
jedna od ključnih uloga psihosocijalne pomoći.
6. Administracija
6.1 Za odrasle 18-65 godina težine 60 kg i više, početna doza acamprosata je 666
mg tri puta dnevno; za odrasle osobe manje od 60 kg, dozu treba smanjiti na 666 mg
(ujutro), 333 mg (podne) i 333 mg (noć).
6.2 Pružatelji zdravstvenih usluga, prije početka liječenja disulfiramom, moraju osigurati da br

alkohol je konzumiran najmanje 24 sata. Disulfiram treba započeti s 800
mg kao pojedinačna doza prvog dana, smanjujući tijekom 5 dana na 100-200 mg dnevno. Pacijenti
bilo bi idealno da tijekom liječenja bude pod nadzorom člana obitelji ili nekoga
koji dobro poznaje bolesnika.
6.3 Naltrekson se obično započinje nakon detoksikacije u standardnoj dozi od 50 mg

dnevno, iako su korištene doze od 25 do 100 mg. Veće doze mogu rezultirati
oštećenje jetre.
6.4 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi uzeti u obzir da je uporaba metadona i buprenorfina za

ovisnost o opioidima treba nadzirati tijekom prva tri mjeseca ili do stabilizacije
postignuto je. Obično se preporučuje svakodnevno doziranje.
6.5 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi propisati metadon u oralnoj tekućoj formulaciji. Tablete 8
ne smiju se propisivati jer se mogu zgnječiti i neprikladno ubrizgati.
6.6 Pružatelji zdravstvenih usluga mogu u početku propisati metadon u rasponu od 10-20 mg dnevno, de-
ovisno o razini tolerancije. Promatranje pacijenata 2-3 sata nakon uzimanja doze omogućuje
najbolja procjena stupnja tolerancije na opioide. Ako pacijenti imaju značajne opioide
- 55 -
Stranica 68
simptomi ustezanja 2-3 sata nakon doze metadona, tada ih treba dati
dodatnih 5-10 mg metadona i odgovarajuće povećanje njihove sljedeće dnevne doze. Ako
pacijenti su sedirani nakon svoje doze metadona, tada bi sljedeća dnevna doza trebala biti ponovno
i bolesnike treba promatrati sve dok više ne bude pod sedativima. Doza se povećava
ne smije prelaziti 5-10 mg dnevno i 30 mg tjedno.
Gore navedene početne doze metadona Stabilizacija liječenja obično se postiže unutar 6
20 mg treba propisati uz tjedana, ali može potrajati i dulje. U liječenju opioidima
oprez zbog opasnosti od prekomjernog povlačenje, doza prvog dana je ista, sa
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
doza i smrt sljedeće doze smanjuju se tijekom 1-3 tjedna.
6.7 Ako se propusti jedna od dvije doze metadona, pacijent se može nastaviti na
ista doza. Ako se propuste tri doze, sljedeću dozu metadona treba smanjiti za
25% za prilagodbu za moguće smanjenje tolerancije. Ako se dobro podnosi, doze mogu
povratak na prethodne razine doza. Ako se propuste četiri doze, sljedeću dozu treba smanjiti
za 50% kako bi se prilagodila potencijalnom smanjenju tolerancije. Ako se doza dobro podnosi
doze se mogu povećati tijekom nekoliko dana na prethodne razine. Ako je više od četiri doze
propustili, bolesnici bi trebali nastaviti indukciju od početne vrijednosti.
6.8 Metadon se može davati svakodnevno za većinu pacijenata. U otprilike 20% godišnje

pacijenata, metadon se brže metabolizira i ne proizvodi stabilan opioidni učinak.
djelovati tijekom 24 sata između doza. U takvim slučajevima može se primijeniti metadon
dva puta dnevno, podijelivši dozu na dva dijela. Kada je preteško uzeti lijek
dva puta dnevno, ili kada doze za nošenje kod kuće nisu prikladne, tada bi trebao biti buprenorfin
smatrati alternativom.
6.9 Korisnicima heroina, pružatelji zdravstvenih usluga mogu inicijalno propisati 8 mg buprenorfina u

bolesnika koji imaju neke simptome ustezanja od opioida. Ako nema simptoma ustezanja
prisutni, može se propisati 4 mg buprenorfina. Povećanja doze ne bi smjela prekoračiti
2-4 mg odjednom, do maksimalne dnevne doze od 32 mg. Doza održavanja obično je in
rasponu od 12-24 mg dnevno.
6.10 Nakon što je postignuto zadovoljavajuće razdoblje stabilizacije, učestalost buprenora

doziranje phinea može se smanjiti na doziranje svaki drugi dan dvostruko od pojedinačno titrirane
dnevna doza. Na primjer, pacijentu koji je stabiliziran za primanje dnevne doze od 8 mg može se dati
8 16 mg svaki drugi dan, bez lijeka među danima. Međutim, doza

primijenjena bilo koji dan ne smije premašiti 32 mg. U nekih bolesnika, nakon zadovoljavajućeg
je postignuto razdoblje stabilizacije, učestalost doziranja može se smanjiti na
tri puta tjedno (primjerice ponedjeljak, srijeda i petak). Doza pon-
dan i srijeda treba biti dva puta individualno titrirana dnevna doza, a doza na
Petak bi trebao biti tri puta individualno titrirana dnevna doza, bez lijekova
međudani. Međutim, doza koja se daje bilo koji dan ne smije premašiti 32 mg. U
- 56 -
liječenje apstinencije od opioida primjenom buprenorfina, doza tijekom prva 3 dana

trebala bi biti slična terapiji održavanja opioidima, nakon čega bi se brzo smanjivala. jedan prijedlog-
preporučeni raspored je 1. dan – 6 mg, 2.-3. dan – 10+/-2 mg, 4. dan – 8+/-2 mg, 5. dan – 4 mg.
6.11 Davatelji zdravstvenih usluga će možda morati prijeći s buprenorfina na metadon. meta-

done treba započeti 24 sata nakon posljednje doze buprenorfina. Kada započne-
uzimanje metadona iz doza buprenorfina od 8 mg dnevno i više, započeti s
30 mg metadona dnevno. Od doza buprenorfina od 4-8 mg dnevno, započnite s
20-30 mg metadona dnevno. Započnite s dozama buprenorfina ispod 4 mg dnevno
s manje od 20 mg metadona dnevno.
7. Nuspojave
7.1 Nuspojave povezane s liječenjem akamprosatom uključuju proljev, mučninu,

povraćanje, bol u trbuhu, svrbež, povremeno makulopapulozni osip, rijetko bulozna koža
reakcije, fluktuacija libida.
7.2 Nuspojave povezane s liječenjem disulfiramom uključuju pospanost, umor,

mučnina, povraćanje, halitoza, smanjeni libido, rijetko psihotične reakcije, alergijski dermatitis
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
tis, periferni neuritis, oštećenje jetrenih stanica.
7.3 Nuspojave povezane s liječenjem naltreksonom uključuju mučninu, povraćanje,
bol u trbuhu, tjeskoba, nervoza, poteškoće sa spavanjem, glavobolja, smanjen en-
ergija, bolovi u zglobovima i mišićima; manje često, gubitak apetita, proljev, zatvor,
pojačana žeđ, bol u prsima, pojačano znojenje i suzenje, razdražljivost, vrtoglavica,
zimica, odgođena ejakulacija, osip; povremeno, abnormalnosti funkcije jetre.
7.4 Uporaba metadona faktor je rizika za produljenje QT intervala. Dodatno je moguće

da metadon u kombinaciji s drugim lijekovima za produljenje QT intervala može povećati vjerojatnost
produljenja QT intervala. Pružatelji zdravstvenih usluga mogu razmotriti EKG na početku i tijekom
liječenje u osoba s drugim čimbenicima rizika za produljenje QT intervala.
7.5 Buprenorfin može izazvati promjene u funkciji jetre u osoba s oštećenjem jetre-

ment. Kod rizičnih osoba potrebno je razmotriti praćenje funkcije jetre.
8. Predoziranje 8
8.1 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da se metadon ne smije davati pacijentima
pokazuju znakove intoksikacije, osobito zbog alkohola ili drugih depresora središnjeg živčanog sustava.
Rizik od smrtonosnog predoziranja je povećan kada se metadon kombinira s alkoholom ili drugim
lijekovi za depresiju disanja.
- 57 -
Stranica 70
8.2 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju uzeti u obzir da se buprenorfin ne smije davati pa-
pacijenata koji pokazuju znakove intoksikacije, osobito zbog alkohola ili drugih depresora središnjeg živčanog sustava
droge. Rizik od smrtonosnog predoziranja je povećan kada se buprenorfin kombinira s alkoholom
ili druge lijekove za depresiju disanja. Predoziranje buprenorfinom obično je sigurnije od
predoziranje metadonom.
8.3 Visoke doze naltreksona dovele su do tremora, tahikardije, vrtoglavice, nesanice,

umor i uznemirenost. Visoke doze naltreksona povezane su s povišenjem
jetrenih transaminaza.
8.4 U ograničenim slučajevima predoziranja, doze do 56 grama akamprozata (normalna doza pribl.
približno 2 g/dan) općenito su se dobro podnosili i jedini povezani simptom
bio proljev.
8.5 Letargija, ataksija, napadaji i koma su se pojavili nakon akutnog gutanja 2,5 do 3

grama disulfirama kod djece. Njima mogu prethoditi povraćanje, letargija, tahi-
noea, tahikardija, EEG abnormalnosti i ketoza.
8.6 Visoke doze buprenorfina rezultirale su prolaznim promjenama jetrenih transaminaza.
9. Posebne populacije pacijenata
9.1 Akamprosat treba koristiti s oprezom iu nižim dozama kod osoba s bubrežnim

ili oštećenje jetre.
9.2 Acamprosat se ne preporučuje trudnicama ili dojiljama.
9.3 Disulfiram je kontraindiciran kod osoba s koronarnom bolešću srca, zatajenjem srca,

ure, povijest cerebrovaskularnih nesreća, hipertenzija, psihoza, teška osobnost
poremećaji, rizik od samoubojstva.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
9.4 Naltrekson je kontraindiciran u osoba s akutnim hepatitisom ili zatajenjem jetre. Zdravlje

Liječnici bi trebali oprezno propisivati naltrekson osobama s jetrenim i
oštećenje bubrega. Ako je moguće, potrebno je rutinski provoditi testove jetrene funkcije.
8 9.5 Disulfiram je kontraindiciran u trudnica ili dojilja.
9.6 Naltrekson se ne preporučuje trudnicama ili dojiljama.
9.7 Metadon i buprenorfin ne smiju se davati pacijentima koji pokazuju znakove in-

trovanja ili sedacije, zbog opasnosti od predoziranja sedativima. Rizici metadona
- 58 -
i korištenje buprenorfina kod pacijenata ovisnih o opioidima koji su često otrovni

sa sedativima kao što su alkohol i benzodiazepini, potrebno je uravnotežiti u odnosu na
prednosti liječenja.
9.8 Na metabolizam i eliminaciju metadona i buprenorfina može utjecati

bilo jetrene ili bubrežne disfunkcije u kojem slučaju doza ili učestalost doziranja treba
u skladu s tim smanjiti.
9.9 U bolesnika s respiratornom insuficijencijom metadon i buprenorfin mogu smanjiti

respiratorni pogon.
9.10 Metadon i buprenorfin mogu se koristiti kod osoba koje su trudne ili dojilje.
hraniti.
Alkohol i disulfiram. Vidi gore.

Varfarin i disulfiram. Smanjeno protrombinsko vrijeme.
Lijekovi koji produljuju QT interval i metadon. Povećan rizik od QT
srčane aritmije povezane s produljenjem
Antiretrovirusi i metadon. Promijenjene razine metadona u plazmi i
antiretrovirusni lijekovi. Može biti potrebna prilagodba doze.
Antiretrovirusni lijekovi i buprenorfin. Promijenjene razine buprenorfina u plazmi i
antiretrovirusni lijekovi. Može biti potrebna prilagodba doze.
11. Osnovni lijekovi za ovisnost o opioidima
Metadon hidroklorid
Početna doza: Početna doza metadona ne smije biti veća od 20 mg dnevno
i treba se odrediti za svakog pacijenta na temelju težine ovisnosti,
stupanj tolerancije na opioide, korištenje drugih psihoaktivnih tvari kao npr
benzodiazepina ili alkohola, kao i na druge relevantne kliničke čimbenike.
Terapeutska doza: Nakon što se utvrdi da je početna doza dobra
podnosi, dozu metadona treba postupno povećavati sve dok bolesnik
je udoban i ne koristi heroin ili druge nedopuštene opioide. Stopa povećanja
treba individualno procijeniti i općenito ne smije biti brža od 10 mg 8
svakih nekoliko dana. U prosjeku, doze održavanja metadona kreću se od 60 do
120 mg dnevno, ponekad je potrebna veća doza.
Nuspojave: anoreksija, mučnina, povraćanje (osobito u početnim fazama),
zatvor; euforija, halucinacije, vrtoglavica, pospanost, zbunjenost,
glavobolja; suha usta, grč urinarnog ili bilijarnog trakta; hipotenzija, posturalna
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
- 59 -
Stranica 72
hipotenzija, vrtoglavica, bradikardija, tahikardija, palpitacije, glavobolja, znojenje,

mioza, hipotermija; smanjen libido; osip, crvenilo lica, urtikarija, svrbež.
Ozbiljni štetni učinci: respiratorna depresija.
Popis modela SZO: oralna otopina, koncentrat (prah za oralni koncentrat),
metadon hidroklorid 5 mg/ml, 10 mg/ml; Oralna otopina, metadon
hidroklorid 5 mg/5 ml, 10 mg/5 ml.
Buprenorfin hidroklorid
Početna doza: 2-8 mg na dan, sublingvalno, a dozu treba odrediti
za svakog pacijenta na temelju ozbiljnosti ovisnosti, razine tolerancije na
opioidi, prisutnost ili odsutnost značajki ustezanja od opioida, uporaba dr
psihoaktivne supstance kao što su benzodiazepini ili alkohol, kao i na
drugi relevantni klinički čimbenici.
Terapeutska doza: Za liječenje stanja ustezanja od opioida, 4-32 mg a
dan, sublingvalno, uz naknadno smanjenje doze za 1-4 mg tijekom tri do
četrnaest dana. Prosječna doza održavanja buprenorfina trebala bi biti najmanje 8
mg na dan.
Nuspojave: anoreksija, mučnina, povraćanje (osobito u početnim fazama),
zatvor; euforija, halucinacije, vrtoglavica, pospanost, zbunjenost,
glavobolja; suha usta, grč urinarnog ili bilijarnog trakta; hipotenzija, posturalna
hipotenzija, vrtoglavica, bradikardija, tahikardija, palpitacije, glavobolja, znojenje,
mioza, hipotermija; smanjen libido; osip, crvenilo lica, urtikarija, svrbež.
Ozbiljni štetni učinci: respiratorna depresija.
Popis modela SZO: sublingvalne tablete, buprenorfin hidroklorid 2 mg, 8 mg.
- 60 -
Stranica 73
Poglavlje 9
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Bitne reference i izvorni dokumenti

Opći izvorni dokumenti
Ghodse H, Khan I. Psihoaktivni lijekovi: poboljšanje prakse propisivanja . Svjetska zdravstvena organizacija
1988. godine.
Ujedinjeni narodi. Konvencija o psihotropnim tvarima , 1971.
TKO. Osnovni tretmani u psihijatriji . Svjetska zdravstvena organizacija 1993.
TKO. Esencijalni lijekovi u psihijatriji . Svjetska zdravstvena organizacija 1993.
TKO. Žensko mentalno zdravlje: pregled utemeljen na dokazima . Svjetska zdravstvena organizacija 2000.
TKO. Sprječavanje samoubojstva. izvor za liječnike opće prakse . Svjetska zdravstvena organizacija 2000.
TKO. Atlas. Profili zemalja o resursima za mentalno zdravlje . Svjetska zdravstvena organizacija. 2001. godine.
TKO. Svjetsko zdravstveno izvješće 2001 . Mentalno zdravlje: novo razumijevanje, nova nada . Svjetsko zdravlje
Organizacija 2001.
TKO. Smanjenje stigme i diskriminacije starijih osoba s psihičkim smetnjama . Tehnički

Izjava o konsenzusu. Svjetska zdravstvena organizacija 2002.
TKO. Globalni akcijski program za mentalno zdravlje: mhGAP . Svjetska zdravstvena organizacija 2002.
TKO. Poboljšanje kvalitete za mentalno zdravlje . Svjetska zdravstvena organizacija 2003.
TKO. Poboljšanje pristupa i uporabe psihotropnih lijekova . Svjetska zdravstvena organizacija 2005
TKO. Ljudski resursi i obuka za mentalno zdravlje . Svjetska zdravstvena organizacija 2005.
TKO. Promicanje mentalnog zdravlja. Koncepti, dokazi u nastajanju, praksa . Svjetska zdravstvena organizacija
2005. godine.
TKO. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema . 10. revizija . Verzija za

2007. (http://www.who.int/classifications/apps/icd/icd10online/ pristupljeno u ožujku 2009.)
TKO. SZO model popisa esencijalnih lijekova . 15. popis, ožujak 2007. (http://www.who.int/medicines/
publications/essentialmedicines/en/index.html pristupljeno u ožujku 2009).
TKO. Sažeto izvješće o evaluaciji ishoda: Globalna inicijativa WHO/UNODC (1999.-2003.) o osnovnom predškolskom obrazovanju
9
vencija zlouporabe tvari . Svjetska zdravstvena organizacija 2007.
TKO. Mental Health Gap Action Programme: mhGAP . Svjetska zdravstvena organizacija 2008.
- 61 -
Stranica 74
Psihotični poremećaji
Adams CE, Awad G, Rathbone J, Thornley B. Klorpromazin u odnosu na placebo za shizofreniju. Cochrane

Baza sustavnih pregleda, 1998., broj 1. čl. br.: CD000284. DOI: 10.1002/14651858.
CD000284.pub2.
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o shizofreniji: (http://clinicalevidence.

bmj.com/ceweb/conditions/meh/1007/1007.jsp pristupljeno u ožujku 2009.).
Correll CU, Rummel-Kluge C, Corves C, Kane JM, Leucht S. Kombinacije antipsihotika vs monoterapija
u Shizofrenija: Meta-analiza randomiziranih kontroliranih ispitivanja. Schizophrenia Bulletin , 2009.,
35:443-457.
David A, Adams CE, Eisenbruch M, Quraishi S, Rathbone J. Depot flufenazin dekanoat i enantat
za shizofreniju. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2005, izdanje 1. Čl. br.: CD000307.
DOI: 10.1002/14651858.CD000307
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Davis JM, Chen N, Glick ID. Meta-analiza učinkovitosti antipsihotika druge generacije. Ar-
chives of General Psychiatry, 2003, 60(6):553-64.
Geddes J, Freemantle N, Harrison P, Bebbington P. Atipični antipsihotici u liječenju shiz-

ofrenija: sustavni pregled i metaregresijska analiza. British Medical Journal , 2000.,
321(7273):1371-6.
Hamann J, Cohen R, Leucht S, Busch R, Kissling W. Žele li pacijenti sa shizofrenijom biti in-
uključeni u odluke o njihovom liječenju? Američki časopis za psihijatriju ,
2005,162(12):2382-4.
Heres S, Davis J, Maino K, Jetzinger E, Kissling W, Leucht S. Zašto olanzapin pobjeđuje risperidon, risperi-
done pobjeđuje kvetiapin, a kvetiapin pobjeđuje olanzapin: istraživačka analiza međusobnih susreta
usporedne studije antipsihotika druge generacije. American Journal of Psychiatry , 2006,
163(2):185-94.
Joy CB, Adams CE, Lawrie SM. Haloperidol u odnosu na placebo za shizofreniju. Cochrane baza podataka od
Sustavni pregledi, 2001., broj 2. Čl. br.: CD003082. DOI: 10.1002/14651858.CD003082.pub2.
Kahn RS, Fleischhacker WW, Boter H, Davidson M, Vergouwe Y, Keet IP, Gheorghe MD, Rybakowski
JK, Galderisi S, Libiger J, Hummer M, Dollfus S, López-Ibor JJ, Hranov LG, Gaebel W, Peuskens J,
Lindefors N, Riecher-Rössler A, Grobbee DE; Studijska grupa EUFEST-a. Učinkovitost antipsihotika
lijekovi u prvoj epizodi shizofrenije i shizofreniformnog poremećaja: otvorena randomizirana klinička
suđenje. Lancet , 2008, 371(9618):1085-97.
Leucht S, Wahlbeck K, Hamann J, Kissling W. Nova generacija antipsihotika protiv slabopotentnih kon-
konvencionalni antipsihotici: sustavni pregled i meta-analiza. Lancet , 2003, 361(9369):1581-9.
Leucht S, Heres S, Hamann J, Kane JM. Metodološka pitanja u aktualnim ispitivanjima antipsihotika.
Schizophrenia Bulletin, 2008, 34(2):275-85.
9 Leucht S, Arbter D, Engel RR, Kissling W, Davis JM. Koliko su učinkoviti antipsihotici druge generacije
droge? Meta-analiza placebom kontroliranih ispitivanja. Molecular Psychiatry, 2008, 14, 429-447 .
- 62 -
Stranica 75 Poglavlje 9: Osnovne reference i izvorni dokumenti
Leucht C, Kitzmantel M, Chua L, Kane J, Leucht S. Haloperidol protiv klorpromazina za shizo-

frenija. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2008, izdanje 1. Čl. br.: CD004278. DOI:
10.1002/14651858.CD004278.pub2.
Marriott RG, Neil W, Waddingham S. Antipsihotici za starije osobe sa shizofrenijom. su-

chrane Baza sustavnih pregleda, 2006., broj 1. čl. br.: CD005580. DOI: 10.1002/14651858.
CD005580.
NICE smjernice za shizofreniju: (www.nice.org.uk/nicemedia/pdf/cg001fullguideline.pdf pristupljeno

ožujka 2009).
Quraishi S, David A. Depot haloperidol dekanoat za shizofreniju. Cochrane Database of Systematic

Prikazi, 1999., broj 1. čl. br.: CD001361. DOI: 10.1002/14651858.CD001361.
Rummel C, Hamann J, Kissling W, Leucht S. Nova generacija antipsihotika za prvu epizodu shizo-
frenija. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda, 2003., broj 4. Čl. br.: CD004410. DOI:
10.1002/14651858.CD004410.
Tandon R, Belmaker RH, Gattaz WF, Lopez-Ibor JJ Jr, Okasha A, Singh B, Stein DJ, Olie JP, Fleischhacker
WW, Moeller HJ; za Sekciju farmakopsihijatrije Svjetskog psihijatrijskog udruženja. Svjetski psiho-
chiatric Association Pharmacopsychiatry Section izjava o komparativnoj učinkovitosti antip-
sihotici u liječenju shizofrenije. Schizophrenia Research, 2008, 100(1-3):20-38.
Depresivni poremećaji
Barbui C, Hotopf M. Amitriptilin protiv ostalih: još uvijek vodeći antidepresiv nakon 40 godina rada.
domizirana kontrolirana ispitivanja. British Journal of Psychiatry , 2001, 178:129-44.
Barbui C, Guaiana G, Hotopf M. Amitriptilin za bolničke bolesnike i SSRI za izvanbolničke bolesnike s depresijom?
Sustavni pregled i metaregresijska analiza. Pharmacopsychiatry , 2004, 37(3):93-7.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Barbui C, Furukawa TA, Cipriani A. Učinkovitost paroksetina u liječenju akutne velike depresije
zija kod odraslih: sustavno preispitivanje objavljenih i neobjavljenih podataka randomiziranih
suđenja. Canadian Medical Association Journal, 2008, 178(3):296-305.
Barbui C, Cipriani A, Geddes JR. Antidepresivi i simptomi samoubojstva: uvjerljivi novi uvidi
iz FDA-ine analize podataka o pojedinačnim pacijentima. Mentalno zdravlje temeljeno na dokazima , 2008.,
11(2):34-5.
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o depresivnim poremećajima: (http://clinicalevi-

dence.bmj.com/ceweb/conditions/meh/1003/1003.jsp pristupljeno u ožujku 2009.).
Cipriani A, Brambilla P, Furukawa T, Geddes J, Gregis M, Hotopf M, Malvini L, Barbui C. Fluoksetin

u odnosu na druge vrste farmakoterapije za depresiju. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda,
2005., 19. listopada; (4): CD004185. Pregled.
9
Cipriani A, Barbui C, Brambilla P, Furukawa TA, Hotopf M, Geddes JR. Jesu li doista svi antidepresivi
isto? Slučaj fluoksetina: sustavni pregled. Časopis za kliničku psihijatriju, 2006.,
67(6):850-64.
- 63 -
Stranica 76
Cipriani A, Geddes JR, Furukawa TA, Barbui C. Metaprikaz kratkoročne učinkovitosti i sigurnosti
antidepresivi za depresiju: pristup utemeljen na dokazima za informiranje kliničke prakse. kanadski
Journal of Psychiatry, 2007, 52(9):553-62.
[PubMed] [Unakrsna referenca] Geddes JR, Carney SM, Davies C, Furukawa TA, Kupfer DJ, Frank E, Goodwin GM. Prevencija recidiva
s liječenjem antidepresivima u depresivnim poremećajima: sustavni pregled. Lancet , 2003.,
361(9358):653-61.
Geddes JR, Furukawa TA, Cipriani A, Barbui C. Depresivni poremećaj treba komentar baze dokaza
siguran u svoj javnozdravstveni značaj. Canadian Journal of Psychiatry , 2007, 52(9):543-4. Ne
dostupan sažetak.
Guaiana G, Barbui C, Hotopf M. Amitriptilin za depresiju. Cochrane Database of Systematic Re-

prikazi, 2007., 18. srpnja;(3):CD004186.
Hetrick S, Merry S, McKenzie J, Sindahl P, Proctor M. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
za depresivne poremećaje u djece i adolescenata. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda,
2007., 18. srpnja; (3): CD004851.
Khan A, Schwartz K, Kolts RL, Ridgway D, Lineberry C. Odnos između ozbiljnosti depresije
kriteriji i rezultati kliničkih ispitivanja antidepresiva. Biološka psihijatrija , 2007, 62(1):65-71.
Kirsch I, Deacon BJ, Huedo-Medina TB, Scoboria A, Moore TJ, Johnson BT. Početna težina i antide-
pressant benefits: meta-analiza podataka dostavljenih Upravi za hranu i lijekove. PLoS
Med 2008;5(2):e45.
NICE smjernice za depresiju: (http://guidance.nice.org.uk/CG23 pristupljeno u ožujku 2009.).
Posternak MA, Zimmerman M. Terapijski učinak naknadnih procjena na antidepresive i pla-

Cebo stope odgovora u ispitivanjima učinkovitosti antidepresiva: meta-analiza. British Journal of Psychiatry,
2007, 190:287-92.
Spielmans GI. Duloksetin ne ublažava bolne fizičke simptome depresije: meta-analiza.

Psihoterapija i psihosomatika, 2008, 77(1):12-6.
Bipolarni poremećaji
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda bipolarnog poremećaja: (http://clinicalevidence.

bmj.com/ceweb/conditions/meh/1014/1014.jsp pristupljeno u ožujku 2009).
Burgess S, Geddes J, Hawton K, Townsend E, Jamison K, Goodwin G. Litij za tretman održavanja

poremećaja raspoloženja. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda, 2001., izdanje 3. Čl. br.: CD003013.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Cipriani A, Rendell JM, Geddes JR. Haloperidol sam ili u kombinaciji za akutnu maniju. Cochrane
Baza sustavnih pregleda , 2006., 3:CD004362.
9
Cipriani A, Pretty H, Hawton K, Geddes JR. Litij u prevenciji suicidalnog ponašanja i svih uzroka
mortalitet u bolesnika s poremećajima raspoloženja: sustavni pregled randomiziranih ispitivanja. Amerikanac
Journal of Psychiatry , 2005, 162(10):1805-19.
- 64 -
Macritchie KA, Geddes JR, Scott J, Haslam DR, Goodwin GM. Valproična kiselina, valproat i divalproeks
u liječenju održavanja bipolarnog poremećaja. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda, 2001.,
Izdanje 3. čl. br.: CD003196.
Macritchie K, Geddes JR, Scott J, Haslam D, de Lima M, Goodwin G. Valproat za epizode akutnog raspoloženja
kod bipolarnog poremećaja. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2003, izdanje 1. Čl. br.: CD004052.
Morriss RK, Faizal MA, Jones AP, Williamson PR, Bolton C, McCarthy JP. Intervencije za pomoć ljudima
prepoznati rane znakove recidiva bipolarnog poremećaja. Cochrane baza podataka sustavnih pregleda,
2007, broj 1. čl. br.: CD004854.
NICE smjernice za bipolarni poremećaj: (www.nice.org.uk/nicemedia/pdf/CG38niceguideline.pdf pristupljeno

ožujka 2009).
Scherk H, Pajonk FG, Leucht S. Druga generacija antipsihotika u liječenju akutne manije:
sustavni pregled i meta-analiza randomiziranih kontroliranih ispitivanja. Arhiv opće psihija-
pokušati, 2007, 64(4):442-55.
Smith LA, Cornelius V, Warnock A, Tacchi MJ, Taylor D. Farmakološke intervencije za akutne bipo-
lar mania: sustavni pregled randomiziranih placebom kontroliranih ispitivanja. Bipolarni poremećaji , 2007.,
9(6):551-60.
[ PMC besplatni članak ] [ PubMed ] Soares-Weiser K, Bravo Vergel Y, Beynon S, Dunn G, Barbieri M, Duffy S, Geddes J, Gilbody S, Palmer
S, Woolacott N. Sustavni pregled i ekonomski model kliničke učinkovitosti i troškova
učinkovitost intervencija za sprječavanje recidiva kod osoba s bipolarnim poremećajem. Međunarodni
Journal of Technology Assessment in Health Care , 2007, 11(39):iii-iv, ix-206.
Vasudev A, Macritchie K, Watson S, Geddes JR, Young AH. Okskarbazepin u terapiji održavanja
bipolarnog poremećaja. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2008, izdanje 1. Čl. br.: CD005171.
Generalizirana anksioznost i poremećaji spavanja
Baldwin DS, Polkinghorn C. Farmakoterapija generaliziranog anksioznog poremećaja temeljena na dokazima. In-

international Journal of Neuropsychopharmacology , 2005, 8(2):293-302.
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o anksioznosti: (http://clinicalevidence.bmj.com/

ceweb/conditions/meh/1002/1002.jsp pristupljeno ožujku 2009).
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o poremećajima spavanja: (http://clinicalevidence.

bmj.com/ceweb/conditions/sld/2302/2302.jsp pristupljeno u ožujku 2009).
Buscemi N, Vandermeer B, Hooton N, Pandya R, Tjosvold L, Hartling L, Vohra S, Klassen TP, Baker G.
Učinkovitost i sigurnost egzogenog melatonina za sekundarne poremećaje spavanja i poremećaje spavanja.
restrikcija sna u društvu: meta-analiza. British Medical Journal , 2006,332(7538):385-93.
Curry DT, Eisenstein RD, Walsh JK. Farmakološko liječenje nesanice: prošlost, sadašnjost i budućnost.
Psihijatrijske klinike Sjeverne Amerike , 2006., 29(4):871-93.
Devanand DP. Komorbidni psihijatrijski poremećaji kod kasne depresije. Biološka psihijatrija , 2002.,
52(3):236-42.
9
- 65 -
Stranica 78
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Dündar Y, Boland A, Strobl J, Dodd S, Haycox A, Bagust A, Bogg J, Dickson R, Walley T. Noviji hipnotik
lijekovi za kratkoročno liječenje nesanice: sustavni pregled i ekonomska procjena.
International Journal of Technology Assessment in Health Care , 2004, 8(24):iii-x, 1-125.
Dündar Y, Dodd S, Strobl J, Boland A, Dickson R, Walley T. Usporedna učinkovitost novijih hipnotika
lijekovi za kratkotrajno liječenje nesanice: sustavni pregled i meta-analiza. ljudski
Psychopharmacology , 2004, 19(5):305-22.
Hudson JL, Deveney C, Taylor L. Priroda, procjena i liječenje generaliziranog anksioznog poremećaja u
djece. Pediatric annals, 2005, 34(2):97-106.
[PubMed] Ipser JC, Carey P, Dhansay Y, Fakier N, Seedat S, Stein DJ. Strategije povećanja farmakoterapije
kod anksioznih poremećaja otpornih na liječenje. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2006, broj 4.
Umjetnost. br.: CD005473. DOI: 10.1002/14651858.CD005473.pub2.
Ipser JC, Dewing S, Stein DJ. Sustavni pregled kvalitete informacija o liječenju
anksiozni poremećaji na internetu. Current Psychiatry Reports, 2007, 9(4):303-9.
Kapczinski F, Lima MS, Souza JS, Schmitt R. Antidepresivi za generalizirani anksiozni poremećaj. Cochrane
Database of Systematic Reviews, 2003, (2):CD003592.
Kessler RC, Wittchen HU. Obrasci i korelati generaliziranog anksioznog poremećaja u uzorcima zajednice.
The Journal of Clinical Psychiatry, 2002, 63 Suppl 8:4-10.
Koch S, Haesler E, Tiziani A, Wilson J. Učinkovitost strategija upravljanja snom za osobe u dobi
ustanove za skrb: nalazi sustavnog pregleda. Journal of Clinical Nursing, 2006, 15(10):1267-75.
Lieb R, Becker E, Altamura C. Epidemiologija generaliziranog anksioznog poremećaja u Europi. europski

Neuropsychopharmacology , 2005, 15(4):445-52.
NICE smjernice za anksioznost: www.nice.org.uk/nicemedia/pdf/cg022fullguideline.pdf pristupljeno u ožujku

2009).
Izjava NIH konferencije o stanju znanosti o manifestacijama i liječenju kronične nesanice

nia kod odraslih. Konsenzusne izjave Nacionalnog instituta za zdravlje. 2005, 15;22(2):1-30.
Olkkola KT, Ahonen J. Midazolam i drugi benzodiazepini. Priručnik eksperimentalne farmakologije,

2008, (182):335-60.
Rynn MA, Brawman-Mintzer O. Generalizirani anksiozni poremećaj: akutno i kronično liječenje. spec. CNS-a
trum , 2004, 9(10):716-23.
Schmitt R, Gazalle FK, Lima MS, Cunha A, Souza J, Kapczinski F. Učinkovitost antidepresiva za gen-
eralizirani anksiozni poremećaj: sustavni pregled i meta-analiza. Revista brasileira de psiquiatria
[Brazilski časopis za psihijatriju], 2005., 27(1):18-24.
Shearer SL. Najnoviji napredak u razumijevanju i liječenju anksioznih poremećaja. Primarna zdravstvena zaštita,
2007, 34(3):475-504, v-vi.
9 Stone KJ, Viera AJ, Parman CL. Off-label primjene za SSRI. Američki obiteljski liječnik , 2003.,
68(3):498-504.
- 66 -
Ting L, Malhotra A. Poremećaji spavanja: pregled. Primary Care, 2005, 32(2):305-18.
Tim za liječenje adolescenata s depresijom (TADS). Liječenje adolescenata sa

Studija depresije (TADS): demografske i kliničke karakteristike. Časopis američke akademije
emy of Child & Adolescent Psychiatry , 2005, 44(1):28-40.
van Liempt S, Vermetten E, Geuze E, Westenberg HG. Farmakoterapija poremećaja spavanja u post-
traumatski stresni poremećaj: sustavni pregled. Međunarodna klinička psihofarmakologija , 2006.,
21(4):193-202.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
Opsesivno-kompulzivni poremećaji i napadaji panike
Bloch MH, Landeros-Weisenberger A, Kelmendi B, Ćorić V, Bracken MB, Leckman JF. Sustavno ponovno
pogled: antipsihotično pojačanje s opsesivno-kompulzivnim poremećajem otpornim na liječenje. Mo-
lecular Psychiatry , 2006, 11(7):622-32.
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o opsesivno kompulzivnom poremećaju: http://
Clinicalevidence.bmj.com/ceweb/conditions/meh/1004/1004.jsp pristupljeno u ožujku 2009).
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda paničnog poremećaja: http://clinicalevidence.

bmj.com/ceweb/conditions/meh/1010/1010.jsp pristupljeno u ožujku 2009).
Craske MG, Waters AM. Panični poremećaj, fobije i generalizirani anksiozni poremećaj. Godišnji pregled
Klinička psihologija , 2005, 1:197-225.
Fineberg NA, Pampaloni I, Pallanti S, Ipser J, Stein DJ. Trajni odgovor naspram relapsa: farmakološki
koterapijski cilj za opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Međunarodna klinička psihofarmakologija, 2007., 22(6):313-22.
Fontenelle LF, Hasler G. Analitička epidemiologija opsesivno-kompulzivnog poremećaja: čimbenici rizika i

korelira. Progress in Neuro-Psychopharmacology and Biological Psychiatry , 2008, 32(1):1-15.
Furukawa TA, Watanabe N, Churchill R. Kombinirana psihoterapija plus antidepresivi za liječenje panike
reda sa ili bez agorafobije. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2007, izdanje 1. Čl.
br.: CD004364. DOI: 10.1002/14651858.CD004364.pub2.
[PubMed] Hanisch LJ, Hantso L, Freeman EW, Sullivan GM, Coyne JC. Naleti vrućine i napadaji panike: usporedba- .
sin simptomatologije, neurobiologije, liječenja i uloge kognicije. Psihološki bilten ,
2008, 134(2):247-69.
NICE smjernice za opsesivno-kompulzivni poremećaj: www.nice.org.uk/nicemedia/pdf/cg031fullguideline.

pdf pristupljeno u ožujku 2009).
Pallanti S, Quercioli L. Opsesivno-kompulzivni poremećaj otporan na liječenje: metodološka pitanja, op.

eracionalne definicije i terapijske linije. Napredak u neuro-psihofarmakologiji i biologiji
Psihijatrija, 2006, 30(3):400-12.
Reinblatt SP, Riddle MA. Farmakološko liječenje anksioznih poremećaja u djetinjstvu: pregled.
Psihofarmakologija (Berl). 2007, 191(1):67-86.
9
- 67 -
Stranica 80
Ross LE, McLean LM. Anksiozni poremećaji tijekom trudnoće i postporođajnog razdoblja: sustavno
pregled. Journal of Clinical Psychiatry , 2006, 67(8):1285-98.
Sareen J, Kirshner A, Lander M, Kjernisted KD, Eleff MK, Reiss JP. Poboljšavaju li antipsihotici ili
pogoršati simptome opsesivno kompulzivnog poremećaja? Sustavni pregled. Journal of Affective
Poremećaji , 2004, 15;82(2):167-74.
Shearer SL. Najnoviji napredak u razumijevanju i liječenju anksioznih poremećaja. Primarna zdravstvena zaštita ,
2007, 34(3):475-504, v-vi.
Soomro GM, Altman D, Rajagopal S, Oakley-Browne M. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
naspram placeba za opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP). Cochrane Database of Systematic Re-
prikazi, 2008., broj 1. čl. br.: CD001765.
Stein DJ, Ipser JC, van Balkom AJ. Farmakoterapija za socijalni anksiozni poremećaj. Cochrane baza podataka od
Sustavni pregledi 2000., broj 4. Čl. br.: CD001206.
Thomsen PH. Opsesivno-kompulzivni poremećaj: farmakološko liječenje. Europska djeca i adolescenti

Psychiatry , 2000, 9 Suppl 1:I76-84.
Watanabe N, Churchill R, Furukawa TA. Kombinacija psihoterapije i benzodiazepina naspram ei-

samo terapija paničnog poremećaja: sustavni pregled. BMC Psychiatry , 2007, 7:18.
Ovisnost o alkoholu i opioidima

19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova
BMJ Clinical Evidence meta-pregled sustavnih pregleda o ovisnosti o opioidima: http://clinicalevi-

dence.bmj.com/ceweb/conditions/meh/1015/1015.jsp pristupljeno u ožujku 2009.).
Mayo-Smith MF, Beecher LH, Fischer TL, Gorelick DA, William JL, Hill A, Jara G, Kasser C, Melbourne
J; Radna skupina za upravljanje delirijem odvikavanja od alkohola, Praktične smjernice Com-
mittee, Američko društvo za medicinu ovisnosti. Liječenje delirija odvikavanja od alkohola. An
smjernica za praksu temeljena na dokazima. Arhiv za internu medicinu, 2004., 164(13):1405-12.
Miller WR, Rollnick S. Motivacijsko intervjuiranje: Priprema ljudi da promijene ovisničko ponašanje . 1991.,
New York: Guilford Press.
Soyka M, Kranzler HR, Berglund M, Gorelick D, Hesselbrock V, Johnson BA, Möller HJ; WFSBP zadatak
Force on Smjernice za liječenje poremećaja ovisnosti o drogama. Svjetska federacija društava bio-
Smjernice logičke psihijatrije (WFSBP) za biološko liječenje zlouporabe tvari i srodnih bolesti
naredbe, 1. dio: Alkoholizam. World Journal of Biological Psychiatry, 2008, 9:6-23.
Srisurapanont M. i N. Jarusuraisin. Opioidni antagonisti za ovisnost o alkoholu. Cochrane baza podataka

sustavnih pregleda, 2005. čl. br.: CD001867.
Smjernice WHO-a za ovisnost o opioidima: http://www.who.int/substance_abuse/publications/opioid_de-

pendence_guidelines.pdf pristupljeno u ožujku 2009).
9
- 68 -
8.2 Prije propisivanja antipsihotika starijim osobama

U starijih jedna polovina do jedna trećina
pacijenata koji bi pružatelji zdravstvenih usluga trebali poduzeti
općenito se preporučuje doza za odrasle
detaljnu povijest bolesti i liječnički pregled
popravljeno
aminaciju, te treba dodatno pitati o
istodobne terapije lijekovima.
8.3 Ako je moguće, antipsihotike treba izbjegavati tijekom trudnoće, osobito tijekom trudnoće
prvo tromjesečje. Ako je apsolutno indicirano, primjena niskih doza haloperidola može biti
nakon razgovora s pacijentom i/ili članom obitelji. Haloperidol se izlučuje
u majčino mlijeko.
3
Alkohol i antipsihotici. Može doći do pojačane depresije središnjeg živčanog sustava

očekivano, s poremećajem koncentracije, pospanošću i letargijom.
Antikonvulzivi i antipsihotici. Antipsihotici snižavaju prag napadaja
te tako može antagonizirati antikonvulzivno djelovanje.
Barbiturati i antipsihotici. Očekuje se pojačano sedativno djelovanje.
Karbamazepin i antipsihotici. Karbamazepin smanjuje razinu haloperidola.
Levodopa i antipsihotici. Terapeutski učinak levodope je antagoniziran od strane
antipsihotici i obrnuto.
10. Osnovni lijekovi za psihotične poremećaje
Klorpromazin
Terapijska doza: 75-300 mg/dan oralno, do 1 g dnevno u akutnim psihozama.
Za brzu kontrolu psihotičnih simptoma: 25 mg intramuskularna injekcija,
može se ponoviti nakon jednog sata ako je potrebno, sljedeće doze trebaju biti 25-
50 mg oralno 3 puta na dan. Ne smiju se koristiti injekcije klorpromazina
intravenozno.
19. 12. 2022. 16:53 Bez naslova

parkinsonski ekstrapiramidni učinci, tardivna diskinezija, tardivna distonija, suha
usta, zamagljen vid, zatvor, retencija urina, začepljenost nosa, omaglica,
pospanost, ortostatska hipotenzija, fotosenzitivnost. Intramuskularna injekcija
može biti bolno, može izazvati hipotenziju i tahikardiju.
Ozbiljne nuspojave: krvne diskrazije, agranulocitoza, leukocitopenija,
trombocitopenija, kolestatska žutica, neuroleptički maligni sindrom,
paralitički ileus, prijapizam, promjene elektrokardiograma, uključujući produljenje QT intervala
i torsades de pointes, napadaji.
WHO EML: tableta 100 mg; oralna tekućina 25 mg/5 ml; injekcija 25 mg.
- 17 -
Stranica 82
Ovaj priručnik pokušava pružiti jednostavne, primjerene i dokaze-

temeljene informacije zdravstvenim radnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
posebno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom kako bi mogli
pružiti farmakološko liječenje osobama s mentalnim
poremećaji. Priručnik sadrži osnovne principe propisivanja
nakon čega slijede poglavlja o lijekovima koji se koriste u psihotičnim poremećajima;
depresivni poremećaji; bipolarni poremećaji; generalizirana anksioznost i
poremećaji spavanja; opsesivno-kompulzivni poremećaji i panika
napadi; te ovisnost o alkoholu i opioidima

Jedan Na Jedan Bez Naslova

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jedan Na Jedan Bez Naslova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

19. 12. 2022.

16:53 Bez naslova

andle/10665/44095/9789241547697_eng.pdf . Google automatski generira html verzije dokumenata tijekom

Knjižnični podaci WHO-a katalogizirani u publikaciji

Farmakološko liječenje psihičkih poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

ISBN 978 92 4 154769 7 (NLM klasifikacija: QV 77.2)

© Svjetska zdravstvena organizacija 2009

Korištene oznake i prikaz materijala u ovoj publikaciji ne impliciraju

Spominjanje određenih tvrtki ili proizvoda određenih proizvođača ne implicira da oni

1. Osnovni lijekovi za duševne poremećaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1

2. Temeljna načela propisivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5

3. Lijekovi koji se koriste kod psihotičnih poremećaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

4. Lijekovi koji se koriste u depresivnim poremećajima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

5. Lijekovi koji se koriste u bipolarnim poremećajima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29

6. Lijekovi koji se koriste kod generalizirane anksioznosti i poremećaja spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37

7. Lijekovi koji se koriste kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja i napadaja panike. . . . . . . . . . . .45

8. Lijekovi koji se koriste kod ovisnosti o alkoholu i opioidima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49

9. Bitne reference i izvorni dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

Ovaj priručnik pripremili su Corrado Barbui, Andreas Cipriani (obojica sa Sveučilišta u

Komentari su primljeni od regionalnih savjetnika WHO-a za mentalno zdravlje: Thérèse Agossou,

Nacrt ovog priručnika pregledali su sljedeći stručnjaci: Parameshvara Deva, Perak

Tehnička i tajnička pomoć tijekom pripreme i izdavanja ovog priručnika

Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) racionalne uporabe lijekova, formulirana u

Prema The World Health Report 2001, pristup osnovnim lijekovima je prioritet. Es-

Osim pristupa, trebalo bi poboljšati primjerenu upotrebu lijekova za mentalne poremećaje.

Tijekom posljednjih 20 godina razvijene su i regulirane smjernice za liječenje utemeljene na dokazima.

Ovaj priručnik pokušava pružiti jednostavne, primjerene informacije utemeljene na dokazima

1.1 Procjenjuje se da mentalni poremećaji čine 12% globalnog tereta bolesti, ali

1.5 Ovaj priručnik prvenstveno je namijenjen za pokrivanje uporabe lijekova za mentalne poremećaje u

1.6 Nakon kratkog uvoda koji govori o konceptu i ulozi osnovnih lijekova u

1.7 Uzimajući u obzir razlike između zemalja ili regija u epidemiologiji nekih

1.9 Ovaj se priručnik temelji na metapregledu svih dostupnih sustavnih pregleda evi-

1.10 Materijal povezan s razvojem ovog priručnika uključuje: i) pronalaženje dokaza, kao-

Osnovni lijekovi za mentalne poremećaje

1.3 Dostupan je veliki broj tretmana za farmakološko liječenje

1.4 U EML-u WHO-a sljedeće je odabrano za liječenje i kontrolu

Osnovni lijekovi za mentalne

Stranica 16 Poglavlje 1: Osnovni lijekovi za mentalne poremećaje

koji ima licencu za marketing; u drugim slučajevima, naknadno licencirani spojevi

1.5 Nedavne studije isplativosti usredotočile su se na pronalaženje relativnih prednosti

Osnovna načela propisivanja

1.3 Općenito, pružatelji zdravstvenih usluga i pacijenti trebali bi to smatrati većinom psihijatrijskim

1.4 Općenito, recepti se ne bi trebali izdavati prije detaljne kliničke procjene

1.6 Titraciju većine farmakoloških tretmana za mentalne poremećaje treba provoditi postupno

1.7 Doze navedene u ovoj publikaciji uglavnom se temelje na podacima dostupnim iz Westerna

2 1.8 Bolesnike treba informirati o mogućim nuspojavama, te ih također treba informirati o njima

1.9 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju biti svjesni svih tvari, medicinskih i ne

Stranica 20 Poglavlje 2: Osnovna načela propisivanja

1.16 Općenito, polifarmaciju treba izbjegavati. Pojam polifarmacija definira kon-

Lijekovi koji se koriste kod psihotičnih poremećaja

1. Definicija psihotičnih poremećaja

1. Definicija psihotičnih poremećaja

1.1 Pojam psihoza odnosi se na nespecifični sindrom karakteriziran deluzijama (lažnim

1.2 Shizofrenija je najčešća primarna psihoza. To je težak poremećaj koji tipi-

1.3 Shizofreniju karakteriziraju temeljna iskrivljenja u mišljenju i percepciji,

na temelju stvarnosti) i halucinacije (obično slušne halucinacije, npr. sluh

1.4 Shizofrenija ima varijabilan tijek, s potpunim simptomatskim i socijalnim oporavkom.

1.5 Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi razmotriti učinak kulture i duhovnosti na mani-

2. Preliminarna procjena i početne strategije upravljanja

2.2 Kod psihoza uzrokovanih medicinskim stanjima potrebno je liječiti osnovno stanje,

Stranica 24 Poglavlje 3: Lijekovi koji se koriste u psihotičnim poremećajima

2.5 Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju procijeniti jesu li

2.6 Rana intervencija za shizofreniju je neophodna, budući da postoji veza između

2.7 Liječenje shizofrenije uključuje