ciljevima, a ne osjećajima.

U dužem razdoblju će to umanjiti vašu

sposobnost da osjetite ono što upravo osjećate. Osjećaji jednostavno
ne ulaze preko praga svijesti uma. Postajete nesvjesni svog unutar­
njeg stanja, jer vam je ono prestalo biti važno; proždire vas jurnjava
za rezultatima.
Tako se osjećaji potiskuju. Javljaju se, ali više ne postoji svijest o
njima. Moramo izmijeniti stav o svojim prioritetima, i postati osjet­
ljiviji na osjećaje u vlastitoj nutrini. Često to naučimo tek nakon
sloma kakav predstavlja srčani napad, alkohol ili ovisnost o drogi, a
upravo su to često rezultati ove vrste zapostavljanja svoje nutrine.
Tek tada do nas konačno dopire poruka. Skrećući pozornost na osje­
ćaje, dajući im prvenstvo koje zaslužuju, otkrivamo mnogo više no
što smo očekivali, te koliko je duboko emocionalna zapreka bila
zapretena u nama.
No, nije samo ova usmjerenost na ciljeve ona, koja nas čini neo­
sjetljivima na vlastite osjećaje. Jednostavna, a često i nesvjesna navi­
ka izbjegavanja neugodnih situacija, postupno podriva i našu želju, a
i sposobnost, da budemo u dodiru sa sobom.
Sljedeći razlog zbog kojeg dopuštamo biti bezosjećajni prema
sebi je činjenica, da ne znamo što da učinimo s negativnim osjeća­
jima, kad ih jednom i postanemo svjesni. Možemo misliti da smo ih
dobro i jednostavno nadvladali zanemarivanjem, ili bijegom u bilo
kojem pravcu; no, umjesto toga, mi ih suzbijamo.
Neki ljudi misle da bi bilo sebično osvrtati se na svoje osjećaje;
mogu se, svjesno ili nesvjesno, ponositi sobom zbog svoje »nesebi­
čnosti« i time, što ne vode brigu o vlastitim osjećajima. Roditelj, na
primjer, može tako na prvo mjesto staviti djecu ili bračnog partnera, i
ne smatrati vlastite osjećaje jednako vrijednima. Ova vrsta mu-
čeništva ponekad je i podsvjesno manevriranje snagom, proračunato
da bi se u drugima izazvao osjećaj krivice, ali ne i uvijek. To
jednostavno može biti i drugi način za izbjegavanje vlastitih osjećaja.

Osjećaji se počinju nijekati

Nijekanje je uobičajeno, i jedna je od prvih prepreka s kojom se
terapija i emocionalni rast susreću, bez obzira na to da li je provodite
sami, ili s terapeutom. Kod nijekanja naprosto niti ne znate da imate
određene osjećaje. Oni su potisnuti, i ne pripadaju krugu svjesnog.
Morate biti vrlo oprezni da ne biste nijekali vlastite osjećaje. Postati