Professional Documents
Culture Documents
Neuroleptički Lijekovi - StatPearls - NCBI Polica Za Knjige
Neuroleptički Lijekovi - StatPearls - NCBI Polica Za Knjige
Neuroleptički lijekovi
Muhammad Atif Ameer; Abdolreza Saadabadi.
Ciljeva:
Indikacije
Neuroleptici, također poznati kao antipsihotici, koriste se za liječenje i upravljanje simptomima
mnogih psihijatrijskih poremećaja. Oni spadaju u dvije klase: antipsihotici prve generacije ili
"tipični" antipsihotici i druga generacija ili "atipični" antipsihotici." Neuroleptički lijekovi
blokiraju dopaminske receptore u živčanom sustavu.
Osim primjena koje je odobrila FDA, i antipsihotici prve i druge generacije također se koriste u
nekoliko neuropsihijatrijskih stanja koja se trenutno smatraju izvan oznake. To uključuje
poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD), poremećaje u ponašanju demencije,
gerijatrijsku uznemirenost, depresiju, poremećaje prehrane, poremećaje osobnosti, nesanicu,
generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni
poremećaj (PTSP) i poremećaje upotrebe i ovisnosti tvari. Za mnoga od ovih stanja, dokazi za
njihovu uporabu su neuvjerljivi. S povećanjem upotrebe izvan oznake i visokim troškovima,
važno je procijeniti dokaze za njihovu ponovnu uporabu u tim medicinskim i psihijatrijskim
stanjima. [2][3][4][5]
Mehanizam djelovanja
Kod antipsihotika prve generacije, postsinaptička blokada dopaminskih D2 receptora u
mezolimbičkom sustavu središnjeg živčanog sustava (CNS) je mehanizam djelovanja. Dokazi
ukazuju na snažan antagonizam D2 receptora u striatalnim i kortikalnim područjima, veću
povezanost između vezivanja D2 receptora i njegove potencije, te dosljedan zahtjev od 65%
popunjenosti D2 receptora za antipsihotičku učinkovitost u funkcionalnim studijama snimanja.
Nespecifična lokalizacija vezanja dopamina u cijelom središnjem živčanom sustavu (CNS) u
skladu je s rizikom od poremećaja kretanja (Parkinsonova bolest) i prolaktinemije. [6][7][8]
Administracija
Većina antipsihotika prve generacije dostupna je u oralnim formulacijama. Nekoliko ih je također
dostupno u injekcijskim intramuskularnim formulacijama, koje su korisne u liječenju psihotične
uznemirenosti. Kliničari ponekad koriste intravenske formulacije haloperidola i droperidola za
liječenje psihoze, uznemirenosti ili delirija u akutnim medicinskim uvjetima. Dugodjelujući,
dekanoatni pripravci haloperidola i flufenazina mogu se isporučiti intramuskularnom injekcijom
jedan do dva puta mjesečno, što je korisno za nesuvisle pacijente s dnevnim oralnim doziranjem.
Antipsihotici druge generacije dostupni su u oralnom obliku. Osim toga, aripiprazol je dostupan
kao intramuskularna injekcija (trenutno oslobađanje) za uporabu u akutnim uvjetima, a
olanzapin, risperidon, paliperidon i aripiprazol dostupni su u obliku dugodjelujućih injekcija za
uporabu u nesuvislih bolesnika. Injekcijski oblik je za uporabu u starijih i nesukladnih bolesnika,
tako da je stalna doza antipsihotika dostupna bez ikakvih učinaka povlačenja. [10]
Prva generacija ili tipični antipsihotici su ili visoka potencija ili niska potencija, na temelju
količine lijeka potrebnog za minimiziranje simptoma pacijenta. Posebno doziranje pojedinih
sredstava neće biti obuhvaćeno ovim preglednim člankom razreda.
Štetni učinci
Osim njihove aktivnosti kod D2 antagonista, antipsihotici prve generacije imaju značajne učinke
na 5-HT2A, alfa-1, histaminičke i muskarinske receptore, koji odgovaraju njihovim profilima
nuspojava. Ove farmakološke razlike osnova su za klasifikaciju antipsihotika prve generacije kao
lijekova visoke ili niske potencije. [11][12][13]
Kontraindikacije
Zbog svojih širokih štetnih učinaka, neuroleptički lijekovi mogu uzrokovati ili pogoršati neka
stanja. Oni su kontraindicirani u bolesnika s oštećenjem jetre, koronarnom arterijskom bolešću,
cerebrovaskularnim bolestima, parkinsonizmom, depresijom koštane srži (tj. klozapinom),
teškom hipotenzijom ili hipertenzijom, komom ili teško depresivnim stanjima. Treba ih oprezno
koristiti kod osoba s poremećajima napadaja, dijabetesom melitusom, glaukomom, hipertrofijom
prostate, peptičkim ulkusom i kroničnim bolestima dišnog sustava. [15]
Praćenje
Antipsihotici prve generacije (tipični) ispunjavaju uvjete za terapijsko praćenje lijekova
prvenstveno za kontrolu usklađenosti i izbjegavanje ekstrapiramidalnih reakcija održavanjem
kronične izloženosti minimalnoj odgovarajućoj razini krvi. Za klozapin, sigurnost lijekova u
pogledu agranulocitoze još je jedan razlog za korištenje terapijskog praćenja lijekova.
Toksičnost
Izolirano predoziranje neurolepticima rijetko je smrtonosno. Toksičnost proizlazi iz začepljenja
nekih ili svih sljedećih receptora: dopamina (ekstrapiramidalni simptomi), alfa-1 (ortostatska
hipotenzija, refleksna tahikardija), muskarinskog (antikolinergički simptomi) i histaminskog
(sedacija). [16]
Ekstrapiramidalni simptomi uključuju akutnu distoniju (izbočenje jezika, grimase lica, trizam i
okulogirsku krizu) i akatiziju (osjećaj unutarnjeg nemira). Antikolinergički učinci uključuju
tahikardiju, suhu sluznicu, suhu kožu, smanjene zvukove crijeva i delirij. Ti se simptomi mogu
liječiti difenhidraminom od 25 mg do 50 mg IV/IM ili benztropinom od 1 mg do 2 mg IV/IM.
EKG promjene kao što su sinusna tahikardija i produljenje QT mogu biti posljedica
neuroleptičke toksičnosti. Kod produljenja QTc većeg od 500 ms, indicirano je liječenje
magnezijem od 2 gm do 4 gm IV tijekom 10 minuta.
Dok propisuje visokorizične lijekove, pacijent bi uvijek trebao pomno pratiti psihijatra i
kontinuirano uključivanje internista kako bi tražio bilo kakve znakove ozbiljnih štetnih učinaka
(agranulocitoza, metabolički sindrom, ekstrapiramidalni sindrom, produljenje QT intervala).
Pregled pitanja
Reference
1. Cussotto S, Clarke G, Dinan TG, Cryan JF. Psihotropici i mikrobiom: Odaja tajni...
Psihofarmakologija (Berl). 2019. svibnja; 236(5):1411-1432. [Besplatni članak PMC-a:
PMC6598948] [PubMed: 30806744]
2. Das B, Rawat VS, Ramasubbu SK, Kumar B. Učestalost, karakteristike i priroda čimbenika
rizika povezanih s upotrebom QT intervala koji produžuje lijekove i srodnih interakcija
lijekova i lijekova u skupini pacijenata psihijatrije. Therapie. 2019. prosinca; 74(6):599-609.
[PubMed: 31053339]
3. Pandey S, Dash D. Napredak u farmakološkom i kirurškom liječenju Touretteovog sindroma
i drugih kroničnih poremećaja tika. Neurolog. 2019. svibnja; 24(3):93-108. [PubMed:
31045720]
4. Jackson A, Seneviratne U. EEG promjene u bolesnika na antipsihoticima: Sustavni pregled.
Epilepsija Behav. 2019. lipnja; 95:1-9. [PubMed: 30999157]
5. Peikert K, Dobson-Stone C, Rampoldi L, Miltenberger-Miltenyi G, Neiman A, De Camilli P,
Hermann A, Walker RH, Monaco AP, Danek A. VPS13A bolest. U: Adam MP, Mirzaa GM,
Pagon RA, Wallace SE, Bean LJH, Gripp KW, Amemiya A, urednici. GeneReviews
[Internet].® Sveučilište u Washingtonu, Seattle; Seattle (WA): 14. lipnja 2002. [PubMed:
20301561]
6. Kaser S, Winhofer-Stöckl Y, Kazemi-Shirazi L, Hofer SE, Brath H, Sourij H, Vila G,
Abrahamian H, Riedl M, Weitgasser R, Resl M, Clodi M, Luger A. [Ostale specifične vrste
dijabetesa i egzokrinske insuficijencije gušterače (ažuriranje 2019.)]. Wien Klin Wochenschr.
2019. svibnja; 131(Suppl 1):16-26. [PubMed: 30980164]
7. Schultz JL, Kamholz JA, Nopoulos PC, Killoran A. Usporedba risperidona i olanzapina s
tetrabenazinom za liječenje koree u Huntingtonovoj bolesti: Analiza iz baze podataka Enroll-
HD. Mov Disord Clin pakt. 2019. veljače; 6(2):132-138. [Besplatni članak PMC-a:
PMC6384174] [PubMed: 30838312]
8. Javaheri KR, McLennan JD. Pridržavanje praćenja antipsihotičkih štetnih učinaka među
preporučenim uzorkom djece s intelektualnim teškoćama. J Dijete Adolesc Psihofarmac.
2019. travnja; 29(3):235-240. [PubMed: 30810348]
9. Boushra M, Nagalli S. StatPearls [Internet]. StatPearls izdavaštvo; Otok blaga (FL): 4. srpnja
2022. Toksičnost neuroleptičkih agensa. [PubMed: 32119495]
10. Cusimano J, VandenBerg A. Dugodjelujući injekcijski antipsihotici i njihova uporaba u
liječenju koje je odredio sud: Istraživanje presjeka percepcije psihijatrijskih ljekarnika.
Ment Health Clin. 2020. siječnja; 10(1):18-24. [Besplatni članak PMC-a: PMC6956974]
[PubMed: 31942274]
11. Kotlinska-Lemieszek A, Klepstad P, Haugen DF. Klinički značajne interakcije lijekova i
lijekova koje uključuju lijekove koji se koriste za kontrolu simptoma u bolesnika s
uznapredovalom malignom bolešću: sustavni pregled. J Simptom boli Upravljanje. 2019.
svibnja; 57(5):989-998.e1. [PubMed: 30776538]
12. von Malortie S, Cronqvist E, Ringbäck G, Flyckt L, Bodlund K, Msghina M, Rosenberg D,
Davidson T. [Nove nacionalne smjernice za liječenje shizofrenije u Švedskoj].
Lakartidningen. 2019. siječnja 28.; 116 [PubMed: 30694520]
13. Taylor DM, Velaga S, Werneke U. Smanjenje stigme dugodjelujućih injekcijskih
antipsihotika - trenutni koncepti i budući razvoj. Nord J psihijatrija. 2018. rujna;
72(sup1):S36-S39. [PubMed: 30688170]
14. Shad MU, Felzien E, Roy K, Sethi S. Kako prepoznati i upravljati nereagiranjem na
klozapin? Azijski J Psychiatr. 2019. listopad; 45:50-52. [PubMed: 31494348]
15. Sidor MM, MacQueen GM. Ažuriranje o primjeni antidepresiva u bipolarnoj depresiji. Curr
Psychiatry Rep. 2012(14):6-696. [PubMed: 23065437]
16. Koren G, Nachmani A. Lijekovi koji mogu ubiti dijete s jednom tabletom ili žličicom:
ažurirani popis za 2018. godinu. Clin Drug Investig. 2019. veljače; 39(2):217-220.
[PubMed: 30443871]
17. Hughes RL. Fatalna kombinacija mitraginina i kvetiapina - izvješće o slučaju s raspravom o
potencijalnoj interakciji bilja i lijekova. Forenzički Sci Med Pathol. 2019. ožujka;
15(1):110-113. [PubMed: 30498933]
18. Ware MR, Feller DB, Dvorana KL. Neuroleptički maligni sindrom: dijagnoza i upravljanje.
Prim Care pratilac CNS Disord. 2018. siječnja 04.; 20(1) [PubMed: 29325237]
19. Limandri BJ. Dugodjelujući injekcijski antipsihotici: Zašto se ne koriste toliko često kao
oralne formulacije? J Psihosoc sestrinstvo Ment Health Serv. 2019. ožujka 01.; 57(3):7-10.
[PubMed: 30835795]
Razotkrivanje: Muhammad Atif Ameer ne izjavljuje relevantne financijske odnose s neprihvatljivim tvrtkama.