Emocionalni Rad U Zdravstvu - Moderirajuće Uloge Osobnosti I Posrednička Uloga Sna Na Uspješnosti I Zadovoljstvu Poslom - PMC

09. 11. 2023.
04:31 Emocionalni rad u zdravstvu: moderirajuće uloge osobnosti i posrednička uloga sna na uspješnosti i zadovoljstvu poslom - …
Kao knjižnica, NLM omogućuje pristup znanstvenoj literaturi. Uključivanje u NLM bazu
podataka ne podrazumijeva odobravanje ili dogovor s, sadržaj NLM-a ili Nacionalnog instituta
za zdravlje.
Saznajte više: Odricanje od odgovornosti za PMC | Obavijest o autorskim pravima PMC-a
Prednji psihol. 2020; 11: 574898. PMCID: PMC7773755

Objavljeno na internetu 2020. prosinca 17. DOI: 10.3389/FPSYG.2020.574898 PMID: 33391089
Emocionalni rad u zdravstvu: moderirajuće uloge osobnosti i posrednička uloga

sna na uspješnosti i zadovoljstvu posla
Shu-Chuan Jennifer Yeh,1,* Shih-Hua Sarah Chen,2 Kuo-Shu Yuan,3 Willy Chou,4,5 i Thomas T. H. Wan6
Sažetak
Cilj ovog istraživanja je istražiti učinke emocionalnog rada na uspješnost i zadovoljstvo posla,
kao i ispitati posrednički učinak problema sa spavanjem i umjerene učinke osobina ličnosti.
Vremenski zaostala studija provedena je na 864 zdravstvena djelatnika. Korištene su vage za
emocionalni rad, spavanje, osobine ličnosti i zadovoljstvo poslom, a podaci o uspješnosti posla
dobiveni su iz evidencije koju vode ljudski resursi. Provedeno je modeliranje strukturnih
jednadžbi kako bi se istražili odnosi. Problemi sa spavanjem samo su djelomično posredovali u
odnosu između površinske glume i zadovoljstva poslom, ali su u potpunosti posredovali u
odnosu između površinske glume i uspješnosti posla. Pokazalo se da nekoliko osobina ličnosti
moderira odnos između površinskog djelovanja i problema sa spavanjem. Učinci su bili jači za
osobe s niskom ugodnošću i visokim neuroticizmom. Odnos između visoke razine dubokog
djelovanja i niske razine problema sa spavanjem bio je izraženiji kod osoba s niskom ek‐
straverzijom. Nadzornici bi trebali biti svjesni emocionalnog rada u radnom kontekstu i pružiti
potrebnu obuku dubokog djelovanja kako bi se olakšala emocionalna regulacija.
Ključne riječi: emocionalni rad, problemi sa spavanjem, osobine ličnosti, zadovoljstvo poslom,
uspješnost posla
Uvod
Emocionalni rad je sredstvo za zaposlenike da upravljaju svojim emocijama i izraze samo one
koje su zatražile njihove organizacije (Hochschild, 1983). Značajno je da u uslužno orijentira‐
nom sektoru poslodavci često traže od zaposlenika da pokažu određene povoljne emocije.
Kako bi pokazali potrebne emocionalne odgovore, zaposlenici se općenito razlikuju u dvije di‐
menzije emocionalnog rada - površinskom djelovanju ili dubokom djelovanju - kako bi reguli‐
rali svoje emocije. Površinska gluma je neistinita pojava propisane emocije bez pokušaja prom‐
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7773755/ 1/24
09. 11. 2023. 04:31 Emocionalni rad u zdravstvu: moderirajuće uloge osobnosti i posrednička uloga sna na uspješnosti i zadovoljstvu poslom - …
jene autentičnih osjećaja, što na kraju dovodi do emocionalne iscrpljenosti (Martínez-Iñ igo i
sur., 2007). Duboka gluma odnosi se na pokazivanje autentičnih emocija osobe (Ashforth i
Humphrey, 1993.; Grandey, 2003. Groth et al., 2009), a često se nalazi nevezano za stres za‐
poslenika ili fizičku dobrobit (Grandey, 2003).
Rad s ljudima vjerojatno će uključivati značajnu količinu emocionalnog rada. Karakteristike i

kontekst zdravstvene zaštite čine emocionalni rad neizbježnim za zdravstvene radnike.
Zdravstveni radnici koriste emocionalni rad za stvaranje i njegovanje veza s pacijentima ili kli‐
jentima (Fouquereau i sur., 2019), posebno kada žele smanjiti anksioznost pacijenata ili
potrebu za izvođenjem neugodnog postupka (Martínez-Iñ igo i sur., 2007). Gray (2010) zago‐
vara da je emocionalni rad temeljna komponenta uloge medicinskih sestara u tome da se paci‐
jenti osjećaju sigurno i ugodno. Val istraživanja emocionalnog rada pokazao je njegove
sveprisutne učinke na organizacijske ishode (Grandey i Sayre, 2019). Prethodna istraživanja
pokazala su izravne učinke emocionalnog rada (ili emocionalne disonance) na organizacijske
ishode (Kammeyer-Mueller i sur., 2013; Deng et al., 2017; Grandey i Sayre, 2019) i dobrobit za‐
poslenika (Hintsanen i sur., 2014.; Wagner i sur., 2014; Diestel i sur., 2015; Grandey i Sayre,
2019.). Međutim, relativno malo studija istraživalo je mehanizam između emocionalnog rada i
ishoda rada (Wagner i sur., 2014; Deng et al., 2017). (2017) istražili su mehanizam iscrpljivanja
ega između emocionalnog rada i štetnog ponašanja suradnika, dok je Wagner i sur. (2014) ispi‐
tivao mehanizam anksioznosti između površinskog djelovanja i emocionalne iscrpljenosti i
nesanice.
Ova studija usredotočena je na utjecaj emocionalnog rada na san i kako problemi sa spavanjem
mogu dodatno utjecati na zadovoljstvo poslom i uspješnost posla. Konkretno, tvrdimo da je
emocionalni rad prediktivni faktor sna, što neizravno utječe na ishode rada. Trenutna literatura
također predlaže da osobnost može biti povezana sa spavanjem (Hintsanen i sur., 2014; Kim i
sur., 2015; Allen et al., 2016) i emocionalni rad (Yagil i Medler-Liraz, 2017). Oslanjajući se na
ove studije, ovo istraživanje integrira teorije emocionalnog rada, sna i osobnosti. Postavljamo
umjerenu ulogu osobina ličnosti i ispitujemo kako prilagođavaju odnos između emocionalnog
rada i sna. Pritom ističemo potrebu za sveobuhvatnijom istragom te teme (Kammeyer-Mueller i
sur., 2013.; Grandey i Gabriel, 2015.).
U skladu s tim, ova studija ima za cilj proširiti teorijske i empirijske pristupe emocionalnom
radu ocrtavanjem stupnja i posredničkog učinka problema sa spavanjem na odnos između
emocionalnog rada i zadovoljstva poslom i izvedbe. Predlažemo da neki ljudi napune svoje
psihološke resurse brže od drugih, što se može pripisati varijacijama u osobinama ličnosti.
Stoga teoretiziramo da osobine ličnosti zaposlenika (tj. savjesnost, neuroticizam, ugodnost, ek‐
straverzija i otvorenost) moderiraju odnos između emocionalnog rada i problema sa spavan‐
jem. Identificiranje ovih moderatora pomoći će ponuditi uvid u procese emocionalnog rada.
Pregled literature i hipoteze
Mnogi poslovi usmjereni na usluge zahtijevaju specifične prikazane utjecaje zaposlenika,

odnosno izraz pozitivnog utjecaja (npr. Vedrina) i suzbijanje negativnog utjecaja (npr.
Iživljavanje) (Groth et al., 2009). Negativni učinci negativno su povezani sa spavanjem,
održavanjem sna i ponovnim pokretanjem sna (Fortunato i Harsh, 2006). Kada se suoče s afek‐
tivnim zahtjevima, strategije emocionalne regulacije koje su usvojili zaposlenici mogu utjecati
na njihove obrasce spavanja. (2014) otkrili su da je površinsko djelovanje provedeno na poslu
povezano s nesanicom koja se doživljava tijekom noći.
S druge strane, zaposlenici koji se suočavaju s emocionalnim zahtjevima mogu odlučiti ispuniti
prikazana pravila ulažući napore kako bi uskladili stvarne i potrebne emocije. Međutim, pret‐
jerani napori za reguliranje vlastitih emocija mogu dovesti do iscrpljivanja ega (Baumeister i
sur., 1998) i osjećaja iscrpljenosti, što negativno utječe na kvalitetu sna (Baglioni et al., 2010).
Neusklađenost između osjećaja i potrebnih emocija pri površinskom djelovanju stvara napetost
i emocionalnu disonancu (Pugh et al., 2011). Pojedinci koji redovito trpe stres povezan s
površinskim djelovanjem skloniji su depresiji i anksioznosti, što smanjuje uspješnost posla i pri‐
donosi izgaranju (Weaver et al., 2019). Takva disonanca (tj. površinsko djelovanje) rezultira
problemima sa spavanjem, što sve više otežava kontrolu emocija, a time i pokretanje začaranog
kruga između emocionalnog rada i lošeg sna (Palmer i Alfano, 2017).
Kvaliteta sna ključna je za optimalnu funkciju mozga (Saper et al., 2005). Visoka kvaliteta sna
stabilizira brzinu metabolizma u mozgu i osigurava odgovarajuće resurse za prefrontalni ko‐
rteks (Hofmann i sur., 2012). Nasuprot tome, gubitak sna vjerojatno će utjecati na psihološku
dobrobit (Diestel et al., 2015) i organizacijske ishode, uključujući sigurnost (Weaver i sur.,
2019), zadovoljstvo poslom (Scott i sudac, 2006.) i performanse (Amirian, 2014.). Istražujući
odnose između nesanice, emocija i zadovoljstva poslom za 45 zaposlenika, Scott i Sudac (2006)
otkrili su da je nesanica negativno povezana sa zadovoljstvom poslom. (2012), međutim, nisu
pokazali razliku u izvedbi ili učenju kirurških zadataka između studenata medicine lišenih sna i
kontrolne skupine, iako je prvi izvijestio o povećanju ukupnog subjektivnog mentalnog
opterećenja. U studiji provedenoj na 171 medicinskoj sestri i 75 mladih i viših poslovnih stude‐
nata, Christian i Ellis (2011) otkrili su da problemi sa spavanjem smanjuju samokontrolu i
povećavaju neprijateljstvo, što rezultira povećanom devijacijom na radnom mjestu.
Duboka gluma proizvodi prirodnu i istinsku promjenu u emocijama, a pojedinac koji se u nju
bavi može se smatrati pouzdanijim od strane kupaca, klijenata i pacijenata (Groth et al., 2009).
Za razliku od površinske glume, duboka gluma ne troši toliko psiholoških resursa (Goldberg i
Grandey, 2007), s obzirom na niže razine neusklađenosti između osjećajnih i prikazanih emo‐
cija (Cheung et al., 2018; Fouquereau i sur., 2019). Prošli dokazi sugerirali su da je jače duboko
djelovanje povezano s nižom kognitivnom iscrpljenošću (Xanthopoulou i sur., 2018). Niža kog‐
nitivna iscrpljenost povezana je s boljim snom (Hü lsheger i Shewe, 2011) i smanjenom potre‐
bom za oporavkom na kraju radnih dana (Xanthopoulou i sur., 2018). Stoga možemo zaključiti
da je duboko djelovanje negativno povezano s problemima spavanja. Integrirajući nalaze ovih
studija, pretpostavljamo sljedeće:
Hipoteza 1a: Problemi sa spavanjem posreduju u odnosu između površinskog djelovanja i

zadovoljstva poslom (uspješnost posla), pri čemu je površinsko djelovanje pozitivno
povezano s problemima spavanja, koji su pak negativno povezani sa zadovoljstvom poslom
(uspješnost posla).
Hipoteza 1b: Problemi sa spavanjem posreduju u odnosu između duboke glume i

zadovoljstva poslom (uspješnost posla), pri čemu je duboko djelovanje negativno povezano
s problemima spavanja, koji su pak pozitivno povezani s zadovoljstvom poslom (uspješnost
posla).
Pojedinci pokazuju različite odgovore i koriste različite strategije za suočavanje sa stresom, pa

stoga očekujemo da će se ishodi rada razlikovati ovisno o individualnoj osobnosti. Pojedinci
koji reguliraju svoje emocije dubokim djelovanjem mogu ostati povezani sa svojim temeljnim
vrijednostima i uvjerenjima, što rezultira usklađivanjem njihovih osjećaja i pokazanih emocija.
Nasuprot tome, pojedinci koji pribjegavaju površinskom djelovanju mogu pokazati
neusklađenost između osjećaja i prikazanih emocija. Ova studija ocrtava način na koji se strate‐
gije emocionalnog rada kombiniraju s osobinama osobnosti određenih zaposlenika kako bi ut‐
jecale na njihovu kvalitetu sna i, zauzvrat, ishode posla kako bi razumjeli mehanizam između
emocionalnog rada, spavanja i ishoda rada.
Čimbenici osobnosti povezani su s razvojem problema sa spavanjem. Osobe s visokom

savjesnošću žive duže jer sudjeluju u zdravijim aktivnostima, koje uključuju redovitu
tjelovježbu, zdravu prehranu, izbjegavanje zlouporabe opojnih droga i manje rizičnih
ponašanja (Bogg i Roberts, 2004). Koristeći različite mjerne ljestvice, nekoliko studija otkrilo je
da je veća savjesnost povezana s poboljšanom dnevnom kvalitetom sna i učinkovitošću spa‐
vanja (O'Connor, 2014; Kim i sur., 2015). Vrlo savjesni pojedinci prakticiraju zdrav način života
koji pomaže regulirati njihovu kvalitetu sna. Stoga, kada se pojedinci s visokom savjesnošću
bave površinskim djelovanjem, njihove savjesne osobine imaju zaštitni učinak između
površinskog djelovanja i problema sa spavanjem. Stoga pretpostavljamo sljedeće:
Hipoteza 2: Savjesnost moderira pozitivan odnos između površinskog djelovanja i problema

sa spavanjem, a učinak je slabiji za osobe s visokom savjesnošću.
Pojedinci s neuroticizmom okarakterizirani su kao anksiozniji i pod stresom tijekom interakcija,

pa je stoga manja vjerojatnost da će doživjeti pozitivne emocije (Kiffin-Petersen i sur., 2011).
Takvi će pojedinci možda morati promijeniti svoje osjećaje kako bi održali pozitivne prikazane
emocije uključivanjem u više površinskog djelovanja ili dubokog djelovanja. Istraživanja su
pokazala da se neurotični pojedinci više bave površinskim djelovanjem (Diefendorff i sur.,
2005; Kiffin-Petersen i sur., 2011). Većina pojedinaca s visokim neuroticizmom ima tendenciju
da pokazuju manje ponašanja koja promiču zdravlje (Booth-Kewley i Vickers, 1994) i podložniji
su i vjerojatnije će prijaviti somatske pritužbe (Watson i Clark, 1994) vjerojatno povezane s
lošom kvalitetom sna (Williams i Moroz, 2009; Cellini i sur., 2017). Obavljanje afektivnih zaht‐
jeva i prikrivanje stvarnih emocija naštetit će aktivnostima spavanja pojedinaca. To bi moglo
pogoršati probleme sa spavanjem među osobama s visokim neuroticizmom koje su već os‐
jetljivije na negativne emocije od pojedinaca s niskim neuroticizmom. Stoga pretpostavljamo
sljedeće:
Hipoteza 3: Neuroticizam moderira pozitivan odnos između površinskog djelovanja i

problema sa spavanjem, a taj je učinak jači za osobe s visokim neuroticizmom.
Ekstraverziju karakterizira toplina, vedrina ili snaga i koristi se za izražavanje entuzijazma ili in‐
teresa. Ekstraverti su otvoreniji za društvene utjecaje, sugerirajući da su možda spremniji
uključiti se u emocije koje zahtijevaju njihove organizacije (Wilson, 1981) i doživjeti pozitivnije
emocije (Watson i Clark, 1994; Sudac i sur., 2009). Bono i Vey (2007) otkrili su da pojedinci koji
postižu visoke rezultate na ekstraverziji (a ne niskoj) bolje reagiraju na organizacijske zahtjeve
za pozitivnim emocijama dubokim djelovanjem. Visoki ekstraverti lako se mogu uključiti u
duboko djelovanje jer prirodno imaju osobine raspoloženja koje su u skladu s potrebnim emo‐
cijama (Diefendorff i sur., 2005). (2009) nadalje je pokazala da duboka gluma generira pozi‐
tivnije reakcije za ekstraverte.
Ekstraverzija je povezana s kraćom latencijom sna (Williams i Moroz, 2009) i boljom kvalitetom
sna (Hintsanen i sur., 2014; Allen et al., 2016), ali ne s trajanjem spavanja (Williams i Moroz,
2009). Izazivajući željene osjećaje (Chi et al., 2011) i dobronamjerni pokušaj stvaranja unutarn‐
jih emocija, duboka gluma pokazuje manji utjecaj na san. U kombinaciji, visoka ekstraverzija i
duboko djelovanje izazivaju pozitivniji utjecaj, čime se promiče izražavanje prirodnijih emocija -
a zauzvrat smanjuju problemi sa spavanjem. Stoga pretpostavljamo da ekstraverzija moderira
negativan odnos između dubokog djelovanja i problema sa spavanjem.
Hipoteza 4: Ekstraverzija moderira negativnu vezu između dubokog djelovanja i problema

sa spavanjem, a taj je učinak jači za osobe s visokom ekstraverzijom.
Ugodnost je tendencija suosjećanja, ljubaznosti i obzirnosti prema drugima (Ivan i Srivastava,

1999). Ugodnost je u skladu s pozitivnim zahtjevima uslužnih poslova i pozitivno je povezana s
dubokim djelovanjem (Diefendorff i Richard, 2003.; Kammeyer-Mueller i sur., 2013). Nalazi o
odnosu između ugodnosti i problema sa spavanjem su dvojaki. Nekoliko studija nije pronašlo
nikakvu vezu (Williams i Moroz, 2009; Stephan et al., 2018), dok drugi pokazuju da je niža
ugodnost povezana s manje sati spavanja (Randler, 2008) i većim nedostatkom sna (Hintsanen
i sur., 2014; Cellini i sur., 2017). Korištenje površinskog djelovanja za reguliranje emocija
povećava probleme sa spavanjem. Međudjelovanje površinskog djelovanja i niska ugodnost
pogoršavaju situaciju (Tö rnroos i sur., 2012). Stoga pretpostavljamo sljedeće:
Hipoteza 5: Ugodnost ublažava pozitivan odnos između površinskog djelovanja i problema

sa spavanjem, a taj je učinak jači za osobe s niskom ugodnošću.
Pojedinci s otvorenošću mogu se opisati kao maštoviti, znatiželjni i otvoreni prema novim
iskustvima. Studije su bile neuvjerljive o odnosu između otvorenosti, emocionalnog rada i sna.
Iako nekoliko studija izvještava da otvorenost nije povezana s kvalitetom sna (Hintsanen i sur.,
2014; Cellini i sur., 2017; (2016) otkrili su da je veća otvorenost povezana s poteškoćama sa
spavanjem. Gore navedene studije, međutim, ne ispituju umjereni učinak otvorenosti.
Otvorenost se općenito smatra intrapsihičkom osobinom, a ne međuljudskom osobinom (Costa
i McCrae, 2012). Pojedinci s visokom otvorenošću za iskustvo općenito prakticiraju dublju
glumu od površinske glume i stoga su manje emocionalno iscrpljeni u stresnim situacijama
(Zapf, 2002) i ne izgaraju lako (Bakker et al., 2002; Divinakumar i sur., 2019). Stoga pret‐
postavljamo sljedeće:
Hipoteza 6: Otvorenost prema iskustvima moderira negativan odnos između dubokog

djelovanja i problema sa spavanjem, a taj je učinak jači za osobe s visokom otvorenošću za
iskustva.
Slika 1. sažima naše hipoteze.
SLIKA 1.
Konceptualni model ove studije.
Materijali i metode
Postupci i sudionici
Ova studija koristila je istraživanje koje je zaostajalo u vremenu. Upitnik je uključivao podskale
za emocionalni rad, probleme sa spavanjem, osobnost i zadovoljstvo poslom. Upitnici s poprat‐
nim pismom u kojem se opisuje studija podijeljeni su zdravstvenim radnicima s punim radnim
vremenom koji pružaju izravnu skrb pacijentima (n = 1,061), uključujući 321 liječnika, 530
medicinskih sestara i 210 srodnih zdravstvenih djelatnika. Kako bi se smanjila varijanca
uobičajenih metoda, ankete su izravno vraćene glavnom istraživaču u zapečaćenim omotnicama
u tri vremenska razdoblja 2016. godine. Mjere za emocionalni rad, probleme sa spavanjem i os‐
obine ličnosti i zadovoljstvo poslom vraćene su u ožujku, svibnju i srpnju 2016. godine. Ovu
studiju odobrio je institucionalni odbor za pregled studijske bolnice. Pisani informirani pris‐
tanak dobiven je od svih sudionika prije prvog prikupljanja podataka.
Vraćeno je ukupno 990 upitnika, od kojih je 126 nepotpuno. Konačni uzorak od 864 valjana
upitnika (81,43% stopa odgovora) sastojao se od 206 liječnika, 495 medicinskih sestara i 163
srodna zdravstvena djelatnika. Osim toga, Sud je podatke o objektivnoj uspješnosti radnih
mjesta za 2016. godinu prikupio od odjela za ljudske resurse. Prosječna dob ispitanika bila je
34,25 godina. Oko 70,9% su bile žene, a 54,5% samci. Prosječan mandat bio je 8,64 godine.
Konačno, 84,6% je imalo fakultetske diplome, a 12,6% nadzornika.
Mjere
Zadovoljstvo poslom
Zadovoljstvo poslom mjereno je na temelju šest stavki usvojenih iz Brayfielda i Rothea (1951.).
Ispitanici su ocijenili svoje zadovoljstvo na Likertovoj ljestvici u pet točaka, gdje se 1 "snažno ne
slaže", a 5 "snažno se slaže". Primjer stavke bio je "Više volim svoj posao nego prosječan rad‐
nik." Odgovori na te stavke bili su prosječni. Pouzdanost alfa u ovoj studiji bila je α = .91.
Uspješnost posla
Rezultati uspješnosti radnih mjesta dobiveni su iz evidencije ljudskih resursa o procjenama

uspješnosti ispitanika koje su dostavili njihovi nadzornici. Ti rezultati uključuju pet kategorija: 1
(ispod 0,5), 2 (0,75), 3 (1,0), 4 (1,25) i 5 (1,5 i više), s višim ocjenama koje ukazuju na bolje per‐
formanse. Baza bonusa za performanse prikazana je u zagradama. Budući da su nadzornici je‐
dinica ocijenili objektivne ocjene uspješnosti, Sud je ispitao korelacije unutar klase (ICC)
(LaHuis i Avis, 2007.). Uspješnost posla svakog zaposlenika ocijenio je jedan nadzornik unutar
njihovog odjela. ICC(1) je korišten za ispitivanje postoje li razlike između odjela - jer procjene
uspješnosti mogu biti sličnije unutar istog odjela koji su ocijenila ista nadzorna tijela i više se
razlikuju među različitim odjelima. ICC (1) od 0,06, kao što je prikazano u ovoj studiji, dokazuje
da je učinak razlike između odjela mali, a na uspješnost posla vjerojatno ne utječu čimbenici
više razine.
Emocionalni rad
Mjera za emocionalni rad zatražila je od zaposlenika da izmjere razinu dubokog i površinskog

djelovanja pomoću ljestvica koje su razvili Brotheridge i Lee (2002). Sadržavao je tri stavke za
mjerenje površinskog djelovanja (npr. "Pretvarajte se da imate emocije koje zapravo nemate"; α
= 0,72) i tri stavke za mjerenje dubokog djelovanja (npr. "Potrudite se zapravo osjetiti emocije
koje trebate pokazati drugima"; α = 0,85). Predmeti su bodovani na Likertovoj ljestvici od pet
točaka, gdje se 1 "snažno ne slaže", a 5 "snažno se slaže". Pouzdanost alfa bila je 0,72 odnosno
0,85 za površinsko djelovanje i duboko djelovanje.
Problemi sa spavanjem
Problemi sa spavanjem procijenjeni su pomoću Indeksa kvalitete spavanja u Pittsburghu (PSQI)

(Buysse i sur., 1989). PSQI je istraživanje likert ljestvice u četiri točke koje sadrži 21 stavku koja
spada u jednu od sljedećih sedam komponenti: subjektivna kvaliteta sna, latencija spavanja, tra‐
janje sna, uobičajena učinkovitost spavanja, poremećaji spavanja, upotreba lijekova za spavanje
i dnevna disfunkcija. Ocjena (u rasponu od 0 - bez poteškoća do 3 - ozbiljne poteškoće) izvodi
se za svaku od sedam komponenti prije zbrajanja rezultata komponenti kako bi se dobio
konačni globalni PSQI rezultat (raspon 0–21) (Buysse i sur., 1989). Viši rezultati ukazuju na
nižu kvalitetu sna. Pokazalo se da PSQI ima dobru pouzdanost, s vrijednošću koeficijenta od
0,81 za ovu studiju.
Osobnost
Osobine ličnosti procijenjene su pomoću upitnika osobnosti pet velikih inventara (BFI) (Ivan i
Srivastava, 1999). Ljestvica sadrži 44 stavke s pet konstrukta: ekstraverzija (8 stavki; npr.
"Vidim sebe kao nekoga tko je pun energije"), neuroticizam (8 stavki; npr. "Vidim sebe kao
nekoga tko je opušten i dobro se nosi sa stresom"), ugodnost (9 stavki; npr. "Vidim sebe kao
nekoga tko je obziran i ljubazan prema gotovo svima"), savjesnost (9 stavki; npr. "Vidim sebe
kao nekoga tko je pouzdan radnik") i otvorenost (10 predmeta; npr. "Vidim sebe kao nekoga
tko voli razmišljati i igrati se idejama"). Svaka je stavka ocijenjena pomoću Likertove ljestvice u
pet točaka, gdje se 1 "snažno ne slaže", a 5 "snažno se slaže". U ovoj studiji, unutarnje konzis‐
tencije za ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost bile su 0,80, 0,79, 0,82,
0,82 i 0,75.
Kontrolne varijable
Ostale mjere povezane sa zadovoljstvom poslom i učinkom posla smatrane su kontrolnim vari‐
jablama. Prethodna istraživanja pokazala su da su više razine formalnog obrazovanja povezane
s boljim radnim učinkom (Ng i Feldman, 2009.) i zadovoljstvom poslom (Fabra i Cé sar Camisó n,
2009.). Stoga smo kontrolirali obrazovanje [kodirano kao "strukovna škola" (1), "fakultet" (2) i
"diplomski" (3)]. Stvorili smo varijablu zakupa (u godinama) za kontrolu radnog iskustva, pod
pretpostavkom da su godine na poslu prediktivne za uspješnost posla (Schmidt i sur., 1986).
Istraživanja su također pokazala da stariji radnici imaju malo motiva da se pridruže pro‐
gramima osposobljavanja u usporedbi s mlađim radnicima; stoga smo kontrolirali dob (u godi‐
nama) zbog njezina utjecaja na performanse (Maurer i sur., 2003).
Odnos između bračnog statusa i uspješnosti posla je složen. Oženjeni muškarci zarađuju 12.4
posto (Chun i Lee, 2001.) više i postižu bolje performanse od samaca (Mehay i Bowman,
2005.). Tako smo kontrolirali bračni status (kodiran kao "0 = samac" i "1 = oženjen").
Zdravstveni radnici s rukovodećim položajima obično su odgovorni za nadzor drugih za‐
poslenika i mogu utjecati na uspješnost jedinice. Nadzorne dužnosti uključuju zapošljavanje i
otpuštanje, obavljanje procjena zaposlenika i praćenje radnog učinka zaposlenika. Tako smo
kontrolirali rukovodeću poziciju (kodiranu kao "1 = da" i "0 = ne"). Uspješnost posla i zado‐
voljstvo poslom prilično su različiti među profesionalnim skupinama, dok su predviđanje
čimbenika zadovoljstva poslom i uspješnosti također raznoliki. Na primjer, pokazalo se da su
profesionalni razvoj, podrška supervizora i lokalno vodstvo glavni prediktori zadovoljstva
poslom liječnika, medicinskih sestara i pomoćnih službi (Krogstad i sur., 2006). Stoga smo kon‐
trolirali i profesionalni tip (1 = medicinske sestre, 2 = srodni zdravstveni djelatnici i 3 =
liječnici). Nismo kontrolirali utrku jer je većina sudionika iste rase.
Analize
Koristili smo modeliranje strukturnih jednadžbi (SEM) u AMOS 18.0 (SPSS Inc, 2009) za testi‐
ranje hipoteza. Nakon uspostave odgovarajućeg modela mjerenja procijenjeni su strukturni
modeli za izravne, neizravne i moderirajuće učinke. Kontrolirali smo učinke dobi, spola,
bračnog statusa, obrazovanja, profesionalnog tipa, položaja i zakupa u svim strukturnim mode‐
lima dodavanjem izravnih putova trima endogenim varijablama (problemi sa spavanjem, zado‐
voljstvom poslom i učinkom posla), istovremeno dopuštajući modelima da se razlikuju sa svim
ostalim egzogenim latentnim varijablama. Kako bi se procijenila važnost posredničkih učinaka,
Sud je također ispitao značaj i intervale pouzdanosti ispravljene pristranosti izravnih,
neizravnih i ukupnih učinaka nastalih iz 5000 uzoraka primjenom postupaka pokretanja (Klein
i Moosbrugger, 2000).
Zatim smo formirali pojmove proizvoda za upotrebu u SEM-u kako bismo pružili procjene za
moderirajuće učinke latentnih konstrukata za svaku od pet osobina ličnosti. Postupak parceli‐
ranja usvojen je u ovoj studiji jer se ova tehnika obično koristi i povećava ukupnu stabilnost
modela (Landis et al., 2000; Little et al., 2002). Parceliranje stvara manji skup pokazatelja,
formiranih nasumičnim grupiranjem stavki unutar svake ljestvice kako bi služile kao pokazatelji
latentnih varijabli (Bentler i Chou, 1987; Williams i Anderson, 1994. Za svaki od latentnih kon‐
strukata stvorili smo tri paketa koji imaju više od tri predmeta, uključujući pet osobina ličnosti
(ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost).
Slijedili smo postupak srednjeg centriranja Jaccarda i Wana (1995.) kako bismo umnožili glavne
pokazatelje učinka emocionalnog rada (površinsko djelovanje i duboko djelovanje) i osobina
ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvu) kako
bismo smanjili multikollinearnost između glavnih učinaka i pojmova proizvoda. Osim toga, ko‐
ristili smo više pokazatelja termina proizvoda kako bismo dobili latentne uvjete interakcije.
Analizirali smo umjereni učinak osobina ličnosti identificirajući značaj učinka pojmova
proizvoda za emocionalni rad i osobine ličnosti na zadovoljstvo poslom i uspješnost posla.
Za procjenu adekvatnosti mjernih i strukturnih modela koristili smo sljedeće modele pri‐
lagodbe: hi-kvadratna statistika dobrote prilagodbe, indeks dobrote (GFI), usporedni indeks
uklapanja (CFI), Tucker-Lewis indeks (TLI), korijensko-srednja kvadratna pogreška aproksi‐
macije (RMSEA) i standardizirani rezidualni korijen-srednja kvadrat (SRMR) (Bentler, 1995;
Tucker i Lewis, 1973. Test hi-kvadratne razlike korišten je za usporedbu prikladnosti svakog
pretpostavljenog strukturnog modela s onom alternativnog modela (Jö reskog i Sö rbom, 1993).
Rezultati
Tablica 1. Predstavlja sredstva, standardna odstupanja i bivarijatne korelacije za varijable ove

studije. Prvo se provodi potvrdna faktorska analiza kako bi se potvrdio svaki model mjerenja.
Tablica 2. prikazuje osnovni model mjerenja (Model 1) i da se sve varijable istraživanja
opterećene njihovim čimbenicima, osim problema sa spavanjem (promatrana varijabla), dobro
uklapaju [χ2 (d.f. = 224) = 863,164, GFI = 0,925, CFI = 0,926, TLI = 0,909, RMSEA = 0,056, a
SRMR = 0,052]. Drugo, jednofaktorski model (Model 2) u kojem su sve varijable učitane na
jedno izvješće o globalnom faktoru loše odgovara [χ2 (d.f. = 252) = 5371.357, GFI = 0.641, CFI
= 0.384, TLI = 0.325, RMSEA = 0.153, a SRMR = 0.134]. Konačno, da bismo procijenili
diskriminirajuću valjanost latentnih konstrukta, uspoređujemo osnovni model s jednofak‐
torskim modelom. Osnovni model ima znatno niži χ2 vrijednost, dajući izvrsno pristajanje [Δχ2
(d.f. = 28) = 4508,19, p < 0,001]. To dokazuje diskriminirajuću valjanost naših mjera za latentne
konstrukcije. Također smo izračunali prosječnu varijancu izvađenu (AVE) s kvadratnom ko‐
relacijom i otkrili da kvadratni korijen AVE-a za svaku latentnu varijablu premašuje korelacije
između konstrukta. Zatim se utvrđuju diskriminirajuće valjanosti (Tablica 1.).
TABLICA 1.
Sredstva, standardna odstupanja i korelacijea,b.
Varijable M S.D. 1 2 3 4 5 6 7 8
01. Dob 34.25 7.78 –
02. Mandat 8.64 6.53 0.77*** –
03. 7.64 1.97 −0,14** −0.11** (0.72) [0.70]

Površ insko
djelovanje
04. Duboko 9.72 2.18 −0,02 −0,01 0.15** (0.85) [0.82]

djelovanje
05. 26.25 4.34 0.01 0.02 −0,13** 0.12** (0.80) [0.76]

Ekstraverzija
06. Ugodnost 32.83 4.40 0.13** 0.16** −0,20** 0.10** 0.20** (0.79) [0.77]
07. 30.57 4.87 0.25** 0.25** −0,19** 0.13** 0.26** 0.37** (0.82) [0.71]
Savjesnost
08. 22.88 4.77 −0,18** −0,13** 0.19** −0,04 −0,35** −0,33** −0,41** (0.82)
Neuroticizam
09. 32.44 4.42 0.12** 0.04 0.01 0.14** 0.33** 0.24** 0.31** −0,21**
Otvorenost
10. Problem 6.14 2.92 −0,09** 0.03 0.09* −0.002 −0,05 −0.002 −0,05 0.27**
sa spavanjem
11. 24.12 5.36 0.21** 0.19** −0,14** 0.12** 0.28** 0.28** 0.23** −0,26**
Zadovoljstvo
poslom
12. 2.86 0.67 0.14* 0.05 −0,05 0.02 0.07** 0.06 0.11** −0,08*
Uspješ nost
posla
 
aKoeficijent alfe pojavljuju se na dijagonali u zagradama. bKvadratni korijen izvađene prosječne varijance (AVE)
nalazi se u uglatim zagradama na dijagonali. *p < 0,05; **p < 0,01.
TABLICA 2.
Ispitivanja mjerenja i strukturnih modela.
Modela χ2 Δχ2 Df GFI CFI TLI RMSEA SRMR
Mjerni modeli
Model 1: Osnovni model 863.164 224 0.925 0.926 0.909 0.056 0.052
mjerenja
Model 2: Jednofaktorski 5371.357 4508.193*** 252 0.641 0.384 0.325 0.153 0.134
model
Strukturni modeli
Model 3: Osnovni 216.421 91 0.976 0.983 0.964 0.040 0.025

strukturni model
Model 4: Latentni model 473.830 257.409*** 259 0.965 0.980 0.968 0.031 0.028
interakcije – efekt
moderiranja E
interakcije – učinak
moderiranja A
moderiranja C
moderiranja N
Model 8: Latentni model 449.796 449.796** 259 0.966 0.981 0.971 0.029 0.028
interakcije – efekt
moderiranja O
df, stupnjevi slobode; GFI, indeks dobrote; CFI, Indeks komparativne prilagodbe; TLI, Tucker-Lewis indeks; RMSEA,
korijenska srednja kvadratna pogreška aproksimacije; SRMR, Standardizirani korijen srednje kvadratni ostatak;
E, ekstraverzija; C, savjesnost; A, ugodnost; N, neuroticizam; O, otvorenost. Osnovni model mjerenja (model 1) u
odnosu na model na faktor (model 2), Δχ2(28) = 4508,193, str. < 0,001.
Posrednički efekti
Naši rezultati potvrđuju da je površinsko djelovanje značajno i negativno povezano sa zado‐

voljstvom poslom (γ = −0,167, str. < 0,001), a duboka gluma značajno je i pozitivno povezana sa
zadovoljstvom poslom (γ = 0,199, str. < 0,001). Međutim, i površinska i duboka gluma nemaju
statistički značajnu korelaciju s učinkom posla (Model 3, u Tablica 2. i vidjeti Slika 2.).
SLIKA 2.
Rezultati analiza strukturnog modela 3 sa standardiziranim koeficijentima puta. Kontrolirana je dob, spol,
bračni status, obrazovanje, profesionalni tip, polož aj i zakup. ∗p < 0,05, ∗∗p < 0,01.
U kontekstu hipoteza o posredovanju, rezultati pokazuju da je površinsko djelovanje značajno i

pozitivno povezano s problemima spavanja (γ = 0,092, p = 0,025). Osim toga, problemi sa spa‐
vanjem značajno su i negativno povezani sa zadovoljstvom poslom (β = −0,078, p = 0,032) i
učinkom posla (β = −0,075, p = 0,01) (Slika 2.). Kao što je prethodno opisano, površinsko djelo‐
vanje ima izravan i negativan učinak na zadovoljstvo poslom. Ova studija također utvrđuje
neizravne učinke problema sa spavanjem na odnos površinskog djelovanja i zadovoljstva
poslom (procjena = −0,007, p = 0,032, 95% CI [−0,021, −0,001]). Stoga problemi sa spavanjem
samo djelomično posreduju u odnosu površinskog djelovanja i zadovoljstva poslom (H1a). Naši
rezultati ne otkrivaju izravan učinak površinskog djelovanja na uspješnost posla, ali odnos
površinskog djelovanja i radnog odnosa kroz probleme sa spavanjem je značajan (procjena =
-0,007, p = 0,027, 95% CI [−0,019, −0,001], kao što je prikazano u Tablica 3.). Stoga
zaključujemo da postoji potpuni posrednički učinak između površinskog djelovanja i
uspješnosti posla (H1a). Tablica 3. sažima ukupne, izravne i neizravne učinke površinskog djelo‐
vanja na zadovoljstvo poslom i uspješnost posla. Kao što je prikazano u Tablica 2. i Slika 2.,
Model 3 dobro odgovara podacima [χ2 (d.f. = 91) = 216,421, GFI = 0,976, CFI = 0,983, TLI =
0,964, RMSEA = 0,040, a SRMR = 0,025]. Ne nalazimo posrednički učinak problema sa spavan‐
jem na odnos između duboke glume i zadovoljstva poslom i izvedbe (H1b).
TABLICA 3.
Ukupni, izravni i neizravni učinci od emocionalnog rada do zadovoljstva poslom i uspješ nosti posla.
Staze Procjena SE P vrijednost 95% CI
[gornje granice, donje granice]
Učinci EL na JS
Izravno: SA → JS −0.167 0.045 0.003 [−0.251, −0.077]
Neizravno: SA → SP → JS −0.007 0.005 0.032 [−0.021, −0.001]
Ukupan −0.174 0.045 0.002 [−0.259, −0.087]
Učinci EL na JP
Izravno: SA → JP −0.034 0.042 0.414 [−0.118, −0.051]
Neizravno: SA → SP → JP −0.007 0.005 0.027 [−0.019, −0.001]
Ukupan −0.040 0.042 0.321 [−0.126, −0.042]
Standardizirane procjene i intervali pouzdanosti prikazani su postupcima pokretanja ispravljenim pristranostima

koji se temelje na 5000 uzoraka. SE, standardne pogreške; CI, intervali pouzdanosti; EL, emocionalni rad; JS,
zadovoljstvo direktom; SA, površinsko djelovanje; SP, problem sa spavanjem; JP, uspješnost posla.
Efekti moderiranja
Za testiranje hipoteza o moderiranju (H2–H6), uspostavljamo pet latentnih modela interakcije

(modeli 4–8 u Tablica 2.). Svaki model zasebno ispituje umjerenost svake osobine ličnosti u
odnosu emocionalnog rada i problema sa spavanjem. Rezultati sugeriraju da ekstraverzija ima
značajan učinak moderiranja samo na odnos između dubokog djelovanja i problema sa spavan‐
jem (γ = 0,321, p = 0,029) za uvjete ekstraverzije i dubokog djelovanja proizvoda (slika nije
prikazana). Ugodnost značajno moderira samo odnos između površinskog djelovanja i prob‐
lema sa spavanjem (γ = −0,521, p = 0,046) za uvjete prihvatljivosti proizvoda i površinskog
djelovanja (slika nije prikazana). Savjesnost ne igra značajnu umjerenu ulogu između emo‐
cionalnog rada i problema sa spavanjem (slika nije prikazana). Neuroticizam značajno mod‐
erira samo odnos između površinskog djelovanja i problema sa spavanjem (γ = 0,201, p =
0,034) za proizvodne pojmove neuroticizma i površinskog djelovanja (slika nije prikazana).
Model 8 ispituje umjereni učinak otvorenosti i ne pronalazi značajnu umjerenu ulogu između
emocionalnog rada i problema sa spavanjem (slika nije prikazana). Tablica 2. izvještava o
sljedećim rezultatima koji ukazuju na dobro uklapanje modela 4–8: GFI ≥ 0,956, CFI ≥ 0,969,
TLI ≥ 0,951, RMSEA ≤ 0,038 i SRMR ≤ 0,037. Ukratko, ugodnost i neuroticizam moderiraju
odnos između površinskog djelovanja i problema sa spavanjem, dok ekstraverzija to moderira
između dubokog djelovanja i problema sa spavanjem.
Slike 3.–5 Prikaz uzoraka efekata moderiranja. Negativna veza između dubokog djelovanja i
problema sa spavanjem jača je za nisku ekstraverziju (jednostavan test nagiba: β = −0,425, t
(860) = −11,21, str. < 0,001; Slika 3.). Pozitivan odnos između površinskog djelovanja i prob‐
lema sa spavanjem jači je za nisku ugodnost (jednostavan test nagiba: β = 0,997, t (860) = 3,87,
str. < 0,001; Slika 4.) i visoki neuroticizam (jednostavan test nagiba: β = 0,507, t (860) = 2,72, p
= 0,007; Slika 5.). Savjesnost i otvorenost nemaju nikakav umjereni učinak u ovoj studiji.
SLIKA 3.
Moderirajući učinak ekstraverzije na odnos problema dubokog djelovanja i spavanja.
SLIKA 4.
Umjereni učinak ugodnosti na odnos površ inskog djelovanja i spavanja.
SLIKA 5.
Umjereni učinak neuroticizma na odnos problema površ inskog djelovanja i spavanja.
Diskusija
Naši nalazi proširuju novonastalu literaturu o emocionalnom radu na nekoliko načina. Prvo,
predlažemo mehanizam koji objašnjava kako na zadovoljstvo poslom i performanse utječe
emocionalni rad kroz probleme sa spavanjem, koji prevladava u radnoj populaciji. Naši rezultati
pokazuju da samo površinsko djelovanje utječe na probleme sa spavanjem, kroz koje dodatno
utječe na zadovoljstvo poslom i performanse. To je u skladu s metaanalitičkim studijama
Hü lshegera i Shewea (2011.) i Kammeyer-Muellera i dr. (2013.), površinska gluma općenito je
negativno povezana s narušenom dobrobiti, stavom posla i radnim učinkom, dok duboko djelo‐
vanje ima slabe ili nikakve odnose s dobrobiti. Zahtijevanje od zaposlenika da pokažu emocije
na poslu koje su daleko od njihovih istinskih emocija može iscrpiti mentalne resurse za‐
poslenika, potaknuti negativne emocije i utjecati na kvalitetu sna. Budući da psihološko
okruženje utječe na biološke ishode, takva neugodna emocionalna iskustva tijekom rada imaju
utjecaj na san (Greenberg, 2006). Nadzornici koji ne prepoznaju utjecaj površinskog djelovanja
na san vjerojatno će biti manje spremni za rješavanje organizacijskih problema (npr. Ozljede,
neetično ponašanje i uspješnost posla) koji muče emocionalne radnike lišene sna (Wagner i
sur., 2014).
Drugo, otkrili smo da su učinci površinskog djelovanja na probleme sa spavanjem izraženiji

među osobama s visokim (za razliku od niskog) neuroticizma i niskom (za razliku od visoke)
ugodnosti iz sljedećih razloga: (a) površinsko djelovanje uključuje suzbijanje, pojačavanje ili
lažiranje izraza (Hochschild, 1983; Grandey, 2003) što povećava vjerojatnost problema sa spa‐
vanjem, (b) osobe s visokim neuroticizmom češće prijavljuju manje ponašanja koja promiču
zdravlje (Booth-Kewley i Vickers, 1994.), veća nesanica (Williams i Moroz, 2009.) i više emocija
(Watson i Clark, 1994.) i (c) ljudi s niskom ugodnošću ne vole da im se govori što da rade jer će
ih to pritisnuti da budu neautentični sa svojim emocijama, time se zbog toga razvijaju problemi
sa spavanjem (Hintsanen i sur., 2014). Nadalje, pojedinci s visokim neuroticizmom ili niskom
ugodnošću razvijaju više problema sa spavanjem pri izvođenju površinskog djelovanja, dok oni
s niskim neuroticizmom ili visokom ugodnošću ostaju relativno nepromijenjeni. Sveukupno, in‐
terakcije između površinskog djelovanja i visokog neuroticizma ili niske ugodnosti pogoršavaju
štetne učinke površinskog djelovanja na probleme sa spavanjem.
Iako su neke studije pokazale da je veća ekstraverzija povezana s boljom kvalitetom sna (tj.
Gray i Watson, 2002; Williams i Moroz, 2009. Hintsanen i sur., 2014; Allen et al., 2016), nismo
pronašli dokaze koji bi potkrijepili ovaj odnos. Za razliku od naše hipoteze, naši rezultati sugeri‐
raju da ekstraverzija djeluje kao moderator na negativan odnos između dubokog djelovanja i
problema sa spavanjem samo među pojedincima s niskom ekstraverzijom. Jedno od mogućih
objašnjenja za takav učinak može biti da ljudi s malo ekstraverzije bolje pomiruju praznine
između autentičnog i potrebnog [sebe], ili u ovom slučaju "emocija", jer mogu imati više
iskustva u svakodnevnom životu kako bi održali ravnotežu između druženja s vanjskim svije‐
tom i punjenja usredotočujući se na svoje unutarnje misli i autentične osjećaje. Š toviše,
uzimajući iz teorije spavanja, sumnjamo da se učinak visoke ekstraverzije na duboko djelovanje
i probleme sa spavanjem može ublažiti većom osjetljivošću ekstraverta da dožive emocionalne
ozljede tijekom društvenih konteksta, stvarajući tako stres i naknadne probleme sa spavanjem
nakon uključivanja u društvene aktivnosti (Rupp i sur., 2010). Sveukupno, učinak ekstraverzije
na kvalitetu sna i dalje je neuvjerljiv, jer su i druge studije bile neuspješne u pronalaženju
dokaza koji podupiru takav učinak (Duggan i sur., 2014; Kim i sur., 2015; Huang et al., 2016;
Cellini i sur., 2017). Buduće studije potiču se da nastave istraživati umjerenu ulogu ekstraverzije
između dubokog djelovanja i problema sa spavanjem.
Razumijevanje povezanosti između osobina ličnosti i sna može biti korisno u ciljanju onih s
povećanim rizikom od problema sa spavanjem. Nadalje, nalazi mogu biti posebno značajni pri
zapošljavanju osoblja za radna mjesta na kojima nedostatak budnosti može imati ozbiljne
posljedice. Pojedinci bi trebali uzeti u obzir svoju osobnost pri odabiru poslova za poticanje
sposobnosti osobe-posla i sposobnosti osobe i organizacije (Nizozemska, 1985.). To može
poboljšati emocionalni rad i njegov utjecaj na zadovoljstvo poslom i performanse. Ukratko, ova
studija pokazuje da tri od pet osobina ličnosti rezultiraju interaktivnim učincima emocionalnog
rada na san. Ispitivanje osobina ličnosti i emocionalnog rada doprinosi bazi znanja potrebnoj
za mapiranje fenotipova za pojedinačne varijacije u snu.
Implikacije
Naši rezultati imaju nekoliko implikacija i za pojedince i za organizacije. Emocionalni rad, radna
potražnja, imali su značajan utjecaj na probleme sa spavanjem, zadovoljstvo poslom i
uspješnost posla. Stoga bi zaposlenici mogli imati koristi od obuke dubokog djelovanja koja po‐
drazumijeva tehnike učenja regulacije emocija (Totterdell i Holman, 2003). Kroz takav program
obuke zaposlenici bi mogli regulirati svoje unutarnje osjećaje kako bi lakše izgledali autentično
pacijentima i klijentima. Duboka gluma smanjuje emocionalnu disonancu usklađivanjem
prikazanih emocija s osjećajnim emocijama (Grandey et al., 2005), što zauzvrat smanjuje prob‐
leme sa spavanjem i povećava zadovoljstvo poslom i performanse.
Uvjerenje da je "kupac uvijek u pravu", koje postoji u mnogim industrijama, najvjerojatnije

rezultira višom razinom stresa za zaposlenike. Od radnika se često traži da predstave pri‐
jateljsko ponašanje i nasmiješeno lice bez obzira na to koliko su njihovi klijenti nesimpatični ili
nerazumni (Kammeyer-Mueller i sur., 2013). U zdravstvu asimetrija informacija koja postoji
između pružatelja usluga i pacijenata često uzrokuje sporove. Traženje zdravstvenih djelatnika
da pokažu emocionalni rad potisnut će njihove istinske emocije i dovesti do štetnih posljedica
za njihovo zdravlje. Stoga, trening za pokazivanje empatije pomaže identificirati emocije u
drugima, osjetiti emocije i prikladno komentirati emocije. To može smanjiti nerazumijevanje

između zdravstvenih djelatnika i pacijenata i tako odvojiti zaposlenika od situacije koja bi zahti‐
jevala emocionalni rad.
Ispitali smo umjerenu ulogu osobnosti između emocionalnog rada i problema sa spavanjem i
sugerirali da razumijevanje različitih osobina ličnosti i čimbenika povezanih s problemima spa‐
vanja može poboljšati individualizirano liječenje problema sa spavanjem. Osim toga, ljudi bi tre‐
bali uzeti u obzir ove čimbenike pri odabiru poslova i poticanju sposobnosti osobe i posla i
sposobnosti osobe-organizacije. To može poboljšati emocionalni rad i njegov utjecaj na zado‐
voljstvo poslom i uspješnost posla (Benoliel i Somech, 2014).
Ograničenja
Ova studija ima nekoliko ograničenja i rezultate treba tumačiti s oprezom. Prvo, problemi sa
spavanjem mjere se pomoću kompliciranog indeksa, PSQI; Međutim, to nije objektivna ljestvica.
Iako je korisno prikupiti objektivne mjere (npr. Epizode buđenja tijekom noći i količinu brzog
pokreta očiju tijekom spavanja), takva se mjerenja mogu dobiti samo u kliničkim uvjetima. S
obzirom na to da smo nastojali ispitati učinke problema sa spavanjem u radnom uzorku
zdravstvenih djelatnika, prikupljanje takvih objektivnih mjera nije bilo izvedivo. Istraživanja su
pokazala da su subjektivne mjere problema sa spavanjem u velikoj korelaciji s objektivnijim
mjerama kao što su polisomnografska izvješća (Tepas i Mahan, 1989). Međutim, predlažemo
upotrebu objektivne mjere za zamjenu mjera samoprijavljivanja u budućoj studiji.
Drugo, primijenili smo postupno uobičajeni postupak - tehniku parceliranja - kako bismo stvo‐
rili više proizvoda interakcije za latentne varijable, međutim, treba napomenuti da se rezultati
mogu razlikovati kada se uključe različiti pojmovi interakcije i stoga treba biti oprezan pri
tumačenju tih nalaza. Nadalje, buduće studije potiču se da istraže učinke drugih pojmova
interakcije.
Usvojili smo površinsku glumu i duboku glumu, dvije zajedničke strategije, kako bismo regulirali
zahtjeve emocija temeljene na Grandeyju (2003.) i Brotheridgeu i Leeju (2002.). (2005.) i
Ashforth i Humphrey (1993.) predložili su treći konstrukt - u kojem zaposlenici mogu spontano
ili prirodno iskusiti, osjetiti i pokazati svoje prave emocije. Ovaj prikaz prirodno osjetilih emo‐
cija visoko je predložen za buduća istraživanja.
Osim toga, radno okruženje u zdravstvu utječe na emocionalne zahtjeve posla; stoga tretiranje
zaposlenika sa zajedničkim društvenim kontekstom kao neovisnih podatkovnih točaka možda
nije prikladno (Grandey i Gabriel, 2015.). Buduće studije mogu razmotriti korištenje metode
uzorkovanja iskustva kako bi se uhvatile trenutne promjene u emocionalnoj regulaciji ili
istraživali unutarnji psihološki procesi pojedinaca u zdravstvenom sektoru (Napa Scollon i sur.,
2009). Konačno, stresori, kao što su necivilnost pacijenata i obiteljski čimbenici u donošenju
odluka o zdravstvenoj zaštiti, vrlo su rasprostranjeni u radnim okruženjima. Buduće studije tre‐
bale bi kontrolirati te vanjske čimbenike, s obzirom na njihov potencijalni utjecaj na odnos.
Također je korisno uključiti mjere za druge emocionalne varijable koje su konceptualno
povezane s problemima spavanja kao što su anksioznost, depresija i ljutnja (Arroll et al., 2012;
Wagner i sur., 2014).
Zaključak
Ova studija je produžetak napora da se objasne mehanizmi emocionalnog rada, zadovoljstva

poslom i uspješnosti posla, linija istraživanja koja postaje sve presudnija s obzirom na visoke
troškove povezane s problemima spavanja i ishodima povezanim s poslom u zdravstvu. Pruža
poseban granični uvjet, model posredovanja, koji uključuje probleme sa spavanjem tijekom
rada kao kritični čimbenik koji povezuje emocionalni rad sa zadovoljstvom poslom i perfor‐
mansama. Rezultati sugeriraju da nedostatak sna na poslu može negativno utjecati na
uspješnost i zadovoljstvo posla. Konkretno, određene osobine poput visokog neuroticizma i
niske ugodnosti pogoršavaju učinke površinskog djelovanja na probleme sa spavanjem, dok
niska ekstraverzija olakšava odnos između dubokog djelovanja i problema s niskim spavanjem.
Izjava o dostupnosti podataka
Neobrađene podatke koji potkrepljuju zaključke ovog članka autori će staviti na raspolaganje
bez nepotrebne zadrške.
Etička izjava
Studije koje su uključivale sudionike na ljudima pregledao je i odobrio Odbor za institucionalni

pregled Medicinskog centra Chi-Mei (IRB br. 10109-001). Pacijenti/sudionici dali su svoj pisani
informirani pristanak za sudjelovanje u ovoj studiji.
Autorovi prilozi
S-CY: konceptualizacija, kuracija podataka, dizajn studije, metodologija i nacrt rukopisa. S-HC:
konceptualizacija, kuracija podataka i nacrt rukopisa. K-SY: prikupljanje podataka i službena
analiza. WC: prikupljanje podataka i administracija projekata. TW: pregled i uređivanje. Svi au‐
tori pridonijeli su članku i odobrili dostavljenu verziju.
Sukob interesa
Autori izjavljuju da je istraživanje provedeno u nedostatku komercijalnih ili financijskih odnosa

koji bi se mogli protumačiti kao potencijalni sukob interesa.
Priznanja
Zahvaljujemo uredniku i dva recenzenta na njihovom vremenu i trudu u pomaganju artikuli‐

ranja teorijskih i metodoloških pitanja ovog istraživanja.
Fusnote
Financiranje. Ovu studiju djelomično financira Ministarstvo znanosti i tehnologije, Tajvan. (VEĆINA 102-2629-H-110
-001-MY2).
Reference
1. Allen M. S., Magee C. A., Vella S. A. (2016). Osobnost, hedonska ravnotež a i kvaliteta i količina sna u odrasloj dobi.
Psihol. Zdravlje 31 1091–1107. 10.1080/08870446.2016.1178745 [PubMed] [CrossRef] [Google znalac]
2. Amirian I. (2014). Utjecaj nedostatka sna na performanse kirurga tijekom noćnih smjena. Dan. Med. J. 611–14.
10.1503/CJS.028813 [PubMed] [CrossRef] [Google znalac]
3. Arroll B., Fernando A., III, Falloon K., Goodyear-Smith F., Samaranayake C., Warman G. (2012). Prevalencija uzroka
nesanice u primarnoj zdravstvenoj zaš titi: studija poprečnog presjeka. Br. J. General Pract. 62 E99–E103.
10.3399/bjgp12X625157 [besplatni članak PMC-a] [PubMed] [CrossRef] [Google znalac]
4. Ashforth B. E., Humphrey R. H. (1993). Emocionalni rad u usluž nim ulogama: utjecaj identiteta. 18 88–115.
10.5465/AMR.1993.3997508 [CrossRef] [Google znalac]
5. Baglioni C., Spiegelhalder K., Lombardo C., Riemann D. (2010). Spavanje i emocije: fokus na nesanicu. 14 227–238.
10.1016/j.smrv.2009.10.007 [PubMed] [CrossRef] [Google znalac]
6. Bakker A. B., Demerouti E., Schaufeli W. B. (2002). Validation of the Maslach burnout inventory-general survey: an
internet study. Anxiety Stress Coping 15 245–260. 10.1080/1061580021000020716 [CrossRef] [Google Scholar]
7. Baumeister R. F., Bratslavsky E., Muraven M., Tice D. M. (1998). Ego depletion: is the active self a limited resource? J.
Pers. Soc. Psychol. 74 1252–1265. 10.1037/0022-3514.74.5.1252 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
8. Benoliel P., Somech A. (2014). The health and performance effects of participative leadership: exploring the
moderating role of the Big Five personality dimensions. Eur. J. Work Organ. Psychol. 23 277–294.
10.1080/1359432X.2012.717689 [CrossRef] [Google Scholar]
9. Bentler P. M. (1995). EQS Structural Equations Program Manual. Encino, CA:Multivariate Software. [Google Scholar]
10. Bentler P. M., Chou C. P. (1987). Practical Issues in Structural Equation Modeling. Sociol Methods Res. 16 78–117.
10.1177/0049124187016001004 [CrossRef] [Google Scholar]
11. Bogg T., Roberts B. W. (2004). Conscientiousness and health-related behaviors: a meta-analysis of the leading
behavioral contributors to mortality. Psychol. Bull. 130 887–919. 10.1037/0033-2909.130.6.887 [PubMed]
[CrossRef] [Google Scholar]
12. Bono J. E., Vey M. A. (2007). Personality and emotional performance: extraversion, neuroticism, and self-monitoring.
J. Occup. Health Psychol. 12 177–192. 10.1037/1076-8998.12.2.177 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
13. Booth-Kewley S., Vickers R. R., Jr. (1994). Associations between major domains of personality and health behavior. J.
Pers. 62 281–298. 10.1111/j.1467-6494.1994.tb00298.x [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
14. Brayfield A. H., Rothe H. F. (1951). An index of job satisfaction. J. Appl. Psychol. 35 307–311. 10.1037/h0055617
15. Brotheridge C. M., Lee R. T. (2002). Testing a conservation of resources model of the dynamics of emotional labor. J.
Occup. Health Psychol. 7 57–67. 10.1037/1076-8998.7.1.57 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
16. Buysse D. J., Reynolds C. F., Monk T. H., Berman S. R., Kupfer D. J. (1989). The Pittsburgh sleep quality index: a new
instrument for psychiatric practice and research. Psychiatry Res. 28 193–213. 10.1016/0165-1781(89)90047-4
[PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
17. Cellini N., Lotto L., Pletti C., Sarlo M. (2017). Daytime REM sleep affects emotional experience but not decision
choices in moral dilemmas. Sci. Rep. 7:11059. 10.1038/s41598-017-11530-4 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef]
[Google Scholar]
18. Cheung F., Lun V., Cheung M. W. (2018). Emotional labor and occupational well-being: latent profile transition
analysis approach. Front. Psychol. 9:1084. 10.3389/fpsyg.2018.01084 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef]
[Google Scholar]
19. Chi N. W., Grandey A. A., Diamond J. A., Krimmel K. R. (2011). Want a tip? Service performance as a function of
emotion regulation and extraversion. J. Appl. Psychol. 96 1337–1346. 10.1037/a0022884 [PubMed] [CrossRef]
[Google Scholar]
20. Christian M. S., Ellis A. P. J. (2011). Examining the effects of sleep deprivation on workplace deviance: a self-
regulatory perspective. Acad. Manage. J. 54 913–934. 10.5465/amj.2010.0179 [CrossRef] [Google Scholar]
21. Chun H., Lee I. (2001). Why do married men earn more: productivity or marriage selection? Econ. Inquiry 39 307–
319. 10.1111/j.1465-7295.2001.tb00068.x [CrossRef] [Google Scholar]
22. Costa P., McCrae R. (2012). “The five-factor model, five-factor theory, and interpersonal psychology,” in Handbook of
Interpersonal Psychology: Theory, Research, Assessment, and Therapeutic Interventions eds Horowitz L. M., Strack S.
(Hoboken, NJ:John Wiley and Sons, Inc; ), 91–104. 10.1002/9781118001868.ch6 [CrossRef] [Google Scholar]
23. Deng H., Walter F., Lam C. K., Zhao H. H. (2017). Spillover eects of emotional labor in customer service encounters
toward coworker harming: a resource depletion perspective. Pers. Psychol. 70 469–502. 10.1111/peps.12156
24. Diefendorff J. M., Croyle M. H., Gosserand R. H. (2005). The dimensionality and antecedents of emotional labor
strategies. J. Vocat. Behav. 66 339–359. 10.1016/j.jvb.2004.02.001 [CrossRef] [Google Scholar]
25. Diefendorff J. M., Richard E. M. (2003). Antecedents and consequences of emotional display rule perceptions. J. Appl.
Psychol. 88 284–294. 10.1037/0021-9010.88.2.284 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
26. Diestel S., Rivkin W., Schmidt K. (2015). Sleep quality and self-control capacity as protective resources in the daily
emotional labor process: results from two diary studies. J. Appl. Psychol. 100 809–827. 10.1037/a0038373 [PubMed]
27. Divinakumar K. J., Bhat P. S., Prakash J., Srivastava K. (2019). Personality traits and its correlation to burnout in
female nurses. Ind. Psychiatry J. 28 24–28. 10.4103/ipj.ipj_52_19 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef] [Google
Scholar]
28. Duggan K. A., Friedman H. S., McDevitt E. A., Mednick S. C. (2014). Personality and healthy sleep: the importance of
conscientiousness and neuroticism. PLoS One 9:e90628. 10.1371/journal.pone.0090628 [PMC free article] [PubMed]
29. Fabra M. E., César Camisó n C. (2009). Direct and indirect effects of education on job satisfaction: a structural
equation model for the Spanish case. Econ. Educ. Rev. 28 600–610. 10.1016/j.econedurev.2008.12.002 [CrossRef]
[Google Scholar]
30. Fortunato V. J., Harsh J. (2006). Stress and sleep quality: the moderating role of negative affectivity. Pers. Individ.
Differ. 41 825–836. 10.1016/j.paid.2006.03.024 [CrossRef] [Google Scholar]
31. Fouquereau E., Morin A. J. S., Lapointe É ., Mokounkolo R., Gillet N. (2019). Emotional labour profiles: associations
with key predictors and outcomes. Work Stress 33 268–294. 10.1080/02678373.2018.1502835 [CrossRef] [Google
Scholar]
32. Goldberg L. S., Grandey A. A. (2007). Display rules versus display autonomy: emotion regulation, emotional
exhaustion, and task performance in a call center simulation. J. Occup. Health Psychol. 12 301–318. 10.1037/1076-
8998.12.3.301 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
33. Grandey A. A. (2003). When “the show must go on”: surface acting and deep acting as determinants of emotional
exhaustion and peer-rated service delivery. Acad. Manag. J. 46 88–96. 10.2307/30040678 [CrossRef] [Google
Scholar]
34. Grandey A. A., Fisk G. M., Steiner D. D. (2005). Must “service with a smile” be stressful? The moderating role of
personal control for American and French employees. J. Appl. Psychol. 90 893–904. 10.1037/0021-9010.90.5.893
35. Grandey A. A., Gabriel A. S. (2015). Emotional labor at a crossroads: where do we go from here? Annu. Rev. Organ.
Psychol. Organ. Behav. 2 323–349. [Google Scholar]
36. Grandey A. A., Sayre G. M. (2019). Emotional labor: regulating emotions for a wage. Curr. Dir. Psychol. Sci. 28 131–
137. 10.1177/0963721418812771 [CrossRef] [Google Scholar]
37. Gray B. (2010). Emotional labour, gender and professional stereotypes of emotional and physical contact, and
personal perspectives on the emotional labour of nursing. J. Gend. Stud. 19 349–360.
10.1080/09589236.2010.514207 [CrossRef] [Google Scholar]
38. Gray E. K., Watson D. (2002). General and specific traits of personality and their relation to sleep and academic
performance. J Pers. 70 177–206. 10.1111/1467-6494.05002 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
39. Greenberg J. (2006). Losing sleep over organizational injustice: attenuating insomniac reactions to underpayment
inequity with supervisory training in interactional justice. J. Appl. Psychol. 91 58–69. 10.1037/0021-9010.91.1.58
40. Groth M., Hennig-Thurau T., Walsh G. (2009). Customer reactions to emotional labor: the roles of employee acting
strategies and customer detection accuracy. Acad. Manag. J. 52 958–974. 10.5465/AMJ.2009.44634116 [CrossRef]
[Google Scholar]
41. Hintsanen M., Puttonen S., Smith K., Tornroos M., Jokela M., Pulkki-Raback L., et al. (2014). Five-factor personality
traits and sleep: evidence from two population-based cohort studies. Health Psychol. 33 1214–1223.
10.1037/hea0000105 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
42. Hochschild A. R. (1983). The Managed Heart: Commercialization of Human feeling. Berkeley, CA:University of
California Press. [Google Scholar]
43. Hofmann S. G., Asnaani A., Vonk I. J., Sawyer A. T., Fang A. (2012). The efficacy of cognitive behavioral therapy: a
review of meta-analyses. Cogn. Ther. Res. 36 427−440. 10.1007/s10608-012-9476-1 [PMC free article] [PubMed]
44. Holland J. L. (1985). Making Vocational Choices: A Theory of Vocational Personalities and Work Environments 2nd Edn
Upper Saddle River, NJ:Prentice Hall. [Google Scholar]
45. Huang V., Peck K., Mallya S., Lupien S. J., Fiocco A. J. (2016). Subjective sleep quality as a possible mediator in the
relationship between personality traits and depressive symptoms in middle-aged adults. PLoS One 11:e0157238.
10.1371/journal.pone.0157238 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
46. Hü lsheger U. R., Shewe A. F. (2011). On the costs and benefits of emotional labor: a meta-analysis of three decades
research. J. Occup. Health Psychol. 16 361–389. 10.1037/a0022876 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
47. Jaccard J., Wan C. K. (1995). Measurement error in the analysis of interaction effects between continuous predictors
using multiple regression: multiple indicator and structural equation approaches. Psychol. Bull. 117 348–357.
10.1037/0033-2909.117.2.348 [CrossRef] [Google Scholar]
48. John O. P., Srivastava S. (1999). “The big five trait taxonomy: history, measurement, and theoretical perspectives,” in
Handbook of Personality: Theory and Research 2nd Edn eds Pervin L. A., John O. P. (New York, NY:Guilford Press; ),
102–138. [Google Scholar]
49. Jö reskog K. G., Sö rbom D. (1993). LISREL 8: Struct. Equ. Modeling. with the SIMPLIS command language. Hillsdale,
NJ:Erlbaum. [Google Scholar]
50. Judge T. A., Woolf E. F., Hurst C. (2009). Is emotional labor more difficult for some than for others? A multilevel,
experience-sampling study. Pers. Psychol. 62 57–88. 10.1111/j.1744-6570.2008.01129.x [CrossRef] [Google Scholar]
51. Kammeyer-Mueller J. D., Rubenstein A. L., Long D. M., Odio M. A., Buckman B. R., Zhang Y., et al. (2013). A meta-
analytic structural model of dispositional affectivity and emotional labor. Pers. Psychol. 66 47–90.
10.1111/peps.12009 [CrossRef] [Google Scholar]
52. Kiffin-Petersen S., Leighton C., Soutar G. (2011). The big five, emotional exhaustion and citizenship behaviors in
service settings: the mediating role of emotional labor. Pers. Indivi. Differ. 50 43–48. 10.1016/j.paid.2010.08.018
53. Kim H. N., Cho J., Chang Y., Ryu S., Shin H., Kim H. L. (2015). Association between personality traits and sleep quality
in young Korean Women. PLoS One 10:e0129599. 10.1371/journal.pone.0129599 [PMC free article] [PubMed]
54. Klein A., Moosbrugger H. (2000). Maximum likelihood estimation of latent interaction effects with the LMS method.
Psychometrika 65 457–474. 10.1007/BF02296338 [CrossRef] [Google Scholar]
55. Krogstad U., Hofoss D., Veenstra M., Hjortdahl P. (2006). Predictors of job satisfaction among doctors, nurses and
auxiliaries in norwegian hospitals: relevance for micro unit culture. Hum. Resour. Health 4:3. 10.1186/1478-4491-4-3
[PMC free article] [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
56. LaHuis D. M., Avis J. M. (2007). Using multilevel random coefficient modeling to investigate rater effects in
performance ratings. Organ. Res. Methods. 10 97–107. 10.1177/1094428106289394 [CrossRef] [Google Scholar]
57. Landis R. S., Beal D. J., Tesluk P. E. (2000). A comparison of approaches to forming composite measures in structural
equation models. Organ. Res. Methods 3 186–207. 10.1177/109442810032003 [CrossRef] [Google Scholar]
58. Little T. D., Cunningham W. A., Shahar G., Widaman K. F. (2002). To parcel or not to parcel: exploring the question,
weighing the merits. Struct. Equat. Model. 9 151–173. 10.1207/S15328007SEM0902_1 [CrossRef] [Google Scholar]
59. Martínez-Iñ igo D., Totterdell P., Alcover C. M., Holman D. (2007). Emotional labour and emotional exhaustion:
Interpersonal and intrapersonal mechanisms. Work Stress 21 30–47. 10.1080/02678370701234274 [CrossRef]
[Google Scholar]
60. Maurer T., Weiss E., Barbeite F. (2003). A model of involvement in work-related learning and development activity:
the effects of individual, situational motivational, and age variables. J. Appl. Psychol. 88 707–724. 10.1037/0021-
9010.88.4.707 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
61. Mehay S. L., Bowman W. R. (2005). Marital status and productivity: evidence from personnel data. South. Econ. J. 72
63–77. 10.2307/20062094 [CrossRef] [Google Scholar]
62. Napa Scollon C., Prieto C. K., Diener E. (2009). “Experience sampling: promises and pitfalls, strength and
weaknesses,” in Assessing Well-Being. Social Indicators Research Series Vol. 39 ed Diener E. (Dordrecht:Springer; ),
10.1007/978-90-481-2354-4_8 [CrossRef] [Google Scholar]
63. Ng T. H., Feldman D. C. (2009). How broadly does education contribute to job performance? Pers. Psychol. 62 89–134.
10.1111/j.1744-6570.2008.01130.x [CrossRef] [Google Scholar]
64. O’Connor D. (2014). Effects of conscientiousness on sleep and sleep quality: a daily diary investigation. Eur. Health.
Psychol. 16:485. [Google Scholar]
65. Palmer C. A., Alfano C. A. (2017). Sleep and emotion regulation: an organizing, integrative review. Sleep Med. Rev. 31
6−16. 10.1016/j.smrv.2015.12.006 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
66. Pugh S. D., Groth M., Hennig-Thurau T. (2011). Willing and able to fake emotions: a closer examination of the link
between emotional dissonance and employee well-being. J. Appl. Psychol. 96 377–390. 10.1037/a0021395 [PubMed]
67. Randler C. (2008). Morningness – eveningness, sleep-wake variables and big five personality factors. Pers. Individ.
Differ. 45 191–196. 10.1016/j.paid.2008.03.007 [CrossRef] [Google Scholar]
68. Rupp T. L., Killgore W. D. S., Balkin T. J. (2010). Socializing by day may affect performance by night: vulnerability to
sleep deprivation is differentially mediated by social exposure in extraverts vs. introverts. Sleep 33 1475–1485.
10.1093/sleep/33.5.1475 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
69. Saper C. B., Scammell T. E., Lu J. (2005). Hypothalamic regulation of sleep and circadian rhythms. Nature 437 1257–
1263. 10.1038/nature04284 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
70. Schmidt R. A., McGown C., Quinn J. T., Hawkins B. (1986). Unexpected inertial loading in rapid reversal movements:
violations of equifinality. Hum. Mov. Sci. 5 263–273. 10.1016/0167-9457(86)90031-X [CrossRef] [Google Scholar]
71. Scott B. A., Judge T. A. (2006). Insomnia, emotions, and job satisfaction: a multilevel study. J. Manag. 32 622–645.
10.1177/0149206306289762 [CrossRef] [Google Scholar]
72. SPSS Inc (2009). PASW Statistics for Windows, Version 18.0. Chicago, IL:SPSS Inc. [Google Scholar]
73. Stephan Y., Sutin A. R., Bayard S., Križ an Z., Terracciano A. (2018). Personality and sleep quality: evidence from four
prospective studies. Health Psychol. 37 271–281. 10.1037/hea0000577 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef]
[Google Scholar]
74. Tepas D. L., Mahan R. P. (1989). The many meanings of sleep. Work Stress 3 93–102. 10.1080/02678378908256883
75. Tomasko J. M., Pauli E. M., Kunselman A. R., Haluck R. S. (2012). Sleep deprivation increases cognitive workload
during simulated surgical tasks. Am. J. Surg. 203 37–43. 10.1016/j.amjsurg.2011.08.009 [PubMed] [CrossRef]
[Google Scholar]
76. Tö rnroos M., Hintsanen M., Hintsa T., Jokela M., Pulkki-Råback L., Kivimäki M., et al. (2012). Personality traits of the
five-factor model are associated with effort-reward imbalance at work: a population-based study. J. Occup. Environ.
Med. 54 875–880. 10.1097/JOM.0b013e31824fe0e4 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
77. Totterdell P., Holman D. (2003). Emotion regulation in customer service roles: testing a model of emotional labor. J.
Occup. Health. Psychol. 8 55–73. 10.1037/1076-8998.4.3.219 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
78. Tucker L. R., Lewis C. (1973). A reliability coefficient for maximum likelihood factor analysis. Psychometrika 38 1–
10. 10.1007/BF02291170 [CrossRef] [Google Scholar]
79. Wagner D. T., Barnes C. M., Scott B. A. (2014). Driving it home: how workplace emotional labor harms employee
home life. Pers. Psychol. 67 487–516. 10.1111/peps.12044 [CrossRef] [Google Scholar]
80. Watson D., Clark L. A. (1994). “Emotions, moods, traits, and temperaments: conceptual distinctions and empirical
findings,” in The Nature of Emotion eds Ekman P., Davidson R. J. (New York, NY:Oxford University Press; ). [Google
Scholar]
81. Weaver A. D., Allen J. A., Byrne R. E. (2019). Coping with emotional labor: an intervention study. Manag. Res. Rev. 42
1033–1048. 10.1108/MRR-07-2018-0259 [CrossRef] [Google Scholar]
82. Williams L. J., Anderson S. E. (1994). An alternative approach to method effects by using latent-variable models:
applications in organizational behavior research. J. Appl. Psychol. 79 323–331. 10.1037/0021-9010.79.3.323
83. Williams P. G., Moroz T. L. (2009). Personality vulnerability to stress-related sleep disruption: pathways to adverse
mental and physical health outcomes. Pers. Individ. Differ. 46 598–603. 10.1016/j.paid.2008.12.017 [CrossRef]
[Google Scholar]
84. Wilson G. (1981). “Personality and social behavior,” in A Model for Personality ed Eysenck H. J. (New York:Springer; ),
210–245. [Google Scholar]
85. Xanthopoulou D., Bakker A. B., Oerlemans W. G. M., Koszucka M. (2018). Need for recovery after emotional labor:
differential effects of daily deep and surface acting. J. Organ. Behav. 39 481–494. 10.1002/job.2245 [CrossRef]
[Google Scholar]
86. Yagil D., Medler-Liraz H. (2017). Personally committed to emotional labor: surface acting, emotional exhaustion and
performance among service employees with a strong need to belong. J. Occup. Health Psychol. 22 481–491.
10.1037/ocp0000049 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
87. Zapf D. (2002). Emotion work and psychological well-being: a review of the literature and some conceptual
considerations. Hum. Resour. Dev. Rev. 12 237–268. 10.1016/s1053-4822(02)00048-7 [CrossRef] [Google Scholar]

Emocionalni Rad U Zdravstvu - Moderirajuće Uloge Osobnosti I Posrednička Uloga Sna Na Uspješnosti I Zadovoljstvu Poslom - PMC

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Emocionalni Rad U Zdravstvu - Moderirajuće Uloge Osobnosti I Posrednička Uloga Sna Na Uspješnosti I Zadovoljstvu Poslom - PMC

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

09. 11. 2023.

Prednji psihol. 2020; 11: 574898. PMCID: PMC7773755

Emocionalni rad u zdravstvu: moderirajuće uloge osobnosti i posrednička uloga

Rad s ljudima vjerojatno će uključivati značajnu količinu emocionalnog rada. Karakteristike i

Pregled literature i hipoteze

Mnogi poslovi usmjereni na usluge zahtijevaju specifične prikazane utjecaje zaposlenika,

Hipoteza 1a: Problemi sa spavanjem posreduju u odnosu između površinskog djelovanja i

Hipoteza 1b: Problemi sa spavanjem posreduju u odnosu između duboke glume i

Pojedinci pokazuju različite odgovore i koriste različite strategije za suočavanje sa stresom, pa

Čimbenici osobnosti povezani su s razvojem problema sa spavanjem. Osobe s visokom

Hipoteza 2: Savjesnost moderira pozitivan odnos između površinskog djelovanja i problema

Pojedinci s neuroticizmom okarakterizirani su kao anksiozniji i pod stresom tijekom interakcija,

Hipoteza 3: Neuroticizam moderira pozitivan odnos između površinskog djelovanja i

Hipoteza 4: Ekstraverzija moderira negativnu vezu između dubokog djelovanja i problema

Ugodnost je tendencija suosjećanja, ljubaznosti i obzirnosti prema drugima (Ivan i Srivastava,

Hipoteza 5: Ugodnost ublažava pozitivan odnos između površinskog djelovanja i problema

Hipoteza 6: Otvorenost prema iskustvima moderira negativan odnos između dubokog

Slika 1. sažima naše hipoteze.

Konceptualni model ove studije.

Rezultati uspješnosti radnih mjesta dobiveni su iz evidencije ljudskih resursa o procjenama

Mjera za emocionalni rad zatražila je od zaposlenika da izmjere razinu dubokog i površinskog

Problemi sa spavanjem procijenjeni su pomoću Indeksa kvalitete spavanja u Pittsburghu (PSQI)

Tablica 1. Predstavlja sredstva, standardna odstupanja i bivarijatne korelacije za varijable ove

Sredstva, standardna odstupanja i korelacijea,b.

01. Dob 34.25 7.78 –

02. Mandat 8.64 6.53 0.77*** –

03. 7.64 1.97 −0,14** −0.11** (0.72) [0.70]

04. Duboko 9.72 2.18 −0,02 −0,01 0.15** (0.85) [0.82]

05. 26.25 4.34 0.01 0.02 −0,13** 0.12** (0.80) [0.76]

nalazi se u uglatim zagradama na dijagonali. *p < 0,05; **p < 0,01.

Ispitivanja mjerenja i strukturnih modela.

Modela χ2 Δχ2 Df GFI CFI TLI RMSEA SRMR

Model 3: Osnovni 216.421 91 0.976 0.983 0.964 0.040 0.025

Naši rezultati potvrđuju da je površinsko djelovanje značajno i negativno povezano sa zado‐

U kontekstu hipoteza o posredovanju, rezultati pokazuju da je površinsko djelovanje značajno i

Staze Procjena SE P vrijednost 95% CI

[gornje granice, donje granice]

Izravno: SA → JS −0.167 0.045 0.003 [−0.251, −0.077]

Neizravno: SA → SP → JS −0.007 0.005 0.032 [−0.021, −0.001]

Ukupan −0.174 0.045 0.002 [−0.259, −0.087]

Izravno: SA → JP −0.034 0.042 0.414 [−0.118, −0.051]

Neizravno: SA → SP → JP −0.007 0.005 0.027 [−0.019, −0.001]

Ukupan −0.040 0.042 0.321 [−0.126, −0.042]

Standardizirane procjene i intervali pouzdanosti prikazani su postupcima pokretanja ispravljenim pristranostima

Za testiranje hipoteza o moderiranju (H2–H6), uspostavljamo pet latentnih modela interakcije

Moderirajući učinak ekstraverzije na odnos problema dubokog djelovanja i spavanja.

Umjereni učinak ugodnosti na odnos površ inskog djelovanja i spavanja.

Umjereni učinak neuroticizma na odnos problema površ inskog djelovanja i spavanja.

Drugo, otkrili smo da su učinci površinskog djelovanja na probleme sa spavanjem izraženiji

Uvjerenje da je "kupac uvijek u pravu", koje postoji u mnogim industrijama, najvjerojatnije

drugima, osjetiti emocije i prikladno komentirati emocije. To može smanjiti nerazumijevanje

Ova studija je produžetak napora da se objasne mehanizmi emocionalnog rada, zadovoljstva

Izjava o dostupnosti podataka

Studije koje su uključivale sudionike na ljudima pregledao je i odobrio Odbor za institucionalni

Autori izjavljuju da je istraživanje provedeno u nedostatku komercijalnih ili financijskih odnosa

Zahvaljujemo uredniku i dva recenzenta na njihovom vremenu i trudu u pomaganju artikuli‐

You might also like

03. 7.64 1.97 −0,14 −0.11 (0.72) [0.70]

05. 26.25 4.34 0.01 0.02 −0,13 0.12 (0.80) [0.76]