09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine?

-PMC

Kao knjižnica, NLM omogućuje pristup znanstvenoj literaturi. Uključivanje u NLM bazu
podataka ne podrazumijeva odobravanje ili dogovor s, sadržaj NLM-a ili Nacionalnog instituta
za zdravlje.
Saznajte više: Odricanje od odgovornosti za PMC | Obavijest o autorskim pravima PMC-a

J. R. Soc Med. 2016. veljače; 109(2): 52–58. PMCID: PMC4793767

Objavljeno na internetu 2015 18. prosinca. DOI: 10.1177/0141076815620614 PMID: 26682568

Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod

površine?
1
Jane Heyhoe, Yvonne Birks,2 Reema Harrison,3 Jane K. O'Hara,4 Alison Cracknell,5 i Rebecca Lawton6,7

Sažetak

Zdravstveni radnici rade u emocionalno nabijenim okruženjima; Ipak, malo se zna o ulozi emo‐
cija u osiguravanju sigurne skrbi za pacijente. Ovaj članak predstavlja trenutna znanja u ovom
području, oslanjajući se na psihološke pristupe i dokaze iz kliničkih okruženja. Istražujemo
emocije koje zdravstveni djelatnici doživljavaju u vezi s medicinskom pogreškom i opisujemo
utjecaj na zdravstvene radnike i na njihove profesionalne i strpljive odnose. Također
istražujemo kako pozitivne i negativne emocije mogu pridonijeti kliničkom donošenju odluka i
utjecati na odgovore na kliničke situacije. Dosadašnji dokazi upućuju na to da emocije igraju in‐
tegralnu ulogu u sigurnosti pacijenata. O implikacijama za trening, praksu i istraživanje
raspravlja se uz strategije za olakšavanje zdravstvenih usluga razumijevanje i odgovor na utje‐
caj emocija u kliničkoj praksi.

Ključne riječi: Emocije, sigurnost pacijenta, medicinska pogreška, utjecaj pogreške, kliničko
odlučivanje, osobnost

Ljudi su emocionalna bića. Suočeni s opasnošću racionalan, sporiji, razmatrani odgovor na rizik
ima cijenu (ugrizla ga je zmija ili udario automobil). Primitivni mozak brzo djeluje, ponekad bez
pribjegavanja svjesnoj obradi, a povezani fiziološki odgovor (povećanje otkucaja srca i
adrenalina) priprema nas za borbu ili bijeg. Tek kad trčimo ili iskačemo, postajemo svjesni da
osjećamo emocije (strah u ovom slučaju). U ovom trenutku mogli bismo stati i pomisliti: 'Š to se
moglo dogoditi? Jesam li ispravno postupio?' U složenoj interakciji emocija i spoznaje, ovo
iskustvo postaje sjećanje na događaj koji se ponovno aktivira u sličnim situacijama. Kada se
uokvire na ovaj način, veze između emocionalnog odgovora i sigurnosti pacijenta mogu se činiti
udaljenima, ali pogledajte ponovno.
Povratak na v

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 1/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

Užurbana je noć u A&E. Tim ima manjak osoblja zbog bolesti, a matičar, dr. X, morao je ostati
kasno kako bi pokrio dok se ne pronađe daljnja podrška. Njegova partnerica bila je bijesna
zbog noćnog izlaska koji je morao biti otkazan, a zbog bijesnog razgovora osjećao se uzne‐
mireno. Tri pijana mladića primljena su s posjekotinama na licu i rukama nakon tučnjave u
lokalnom baru. Razina buke je visoka dok prijatelji trojice ozlijeđenih mladića viču i psuju. Dr. X
se osjeća ljuto što provodi večer brinući se za ove mlade koji su to sami sebi donijeli. Njegova
iritacija se povećava kada prepozna da je jedan od prijatelja pacijent kojeg je liječio sa sličnim
ozljedama prije samo nekoliko tjedana. Bori se da smiri najteže ozlijeđenog člana grupe kako bi
mogao liječiti svoje rane, ali čini se da mu nitko nije na raspolaganju da mu pomogne. Dežurna
sestra je zastrašujuća, a svi ostali su zauzeti.

Dijelovi ovog scenarija mogu biti poznati; Može postojati implicitno priznanje drugih naših
fizioloških stanja (npr. Umor) ili naše reakcije na pacijente (npr. Iritacija), ali da li ikada stvarno
svjesno i redovito pregledavamo, razmišljamo i prestajemo li izričito razmatrati utjecaj tih emo‐
cija na sigurnost pacijenata?

Tradicionalno se medicinska skrb promatra kao praksa koja se temelji na racionalnoj i

promišljenoj misli - ali zdravstveni radnici rade emocionalni posao; svakodnevno se bave boli,
radošću, tjeskobom, nesrećom, nadom, gubitkom i ljutnjom. Učinkovito pružanje zdravstvene
zaštite oslanja se na složenu sintezu mnogih komponenti, a organizacijski i kontekstualni
čimbenici samo su neki od njih. No, zdravstveni radnici su također ljudi i stoga na taj posao
dolaze s vlastitim emocionalnim stanjima i osobinama koje utječu na njihov odgovor na te
čimbenike i način na koji reagiraju na situacije, pacijente i kolege. Kao takve, emocije igraju
suštinsku ulogu u kliničkoj prosudbi i to će činiti sve više jer se od pacijenata (s vlastitim emoci‐
jama) traži da budu u potpunosti uključeni u vlastitu njegu, s odlukama koje se donose u part‐
nerstvu s kliničarima. Klinička praksa također se odnosi na odnose - a i ovdje su emocije
ključne. Oni su sastavni dio timskog rada, učinkovitog vodstva i iskustva pacijenata - sva važna
1 3
pitanja u zdravstvu. –
4
Pat Croskerry i dr. opširno je pisao o potrebi priznavanja uloge emocija u zdravstvenoj sig‐
urnosti i tvrdi: "Kako se pružatelji osjećaju, njihovo emocionalno ili afektivno stanje, može imati
značajan, nenamjeran utjecaj na njihove pacijente i može ugroziti sigurnost" (str. 199). Ovdje
raspravljamo o literaturi koja istražuje ulogu emocija u sigurnosti pacijenata i psihološku
teoriju na kojoj se temelji; Prvo promatrajući otvorenije područje emocija kao rezultat incide‐
nata sa sigurnošću pacijenata, a zatim kao doprinos. Tvrdimo da, iako je važno prepoznati utje‐
caj emocionalnih odgovora na pacijente i zdravstvene radnike nakon incidenata sa sigurnošću
pacijenata, emocije također imaju širu ulogu u sigurnosti pacijenata unutar i izvan kliničkog
odlučivanja, te prije, tijekom i nakon skrbi za pacijente.

Metode

Oslanjali smo se na postojeće preglede literature i ključne radove u tematskim područjima emo‐
cija kao posljedicu pogreške, emocija i donošenja odluka te emocija kao osobine. Pronašli smo
relevantne primarne studije i izvukli nalaze koji se odnose na pitanja obrađena u našem radu:
(a) emocije koje zdravstveni djelatnici doživljavaju u vezi s medicinskom pogreškom; (b) emo‐
cije koje zdravstveni djelatnici doživljavaju u kliničkoj praksi; i (c) utjecaj tih emocija na

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 2/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

zdravstvene djelatnike, njihove profesionalne odnose i odnose s pacijentima te na kliničku

učinkovitost. Te smo podatke sintetizirali u narativnom obliku kako bismo pružili kratak sažetak
dokaza.

Emocije kao ishod: Posljedice pogreške

Prepoznavanje emocionalnog utjecaja incidenata u vezi sa sigurnošću pacijenata (a posebno

56
medicinskih pogrešaka) na pacijente i zdravstvene djelatnike raste. , Fizičku, emocionalnu i fi‐
nancijsku traumu koju doživljavaju pacijenti i snažan emocionalni utjecaj pogreške na
578
zdravstvene djelatnike opisali su mnogi autori. , , Zdravstveni djelatnici prijavljuju značajne
emocionalne nevolje nakon pogreške, a posebno osjećaj srama, krivnje, straha, panike, šoka i
9
poniženja. Ova se nevolja lako prenosi u osobni život, stvarajući dodatna opterećenja, poput
59
međuosobnih sukoba i poremećaja spavanja. , Na radnom mjestu osjećaji nepovjerenja, sman‐
5 10
jene dobre volje i odvojenosti od pacijenata opisani su kao nastavci. ,

Emocije koje zdravstveni djelatnici doživljavaju mogu izravno utjecati na njihovo sigurnosno
ponašanje. Pacijenti i obitelji dosljedno prijavljuju da bi željeli da im se otkriju pogreške u skrbi,
ali zdravstveni radnici koji nemaju svoje emocionalne potrebe možda nisu voljni prijaviti ili
otkriti pogreške putem organizacijskih sustava izvješćivanja, a posebno pacijenata. U
slučajevima kada pacijentima otkriju pogreške, zdravstveni djelatnici u nevolji to ne smiju činiti
tako učinkovito, što dovodi do loših ili nepotpunih objava koje stvaraju dodatnu uznemirenost
11 12
za sve uključene. ,

Dokazi iz nedavne opsežne studije o otvorenom objavljivanju naglašavaju da se dobro upravl‐

jano objavljivanje odvija u kontekstu u kojem su osoblje i pacijenti dobro pripremljeni i
12
podržani prije, tijekom i nakon toga. Učinkovitost i kvaliteta otkrivanja pogrešaka stoga će se
vjerojatno poboljšati za pacijente, obitelji, zdravstvene djelatnike i organizacije ako se riješe
emocije koje nastaju u vezi s otkrivanjem. Predlaže se da pomaganje zdravstvenim radnicima u
upravljanju osjećajem straha, srama i tjeskobe koji se doživljavaju kao rezultat sudjelovanja u
5
pogrešci potiče otvorenost i transparentnost pri komunikaciji s pacijentima. Slično tome,
podrška pacijentima i obiteljima kroz emocije koje nastaju kada dožive medicinsku pogrešku
povećava njihovu sposobnost da se uključe sa zdravstvenim timom i organizacijom kako bi
11 12
naučili lekcije i napravili promjene kao rezultat pogrešaka. ,

Iako su emocionalna iskustva zdravstvenih djelatnika i pacijenata proučavana u kontekstu

medicinske pogreške i njezina otkrivanja, postoji nedostatak posla oko organizacijske podrške
objema skupinama kako bi uspješno upravljali izražavanjem emocija koje proizlaze iz takvih
5 12
događaja. , Dostupnost takvih mehanizama potpore mogla bi biti jedan od načina da se izb‐
jegnu potencijalni budući psihološki problemi za zdravstvene djelatnike i njihove pacijente.

Emocije kao doprinos sigurnosti pacijenata

Malo tko sumnja ili poriče da su, kada stvari krenu po zlu, emocionalne posljedice za osoblje i
pacijente ogromne, ali prihvaćanje uloge emocija kao prediktora sigurne izvedbe manje je
prihvaćeno u zdravstvu. U preostalim odjeljcima istražujemo rjeđe razmatrane uloge emocija u
sigurnosti pacijenata kao (a) utjecajan čimbenik u kliničkom odlučivanju i (b) stabilnu individu‐

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 3/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

alnu osobinu te razmatramo njihove implikacije za sigurnost pacijenata. Također postavljamo

neke prijedloge kako, kao zdravstvena zajednica, možemo početi istraživati ulogu emocija u sig‐
urnosti pacijenata.

Kliničko odlučivanje

Zdravstveni radnici često donose prosudbe i odluke o upravljanju svojim pacijentima u vre‐
menski pritisnutim i emocionalno nabijenim okruženjima; Ipak, malo se zna o utjecaju emocija
na kliničke ishode.

Ograničena literatura iz zdravstvene zaštite sugerira da na kliničke odluke mogu utjecati

čimbenici koji izazivaju emocije kod kliničara. Reflektirajući narativi opisuju koliko snažne nega‐
13 14
tivne emocije, poput gađenja i užas Iskusni od strane zdravstvenih radnika dok se brinu o
pacijentima, redoviti su osjećaji koji utječu na prosudbu i praksu. Emocionalni odgovor
kliničara na pacijenta (npr. sviđaju li mu se ili ne) također može utjecati na donošenje
15 16
odluka. , Rad s neprijateljskim ili prijateljskim kolegama ili sukobi unutar multiprofesionalnih
kliničkih timova mogu izazvati osjećaje koji utječu i na pojedinačne i na kolektivne kliničke
17 18
prosudbe. , Prethodno iskustvo zdravstvenog djelatnika (npr. pozitivne ili negativne emocije
povezane sa sličnim prošlim pacijentima ili razina povjerenja) također može utjecati na vlastiti
emocionalni odgovor, što pak utječe na njihovu percepciju količine i vrste informacija koje se
4 15 19
smatraju važnima za kliničku prosudbu. , ,

Empirijski dokazi izvan zdravstvene zaštite pokazali su da kada postoji rizik i nesigurnost, emo‐
cije, a ne kognitivna procjena objektivnih činjenica i izbora, mogu potaknuti odluke i
20 21 22 23
ponašanje. , Prosudba je ispitana u kontekstu psiholoških modela dvostrukog procesa , koji
predlažu da se svakodnevne odluke temelje na složenoj interakciji između sustava obrade i
evaluacijskih sustava temeljenih na emocijama i kognitivnih sustava. Ovi modeli mogu ponuditi
24 25
jedan od načina za dublje razumijevanje kliničkog donošenja odluka. , Na primjer, predlažu
da su važne i vrste emocija koje se doživljavaju tijekom donošenja odluka. Nalazi sugeriraju da
je raspoloženje (npr. Tuga zbog problema kod kuće) koje pojedinac donosi sa sobom do
26 27
odluke, , njihov neposredni visceralni odgovor (npr. strah, razina emocionalnog uzbuđenja)
28 29
na situaciju ili poticaj, , i očekivane buduće osjećaje (npr. žaljenje) koji mogu nastati kao
30 31
posljedica njihove odluke, , svi utječu na donošenje odluka.

Ako se osvrnemo na ranije predstavljeni scenarij, negativne emocije mogu imati štetan utjecaj
na kliničke odluke dr. X-a. Njegova uznemirenost zbog otkazivanja noćnog izlaska, ljutnja zbog
toga kako su mladi zadobili ozljede i buka koju stvaraju njihovi prijatelji, može učiniti njegov
trenutni cilj da što prije liječi i otpusti mlade i dovede do brze procjene i liječenja. Prethodni
susret s jednom od skupina može ga navesti da trenutni slučaj poveže s osjećajem iritacije, što
bi moglo rezultirati njegovim prisustvovanjem pacijentima s manje suosjećanja i strpljenja.
Nadalje, njegova nevoljkost da zatraži pomoć od zastrašujućeg kolege može značiti da ne traži
drugo mišljenje o najoptimalnijoj skrbi za najteže ozlijeđenu mladež. Međutim, također je
moguće da negativne emocije koje osjeća dr. X rezultiraju učinkovitijom i usredotočenijom nje‐
gom. Priznanje snažnih visceralnih osjećaja ljutnje može ga navesti da prepozna da treba
potražiti podršku dežurne sestre i motivirati ga da se pozabavi dugoročnim zdravstvenim
rizicima prekomjernog pijenja tijekom pohađanja pacijenta.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 4/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

Također treba ispitati pretpostavku da će samo negativne emocije utjecati na sigurnost skrbi.
Da je isti liječnik bio u sretnijem stanju uma i da se osjećao podržano od svog kolege, možda bi
proveo više vremena brinući se o njihovim ozljedama na suosjećajan i prijateljski način i savje‐
tovao se s kolegom o svom planu liječenja najteže ozlijeđenog pacijenta. Iako se njegovo
ponašanje možda činilo prikladnijim, bi li ove pozitivne emocije navele dr. X-a da donese prik‐
ladnije odluke o upravljanju slučajevima onima koje bi mogao donijeti dok doživljava negativne
emocije?

Intuitivno se može činiti da bi pozitivne emocije proizvele bolju skrb, a postoje neki dokazi da u
32
određenim situacijama može proizvesti više razmatranog rasuđivanja. Međutim, dokazi izvan
zdravstvene zaštite sugeriraju da će uloga pozitivnih i negativnih emocija u kliničkom
odlučivanju vjerojatno biti složena i ne tako jednostavna kao što bi se moglo očekivati. Pri
donošenju prosudbi pokazalo se da pozitivne emocije smanjuju količinu prikupljenih
33 34
informacija i dovesti do toga da se pojedinci usredotoče na manje specifične značajke, iako
33
se pokazalo da negativne emocije povećavaju količinu prikupljenih informacija i učiniti
34
određene detalje istaknutijima. Nadalje, sve je više dokaza da specifične negativne emocije
35 37
mogu imati različite učinke na način na koji obrađujemo i reagiramo na informacije. – Teorija
35
tendencije procjene sugerira da strah i ljutnja izazivaju različite procjene rizika i da one vode
naše ponašanje. Nalazi upućuju na to da je vjerojatnije da će negativna procjena koja izaziva
strah dovesti do odluka i ponašanja nesklonih riziku (npr. primanje mlade žene koja se žali na
glavobolju zbog procjene preko noći jer je prethodni pacijent sa sličnim simptomima kasnije
umro), dok negativna procjena koja izaziva ljutnju može dovesti do spontanijih i rizičnijih pro‐
sudbi i radnji (npr. otpuštanje pacijenta s nejasnim simptomima bez obavljanja temeljitog
35
fizičkog pregleda jer ona Često prisustvuje i uvijek je uvredljiv). To sugerira da specifične
iskusne emocije (ne samo emocionalna valencija, tj. pozitivna u odnosu na negativnu) mogu ut‐
jecati na proces donošenja odluka.

Sada je potrebno promijeniti percepciju da se kliničko odlučivanje temelji isključivo na racional‐

nom razmatranju objektivnih činjenica i opcija te steći više znanja o neracionalnim procesima i
mehanizmima temeljenim na emocijama koji su uključeni u kliničku prosudbu. Sada su
potrebne empirijske studije koje pružaju dokaze o tome kako i kada emocije utječu na kliničku
prosudbu kako bismo mogli razumjeti i nositi se s njezinim utjecajem na kliničku učinkovitost i
povezane ishode.

Emocije kao osobina

Kada se razmatra uloga emocija u pružanju zdravstvene skrbi i sigurnosti pacijenata, većina
rasprava odnosi se na emocije kao "stanje" koje može varirati u skladu s određenim situaci‐
jama. Međutim, pojedinci mogu pokazati vrlo dosljedne obrasce emocionalne reakcije koji se
razlikuju od onih drugih. Drugim riječima, pojedinci imaju stabilne emocionalne 'stilove, ili 'os‐
obine ličnosti'. Osobine ličnosti mogu se definirati kao uobičajeni obrasci reakcija ponašanja
koji su vidljivi u različitim situacijama (podražaji). Nadalje, osobine imaju sposobnost usmjera‐
38
vanja odgovora na takve podražaje na karakteristične načine. U kontekstu sigurnosti pacije‐
nata, to bi moglo objasniti neke od varijacija u reakcijama na istu kliničku situaciju ili pogrešku
unutar multidisciplinarnog tima. Do danas je ovom konceptu nedostajalo istraživanja, vjero‐
jatno zbog sklonosti istraživanju i rješavanju čimbenika u dizajnu ili pružanju zdravstvene skrbi
koji se smatraju podložnijima intervencijama kao što je osposobljavanje.

39
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 5/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC
39
Osobnost može utjecati na izražavanje emocija na tri glavna načina, I svaki od njih može
različito utjecati na sigurnost pacijenata. Prvo, pojedinci će se razlikovati u smislu općeg
iskustva pozitivnih ili negativnih emocija (njihov afektivni stil); drugo, u intenzitetu njihovog
emocionalnog iskustva (njihova afektivna labilnost); i treće, u mjeri u kojoj pokazuju svoje emo‐
cije (svoju afektivnu izražajnost).

Intuitivno je lako razumjeti kako afektivni stil zdravstvenog djelatnika može izravno i neizravno
utjecati na ishode sigurnosti pacijenata. Na primjer, poznato je da pojedinci koji općenito
40
doživljavaju visoku razinu pozitivnih emocija prijavljuju manje sukoba, održavanje radnog
41
učinka ostajući racionalno i bez negativnih emocija, Oba mogu biti važna u kliničkom
okruženju u kojem je učinkovit timski rad ključan. Također je predloženo da, u složenim situaci‐
jama, pozitivan utjecaj može dovesti do učinkovitijeg i pažljivijeg rješavanja problema i
32
donošenja odluka, što bi očito bilo korisno u donošenju kliničkih odluka unutar timova.
Suprotno tome, postoje dokazi da pozitivan utjecaj dovodi do bržih odluka, ali da one nisu
42
nužno točnije. Sklonost doživljavanju negativnih emocija može jednako utjecati na ishode sig‐
urnosti pacijenata. Na primjer, postoje novi dokazi da medicinske sestre koje prijavljuju niže
razine "emocionalne stabilnosti" osobine ličnosti pokazuju nižu kvalitetu skrbi koju su prijavili
43 44
pacijenti, i medicinske sestre, izvijestili su o sigurnosnim ishodima pacijenata. "Negativan"
afektivni stil također može neizravno utjecati na sigurnost pacijenata. Postoje neki dokazi koji
upućuju na to da je negativan utjecaj povezan s većim iskustvom stresa na radnom mjestu ili
45 46
naprezanja medicinskog osoblja i maladaptivnog suočavanja. , Takvi čimbenici (npr. iz‐
47
garanje) povezani su, pak, s negativnijim percepcijama sigurnosti, neuspjesi u kognitivnim
48
performansama (npr. točnost, vrijeme reakcije, pažnja, rasuđivanje/prosudba, pamćenje) i
lošije ishode sigurnosti pacijenata (npr. pad pacijenta, infekcije stečene u bolnici, pogreške u li‐
49
jekovima itd.). Ukratko, afektivni stil može izravno utjecati na ishode sigurnosti pacijenata, ali i
neizravno emocionalnom reaktivnošću (afektivna "labilnost") i neučinkovitim strategijama
50
suočavanja.

Osim varijacija u afektivnom stilu i intenzitetu, pojedinci se razlikuju u svojoj emocionalnoj

izražajnosti. Opisane su brojne prednosti za one ljude koji su u stanju prepoznati, obraditi i
51
izraziti svoje emocije. Na primjer, pojedinci koji su u stanju lakše izraziti svoje emocije vjero‐
52 53
jatno će biti sretniji i više u samopoštovanju. Zapravo, pokazalo se da intervencije koje
potiču izražavanje emocija kroz 'izražajno' pisanje imaju pozitivan utjecaj na psihološko
54
zdravlje studenata medicine tijekom tromjesečnog razdoblja.

Naš hipotetski liječnik općenito može doživjeti više negativnih emocija (njegov afektivni stil) i
stoga se često osjeća pod stresom i na poslu i kod kuće. Nadalje, može vrlo snažno iskusiti
svoje emocije i otkriti da doživljava više stresa od svojih kolega u sličnim situacijama. Ako je us‐
pio izraziti svoje osjećaje kolegama i biti iskren s kolegama o svojoj sposobnosti da se nosi s
tim, to mu može predstavljati nekoliko problema. Ili, ako nije želio podijeliti svoje emocionalno
iskustvo s drugima, prilagodljivi odgovor mogao bi biti uzimanje vremena da se zaustavi,
razmisli o njegovom emocionalnom stanju, a zatim tijekom kliničkih susreta pokuša osigurati
dovoljno vremena za donošenje odluka. Međutim, ako zatrpa svoje često iskusne i oštro
osjećane emocije, to može i akutno i s vremenom uzrokovati probleme njegovom zdravlju, nje‐
govoj praksi i ishodima za tim i njihove pacijente.

Razmatranje uloge "osobine" kao i emocija "stanja" moglo bi dovesti do boljeg razumijevanja
načina na koji različiti pojedinci doživljavaju, reagiraju i nose se s istim kliničkim okruženjem i
izazovima tijekom vremena. Ranije se sugeriralo da bi varijable tipa osobnosti mogle imati veći
55
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 6/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC
55
utjecaj na "nerestriktivne" uloge (npr. uloge s razumno visokim razinama autonomije). Budući
da mnogi zdravstveni radnici uživaju visok stupanj autonomije u svojim ulogama, moglo bi se
sugerirati da bi nam temeljitije razumijevanje složenih interakcija između kliničkog konteksta,
osobine i emocionalnih odgovora stanja pomoglo u boljem upravljanju sigurnošću pacijenata u
budućnosti. Također je važno naglasiti da prepoznavanje emocionalnih osobina nije probir i
odabir u zdravstvene uloge, već pomaganje pojedincima da prepoznaju kako reagiraju u
određenim okolnostima i pružanje prilike da priznaju ulogu svojih emocija.

Emocionalna molba

Naše kolektivno iskustvo kao psihologa, koji su se uključili u naše istraživanje sa zdravstvenim
djelatnicima, jest da su emocije ključne za sigurnost pacijenata tijekom cijelog liječenja. Liječnici
opće prakse mogu se odnositi na teške pacijente ili pacijente sa srcem; Anesteziolozi pozitivne
dinamike tima kao kritične komponente dobre izvedbe i mladi liječnici na anksioznost koju
doživljavaju kada rade noćnu smjenu na novom odjelu u nepoznatom okruženju, s nepoznatim
21 56
timom. Snažan utjecaj emocija na ponašanje široko je prihvaćen u psihološkoj teoriji, , Ipak,
osim ograničene edukacije o iscrpljivanju, izgaranju i skrbi usmjerenoj na pacijenta, zdravstveni
radnici ne uče prepoznati i predvidjeti utjecaj emocija na svoje ponašanje u stvarnom vremenu
i aktivno raspravljati o tome s drugima. Mali džepovi organizacijske aktivnosti bave se upravl‐
janjem emocijama i osobnim osobinama, ali dijeljenje najbolje prakse je rijetko; Prihvaćanje da
emocije mogu doprinijeti kliničkoj izvedbi i sigurnosnim incidentima pacijenata još je rjeđe. Još
uvijek nemamo saznanja o utjecaju intervencija koje se bave emocijama zdravstvenih djelatnika
na ishode za pacijente, osoblje i zdravstvene organizacije.
4 57 58
Zajedno sa sve većim brojem drugih, , , Pozivamo istraživače i kliničare da prepoznaju snažan
utjecaj emocija pri istraživanju sigurnosnih problema pacijenata i razvoju rješenja. Napredak u
razumijevanju i priznavanju uloge emocija u sigurnosti pacijenata može se postići na više
načina. Promišljanje o ulozi emocija u sigurnosti pacijenata ključno je u praksi stručnog
59
usavršavanja i tijekom kontinuiranog stručnog usavršavanja. Vođe i mentori ključni su za poti‐
canje kulture u kojoj se aktivno potiče rasprava o emocijama i njezin utjecaj na sigurnost pacije‐
60 61
nata. Sve veća upotreba Schwartz rundi , U zdravstvenim organizacijama sugerira da se sve
više prepoznaje vrijednost inicijativa reflektirajuće prakse koje zdravstvenim djelatnicima to
omogućuju. Istraživači i praktičari također mogu nastojati surađivati u postavljanju istraživačkih
programa koji istražuju i ispituju ulogu emocija u sigurnosti pacijenata i to priznaju pri razvoju
intervencija za sigurnost pacijenata. Može biti korisno osloniti se na psihološke modele i znanja
stečena izvan zdravstvene zaštite kako bi se pomoglo u razvoju jasnih istraživačkih okvira.
Zajedno, ove akcije mogu nam pomoći kao zdravstvenoj zajednici, da počnemo grebati ispod
površine uloge emocija u sigurnosti pacijenata. Zdravstveni radnici tada mogu biti dovoljno
hrabri da prepoznaju utjecaj svojih emocija na način na koji rade svoj posao i utjecaj kliničkog
rada na njihove emocije.

Bodovi za ponijeti kući

Zdravstveni radnici rade u emocionalnom okruženju, ali potencijalni utjecaj emocija na

sigurnost pacijenata nije široko priznat.
Nova literatura o "drugoj žrtvi" pokazuje da pogreška ima emocionalne posljedice za
pružatelje zdravstvenih usluga.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 7/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

Pozitivni i negativni osjećaji mogu utjecati na kliničko donošenje odluka i odgovore

zdravstvenih radnika na kliničke situacije - ali malo se zna o tome kako oni mogu pridonijeti
ishodima pacijenata.
Tendencija da se klinička praksa smatra čisto racionalnim procesom ometa razmatranje
potencijalnog utjecaja emocija na sigurnost zdravstvene zaštite.
Trebalo bi razviti strategije proizašle iz psiholoških pristupa i dokaza iz kliničkih okruženja
kako bi se zdravstvenu zajednicu potaknulo da prepozna ulogu koju emocije imaju u
sigurnosti pacijenata.

Deklaracije

Suprotstavljeni interesi

Nijedna nije prijavljena

Financiranje

Nijedna nije prijavljena

Etičko odobrenje

Nije primjenjivo.

Jamac

JH.

Doprinos

Svi autori pridonijeli su koncepciji i pisanju rukopisa. Svi autori uređivali su skice i odobravali
konačni rukopis.

Priznanja

Autori zahvaljuju Johnu Wrightu i Ianu Wattu na korisnim povratnim informacijama o ranijem
nacrtu ovog rukopisa. Autori također zahvaljuju dvojici anonimnih recenzenata na korisnim ko‐
mentarima na raniju verziju ovog rada.

Podrijetlo sedimenta

Nije naručeno; recenzirali Paul Manning i Lisa Maguire.

Reference

1. Institut za medicinu. To Err is Human, Washington, DC: Institut za medicinu, 1999. [Google znalac]

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 8/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

2. Berwick D. Obećanje za učenje - predanost djelovanju. Poboljšanje sigurnosti pacijenata u Engleskoj, London:
Ministarstvo zdravstva, 2013. [Google znalac]

3. Izvješ će Francisa R. Zaklade Mid Staffordshire NHS Trust Public Inquiry - Izvršni sažetak, London: Ured za tiskanice,
2013. [Google znalac]

4. Croskerry P, Abbass A, Wu AW. Emocionalni utjecaji u sigurnosti pacijenata. J Pacijent Saf 2010; 6: 199–205.
[PubMed] [Google znalac]

5. Sirriyeh R, Lawton R, Gardner P, Armitage G. Suočavanje s medicinskom pogreš kom: slučaj zdravstvenog djelatnika.
Sustavni pregled istraž ivanja 1980.-2010. Zdravstvena zaštita Qual Saf 2010; 19: 1–8. [Google znalac]

6. Wu AW, Steckelberg RC. Medicinska pogreš ka, istraga incidenta i druga ž rtva: radi bolje, ali se osjeća gore? BMJ Qual
Saf 2012; 21: 267–270. [PubMed] [Google znalac]

7. Seys D, Scott S, Wu A, van Gerven E, Vleugels A, Euwema M i dr. Podrš ka uključenim zdravstvenim djelatnicima
(drugim ž rtvama) nakon š tetnog zdravstvenog događaja: pregled literature. Int J Nurs studije 2013; 50: 678–687.
[PubMed] [Google znalac]

8. Mazor KM, Goff SL, Dodd K, Alper EJ. Razumijevanje percepcije pacijenata o medicinskim pogreš kama. J Komunalna
zdravstvena zaštita 2009; 2: 34–46. [Google znalac]

9. Harrison R, Lawton R, Stewart K. Iskustva liječnika o š tetnim događajima u sekundarnoj skrbi: profesionalni i osobni
utjecaj. Clin Med 2014. 14: 585–590. [Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

10. Scott SD, Hirschinger LE, Cox KR, McCoig M, Brandt J, Dvorana LW. Prirodna povijest oporavka za pruž atelja
zdravstvenih usluga "druga ž rtva" nakon š tetnih događaja pacijenata. Zdravstvena zaštita Qual Saf 2009; 18: 325–330.
[PubMed] [Google znalac]

11. Wu AW, Huang I-C, Stokes S, Pronovost PJ. Otkrivanje medicinskih pogreš aka pacijentima: to nije ono š to kaž ete, već
ono š to oni čuju. J Gen Intern Med 2009; 24: 1012–1017. [Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

12. Birks Y, Harrison R, Bosanquet K, Hall J, Harden M, Entwistle V i dr. Istraž ivanje provedbe otvorenog objavljivanja
š tetnih događaja u Ujedinjenoj Kraljevini: pregled opsega i kvalitativno istraž ivanje. Health Serv Deliv Res 2014; 2: 1–195.
[Google znalac]

13. Amato T. Poš tujući moć poricanja. Acad Emerg Med 2007; 14: 84–84. [PubMed] [Google znalac]

14. Iedem R, Jorm C, Lum M. Affect ključan je za sigurnost pacijenata: horor priče mladih anesteziologa. Soc Sci Med
2009; 69: 1750.-1756. [PubMed] [Google znalac]

15. Dvorana JA, Horgan TG, Stein TS, Roter DL. Sviđa mi se odnos liječnik-pacijent. Pacijent Educ Couns 2002; 48: 69–77.
[PubMed] [Google znalac]

16. Kolehmainen N, McAnuff J. "Trebao sam ga otpustiti, ali osjećao sam se krivim": kvalitativno istraž ivanje emocija
kliničara u kontekstu provedbe radne terapije. Provedite Sci 2014; 9: 141–141. [Besplatni članak PMC-a] [PubMed]
[Google znalac]

17. Hewitt DG, Watson BM, Gallois C, Ward M, Leggett BA. Međugrupna komunikacija između liječnika: implikacije za
kvalitetu skrbi za pacijente. Soc Sci Med 2009; 69: 1732.-1740. [PubMed] [Google znalac]

18. McDonald R, Waring J, Harrison S, Walshe K, Boaden R. Pravila i smjernice u kliničkoj praksi: kvalitativna studija u
operacijskim dvoranama stavova liječnika i medicinskih sestara. Qual Saf Zdravstvena zaštita 2005; 14: 290–294.
[Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

19. Croskerry P, Abbass AA, Wu AW. How doctors feel: affective issues in patients’ safety. Lancet 2008; 372: 1205–1206.
[PubMed] [Google Scholar]

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 9/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

20. Ditto PH, Pizarro DA, Epstein EB, Jacobson JA, MacDonald TK. Visceral influences on risk-taking behavior. J Behav
Decis Making 2006; 19: 99–113. [Google Scholar]

21. Lawton R, Conner M, Parker D. Beyond cognition: predicting health risk behaviors from instrumental and affective
beliefs. Health Psychol 2007; 26: 259–267. [PubMed] [Google Scholar]

22. Epstein S. Integration of the cognitive and the psychodynamic unconscious. Am Psychol 1994; 49: 709–724.
[PubMed] [Google Scholar]

23. Loewenstein G, Weber EU, Hsee CK, Welch N. Risk as feelings. Psychol Bull 2001; 127: 267–286. [PubMed] [Google
Scholar]

24. Croskerry P. Clinical cognition and diagnostic error: applications of a dual process model of reasoning. Adv Health
Sci Educ Theory Pract 2009; 14: 27–35. [PubMed] [Google Scholar]

25. Croskerry P. Bias: a normal operating characteristic of the diagnosing brain. Diagnosis 2014; 1: 23–27. [PubMed]
[Google Scholar]

26. De Vries M, Holland RW, Corneille O, Rondeel E, Witteman CLM. Mood effects on dominated choices: Positive mood
induces departures from logical rules. J Behav Decis Making 2012; 25: 74–81. [Google Scholar]

27. Waters EA. Feeling good, feeling bad, and feeling at-risk: a review of incidental affect’s influence on likelihood
estimates of health hazards and life events. J Risk Res 2008; 11: 569–595. [Google Scholar]

28. Kuhnen CM, Knutson B. The influence of affect on beliefs, preferences, and financial decisions. J Financ Quant Anal
2011; 46: 605–626. [Google Scholar]

29. Fenton-O’Creevy M, Soane E, Nicholson N, Willman P. Thinking, feeling and deciding: the influence of emotions on
the decision making and performance of traders. J Organ Behav 2011; 32: 1044–1061. [Google Scholar]

30. Conner M, McEachan R, Taylor N, O’Hara J, Lawton R. Role of affective attitudes and anticipated affective reactions
in predicting health behaviors. Health Psychol 2015; 34: 642–652. [PubMed] [Google Scholar]

31. Ferrer RA, Taber JM, Klein WMP, Harris PR, Lewis KL, Biesecker LG. The role of current affect, anticipated affect and
spontaneous self-affirmation in decisions to receive self-threatening genetic risk information. Cogn Emot 2015; 29:
1456–1465. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

32. Isen A. An influence of positive affect on decision-making in complex situations: theoretical issues with practical
implications. J Consum Psychol 2001; 11: 75–85. [Google Scholar]

33. Martin LL, Ward DW, Achee JW, Wyer RS., Jr Mood as input: people have to interpret the motivational implications
of their moods. J Pers Soc Psychol 1993; 64: 317–326. [Google Scholar]

34. Avramova YR, Stapel DA. Mood as spotlights: the influence of mood on accessibility effects. J Pers Soc Psychol 2008;
95: 542–554. [PubMed] [Google Scholar]

35. Lerner JS, Keltner D. Fear, anger, and risk. J Pers Soc Psychol 2001; 81: 146–159. [PubMed] [Google Scholar]

36. Polman E, Ruttan RL. Effects of anger, guilt and envy on moral hypocrisy. Pers Soc Psychol B 2012; 38: 129–139.
[PubMed] [Google Scholar]

37. Angie AD, Connelly S, Waples EP, Kligyte V. The influence of discrete emotions on judgement and decision-making: a
meta-analytic review. Cogn Emot 2011; 25: 1393–1422. [PubMed] [Google Scholar]

38. Allport GW. What is trait personality? J Abnorm Soc Psych 1931; 25: 368–372. [Google Scholar]

39. Burger JM. Personality, 7th edn Belmont, CA: Thomson Wadsworth, 2008. [Google Scholar]

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 10/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

40. Berry DS, Willingham JK, Thayer CA. Affect and personality as predictors of conflict and closeness in young adults’
friendships. J Res Pers 2000; 34: 84–107. [Google Scholar]

41. Judge TA, Bono JE. Relationship of core self-evaluations traits – self-esteem, generalized self-efficacy, locus of
control, and emotional stability – with job satisfaction and job performance: a meta-analysis. J Appl Psychol 2001; 86:
80–92. [PubMed] [Google Scholar]

42. Park J, Banaji MR. Mood and heuristics: the influence of happy and sad states on sensitivity and bias in stereotyping.
J Pers Soc Psychol 2000; 78: 1005–1023. [PubMed] [Google Scholar]

43. Teng CI, Hsu KH, Chien RC, Chang HY. The influence of personality on care quality of hospital nurses. J Nurs Care
Qual 2007; 22: 358–364. [PubMed] [Google Scholar]

44. Teng CI, Chang SS, Hsu KH. Emotional stability of nurses: impact on patient safety. J Adv Nurs 2009; 65: 2088–2096.
[PubMed] [Google Scholar]

45. McManus IC, Keeling A, Paice E. Stress, burnout and doctors’ attitudes to work are determined by personality and
learning style: a twelve year longitudinal study of UK medical graduates. BMC Med 2004; 2: 29–29. [PMC free article]
[PubMed] [Google Scholar]

46. Suls J, Martin R. The daily life of the garden-variety neurotic: reactivity, stressor exposure, mood spillover and
maladaptive coping. J Pers 2005; 73: 1485–1509. [PubMed] [Google Scholar]

47. Laschinger HKS, Leiter MP. The impact of the nursing work environment on patient safety outcomes: the mediating
role of burnout. J Nurs Adm 2006; 36: 259–267. [PubMed] [Google Scholar]

48. Steffy BD, Jones JW, Murphy LR, Kunz L. A demonstration of the impact of stress abatement programs on reducing
employees’ accidents and their costs. Am J Health Promot 1986; 1: 25–32. [PubMed] [Google Scholar]

49. Teng CI, Shyu YI, Chiou WK, Fan HC, Lam SM. Interactive effects of nurse-experienced time pressure and burnout on
patient safety: a cross-sectional survey. Int J Nurs Stud 2010; 47: 1442–1450. [PubMed] [Google Scholar]

50. Clarke S. Accident proneness: back in vogue? In: Clarke S, Burke RJ, Cooper CL. (eds). Occupational Health and Safety:
Psychological and Behavioral Challenges, Farnham, Surrey: Gower, 2011, pp. 95–118. [Google Scholar]

51. Austenfeld JL, Stanton AL. Coping through emotional approach: A new look at emotion, coping, and health-related
outcomes. J Pers 2004; 72: 1335–1364. [PubMed] [Google Scholar]

52. King LA, Emmons RA. Conflict over emotional expression: Psychological and physical correlates. J Pers Soc Psychol
1990; 58: 864–877. [PubMed] [Google Scholar]

53. Friedman HS, Prince LM, Riggio RE, DiMatteo MR. Understanding and assessing non-verbal expressiveness: the
affective communication test. J Pers Soc Psychol 1980; 39: 333–351. [Google Scholar]

54. Austenfeld JL, Paolo A, Stanton AL. Effects of writing about emotions versus goals on psychological and physical
health among third-year medical students. J Pers 2006; 74: 267–286. [PubMed] [Google Scholar]

55. James LR, Demaree RG, Mulaik SA, Ladd RT. Validity generalization in the context of situational models. J Appl
Psychol 1992; 77: 3–14. [Google Scholar]

56. Loewenstein G. Out of control: visceral influences on behavior. Organ Behav Hum Decis Process 1996; 65: 272–292.
[Google Scholar]

57. Iedema R. New approaches to researching patient safety. Soc Sci Med 2009; 69: 1701–1704. [PubMed] [Google
Scholar]

58. Ubel PA. Emotions, decisions, and the limits of rationality: symposium introduction. Med Decis Making 2005; 25:
95–96. [PubMed] [Google Scholar]

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 11/12
09. 11. 2023. 04:10 Uloga emocija u sigurnosti pacijenata: Jesmo li dovoljno hrabri da zagrebemo ispod površine? -PMC

59. Croskerry P. From mindless to mindful practice – cognitive bias and clinical decision making. New Engl J Med 2013;
368: 26–26. [PubMed] [Google Scholar]

60. Schwartz Centre for Compassionate Care. Schwartz Center Rounds. See www.theschwartzcentre.org/supporting-
caregivers/schwartz-center-rounds (last checked 20 October 2015).

61. The Point of Care Foundation. Schwartz Rounds. See www.pointofcarefoundation.org.uk/Schwartz-Rounds/ (last
checked 20 October 2015).

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4793767/ 12/12