Professional Documents
Culture Documents
Razvoj Fine Motorike Kod Dece Prodškolskog Uzrasta Saved
Razvoj Fine Motorike Kod Dece Prodškolskog Uzrasta Saved
Odsek Aleksinac
SEMINARSKI RAD
Iz Opšte motorike dece predškolskog uzrasta
Aleksinac, 2023.
UVOD
U ovom radu ću se baviti razvojem motorike kod dece predškolskog uzrasta, sa
posebnim osvrtom na razvoj fine motorike, koja je jedna od presudnih tačaka razvoja za
polazak u školu. Motorički razvoj se odvija tokom celog života, ali je posebno bitan u
detinjstvu. Razvoj motorike obuhvata polako usvajanje i poboljšanje kontrolisanja pokreta i
sposobnosti kretanja. Deca prolaze kroz različite faze razvoja motoričkih veština, a njihova
sposobnost kretanja i koordinacije postepeno se poboljšava s godinama. Motoričke veštine
igraju bazičnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima i važne su za opštu funkcionalnost
pojedinca.
Motorički razvoj kreće u dva smera: cefalo-kaudalni (od glave prema ekstremitetima)
i proksimo-distalni (od trupa prema udovima).
Motorika se obično deli na dve osnovne kategorije: razvoj pokreta celog tela (gruba
motorika) i pokreta ruku (fina motorika).
Podsticanje razvoja sitne motorike kod dece, je od posebne važnosti prvenstveno za
školske aktivnosti. Aktivnosti poput igre plastelinom, slagalica, bojenja i rad sa makazama
mogu biti vrlo podsticajne u ovoj fazi. Ohrabrivanje dece da učestvuju u ovome pruža im
priliku za istraživanje i jačanje finog motoričkog napredka.
Prva faza obuhvata grubo hvatanje, a zatim se razvijaju sposobnosti hvatanja sitnijih
predmeta. Sledi razvoj preciznih pokreta prstiju, a to je ključno za razvoj složenijih veština
poput pisanja, vezivanja pertli, samostalnog oblačenja ili hranjenja i sl. Da bi se ovo postiglo
treba obezbediti inkluzivno okruženje koje podržava različite potrebe i nivoe razvoja. Kroz
igru, deca stiču iskustva i veštine na prirodan način, pa je tako najlakše uticati na razvoj
celokupne motorike.
Nakon usaglašavanja finih pokreta ruku i prstiju sledi povezivanje okulomotorike i
koordinacija oka-ruke. Okulomotorika obuhvata kontrolu pokreta očiju sa ciljem održavanja
jasne slike i fokusiranja na objekte. Ovo veština je efikasna za čitanje, pisanje, seckanje,
manipulaciju igračkama praćenje objekata u prostoru i dr. zadatke vezane za vizuelnu
percepciju.
Koordinacija između oka i prstiju prilikom praćenja reči tokom čitanja, važna je za
razumevanje teksta. Otuda prizilazi razvoj grafomotorike. Grafomotorika je kompleksna
veština koja obuhvata koordinaciju između fine motorike i vizuelno-perceptivnih sposobnosti
neophodnih za pisanje, crtanje i dr. aktivnosti koje zahtevaju precizne pokrete ruku i prstiju.
Ova veština uključuje integraciju različitih neurofizioloških i psiholingvističkih sistema,
uključujući vizuelnu i auditivnu percepciju, orijentaciju u prostoru, spoznajne sposobnosti i
razumevanje govora. Deca koja imaju dobro razvijenu grafomotoriku obično lakše
savladavaju tehnike pisanja, održavaju čitljivost i uspevaju da preciznije izraze svoje misli.
Poremećaji u razvoju fine motorike mogu se manifestovati na različite načine i uticati
na sposobnost deteta da izvršava precizne pokrete ruku i prstiju. Ovi poremećaji mogu biti
uzrokovani različitim faktorima, uključujući genetske predispozicije, neurološke ili
medicinske uslove ili faktore okoline. Rana identifikacija i intervencija u slučaju eventualnih
kašnjenja u razvoju mogu poboljšati dugoročne rezultate.
1
Reč motorika potiče od latinske reči motor što znači pokretač, a označava kretanja.
Pod motorikom najčešće podrazumevamo motornu aktivnost i motoričku kontrolu. Generalno
gledajući na motoriku možemo reći da se pojam odnosi na sposobnost kretanja i kontrole
pokreta mišića u telu. Reč je o složenoj sposobnosti od koje zavisi funkcija pokretljivosti
organizma.
2
- Kontrola ramena i ruku: kako dete jača mišiće trupa, razvija kontrolu nad ramenima i
rukama.
- Sedenje uz podršku takođe ide usled razvoja trupa
Distalna faza
- Kontrola ruku i šaka: Kako kontrola trupa postaje stabilnija, dete razvija precizniju
kontrolu nad rukama i prstima.
- Hvat i manipulacija: Dete razvija sposobnost hvatanja predmeta i manipulacije
igračkama.
Dalji razvoj distalnih delova se odnosi na:
Fine motoričke veštine - Razvijanje preciznih pokreta prstiju i ruku omogućuje izvođenje
aktivnosti poput pisanja, crtanja, seckanja, vezivanja čvorova i slično.
Koordinacija oka i ruke - Deca postupno poboljšavaju koordinaciju između pokreta ruku i
pokreta očiju, što je ključno za zadatke kao što su čitanje, pisanje i manipulacija predmetima.
Motorika se obično deli na dve osnovne kategorije: razvoj pokreta celog tela (gruba
motorika) i pokreta ruku (fina motorika). Gruba motorika uključuje motoričke veštine ili
kombinacije motoričkih veština različitih velikih mišića u telu. Fine motoričke veštine, s
druge strane, uključuju sposobnost pomeranja malih mišića oka i ruke od podlaktice prema
prstima. Poremećaji u motoričkom razvoju uopšteno se ogledaju u tome što je dete manje
okretno, sporije, vreme odziva je duže, a motoričko učenje bazirano na sticanju novih
iskustava ograničeno.
Grobomotoričke veštine - Ove veštine obuhvataju veće mišićne grupe i pokrete koji su
uključeni u aktivnosti poput hodanja, trčanja, skakanja, penjanja i slično. Uključuju opšte i
manje precizne pokrete, a povezane su sa aktivnostima koje zahtevaju snagu, ravnotežu i
koordinaciju velikih mišićnih grupa. Razvijaju se kroz aktivnosti koje zahtevaju opštu fizičku
aktivnost, kao što su sportske igre, fizičko vežbanje i sl.
3
3. ČEMU SLUŽI ŠAKA?
4
5. KOORDINACIJA OKO-RUKE I MOTORIČKO
PLANIRANJE
6. OKULOMOTORIKA
5
rukama uključuje vid kao osnovnu kontrolu za izvođenje pokreta, naročito dok se ne postigne
automatizacija radnje (Joković-Oreb, 2011).
Veštine koordinacije oko-ruka ključne su u pripremi deteta za izvršavanje školskih
zadataka. Veoma je važno za decu da uspostave čvrste osnove vizuelno-motoričke integracije,
s obzirom na to da većina školskih zadataka uključuje pisanje rukom. Osim toga, aktivnosti
koordinacije oko-ruka pomažu deci da razviju okulomotorne veštine koje su važne za
praćenje teksta prilikom čitanja i prepisivanja sa školske table (Zahtila, 2005). Veštine
koordinacije oko-ruka pomažu deci da budu uspešna u sledećim funkcionalnim veštinama
(Zahtila, 2005): preciznom seckanju, precrtavanju oblika, pisanju slova, sastavljanju
slagalica, bojanju unutar zadanih linija.
7. OD FINE DO GRAFOMOTORIKE
Pojam fina motorika odnosi se na male pokrete ruku, prstiju na rukama i nogama,
jezika i malih mišića lica, no kada se govori o razvoju fine motorike fokus je uglavnom na
pokretima ruke i prstiju na rukama (healthofchildren.com). Razvoj pokreta ruku započinje
odvajanjem palca od šake i ostalih prstiju. Dete prvo hvata velike predmete, što je za ruku
jednostavniji pokret koji se postepeno razvija do sposobnosti hvatanja malih predmeta
(Joković-Oreb, 2011). Razvoj fine motorike sledi isti princip kao uopšteni razvoj motorike.
Što je detetova mogućnost upotrebe svojih ruku i prstiju za manipulaciju predmetima veća,
brže se odvija i razvoj fine motorike.
Dobro razvijena fina motorika, posebno je važna za razvoj grafomotoričkih
sposobnosti. Brojne aktivnosti koje podstiču razvoj fine motorike trebaju biti deo
svakodnevne dečije igre, budući da doprinose jačanju mišića šake, njene spretnosti, razvoju
koordinacije pokreta, razvoju opažanja, okulomotorike i koncentracije (Slaviček i Sabo,
2010). Fina motorika je potrebna za izvođenje velikog broja svakodnevnih zadataka, koje
odrasli čine s lakoćom, a koje deca od rođenja do predškolskog uzrasta moraju uvežbavati.
Dete koje ima dobro razvijenu finu motoriku, biće sposobno izvršavati praktične aktivnosti
koje se odnose na brigu za samog sebe kao što je na primer hranjenje, otvoriti/zatvoriti
flašicu, otkopčati/zakopčati dugmadi, zavezati cipele, očešljati se i sl.
Fina motorika je važna za razvoj veštine pisanja, što predstavlja dovoljan razlog da se
ta veština razvija i kod kuće, pre detetovog polaska u školu. Norme razvoja fine motorike
prate zakonitosti u celokupnom razvoju deteta (Slaviček i Sabo, 2010). Razvoj fine motorike
zavisi od vizualnog zapažanja i spoznajnog razvoja, zato će nedostatak bilo kog dela imati
kao rezultat kašnjenje u sticanju veština (Škrbina i Šimunović, 2004).
Istraživanja su pokazala da se vežbanjem fine motorike prstiju utiče na određene zone
u kori mozga te podstiče detetov govor, radne sposobnosti, mentalne i kreativne potencijale.
Takve vežbe imaju značajnu ulogu u proširivanju detetovog znanja o svetu koji ga okružuje,
razvoju pamćenja i pažnje, stoga su takve aktivnosti i vežbe neophodne deci s poteškoćama u
motoričkom razvoju, razvoju govora i drugim razvojnim poteškoćama (Tkačenko, 2012).
Dobro razvijena fina motorika preduslov je za razvoj grafomotorike.
6
8. GRAFOMOTORIKA
7
informacija (Knežević, 2014). Vizuelna percepcija oslanja se na čulo vida, koje ima
glavnu ulogu u percepciji okoline. Vizuelna diskriminacija podrazumeva sposobnost
da se prepoznaju razlike i sličnosti među različitim vizuelnim elementima, kao što su
oblici, boje i veličine i veoma je bitna za razlikovanje i razumevanje različitih simbola
i oblika.. U poređenju sa ostalim čulima, u moždanoj kori najveće područje posvećeno
je upravo procesiranju vizuelnih informacija. Temeljna vizuelna percepcija objekata
uključuje integraciju nekoliko osnovnih obeležja: boju, dubinu, percepciju lika i
pozadine te konstantnost oblika (Grieve, 2000; prema Lilek, 2014).
2. Ortografsko kodiranje: odnosi se na sposobnost deteta da prepozna, razume i
reprodukuje pravopisne i gramatičke elemente jezika, kao što su slova, slogovi, reči i
njihove pravilne oblike i rasporedi. Razumevanje i primena pravila za spajanje slova u
reči, pravilno korišćenje gramatičkih znakova, automatizacija pravopisa kao i
prepoznavanje pravilnih oblika reči, važne su veštine u ortografskom kodiranju.
3. Motoričko planiranje: predstavlja složeni proces u kojem se planiraju i organizuju
pokreti koji su potrebni za izvršavanje određenog zadatka. Ovo uključuje niz
kognitivnih procesa koji omogućavaju detetu da efikasno planira, koordinira i
izvršava motoričke aktivnosti, kao što su hodanje, trčanje, hvatanje predmeta, pisanje,
crtanje i druge fine i grube motoričke aktivnosti.
4. Kinestetička povratna veza: je informacija koju dete prima o pokretima i položaju
svog tela u prostoru. Ova povratna informacija dolazi iz mišića, zglobova, tetiva i
ligamenata, kao i iz ravnotežnih centara u unutrašnjem uhu. Ovakva veza omogućava
detetu da postane svesno svojih pokreta, koordinira svoje aktivnosti i prilagodi svoje
ponašanje kako bi se postigla željena efikasnost i preciznost pokreta.
5. Vizuelno – motorička koordinacija: predstavlja sposobnost koordinacije između
vizuelne percepcije i motoričke aktivnosti. Ova koordinacija je esencijalna za
izvođenje različitih zadataka koji zahtevaju preciznost, brzinu i efikasnost pokreta,
poput pisanja, crtanja, kao i mnoge druge sportske i svakodnevne specifične
aktivnosti.
Uslov za uspeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku. Dete s
godinu dana počinje uzimati olovku ili bojicu, drži je celom šakom i počinje šarati po papiru.
Knjigu u tom uzrastu lista tako što okreće nekoliko listova odjednom. Zatim, u uzrastu od
oko dve godine već može listati knjigu tako da okreće list po list, a olovku počinje držati
palcem, kažiprstom i srednjim prstom pa može povlačiti vertikalne i horizontalne linije. Dete
prvo stiče sposobnost kopiranja vertikalne linije (uzrast od dve godine), zatim horizontalne
linije (uzrast od 2,5 godine) (Ljutić i sur., 2014). Razvoj veština crtanja prethodi kasnijem
razvoju veština pisanja koje zahtevaju viši stepen koordinacije i preciznosti. Razvoj dečjeg
crteža povezan je s razvojem detetovih motoričkih veština, razumevanjem pojmova, emocija i
nekih drugih psihičkih i fizičkih funkcija unutar njegova razvoja (Matijević-Mikelić i sur.,
2011).
Od treće do pete godine dete olovku drži s tri prsta, a prilikom pisanja pomera celu
šaku. S tri godine dete može nacrtati krug, krst sa četiri godine, trougao i četvorougao u
uzrastu od pet godina, a sa šest romb (Ljutić i sur., 2014). S otprilike četiri i po godine, a
najkasnije do šeste godine, hvat olovke postaje pravilan: dete olovku drži vrhovima prstiju
(kažiprsta, palca i srednjeg prsta), a prilikom pisanja pomera samo prste. Ovaj hvat
8
omogućava maksimalnu fleksibilnost i kontrolu pri pisanju što će detetu kasnije omogućiti
tečno i uredno pisanje.
9
2. Praktična aktivnost:
MATERIJALI: radni listići, makaze
CILJ: razviti finu motoriku prstiju i naučiti kako se koriste makaze
ZADATAK: makazama seckati po zadanim linijama (ravne linije, cik-cak linije,
vodoravno – okomite linije, polukružne linije)
3. Praktična aktivnost:
MATERIJALI: radni listić, bojice
CILJ: potsticanje vizualne percepcije, fine motorike i grafomotorike
ZADATAK: prepoznati na slici isti objekt i obojati ga zadatom bojom
10
4. Praktična aktivnost:
MATERIJALI: selotejp u boji, kockice, autici, plastične pločice
CILJ: podsticanje koordinacije oko ruka i vizualne memorije
ZADATAK: a) nastavi niz od kockica (soliter); b) nastavi niz unutar linija
5. Praktična aktivnost:
MATERIJALI: činije s označenim bojama, posuda s pompicama u različitim
bojama, plastična pinceta
CILJ: podsticanje koordinacije oko ruka, percipiranje boja i oblika, razvoj fine
motorike
ZADATAK: a) imenovanje boja b) uzimanje pompica iz posude i ubacivanje u
odgovarajuću činiju c) vraćanje pompica u posudu
11
10. POSEBNE POTREBE NA PODRUČJU FINE
MOTORIKE
Danas većina dece već pre polaska u školu poznaje sva slova i brojeve i uspešno
svladava tehniku pisanja u prvom razredu osnovne škole, no neka deca imaju određene
poteškoće koje, uprkos znatnom naporu koji ulažu, ne mogu savladati. Opšti pokazatelji
slabije razvijene motorike uglavnom su loše držanje, napetost mišića, nezgrapno hodanje i
trčanje, problemi s ravnotežom, ritmom i manualnim veštinama, posebno problemi sa
hvatanjem, premeštanjem, seckanjem makazama, provlačenjem konca itd. Posebne potrebe u
području fine motorike uglavnom se ogledaju u sporosti i nespretnosti. Deca s posebnim
potrebama imaju poteškoća sa hvatanjem, pomeranjem raznih malih predmeta, slaganjem
kocki i sl. Ova su deca takođe manje vešta u namotavanju, odmotavanju i savijanju papira.
Javljaju se i teškoće s kopčanjem i otkopčavanjem dugmadi. Kao posledica, ti problemi
takođe utiču na smanjenu uspešnost pri crtanju, pisanju, povlačenju linija između dve tačke,
precrtavanju slova, znakova i slično.
Kod dece s neurorazvojnim teškoćama, zbog teškoća vizuelno–motoričke integracije
razvoj i sticanje grafomotornih veština je znatno otežano (Tükel, 2013). Bez obzira na vrstu
neurološkog oštećenja, problem je najčešće vidljiv u grafomotornim sposobnostima.
Neurološki simptomi koji pogađaju vizuelno-motornu integraciju, mogu biti u motoričkoj
kontroli, vizuelnom sistemu te mehanizmima pažnje i pamćenja. U razvojnim poremećajima,
teškoće vizuelno-motoričke integracije javljaju se većinom u predškolskom ili školskom
uzrastu, a ogledaju se kao teškoće crtanja ili pisanja koje mogu pratiti motoričke teškoće i
teškoće u učenju (Tükel, 2013). Teškoće u grafomotorici mogu imati značajan uticaj na
školski uspeh, jer ovladavanje grafomotornim veštinama utiče na savladavanje dveju
osnovnih veština daljeg školovanja - pisanje i čitanje. Kod dece koja imaju slabije razvijenu
grafomotoriku može doći do odbijanja aktivnosti u kojima se od njih traže ove veštine pa npr.
ne žele pisati domaće zadatke, gube motivaciju za rad, a time i priliku za učenje i usvajanje
novih znanja. Takođe, usled nakupljenih frustracija može se javiti anksioznost, manjak
samopouzdanja ili depresija. Kod takve dece se često mogu ptimetiti deficiti u spomenutim
sposobnostima i veštinama, koje se manifestuju na način da dete ima problema s
prepoznavanjem i razlikovanjem slova, nesigurno ili nepravilno drži olovku zbog čega sporo
piše ili mu je rukopis nečitak, nepravilno pritiska olovku na papir, prilikom pisanja prelazi
linije i slično.
Deca s teškoćama u razvoju fine motorike imaju teškoće pri kontroli koordiniranih
pokreta tela, lica, ruku i prstiju (healthofchildren.com). Deca koja nemaju dobro razvijenu
finu motoriku imaju teškoće u izvođenju zadataka koji uključuju korištenje finih pokreta
prstiju i ruke kao što je npr. pisanje. Dete koje ne može držati olovku na način koji
omogućuje nesmetano pisanje, fokusira se na problem koji ima s držanjem olovke umesto na
samo pisanje. Kod deteta urednog razvoja reč je o problemima koji su povremeni i
12
kratkotrajni, dok su kod dece sa specifičnim teškoćama pogreške učestale te je za njihovo
reduciranje neophodna pomoć stručnjaka.
ZAKLJUČAK
13
mogu postići svoj puni potencijal, a naš vaspitno - obrazovni rad može pružiti korisne
smernice za roditelje, druge vaspitače i ostale stručnjake u oblasti obrazovanja.
Literatura
14
Sadržaj:
UVOD.....................................................................................................................................................1
1. MOTORIČKI RAZVOJ U DVA SMERA................................................................................................2
2. PODELA CELOKUPNE MOTORIKE...................................................................................................3
3. ČEMU SLUŽI ŠAKA?........................................................................................................................4
4. KAKO SE DEFINIŠE FINA MOTORIKA?.............................................................................................4
5. KOORDINACIJA OKO-RUKE I MOTORIČKO PLANIRANJE..................................................................5
6. OKULOMOTORIKA..........................................................................................................................5
7. OD FINE DO GRAFOMOTORIKE......................................................................................................6
8. GRAFOMOTORIKA..........................................................................................................................7
8.1. VEŠTINE POTREBNE ZA RAZVOJ GRAFOMOTORIKE................................................................7
9. EDUKATIVNI PROGRAM ZA PODSTICAJ RAZVOJA FINE MOTORIKE................................................9
10. POSEBNE POTREBE NA PODRUČJU FINE MOTORIKE................................................................12
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................13
Literatura.............................................................................................................................................14
15