Professional Documents
Culture Documents
Greg Iles - Vječni San
Greg Iles - Vječni San
Iles
Vjeni san
U sjeanje na Silous Marty Kemp
1.
Prestala sam slikati ljude prije s est mjeseci, neposredno nakon s to sam
osvojila Pulitzerovu nagradu. Uvijek sam bila talentirana za slikanje ljudi, ali
poc eli su me umarati puno prije nego s to sam osvojila nagradu. Nastavila
sam ih, meutim, slikati u nekom slijepom pohodu kojeg nisam bila ni
svjesna. Tes ko je to priznati, ali Pulitzer je za mene bila drugac ija prekretnica
nego za vec inu fotografa. Znate, moj otac je dva puta dobio tu nagradu. Prvi
put 1966. godine za seriju u McCombu, Mississippi. A drugi put 1972. godine
za snimku na granici Kambodz e. Tu nikada nije zapravo dobio. Film koji je
dobio nagradu iz njegove su kamere izvukli americ ki marinci s krive strane
rijeke Mekonga. Nas li su samo kameru. Rola crno-bijelog ilma razjasnila je
slijed dogaaja. Snimajuc i svojim Nikonom F-2 pet snimaka u sekundi moj je
otac slikao vojnika Crvenih Kmera kako je brutalno smaknuo zatvorenicu i
uslikao lice njezina krvnika dok je pis tolj bio okrenut prema hrabrom, ali
s as avom, c ovjeku koji je u njega imao usmjerenu kameru. Ja sam imala
dvanaest godina i bila sam s esnaest tisuc a milja daleko, ali taj me metak
pogodio u srce.
Jonathan Glass bio je legenda davno prije toga dana, ali slava nije nikakva
utjeha osamljenom djetetu. Kada sam bila mala, nisam dovoljno c esto viala
oca tako da sam ga upoznati mogla jedino tako da sam krenula njegovim
stopama. Jos u torbi nosim njegov Nikon s oz iljcima iz borbe. Taj je
fotoaparat dinosaur prema danas njim normama, ali s njim sam osvojila
svojeg Pulitzera. On bi se vjerojatno nas alio koliko sam sentimentalna s to
nosim njegov stari aparat, ali znam s to bi rekao na nagradu: Nije loe, za
djevojku.
I onda bi me zagrlio. Boz e, kako mi nedostaje taj zagrljaj. Kao zagrljaj
velikog medvjeda, potpuno bi me progutao, zas titio od svijeta. Nisam te ruke
osjetila dvadeset i osam godina, ali poznate su mi kao i miris slatke masline
koju je zasadio pokraj mog prozora kada sam navrs ila osam godina. Tada
sam mislila da drvo bas i nije neki roendanski dar, ali poslije, kada ga vis e
nije bilo, taj hipnotizirajuc i miris koji bi noc u ulazio kroz moj prozor bio je
kao njegov duh koji me s titi. Pros lo je dugo vremena otkad sam spavala pod
tim prozorom.
Za vec inu fotografa, osvajanje Pulitzerove nagrade vrhunska je potvrda,
velik poc etak, trenutak u kojem ti telefon poc ne zvoniti s ponudama za posao
iz tvojih snova. Za mene je to bila zavrs na toc ka. Vec sam dva puta osvojila
nagradu Capa, a ona je bitna onima koji se u to razumiju. Godine 1936. Robert
Capa uslikao je besmrtnu fotogra iju s panjolskog vojnika u trenutku kada ga
je pogodio smrtonosni metak i njegovo je ime sinonim za hrabrost pod
paljbom. Capa je postao prijatelj mog oca dok je u mladosti bio u Europi,
ubrzo nakon s to su Capa i Cartier- Besson i dva prijatelja osnovali Magnum
Photos. Tri godine poslije, 1954., Capa je stao na nagaznu minu u onome s to
se tada zvalo francuska Indokina i postavio klasic an presedan koji c e moj
otac, Sean Flynn (Errolov nepaz ljiv sin) i oko trideset ostalih americ kih
fotografa slijediti svatko na svoj nac in tijekom tri desetljec a sukoba koji je
americ koj javnosti poznat pod imenom Vijetnamski rat. Ali javnost ne zna za
nagradu Capa i nije ju briga. Oni znaju za Pulitzera i zato dobitnici te nagrade
dobro prolaze na tritu.
Nakon s to sam dobila nagradu, poc eli su stizati novi poslovi. Sve sam ih
odbila. Imala sam trideset i devet godina, neudana (iako je ponuda bilo) i
pros la sam psihic ku fazu poznatu pod nazivom iscrpljenost pet godina
prije nego s to sam toga Pulitzera stavila na policu. Razlog je bio jednostavan.
Moj posao, kada se svede na svoje osnove, bio je kronika stravic nog prolaska
smrti kroz svijet. Smrt moz e biti prirodna, ali ja ju najc es ce vidim kao
manifestaciju zla. Kao i ljudi drugih zanimanja koji vide ovu stranu smrti
policajci, vojnici, lijec nici, neki svec enici - ratni fotogra i stare brz e od
obic nih ljudi. Dodatne se godine ne vide uvijek, ali osjec as ih u dubini, u
kos tanoj srz i i u srcu. One te prikuju za tlo na nac ine koje rijetki izvan nas eg
malog bratstva mogu shvatiti. Kaz em bratstva jer malo z ena moz e taj posao
raditi. Nije tes ko pogoditi zas to. Kao s to je jednom rekla Dickey Chappelle,
z ena koja je fotogra irala ratove od Drugoga svjetskog rata do Vijetnama: Ovo
nije mjesto za enstvenost.
Ali nis ta od toga nije me na kraju nagnalo da prestanem. Moz ete hodati
preko polja prekrivenog mrtvim tijelima i naic i na siroc e koje lez i na mrtvoj
majci i ne osjetiti dio onoga s to c ete osjetiti kada izgubite nekoga koga volite.
Smrt je mome z ivotu dala gotovo nepodnos ljiv gubitak i mrzim je. Smrt je
moj smrtni neprijatelj. Pretjerani ponos, moz da, ali doc i c u do toga. Kada je
moj otac okrenuo svoj aparat prema vojniku Crvenih Kmera, sigurno je znao
da mu je z ivot gotov. Svejedno je uslikao tu sliku. On se nije izvukao iz
Kambodz e, ali njegova slika jest i utjecala je na to da Amerika promijeni
mis ljenje o tome ratu. Ja sam cijeli z ivot z ivjela u skladu s tim primjerom,
oc evim nepisanim kodeksom. Zato nitko nije bio s okiraniji od mene da me
susret sa smru slomio kada se ona opet obruila nad moju obitelj.
Sepala sam kroz sedam mjeseci posla, imala grc kreativnosti zahvaljujuc i
kojem sam dobila Pulitzera i onda se srus ila u zrac noj luci. Sest sam dana bila
u bolnici. Doktori su to nazivali posttraumatskim stresnim poremec ajem.
Pitala sam ih oc ekuju li da im platim za tu dijagnozu. Moji najbliz i prijatelji pa c ak i moj agent - rekli su mi otvoreno da neko vrijeme moram prestati
raditi. Sloz ila sam se. Problem je bio u tome s to nisam znala kako. Stavili su
me na plaz u na Tahiti, a ja sam fotogra irala u glavi gledajuc i u oc i konobara
ili prolaznika, traz ec i z ivot iza z ivota. Ponekad mislim da sam postala
je netko pres ao preko mojega groba. Odbacila sam te misli, stavila walkman i
krenula prema izloz benim prostorijama dok mi je u slus alicama glas slic an
glasu Jeremyja Ironsa govorio glasno i isto na engleskome jeziku.
Moj je prijatelj iz Reutersa imao pravo. Akvareli su me odus evili. Neki su
bili gotovo tisuc u godina stari i nisu izblijedjeli s vremenom. Delikatno
kistom naslikane slike nekako su prikazivale koliko su ljudska bic a sitna a da
ih izdvoje iz njihove okoline. Pozadine nisu bile odvojene od subjekata ili
moz da pozadine uopc e nije bilo, moz da je to bila lekcija. Dok sam se kretala
meu njima, unutarnja tama koja je moj stalni pratitelj poc ela je popus tati,
kao kada slus am odreenu glazbu. Ali predah je bio kratak. Dok sam
prouc avala jednu sliku - c ovjek koji se gura s tapom u rijeci na c amcu slic nom
kanuu - primijetila sam da s moje lijeve strane stoji neka Kineskinja.
Pretpostavljajui da pokuava vidjeti sliku, pomaknula sam se korak u desno.
Ona se nije pomaknula. Krajic kom oka vidjela sam da nije posjetiteljica
nego c istac ica u odori koja drz i pernati c istac pras ine. Izgledajuc i kao
zaleena u prostoru nije promatrala sliku vec mene. Kada sam se okrenula
suoiti s njom, dva puta je trepnula i otrala u tamu susjedne prostorije.
Pomaknula sam se do sljedec eg akvarela pitajuc i se zas to se toliko
zagledala u mene. Nisam mnogo vremena provela ureujuc i kosu ili
s minkajuc i se i kada sam pogledala svoj odraz u staklu izloz bene police,
odluc ila sam da nis ta na meni ne opravdava buljenje. Otis la sam do sljedec e
prostorije u ovoj su se nalazila djela iz devetnaestog stoljec a ali prije
nego s to sam uspjela is ta od njih apsorbirati, opet sam uoc ila da me
intenzivno gleda jos jedan c uvar u plavoj odori. Bila sam uvjerena da ga je na
mene uputio c uvar s glavnog ulaza. U oc ima mu se vidjelo nes to izmeu
fascinacije i straha i, kada je shvatio da ja njega gledam, povukao se iza luka.
Prije petnaest godina, ovakvu sam pozornost uzimala zdravo za gotovo.
Tajni pogledi i c udni pristupi bili su uobic ajeni u istoc noj Europi i starom
Sovjetskom Savezu. Ali ovo je bio Hong Kong poslije predaje, dvadeset i prvo
stoljec e. Potpuno uznemirena, poz urila sam kroz preostale izloz bene
prostorije jedva pogledavs i slike. Ako budem imala srec e s taksijem, mogla
bih se vratiti na trajekt i onda do Sretne doline da napravim nekolika slika u
sumrak prije nego s to moj zrakoplov poleti za Peking. Skrenula sam u kratak
hodnik ispunjen kipovima, nadajuc i se da c u nac i prec icu do ulaza. Umjesto
toga nala sam izlobenu prostoriju punu ljudi.
Oklijevajuc i ispred zaobljenog ulaza, pitala sam se s to ih je tamo dovelo.
Ostatak muzeja bio je gotovo potpuno prazan. Jesu li slike u toj sobi mnogo
bolje od ostalih? Je li u tijeku neko drus tveno dogaanje? Nije se tako c inilo.
Posjetitelji su stajali u tis ini i udaljeni jedni od drugih prouc avajuc i slike s
gotovo jezovitim intenzitetom. Iznad luka nalazila se ploc a s kineskim
pismom i engleskim slovima. Pisalo je
NAGE ENE SE ODMARAJU
Nepoznati autor
Kada sam pogledala natrag prema prostoriji, shvatila sam da nije
ispunjena ljudima bila je ispunjena mus karcima. Zas to samo
mus karcima? Pros li put bila sam u Hong Kongu tjedan dana i nisam opazila
da nedostaje golotinje, ako su to traz ili. Svi mus karci u prostoriji su bili
Kinezi i svi su bili u poslovnim odijelima. Dobila sam dojam da su svi osjetili
nagon da ustanu od radnog stola na poslu, dodu do automobila i dojure do
muzeja gledati ove slike. Posegnula sam prema walkmanu koji sam
pric vrstila za traperice i premotala dok nisam dos la do opisa prostorije
ispred sebe.
Nage z ene se odmaraju najavio je glas u mojim slualicama. Ova
provokativna izloz ba sadrz ava sedam platna nepoznatog umjetnika koji je
odgovoran za skupinu slika poznat pod nazivom serija Zene koje spavaju.
Zene koje spavaju misterija su u svijetu moderne umjetnosti. Poznato je da
postoji devetnaest slika, sve su ulje na platnu, a prva se pojavila na trz is tu
1999. godine. Na tih se devetnaest slika vidi napredak s nejasnog
impresionizma do realizma, a posljednja djela precizna su kao fotogra ije.
Iako se za sve slike izvorno vjerovalo da prikazuju nage z ene koje spavaju,
teorija je sada sporna. Ranije su slike toliko apstraktne da se na to pitanje ne
moz e sa sigurnos cu odgovoriti, ali kasnija platna su medu azijskim
kolekcionarima stvorila dojam da slike ne prikazuju z ene koje spavaju nego
z ene koje su mrtve. Zato je kurator izloz bu nazvao Nage z ene se odmaraju
radije nego Zene koje spavaju. Cetiri slike koje su se na trz is tu pojavile
posljednjih s est mjeseci dosegnule su rekordne cijene. Posljednja od njih,
jednostavnog imena Broj 19 prodana je japanskom poslovnom c ovjeku,
Hodai Takagi, za 1,2 milijuna funti. Muzej je jako zahvalan gospodinu
Takagiju s to je posudio tri platna za tekuc u izloz bu. Sto se tic e umjetnika,
njegov je identitet nepoznat. Radovi mu se mogu nabaviti iskljuc ivo preko
gospodina Christophera Wingatea, pravnika iz New Yorka, SAD.
Osjetila sam iznenaujuc e snaz nu tjeskobu dok sam stajala na pragu te
prostorije pune mus karaca, tihih Azijata koji su stajali kao kipovi ispred slika
koje jos nisam mogla vidjeti. Gole z ene spavaju, moz da su i mrtve. Vidjela
sam vis e mrtvih z ena nego vec ina pogrebnika, mnoge su bile gole jer su im
odjec u raznijele bombe, ili je izgorjela u vatri, ili su ju potrgali vojnici. Slikala
sam tisuc e slika njihovih trupala metodic ki stvarajuc i vlastitu sliku o smrti.
Meutim, pomisao na slike u susjednoj prostoriji me uznemiravala. Stvarala
sam svoje fotogra ije smrti da pokaz em okrutnosti i pokus am sprijec iti
besmisleno krvoprolic e. Umjetnik koji je naslikao slike u susjednoj prostoriji,
osjeala sam, imao je neki drugi plan.
Duboko sam udahnula i ula.
Moj je ulazak uznemirio mus karce, kao kada nova vrsta ribe dopliva u
jato. Osjec ali su se neugodno pred z enom posebno onom s okruglim
oc ima, kao da se srame svoje nazoc nosti u toj prostoriji. Susrela sam njihove
poglede koji su se spus tali i dos la do slike pred kojom je bilo najmanje
mukaraca.
Nakon umirujuc ih kineskih akvarela, s okirala sam se. Slika je bila
utjelovljenje Zapada, portret gole z ene u kadi. Zena okruglih oc iju, kao i ja, ali
deset godina mlaa. Imala je moz da trideset godina. Njezin poloz aj jedna
ruka mlohavo visi preko ruba kade podsjetio me na Smrt Marata, koju sam
poznavala samo zahvaljujuc i drus tvenoj igri Remek djelo koju sam igrala
kao dijete. Ali pogled je bio iz vis eg kuta tako da su joj se vidjele grudi i stidna
kost. Oc i su joj bile zatvorene i kao da su priopc avale neporeciv mir. Nisam
mogla shvatiti je li to mir sna ili smrti. Boja koz e nije bila potpuno prirodna,
vis e boja mramora zbog c ega sam imala osjec aj da bih, kada bih mogla uc i u
sliku i okrenuti je, vidjela lea ruiaste boje od krvi.
Osjec ajuc i da se mus karci iza mene pribliz avaju, pomaknula sam se do
sljedec e slike. U njoj je z enski subjekt lez ao na krevetu od smee slame
ras irene po daskama. Oc i su joj bile otvorene i imale su tupi sjaj koji sam
vidjela u mnogim improviziranim mrtvac nicama i na brzinu iskopanim
grobovima. Kod ove nije bilo sumnje. Ona je trebala izgledati mrtva. To nije
znailo da jest mrtva, ali onaj tko ju je naslikao znao je kako smrt izgleda.
Opet sam c ula iza sebe mus karce. Premjes tanje nogu, s us tanje svile,
neravnomjerno disanje. Jesu li pokus ali vidjeti moju reakciju na ovu Zapadnu
z enu u najranjivijem stanju u kojem z ena moz e biti? Iako, ako je bila mrtva,
zapravo nije vis e bila ranjiva. Meutim, c injenica da stranci promatraju
njezino tijelo c inila mi se konac nom uvredom, potpunim poniz enjem.
Prekrivamo mrtva tijela iz istog razloga iz kojeg se skrivamo iza zidova da
obavimo tjelesne funkcije. Neka ljudska stanja traz e privatnost i smrt je jedna
od njih. Traz i se pos tovanje, ne prema tijelu nego prema osobi koja ga je
nedavno napustila.
Netko je platio dva milijuna dolara za sliku kao s to je ova. Moz da bas za
ovu. Naravno, mus karac je to platio. Zena bi kupila ovu sliku samo zato da je
unis ti. Devedeset i devet od sto z ena. Zatvorila sam oc i i pomolila se za z enu
na slici, za sluaj da je bila stvarna. I krenula sam dalje.
Sljedec a slika visjela je iza male klupe naslonjene na zid. Bila je manja od
ostalih, moz da s ezdeset puta devedeset s dugac kom vertikalnom osi. Ispred
nje stajala su dva mus karca, ali nisu gledali u platno. Napadno su me gledali
kao natec ene ribe dok sam se pribliz avala i zamis ljala sam kako bih
vjerojatno ispod njihovih us tirkanih bijelih ovratnika nas la s krge. Nisu bili
vis i od mene. Brzo su mi se maknuli s puta i oc istili put pred slikom. Dok sam
se okretala prema slici, oblila me vruc ina po vratu i ramena zbog
predosjeaja i osjetila sam kako se prolost trlja o sadanjost.
Ova je z ena isto bila gola. Sjedila je na klupi uz prozor, a glava i jedno rame
bili su joj naslonjeni na prozorsko okno. Koz u joj je osvijetlio ljubic asti sjaj
zore ili sumraka. Oc i su joj bile poluotvorene, ali vis e su slic ile oc ima lutke
nego z ive z ene. Tijelo joj je bilo mrs avo i mis ic avo, ruke su joj stajale u krilu a
frizura u viktorijanskom stilu padala joj je na ramena kao tamni veo. Iako mi
je bila okrenuta licem otkad sam pogledala platno, odjednom sam imala
zastras ujuc i osjec aj da se okrenula prema meni i progovorila na glas. U
ustima sam imala metalni okus i srce mi je u prsima naraslo kao balon. Ovo
nije bila slika nego zrcalo. Lice koje me gledalo sa zida bilo je moje. I tijelo je
bilo moje: moja stopala, moji bokovi, moje grudi, moja ramena i vrat. Ali oc i
su bile ono s to me drz alo, mrtve oc i drz ale su me i onda me bacile kroz
pod u noc nu moru radi koje sam putovala s esnaest tisuc a kilometara da bih
joj pobjegla. Kroz sobu je odzvanjao kineski, alija ga nisam razumjela. Grlo mi
se stegnulo i nisam mogla vritati niti disati.
2.
Prije trinaest mjeseci, jednog toplog ljetnog jutra, moja blizanka, Jane,
izas la je iz svoje kuc e na Aveniji St. Charles u New Orleansu otrc ati svoju
svakodnevnu rutu od pet kilometara oko okruga Gardena. Njezino dvoje male
djece c ekalo ju je u kuc i s dadiljom, prvo zadovoljno, a onda tjeskobno dok se
majc ino uobic ajeno odsustvo produljilo vis e od uobic ajenog. Janein suprug,
Marc, radio je u svojem odvjetnic kom uredu u sredis tu grada blaz eno
nesvjestan da se ita dogaa. Nakon devedeset minuta, dadilja ga je nazvala.
Znajuc i da moz es izac i jedan blok van okruga Gardena i biti u opasnoj
zoni, Marc Lacour odmah je otis ao s posla i vozio po obliz njim ulicama
traz ec i suprugu. Podijelio je okrug Garden na mrez e od jednog bloka od Ulice
Washington do Ulice Maple i temeljito ih pres ao automobilom deset puta.
Zatim ih je prehodao. Izas ao je iz okruga Garden i ispitao svakog tko je sjedio
na trijemu, mehanic ara na crno, svakog tko je udario nogom limenku, dilere
cracka i beskuc nike koje je vidio na susjednim ulicama. Nitko nije c uo niti
vidio Jane. Buduc i daje bio ugledan odvjetnik, Marc je nazvao policiju i
iskoristio svoj utjecaj da gotovo odmah pokrene opsez nu potragu. Policija
nije nala nita.
Kada je Jane nestala, ja sam bila u Sarajevu i fotogra irala seriju o
posljedicama rata. Trebalo mi je sedamdeset i dva sata da doem do New
Orleansa. Tada se vec ukljuc io FBI i nestanak moje sestre dodao mnogo
vec em sluc aju koji su nazivali NOKIDS, odnosno, otmice u New Orleansu.
Ispalo je daje Jane peta u nizu z ena koje su naglo nestajale, a sve su bile iz
New Orleansa. Nije naeno ni jedno tijelo pa su sve z ene klasi icirane kao
z rtve onoga s to je FBI nazivao masovni otmic ar. To je bila neka vrsta
eufemizma. Ni jedan roak nije dobio pismo u kojem se traz ila otkupnina i u
oc ima svakog policajca s kojim sam razgovarala, vidjela sam tamnu,
neizrec enu istinu: za svaku od tih z ena pretpostavljalo se da je mrtva. S
obzirom na to da nije bilo dokaza s mjesta zloc ina, svjedoka ili tijela na
kojima se moglo raditi, c ak je i poseban odjel FBI-a nais ao na hladan trag.
Iako su z ene nastavile nestajati i jos nestaju, ni FBI ni policija u New Orleansu
nisu doli ni blizu tome da otkriju sudbinu moje sestre ili ostalih.
Trebala bih nes to objasniti. Ni jednom otkad je moj otac nestao u
Kambodz i nisam osjetila daje zaista mrtav, nestao s ovoga svijeta. Unatoc
tome s to je posljednja snimka na njegovu ilmu pokazivala krvnika koji ima
pis tolj usmjeren u njegovo lice. Cuda se dogaaju, posebno u ratu. Zbog toga
sam potros ila tisuc e dolara u posljednjih dvadeset godina pokus avajuc i ga
pronai. Zajedno s roacima nestalih u vijetnamskom ratu, davala sam novac,
koji nam je trebao biti za mirovinu, prevarantima i lopovima nadajuc i se da
su to bile kratke slike, zatim nepravilni sljedovi, kao los video. Stojim ispred
slike gole z ene c ije lice je moje do posljednjeg detalja i noge su mi prikovane
za pod kao u noc noj mori. Mus karci koji se skupljaju oko mene vjeruju da sam
ja z ena koja je bila model za tu sliku. Beskonac no c avrljaju i trc e okolo kao
mravi nakon s to im je mravinjak poliven kerozinom. Iznenaeni su s to sam
z iva, ljutiti s to se njihova mas tarija o Zenama koje spavaju c ini prijevarom.
Ali ja znam ono s to oni ne znaju. Ja vidim sestru kako izlazi na aveniju St.
Charles i vlaga joj se kondenzira na koz i prije nego s to poc ne trc ati. Cilj joj je
pet kilometara, ali negdje u okrugu Garden, koji nalikuje na pras umu, krivo je
stala i pala u rupu u koju je moj otac pao 1972. godine.
Sada me ona gleda praznih oiju s platna koje je duboko kao prozor prema
paklu. Nakon s to sam u svojim kostima prihvatila njezinu smrt, nakon s to
sam je oplakala i pokopala u svojim mislima, ovo neoc ekivano uskrsnuc e
pokrec e lavinu osjec aja. Meutim, negdje u kemijskom kaosu mog uma, u
sredis tu oluje, moj razum nastavlja funkcionirati. Tko god je naslikao ovu
sliku, znao je nes to o mojoj sestri nakon onoga trenutka kada je nestala iz
okruga Garden. On zna ono s to nitko drugi nije mogao znati: pric u o Janeinim
posljednjim satima, ili minutama, ili sekundama. On je c uo njezine posljednje
rijei. On - on...? Zato sam pretpostavila da je slikar mukarac?
Zato s to je to gotovo sigurno. Ja nemam strpljenja sa svim feministicama
na ovome svijetu, ali statistic ku c injenicu ne moz emo porec i. Mus karci su
poc initelji bestidnih zloc ina kao s to su silovanje, ubojstvo stranca i piece de
resistance, serijskih ubojstava. To je iskljuc ivo mus ka patologija: lov,
planiranje, opsesivan bijes koji se odigrava u obliku sloz enih rituala nasilja.
Mus karac lebdi kao duh iza tih c udnih slika i ima ono znanje koje mu je
potrebno. Samo on mi moz e dati ono s to posljednjih godinu dana nisam
uspijevala nai. Mir.
Dok gledam u sestrine naslikane oc i, u grudima mi se raa divlja nada.
Jane izgleda mrtva na toj slici. A i glas na snimci nagovijestio je da sve z ene u
toj seriji i jesu mrtve. Ali sigurno postoji neka s ansa, unatoc predosjec aju u
Sarajevu, da je bila samo u nesvijesti dok je nastajala ta slika. Moz da
drogirana ili se pretvara da je nepokretna, kako je moja mama to nazivala dok
smo bile djeca. Koliko dugo treba da se nes to tako naslika? Nekoliko sati?
Dan? Tjedan dana?
Caroliju slike razbija posebno glasan zvuk kineskog i vrac am se u
sadas njost dok mi se suze hlade na obrazima, a neka me ruka prima za rame.
Ta ruka pripada jednom od kretena koji su danas tu dos li gledati mrtve z ene.
Imam snaz nu potrebu da pruz im ruke i skinem sliku sa zida, da sakrijem
sestrinu golotinju od tih znatiz eljnih oc iju. Meutim, kada bih skinula sliku
vrijednu milijune dolara, zavrs ila bih u pritvoru kineske policije - s to bi bilo
neugodno iskustvo.
Umjesto toga potrim.
sigurno nije mrtva. Ne osjec am strah dok im prilazim. Negdje izmeu sobe s
dokumentima i ovog mjesta koje je nazvano Nage z ene se odmaraju,
gurnula sam sestru u duboku rupu sjec anja i postala z ena koja je pokrivala
ratove na etiri kontinenta - oeva ki.
Kada sam se opet pojavila, Kinezi se skupljaju u uzbuene grupice.
Straz ar dvojicu ispituje pokus avajuc i saznati s to se dogodilo. Hrabro
prolazim pokraj njih i dva puta slikam z enu u kadi. Bljesak malog Canon
fotoaparata potaknuo je bijes Kineza. Krec uc i se brzo kroz prostoriju,
fotogra iram jos dvije slike prije nego s to me straz ar uhvati. Okrenem se
prema njemu i kimnem kao da shvac am i onda se otrgnem i pobjegnem do
Janeine slike. Slikam jedanput prije nego s to zazviz di da pozove pomoc i opet
me uhvati za ruku, ovaj put objema rukama.
Ponekad se iz ovakvih situacija moz es izvuc i rijec ima. Ovo nije bila jedna
od tih situacija. Ako jos budem tu stajala kada doe netko s autoritetom,
nikada nec u izac i iz muzeja sa svojim ilmom. Srus im straz ara udarivs i ga
koljenom na pravo mjesto i potrim kao luda drugi put.
Opet se c uje policijska zviz daljka, iako je ovaj put zvuc ala kao da je lagano
zablejala. Poskliznem se dok pokus avam stati na ulas tenom podu, otrc im
unatrag do poz arnog izlaza i probijeni staklo da izaem van, ostavivs i iza
sebe buku alarma. Prvi put sam sretna zbog guz ve u Hong Kongu, koja c ak
z eni okruglih oc iju omoguc uje da nestane za minutu. Pet stotina metara od
muzeja uhvatim taksi i naredim mu da me odveze na trajekt, na koji se moda
netko sjea da sam se ukrcala, ali kroz tunel koji ide ispod luke.
Kada sam bila ponovno na strani Hong Konga, jurimo do hotela. Boravim
u Mandarinu, koji je bio za mene preskup, ali ima veliku sentimentalnu
vrijednost. Kao dijete od oca sam dobila nekoliko pisama ispisanih na papiru
sa zaglavljem toga hotela. U sobi ubacujem odjec u u kovc eg, pakiram
fotoaparate u njihove aluminijske putne torbe i drugim taksijem odlazim u
novu zrac nu luku. Planiram izac i iz kineskoga zrac nog prostora prije nego s to
neki poduzetni policajac shvati da, iako ne znaju moje ime, na zidu muzeja
imaju savrs enu sliku s mojim licem. Za manje od jedan sat mogli bi imati
letke u hotelima i zrac nim lukama. Nisam sigurna zas to bi to uc inili - nisam
poc inila nikakav zloc in osim krae walkmana ali nekoliko puta su me
priveli i za manje od toga, a u paranoic nom svijetu Kineza u Hong Kongu,
moje ponas anje zbog slika vrijednih nekoliko milijuna dolara c inilo me
savrenim kandidatom za privremeni pritvor.
Meunarodna zrac na luka u Hong Kongu babilon je azijskih jezika i
putnika koji se z ure. Imam rezervaciju za let Air Chine za Peking, ali taj
zrakoplov ide tek za tri sata. Na zaslonima s odlazec im letovima vidim let
Cathay Paci ica za New York za trideset i pet minuta s c ekanjem od dva sata u
Tokiju. Pokazavs i svoju istros enu putovnicu na s alteru tvrtke Cathay,
dopustim prodavaici karata da mi proda kartu za prvi razred po punoj cijeni.
Tim bi se novcem u Sjedinjenim Drz avama mogao kupiti dobar polovni auto,
ali nakon onoga s to se dogodilo u muzeju, nisam mogla dvadeset sati sjediti
uz nekog prodavac a rac unala iz Raleigha. Ta me moguc a stvarnost podsjetila
na jos nes to i pitala sam prodavac icu moz e li me smjestiti pokraj neke z ene.
Nije mi bilo do toga da mi se jos netko upucava, a dvadeset sati je dovoljno
vremena nekome tipu da razradi strategiju. Pros le godine, na letu iz Seoula u
Los Angeles, neki pijani kreten me c ak pitao hoc u li s njim u kupaonicu i hoc u
li se pridruz iti Klubu onih koji su to radili u zrakoplovu. Rekla sam mu da
sam vec c lanica toga kluba, a to je bilo i istina. Pridruz ila sam se prije devet
godina, sa svojim zaruc nikom, meu teretom zrakoplova tipa DC-3 negdje
iznad Namibije. Tri dana poslije uhvac en je s nekim SWAPO gerilcima i
prebili su ga na smrt pa sam se tako pridruz ila jos ekskluzivnijem klubu:
Klubu nesluz benih udovica. Sada, sa c etrdeset godina, jos sam c lanica i jos
sam neudana. Prodavac ica karata Cathay Paci ica znakovito se nasmije i
udovolji mojem zahtjevu.
I tako sam zavrs ila ovdje gdje sam sada: nakon tri viskija i kratkoroc nim
pamc enjem koje mi se lagano vrac a. Alkohol ima nekoliko funkcija, a jedna od
njih je otupljivanje z eravica tuge koje su se poc ele mes koljiti u dubini moje
due. Ali devetnaest je sati dugo vremena skrivati se od samog sebe. U torbici
nosim zalihu tableta za spavanje za one noc i kada me otvorena rana sestrine
nepoznate sudbine toliko boli da ne mogu spavati. Sada me isto boli, ali jos
nije pao mrak. Prije nego s to se uspijem predomisliti, popijem tri tablete uz
gutljaj viskija i uzmem telefon iz naslona za ruku.
Iz zrakoplova mogu uc initi samo jednu korisnu stvar. Nakon s to sam
nekoliko puta provukla svoju Visa karticu i nekoliko minuta provela borec i se
sa sluz bom informacija, na telefon dobijem centralu Akademije FBI-ja u
Quanticu, u Virginiji, koja me prespoji u ured Odjela za potporu istragama.
Taj Odjel sada ima vaz nije poslove nego prije, ali Daniel Baxter, s ef Odjela,
voli bunkersko ozrac je starih dana, doba prije nego s to je pretjerana
izloz enost u Hollywoodu taj odjel pretvorila u mit koji privlac i tisuc e mladih
fakultetlija. Baxter sada sigurno ima pedeset godina, ali u dobroj je formi i
ima oc i borbenog vojnika. To sam pomislila kada sam ga prvi put vidjela.
Vojnik koji se nas ao u FBI-ju po inerciji, kao rezultat toga s to je dobio
promaknuc e na terenu. Ali nitko nikada to nec e dovoditi u pitanje. On je
redao legendarne uspjehe u poslu u kojem je bilo malo pobjeda i porazi su bili
gotovo nepodnos ljivi. Drugim rijec ima, moja sestra i njezinih deset sestara u
c istilis tu. Baxterov odjel tu je potpuno poraz en. Ali c injenica je da, kada se
dogodi odreeno sranje, ne moete nazvati nikoga drugoga.
Baxter - javi se otar bariton.
Ovdje Jordan Glass - kaz em mu pokus avajuc i neuspjes no prikriti fr ljanje.
Sjeate li me se?
Teko je zaboraviti vas, gospodo Glass.
Popijem velik gutljaj viskija. Prije otprilike jednog sata u Hong Kongu
sam vidjela svoju sestru.
Zavlada kratka tiina. - Pijete li gospoo Glass?
Naravno. Ali znam to sam vidjela.
Vidjeli ste svoju sestru.
U Hong Kongu. I sada sam u zrakoplovu 747 i letim prema New Yorku.
Kaete da ste vidjeli sestru ivu?
Ne.
Nisam siguran da shvaam.
Ukratko, s to jasnije mogu, Baxteru opis em svoje iskustvo u muzeju i
c ekam njegovu reakciju. Oc ekujem neki izraz zapanjenosti - ali trebala sam
biti pametnija.
Jeste li prepoznali neku drugu od rtava iz New Orelansa? - upita me.
Ne. Ali nisam prouavala slike nakon broja est.
Sto posto ste sigurni da je na toj slici bilo lice vae sestre?
alite se? To je moje lice, Baxteru. Moje tijelo, golo pred cijelim svijetom.
Dobro... vjerujem vam.
-Jeste li ikada uli za te slike?
Ne. Razgovarat c u s ljudima u Washingtonu koji se bave umjetninama c im
zavrs imo razgovor. I poc et c emo ras clanjivati z ivot toga Christophera
Wingatea. Kada ete biti u New Yorku?
Za devetnaest sati. Oko pet poslije podne prema njujorkom vremenu.
Pokus ajte se malo naspavati u zrakoplovu. Napravit c u vam rezervaciju sa
zrac ne luke JFK za ovamo. American Airlinesom. To c e biti elektronic ka karta
pa pokaz ite samo vozac ku ili putovnicu. Dovest c u se do Washingtona da se
naemo u sjedis tu FBI-ja. Ionako tamo moram biti sutra, a vama je to
zgodnije od Quantica. Zapravo, poslat c u agenta da vas pokupi u zrac noj luci
Reagan. Odgovara li vam tako?
Da. Mislim da mu nisu trebali mijenjati ime nego ostaviti Washington
National.
Gospoo Glass, jeste li dobro?
Odlino.
Zvuite uznemireno.
- Nis ta s to lijekovi nec e rijes iti. S malo najboljega s kotskog pic a. Poc nem
se histerino smijati. - Moram se malo opustiti. Ovo je bio teak dan.
Razumijem. Ali ostavite si malo os troumnosti, dobro? Treba mi vas a
pronicavost.
- Drago mi je c uti da sam potrebna. Prekinem vezu i vratim telefon u
naslon za ruke.
Prije trinaest mjeseci me niste trebali, kaz em tiho. Ali to je bilo tada. Sada
su se stvari promijenile. Sada c e me trebati dok ne shvate vaz nost slika. I
onda c e me opet iskljuc iti. Iskljuc enje je najtez a stvar za novinara i pravi
pakao za z rtvinu obitelj. Ali bolje da sada o tome ne razmis ljam. Bolje je
spavati. Praktic no sam z ivjela u zraku dvadeset godina i spavanje u
zrakoplovima nije bilo tes ko dok Jane nije nestala. Sada mi je potrebna
pomo prijatelja.
Dok se kemijska magla spus ta nad moje oc i, u mozgu mi bljesne
posljednja iskra svijesti i opet uzmem telefon. Nisam u stanju razgovarati sa
sluz bom informacija pa ukljuc im potpuno drugac iju vezu. Ron Epsten pis e
stranicu s est u New York Postu, on zna tko je tko u Gradu. Kao Daniel Baxter,
ovisan je o svome poslu s to znac i da je vjerojatno i sada tamo iako je u New
Yorku jako rano. Kada me centrala prespojila, on se javio:
Ron? Ovdje Jordan Glass.
Jordan! Gdje si?
Na putu u New York.
On se zakikota. - Mislio sam da si negdje u zaleu i da slika slike oblaka ili
neto slino.
Bila sam tamo.
Sigurno neto treba. Nikada ne zove samo radi avrljanja.
Christopher Wingate. Jesi li kad uo za njega?
Naturellement. Vrlo je s ik, glavni hit. Zbog njega SoHo zavrs ava na
Petnaestoj ulici. Stari preprodavac i sada mu se ulizuju, a s to to vis e c ine, to ih
on vis e tretira kao smec e. Svi z ele da Wingate prodaje njihova djela, ali on je
jako izbirljiv.
A jesi li uo za ene koje spavaju?
Tepanje divljenja. - Opa, kako smo upuc eni. Nema mnogo americ kih
kolekcionara koji znaju za te slike.
elim ga vidjeti. Mislim na Wingatea.
Da ga fotografira?
Samo da s njim razgovaram?
Morat e stati u red, ali moda e ga dovoljno zaintrigirati.
Moe li mi nabaviti njegov broj telefona?
Ako ja ne mogu, ne moz e nitko. Ali moz da c e mi trebati malo vremena.
Znam da nije u imeniku. Zivi iznad svoje galerije, ali mislim da ni galerija nije
u imeniku. Toliko je ekskluzivna. Ovaj tip c e propustiti prodaju ako mu se ne
svia kupac. Jesi li negdje gdje te mogu nazvati?
Ne. Mogu li te nazvati sutra? Malo u odspavati.
Do tada u ti nabaviti broj.
Hvala, Ron. Dugujem ti veeru u restoranu Lutce.
Pusti mene da odaberem mjesto i dogovor vrijedi. Nadam se da ne spavas
sama. Znam da nikome ne treba vie ljubavi nego tebi.
Bacila sam pogled po kabini prvog razreda i svim tim neurednim
poslovnim ljudima.
Ne, nisam sama.
3.
Dva sata prije nego s to je zrakoplov Cathay Paci ica sletio u New York,
probudila sam se iz svog lijekovima uzrokovanog sna, doteturala do
kupaonice i natrag i zamolila domac icu zrakoplova da mi donese topao
ruc nik. Nakon toga nazvala sam Ron a Epsteina i dobila broj Christophera
Wingatea. Trebao mi je jedan sat upornog zvanja da preprodavac a umjetnina
dobijem na telefon. Zabrinula sam se da c u morati spomenuti Zene koje
spavaju da privuc em njegovu pozornost, ali Epstein je imao dobar
predosjec aj: Wingatea je dovoljno zaintrigirala moja skromna slava da se
nae sa mnom u svojoj galeriji nakon radnog vremena bez objas njenja.
Nisam iz glasa mogla mnogo o njemu zakljuc iti, ali imao je neki c udan
naglasak. Spomenuo je knjigu na kojoj sam radila pa sam pretpostavila da se
nadao da traim nekoga tko e mi prodavati fotografije na tritu umjetnina.
Rizic no je sama se nac i s Wingateom, ali moj je posao uvijek ukljuc ivao
odreenu dozu rizika. Fotogra iranje ratova je kao komercijalni ribolov uz
obalu Aljaske: kad odlazis , znas da se moz da nec es vratiti. Meutim, na brodu
na Aljasci si ti protiv oceana i vremena. U ratnoj zoni postoje ljudi koji te
pokus avaju ubiti. Ic i vidjeti Christophera Wingatea moz da je slic no tome.
Moram pretpostaviti da je do sada vec c uo za scenu u muzeju. Nec e znati
moje ime, ali znat c e da je z ena koja je uzrokovala probleme u Hong Kongu
izgledala isto kao jedna od Zena koje spavaju. Zna li on da jedna od Zena koje
spavaju izgleda kao fotogra kinja Jordan Glass? Pozna me po ugledu, ali
vjerojatno nije vidio moju sliku. Nisam dvanaest godina ivjela u New Yorku a
tada moj rad nije bio ni pribliz no toliko poznat. Stvarna opasnost ovisi o
tome u kakvom je Wingate odnosu sa slikarom Zena koje spavaju. Zna li da su
subjekti na slikama stvari? Da su nestali i vjerojatno mrtvi? Ako to zna, onda
je voljan okrenuti glavu i ignorirati ubojstvo kako bi zaradio bogatstvo na
postotku od prodaje. Koliko je zbog toga opasan? Nec u znati do razgovora s
njim. Ali jedno je sigurno: Ako sada nastavim prema Washingtonu i naem se
s FBI-jem, oni me nikada nec e pustiti da mu se pribliz im. Sve informacije koje
dobijem bit e iz druge ruke, kao to je bilo kada je Jane nestala.
Kada sam pros la carinu na JFK-u, odvezem torbe do ulaza za American
Airlines, pokupim elektronic ku kartu za Washington i predam torbe na taj let.
Zatim izaem iz zrac ne luke i uzmem taksi. Nije mi bilo drago s to su mi
fotoaparati otis li za Washington bez mene, ali poslije vec eras, kada kaz em
Danielu Baxteru da mi je pozlilo i da nisam stigla na let, laks e c e mi
povjerovati.
Prije nego s to sam otis la u donji Manhattan, zamolim taksista da me
odveze u zalagaonicu na Devedeset i devetoj ulici. Tamo za 50 dolara kupim
suzavac da ga stavim u dz ep. Bilo bi mi draz e imati pis tolj, ali ne z elim
riskirati. Njujors ka policija ozbiljno shvac a sve povrede propisa o nos enju
oruja.
Kada je taksi stao pred Wingateovom galerijom na Petnaestoj ulici u
predvec erje, vidim da se nalazi u jednostavnoj trokatnici od smeeg kamena,
kao s to su tisuc e drugih u gradu, te da je omeena ka ic em sjedne, i
videotekom s druge strane. Elegantno ozrac je umjetnic kog okruga Chelsea
vjerojatno je u drugom dijelu tog okruga.
Plativi taksistu da me prieka, izaem i s rubnog kamena prouim ulazna
vrata. Pokraj njih je zvono koje izgleda normalno, ali vjerojatno skriva razne
sigurnosne ureaje. U sluc aju da ima videonadzor, stavim sunc ane naoc ale
dok prilazim ulaznim vratima.
Eto ga. Pozvonim i priekam.
Tko je? upita glas bez akcenta koji sam ula i kada sam prije nazvala.
Jordan Glass.
Samo trenutak.
Cuje se prekidac , brava se otkljuc ala i otvorim vrata. Donji kat galerije
polovic no je osvijetljen luorescentnim svjetlom s drugog kata koje se
prelijeva po z eljeznim stubama. S naoc alama ne vidim nis ta, ali galerija bas
nije ureena kao popularna njujors ka galerija. Pod je od svijetlog parketa, a
zidovi bijeli. Slike vec inom izgledaju moderne ili barem ja tako zamis ljam
moderno. Mnos tvo jarkih boja c ini asimetric ne uzorke, ali meni to vrlo malo
govori. Nazivali su me umjetnicom - obic no kada su me napadali
fotoreporteri puristi ali to ne znac i da mogu ocjenjivati umjetnic ka djela.
Nisam ak ni sigurna bi li ih prepoznala na prvi pogled.
Svia li Vam se taj Lucian Freund? - pitao je glas koji sam c ula preko
zvunika.
Na pola z eljeznih spiralnih stuba stoji mus karac. Stojec i toc no u zraci
svjetlosti, izgleda kao da se tamo jednostavno stvorio. Mrs av je i proc elav, ali
c elavost nadoknauje sjenom crne jednodnevne brade. U crnim trapericama,
majici kratkih rukava i koz noj jakni izgleda kao trec erazredni ma ijas i koje
sam nekoliko godina prije vidala u Moskvi: malo neuhranjen, ali stras no
grabeljiv, pogotovo oko oiju i usta.
Bas i ne - priznam brzo pogledavs i sliku koja mi je bila najbliz a. - Bi li
trebala?
To nema veze s trebati. Iako bi Vas se laks e dojmila da skinete te sunc ane
naoale.
Ne bi mi se vie svidjela. Nisam ovdje dola to vidjeti.
A to ste doli vidjeti?
Vas, ako ste Vi Christopher Wingate.
Rukom mi pokaz e da priem i onda se okrene i krene uz stube. Slijedim
ga.
Presleyja.
Georgia?
Definitivno sam u New Yorku. Mississipija, gospodine Wingate.
Svaki dan nauimo neto novo, zar ne? Zovite me Christopher, dobro?
U redu. Prema onome kako mi je Ron Epstein opisao Wingatea, oc ekivala
sam da c e se taj c ovjek nas aliti da je linc ovanje poteklo iz Mississippija. Zovite me Jordan.
Veliki sam oboz avatelj tvog rada rekao je naoko iskreno. Imas oko
lieno saaljenja.
- Je li to pohvala?
Naravno. Ne bojis se strave. Ili apsurda. Ali u tome ima i suosjec anja. Zato
se ljudi mogu povezati s tvojim djelima. Mislim da c e potraz nja biti velika ako
svoja djela z elis na trz is te staviti kao lijepu umjetnost. Nema mnogo
fotografija koje se tu mogu svrstati, ali tvoje... za to nema sumnje.
Ne opravdava predujmove koje naplauje. ula sam da si kukin sin.
Opet se nasmije i popije gutljaj svog cappuccina. Oc i su mu zapanjujuc e
crne boje. - Jesam, prema vec ini ljudi. Ali umjetnicima koji mi se sviaju
beskrajno laskam.
Zelim ga pitati o slici u kutiji, ali nes to mi govori da pric ekam. Govori
se da fotografija moe biti novinarstvo ili umjetnost, ali ne oboje.
To su gluposti. Daroviti uvijek krs e pravila. Pogledaj knjigu Martina Parra.
On je okrenuo fotogra iju naglavac ke sa svojim The last resort. Pogledaj
Nachtweyeva djela. Neupitno je da je to umjetnost. Ti si jednako dobra. Na
odreene naine i bolja.
Sad znam da mi laz e. Jamest Nachtwey je istaknuti ratni fotograf iz
Magnuma: osvojio je nagradu Capa pet puta. Kao, na primjer?
Komercijalne nac ine. U oc ima mu se pojavio trag nestas nosti. - Ti si
zvijezda, Jordan.
Jesam li?
Ljudi gledaju tvoje fotogra ije - odluc ne, stras ne, nepopustljive - i misle:
Tu je stajala z ena i to fotogra irala. Sa z enskom osjec ajnos cu. Zena je to
podnijela pa i ja to moram podnijeti. To ih zapanji. I promijeni im
perspektivu. A to je ono to umjetnost ini.
Sve sam to ve ula i, iako je uglavnom istina, smeta mi. Smrdi na Nije loe,
za curu.
A tu je i tvoja pojava - nastavlja Wingate pogledaj se. Jedva nes to
minke i jo prekrasna s koliko? etrdeset godina?
etrdeset.
Proc i c es dobro na trz is tu. Ako si voljna prez ivjeti nekoliko intervjua i
otvaranja, mogu od tebe napraviti zvijezdu. Ikonu svim enama.
Rekao si da ve jesam zvijezda.
Nije niti trznuo. - U onome s to radis , jesi. Ali s to je to? Ja govorim o pop
kulturi. Pogledaj Eve Arnold. Ti zna tko je ona. Ali ako siem i pitam stotinu
ljudi na ulici, nitko nec e znati. Dickey Chappelle je z eljela biti posvuda
poznata. To joj je bio san. Vukla se po cijelome svijetu, od Iwo Jime do
Sajgona, ali nikada nije postala ono to je najvie eljela postati zvijezda.
Ja se nisam vukla po cijelome svijetu da postanem zvijezda, s togod to
znailo.
Divlji sjaj u oc ima pokazao je novu razinu zanimanja. - Ne, to vjerujem. Pa
zato onda? Zato si hodala posvuda biljeei strahote koje bi okirale i Goju?
Nisi jo zasluio odgovor na to pitanje.
Pljesnuo je rukama. - Ali ja ga vec znam! Zbog oca, zar ne? Dobrog, starog
oca. Jonathana Glassa, vijetnamske legende. Onoga tko je slikao svog ubojicu.
Moda ipak jesi kukin sin.
Osmijeh mu se ras irio. - Ne mogu si pomoc i, kao s to je s korpion rekao
abi. Jednostavno sam takav.
Neki od najvec ih kretena koje sam ikada upoznala bili su karizmatic ni i
Wingate nije iznimka. Pogled mi zastane na kutiji iza nas.
A nac in na koji je umro - uzbueno uzvikne - slikajuc i slike kojima c e
osvojiti Pulitzera. To je mitski. A onda njegova kc i krene njegovim stopama?
To je legitimna pojava, nije potreban publicitet. Mogli bismo napraviti
dvostruku izloz bu. To bi bio besplatan publicitet. Tko ima prava na slike
tvoga oca?
Ne vjerujem da je moj otac umro u Kambodi kaem mirnim glasom.
Wingate me pogledao kao da sam mu upravo rekla da ne vjerujem da je
Neil Armstrong hodao po mjesecu. - Ne vjeruje?
-Ne.
Dobro... pa... to je jo bolje. Mogli bismo...
I ne elim iskoristiti njegov rad da bih zaradila.
Odmahnuo je glavom a rukama molio. Ti to gleda na potpuno krivi...
Koja je to slika tako prekrasna da je moras c uvati blizu sebe? Prekinula
sam ga pokazujui slobodnom rukom na kutiju.
Na trenutak ga izbacim iz takta, ali odgovori bez razmis ljanja: To je
slika jednog anonimnog umjetnika. Njegov me rad fascinira.
Voli gledati slike mrtvih ena?
Wingate se smrzne i pogleda me u oi.
Hoe li mi odgovoriti na pitanje?
Filozofski slegne ramenima. Ja nisam ovdje da odgovaram na tvoja
pitanja. Ali na ovo u odgovoriti. Nitko ne zna jesu li subjekti mrtvi ili ne.
Zna li identitet umjetnika?
Wingate popije gutljaj cappuccina pa stavi s alicu na pult iza njega. Ja
stavim ruku u dz ep da napipam hladan metal limenke sa suzavcem i
ohrabrim se.
Pita li to kao novinarka? - upita me. - Ili kao kolekcionarka?
-Ja si mogu prius titi jedino skupljati iskustva i pec ate u putovnici. Mislila
sam da to moe shvatiti nakon jednog pogleda na moje cipele.
Opet slegne ramenima. Slijeganje ramenima glavni je dio rjec nika ovog
tipa. - Nitko danas vie ne zna tko ima novca.
elim upoznati umjetnika.
Nemogue.
Mogu li vidjeti sliku?
Napuc io je usne. - Ne vidim zas to ne kad vec jesi. Ode do otvorene strane
kutije, ukopa se nogama i posegne za okvirom. - Moe li mi pomoi?
Oklijevam razmis ljajuc i o c ekic u, ali ne izgleda kao da me z eli izubijati na
smrt. Buduc i da sam vec bila u situacijama u kojima su ljudi bas to z eljeli
uiniti, vjerujem svojim instinktima vie nego drugi.
Dri drugu stranu dok ja vuem kae.
Stavim cappuccino na pod i primim drugu stranu kutije dok on izvlac i
tapecirani metalni okvir koji je drao pozlaeni okvir.
Eto kae. Sad je vidi.
Ne mogu se odluc iti hoc u li otic i s druge strane kutije ili ostati tu gdje
stojim. Ali moram pogledati. Moz da c u prepoznati jednu od z rtava koja je
oteta prije Jane.
Cim sam vidjela lice te z ene znala sam da je ne poznajem. Ali mogla sam je
prepoznati. Izgleda kao deset tisuc a drugih z ena u New Orleansu, mjes avina
francuske krvi i malo afrike, to donosi prirodnu ljepotu koja se rijetko moe
vidjeti u drugim dijelovima Amerike. Ali ova z ena nije u prirodnom poloz aju.
Koz a bi joj trebala biti boje bijele kave, a na slici je boje bijelog porculana. I
oc i su joj potpuno otvorene i ukoc ene. Naravno, oc i na svakoj slici su
ukoc ene: talent umjetnika im daje z ivot. Ali u ovim oc ima nema z ivota. Cak ni
nagovjetaj ivota.
ena koja spava broj dvadeset kae Wingate.
Svia li ti se vie od onih slika u prizemlju?
Tek tad vidim ostatak slike. Umjetnik je subjekt stavio uza zid s koljenima
privuenima grudima kao da sjedi. Ali ona ne sjedi. Samo se naslanja, glava joj
pada na mramorno rame, a oko nje vrtlog boja. Zavjese z arkih uzoraka, plavi
tepih, zraka svjetlosti s prozora koji se ne vidi. Cak i zid na koji se naslanja
proizvod je tisuc a sitnih poteza raznih boja. Samo je z ena prikazana s
iznenaujuc im realizmom. Mogla je biti izrezana iz Rembrandtove slike i
smjetena u taj vrtlog boja.
Ne svia mi se. Ali osjeam... osjeam da je slikar vrlo darovit.
Stras no. U Wingateovim crnim oc ima javilo se iskreno uzbuenje. - On je
uspio uhvatiti nes to c emu nitko tko danas radi nije ni blizu. Svi arogantni
klinci koji dolaze ovamo, koji pokus avaju biti provokativni pa slikaju
koristec i se krvlju i rade skulpture od dijelova pus ke... oni su smijes ni. Ovo je
provokativno. Upravo sad to gleda.
Je li on vaan umjetnik?
To neemo znati jo pedeset godina.
Kako se zove taj stil?
Wingate duboko uzdahne. - Tes ko je rec i. Nije static an. Poc eo je s gotovo
c istim impresionizmom, a on je mrtav. To svatko moz e. Ali vizija je postojala.
Izmeu pete i dvanaeste slike poc eo je razvijati nes to puno fascinantnije. Jesi
li ula za Nabise?
-to?
Nabise. To znai proroci. Bonnard, Denis, Vuillard?
Ono to ja znam o umjetnosti stalo bi na razglednicu.
Nemoj se okrivljavati. To je americ ki obrazovni sustav. Oni vas to
jednostavno ne ue. Osim ako ih ne molite. ak ni na fakultetu.
Nisam zavrila fakultet.
Kako osvjez avajuc e. A zas to i bi. Americ ke institucije oboz avaju
tehnologiju. Tehnologiju i novac.
-Jesi li ti Amerikanac?
Zagonetni osmijeh. - A to ti misli?
Ne mogu odgonetnuti. Odakle si?
Obic no laz em kada me to pitaju. Ne z elim vrijeati tvoju inteligenciju pa
emo preskoiti biografiju.
Skriva mranu tajnu?
Tajnovitost me c ini zanimljivim. Kolekcionari vole kupovati od
zanimljivih prodavac a. Ljudi misle da sam veliki, stras ni vuk. Misle da sam
povezan s mafijom, da posvuda imam klijente koji su zloinci.
Ima li?
Ja sam poslovni c ovjek. Ali kada radis u New Yorku, onda ti takav ugled
ne teti.
Ima li grafike drugih ena koje spavaju da ih vidim?
Nema grafika. To jamim kupcu.
A fotografije? Sigurno ima fotografije.
Odmahnu glavom. Nemam fotografije. Nikakve kopije.
Zato?
Rijetkost je najrjee dobro.
Koliko dugo ima ovu?
Wingate pogleda u platno pa u mene krajikom oka. Ne dugo.
Koliko dugo e je imati?
Saljem je sutra. Imam stalne klijente u Takagiju za sva djela ovog
umjetnika. Jedan zarez pet milijuna funti. Ali za ovu imam druge planove.
Primio je metalni okvir i pokazao mi da drz im kutiju dok sliku gura natrag
unutra. Pomaem mu kako bih ga potaknula da nastavi govoriti.
Za seriju od oko sam slika rekao je Wingate mogao je biti jedan od
proroka. Ali opet se promijenio. Zene su postale realistic nije, tijela su im
izgledala manje z iva, a okolina sve vis e. Sada slika kao jedan od starih
majstora. Tehnika mu je nevjerojatna.
Zar se zaista ne zna jesu li ive ili mrtve?
Daj, molim te - progunao je naprez uc i se da primijeni jednaku snagu da
ne os teti okvir. One su modeli. Ako neki napaljeni Japanac z eli misliti da su
mrtve i za to platiti milijune, odlino. Ne alim se.
Zaista to vjeruje.
Ne gleda me. Ono s to ja vjerujem nije vaz no. Vaz no je ono s to sigurno
znam, a to je nita.
Ako Wingate ne zna da su z ene stvarne, sada c e saznati. Dok se on
ispravlja i brie znoj, okrenem se prema njemu i skinem naoale.
A to sad misli?
Mis ic i na licu jedva su mu se pomaknuli, ali vidi se da je izbezumljen. U
oc ima mu se sada vidi puno vis e bjelooc nica. - Mislim da me pokus avas
prevariti.
Zato?
Zato s to sam prodao tvoju sliku. Ti si jedna od njih. Jedna od Zena koje
spavaju.
Sigurno nije c uo s to se dogodilo u Hong Kongu. Moz da se kurator bojao
da e izgubiti izlobene primjerke?
Ne - kaem tiho. - To je bila moja sestra.
-Ali lice... isto je.
Mi smo blizanke. Jednojajane. U nevjerici je odmahnuo glavom.
Razumije li sada?
Mislim da o ovome znas vis e nego ja. Je li ti sestra dobro? Ne mogu
procijeniti je li iskren. Ne znam. Ali ako moram pogaati, rekla bih da nije.
Nestala je prije trinaest mjeseci. Kada si prodao sliku na kojoj je ona?
Moda prije godinu dana. -Japanskom poslovnom ovjeku?
Da. Takagiju. Dao je najveu ponudu.
Bilo je i drugih koji su dali ponude za tu sliku?
Naravno. Uvijek ih ima. Ali neu ti rei njihova imena.
Slus aj, z elim da nes to shvatis . Nije me briga za policiju ili zakon. Briga me
samo za moju sestru. Platit u za sve to zna to bi mi pomoglo da je naem.
Ne znam nita. Sestre ti nema godinu dana i misli da je jo iva?
Ne. Mislim da je mrtva. Mislim da su sve z ene na tim slikama mrtve. Kao i
ti. Ali ne mogu nastaviti sa z ivotom dok ne budem znala. Moram saznati s to
se dogodilo mojoj sestri. Toliko joj dugujem.
Wingate je pogledao prema kutiji. - Hej, suosjeam s tobom. Ali ne mogu ti
pomoi. Zaista nita ne znam.
Kako je to mogue? Ti si jedini prodava za tog umjetnika.
Naravno. Ali nikada ga nisam upoznao.
Ali zna da je mukarac.
Nisam siguran da ti iskreno kaz em. Nikada ga nisam vidio. Sve obavljamo
pos tom. Poruke ostavljene u galeriji, novac u ormaric ima na z eljeznic koj
postaji, takve stvari.
Ne mogu zamisliti da je z ena naslikala takve slike. Ti? Wingate digne
jednu obrvu. - U ovom sam gradu upoznao neke c udne z ene. Mogao bih ti
ispriati razne prie. Ne bi vjerovala to sam vidio.
Slike dobiva potom?
Ponekad. Ponekad ih ostavi dolje, u galeriji. Kao u s pijunskim romanima
kako to zovu? Razmjena na slijepo?
Kakav bi legitiman razlog mogao postojati za takav dogovor?
Pa mislio sam da se moda radi o Helginu sindromu?
emu?
Helginu sindromu. Sigurno zna za Andrewa Wyetha?
Naravno.
Dok su svi mislili da on moz e slikati samo ruralni americ ki realizam,
Wyeth je potajno slikao jednu z enu sa susjedne farme. Akt. Helgu. Wyeth je
c uvao slike u tajnosti i otkrivene su godinama poslije. Prva Zena koja spava
jednostavno je ovdje ostavljena. Nije bila jedna od prijanjih. Bila je iz njegova
Nabi razdoblja. Cim sam je vidio, prepoznao sam talent. Mislio sam da je
moz da djelo poznatog umjetnika, nekoga tko nije z elio da se zna da
eksperimentira na taj nain. Barem ne dok ne ostvari uspjeh.
Kako mu plac as ? Pa ne ostavljas valjda milijun dolara u ormaric u na
eljeznikoj postaji. Prebacuje li novac negdje na bankovni raun?
Na Wingateovu licu pojavio se mlak izraz. Slus aj, suosjec am s tobom.
Ali nije mi jasno s to se tebe tic e taj dio mog posla. Ako je istina ono s to
govoris , policija c e mi uskoro postaviti ista pitanja. Moz da ti je bolje da se
obrati njima. A meni da se obratim svome odvjetniku.
Zaboravi da sam te to pitala, dobro? Ne pokus avam ti nas tetiti. Briga me
samo za moju sestru. Sve su te z ene nestale iz New Orleansa. Ni jedna nije
naena, ni z iva ni mrtva. Sada sam odjednom otkrila te slike u Hong Kongu.
Svi pretpostavljaju da su te z ene mrtve. Sto ako nisu? Moram nac i c ovjeka
koji je naslikao te slike.
Slegnuo je ramenima. Kao s to sam rekao, morat c emo c ekati policiju
da to rijei.
U glavi mi se oglasila uzbuna. Christopher Wingate ne izgleda kao c ovjek
koji bi jedva doc ekao policijsku pozornost. A ovako odugovlac i tvrdec i da z eli
ekati dok se oni ukljue. Vrijeme je da pobjegnem.
Tko sve zna za ovo? - odjednom me pitao. - Kome si jo rekla?
Zelim da mi je ruka u dz epu i drz i limenku sa suzavcem, ali on me
netremice promatra a eki mu je nadohvat ruke. Nekoliko ljudi.
Kao, na primjer?
FBI.
Wingate se ugrize za donju usnu kao c ovjek koji vaz e svoje moguc nosti.
Zatim mu se pojavi poluosmijeh. - To bi me trebalo uplaiti?
Uzme c ekic i ja odskoc im. Nasmije se mojoj nervozi, uzme c avlic e,
nekoliko ih stavi u usta i poc ne zatvarati kutiju kao c ovjek koji poduzima sve
mjere da zatiti svoje blago.
U svakom zlu neko dobro, zar ne? Zbog c avlic a u ustima govori samo
jednom stranom usta. - Ako FBI poc ne istraz ivati ove slike u sluc aju ubojstva,
one c e postati svjetski poznate. Kao tip u Spanjolskoj koji je ubijao z ene i
stavljao ih u poloz aje kao na slikama Salvadora Dalija. To znac i zaradu,
gospodo.
Ba si kreten, zar ne?
To nije nezakonito. Istina je da c u zaraditi na ovoj slici mnogo vis e nego
to sam mislio. Moda dvostruko vie.
A koja ti je provizija? - upitam odmic uc i se iz dohvata c ekic a i stavljajuc i
ruku u dep.
To je moja stvar.
Koja je uobiajena provizija?
Pedeset posto.
Znai na ovoj bi slici mogao zaraditi milijun dolara?
Dobro ti ide matematika. Trebala bi raditi za mene.
Kutija je gotovo zatvorena. Kada zavrs i, rec i c e mi da odem i onda c e se
primiti telefona i poeti promovirati svoju tek procijenjenu imovinu?
Zas to ove slike prodajes u Aziji, a ne u Americi? Jesi li pokus avao odgoditi
njihovo povezivanje s nestalim enama?
Opet se nasmije. Jednostavno se tako dogodilo. Francuz s Kajmanskih
otoka kupio je prvih pet, ali saznao sam da je vec inu z ivota proveo u
Vijetnamu. Zatim se ubacio japanski kolekcionar. Iz Malezije. Isto Kinez.
Neto u tim slikama privlai istonjaki senzibilitet.
A to i nije ba tako suptilno. Mrtve gole bjelkinje?
Wingate se okrene prema meni dovoljno dugo da napui usta.
- To je grubo i preveliko pojednostavnjivanje.
Kamo e slika u kutiji?
U aukcijsku kuu u Tokio.
Zas to toliko kompliciras , Christopher? Zas to ne idu na draz bu ovdje u
New Yorku? U Sotheby's ili negdje drugdje?
Sada mu se na licu pojavilo c isto samozadovoljstvo. Kao Brian Epstein
s Beatlesima. Broj jedan si u Engleskoj, ali u jednom ih trenutku moras
odvesti u Ameriku. Moda je dolo vrijeme.
Wingateova arogantnost konano u meni neto potakne, besramnost koju
nastojim drz ati pod kontrolom, ali koja ponekad eksplodira unatoc mojim
naporima ili interesima.
Lagala sam za FBI kaz em hladno. - Nisam im jos rekla za slike. Prvo
sam z eljela razgovarati s tobom. Ali buduc i da si takav kreten i nisi mi rekao
nis ta korisno, rec i c u im. Znas li s to c e se onda dogoditi? Ovo platno po kojem
slinis postat c e dokazni materijal u sluc aju masovnih ubojstava i bit c e
oduzeto. A ti nec es na njemu zaraditi nis ta jer ga nec es moc i prodati. Dugo
vremena, Christopher. Kao imovina zamrznuta dok se ne dokaz e zakonitost
oporuke.
Wingate se ispravlja s c ekic em i okrene se prema meni. Jos u ustima ima
nekoliko avlia. eljela bih mu ih ugurati u grlo.
to eli znati? pitao je.
elim ime. elim znati tko slika ove slike.
Podigne c ekic i uz pljesak spusti glavu c ekic a na svoju drugu ruku. - Ako
jo nisi rekla FBI-ju, nisi ba u dobroj poziciji da takvo to trai.
-Jedan poziv.
Sad se nasmijao. Poziv zahtijeva pristup telefonu. Mislis da moz es doc i
do onoga?
Pokaz e c ekic em prema bez ic nom telefonu na pultu iza njega. Vjerojatno
bih ga mogla suzavcem omamiti i doc i do telefona, ali nije u tome bit. Stvar je
u tome da me je voljan ozlijediti - moz da i ubiti da zas titi svoj monopol. To
znai da zna mnogo vie nego to govori o podrijetlu ena koje spavaju.
Dakle? ree gotovo razigrano.
Uzmaknem prema z eljeznim stubama usput prstom traz ec i rasprs ivac
suzavca.
Kamo c es , Jordan? Napravi tri koraka prema meni drz ec i c ekic u ravnini
struka. U tom mi trenutku kroz glavu prolazi novi scenarij. Sto ako slikar nije
ubojica? Sto ako je Wingate smislio cijelu stvar kako bi zaradio milijune na
provizijama? Sto ako on ubija z ene i samo uzima proviziju na slike nekoga
gladnog umjetnika? Tamne mu oc i bljes te dok mi se primic e i nasilje u njima
me uznemirava.
Jednim pokretom izvadim suzavac i prsnem mu u lice s dva metra
udaljenosti. Moc ni mu sprej ispuni oc i, nos i usta s dovoljno kemijski
iritativnih para da mu se zapale sluznice. Vris ti kao dijete, ispus ta c ekic i
poc inje si trljati ic i. Gotovo ga z elim odvesti do sudopera jer toliko stras no
vris ti, ali nisam toliko luda. Dok trc im prema stubama i srce mi divlje lupa,
divovska me ruka povue natrag u sobu i u bubnjiima zaujem paljbu topova
u daljini.
Kada sam otvorila oc i, vidim sivi dim i mus karca koji vris ti. Wingate
toliko glasno vris ti da ne mogu misliti. Mus karci se mogu c uti kako tako
vris te samo u ratnim zonama kada lez e na podu drz ec i svoja crijeva ili
genitalije u zdjeli koju im je dao neki lijec nik. Sada Wingate trc i po sobi kao
slijepi s takor u brodu koji tone; moz da c e izletjeti kroz prozor. Nekako se
dignem na koljena i poc nem puzati prema stubama, ali dim postaje sve gus ci.
Na niim katovima galerije buknuo je poar.
Postoji li izlaz za nudu? vic em, ali on me ne c uje. Jos si pokus ava
iskopati oi.
S lijeve strane vidim slabo plavo svjetlo, ulic nu rasvjetu. To znac i da je
tamo prozor. Brzo dopuz em do njega i dignem glavu iznad prozorske daske
nadajuc i se da su tu stube za izlaz u sluc aju poz ara. Umjesto toga vidim pad
od devet metara. Puz uc i natrag prema stubama, stanem na pola puta i c ekam
da Wingate projuri pokraj mene. To je i uc inio nekoliko sekundi poslije i
sruila sam ga na tlo.
ZAEPI! - viem. - AKO NE ZAEPI, UMRIJET E.
Moje oi - jaue Slijep sam.
NISI SLIJEP. POPRSKALA SAM TE SA SUZAVCEM. OSTANI OVDJE!
Ustavs i u dim koji je postajao sve gus ci, pojurim do sudopera i spremnik
za kavu ispunim vodom. Zatim teturam do njega i isperem mu oc i. On opet
vriti, ali ini se da mu voda godi.
Jo kalje.
Nema vremena. Moramo izai. Gdje su poarne stube?
Spavaa... soba.
Gdje je?
Stranji zid... vrata.
Ustani!
Ne pomic e se dok mu ruku nisam povukla dovoljno da mu istegnem
ligament. Zatim se okrene i poc ne puzati pored mene. Dok se krec emo, sa
stuba se c uje rika kao glas nekog sotonskog stvorenja. Glas vatre. Cula sam ga
na mnogim mjestima i taj zvuk mi unutras nje organe pretvara u z ele. Postoji
razlog zas to su ljudska bic a spremna skoc iti s desetog kata na beton kako bi
izbjegli to da ivi izgore. Ta je rika dio razloga.
Prvo prolazim kroz vrata spavac e sobe. Ovdje dim nije tako los . Ima samo
jedan prozor. Dok puem prema njemu, Wingate me lovi za zglob.
ekaj! vrisne. - Slika!
Zaboravi sliku!
Ne mogu je ostaviti! Automatsko gaenje poara ne radi!
Pritisak njegove ruke na mome zglobu je nestao. Kada se okrenem, nema
mu ni traga. Budala je spremna umrijeti za novac. Vidjela sam ljude da umiru
i iz gorih razloga, ali ne bas mnogo gorih. Stanem na vrata i pokus am ga
vidjeti kroz dim, ali nema koristi.
Zaboravi prokletu sliku! viem u sivi zid.
Pomozi mi! - vikne. - Ne mogu sam pomaknuti kutiju!
Ostavi je!
Nema odgovora. Nakon nekoliko sekundi, c ujem da nes to udara po kutiji.
Vjerojatno eki. Zatim se uje kripa kao trganje drveta.
Zapela je! vic e. Zatim se kroz vatru koja sve vis e napreduje c uje jak
kaalj. Treba mi no! Mogu njime osloboditi platno!
Bas me i nije briga s to Wingate z eli poc initi samoubojstvo, ali odjednom
mi padne na pamet da je ta slika vrjednija od novca. O njoj moz da ovise z ivoti
tih z ena. Spustim se na koljena, duboko udahnem i poc nem puzati prema
zvuku kalja.
Glava mi ubrzo udari u nes to mekano. To je Wingate koji se gus i dok
pokus ava izvuc i kisik iz dima. Plamen je vec stigao do vrha stuba i u njegovu
naranc astom sjaju vidim sliku, napola je izvuc ena iz kutije ali zaglavila se za
ploc u sa strane koju je Wingate samo djelomic no maknuo. Otkopc am torbicu,
izvadim Canon, slikam tri slike i opet ga vratim u torbicu te primim Wingatea
za rame.
- UMRIJET E AKO SE NE POMAKNE!
Lice mu je sive boje, a oc i su gotovo zatvorene koliko su natekle. Primim
ga za noge i pokus am ga izvuc i u spavac u sobu, ali od napora mi se zavrti u
glavi i na trenutak mi se zamrac i pred oc ima. Zamalo se onesvijestim, a to bi
znac ilo smrt. Pustim mu noge, pojurim do prozora, otvorim ga i gurnem
prema gore.
Vanjski zrak me udari kao puna kanta hladne vode i ispuni mi pluc a
bogatim kisikom te razbistri glavu. Na trenutak pomislim vratiti se po
Wingatea, ali instinkt prez ivljavanja ponis ti taj nagon. Ispod mene nalazi se
z eljezni okvir poz arnih stuba. Klasic ni njujors ki model. Kat ispod pric vrs cene
su ljestve koje c e se s mojom tez inom spustiti na ploc nik. Ali kada dopuz em
dolje do ploc e i povuc em zasun, ljestve ostanu na mjestu. Val dima nadima se
kroz prozor iza mene. Povuem ipku svom snagom, ali nita se ne pomakne.
. Dovoljno sam dugo z ivjela u New Yorku da znam kako time rukovati i da
ove ne rade. Do napuklog betona u ulic ici ispod mene ima pet metara i
najbolje mi je skoc iti izmeu nekih kontejnera i res etke s ahte. U daljini se
c uju sirene, ali mislim da vatrogasci spas avanje nec e poc eti u ovoj ulic ici.
Moram se spustiti, a postoji samo jedan nain.
Prebacim se preko ograde i spustim drz ec i se rukama za rub platforme.
Visoka sam metar i osamdeset s to znac i da se pad skrac uje za oko tri metra.
Nis ta stras no za padobranca, ali ja nisam jedan od njih. Jednom jesam skoc ila
iz helikoptera u Sjevernoj Karolini slikajuc i vojnu vjez bu. Cinilo mi se kao
devet metara iako je navodno bilo samo etiri.
Ma kud puklo da puklo. Slomljeni zglob nije nis ta u usporedbi s
Wingateovom sudbinom. Pustim ruke i skoc im kroz mrak. Pete mi lagano
udare o ploc nik i odlete ispod mene ostavivs i moju desnu polovicu straz njice
i zglob da osjete glavnu snagu udarca. Viknem od boli, ali uzbuenje zbog
bijega snaz an je anestetik. Zakotrljam se na lijevo, ustanem i pogledam
natrag prema platformi. Na prozoru kroz koji sam prije nekoliko trenutaka
ispuzala vidi se vatra.
Isuse.
Sljedec i mi je instinkt da pogledam niz ulic icu i najez im se od onoga s to
sam vidjela. Na kraju ulice stoji mus karac i gleda me. Vidim samo sjenu jer je
svjetlo iza njega. Izgleda velik. Dovoljno velik da me unakazi. Dok ga gledam,
krene prema meni, prvo nesigurno, a zatim odluc nim korakom. Ne izgleda
kao vatrogasac. Ruka mi krene u dz ep, ali suzavac nije tamo. Izgubila sam ga
tamo gore. Imam samo fotoaparat koji je u ovoj situaciji vis e nego
beskoristan. Okrenem se i trc im prema drugom kraju ulic ice, prema jadikovci
sirena.
4.
Izas avs i iza ugla ulic ice, suoc avam se sa situacijom koju sam vec mnogo
puta slikala u karijeri. Klasic na scena poz ara: vatrogasno vozilo sa svjetlima
koja se pale i gase i cijevima iz kojih izlazi voda, dolaze specijalci i vozilo
hitne pomoc i, policajci vic u, mnos tvo promatrac a, gomila izlazi iz bara i
videoteke, gledaju, piju i vic u u mobitele. Vec ina njih izas la je iz bara nakon
s to je c ula eksploziju i miris alkohola u zraku. Policija ih pokus ava zadrz ati
iza z ute linije da ih zas titi od cigala koje padaju i letec eg stakla, ali oni se
krec u polako. Proem pokraj najvec eg policajca i pokaz em fotoaparatom
prema vatri.
Hej - vikne - vrati se iza vrpce!
Ja sam iz Posta kaem mu dignuvi fotoaparat.
Da vidim iskaznicu.
Nemam je. Bila sam u baru na pic u s nekim prijateljima. Zato imam samo
ovaj idiot. Daj me pusti, ovjee. Prva sam ovdje. Sve mogu slikati.
Dok policajac razmis lja, okrenem se prema izlazu iz ulic ice, c etrdeset
metara dalje, ali nitko nije istrc ao. Rubni zidovi na trenutak su se zamaglili.
Cinilo se da se vertikalna linija od cigala u tami namres kala. Je li to bio on?
Pokus ava li jos smisliti nac in kako doc i do mene? Iz dubine Wingateove
zgrade uje se snani prasak i zidovi se srue na ulicu. Gomila uzdahne.
Molim te, ovjee. Sve u propustiti.
Policajac kimne glavom prema zgradi i ja projurim pokraj njega brzinom
munje krec uc i se uz gomilu i slikajuc i. Cini se da nitko ne zapaz a da slikam
gomilu, a ne vatru. Svako malo okrenem fotoaparat prema goruc oj zgradi, ali
ne troim na nju snimke.
Izrazi na licima su isti: primitivna fascinacija koja granic i s veseljem.
Neka z enska lica pokazuju suosjec anje, osjec aj da je ovo unis tenje tragedija,
ali kako s prozora ne vris te majke s djecom u rukama, tinejdz eri se ne
pokuavaju spustiti po plahtama, raspoloenje je slinije tulumu.
Ako poz ar nije podmetnuo tip iz ulic ice, osoba koja jest vjerojatno je u
ovoj gomili. Palikuc e vole promatrati svoje vatre kako gore, gotovo to moraju
c initi. Koja je moguc nost da je ovu vatru izazvala krijesnica? Dvadeset i c etiri
sata nakon s to sam otkrila vezu izmeu Zena koje spavaju i z rtava u New
Orelansu, jedina ljudska veza s umjetnikom z iva je izgorjela? Savrs eno
tempirano. Vatra je podmetnuta da us utka Christophera Wingatea. Covjek
koji je to uc inio moz da je nekoliko metara udaljen od mene. Moz da sam ga
ve slikala.
Iz literature koju sam proc itala nakon Janeine otmice nauc ila sam da se
masovni ubojice c esto vrac aju na mjesta zloc ina kako bi uz ivali u svojem
5.
Zrakoplov FBI-ja poletio je u nebo iznad Virginije u tri sata ujutro nakon
dugog c ekanja na mehanic ke provjere, toc enje goriva i novo osoblje. Trebala
sam c ekati do jutra, ali nisam mogla. Nauc ila sam se nevjerojatnom strpljenju
dok sam dvadeset godina hodala po svijetu i provela tisuc e sati iza svog
objektiva, ali sve je to nestalo kada i Jane. Vis e nisam mogla podnositi
c ekanje. Kad sam na jednome mjestu imam previs e vremena za razmis ljanje.
Kretanje je moje spasenje.
Unutras njost zrakoplova neobic no me smiruje. Tijekom karijere dosta
sam radila za velika poduzec a, uglavnom slikajuc i za sjajna godis nja izvjes ca,
i putovanje privatnim zrakoplovima tvrtki jedno je od pogodnosti toga posla.
Neki od mojih kolega c istunaca zbog toga su me kritizirali, ali na kraju pric e,
ja sam ta koja moram plac ati svoje rac une, a ne oni. Ja sam odrasla u
siromas tvu. Ne mogu si prius titi da budem snob. Unutras njost ovog
zrakoplova namjes tena je kao ured. Dva sjedala okrenuta jedno prema
drugome preko sklopivog stola i dr. Lenz je ta sjedala izabrao za nas. Cini se
daje naviknut na mali prostor u kabini, unatoc svojoj visini. Pretpostavljam
da je nekoc putovao od jednog mjesta zloc ina do drugog kao i ja od rata do
rata.
Lenz izgleda kao da ima najmanje s ezdeset godina i lice mu se objesilo od
stalnog umora s to prepoznajem kod odreenih mus karaca koje poznam
mus karaca koji su previs e toga vidjeli i ostali bez emocionalne energije da se
nose s onim teretima koje vec nose, a kamoli s onima koji dolaze u
buduc nosti. Izgleda, ukratko, kao c ovjek koji se predao. Ne osuujem ga zbog
toga. Ja sam dvadeset godina mlaa i dola sam i sama blizu sloma.
Gospoo Glass - rec e provest c emo zajedno nes to vis e od dva sata.
elio bih to vrijeme provesti to korisnije.
Slaem se.
Razgovor s vama - posebno zato s to ste jednojajc ana blizanka jest
gotovo kao da mogu razgovarati s vas om sestrom prije samog c ina. Zelio bih
vam postaviti neka pitanja, od kojih su neka vrlo osobna.
Odgovorit u na ona koja smatram vanima.
Jednom je trepnuo polako, kao sova. Nadam se da c ete pokus ati
odgovoriti na sva pitanja. Ako budete skrivali informacije, moz da c ete me
sprijeiti da saznam neto to bi nam moglo pomoi da naemo ubojicu.
Otkad sam dos la koristite se rijec ju ubojica. Vjerujete da su sve z ene
mrtve?
Oc i mu se nisu pomaknule. Vjerujem. Daniel se nada, ali ja ne. Smeta li
vam to?
Ne. I ja isto mislim. Zeljela bih da ne, ali ne mogu zamisliti gdje bi mogle
biti. Jedanaest z ena moz da sada i dvanaest - zatvorene negdje osamnaest
mjeseci? A da nijedna ne pobjegne? Sumnjam. A i z ene na kasnijim slikama
izgledaju mi mrtve.
A vidjeli ste mnogo smrti.
Da. Imam jedno pitanje. Znate li za telefonski poziv koji sam primila prije
osam mjeseci?
Onaj usred noi? Za koji ste mislili da bi mogao biti od vae sestre?
Da. Ured je otkrio daje doao sa eljeznike postaje u Tajlandu?
Lenz se suosjec ajno nasmijao. Poznat mi je taj dogaaj. Po mome
mis ljenju toc na je vas a pretpostavka sljedec eg jutra. Daje to bio netko koga
ste upoznali dok ste pokuavali nai oca, netko iz obitelji nestalih.
Mislila sam moda... to to sam nala slike u Aziji...
Istrait emo to. Budite sigurni. Ali sada bih elio krenuti dalje, ako moe.
to elite znati?
Koliko sam shvatio sestra i vi niste bile bliske kao odrasle osobe pa bih
z elio da mi ispric ate kako ste odrastale. Sto je oblikovalo Janeinu osobnost. I
vau.
U ovakvim trenucima poz elim da sam pus ac . - Dobro. Znate tko je bio moj
otac, zar ne?
-Jonathan Glass, poznati ratni fotograf.
Da. U Mississipiju je bio samo jedan rat. Onaj za graanska prava. Za taj je
rat dobio prvog Pulitzera. Zatim je otis ao u druge ratove, s to je znac ilo da
gotovo nikada nije bio kod kue.
Kako je obitelj na to reagirala?
-Ja sam se s time nosila bolje nego moja majka i moja sestra. Cak i kao
dijete razumjela sam zas to je otis ao. Zas to se motati po Mississipiju ako
moe lutati po svijetu i odlaziti na mjesta na njegovim slikama?
eljeli ste kao dijete putovati po ratnim zonama?
Tata je na tim mjestima slikao razne slike. Njegove ratne slike nisam
vidjela dok nisam bila dovoljno stara da odem u knjiz nicu i sama proc itam
Pogled i ivot. Mama te slike nije drala u kui.
Zato se vaa majka udala za ovjeka koji nikada nee biti kod kue?
Nije to znala kada se udala za njega. On je bio samo veliki Skot-Englez koji
je izgledao kao da se moz e nositi sa svime. I uglavnom je i mogao. Mogao bi
prez ivjeti u pras umi samo sa dz epnim noz ic em. Ono s to nije mogao
prez ivjeti jest z ivot u braku u Mississipiju. Posao od devet do pet. To mu je
bio pakao.
Pokus ao je prema njoj biti u redu i drz ati je uz sebe dok mu se karijera
razvijala. Cak ju je preselio u New York. Izdrz ala je dok nije zatrudnjela. Kada
je bila u osmome mjesecu trudnoc e, on je otis ao na zadatak u Keniju. Ona je
otis la do z eljeznic ke postaje sa s est dolara u torbici i otis la vlakom do
bila lijepa?
Da. To je bila ironija tog osakac enog braka. Ona je izgledala egzotic no, ali
nije bila. Zbog alzas ke krvi, vjerojatno, egzotic ni dio. Izvana je izgledala kao
c udnovata princeza, a iznutra je bila obic na. Zeljela je mus karca koji c e joj
izgraditi kuu i dolaziti kui s posla svaki dan u pet i trideset.
A Jane je eljela isto?
Naravno. Od oca i muz a, kada ga je nas la. Tata joj to nikada nije pruz io, ali
nala je mua koji jest.
Lenz je podignuo kaz iprst. Prije nekoliko trenutaka upotrijebili ste
rije nestao za oca. Zar nije ope prihvaeno da je umro u Vijetnamu?
Da, zapravo u Kambodz i. Ali ja to nikada nisam prihvatila. Nikada nisam
osjec ala da je mrtav i tijekom godina su ga bivs i kolege povremeno viali u
Aziji. Mnogo sam novca potroila godinama ga pokuavajui pronai.
Kakav scenarij imate u glavi? Ako je prez ivio, otac vam je moz da odluc io
da se nee vratiti u Ameriku. Odluio napustiti vas, vau sestru i majku.
Vjerojatno.
Mislite li da je to bio sposoban uiniti?
Podigla sam kosu i noktima pros la po tjemenu. Ne znam. Uvijek sam
sumnjala da tamo ima neku z enu. U Vijetnamu. Moz da i jos jednu obitelj.
Mnogi su vojnici imali. Zato bi fotografi bili drugaiji?
U Lenzovim je sivo-plavim oima bljesnulo hladno svjetlo. Moete li mu to
oprostiti?
Najvanije pitanje mog ivota. Provela sam mnogo vremena
fotogra irajuc i ratove u dalekim zemljama, kao i on. Znam koliko c ovjek moz e
biti osamljen. Odsjec en si od svijeta, ponekad od bilo kakvog prijateljskog
kontakta. Moz da si jedina osoba na dvjesto kilometara udaljenosti koja
razumije engleski i z ivis u paklu koji nitko drugi nikada nec e vidjeti. To je
osamljenost na rubu oaja.
Ali u Vijetnamu nije bilo tako. Tamo je bilo mnogo Amerikanaca.
Tata je radio i na mnogim drugim mjestima. Ako saznam da je z iv - ili da
je neko vrijeme preivio - onda u se pokuati s tim nositi.
Rekli ste da nikada niste osjetili da vam je otac mrtav. A za Jane? Osjec ate
li da je mrtva?
Osjetila sam to dvanaest sati prije nego to su me nazvali.
Znac i vas ste dvije dijelile neku intuitivnu vezu o kojoj govore mnogi
blizanci?
Unatoc razlic itostima, to smo imale. Po mome mis ljenju, to je nes to s to
zaista postoji.
Ne sumnjam. Cijenim s to ste tako otvoreni prema meni, Jane. Mislim da
bismo mogli us tedjeti mnogo vremena ako jednostavno opis ete ono s to
smatrate vanim dogaajima u vaem sestrinskom ivotu.
Ne sjec am se nekih posebno vaz nih dogaaja. Lenzove oc i se c ine
toplima, ali ispod je neka tvrdoc a, c ak okrutnost i ona se sada vidi. Moz da je
to jedan od preduvjeta za taj posao.
Ovo nije psihoterapija, Jordane. Nemamo tjedne za probijanje kroz vas e
obrambene mehanizme. Siguran sam da ete se neega sjetiti, ako razmislite.
Ne kaem nita.
Na primjer, proc itao sam u vas em dosjeu da nikada niste zavrs ili srednju
s kolu. Jane je maturirala s izvrsnim uspjehom i sudjelovala u raznim
izvans kolskim aktivnostima. Navijac ica, debatni tim itd. Vi nis ta od toga
niste radili.
Vi stvarno kopate, zar ne?
Otkrio sam i da ste imali najbolje rezultate na testovima u s koli. Pa
prekrii ruke i digne obrve zato bi takva uenica odustala?
Mali mi se zrakoplov odjednom c ini jos manjim. Slus ajte, ne znam kako
e vam pitanja o mojoj srednjoj koli pomoi da razumijete Jane.
Ono s to se dogodi jednom djetetu dogodi se i drugome. Razmislite. Vi i
sestra imate dvanaest godina. Otac je umro, majka se ne moz e s time nositi,
nema novca za osnovne stvari. Blizanke ste, imate iste uc itelje a opet
ispadnete suprotne. U emu je stvar?
Upravo ste to ukratko opisali, doktore. Prebacimo se sad na nes to s to
vam moe pomoi da naete Janeina ubojicu. To nam je i cilj, zar ne?
Lenz me samo promatra. - Vi ste fotogra kinja. Znate se koristiti iltrima
da postignete odreene vizualne efekte, zar ne? Da modi icirate svjetlo prije
nego to doe do filma?
-Da.
Ljudska bic a koriste se slic nim iltrima. Emocionalnim iltrima. Njih
postavljaju nai roditelji, braa i sestre ili prijatelji i neprijatelji. Slaete li se?
Pretpostavljam.
Daniel i ja vas planiramo iskoristiti za vrlo vaz nu svrhu u ovome sluc aju.
Ali prije nego s to vas stavim u dodir s osumnjic enima, moram vas razumjeti.
Moram moi ispraviti za va odreeni filtar.
Pogledam prema prozoru na lijevo. Nema dovoljno mjesec ine da se vide
oblaci. Moz emo biti na tisuc u petsto ili deset tisuc a metara. Tako se osjec am
u odnosu prema svojoj pros losti i buduc nosti, bez uporis ta, plutam izmeu
nepoznatog i jako dobro poznatog. Lenz z eli moje tajne. Zas to? Psihijatri su,
kao i fotogra i, u biti voajeri. Ali neke stvari su samo izmeu mene i moje
savjesti, nikoga drugoga. Cak ni Boga, ako ja na to budem mogla utjecati.
Svejedno osjeam obvezu suraivati. Lenz je strunjak u tome podruju, ne ja.
I vjeruje mi da nec u upropastiti istragu. Pretpostavljam da mu moram malo
vjerovati.
Godine nakon oc eva nestanka bile su tes ke. Istina je daje Jane to
proz ivljavala kao da je nekoliko godina prije umro. Njezina je strategija bila
asimilacija. Prilagodba. Puno je uila, postala navijaica, pa glavna navijaica i
tri je godine imala istog dec ka. Divim joj se. Nije lako biti popularan ako
nema novca.
ini se da se novac stalno ponavlja kao tema kada se radi o Jane.
Ne samo o njoj. Prije nego s to je tata otis ao, nisam niti shvac ala koliko
smo siromas ni. Ali do trinaeste godine poc injete to zapaz ati. Materijalne
stvari dio su snobizma u srednjoj s koli. Odjec a i cipele, kakav auto imate,
kuc a. Mama je razbila nas auto i nakon toga nismo imale nikakav. Sve je vis e
pila i c inilo se da nam Elektra svaki drugi mjesec iskljuc uje struju. To je bilo
poniz avajuc e. Jednog sam dana, kopajuc i po tavanu, pronas la tri kutije pune
stare fotografske opreme. Mama mi je rekla da je, kada je ostala trudna s
nama, nagovorila tatu da otvori studio za protrete i pokus a im z ivote uc initi
stabilnijima. Ne znam zas to se sloz io s njom. Naravno da od toga nikada nije
nis ta bilo. Ali zadrz ao je opremu. Veliku Mamiya kameru, re lektore, plahtu za
pozadinu, opremu za mrac nu komoru, sve. Majka je z eljela sve prodati, ali ja
sam se pobunila pa mi je dopustila da sve zadrz im. U sljedec ih nekoliko
mjeseci nauc ila sam kako se time koristiti. Godinu dana poslije vodila sam
studio za portrete u nas oj kuc i i u slobodno vrijeme slikala za Oxford Eagle.
Bolje smo z ivjele. Plac ala sam rac un za struju i kupovala namirnice i zbog
toga sam mogla raditi sve to sam htjela.
Lenz je ohrabrujue kimnuo glavom. - A to ste htjeli raditi?
Zivjeti svoj z ivot. Oxford je fakultetski grad i vozila sam se po njemu na
biciklu s deset brzina, promatrala ljude, slikala. Sony je lansirao walkman
kada sam bila u treem razredu srednje kole i, im sam ga dobila, ivjela sam
s glazbom u us ima i aparatom oko vrata. Dok su Jane i njezini prijatelji plesali
na Bee Geese, ja sam slus ala kasetu oc eve glazbe koju sam snimila kod kuc e:
Joni Mitchell, Motown, Neil Young, Beatlesi i Stonesi.
Zvuc i kao idilic no djetinjstvo - rec e Lenz s mudrim osmijehom na licu.
Je li takvo bilo?
Bas i ne. Dok su se druge djevojke moje dobi vozile do Sardis Reservoira
da se pipkaju po straz njim sjedalima s dec kima iz nogometne ekipe, ja sam
radila neto malo drugaije.
Lenz se potpuno umirio. Kao i svec enik, c uo je toliko ispovijedi da ga
nis ta nije moglo iznenaditi, ali svejedno je c ekao s tolikom primljivos cu da se
inilo da mi izvlai rijei iz usta.
Prvi tjedan c etvrtog razreda umro je nas profesor iz povijesti. Imao je oko
sedamdeset godina. Na njegovo je mjesto s kolski odbor zaposlio mladog
profesora pod imenom David Gresham koji je drz ao vec ernje tec ajeve na
Sveuc ilis tu u Mississipiju. Gresham je dobio poziv za vojsku 1970. godine i
odsluio je jednu turu u Vijetnamu. U Oxford se vratio ranjen, ali rane mu nisu
bile vidljive pa ih s kolski odbor nije uoc io. Nakon nekoliko dana na njegovim
predavanjima, ja jesam. Ponekad bi prestao govoriti u sredini rec enice i bilo
je oc ito daje mislima s esnaest tisuc a kilometara daleko. Mozak bi mu iskakao
postala c lanica CHi O-a. Postala je c lanica Delta Gamme koje se smatralo
dobrim, ali svakako drugorazrednim sestrinstvom.
Istaknuli ste daje Jane bila lijepa. Vi ste jednojajc ane blizanke. Sto mislite
o vlastitom izgledu?
Znam da sam privlac na. Ali Jane je njegovala svoj izgled na nac in na koji ja
nikada nisam. Prema idealima juz njac ke ljepote, znate? To je c udna stvar koja
se s iri s nas eg izgleda na nas u osobnost. Za mene je izgled manje vaz an.
Koristila sam se njime da bih neke stvari dobila u poslu - bila bih luda da to
ne radimali zbog toga se osjec am neugodno. Ljepota je stvar genetike i ja
za nju nisam zasluna.
To je u najmanju ruku neiskreno.
Nasmijem se. Vi ste mus karac. Ne znate koliko puta sam slus ala majku
kako cvili koliko imam potencijala i kada bih barem nes to s njim uc inila,
malo se sredila kao Jane izmeu redaka - nas la bih divnog hranitelja koji
c e se oz eniti mnome i brinuti se za mene cijeli moj z ivot. Pa, mama, probudi
se. Ne treba bi hranitelj. Ja sam taj.
Koga hranite, Jane?
Sebe.
Tako znac i Lenz pogleda na sat i onda potaps a koljena. - Jane se udala
za bogatog odvjetnika?
Tako je.
Vratimo se na njezin nestanak. Niste to dobro podnijeli? U dosjeu pis e da
ste se mijeali u istragu.
Ne podnosim dobro kad me iskljuc uju. Ja sam novinarka. Ona je bila moja
sestra. A FBI nije nikamo is ao s tim sluc ajem. Maltretirala sam ih umjesto
obitelji z rtava, hodala po ulicama, molila za pomoc moje bivs e kontakte u
Times-Picayuneu. Ali nije bilo koristi.
to ste na kraju uinili?
Otis la i pokus ala se zakopati u posao. Doslovno. Otis la sam u Sierra
Leone. Riskirala i nekoliko puta se jedva izvukla. Za to je c ula moja agencija.
Molili su me da usporim, pa jesam. Usporila sam toliko da se nisam mogla
ustati iz kreveta, stalno sam spavala. Kada sam se konac no ustala, nisam vis e
uopc e mogla spavati. Morala sam piti tablete samo da bih mogla zatvoriti oc i
a da ne vidim kako Jane siluju i veu u nekoj mranoj sobi.
-Je li se ona posebno bojala silovanja?
Svaka se ena toga posebno boji.
A Vi? Sigurno ste bili u nekim opasnim situacijama s to se tic e silovanja.
Ratne zone prepune mukaraca. Tinejderi s pukama.
Znam se brinuti o sebi. Jane je puno njenija.
Lenz polako kimne glavom. Da sutra naemo Jane - z ivu - s to biste joj
rekli? Drugim rijeima, to vam je najvie ao da joj niste rekli?
To se Vas ne tie?
Iz nekog razloga su mi zbog ovog netoc nog saz etka suze navrle na oc i.
Treba mi pie. Mislite li da u ovom zrakoplovu imaju onih malih boica?
Ne, Jordan. elim da...
Pustite me. Dobro? eljeli ste svoju priu i dobili je. Mi smo tipine cure za
raspravu priroda protiv odgoja. Jednojajc ane smo blizanke do mitohondrija,
ali emotivno potpuno suprotne. Jane se ponas ala kao da me prezire, ali bila je
toliko ljubomorna na mene da joj je od toga bilo zlo. Bila je ljubomorna na
moje ime. Mislila je da je Jordan egzotic no ime, a njezino je bilo doslovno,
jednostavno Jane. Tako sam je zvala kada sam bila ljuta. Mrzila je s to mora
ovisiti o meni zbog novca, tros kova za odjec u za navijac ice i ostalog. Zeljela je
majice marke Izod i cipele Bass Weejun, a ja sam je tjerala da nosi jebenu
konfekcijsku odjec u marke J. C. Penney. Toliko je to bilo nevaz no. Ali
djevojkama u naoj situaciji bilo je vano. Je li na neki nain bila slaba ili krka?
Jest. Ali slabiji ljudi ne mogu si pomoc i s to su slabi. Pokus ala sam je zas tititi.
Dok nije prestala z eljeti da je s titim, a c ak sam i onda pokus avala. Jane je
postala juz njac ka ljepotica jer je to bio jedini izbor koji je bila sposobna
napraviti. Morala se osjeati sigurnom.
Sve nas de iniraju izbori koje moramo napraviti da bismo prez ivjeli - rec e
Lenz oinskim glasom. Walter Mittyji* i udovita.
Konac no izgubim strpljenje zbog tog oc inskog komentara. - Je li to trebalo
biti dubokoumno? Doktore, moz da vam je z enu uzeo ubojica, ali mislim da
ste vec inu trauma proz ivjeli kroz druge. Ispric ali su vam ih pacijenti ili
zatvorenici. Znam da je ponekad tes ko slus ati stvari. Ja sam i sama c ula
mnoge stras ne pric e. Ali i proz ivjela sam neke stras ne stvari. Sis la sam u
pakao, ako bas hoc ete znati. Vidjela sam svata. Sav ovaj razgovor ne znac i
nis ta, Jane je z iva ili mrtva. U svakom sluc aju, moram znati. Takva sam.
Meutim, vas e nas igre nec e pribliz iti odgovoru. Mislim da nis ta ne povezuje
ove rtve, osim injenice da su ene.
Jordan, zar ne elite...
elim ono s to mi je Baxter obec ao. Opis cijele dosadas nje FBI-jeve istrage.
elim kratku i jasnu verziju i to odmah.
Lenz stavi ruke, pjegave od starosti, na stol i nasloni se. Osjec ate li se
bolje nakon izljeva bijesa?
Ponite govoriti, prokletstvo!
Nema se s to puno rec i. Sada prikupljamo svaku poznatu sliku iz serije
ena koje spavaju.
-Gdje?
U Nacionalnoj galeriji u Washingtonu.
Koliko ih do sada imate?
Ni jednu. Cetiri dolaze sutra zrakoplovom, pa jos nekoliko dan nakon toga.
Neki kolekcionari odbili su poslati slike, ali pristali su da forenzic ki tim i
savjetnici za umjetnine doputuju do njihovih kolekcija. Prvo c emo pokus ati
opsjednut njime.
-Je li ostvario neki napredak?
Nitko nije dok Vi niste nas li te slike. Ah ne sumnjam da John Keiser zna
vis e o z rtvama i napadima od bilo kojeg drugog c ovjeka. Osim ubojice,
naravno. A moda i slikara, ovisno o tome koliko komuniciraju.
Zaista mislite da se radi o timu? O uroti?
Da. To objas njava veliki profesionalizam kod otmica u New Orleansu.
Cinjenicu da nemamo z rtve ni tijela. Poc injem misliti da je slikar u New Yorku
glavni u cijeloj operaciji i da jednostavno plac a profesionalcu da mu otima
ene za njega.
Tko je profesionalac za otmice?
Lenz slegne ramenima. Moz da je slikar proveo neko vrijeme u zatvoru.
Moz da pozna osuenika iz New Orleansa. Ili je moz da i sam izvorno iz New
Orleansa. Moz da ovdje pozna mnogo ljudi. To bi objasnilo zas to je uopc e
izabrao taj grad.
Psihijatrova teorija ima smisla, ali ipak osjec am da ima krivo. Je li
Kaiser bio dobar kada je bio u Quanticu?
Lenz pogleda prema prozoru. Imao je vrlo visoku stopu uspjeha.
Ali ga ne volite.
Ne slaemo se u osnovnim metodolokim pitanjima.
To su za mene psiholos ke gluposti, doktore. Nes to sam u svome poslu
nauila. Svialo se to Vama ili ne.
A to to?
Rezultati su ono to je vano.
Lenz nastavi gledati kroz prozor.
Sto mislite o Baxterovoj teoriji? Uhvatiti jednoga uz pomoc rac unala
zrakoplovnih tvrtki? Pratiti putnike na letovima za New York?
Nisam uvjeren u uspjeh.
Naslonim se i protrljam oi. - Koliko jo imamo do New Orleansa?
Otprilike jedan sat.
Prekasno je da nazovem s ogora. Mislim da c u uzeti sobu u hotelu u
zranoj luci i nazvati ga sutra.
Ja u odsjesti u Windsor Courtu. Zato ne biste tamo odsjeli?
Nadam se da sam krivo shvatila njegov ton. U Vaoj sobi?
Skupio je usta kao da je ideja apsurdna. Pobogu. U hotelu.
Ako se dobro sjec am, soba u Windsor Courtu stoji oko pet stotina dolara
po noi. Ja to neu platiti, a znam da ni FBI nee.
Ne. Ali ja astim.
-Jeste li bogati?
Polica z ivotnog osiguranja moje supruge omoguc ila mi je odreen z ivotni
standard koji prije nisam mogao priutiti.
Hvala, ali ostat u u zranoj luci.
6.
Jutros sam ostala dugo spavati i drago mi je zbog toga. Osim desnog boka
koji me boli kao da me udario tovar, osjec aj u mis ic ima je prekrasan, onakav
kakav se javlja samo nakon seksa ili previs e sna. Od prvoga je pros lo dosta
vremena pa mogu zahvaliti tihoj sobi u Americi, koja mi zna biti prilic an
luksuz. Pojela sam doruc ak u predvorju pa nazvala tvrtku koja iznajmljuje
automobile, Budget, i unajmila Mustang kabriolet. Nakon mjeseci provedenih
putujuc i po Istoku, vozec i se u sporim taksijima, na biciklima, pa c ak i na
riks ama, osjec am se izvrsno u americ kom frajerskom autu. Sada je kraj
listopada u New Orleansu, ali mogu spustiti krov. Lis ce je zeleno i jos je na
drvec u, a po jutarnjem suncu temperatura do ruc ka mogla bi narasti na
dvadeset i pet stupnjeva. Tako je u ovome gradu: vruc ina i kis a, kis a i vruc ina.
Kad konano doe zima, hladna je zbog vlage u zraku, ali zima ne traje dugo.
Kasnim na sastanak s FBI-jem jer mi se nitko nije udostojio rec i da su
urede premjestili iz sredis ta grada gdje su bili od pamtivijeka u sasvim
novu zgradu na juz noj obali jezera Ponchartrain, izmeu zrac ne luke
Lakefronta i Sveuc ilis ta u New Orleansu. To je golema struktura od cigle na
c etiri kata i izgleda kao zgrada sveuc ilis nog kampusa, ali s to se vis e
pribliz avam, to vis e nalikuje na zamaskiranu utvrdu. Smjes tena daleko od
glavne ceste, okruz ena je tes kom z eljeznom ogradom koja na vrhu ima os tre
s iljke u obliku ljiljana, a ispred nje je straz arska kuc ica s protuteroristic kim
preprekama na betonskoj cesti. Naoruz ani straz ar provjerava moju vozac ku
dozvolu, najavi me i zatim digne rampu i mahne mi da krenem prema
parkiralitu.
Kad sam zakljuc ala Mustanga i krenula prema ulazu, osjec am da me
unutra gledaju na zaslonima. Danas nec u dobiti nikakvu modnu nagradu:
traperice, svilena kos ulja, espadrile i moja torbica. Jordan Glass ne nosi
elegantne torbice, osim ako ne ide na neku formalnu zabavu. Znam kako se
urediti, ali ne radim to za FBI. Ulaz je isto u junac kom stilu sa zastavama i
crnom mramornom ploc om na kojoj pis e FBI-jev moto: Odanost. Hrabrost.
Integritet.. Druga su pravosudna tijela osmislila i malo pogrdnije rijec i koje
idu uz tu kraticu, ali danas u ostati suzdrana.
Detektor metala na vratima odveo me u malo predvorje slic no doktorskoj
c ekaonici u kojem iza stakla c eka recepcionarka. Kad sam joj rekla ime, kroz
rupicu mi je gurnula komad papira na potpis i rekla mi da c e netko za minutu
doc i po mene. Trideset sekundi poslije, otvaraju se vrata i kroz njih pokraj
njezina prozora izlazi visok mus karac s duboko usaenim oc ima i
jednodnevnom bradom.
-Jordan Glass?
da videoteka ima popis c lanova, a konobar kaz e da su vec ina onih koji su
tamo bili sino stalni gosti.
Mislila sam da sam moz da fotogra irala tipa koji je podmetnuo poz ar. To
bi trebala biti snimka prema dolje, c etrdeset i pet stupnjeva prema zadnjim
redovima gomile.
Kaiser me udno pogledao. Neete vjerovati.
to?
Slikali ste vrhove nekih glava i ruku bijelca koji vam je pokazao srednji
prst.
Pokazao...? alite se.
Moj se smisao za humor ne primjenjuje na ovakve sluajeve.
Mislite li daje to bio on? Ili samo neki klinac?
Fotoanalitic ari kaz u da je odrasla ruka, vjerojatno mus ka, ali to ne mogu
rec i s potpunom sigurnos cu. Mislite li da je vidio s to radite na vrijeme da se
sagne i pokae vam prst?
Vidio je s to radim, naravno. Kretao se po zadnjim redovima i pratio me.
Mislim da se pokus avao pribliz iti dovoljno da me moz e ubiti. Zato sam
poslala vatrogasce za njim.
To je bilo pametno.
Mislila sam da sam dovoljno brzo dignula kameru. Prokletstvo.
To je prolostkae. - Ne moete to promijeniti, pa zaboravite.
Zvui jednostavno kada to kaete. inite li Vi tako kad neto zeznete?
Radite kako govorim, a ne kako radim.
Evo nas.
Stao je pokraj crvenog Mustanga i s uitkom se nasmijao. Mali auto.
Otkljuc am Mustang daljinskim, uem i spustim krov. Kaiser stavi vrec ice
s hranom na malo straz nje sjedalo i nekako se savije da sjedne na suvozac ko
sjedalo. Na nekoliko sekundi spus tamo se niz Lakeshore Drive prema livadi
uz jezero Pontchartrain. On zabaci glavu i pogleda u nebo.
Kako je ovo dobar osjeaj.
to?
Voziti se u kabriju sa zgodnom enom. Nisam dugo.
Unatoc neobic noj situaciji, osjetim da me preplavilo zadovoljstvo. To s to
me primijetio John Kaiser potpuno je drugac ije od objektivne rasprave o
mom izgledu s doktorom Lenzom. Dugo vremena otkad ste se vozili u
kabriju? Ili blizu zgodne ene?
Nasmije se. - Pozivam se na peti amandman.
Kaiser izgleda nekoliko godina starije od mene, ali dobro se drz i. Iako to
ne volim priznati, malo me podsjec a na Davida Greshama, uc itelja povijesti o
kojem sam pric ala Lenzu. Nes to u nac inu drz anja, vis e od izic ke slic nosti. U
pokretnima mu se vidi oprez, kao da je uvijek svjestan toc no gdje se nalazi i
svjestan svojeg okruz enja. Pitam se s to mu je Lenz rekao o sinoc njem
razgovoru u zrakoplovu.
Naglo zakoc ivs i zaustavim Mustang u betonskom polukrugu pokraj
drvene klupe uz stranu ceste blizu jezera. Dok diz em krov da galebovi ne
unis te unutras njost, Kaiser nosi hranu na klupu, nogama prekorac i jedan kraj
i stavi kartonske kutije i pic a ispred sebe. Dok sjedi, nogavice hlac a dignu mu
se iznad zglobova i otkriju crne korice iz kojih izviruje zadnji kraj automatika.
Imam pekins ku piletinu i zac injenu govedinu kaz e. Kao prilog malo
prz ene riz e s rac ic ima, rolice od jaja i dva, nezaslaena, ledena c aja. Uzmite
to elite.
Pekinku piletinu. Sjednem na drugi kraj klupe i uzmem jednu od posuda.
Bacite se na hranu kae.
Stavim malo bijele riz e na mali tanjur, na nju zac injenu piletinu i tikvice i
ponem jesti.
elite li krenuti prvi? - upita. Ili da ja ponem?
Hoc u. Zelim da znate da je ovo za mene c udna situacija. Nisam dobro
podnijela Janein nestanak, ali u protekloj godini uspjela sam pomiriti se s tim.
Na nekoj sam razini prihvatila da je vis e nikada nec u vidjeti i da taj sluc aj
nikada nec e biti rijes en. Sada je ta sigurnost nestala. I drago mi je da jest.
Samo sve je... uznemirujue. Opet se osjeam ranjivom.
Razumijem. Vjerovali ili ne. Vec sam doz ivio slic ne stvari. Sluc ajevi
nestalih osoba koji su mirovali godinama i onda se odjednom pojavi dijete ili
suprug. To ljude dezorijentira. Homo sapiensi su prez ivjeli jer su se brzo
prilagoavali promjenama, c ak i onima stras nima. Kada morate ponis titi
neku prilagodbu koju ste napravili radi prez ivljavanja, javljaju se mnogi c udni
osjeaji. Mnogo zamjeranja.
Ja ne osjeam zamjeranje.
On me gleda blagim oc ima. Nisam rekao da Vi to osjec ate. Samo sam to
vidio u drugim sluajevima.
Popijem dugi gutljaj c aja i osjec am kofein na koz i i u srcu. - Zeljela bih
znati u kojoj ste fazi sluaja? to mislite kakvi su izgledi da bude rijeen?
Kaiser je vec pojeo rolicu od jaja. Sada istraz uje zac injenu govedinu. - Ne
volim davati procjene. Previe puta sam bio razoaran.
Vjerujete li da je smrt Christophera Wingatea dio sluaja moje sestre?
Da.
Vjerujete li da je iza svega toga krije vis e od jedne osobe? Kaiser nagne
glavu na jednu stranu. Da i ne.
Kako to mislite? Ne slaz ete s Lenzovom teorijom? Otmic ar u New
Orleansu i slikar u New Yorku.
Ne slaem se.
Zato ne?
Vec inom zbog instinkta. To je elegantna teorija i dosta toga objas njava.
Na primjer, zas to ne moz emo nac i nis ta s to je z rtvama zajednic ko. Lenz bi
mogu... Zatim opet tis ina kao los a veza mobitelom. Zatim je rekla: Tata je
z iv, ali ne moz e mi pomoc i. Zatim: - Molim vas kao da oc ajnic ki moli. U
tom trenutku sam osjetila da je to Jane i htjela sam pitati gdje se nalazi kada
je c ovjek u pozadini rekao nes to na francuskom s to nisam razumjela i c ega se
ne sjec am. Cak i sada, na ovoj toplini od dvadeset i nes to stupnjeva, osjetim
hladnu jezu. I pomislila sam na sekundu...
-to?
Pomislila sam da zvuc i kao moj otac. Prkosno sam pogledala Kaisera
izazivajuc i ga da me nazove budalom. Ali on to nije uc inio. Djelomic no mi je
drago, ali opet se pitam je li on lud to mi vjeruje.
Nastavite - rekao je.
Zatim je c ovjek rekao na engleskom. - Ne, chrie, to je samo san. I linija se
prekinula.
Izgubila sam apetit. Ispod kos ulje probijao je ljepljiv znoj i pokrenuo
hladni potok niz moja rebra. Pritisnula sam svilu na tijelo da ga zaustavim.
Sjeate li se jasno oeva glasa?
Bas i ne. Mislim daje to samo neki osjec aj. Mislim da me glas na liniji
posjetio na oca jer je i on ponekad govorio malo francuskog. Nauc io ga je u
Vijetnamu, mislim. Ponekad me zvao chrie.
Nemojte rei. to se zatim dogodilo?
Da budem iskrena, mozak mi je jedva radio. Mislila sam vjerojatno sve
halucinirala. Ali sljedec i dan sam to prijavila Baxteru i on mi je rekao da su
nas li zabiljez en poziv i da su otkrili da je potekao sa z eljeznic ke postaje u
Bangkoku.
Kada ste to saznali, to ste osjetili u sebi?
Nadala sam se da je to bila moja sestra. Ali s to sam vis e o tome
razmis ljala, to sam manje u to vjerovala. Znam mnogo obitelji c iji su c lanovi
nestali u akciji jer sam dugo traz ila oca. Sto ako je to bila roakinja neke
nestale osobe koja je bila u potrazi? Stalno tamo idu. Znate, z ena ili kc i nekog
nestalog vojnika koja je bila u nevolji i trebala joj je pomoc ? Moz da je bila
pijana i depresivna. Iz svoje torbe izvadila je moju posjetnicu. Razgovor se
moz e i tako protumac iti ako praznine ispunite na odreeni nac in. Jordan. ..
treba mi tvoja pomoc . Moj tata je z iv, ali on... mislec i na svog oca... mi ne moz e
pomoi.
Ali roaci nestalih vojnika idu tamo pokus ati tim vojnicima pomoc i, zar
ne? A ne obrnuto.
Da.
Jeste li pitali obitelji nestalih koje poznajete?
Da. Kao i FBI. Nikada nismo nas li nekoga tko je priznao da me zvao. Ali jos
ima vis e od dvije tisuc e nestalih osoba. To je mnogo obitelji. A na sastancima
svi sa mnom razgovaraju jer sam poznata i jer sam toliko putovala po Istoku.
Ako je to sluaj, kome bi pripadao muki glas?
Suprugu. Oc uhu. Tko zna? Ali pomislila sam na jos jednu moguc nost. Sto
ako me ubojica pokuavao prevariti? Iskoristio neku enu koju poznaje da me
uznemiri.
Kaiser odmahnu glavom. Roaci drugih z rtava nisu primili takve
pozive. Provjerio sam.
Pa to mislite?
Lijeno ubode ostatak govedine. Mislim da je to moda bila Vaa sestra.
Duboko udahnem i pokuam se smiriti.
To vam govorim - ree trijezno - jer mi je Baxter rekao da ste vrsti.
Ne znam jesam li toliko vrsta.
Priekao je pustivi me da obradim informaciju.
Zato niste htjeli da Lenz bude s nama, zar ne?
Djelomino.
Kada sam pitala Lenza to misli o pozivu, on je to samo odbacio.
Kaiser pogleda u tlo. - Svi se u Odjelu slaz u da je vas tajnovit pozivatelj bio
c lan obitelji nestalih osoba, kao s to ste pretpostavili. Lenz vas nije o tome
pitao jer je vidio vas u izjavu i smatrao je da je to pouzdaniji opis dogaaja
nego to se sada sjeate.
To zvui kao slubeni odgovor. A koje je vae miljenje?
Ako vam je sestra z iva, to dovodi u pitanje sadas nju Lenzovu teoriju - koja
god ona bila. Lenz govori da je sve moguc e, da nema pravila, ali u dubini dus e
ima zastore. Mislim da ih nije uvijek imao. Ali sada ima predrasude prema
traginom kraju. Ja sam otvoren za druge mogunosti. To je ukratko.
Zato ste otvoreni za druge mogunosti?
Na rubovima Kaiserovih usnica i oc iju pojavio se sjetan osmijeh. Zato
to znam da u svijetu nema pravila. Nauio sam to na tei nain. Uzme kolai
sudbine zamotan u plastiku i baci ga. - Lenz Vas je vjerojatno pitao svas ta o
obitelji. Zar ne? Osobnih stvari?
-Da.
Tako on radi. Zeli znati sve odnose. Tako je uznemirio obitelji mnogih
z rtava. Ja ga ne kritiziram zbog toga. Na poc etku karijere radio je vaz ne
stvari.
To je rekao i on o vama.
Zaista? Pa, nec u vas zafrkavati, ali mislim da on ne bi smio biti ukljuc en u
ovu istragu.
Zato ne?
Ne vjerujem njegovim instinktima ni prosudbi. Bio je ukljuc en u jednu
istragu koja je tragic no zavrs ila. Baxter previs e uzima u obzir ono s to on
govori, zbog njihove povijesti.
Lenz mi je rekao da mu je z ena ubijena tijekom sluc aja. Jeste li na to
mislili?
Da. Je li vam rekao zato?
odmak. Nisam mogao prestati razmis ljati o jednom djec aku. Sestogodis nji
djec ak vris tec i zove majku dok mu ovaj tip gura alate u rektalni otvor. Kaiser
proguta kao da su mu usta suha. - I izgubio sam kontrolu.
to ste uinili?
Skoio sam preko stola. Pokuao sam ga ubiti.
-Jeste li bili blizu?
Slomio sam mu c eljust i razmjestio druge kosti lica. Os tetio sam mu
glasnice i iskopao jedno oko. Baxter me nije mogao maknuti. Na kraju me
udario u zatiljak s alicom za kavu. To me os amutilo dovoljno dugo da me
odvue. Tip je bio u bolnici dvadeset i est dana.
Isuse. Kako ste zadrali posao?
Kaiser polako odmahnu glavom kao da procjenjuje koliko c e mi rec i. Baxter me pokrivao. Rekao je ravnatelju zatvora da je zatvorenik skoc io na
mene i da sam se branio. Kaiserove oc i opet traz e ljubavnike. Pretpostavljam da c ete sada krenuti s liberalnim stajalis tima, rec i mi da sam
mu povrijedio graanska prava?
Pa i jeste. To znate. Ali shvac am zas to. I meni se znalo dogoditi da sam se
previs e ukljuc ila u pric u umjesto da je samo prenosim. Cini mi se da ste imali
zakanjelu reakciju na neto drugo.
Pogleda me kao da je iznenaen. - Naravno da je u tome bila stvar. Tjedan
dana prije izgubio sam djevojc icu. Radio sam na sluc aju silovanja i ubojstva u
Minnesoti. Savjetovao sam Odjel za ubojstva u Minneapolisu i bili smo blizu
da uhvatimo ubojicu. Stvarno blizu. Ali udavio je jos jednu djevojc icu prije
nego to smo ga uhvatili. Da sam bio samo dan bri... znate.
To je pros lost. Niste li mi to rekli? Ne moz ete to promijeniti, pa
zaboravite.
To su gluposti.
Nasmijes im se zbog njegove iskrenosti. Prije nekoliko minuta rekli ste
veliko sranje. To je vijetnamski naziv, zar ne?
Odsutno kimne glavom. Da.
-Jeste li bili tamo?
-Da.
Izgledate premlado.
Bio sam na kraju. Sedamdeset i prve druge.
Znac i da ima c etrdeset s est ili sedam godina ako je is ao s osamnaest.
Kraj je bio sedamdeset i trec e - podsjetim ga. Sedamdeset i pete, zapravo.
Sedamdeset i prve je jo velik dio bio u ratu.
To sam i mislio. Na kraju borbi.
A koji ogranak vojske?
Pjeatvo.
Dobili ste poziv?
Da barem mogu to rec i. Ali dobrovoljno sam se javio. Svaki civil nastojao
7.
Podruc nim uredom FBI-ja upravlja se s c etvrtog kata koji je tako
osmis ljen da se ne vidi nis ta osim vrata i hodnika ako ne ues kroz jedna od
njih. Neka su vrata otvorena i osjec am da me ljudi gledaju dok prolazim. Kod
vrata na kojima pis e Patrick Bowles, glavni specijalni agent, Kaiser mi
uputi ohrabrujui pogled.
Nemoj se sramiti. Samo reci to misli.
Obino tako i inim.
Kimne glavom i uvede me u veliku prostoriju u obliku slova L s velikim
prozorom koji gleda na jezero Pontchartrain. Na donjoj crti slova L nalazi se
radni stol, a iza njega sjedi zajapuren c ovjek brzih zelenih oc iju i srebrne
kose. Kaiser mi je na putu rekao da je s ef Bowles vis i duz nosnik FBI-ja u
drz avi Louisiani, zaduz en za 150 agenata i 100 administrativnih zaposlenika.
U modnom smislu, glavni specijalni agent suprotnost je Johna Kaisera: nosi
odijelo od tri dijela koje nikada nije visjelo na vjes alici neke robne kuc e, ima
srebrne kopc e na mans etama i svilenu kravatu. Kada ustane pozdraviti me,
vidim da su mu cipele u najmanju ruku marke Johnston & Murphy.
Gospoo Glass? - ree pruivi ruku. Patrick Bowles.
U glasu malo irskog prizvuka. Podsjeti me na irski Channel, ali Channel je
sada dom crnac kih i kubanskih obitelji, a ne irskih doseljenika. Kako bih
izbjegla nelagodu, stisnem mu ruku i oprezno ga pogledam.
Ovdje moete sjesti ree pokazujui prema konoj fotelji u skupini.
Pogledavs i na lijevo, vidim Arthura Lenza na kauc u u odvojenom dijelu za
sjedenje na duz em dijelu slova L. Dobri doktor ne izgleda sretno, ali ustane i
doe do nas. On i Kaiser se ne pozdrave. Kaiser sjedne na stolicu nasuprot
mojoj, a Lenz na kauc uza zid s moje desne strane. Sef Bowles vrati se na
svoje mjesto iza radnog stola. Izgleda kao tip s kojim nema s ale i meni to
odgovara.
Jeste li saznali neto o mojoj sestri? upitam.
Upoznali ste gospodina Daniela Baxtera? upita glavni agent
ignorirajui moje pitanje. Iz odjela za potporu istragama?
Znate da jesam.
Pogleda na sat. Gospodin Baxter z eli razgovarati o nec emu s nas
etvero. Imat emo satelitsku videovezu za oko trideset sekundi.
Bowles stisne dugme na stolu i veliki dio zida iznad doktora Lenza se
pomakne otkrivi veliki LCD zaslon.
Ba kao James Bond kaem tiho.
Lenz ustane iznervirano uzdahnuvs i i nasloni se na veliki prozor s desne
strane Bowlesova radnog stola. Pogledam Kaisera koji ne pokazuje osjec aje.
Pretpostavljam da u FBI-ju ima mnogo poz uri pa c ekaj situacija. Toga ima
mnogo i kod fotoreportera. Nakon nekoliko trenutaka, LCD zaslon postane
plave boje i u donjem desnom uglu ponu treperiti brojevi.
Iznad zaslona nalazi se kamera. - rec e Bowles. Baxter nas sve moz e
vidjeti.
Odjednom je zaslon ispunilo lice Daniela Baxtera i iz skrivenih zvuc nika
zauje se njegov glas.
Zdravo, Patrick. Zdravo, gospoo Glass, Johne. Arthure.
Ovaj video se ne trese kao oni spojeni na kuc na rac unala. Ima
besprijekornu rezoluciju kao oni za korporativna americ ka c avrljanja. Sef
Odjela gleda izravno u mene dok govori zbog c ega se osjec am kao da stoji s
nama u sobi.
Gospoo Glass, otkada ste me nazvali s leta iz Hong Konga, zajednic kim
smo snagama Ministarstva obrane i vanjskih poslova nastojali prikupiti Zene
koje spavaju radi forenzic ke analize. Takvi pregovori obic no traju tjednima,
ali ova nam je situacija dopustila da primijenimo neuobic ajeni pritisak. Sada
kod sebe imamo s est slika. Vec smo poc eli analizu pomoc u nas ih i stranih
strunjaka. Loa je vijest da nismo u boji nali nikakve otiske prstiju.
Prokletstvo! - opsuje Bowles.
Na okvirima ima na stotine otisaka, naravno, ali oni vjerojatno nisu vaz ni.
U boji smo nas li tragove pudera u prahu s to upuc uje na to da je umjetnik
nosio kirurs ke rukavice dok je radio. Imamo sliku koju smatramo prvom i
pozitivna je na puder, s to znac i da je od poc etka planirao zas tititi svoj
identitet. Ovaj tip ne uc i u hodu. On je uc en. Sada sve slike pregledavamo
rendgenom da vidimo ima li skrivenih poruka ili duhova, ali mi...
to je to? - upita Bowles. Duh?
Slika ispod slike - ree Lenz oglasivi se prvi put.
Rendgenom se mogu otkriti i otisci prstiju na platnu ispod boje nastavi
Baxter. Nas osumnjic enik moz da nije bio toliko oprezan dok je crtao
znajui da e povrina ubrzo biti prekrivena bojom.
Ne bih na to rac unao - rec e Kaiser. - Umjetnici znaju za rendgensku
analizu.
Drago mi je da ste me u sve ovo uputili kaz em zaslonu. - Ali c emu to
vodi? to je bilo toliko hitno?
Strpite se - rec e Baxter. Dogovorili smo da nam osam slika bude
poslano u Washington. Vlasnici jos s est slika - svi u Aziji - dopustili su nam da
u njihove domove ili galerije pos aljemo forenzic ke timove da naprave nuz ne
analize. Ti su timovi sada na putu.
Znai ostaje jo pet slika - ree Kaiser. - Ukupno ih je devetnaest, zar ne?
Baxter kimne glavom. Ostalih pet su u vlasnis tvu c ovjeka koji se zove
Marcel de Becque.
Francuz? - upita Bowles.
Ali nisam.
Sugerirate li da su agresivne ene od karijere ponekad lezbijke?
Susrela sam se s tim.
Zastane u hodniku i pogleda me od glave do pete. -1 vi se jako dobro
uklapate u tu kategoriju, gospoo Glass.
Zar ne?
Tada pogleda moju lijevu ruku. Mus karcima treba dulje da se zapitaju za
brac no stanje. Ne vidjevs i prsten, digne obrve. Ne mogu si pomoc i da se ne
nasmijem. - Ne brinite se, agente Kaiser. Volim maslac na uobic ajenoj strani.
Sada me upoznajte s mojom tjelesnom uvaricom.
Proe pokraj dizala i krene prema stubitu.
Treba nam vjeba? upitam.
Dizala su bolno spora.
Slijedim ga jedan kat niz e i uemo u kos nicu, s iroku farmu kockica sa
staklenim ogradama i lijepo odjevenim z enama i mus karcima koji z ure
izmeu radnih stolova. Nakon deset sekundi u sobi, shvatim nes to s to su
gore uspjeli sakriti: Ured FBI-ja u New Orleansu je zgrada pod opsadom. Lica
agenata izgledaju progonjeno, najmanji su im pokreti puni frustracija. Klima
radi najvec om snagom, ali ne moz e otpuhati smrad oc aja. Godinu i pol dana
dva vruc a ljeta ovi mus karci i z ene uzaludno rade dok sve vec i niz
z rtava stvara strah i paniku u gradu koji je ranih devedesetih imao najvec u
stopu ubojstava u zemlji. Izvan ove zgrade, moja sestra je izblijedjelo
sjec anje, zamagljeni element lebdec e paranoje koja je obojila ulice ovog inac e
opus tenoga grada. Ali ovdje, u ovoj farmi kockica koja podsjec a na neku
korporaciju, Jane se svi sjec aju. Ovdje sram nemoc i opterec uje vojnike u
civilu koji nemaju pojma tko im je neprijatelj. Dok se krec em kroz prostoriju
pokraj Kaisera, upuc uju mi poglede u opsegu od c uenja do zamjeranja.
Enoje, govore sami sebi. Ona koja je nala slike. Fotogra kinja. Ona iju su
sestru uhvatili. Ona koja je bila u poaru...
U kutu velike prostorije nalazi se ured s c etiri prava zida i otvorenim
vratima. Kaiser nas uvede unutra gdje mus karac u kos ulji kratkih rukava
sjedi iza stola i razgovara telefonom. Njegov je ured jedna trec ina ureda
glavnoga specijalnog agenta kat vis e, ali glas mu ima tez inu autoriteta. Kada
je poklopio, namigne Kaiseru.
to ima, Johne? - ree oiju spremnih na sve.
Bille, ovo je Jordan Glass. Gospoo Glass, Bill Granger, s ef odreda za
nasilne zloine.
Granger se nagne naprijed i stisne mi ruku. - Zao mi je zbog vas e sestre,
gospoo Glass. Radimo sve to je u naoj moi.
Hvala Vam. Razumijem.
Glavni agent z eli dodijeliti gospodi Glass nekog agenta na nekoliko sati rec e Kaiser. - Moz da preko noc i. Ne postoji neposredna opasnost, ali z elimo
da s njom bude netko naoruz an. Mislio sam na Wendy Travis. Moz ete li bez
nje?
Granger se ugrize za donju usnu, kimne glavom i digne slus alicu.
Mislim da moz emo bez nje nekoliko sati. Prstima lupi po koljenu i rec e:
Moz es li doc i na trenutak?... Hvala. Kada je poklopio, vaz no pogleda Kaisera. Cuo sam da gore imamo psihijatra iz Quantica i da c e moz da doc i i sam
Baxter. Imate plan?
Radimo na njemu.
Moemo li mi to uiniti?
Nadam se da ne.
Iza nas c uje se kucanje, okrenem se i ugledam mladu z enu nekoliko
centimetara niz u od mene, ali u puno boljoj formi. Privlac na je na uredan
americ ki nac in, odjevena u plavu suknju, bez kos ulju i usklaenu jaknu koja
izgleda kao daje od Liz Claiborne. Mogla bi biti rac unovoa u jednoj od pet
velikih revizorskih tvrtki da nema pitolja koji vidim kroz otvor na jakni.
Gospoo Glass - rec e Granger ovo je specijalna agentica Wendy Travis.
Agentice Travis, Jordan Glass. Zelio bih da provedete dan s njom. Radi se o
osobnoj zatiti.
Agentica Travis mi se drsko nasmije i pruz i ruku. Kada je prihvatim,
rukuje se dva puta vre od veine profesionalki.
Samo da uzmem torbicu kae. I spremna sam za polazak.
Oekujem da ode, ali ona ostane na vratima gledajui Johna Kaisera.
Kaiser se nasmije i rec e: Hvala, Wendy. Znao sam da si prava za ovaj
posao.
Praktic ki cvjetajuc i od zadovoljstva, agentica Wendy kimne glavom i
veselo ode prema jednoj od staklenih kockica. Kada se okrenem prema stolu,
Kaiser se crveni, a Bill Granger kiselo smije i odmahuje glavom.
8.
Sjedim na Aveniji St. Charles u unajmljenom mustangu i pokus avam
skupiti hrabrost da pokucam na s ogorova vrata. Parkirala sam malo dalje od
kuc e u sluc aju da mi nec akinja i nec ak gledaju kroz prozor. Moja tjelesna
c uvarica stoji trideset metara dalje, ispod hrasta sa s irokom kros njom, s
rukama opus tenim uz tijelo. Agentica Wendy se pokazala u redu i osjec am se
sigurnije nego ikad. Wendy misli daje Jane laka kategorija kad trc i samo pet
kilometara na dan. Nije ju tes ko zamisliti kako stoji u streljani uz mus karca
od 130 kilograma koji je iznerviran jer prokleta cura puca bolje od njih. Ona
se upisala na Akademiju FBI-ja 1992. godine, s to mi govori da je vjerojatno
jedna od slavuja koja se prijavila Birou nakon s to je vidjela Jodie Foster kao
izmis ljenu agenticu u ilmu Kad jaganjci utihnu. Ne ismijavam je. Nakon s to
sam gledala Annie Hall, tri sam tjedna s etala okolo u s irokim hlac ama, kravati
i eiru. Wendy je barem izabrala neto korisno za oponaati.
Ljubazno me pratila po gradu dok sam traz ila darove za nec aka i
nec akinju. Henry ima osam godina i ime je dobio po ocu moga s ogora, Marca
Lacoura. Lyn ima s est godina i dobila je ime po mojoj maci. Vidjela sam ih
samo jedanput otkad sam otis la iz New Orleansa prije jedanaest mjeseci.
Obec ala sam si da c u ih c es ce posjec ivati, ali to je obec anje bilo tes ko odrz ati.
Iz jednostavnog razloga: Izgledam toc no kao njihova majka koja je nestala. I
bez obzira na to s to im otac rekao da ih pripremi za moj posjet, na kraju budu
zbunjeni i plau.
Wendy gleda u mustang i mislima me pokus ava nagovoriti da izaem.
Zna da sam nervozna zbog toga posjeta. Prije jedan sat nagovorila sam je da
me odvede u mali, c udan bar na Magazinskoj ulici. Ona nije nis ta popila, a ja
sam popila dva dz ina i tonika. Kako ne bih mislila na ono s to me c eka, pitala
sam je o uredu u New Orleansu. Poc ela je sa s efom Bowlesom, koji je u
poc etku dvosmislenost zloc ina i politike u Louisiani koji su u jednom
trenutku bili jedno te isto - smatrao malo skliskim terenom. Ali sada je na sud
odveo bivs eg guvernera i niz drugih dostojanstvenika. Zanimljiv je bio nac in
na koji je Wendy pric ala o Johnu Kaiseru. Nije dobrovoljno davala informacije
nego sam ja morala pitati. A njezini su mi samosvjesni pogledi govorili da
pokuava shvatiti prirodu i stupanj mog zanimanja.
Kaiser je, c ini se, glavni frajer u uredu. Sve asistentice i tajnice s njim
besramno koketiraju, ali on nikada ni jednu nije pozvao van, potaps ao ili c ak
stisnuo za rame zbog c ega je agentica Wendy stras no zadivljena. Kaiserova
biogra ija je isto zanimljiva. Bio je s erif u Idahu kada je susjedni s erif pozvao
Daniela Baxtera da ih savjetuje o nizu ubojstava koja su se preklapala s
Kaiserovim okrugom. Uz Baxterovu pomoc , Kaiser je na kraju uhvatio
nekog zloc estog c ovjeka. Da ne moz e pobjec i ili nac i put kuc i. To ih je
izluivalo. Nisu mogli uc iti, spavati, jesti. Samo su sjedili pokraj prozora
c ekajuc i Jane da doe kuc i. Na kraju sam im rekao da je Bog uzeo mamu u
nebo da bude s Njim. Nije s nekim zloc estim c ovjekom vec s Bogom i
njegovim anelima.
Kako si im rekao da je umrla? Sigurno su pitali.
Rekao sam im da je zaspala i da se nije probudila. Isuse. - Sto su rekli? -Je li
boljelo?
Na to ne mogu ak niti odgovoriti.
Marcovo lice je odluc no. Najbolje je tako, Jordan. I ne z elim da im is ta
kaz es o tome s to se sada dogaa. O slici, istrazi, bilo c emu. Nis ta s to bi im
moglo dati ludu nadu da bi se ona mogla vratiti. Jer znas da nec e. Te su z ene
mrtve. Sve do jedne.
Moz da zato nemam svoju djecu. Moz da svakodnevica u odgoju djece ne
moe podnijeti golem upitnik iznad svega.
Zelim da budes dio njihovih z ivota rec e Mac. - Ali moras shvatiti
osnovna pravila. U ovoj je obitelji Jane umrla. Imali smo ak i misu za nju.
to? Niste me zvali.
Bila si u Aziji, nitko nije znao gdje.
Moja me agencija mogla nai.
Mislio sam da c e biti manje zbunjujuc e da majc in odraz odjednom ne
doe niotkuda biti na njezinu sprovodu.
Ne mogu vjerovati. Odjednom mi se odluka koju sam mjesecima prije
donijela c ini los om. - Postoji nes to s to ti nikada nisam rekla, Marc. Prije osam
mjeseci dobila sam telefonski poziv, iz Tajlanda. Linija je bila jako los a i
moda grijeim, ali mislim da je to moda bila Jane.
-to?
Rekla je da joj treba pomoc , ali da joj tata ne moz e pomoc i. Zatim se javio
mus karac i rekao nes to na francuskom. Zatim je na engleskom rekao: - To je
samo san - i poklopio.
I ti si mislila daje Jane? Da zove iz Tajlanda?
Nisam bila sigurna. Tada ne. Ali sada kad smo u Hong Kongu nas li te
slike... Mislim, zar ti ne misli da to daje novu perspektivu?
Zato mi prije nisi spominjala taj poziv?
Nisam te htjela uznemiriti.
Kada si primila poziv? Po danu? Ili usred noi?
Zato?
Zas to s to prije osam mjeseci nisi mogla ustati iz kreveta, zar ne? Tvoj
mali odmor pod lijekovima?
Pobjesnim, ali potisnem bijes. - Da, ali zamolila sam FBI da provjeri
pozive. I zaista sam primila poziv iz Tajlanda usred noc i. Sa z eljeznic ke
postaje.
u moje uho.
Lagano ju odmaknem i pogledam u vlaz ne oc i. Ja sam Jordan, dus o. Ja
sam...
Zna ona to - ree Mare gurajui Henryja prema meni drei ga za ramena.
Rekla je mama.
Lyn, zna li tko je ovo?
Ona ozbiljno kimne glavom. Ti si teta Jordan. Vidjela sam tvoje slike u
knjigama.
Ali rekla si mama.
Podsjea me na mamu. Ona je otila u nebo da bude s Bogom.
Stavim ruku preko usta da se smirim i Marc mi pomogne gurnuvs i
Henryja prema naprijed. Ovaj deko ovdje zove se Henry, teta Jordan.
Znam to. Zdravo, Henry.
Dobio sam pokal za prvo mjestu u nogometu objavi on.
Zaista?
eli ga vidjeti?
Naravno. Ali donijela sam ti dar. eli li prvo vidjeti njega?
Pogleda oca za doputenje.
Pogledajmo ree Marc.
Pokaz em prema umotanom paketu pored vrata. Jesi li ti dovoljno velik
da ga sam otvori, Henry?
-DA!
Praktic ki napadne paket i za nekoliko sekundi ugleda kartonsku kutiju
velic ine knjige na kojoj pis e Panasonic. To je DVD c itac . Tata! Pogledaj!
Onaj za auto!
Malo ekstravagantno, zar ne? rec e Marc pogledavs i me s podignutom
obrvom.
To je povlastica neudane tete.
ini se da je tako.
Lyn tiho stoji kraj mog koljena i gleda me. I ne upita jesam li joj nes to
donijela.
I ovo je za tebe - kaem joj pruajui joj malu kutiju pokraj stolice.
to je to?
-Pogledaj.
Ona paz ljivo makne mas nu i stavi je sa strane i ta mi jednostavna radnja
opet slomi srce. Tu je s tedljivu naviku pokupila od Jane, a Jane ju je nauc ila od
nas e majke. Moja sestra nastavlja z ivjeti na razne nac ine. Konac no se vidi
kutija i Lyn je paljivo prouava.
to je to?
Pogledajmo moe li pogoditi. to pie na kutiji?
Nikon? Coolpix. Devet-devet-nula.
Savrs eno! Sad c u ti ga ja izvaditi. Otvorim kutiju, skinem pjenu iz c udne
Oxfordu. Ubila bih da zas titim ovu djecu. Ali tko moz e ubiti da ih zas titi od
gubitka majke? Sada mogu samo maziti Lyn po elu i tjeiti je da e biti bolje.
Znam dus o. I meni nedostaje. Ali sada sam tu za tebe. Razmis ljaj o veselim
trenucima.
Hoe li ostati s nama?
Hou.
Koliko dugo? Oi su joj iroke i krhke kao baloni od sapunice.
Koliko me god dugo treba. Koliko dugo je potrebno.
Mare nas pogleda i oc i su mu odjednom s irom otvorene. Sto se
dogodilo?
Nis ta s to zagrljaj nec e izlijec iti kaz em mu njis uc i Lyn najbolje s to mogu
dok mi Henry lez i na nogama. Ali u glavi c ujem glas na telefonu koji sam c ula
prije osam mjeseci. Boe, daj da to bude Jane, molim se u tis ini. Ovoj je djeci
potrebno vie nego to im ja ikada mogu dati.
Pola sata poslije, Marc i ja odnesemo djecu u krevete. Spavaju zajedno
otkad je Jane nestala i to z ele biti u sobi pokraj Marcove, a ne u vec im, ali
izoliranijim, sobama na katu. Kada smo se vratili u dnevni boravak, on otvara
drugu bocu vina i popijemo vec inu te boce prisjec ajuc i se Jane. Marc nije
lagao kada je rekao da mu nedostaje. Kada je popio i posljednje kapi u boci,
oi mu se zacakle.
Znam da mislis da sam kreten s to sam im rekao da je mrtva. Samo im
pokuavam to vie olakati.
Pomirbeno kimnem glavom. Sada kada sam ih vidjela, bolje sam
shvatila zas to si uc inio to s to si uc inio. Ali s to c es uc initi ako ispadne da imas
krivo?
On prijezirno puhne. - Ne misli valjda stvarno da su te ene ive?
Zaista ne znam. Uvjerila sam se daje Jane mrtva. Ali sada nec u odustati
dok ne vidim njezino tijelo.
Kao i s ocem promrmlja. Nikada ne odustaje.
eljela bih da ni ti ne odustaje. Barem u srcu.
Mom srcu. Pokaz e prema svojim grudima s c as om u ruci i vino mu se
izlije po kos ulji. - Moj je z ivot bio sranje posljednjih trinaest mjeseci. Da nema
te djece, moda ne bi ni bio ovdje.
Marc...
Znam, znam. Samosaaljevajui dosadnjakovi.
Nisam to mislila.
On vis e ne slus a. Pokrio je oc i i poc eo jecati. Alkohol ne treba mijes ati s
depresijom. Neugodno mi je, ali ustanem, doem do njega i stavim mu ruku
na rame.
Znam da je teko. I ja sam prola kroz teko razdoblje.
Snano odmahnu glavom kao da eli sakriti suze i onda se uspravi i obrie
lice o rukav koulje. Prokletstvo! ao mi je to sam ovakav.
za otoman kad je krenuo prema meni. Instinktivno z elim skoc iti i pomoc i mu,
ali ne uinim to. Ne elim situaciju jo pogorati.
Idem gore po stvari. Ti za to vrijeme ostani ovdje.
Ne budi melodramatina. Nema se zato brinuti.
Ozbiljna sam, Marc.
Ne c ekajuc i odgovor, otrc im uz stube i uzmem kovc eg zahvaljujuc i Bogu
to se jo nisam raspakirala. Kada se vratim dolje, on me eka na dnu stuba.
to da kaem djeci? pita.
Da se nisi usudio tako ih iskoristiti protiv mene. Reci im da sam morala
otii na snimanje. Vratit u se da ih vidim. Samo neu prespavati.
Sad izgleda kao da mu je z ao, ali prizvuk toga da me smatra svojim
vlasnis tvom koji sam mu c ula u glasu prije nekoliko trenutaka jos me
proganja. Prije nego s to poc ne s pijanim isprikama, proem pokraj njega i
odem bez rijei.
Kad sam izas la na ploc nik, otvore se automobilska vrata nekoliko metara
dalje i na plonik izae taman lik.
-Jordan? - ree enski glas. - to je bilo?
Dobro sam Wendy. Samo u spavati negdje drugdje.
to se dogodilo?
Moja mi se s ala Kaiseru da c e mi se Wendy upucavati obila o glavu kao
instant karma. Bome mi se netko veeras upucavao.
Ali nisam mogla niti zamisliti da bi to mogao biti sestrin muz .
Problemi s mukarcima - promrmljam.
Kuim. Kamo emo?
Pretpostavljam u hotel.
Uzme moj kovc eg i krene prema mustangu pa stane. - Hm, slus aj... Ne
znam s to mislis o hotelima, ali u stanu imam praznu spavac u sobu. Ja ionako
moram biti s tobom kamo god is la. Ti odluc i. Ali tako c emo imati hranu i
kavu, kozmetiku, sve to ti je potrebno.
Bilo je noc i kada bih ubila za hotelsku sobu. Spavala sam u bunkerima i
bila na tome zahvalna. Ali vec eras ne z elim biti na sterilnom, praznome
mjestu. Zelim oko sebe realne stvari, ljudsku neurednu kuhinju i CD-ove,
izvezeni pokrivac na kauc u. Nadam se da Wendy nije previs e uredna. To
zvui odlino. Idemo.
Krenula sam upaliti mustang kada se u njemu zac uje tihi zvuk. - Sto je to?
- upitam gledajui zbunjeno oko sebe.
Mobitel - ree ona. - Nokia. Prepoznajem zvuk. Imamo ih u uredu.
Oh. Uzmem svoju torbicu sa straz njeg sjedala, otvorim je i izvadim telefon
koji mi je Kaiser dao u uredu FBI-ja. - Halo?
Gospodo Glass? Ovdje Daniel Baxter.
to je?
Pregovarao sam s gospodinom de Becqueom s Kajmanskih otoka.
-I?
Kaz e da moz ete doc i nas im zrakoplovom i dovesti jednog pomoc nika da
pomogne s osvjetljenjem i slino.
Odlino. Kada kreem?
Sutra. Nas nekoliko proveli smo zadnjih pola sata svaajuc i se zbog toga
tko bi vam trebao biti pomoc nik. Ja zagovaram da to bude c lan Tima za
spas avanje taoca. Ako sve krene na los e, on c e imati najbolje izglede da vas
izvue ivu.
Zar se netko ne slae s vaim izborom?
Agent Kaiser ima drugaije miljenje.
Nasmijem se u sebi. Koga erif eli poslati?
Baxter rukom poklopi slus alicu, ali unatoc tome c ujem ga kako govori: Upravo te nazvala s erifom. Kada je s ef Odjela maknuo ruku, rec e: - Serif ne
eli poslati nikoga. On eli ii osobno.
Onda ga pustite da ide.
Je li to ono to elite?
Apsolutno. Ve se osjeam sigurnije.
Dobro. Vjerojatno c ete ic i sutra poslijepodne. Nazvat c u vas ujutro zbog
pojedinosti o putovanju.
ujemo se sutra. Wendy se odlino brine o meni.
Dobro. Vidimo se sutra.
to se dogaa? - upita Wendy kad sam poklopila.
Idem na Kajmanske otoke.
Oh. Premjestila se na sjedalu. A to je to bilo sa erifom?
ala. Priala sam o Kaiseru.
Toliko je pretpostavila. On ide s tobom?
ini se da ide. Zbog sigurnosti.
Ona pogleda kroz prozor. Blago tebi - ree napokon.
Vjec na z enska nesrec a. Prije minutu bile smo prijateljice. Sada bi ona
z eljela povuc i svoju ponudu da dijelimo stan. Ali previs e je pristojna. Zeljela
bih utjes iti agenticu Wendy da se nema zas to brinuti, ali ne z elim je vrijeati.
Upalim auto i krenem u Aveniju St. Charles.
Daj mi neke upute. Vrijeme je da se naspavamo.
Ravno - ree ona. Rei u ti gdje da skrene.
Krenem niz aveniju obrubljenu drvoredom. Trac nice tramvaja bljes te pod
svjetlima dok ih mustang guta. Lis ce na drvec u izgleda sivo, ali samo mali dio
mog mozga je to zabiljez io. Ostatak stalno premotava komentar Marca
Lancoura: Ne bi bilo prvi put da se pretvara da si ona, zar ne? A zatim se iz
mraka uje glas dr. Lenza: Koja je najgroznija stvar koju ste ikada uinili?
Kada bih se barem u svojoj savjesti mogla pozvati na peti amandman?
9.
Vec ina letova na Kajmanske otoke krec e iz Houstona ili Miamija, ali stvari
su jednostavnije s FBI-jevim Learom. Kaiser, ja i dva pilota u prednjem dijelu
zrakoplova krec emo na dvosatni let iz New Orleansa do velikog Kajmana,
najvec eg od triju otoka koji c ine tu britansku koloniju. Posljednji put kada
sam tamo letjela, zglobovi prstiju bili su mi pola puta bijeli. Pokrivala sam
zrac ni konvoj koji americ ki piloti voze na Kajmanske otoke na godis nju
smotru, a vrhunac toga puta je provokativno prelijetanje preko
komunistic ke Kube. Prije petnaest godina to nije bila s ala i sretna sam s to
sada letim bez ikakvih drugih briga osim te s to je sedamdesetogodis nji
Francuz iz nekog nepoznatog razloga zatraio moju nazonost.
Letimo vec jedan sat i Kaiser je neobic no tih. Pretpostavljam da nema
mnogo toga rec i. Ili moz da zrac im tolikim neprijateljstvom da ga
obeshrabrujem da poc ne razgovor. Jos na vratu osjec am s ogorove usne i
tes ko mi je rijes iti se emocionalnih posljedica toga. Najtez i dio je Marcov
komentar nakon to sam ga odbila: ne bi bilo prvi put da se pretvara da si ona,
zar ne? Nadala sam se da sam to poglavlje svog z ivota dijelila samo sa
sestrom, ali oc ito sam oc ekivala previs e. Cinjenica daje Jane o tome ispric ala
svome suprugu otkriva bolnu istinu: nikada nije zaista vjerovala u moju
stranu prie.
Koja je najgroznija stvar koju ste ikada uinili? Pitao je dr. Lenz svoje
pacijente. Jednostavno pitanje koje vas moz e unis titi. A drugo koje je bilo?
Koja je najgroznija stvar koja vam se ikada dogodila? Meni se dogodilo
nekoliko groznih stvari o kojima sada ne z elim govoriti, ali odluc ujuc i o
svome ponas anju, nisam c esto is la protiv onoga s to mi govori savjest.
Gotovo me sram s to mi dvadeset i dvije godine z ivota nakon srednje s kole
nisu donijele nes to c ega bih se sramila, ali put kroz adolescenciju jedan je od
najteih u ivotu i rane koje tada nastaju ostaju za cijeli ivot.
Godine napetosti izmeu mene i sestre zakuhale su tijekom zadnje
godine srednje s kole nekoliko tjedana prije nego s to je moja vez a s Davidom
Greshamom postala s kolska senzacija. Jane se ponas ala uzvis eno te
neprestano govorila kako c e sljedec e godine postati c lanica sestrinstva Chi
Omega i pitala zas to se ne priberem, malo sredim i pokus am biti imalo
normalna, s to god joj to znac ilo. Kada se nisam brinula o tome kako c u
platiti njene tros kove na faksu, fotogra irala sam portrete u svom malom
studiju ili se s uljala po s umi do kuc e svog uc itelja povijesti. Kada se sada toga
sjetim, bila sam kao duh. Tiha na predavanjima, nestajala nakon s kole,
propus tala okupljanja i utakmice, nikad nisam odlazila na mjesta gdje su se
okupljali srednjokolci.
Jane je sumnjala da sam s nekim u vezi, ali nisam niti pomis ljala kakva je
priroda njezinih sumnji. Jednog dana, dok smo se svaale zbog neke gluposti,
shvatila sam da misli da sam lezbijka. Da se u c udne sate iskradam iz kuc e da
se naem s nekom z enom. Bilo je to smijes no, zaista, ali kada sam se
nasmijala, ona je poc ela vris tati kako sam c udna, kako joj upropas tavam
izglede da postane c lanica CHi O-a i da ima normalan z ivot. Rekla sam joj da
nisam lezbijka i da znam vis e o mus karcima nego s to c e ona ikada znati.
Nasmijala se s visoka na nac in koji mi je pokazao da me ne shvac a ozbiljno.
Rekla sam joj da bih ja mogla hodati s Bobbyjem Evansom, njezinim bogatim
dec kom s kojim je hodala tri godine, da su okolnosti bile malo drugac ije, a
ona bi onda radila i plac ala rac une. Pogledala me s nevjericom i rekla: - Bobby
i ti? Zajedno? Sigurno se s alis . Zatim se nasmijala. Iz nekog razloga me to
stras no pogodilo. Zas to ne? pitala sam. Zato s to si udna rekla je
gledajuc i me sa saz aljenjem. Tada sam shvatila da me vidi kao i ostali, kao
nekog izopc enika koji je sam sebe iskljuc io. Sve s to sam uc inila da odrz im
obitelj na okupu, ona je jednostavno uzela kao svoje pravo.
Dva dana poslije dos la sam iz s kole i vidjela poruku na Janeinu prozoru.
Poruka je bila od njezina dec ka i pisalo je da se nae s njim to poslijepodne u
s umi iza tribina. Bacila sam poruku, digla kosu u rep, stavila jedne Janeine
naus nice i obukla jedan od njezinih dragocjenih dz empera marke Lacoste te
se odvezla u s umu na njezinu biciklu. Bobby Evans ju je tamo c ekao. Dok je
tamo stajao, izgledao je kao mladi Robert Redford, iako mu IQ bas i nije bio
visok.
Jane sam odglumila savrs eno. Glumile smo jedna drugu otkad smo bile
male i bilo je lako. Zas to sam to uc inila? Zeljela sam znati s to lez i iza njezina
posprdnog osmijeha. I pretpostavljam da sam na svoj nac in bila na nju
ljubomorna. Cesta kojom se upute nekonformisti osamljena je, a ja sam po
njoj dugo hodala. Bobby Evans bio je jedna od nagrada dobrih djevojaka;
s to je znac ilo slijediti sve dvolic ne juz njac ke obic aje i vis e od toga
ukoc enos cu viktorijanske djevice. Dok smo razgovarali, Bobby nas je odveo
medu drvec e i ja sam shvatila daje to njihov ritual. Poljubio me u sjeni, prvo
lagano, a onda strastveno. Sve se to dogaalo u tipic nom srednjos kolskom
stilu - ili onako kako sam ja to zamis ljala - ubrzano i bez daha i intenzivno. On
mi je gnjec io grudi preko dz empera i gurao svoju zdjelicu na moju. Potpuno
drugac ije od mojih iskustava s Davidom Greshamom. Kada sam mu pustila
da stavi ruku ispod dempera, vidjela sam da nikada nisu ili dalje od toga. To
sam shvatila iz toga kako je polako ruku spustio prema mome struku. Cekao
je Ne ili Ne jo ili elim, ali jednostavno ne moemo.
Nisam rekla nita od toga.
Nekoliko minuta diranja po onome mjestu bilo je vis e nego s to je mogao
podnijeti. Nakon toga je sjeo uz moje noge. Bilo ga je previs e sram gledati me
pa je gledao u tlo. Osjec ao se kao da mu je netko konac no dao kljuc eve od raja.
jaz koji nas je jednom dijelio. Tri godine prije nego s to je nestala, bile smo
bliz e nego ikada u z ivotu i to vis e zahvaljujuc i Janeinim nastojanjima nego
mojima i poc ele smo vjerovati da nas a veza koju smo stvorile zbog oc eva
nestanka i majc ine nesposobnosti - moz e podnijeti prekid zbog bilo kojeg
mus karca. A moz da je tako i bilo. Moz da je moju izdaju Marcu otkrila na
poetku braka.
Kada se sada osvrnem, lako mi je uoc iti daje Janein cijeli z ivot bio bijeg od
obitelji koju joj je sudbina dodijelila. Svi njezini napori da potraz i nes to, da se
pridruz i, da pripada navijac icama, s kolskim klubovima, crkvenim
skupinama, sestrinstvima - c inili su se dijelom oc ajnic kog pokus aja da
pronae zamjensku obitelj, da postane dio savrs ene obitelji, a kojoj nas e
kuc no ozrac je nije ni malo slic ilo. U tome kontekstu moja jednodnevna
avantura s Bobbyjem Evansom nije bila jednostavna seksualna prijevara: bila
je to strijela u srce Janeinih iluzija o napretku. A buduc i da su nas e iluzije
uvijek ono to nam je najdragocjenije, kako bi mi ikada mogla oprostiti?
Ali konac na, stras na ironija njezina z ivota bila je vec a. Nakon s to je
uspjela u svom nemoguc em pohodu, nakon s to je dobila bogatog i zgodnog
muz a, dvorac i dvoje prekrasne djece sve znakove pro injenosti i
sigurnosti - iz srca njezine fantazije is cupala ju je neka muc ena dus a koja je
bez sumnje roena u obitelj koja je bila jos disfunkcionalnija od nas e. Ako je
Jane mrtva, ne mogu zamisliti koje su joj bile zadnje misli. Ako je iva...
- Spava li?
Trepnem prenuvs i se iz transa i pogledam preko puta uskog prolaza
prema Johnu Kaiseru koji me prouc ava zabrinutim pogledom. On ima
tamnoplave hlac e, majicu s kragnom i svijetlosmeu jaknu od brus ene koz e
koja mu savrs eno pada na ramenima. Ja sam se sama odjenula ovaj put u
s ivane crne, svilene hlac e i jaknu i platnenu kos ulju s velikim izrezom.
Pokvareni stari Francuz moda e reagirati na malo ukusnog dekoltea.
Hej - upita - jesi li u transu?
Ne. Samo razmiljam.
O emu?
Ne poznamo se dovoljno dobro da me to pita.
Nasmije se stisnutih usana. - Ima pravo. Oprosti.
Ispravim se na sjedalu. - Vjerojatno za taj sastanak imas neki veliki plan?
Strategiju?
Ne. Doktor Lenz bi ga imao. Ali ja u vec ini sluc ajeva slijedim instinkt.
Svirat emo po uhu.
Sigurno pretpostavlja to de Becque eli sa mnom.
Ili de Becque stoji iza svega od prvog dana svakog nestanka ili mu je
to nekakva zabava. Bogatas eva igra. Ako je igra, pretpostavljam da zna da si
dvojnica jedne od Zena koje spavaju. Moz da je vidio Janein portret kada ga je
Wingate stavio na prodaju. Zatim, kada je c uo s to se dogodilo u Hong Kongu -
10.
Ne mogavs i nis ta rec i, nagnem se bliz e fotogra iji na zidu francuskog
ekspatrijata. Moj otac oko vrata ima fotoaparat marke Leica i u ruci nosi
Nikon F2, isti onaj koji danas ja imam. To znac i daje fotogra ija slikana 1972.
godine kada je fotoaparat puten u prodaju i kada je on navodno umro.
Otkud Vam ovo? - konac no uspijem s aptom izgovoriti pokazujuc i
drhtavim prstom.
Terry Reynolds je to slikao sedamdeset i druge - rec e de Becque. - Prije
nego to je nestao u Kambodi. Dobro sam poznavao tvog oca, Jordan.
Izgovorio je moje ime s mekim J. Ispravim se i pokus avam ostati
pribrana dok govorim - Jeste?
De Becque me primi za lakat i odvede do stola na kojem stoji boca vina i
tri c as e. Natoc i c as u bijelog vina, koju popijem u dva gutljaja, pa zatim ponudi
jednu Kaiseru, koji ju je odbio. De Becque natoi sebi i popije mali gutljaj.
Samo malo - kae. Jetra mi neto pokuava rei.
Gospodine...
Zaustavi me podignutom rukom. - Siguran sam da imate tisuc u pitanja.
Zas to prvo ne biste fotogra irali moje slike? Zatim se moz ete vratiti ovdje i
zadovoljiti znatielju. Lice mi je vrue, a grlo ne mogu otvoriti.
Molim Vas - ree de Becque ima vremena.
Prvo mi recite jednu stvar. Je li moja sestra z iva ili mrtva? On odmahnu
glavom. Je ne sais pas, ma chrie. To ne znam.
Fotogra iranje De becqueovih slika je jednostavno, tehnic ki govorec i.
Prije nego s to smo napustili New Orleans, napisala sam popis opreme i
Baxter je poslao jednog FBI agenta da je nabavi. Glavni komad opreme bio je
Mamiya fotoaparat srednjeg formata koji slika negative 5x5 te tako daje
vrhunsku kvalitetu slike i lako je prenosiv. Tez ina je ljudski c imbenik. Kaiser
c ini najbolje s to moz e da slijedi moje upute u vezi s osvjetljenjem, ali Li - koju
je de Becque poslao da pazi da se previs e ne pribliz imo platnima - potpuno je
jasno da moj pomonik nikada nije radio s reflektorom ili sjenilom.
Ni ja nisam u najboljoj formi. Moguc nost da c u moc i c uti sve s to de
Becque zna o mome ocu toliko je privlac na da gotovo zaboravim na brigu o
Jane i najjednostavniji su mi zadaci kao s to je spajanje fotoaparata na
stalak - postali tes ki. Kaiseru su pozornost odvukle druge stvari. Velik dio de
Becqueove zbirke umjetnina nalazi se u tri ogromne prostorije koje
podsjec aju na muzej. Zene koje spavaju samo su dio te zbirke. Ostatak su
slike iz raznih razdoblja, prema Kaiseru, koji je oc ito u posljednjih dva dana
na brzinu uc io povijest umjetnosti, vec ina slika potjec e od 1870. do danas i
ukljuc uju nekoliko djela koja su napravili Nabis. Kaiser se metodic ki krec e
Li se tiho pojavi pod lukom s moje lijeve strane, kao pratnja u neki drugi
svijet.
Stari Francuz c eka u prostoriji sa staklenim zidom. Stoji okrenut leima, s
c as om vina u ruci, i promatra jahtu kako iz zaljeva plovi prema Karipskom
moru.
Zdravo? kaem.
Okrene se polako i pokaz e nam prema paru kauc a koji su okrenuti jedan
prema drugome ispred velikog prozora. Li nam natoi vina pa nestane a da se
ne uje i zvuk papua na granitnom podu.
Zelite li da nam se pridruz i vas pomoc nik? - upita de Becque s jednom
podignutom obrvom.
Okrenem se prema Kaiseru koji uzdahne i rec e: Ja sam specijalni agent
John Kaiser, FBI.
De Becque doe do Kaisera i rukuje se s njime. - Zar to nije olaks anje?
Prijevara je naporna, a aava prijevara je najnapornija. Sjednite, molim Vas.
Kaiser i ja sjednemo na jedan kau, a de Becque na onaj nasuprot nas.
Zato sam Vas doveo ovamo? - ree mi Francuz. - To je prvo pitanje?
Dobar poetak.
Ovdje ste jer Vas z elim vidjeti uz ivo, kako kaz u. Jednostavno je. Upoznao
sam Vas eg oca u Vijetnamu. Kada sam c uo da radite na ovome sluc aju,
poduzeo sam mjere da se upoznamo.
Kako ste saznali da je ga. Glass ukljuena? - upita Kaiser.
De Becque na francuski nac in pokaz e gestu rukama koja se moz e prevesti
kao Neke stvari moramo prihvatiti bez objanjenja. Kaiseru se to bas ne
svia, ali tu nita ne moe uiniti.
Kako ste upoznali mog oca?
Ja sakupljam umjetnine i fotogra iju smatram umjetnos cu. Barem kada se
njome bave odreeni ljudi. Imao sam plantaz u c aja u strates kom dijelu
Vijetnama. Ona je bila dobra baza za one novinare kojima sam dopustio da se
njome koriste. Moj stol bio je poznat u cijeloj zemlji i uz ivam u dobrom
razgovoru.
I pristupu informacijama? - otvoreno upita Kaiser.
De Becque slegne ramenima. - Informacija je roba, agente Kaiser, kao i
svaka druga. A ja sam poslovni ovjek.
to znate o smrti mog oca?
Nisam siguran je li umro onako i na onome mjestu kako misli cijeli svijet.
Evo ga. To je izgovorio ovjek koji je u poziciji to znati.
Kako je mogao preivjeti?
Kao prvo, nestao je na vrlo sramotnom mjestu. Mislim sramotnom za
americ ku vladu. Kao drugo, dok su Crveni Kmeri uglavnom ubijali novinare
koji su bili izvan ruke, svi Kambodanci nisu to radili. Vjerujem da je Jonathan
bio upucan. Ali mogli su ga i izlijec iti. Kao i vi, tijekom godina sam c uo
sam vidio c etvrtu, poc eo sam sumnjati. Zatim sam vidio genija u tim slikama.
To su bile slike smrti, ali na nain na koji se to nikada prije nije radilo.
Kako to mislite?
Na Zapadu je odnos prema smrti poricanje. Zapad oboz ava mladost, z ivi u
strahu od starosti i bolesti. A najvie u strahu od smrti. Na Istoku je drugaije.
Znate i sami. Bili ste tamo.
Ova je izjava Kaisera izbacila iz takta. Kako to znate?
Vi ste vojnik. Vidio sam kada ste prvi put uli.
Nisam bio vojnik dvadeset i pet godina.
De Becque se nasmije i odmahnu rukom. - Vidim po nac inu hoda, nac inu
gledanja. A buduc i da ste Amerikanac, prema godinama pretpostavljam da
ste bili u Vijetnamu.
Bio sam tamo.
Pa. Znate kako je. U Americi se svi diz u na noge kad nekoga ugrize
zvec arka. U Vijetnamu c ovjek kojeg je ugrizla zmija sjedne i c eka da umre.
Smrt je na Istoku dio z ivota. Za mnoge je to slatko osloboenje. To je dio
onoga s to vidim u Zenama koje spavaju. Samo subjekti nisu Azijati. Oni su
zapadnjaci.
To je zanimljivo ree Kaiser. - Nitko prije nije spomenuo to tumaenje.
De Becque dotakne rub oka. - Svi imaju oi, mladiu. Ali ne vide svi dobro.
Znate da je barem jedan od subjekata na slikama nestao i mrtav?
Da. Sestra ove jadne djevojke.
to mislite o tome?
Nisam siguran da razumijem pitanje.
Mislim, moralno. Sto mislite o tome da mlade z ene moz da umiru kako bi
nastale te slike?
De Becque pogleda Kaisera s gaenjem. - Je li to ozbiljno pitanje, mon
ami?
-Da.
U americ kom stilu. Borili ste se u ratu u kojem je poginulo pedeset i osam
tisuc a vas ih sunarodnjaka. Osim toga i milijun azijskih z ivota. Sto su te smrti
kupile, osim jada?
To je sasvim druga rasprava.
Imate krivo. Ako devetnaest z ena umre da proizvedu vjec nu umjetnost,
onda je, u povijesnom smislu, to niska cijena. Smijeno, zaista.
Osim ako ste voljeli jednu od tih ena rekoh tiho.
Bas tako - potvrdi de Becque. To je potpuno druga stvar. Ja samo
istic em gospodinu Kaiseru da mnogi ljudski pothvati poc nu spoznajom da c e
stajati ljudskih z ivota. Mostovi, tuneli, farmaceutski pokusi, zemljopisna
istraz ivanja i, naravno, ratovi. Ni jedan od tih ciljeva nije ni blizu vaz nosti
umjetnosti.
Kaiser se zacrvenio. Da ste sigurni da su z ene ubijene kako bi nastale
Svijet je vrlo velik, chrie. I prepun ljudi s c udnim apetitima. Ja sam vis e
zabrinut za Vas. Mislim da je ovo nestabilno vrijeme za c ovjeka koji slika ove
slike. De Becque me prodorno pogleda. Mislim i da bi Vas mogao
primijetiti zbog toga s to radite s FBI-jem. Ne bih z elio da Vam se nes to
dogodi.
Bit e pod zatitom - ree Kaiser.
Dobre namjere nisu dovoljne, Monsieur. Trebala bi razmisliti o tome da
ostane ovdje sa mnom dok se sve ne zavri.
to? - upitam.
Naravno da biste mogli slobodno dolaziti i odlaziti. Ali ovdje Vas mogu
zatiti. Iskreno govorei, nemam ba povjerenja u FBI.
Cijenim Vas u zabrinutost, Monsieur, ali z elim ostati dio napora da se ovaj
ovjek zaustavi.
Onda c u vam dati savjet. Budite oprezni. Ove slike pokazuju umjetnika
koji se traz i. Njegovi su rani radovi zbunjeni i izvedeni, vaz ni samo zbog
onoga s to su izazvali. Novije slike daju nam odreeni pogled na smrt. Kamo
taj c ovjek ide? Nitko ne zna. Ali ne bi mi bilo drago da Vas uskoro vidim na
drabi.
Ako me vidite, kupite me. Radije u visjeti ovdje nego u Hong Kongu.
Na pocrnjelom Francuzovu licu pojavio se bijeli osmijeh. - Ponudio bih
vie od bilo koga, chrie. Dajem Vam svoju rije.
De Becque odjednom ustane i pogleda kroz veliki stakleni prozor prema
zaljevu. U z ivotu sam fotogra irala nekoliko poznatih zatvorenika i nes to u
Francuzovu stavu me podsjetilo na te situacije. U ovom dvorcu, vrijednom
nekoliko milijuna dolara, i bogatstvom u slikama na zidovima, ovaj
ekspatrijat nes to dijeli s najsiromas nijim osuenikom koji hoda po svojoj
eliji u Angoli ili Parchmanu.
Mislim da je vrijeme da krenemo - kaem Kaiseru.
Cekam da se de Becque okrene natrag prema meni, ali on to nije uc inio.
Dok hodam prema vratima, rec e melankolic nim glasom: Bez obzira na to
to kae Va prijatelj, Jordan, zapamtite ovo. Francuzi znaju to je odanost.
Zapamtit u.
Li e vas otpratiti.
Merci.
De Becque se konac no okrene prema meni i digne ruku u pozdrav. U
oc ima vidim iskrenu privrz enost, ali odjednom sam sigurna daje poznavao
mog oca puno bolje nego to je tvrdio.
Vai brojevi - viknem. - Niste mi ih dali.
ekaju u zrakoplovu.
Naravno.
Range Rover ravnomjerno bruji prema zrac noj luci. Jaka sunc ana svjetlost
odbija se od haube i prometnih znakova lovec i plavu iguanu ispod zelenog
grma pokraj ceste. Kada je gmaz nestao, kroz misli mi prou Zene koje
spavaju iz de Becqueove galerije i najeim se od manjeg otkria.
Upravo sam shvatila nes to vaz no. Prije nego s to sam uspjela nastaviti,
Kaiser me primi za bedro iza koljena i gotovo mi prekine cirkulaciju u
donjem dijelu nogu. Ostala sam tiha dok nismo dos li do zrakoplova gdje su
nam pratitelji unijeli torbe i nestali bez rijei.
to je? upita Kaiser. - ega si se sjetila?
Slika. Znam gdje se slikaju.
-to?
Ne toc no gdje, vec kako. Rekla sam ti, ne znam nis a o umjetnosti. Ali znam
o osvjetljenju.
Osvjetljenju?
Te se z ene slikaju pod prirodnim svjetlom. To je toliko oc ito da nisam niti
primijetila u Hong Kongu. Pa c ak ni danas, barem na poc etku. Ali prije minute
sam to shvatila.
Kako? Kako zna?
Dvadeset i pet godina iskustva. Svjetlo je vrlo vaz no za boju. Za prirodan
izgled. Fotografska svjetla su prilagoena bojama da oponas aju prirodno
svjetlo. Kladim se da su umjetnici jo izbirljiviji. Ne znam koliko je to vano za
sluaj, ali zar nam to neto ne govori?
Ako imas pravo, puno bi nam moglo pomoc i. Je li svjetlost koja dolazi kroz
prozor prirodna svjetlost?
To ovisi o staklu.
Ako on te z ene slika negdje vani, to bi znac ilo da je na vrlo izoliranom
mjestu. Tamo ima mnogo s uma i moc vara, ali bilo bi tes ko doc i sa
zarobljenikom ili mrtvim tijelom.
Dvoris te - kaz em mu. - New Orleans pun je ograenih vrtova i dvoris ta.
Mislim da je to ono to traimo.
Kaiser me stisne za ruku. - Bila bi dobra u Quanticu. Ukrcajmo se.
Ne mic em se. Znas , nisi tamo bas bio od pomoc i. Sto je bilo sve to
sranje o Francuskoj?
Slegne ramenima. - O c ovjeku ne moz es nis ta nauc iti u kratko vrijeme
pristojnim razgovorom. Malo ga iznervira pa vidi to e izbiti na povrinu.
De Becque se samo htio prisjeati.
Ne, bilo je vie od toga.
Reci mi.
Ukrcajmo se prvo.
Poz uri me u Lear i onda ode naprijed dogovoriti se s pilotima. Nakon
nekoliko trenutaka, vrati se do mog sjedala.
Moram nazvati Baxtera. Moda e potrajati.
Prvo mi reci za de Becquea.
Donosio je neku odluku o tebi.
Kakvu odluku?
Ne znam. Pokuavao te proitati, razumjeti.
Zna mnogo o mome ocu, to sam shvatila.
Zna mnogo i o drugim stvarima. Umijean je u ovo do grla. Osjeam to.
Moda ene nisu ubijene. Moda ih dre negdje u Aziji.
Misli da ih tamo prevoze u de Becqueovu zrakoplovu?
Moda. Jeste li pratili njegova kretanja u posljednjih godinu dana?
Imamo s tim problema. Ali Baxter c e se i dalje truditi. On je kao buldog
kada se radi o takvim stvarima.
Kaiser ode naprijed i sjedne pokraj pregrade te za nekoliko trenutaka na
uhu drz i poseban, zas tic eni telefon. Ne razumijem s to toc no govori, ali, kako
razgovor napreduje, vidim da mu se u vratu i ruci stvara napetost. Zrakoplov
krene i brzo opet jurimo sjeverno prema Kubi. Nakon desetak minuta, Kaiser
poklopi i vrati se na sjedalo preko puta mene. U oc ima mu se vidi uzbuenje
koje ne moe sakriti.
to se dogodilo? Neto dobro, zar ne?
Osvojili smo zgoditak. Laboratorij u Washingtonu us ao je u trag onim
dvjema dlakama s kista koje su uzeli sa slika. Jedinstvene su, najbolje koje se
mogu kupiti. Napravljene su od rijetke vrste prirodne dlake Kolinsky, a
kistovi su ruc no raeni u New Yorku. Postoji samo jedan uvoznik u Ameriku,
koji se nalazi u New Yorku. Kupuje dva paketa na godinu i oni su prodani prije
nego s to uopc e stignu. Ima posebne mus terije. Stalne mus terije. Vec ina je iz
New Yorka, ali ima ih nekoliko ratrkanih po cijeloj zemlji.
Ima li koji u New Orleansu?
Kaiser se nasmije. - Najvec a narudz ba izvan New Yorka otis la je u New
Orleans. Umjetniki odjel Sveuilita Tulane.
Boe dragi.
To je trec a narudz ba koja je otis la tamo u posljednjih godinu i pol. Baxter
upravo ide na sastanak s rektorom sveuc ilis ta. Dok sletimo, imat c e popis
svih koji su u posljednjih osamnaest mjeseci imali pristup tim kistovima.
Zar nije jedna od rtava oteta na kampusu sveuilita Tulane?
Dvije. Jedna iz parka Audubon, blizu zoolos kog vrta. Sto je vrlo blizu
Tulanea.
Isuse.
To je samo tri od jedanaest. Sama analiza mrez e nije upuc ivala na Tulane,
ali ovo nedvojbeno mijenja stvari.
Gdje je otila sljedea narudba koja je najblia New Orleansu?
U Taos, New Mexico. Nakon toga, San Francisco.
Osjetim prazninu u elucu. To bi moda stvarno moglo biti to.
Kaiser kimne glavom. - Lenz nam je rekao da c e nas slike dovesti do
osumnjienika. Bio sam skeptian, ali kukin sin imao je pravo.
Ti si vis e imao pravo nego on. Juc er si i rekao da si mislio da se ubojica ili
11.
U glavnoj sobi za sastanke podruc nog ureda u New Orleansu, na
strates kom se sastanku odluc uje u kojem c e smjeru sada ic i istraga. Ja nisam
na tome sastanku. Poslana sam u ured s efa Bowlesa. Ovo iskljuc enje jos
jedanput de inira moj status autsajdera. Sastankom predsjeda zamjenik
direktora FBI-ja, a nazoc an je i drz avni odvjetnik za New Orleans, s ef policije
u New Orelansu, s erif okruga Jefferson i mnoge druge velike face.
Nevjerojatno je kako se svi odnekud pojave kada se u zraku osjeti miris
uspjeha.
Dok c ekam, glava mi kljuc a od sjec anja na Marcela de Becquea, na njegove
slike, prekrasnu slus kinju Vijetnamku te sliku mog oca na njegovu zidu. Ali ta
su sjec anja samo static ko pucketanje oko elektric ne spoznaje da c u ja uskoro,
ako ne odbace plan Daniela Baxtera, biti suoc ena s osumnjic enicima mus karcima koji su moz da ubili moju sestru - u nadi da c u ih dovoljno
uznemiriti da se otkriju. Ta mi moguc nost smiruje dus u vis e nego bilo s to
drugo to sam pokuala u posljednjih godinu dana.
Agentica Wendy, moja tjelesna c uvarica, us la je dva puta i pokus ala
c avrljati, ali nisam se mogla koncentrirati i shvatila je. Ovaj put su se otvorila
Bowlesova vrata i us ao je John Kasier s poslovnim izrazom na licu. Dok su se
vrata iza njega zatvarala, ugledam kako Wendy gleda iz hodnika.
-Jesi li spremna? pita.
Sto se do sada dogodilo?
Uglavnom nis ta. Birokrati su se morali umijes ati. Mnogo birokrata kojima
se na ovom sluc aju treba ulizivati. Zamjenik direktora i drz avni odvjetnik su
otis li. Zeljeli su te upoznati, ali rekao sam im da nisi velika oboz avateljica
Ministarstva pravosua.
Neke elemente volim vie od drugih.
Kaiser se nasmije. - Velika vijest je da imamo c etiri osumnjic enika. Svi su
bili ovdje u gradu kada je Wingate umro u New Yorku. Oboje c emo tamo c uti
pojedinosti. Kada zavrs imo, htio bih s tobom razgovarati nasamo. Nismo
veerali. Moda da odemo na kasnu veeru ako si raspoloena.
Naravno. I Wendy s nama?
Puhne. - Ja u to rijeiti. Idemo.
Do sobe za sastanke dos li smo brzo, a ona je zapanjujuc e velika i ureena.
Oc ekujem stol od tri metra i neke stolice kao u lijec nic koj ordinaciji. A
ugledam sobu dugac ku dvanaest metara s prozorom po cijeloj duz ini i
panoramskim pogledom na jezero Pontchartrain koje je u mraku
prepoznatljivo po nestajuc im svjetlima na molu. Konferencijski stol dugac ak
je devet metara i okruz en masivnim, plavim direktorskim stolicama s
us ivenim grbom FBI-ja na mjestu gdje bi neki visoki mus karac mogao
nasloniti glavu. Za bliz im krajem stola, sjedi standardna ekipa: Daniel Baxter,
glavni agent Bowles, dr. Lenz i Bill Granger, voditelj odreda za nasilne zloc ine.
Izmeu s alica za kavu, polupraznih boca vode i trokutastog telefona sa
zvuc nikom ras irene su hrpe papira i dosjea. Kaiser sjedne pokraj Grangera,
nasuprot Bowlesu i Lenzu, a ja do njega.
Baxter izgleda umorno ali odluc no na c elu stola, kao pomorski kapetan
koji je proveo dane na valovima uragana i sada je dos ao u vidokrug svoje
matine luke. Progovori promuklim glasom.
Gospodo Glass, u posljednjih osam sati ostvarili smo fenomenalan
napredak. Prirodne dlake s kista dovele su nas do umjetnic kog odjela
Sveuc ilis ta Tulane. Uz pomoc rektora Sveuc ilis ta, ustvrdili smo da je
narudz bu napravio odreeni Roger Wheaton, umjetnik koji radi na koledz u
Newcomb, koji je dio Sveuilita Tulane.
Ime mi zvui poznato.
Wheaton je jedan od najcijenjenijih umjetnika u Americi. Star je pedeset i
osam godina i doao je u Tulane prije dvije godine.
Otprilike u isto vrijeme kada su poele otmice ree Bili Granger.
Wheaton je odrastao u Vermontu - nastavi Baxter - i osim stoje c etiri
godine proveo u marincima, z ivio je izmeu Vermonta i New York Cityja.
Posljednjih deset godina, opsjedali su ga ponudama kao s to je ona koja ga je
dovela u Tulane, ali malo je povuc en i uvijek je prije odbijao takve ponude.
Prije dvije godine prihvatio je mjesto na Sveuilitu Tulaneu.
Zato?
Do toga c emo doc i za minutu. Glavna stvar je da Wheaton nije te posebne
kistove naruc io samo za sebe. Ima troje poslijediplomskih studenata koji
pohaaju satove i on im je predavac otkad je stigao. Dvojica su mus karci koji
su doli za njim iz New Yorka. A trea je ena, rodom iz Louisiane.
Jedan od osumnjienika je ena?
Ona ima pristup kistovima i zbog omamljivac a koji je uporabljen u otmici
rtve iz Dorignaca mogue je i daje poinitelj ena.
Koliko god mi to zvuc alo nevjerojatno, odmah prijeem na svoje sljedec e
pitanje. Wheaton je svoje studente doveo sa sobom?
Tulane je zaposlilo Rogera Wheatona zbog njegova ugleda. Imati njega im
je kao pero u s es iru i dali su mu potpunu slobodu da odabere koga hoc e za
svoj program. Wheaton isto tako predaje - pedeset i jednome studentu - i bilo
tko od njih mogao je doc i do tih kistova. Meutim, u toj fazi istrage nec ete
nam trebati. Usredoc it c emo se na Wheatona i troje poslijediplomskih
studenata.
Kada emo s njima razgovarati?
Sutra. Sa svima, bez obzira na to koliko dugo trajalo. Zelim umanjiti
moguc nost da oni meusobno razgovaraju prije ispitivanja. Meutim, prije
nego s to prijeemo na detalje, morate shvatiti nas sadas nji poloz aj. Odjel za
potporu istragama obic no ima savjetodavnu funkciju za drz avnu ili lokalnu
policiju. Mi im dajemo savjete u vezi s masovnim ubojicama, ali policija
obavlja posao. Oni obavljaju razgovore, uhic enja i ubiru sve zasluge.
Meutim, u dugotrajnom sluc aju kao s to je ovaj, u kojem imamo spoznaje da
e zloin biti opet poinjen u budunosti, ukljuujemo se u sve oblike istrage.
Razumijem.
Ovdje u New Orleansu imamo jedinstvenu situaciju. Zbog ras irenosti
grada pitanje ovlasti je noc na mora. Sedam odvojenih policijskih uprava
ukljuc eno je u ove nestanke. Iako sve uprave nemaju detektive koji se bave
ubojstvima, na ovome sluc aju radi vis e od dvadeset detektiva. Mi trenutno
vodimo zajednic ku radnu skupinu, ali ti bi detektivi htjeli ispitati Wheatona i
njegove studente. Meutim, najmoc nije oruz je koje bilo tko ima u takvom
razgovoru ste Vi, gospodo Glass. I da otvoreno kaem, Vi ste u naem timu.
Za sada.
Baxter brzo pogleda Kaisera, ali on ostane bezizraz ajnog izraza lica. Uspjeli smo skupiti i vec inu Zena koje spavaju iz Nacionalne galerije u
Washingtonu, a to gradske policije nikada nisu uspjele. Zbog toga, a i zbog
suparnis tva zbog mjerodavnosti, nama c e dati prvu priliku s
osumnjic enicima. Svi c etvero su pod nadzorom od trenutka kada su
identi icirani, ali nec emo im pric i do sutra. Ova istraga je pod velikim
pritiskom. Zrtve u ovom sluc aju dolaze iz bogatih obitelji. Jedna od
studentica na sveuc ilis tu Tulaneu bila je - jest - kc i saveznog suca u New
Yorku. Zbog toga c e, dok mi razgovaramo s Rogerom Wheatonom na
sveuc ilis tu, policija temeljito pretraz iti njegov dom. Vec sada mu z ivot
preokrec emo naglavac ke, barem ono s to postoji na papiru. Njegovih troje
studenata dobit c e jednak tretman iako u dva sluc aja nisam bas optimistic an.
Istraz ivati studente umjetnosti jest kao istraz ivati konobare: gotovo ne
postoje na papiru. Sada nitko od njih c etvero nema alibi na papiru za otmicu
kod Dorignac'sa. Svi c etvero bili su na otvaranju Muzeja umjetnosti u New
Orleansu do sedam i trideset. To je potvrdio rektor. Vis e od toga ne znamo.
Baxter me pogleda svojim tamnim oc ima. - Sutra ste Vi, gospoo Glass, vrh
vrlo velikog koplja. Moramo udariti metu. Ako promas imo, propustit c emo
najbolju s ansu koju c emo ikada imati da iznenadimo osumnjic enika kako bi
neto priznao.
Razumijem. Da ujem pojedinosti.
Baxter prelista kroz svoje papire. - Ukratko c u opisati svakoga od njih
ree Baxter. Ovo je korisno i za Johna.
Sef Bowles ustane i ugasi svjetla, a veliki zaslon koji visi od stropa do
kraja sobe oivi od bijelog svjetla.
Prvo z elim da vidite sve c etvero - rec e Baxter. Vidite izgledaju li
poznato. Onda c emo po redu. Ove slike prenose se iz nas eg centra za hitne
operacije, koji je takoer na ovome katu. Baxter se nagne i govori u zvuc nik
na stolu. Dajte nam sve, Tome.
Na zaslonu se istovremeno pojave c etiri slike. Nitko ne izgleda poznato ili
onako kako sam oc ekivala, ali zas to i bi? Moja mentalna slika o umjetnicima
dolazi iz knjiga i ilmova, vec inom slika iz drugih stoljec a. Kada c ujem rijec
studenti, pomislim na ljude u dvadesetim godinama. Najstariji ovdje
Roger Wheaton, pretpostavljam ima bifokalne naoc ale i podsjec a me na
glumca Maxa von Sydowa. Ima os tar i skandinavski izgled te sijedu kosu do
ramena. Na slici, do njega je tip u c etrdesetima koji izgleda kao bivs i
osuenik: uvuc ene oc i, neobrijan, grub. Zatim shvatim da nosi zatvorsku
odjeu.
-Je li ovaj tip osuenik?
-Dva puta je odsjedio u Sing Singu - rec e Baxter. Doc i c emo do toga.
Ovdje imamo pravu ekipu udaka, ne alim se.
-Je li to znanstveni opis? - upita Kaiser.
Bowles se od srca nasmije.
Jesu li vam ova lica poznata?upita Baxter reui me pogledom.
Za sada ne.
Drugi mus karac je nevjerojatno zgodan i s esto mi c ulo govori daje
homoseksualac. Obic no takve stvari zakljuc ujem na temelju izic kog izgleda,
govora i ponas anja. Ovdje imam samo fotogra iju, ali vec inu sam z ivota
provela prouc avajuc i fotogra ije i za ovoga sam sigurna. Zena je isto
privlana. Ima dugu crnu kosu, svijetlu kou i crne oi. Unato boji koe, neto
u njezinim crtama lica upuuje na to da ima afrike krvi.
Stariji mus karac je Roger Wheaton - rec e Baxter. - Osuenik je Leon Isaac
Gaines, c etrdeset i dvije godine. Odrastao je U Queensu, New York. Trec i
mus karac je Frank Smith. On ima trideset i pet godina i isto je roen u New
Yorku. Zena je Thalia Laveau, trideset i devet godina, porijeklom iz opc ine
Terrebone ovdje u Louisiani.
Sad sam shvatila. Thalia Leveau je Sabin, rasna skupina za koju FBI
vjerojatno nikada nije niti uo.
Svi troje osumnjic enih neko su vrijeme z ivjeli u New Yorku rec e Baxter pa su svi mogli znati onoga tko je ubio Wingatea. Nagne se prema zvuc niku.
Stavi samog Wheatona.
Nestane zajednic ka slika i zamijeni je jedna slika Rogera Wheatona.
Umjetnik ima uvuc ene oc i ispod svojih bifokalnih naoc ala i dugac ko, grubo
lice. Vie nalikuje na obrtnika nego na slikara, genija s drvetom ili metalom.
Prije nego s to prijeemo na njegovu biogra iju - rec e Baxter - recimo
nes to o tome kako je Wheaton dos ao u New Orleans. Prije tri godine, ovom je
povuc enom
umjetniku
meunarodnog
ugleda
dijagnosticirana
sklerodermija, potencijalno smrtonosna bolest. Baxter se okrene prema
doktoru Lenzu: - Arthure?
popularne skladatelje iz pros losti. Ali c isti impresionizam vis e nije u modi.
Wheaton uspijeva jer je u taj stil unio nes to novo. Sto se tic e toga je li on
mogao naslikati Zene koje spavaju, dva su nam poznavatelja umjetnosti rekla
da ene koje spavaju nemaju nikakvih slinosti sa slikama Rogera Wheatona.
Moz e li jedan c ovjek naslikati dva potpuno razlic ita stila i da struc njak ne
moe prepoznati da je on naslikao obje slike? - upita Baxter.
Vjerojatno je to mogue ako bi on to radio da neto dokae.
A kako bi izbjegao da ga otkriju? - upita Baxter.
Vjerojatno. Ali ako se pogleda neki opus radova, mogu se otkriti
osebujnosti. Dos li smo do nekoliko portreta koje je Wheaton naslikao mnogo
godina prije, kako bismo usporedili stil na koji on slika koz u, oc i, kosu i ostalo
nac inom i stilom umjetnika koji je naslikao Zene koje spavaju. Sve je to vrlo
tehnic ki, ali konac ni odgovor je nijec an. Ne bi se tako mogao sakriti. Naravno,
analizirat emo boje, platna i sve druge materijale kako bismo bili sigurni.
-Jeste li na Wheatonovim slikama nas li te prirodne dlake s kistova
Kolinsky?
Da. Nali smo ih i u slikama koje su naslikali Smith, Gaines i Laveau.
Otkad?
Od prije dvije godine. Kada su doli u Tulane.
Wheaton se tek poeo koristiti tim posebnim kistovima?
Oc ito. Morat c emo njega pitati zas to. Idemo dalje. Mogao bih jedan sat
govoriti samo o Wheatonu, ali u ovoj skupini imamo vjerojatnijeg kandidata.
Baxter ree u zvunik: - Stavi Gainesa, Tome.
Wheatonovu fotogra iju zamijenila je slika osuenika. Kako bi izbjegla
ovog tipa, spremna je pretrc ati autocestu. Lude oc i, ; nezdravo blijeda koz a,
zapetljana crna kosa, lice s jednodnevnom bradom i slomljeni nos. Jedini kist
koji mogu zamisliti da dri bio bi irok 15 centimetara.
Leon Isaac Gaines rec e Baxter da sad moram pogaati, rekao bih da
je ovo nas c ovjek u New Orleansu. Otac i majka su mu bili pijanci. Otac je
sluio u Sing Singu zbog silovanja maloljetnika i vjerojatno poploao put sinu.
Mukog ili enskog maloljetnika? - upita Kaiser.
enskog.
-Dob?
Cetrnaest. Leon je nekoliko puta uhic en kao maloljetnik. Provala, napad,
s pijuniranje, s to god hoc ete. Zavrs io je u popravnom domu zbog
potpaljivanja poz ara i do dvadesete godine je stalno bio po popravnim
domovima.
Kaiser proguna, a znam i zas to. Sklonost potpaljivanju poz ara u
djetinjstvu jedna je stranica ubojitog trokuta pokazatelja potencijalnih
masovnih ubojica kod djece. Mokrenje u krevet, palez i okrutnost prema
ivotinjama: sjeam se svega toga jer sam prole godine o tome itala.
Ima pokazatelja i sa z ivotinjama rec e Baxter. Kada je imao dvanaest
prouc avanje odreenog subjekta moz e pridonijeti novom shvac anju, dubljim
razinama istine.
To i pedeset centi kupit e ti alicu kave nasmije se Bowles.
Sklon sam sloz iti se s time rec e Baxter. Ali Wheatonu za to mnogo
plaaju.
Koliko? upita Kaiser.
Posljednja je slika prodana za etiristo stotina tisua dolara.
To nije ni priblino dostiglo cijenu koju su postigle ene koje spavaju.
Istina. Ali Wheaton je mnogo produktivniji od nas eg osumnjic enika.
Znajte da su susjedi nekoliko puta zvali policiju u stan Leona Gainesa, ali
djevojka jo nije prijavila. Gaines je obino pijan kad tamo dou.
Mislim da smo shvatili kakav je Gaines - ree Kaiser.
Ba i ne. Ima kombi marke Dodge sa zatamnjenim staklima.
U sobi je zavladala tiina.
Ima li jo netko od njih takvo prijevozno sredstvo? - Kaiser e tiho.
Ne - ree Lenz.
Moramo uc i u taj kombi. Ako naemo biolos ki trag, moz emo ga
usporediti s uzorcima baze DNK naih rtava.
Kako ste dobili DNK rtava? - upitam. - Nemate tijela.
Za c etiri z rtve imamo pramenove kose sac uvane iz djetinjstva - rec e
Kaiser. - Dvije z rtve prez ivjele su rak dojke i u bolnicama imaju sac uvane
stanice kos tane srz i za buduc e presaivanje. Dvije z rtve imaju jajas ca
sac uvana u klinikama za oplodnju. A dvije su sac uvale krv iz pupc ane vrpce
kada su im roena najmlaa djeca. To ne odgovara toc no majci, ali moz e biti
korisno.
Zadivljena sam.
John je to smislio ree Baxter. Sve se moe iskoristiti.
Kao jednojajc ana blizanka rec e Kaiser - vi biste mogli dodati bazi za
svoju sestru. Ve sam vas to htio zamoliti.
Kad god elite.
Cim sutra zavrs ite razgovor s Gainesom rec e Baxter policija c e
zaplijeniti kombi.
Zas to je vaz an taj teretni transportni kombi? Dobar nac in da se premjesti
tijelo?
Kaiser se okrene prema meni dok mu samo oc i sjaje na tamnome licu. Silovatelji i masovni ubojice preferiraju takav tip vozila. To im je najvaz niji
dio opreme, sredstvo kojim z rtvu mogu lako maknuti iz vidokruga, c ak i na
javnome mjestu. Poslije ono esto postaje i mjesto zloina.
Uzalud pokus avam izbaciti iz glave slike Jane koju siluju i rez u na
komadie u tamnom, smrdljivom kombiju.
-Ja se kladim da je poc initelj Leon Gaines - rec e Baxter. - Ali moramo
obraditi sve. Idemo na Franka Smitha, Tome.
s to je njezina. Grubi su ljudi, ali vole plesati i svirati. Stvaraju klanove. Nije
vjerojatno da c e se obratiti vlastima u sluc aju nevolje. Osamdesetih su imali
problema s vijetnamskim izbjeglicama koji su se dos li na njihov teritorij
natjecati. Bilo je pucanja i unitavanja brodova. To su bile velike vijesti.
To je vis e nego s to ja imam ovdje - rec e Baxter. Koliko znamo, Thalia
Laveau nije imala formalno obrazovanje iz umjetnosti. Jedan je dan samo
poc ela crtati i pokazala da ima talenta. U jednom je trenutku pres la na
slikanje, uglavnom akvarele moc vara i velikog Zaljeva. U drugom razredu
srednje s kole napustila je s kolovanje i sa sedamnaest godina otis la u New
York.
Ba kao Wheaton kaem tiho.
Da. Kao i Wheaton, na poc etku nije bila uspjes na. Uzdrz avala se na razne
nac ine, od konobarenja do rada u umjetnic kim galerijama. Profesorica
umjetnosti mislila je da je c ula da je Laveau nes to rekla da je plesala striptiz u
New Yorku kako bi zaradila, ali poslije je odluc ila daje to krivo shvatila.
Laveau je radila kao slikarski model na sveuc ilis tu Tulane i ponekad je
pozirala i gola. Najvanija stvar koju smo do sada uli jest da je lezbijka.
Je li to glasina ili injenica? - upitam.
Nije potvreno. U ovom trenutku nismo htjeli ispitivati studente. Htjeli
bismo da oni budu potpuno nepripremljeni za sutranje ispitivanje.
to Lavenau slika? - upita Kaiser. - Gole ene?
Ne. Ona ide u domove stranaca, tamo neko vrijeme z ivi i onda poc ne
slikati njihove ivote.
Kao dokumentarni fotogra i s ezdesetih godina glasno razmis ljam. Gordon Parks.
Ona svaku sliku zavrs i u jednom dahu - nastavi Baxter. - Privukla je
pozornost medija, ali radovi joj se prodaju za malo novaca. Nije ni pribliz no u
klasi Wheatona ili Franka Smitha.
Za koliko? - upita Kaiser. - Tisuu dolara po komadu?
Pa... Do sada je najvei plaeni iznos sedam tisua.
Prodaju li se slike Leona Gainesa? - upitam.
Netko je za jednu platio pet tisuc a. Mogao bi z ivjeti od toga da nije u
tolikim dugovima. Do grla je duz an za studentske zajmove, a duguje i
kladioniarima. Jedan bivi cimer u zatvoru rekao je da je u tu postao ozbiljno
ovisan o heroinu.
Imam osjec aj da Laveau i Gaines z ive prilic no siromas no rec e Kaiser.
Gdje su onda milijuni zaraeni na enama koje spavaju?
Dobro pitanje.
Dr. Lenz rec e: Trenutno mi se sviaju Wheaton ili Frank Smith. Vec su
bogati pa znaju gdje sakriti novac ili znaju ljude koji to znaju. Gaines je
nasilan idiot koji misli samo na sebe. Pokus aj silovanja je pokazatelj, ali on je
previs e oc it. Previs e grub za zloc ine o kojima se ovdje radi. A Laveau... je
ena.
Ne z elim nikoga iskljuc iti - rec e Kaiser. Nakon posjeta Kajmanskim
otocima, uvjeren sam da bi iza svega mogao stajati Marcel de Becque. Moz da
od nekoga naruc uje slikanje slika i plac a im sitnis u usporedbi s ukupnom
zaradom. To ukljuuje Thaliu Laveau ili propalicu kao to je Gaines.
Ako de Becque stoji iza svega suprotstavi se Lenz - zas to privuc i na
sebe pozornost traz ec i da mu pos aljemo Glass u zamjenu za fotogra ije
njegovih slika?
On je arogantan tip. Ne boji nas se.
Ni malo - potvrdim. - Ali s to je s Thaliom Laveau? Koji bi bio njezin motiv?
Zaista mislite da bi ena slikala gole ene za novac?
Nisam jos s njom razgovarao rec e Kaiser. Zato ne znam. Ali ljudi
kakve ste opisali - Sabini - najee ostaju tamo gdje su odrasli, zar ne?
-Da.
Zas to je ona onda otis la? Je li bila pametno dijete s ambicijom? Ili je od
nec ega bjez ala? Kasier pogleda Baxtera ne c ekajuc i odgovor. Kakav c e biti
pristup? Tko e ih ispitivati?
Baxter doe do zida i upali svjetla. Lenz trepne zbog jakosti svjetala, ali
spreman je za bitku.
Johne - rec e Baxter. - Znam da si dugo bio glavni u ovome, i to protiv
svoje volje, to je veliki plus kod...
Prokletstvo - promrmlja Kaiser.
Baxter napravi gestu rukama kao da moli Kaisera. - Slus aj, Johne. Zato s to
je Wheaton umjetnic ki tip i zbog zdravstvenih problema, sklon sam pustiti
Arthura da preuzme glavnu rijec . Zna mnogo o umjetnosti i moc i c e
Wheatonu postavljati pametna pitanja o bolesti, analizirati njegovo psihic ko
stanje vezano za tu bolest i...
Kaiser sjedi u tis ini dok Baxter nastavlja govoriti. Odluka je donesena i
zbog medicinskog aspekta je svaka svaa besmislena.
Naravno, i ja bih trebao biti tamo zakljuc i Baxter. Ali zato s to mislim
da bi ti trebao biti tamo, Johne, poslat c u tebe na svoje mjesto. Ako osjetis da
nes to niste dotaknuli, moz es krenuti u tome smjeru. Bit c es tamo. Dobro?
Samo e Arthur imati glavnu rije s pitanjima.
A gdje e ti biti? - upita Kaiser napetim glasom.
U kombiju za nadzor izvan izgrade. Arthur e biti ozvuen.
Kaiser je zinuo.
To je veliko krs enje politike Ureda rec e Baxter ali direktor je to
osobno odobrio. Kao uvjet da nam prepuste ispitivanje, policija je inzistirala
na prijenosu uivo i snimkama.
A Glass? - upita Kaiser ne pogledavi me.
Ona c e biti u kombiju sa mnom dok joj Arthur ne da znak. Sifra je Zao mije,
naa fotogra kinja trebala je stii prije deset minuta. To je pric a za
Vjerojatno sam tamo jela stotinu puta kad sam bila mlaa.
to imate u toj torbici? - upita Lenz.
To je moja arobna svjetiljka. Protrljam je i izae to god mi je potrebno.
Sigurno je teka hladno e glavni agent Bowles.
Da. Ali zar vam nije drago s to sam imala fotoaparat kada je buknuo poz ar
u galeriji?
Da, jest - ree Baxter. - Naspavaj se, Jordan. Sutra je velik dan.
Vidimo se ovdje u sedam.
Kaiser mi mahne dok sam odlazila, ali dr. Lenz samo promatra i njegovim
mudrim oima nita ne moe promaknuti.
12.
Restoran Camellia Grill nalazi se na raskriz ju izmeu ulica Carrollton i St.
Charles, a rijeka prolazi toc no uz nasip. Kao i mnoga mjesta u New Orelansu, i
ovo je vrlo skromno mjesto, staromodna pec enjarnica s ruz ic astim zidovima,
zaposlenicima u pregac ama i visokim stolicama za s ankom. Agentica Wendy
i ja upravo smo dobile jelovnik kada je John Kaiser us ao kroz vrata i pogledao
po sobi. Dos ao je do nas i pogledao Wendy c iji se izraz lica promijenio iz
iznenaenog u neugodan.
Moemo li nasamo na trenutak porazgovarati? pita.
Ona ustane bez rijec i i izae s njim van. Kroz prozor vidim Kaisera kako
govori dok Wendy pozorno slus a. Kada se vrate unutra, Wendy ode na drugi
kraj anka dok Kaiser sjedne na njezinu stolicu pokraj mene.
To nije bilo ba lijepo - kaem mu. - to si joj rekao?
Da moram s tobom razgovarati a da nas ne uje Lenz.
Vidim. Strano je zaljubljena u tebe.
Ja joj nikada nisam dao povoda.
Misli da joj je zbog toga lake?
Kaiser uzme jelovnik. Ona je dobra i c vrsta. Moz e to podnijeti. On me
pogleda i u oc ima mu vidim razumijevanje koje mu je tes ko izraziti rijec ima.
Koa oko njegovih oiju tamna je od umora.
Dobro kaem gledajui svoj jelovnik. to radimo ovdje?
Ovo nam je prvi izlazak, zar ne? rec e on usputno i ja se nehotice
nasmijem.
Ma daj. to se dogaa?
Ono s to sam rekao Wendy. Zelim s tobom razgovarati bez Lenza u blizini.
Ili Baxtera. Osjec am odreenu dozu straha da malo kasnimo. Onaj tko ovo
vodi, preduhitrio nas je. Moda je ak daleko ispred nas.
Osjeam u njemu nemir zbog naina na koji se dri. Dobro. Priaj mi.
Ne mogu to objasniti. Radi se samo o osjeaju, ali elim neto poduzeti.
-to?
Doi emo do toga. Idemo naruiti.
Kaiser da znak konobaru i on doe gotovo odmah. Naruc imo omlete i sok
od naranc e, a ja zamolim i bijelu kavu. Lijepo je biti na mjestu gdje bi te
pogledali kao idiota da naruc is neku posebnu kavu s mlijekom ili neobic ne
dodatke. Pogledavi na lijevo, uhvatim Wendy kako nas gleda preko ramena.
to e Baxter rei na to to si nasamo sa mnom razgovarao?
Mislim da mu Wendy nee rei. Ovaj put e nas pustiti.
Ali ne bi mu se svidjelo, zar ne?
Vjeruje mi u odreenoj mjeri. Ne bi mu se svidjelo ono to u sada rei.
-A to je?
Kaiser stavi laktove na pult i okrene stolicu tako da gleda ravno u mene.
Jesi li ikada pucala iz pitolja?
-Da.
Automatika ili revolvera?
Oboje.
Da ti ga nabavim, bi li ga nosila?
A to bi Baxter na to rekao?
Ne bi mu se svidjelo, a Ured za profesionalnu odgovornost vjerojatno bi
me otpustio.
Pa zato to onda predlae?
Zas to s to mislim da si u opasnosti. Ako te ubojica z eli, mogao bi upucati
Wendy prije nego s to i jedna od vas shvati da je tu. Onda bi ostali samo vas
dvoje. Ako bude naoruana, moda e imati priliku na vrijeme reagirati.
Misli, ubiti ga?
Bi li mogla to uiniti?
Da upuca Wendy ispred mene, naravno da bih.
A s to da je samo onesvijesti i pokus a te ugurati u auto? Bi li ga onda
upucala?
Obuzela me neka neugoda, sjec anja koja sam potisnula natrag u dubinu.
Uinit u to je potrebno da se spasim.
Kaiser me netremice promatra. - Jesi li ikada prije nekoga upucala?
Ve su jednom na mene pucali. To je sve to u rei.
Imam osjec as da ti je z ivot bio uzbudljiv c ak i prema mjerilima ratnih
dopisnika.
Nije bio dosadan.
-Je li te to iscrpilo?
Pogledam na stranu i usredotoc im se na Wendyna ravna leda. Sto ju vis e
gledam, to mi se vis e svia. Put koji je odabrala je puno sistematic niji od
moga, ali ona u njega unosi strast koji sam ja unosila kada sam bila mlada.
Da, jest.
Zato si uzela predah da radi na toj knjizi?
Da.
To si dugo ekala?
Da. Opet pogledam Kaisera u njegove smee oc i iz kojih izvire iskrena
znatiz elja. - Ali kada sam jednom poc ela, nisam bila sigurna da c u iz toga
dobiti ono to sam htjela.
A to je to?
Nisam sigurna.
Stignu nam omleti i sok, ali ni jedno od nas nije podignulo vilicu.
Mogu ti postaviti osobno pitanje? - upita.
Moe ga postaviti.
Istina.
I to mi ne smeta.
Promatram ga dok lijeva vruc i umak po omletu, ali u oc ima mu ne mogu
nita proitati. - O emu govorimo?
Mislim da ti je jasno.
Pa, barem se u neemu slaemo.
Nasmije se i ovaj put mu se vide bijeli zubi, a oc i mu sjaje. - Nisam
zapravo dos ao ovamo to rec i, ali mi je drago s to jesam. Neugodno mi je zbog
tvoje sestre.
To nema nikakve veze s mojom sestrom. Ono to se dogodilo Jane samo je
potvrdilo ono s to sam davno nauc ila. Ako c ekas da napravis ono s to z elis ili
to bi trebao, moda e umrijeti prije nego to ti se pokae prilika.
I to sam nauc io, u Vijetnamu. Ali lako je to zaboraviti kada te uhvati z rvanj
svakodnevnog z ivota. Toliko se udubis u ono s to radis , ljude koji o tebi ovise,
da ne vidi nita drugo. Je li ti poznat taj osjeaj?
Dugo vremena sam svijet gledala samo kroz staklo.
A sada?
Sada lebdim. Barem dok nisam nas la slike. Ali osim toga, nis ta me bas ne
vee.
Moe li podnijeti jo jedno osobno pitanje?
A to mi preostaje.
Lenz mi je rekao da nisi bila bliska se sestrom. S druge strane, radis puno
vis e od bilo kojeg drugog roaka ukljuc enog u ovaj sluc aj. Odluc ila si daje
tvoja misija pronai nju ili pronai istinu. Kako to objanjava?
Kako to objanjavam? Nisam Lenzu sve ispric ala. Jane i ja smo imale
problema dok smo odrastale. Neki od tih problema ostali su i kada smo
odrasle. Meutim, prije tri godine, uplas ila sam se za svoj z ivot. Zavrs ila sam
na hitnoj zbog bolova i za tren sam se nas la na odjelu onkologije. Mislili su da
imam rak jajnika. Sva srec a da se to dogodilo u San Franciscu, a ne dok sam
bila negdje na zadatku. Ali moji su prijatelji bili na zadatku. Bila sam sama i na
smrt uplaena.
Zastanem i progutam knedlu. Odjednom se usred noc i probudim i
vidim Jane pokraj mog kreveta, drz i me za ruku. Mislila sam da sanjam. Rekla
je da se usred noc i probudila. Osjetila je snaz nu bol, kao trud za vrijeme
poroaja, i pred oc ima je vidjela moje lice. Nazvala me kuc i i dobila govornu
pos tu. Zatim je nazvala moju agenciju i saznala da sam u bolnici. Djecu je
ostavila s Marcom i odmah doletjela da bude pokraj mene. Spavala je u toj
bolnic koj sobi c etiri dana. Vozila me u kolicima na testiranja, razgovarala s
lijenicima i medicinskim sestrama, sve je radila. Nikada nije otila od mene.
A prije toga niste bile bliske?
Ne. Ne kaz em da su svi grijesi iz pros losti odmah opros teni. Ali ispric ala
mi je neke stvari. Rekla je da je odrastajuc i shvatila koliko sam se z rtvovala
da bih se za nju brinula dok smo bile djeca. Da zna da joj z elim samo najbolje
c ak iako ponekad ni ona sama nije znala s to je to. Ja sam njoj rekla da
pos tujem z ivot kakav si je izgradila iako sam ga prije podcjenjivala. To joj je
mnogo znac ilo. Uzmem vilicu i radim zamis ljene krugove po s anku. Lako
se osjec ati neovisno kada si mlad, kao da ti nitko ne treba. Ali kako vrijeme
prolazi, vrijeme postaje vaz no. A s obzirom na to u kakvom nam je majka bila
stanju, Jane i ja trebale smo jedna drugu.
Govori u prolom vremenu.
Ne znam vis e u s to vjerujem. Znam samo daje moram pronac i. Zivu ili
mrtvu. Ona je moja krv i volim je. Jednostavno je. Moram nai sestru.
Kaiser prui ruku i njeno me primi za zglob. - Hoe, Jordan.
Hvala.
Jesi li ikada eljela vlastitu obitelj? Smiriti se, roditi djecu i sve ostalo.
Svaka z ena koju sam ikada poznavala to je u nekom obliku ili na neki
nain eljela.
-A ti?
Cujem da mi sat otkucava. Sinoc sam posjetila nec aka i nec akinju i
preplavili su me osjeaji.
On pogleda u s ank. Wendy je rekla da je tamo moz da bilo nekih
problema. Kod tvog ogora.
A c uj. Mus ke mogu u z ivot ukljuc iti do odreene granice. Ali tu granicu ne
moete prijei.
To nam je rekla samo zato to joj je posao da te zatiti.
Nec u se odrec i sve svoje privatnosti zbog zas tite. Popijem dugi gutljaj
kave i nastojim kontrolirati narav. Sto sve znas o meni uopc e? Lijec nic ki
karton? Sve do veliine grudnjaka?
Ne znam koja ti je veliina grudnjaka. Mrtav je ozbiljan.
eli li znati?
Mislim da sam sklon tome da istraim to pitanje.
Misli ako dobije dovoljno vremena.
Naravno. Popije gutljaj soka i obris e usta ubrusom. - Koliko vremena
misli da e trebati?
Barem etiri sata. Bez prekida.
Sutra neemo imati etiri sata.
A nemamo ni veeras.
On opet pogleda Wendy koja se trudi ne gledati nas. - Ne, nemamo. Radna
se skupina upravo sastaje u Centru za hitne operacije. Moram se vratiti i ne
znam kada u se moi izvui.
Kada smo vec na tome, rekao si de Becqueu da nec ete imati problema
spojiti apstraktna lica na slikama sa rtvama, zar ne?
Kaiser kimne glavom. Jedanaest z rtava, devetnaest slika. Dva velika
problema. Sigurno ima z rtava za koje ne znamo. Ubojstva ili nestanci koji
odgovaraju potpuno potpisu zloc ina. Moz da su bile prostitutke ili su pobjegle
od kuc e, a ne bogate z ene, pa nitko nije prijavio njihov nestanak. Moz da smo
nas li njihova tijela, ali buduc i da odgovaraju apstraktnijim slikama, nismo
toga ni svjesni. Meutim, detektiv iz opc ine Jefferson i ja pros li smo svaki
sluc aj ubojstva i nestale osobe u New Orleansu u pros le tri godine i imamo
samo nekoliko moguih, ali vrlo je mala vjerojatnost.
Koliko ste slika spojili s poznatim rtvama?
Sest od jedanaest stopostotno odgovaraju. Kod dvije postoji vrlo velika
vjerojatnost. Meutim, na nekim su slikama lica toliko nejasna ili iskrivljena,
da ne moemo nita postii.
Tko radi na njima?
Sveuc ilis te u Arizoni. Oni su dosta za nas radili u pros losti. Digitalno
uveavanje fotografija.
Ali ovaj put ne.
Barem ne za sada.
Mislim da je to zato s to u ovom sluc aju zapravo ne treba uvec avanje
fotogra ija. Iskrivljenja koja z elite popraviti nisu rezultat nejasnoc e ili manje
rezolucije koja zamagljuje stvarnost. Ta su iskrivljenja nastala u umu ljudskog
bic a, moz da poludjelog. Moz da imaju vrlo malo ili nikakvu vezu sa
stvarnou. Kaiser me netremice promatra. to predlae?
Poznajem neke fotografe koji rade iskljuc ivo u digitalnom obliku. Ne
z elim spominjati imena, ali sjec am se da je jedan od njih govorio o sustavu
koji drz ava razvija CIA ili NSA ili netko drugi za tumac enje satelitskih
slika. Svrha je pokus ati iz kaosa stvoriti vizualni sklad. Nije smio puno o tome
govoriti i mene to nije toliko zanimalo, ali toga se sjeam.
Kada je to bilo?
Prije dvije ili tri godine.
Ima li taj sustav ime?
U tome trenutku zvali su ga Argus. Po onoj mitolos koj zvijeri sa stotinu
oiju.
Rei u Baxteru da upita druge agencije i vidi to moe saznati.
Dobro. To je moj doprinos. Je li ovaj doruak na raun Ureda?
Mislim da si Ured to moz e prius titi. Odjednom me Kaiser primi za ruku i
osjetim takvo uzbuenje da mi se u glavi odmah oglasi alarm. - Slus aj - rec e
pogledavi jo jedanput Wendy - zato ne bismo...
Povuc em ruku. - Nemojmo z uriti, dobro? Osjec aji su tu. Svjesni smo toga.
Vidjet emo to e biti.
Polako kimne glavom. - Dobro. Ti odluc ujes . Pojedemo ostatak obroka u
tis ini gledajuc i jedno drugo i njez nu komediju kasnih vec era oko nas.
Zahvalna sam to se ne osjea obveznim da avrljamo. To je dobar znak.
Kada je platio rac un, odvede me do Wendy i zahvali joj na vremenu koje
nam je dala. Razgovara i ponas a se toliko profesionalno suzdrz ano da se c ini
13.
Sjedim u malom kombiju FBI-ja na kampusu Sveuc ilis ta Tulanea, koji je
dom Zelenog vala, a to je pravo ime za ekipu c iji je kampus prepun zelenila
kao vrt, c ak i u listopadu. Hrastovi su jos prekriveni lis cem, palme cvjetaju i
travnjaci bljes te na suncu kao svjez e pokos ene livade. Osamnaest metara
dalje od kombija nalazi se umjetnic ki centar Woldenberg, stari kompleks od
cigle u kojem se nalaze umjetnic ki odjeli sveuc ilis ta i umjetnic ka galerija
Newcomb.
John Kaiser i Arthur Lenz us li su kroz vrata galerije prije trideset sekundi
da se nadu s Rogerom Wheatonom, umjetnikom zaposlenim na sveuc ilis tu.
Doktor Lenz na sebi ima skriveni mikrofon i odas iljac koji stalno testira dok
ulazi u zgradu.
Arthur ne vjeruje u tehnologiju rec e Baxter koji sjedi pokraj mene sa
slus alicama i mikrofonom. Usput rec eno, provjerio sam za onaj rac unalni
program o kojem si govorila Johnu. Zaista postoji. Nacionalni ured za
satelitsko prac enje koristi ga za tumac enje satelitskih fotogra ija. Vec dva
sata primjenjujemo ga na digitalnim fotogra ijama Zena koje spavaju koje ne
moemo identificirati.
Jeste li to nali?
Baxter mi uputi ohrabrujuc i smijes ak. Kaz u mi da izbacuje lica koja
izgledaju kao da ih je nacrtao Picasso. Ali nastavit e raditi.
Moda nam se posrei.
Smjestio sam te u hotel. Doubletree hotel, u blizini nas eg ureda, samo niz
ulicu blizu jezera. Misle da radis za neku korporaciju pa nemoj spominjati
Ured.
Nema problema. Hvala.
U unutras njosti kombija je neugodno toplo iako je devet ujutro. To je
dijelom zbog vanjske temperature, zbog tjelesne temperature te elektric ne
opreme koja se nalazi na zidovima kombija.
Na vrhu hladnjaka napunjenog ledom nalazi se ventilator, ali on jedva
uspijeva rezati gusti zrak.
Prije pojave agentica rec e Baxter skidali bismo se u bokserice u
ovim kombijima.
Nemojte zbog mene oklijevati. I ja c u se skinuti ako ovdje budemo morali
dugo ostati.
Baxter se nasmije. Na njegov zahtjev, imam odijelo sa suknjom i cipele s
visokom petom tako da osumnjic enima izgledam z enstvenije kad uem
unutra. Jedna je agentica ujutro poslana u robnu kuc u Dillard's s popisom
mojih velic ina. Glavni agent Bowles oc ito nije imao problema ranije otvoriti
trgovinu, ali zbog isprobavanja raznih kombinacija propustila sam vec inu
jutarnjega stratekog sastanka.
Koliko ste unaprijed Wheatona obavijestili o ovom razgovoru?
Jedan sat prije. Rektor je to uc inio. On samo sebe z eli zas tititi. Ako
ispadne da je zaposlenik sveuc ilis ta kriv za nestanak ili smrt studenta,
pravna odgovornost bila bi golema. Rekao je Wheatonu da mora s nama
suraivati iako mu se c inilo da je potpuno apsurdno da bi on mogao biti
ukljuc en u neki zloc in. Nije spominjao kistove ni Zene koje spavaju nego
samo da imamo dokaze koji povezuju umjetniki odjel Tulanea s ubojstvom.
Wheaton nije imao problema s ispitivanjem?
Ne ako moz e raditi dok se s njim razgovara. Oc ito je opsesivan kada se
radi o radnom rasporedu.
Ulazimo - ree Lenz kroz kranje statikog elektriciteta.
Baxter provjerava aparaturu da vidi biljei li sve to psihijatar govori.
Iz zvuc nika malog monitora na konzoli ispred nas c uje se kucanje. Zatim
se uje zvuk vrata koja se otvaraju.
to je sad? - ree Kaiser.
To je slika - ree Lenz. - Nastavi. Ovdje, s tvoje desne strane.
Baxter rec e: - Zelimo da ues s to prije, Jordan. Prije nego s to se Wheaton
previe opusti.
-Jeste li vi Roger Wheaton? - upita Kaiser.
Zavlada stanka pa se c uje duboki glas nekog c ovjeka. - Da. Jeste li vi
gospoda iz FBI-ja?
Ja sam specijalni agent Kaiser. Ovo je doktor Arthur Lenz. Doktor Lenz
je forenziki psihijatar.
Zanimljivo. Dobar dan obojici. Kako vam mogu pomoi?
Imamo za vas neka pitanja, gospodine Wheaton. Neemo dugo.
Dobro. elim brzo namazati boju.
Slika je... oc aravajuc a rec e Lenz glasom punim divljenja. To je
remek-djelo.
Nadam se - odgovori Wheaton. - To mi je zadnje.
Zadnja istina, mislite?
-Da.
To je spomenik vaega cijelog opusa.
-Hvala.
Ali zato biste sada stali?
Opet stanka i zatim Wheaton odgovori glasom punim z aljenja. - Zdravlje
me vis e ne sluz i kao nekada. Vrijeme je za novi smjer. Barem tako mislim.
Rektor je rekao da imate pitanja? Sve je zvualo vrlo tajnovito.
Gospodine Wheaton - rec e Kaiser u posljednjih godinu dana iz New
Orelansa bez traga je nestalo jedanaest ena. Jeste li znali za to?
Kako ne bih znao? Studentice dva puta na tjedan imaju sastanke na
Kaiser.
Bili ste tamo, zar ne? uzvraa Wheaton.
Da. Bio sam u konjic koj ophodnji, satnija H, deveta konjanica. Vi ste bili
marinac?
Trei vod.
Nisu dijelili medalje za kopanje rovova.
Ne. Radilo se o jasnoj akciji. Moja je satnija bila u zamci u blizini Quan
Trija. Narednik je stao na minu koja mu je raznijela nogu iznad koljena.
Dvojica su otis la po njega. Obojicu je ubio snajper. Vrijeme je bilo los e pa se
nismo mogli traz iti napalm za snajperista, ali on je dovoljno dobro vidio da
moz e pucati. Ni topnis tvo ga nije moglo pogoditi. Narednik je vikao da c e
izvaditi iglu na vlastitoj bombi ako jos netko pokus a doc i po njega. Mislio
sam da bi stvarno to mogao uiniti, ali iskrvario bi pa sam otiao po njega.
Samo tako?
Tako to katkad ide, zar ne? Snajperist je pucao u mene, ali je promaio.
U izvjetaju pie da ste ubili i snajperista.
Mislim da sam pomislio kako sam besmrtan kada sam dovukao
narednika. Jeste li se ikada tamo tako osjeali?
Samo jedanput, hvala Bogu. To je opasan osjeaj.
Da. Ali ja sam ga iskoristio. Posudio sam bacac granata od desetnika i
pojurio preko polja...
Koje je bilo minirano?
Da. Ali dok sam trc ao cik-cak preko polja, snajperist je stalno pucao i
promas ivao. Zbog toga sam uspio vidjeti bljesak cijevi i uoc iti gdje se nalazi.
Kada mi je bio u dometu vec mu je bilo kasno pomaknuti se. Ja sam se popeo
na drvo. Zapravo zapetljao. Samo sam ukopao noge i lansirao. Imao sam
sree. On nije.
Tako je to tamo bilo. A to je s incidentom u vezi sa silovanjem?
Opet tis ina dok Wheaton mijenja brzinu razgovora. Kaiser se za dvije
sekunde pretvorio iz ratnog druga u neprijatelja.
to s tim? - upita Wheaton.
Sigurno ste zbog toga izgubili prijatelje u satniji jer ste toliko daleko
gurali.
Nisam imao izbora.
Kako to mislite?
Odgojen sam tako da prema z enama postupam s pos tovanjem, agente
Kaiser. Bez obzira na to kojim jezikom govore i kakve su boje koe.
Poelim na glas klicati.
A ona i nije bila ena - doda - bila je dijete.
Je li to bio pokuaj silovanja ili gotov in?
Naletio sam dok je zloc in bio u tijeku. Pregledavali smo vilu da vidimo
ima li sanduka s orujem i uo sam vritanje iz kuice u stranjem dijelu.
mislim da bih mogla namirisali truljenje lis ca. Samo jedno zakrivljeno platno
je nedovrs eno, a ispred njega stoji sam Wheaton i u rukama sakrivenima u
bijelim rukavicama dri kist i paletu.
Zatim me zapanjila visina umjetnika. Zbog slike koju sam sinoc vidjela
dobila sam dojam da se radi o sitnom c ovjeku, ali to samo dokazuje koliko
nas fotogra ije mogu zavarati. Wheaton je nekoliko centimetara niz i od
Kaisera koji je visok metar i devedeset. Ima tanke ruke i velike s ake s dugim
prstima, a ramena su mu samo lagano pognuta zbog starosti. Lice mu je
toliko snaz no da naoc ale s tankim okvirom - odavde vidim crte na staklima izgledaju samo kao ukras, a ne kao funkcionalno pomagalo. U pedeset i osmoj
godini ima puno sijede kose koja mu je zalizana od c ela, neki pramenovi sez u
i do ramena, a koz a mu je neobic no glatka. Odaje dojam c ovjeka koji je
ostvario stanje nevjerojatnog mira iako je, s obzirom na ono malo njegove
prolosti koju znam, to potpuno krivi dojam.
-Je li ovo vaa fotografkinja? - upita i nasmije mi se.
Wheatonov osmijeh nestane kada se okrene Lenzu koji, kao ni Kaiser, nije
niti c uo umjetnikovo prvo pitanje jer pozorno promatra znakove
prepoznavanja na Wheatonovu licu. Mogla sam ih pos tedjeti muke. Ovaj me
tip nikada u ivotu nije vidio.
Da, gospodine - kaem glasno pokuavajui ih prenuti.
Wheaton se opet okrene prema meni. - to ste doli fotografirati?
Vaa djela.
Pa krenite. Ali nadam se da c e slike ostati kod FBI-ja. Ne z elim da novinari
vide ovu sliku prije nego to je dovrim.
Naravno - konano e Kaiser. - Smatrat emo ih povjerljivim materijalom.
Kaiser me pogleda i odmah vidim da i on dijeli moju prosudbu Wheatona.
Veliki c ovjek iz Vermonta ne zna tko sam ja. Nakon ove poc etne zbunjenosti,
shvatim koliko je u studiju vruc e. Kaiser je skinuo kaput i na kos ulji mu se
vide tragovi znoja, a Lenz jos ima jaknu vjerojatno kako bi sakrio sumnjivu
izboc inu na tijelu ili z ice. Fotoaparatom marke Mamiya kojim sam koristila i
kod de Becquea, slikam platno na vis e mjesta, ali sve je to varka. Cim
razgovor zavrs i, vec ina Wheatonovih slika bit c e zaplijenjena, a razgovor
zapravo vec i jest zavrs io. Osjec am se krivom s to sam dio ove predstave
znajuc i da c e ono s to slijedi utjecati na umjetnika i zbuniti ga, a c ini se da
nam je voljan pomoi.
Dok radim, Wheaton dovuc e ljestve do nedovrs enog platna, popne se na
njih i poc ne slikati malim potezima na oko dva metra visine. Nekoliko puta u
karijeri osjec ala sam se kao da sam u blizini prave velic ine. Sada osjec am
isto. Imam snaz nu z elju slikati Wheatona kako bih dokumentirala umjetnika
dok radi. Nakon kratkog oklijevanja, slikam njega nekoliko puta i c ini se da
mu to ne smeta. U torbici imam jos jedan ilm i za manje od minute stavila
sam ga u fotoaparat jer sam se toliko udubila u osnovnu radnju svog
Neke jesu rec e Wheaton. Druge nisu. Priroda nije ljubazna sila. Ona
ima mnogo lica i ni jedno se ba ne brine za nas ili nae potrebe.
Istina - ree Lenz. I jo jedna stvar, ako Vam ne smeta.
Poelim ga pljusnuti zbog glupe taktike.
Leon Gaines slika samo z ene. Ponekad nage, a ponekad ne. Frank Smith
slika gole mukarce. Je li ikada slikao gole ene?
Wheaton odmahnu glavom. - Frank oboava ene, ali samo odjevene.
Kaiser izgleda kao da je spreman izvuc i psihijatra van iz prostorije. Na
kraju Lenz pruz i Wheatonu svoju ruku, ali umjetnik samo kimne glavom i
vrati se ljestvama, zbog ega se ja nasmijem.
Gotovo smo dos li do vrata kada Wheaton rec e: - Thalia Laveau slika z ene.
Je li to vano?
Kaiser i Lenz su natrag kod njega za sekundu. - Kako to mislite? upita
Kaiser. ene koje rade u kuama? Tako neto?
Ne. Njezine dokumentarne slike su me iznenadile. Jer je na audiciju
predala aktove.
ena? Lenzov glas gotovo je apat.
Iskljuivo.
Lenz pogleda Kaisera koji upita: Imate li koju od tih slika?
Ne. Ali siguran sam da ih ona ima. Hoete li s njom razgovarati?
Kaiser i Lenz gledaju jedan drugoga kao lovci koji su us li u s ikaru lovec i
lava i nali jednoroga.
14.
Ajde! vie Baxter kroz otvorena vrata kombija za praenje.
Ulazite!
Kaiser i Lenz izgubljeni su u mislima o Thaliji Laveau i njezinim aktovima,
ali nes to u Baxterovu glasu ih je prenulo. Uguramo se u skuc eni kombi i
sjedimo u vruc ini dok su nam lica meusobno udaljena samo nekoliko
centimetara.
Prije deset minuta ree Baxter banka je zaplijenila Gainesov kombi.
Prokletstvo vikne Kaiser. Murphyjev zakon.
Pokus ali su ga oduzeti vec i prije, ali Gaines ih je otjerao. Danas je tip
samo dos ao do kuc e, otkljuc ao bravu i odvezao se prije nego s to je policija
bilo to uspjela uiniti.
Gdje je kombi sada?
Policajci iz opc ine Jefferson zaustavili su ga na autocesti Veterana. Odvest
e ga na parkiralite i zapeatiti dok ne dou nai forenziari.
Zna li Gaines da nema kombija? - upita Lenz.
Nego s to. Upravo se svaa s djevojkom. Cuju ga na ulici kako vic e, a
razaznali su i zvuk amara i udaraca.
Lenz odmahnu glavom. - Znamo li ima li pitolj?
Ovo je Louisiana - rec e Kaiser. - Pretpostavite da ima. Sto znamo o
djevojci?
Zove se Linda Knapp odgovori Baxter. Ima dvadeset i devet godina,
konobarica. S prekidima su zajedno nes to vis e od godinu dana. Hoc emo li
razgovarati s njim ili ekati?
Sada - rec e Kaiser dok je ljutit. Treba uc i, smiriti ga i onda uvesti
Jordan.
Baxter se okrene prema meni i dok govori u zadahu mu se osjeti miris
kave. - To nije kao razgovor s Rogerom Wheatonom. Gaines je nasilni
zloinac.
Jutros sam potpisala da vas oslobaam odgovornosti. Kaiser je
naoruan, a i vani e biti policajaca. Spremna sam.
Baxter jos trenutak oklijeva i onda udari po ploc i koja nas razdvaja od
vozac a kombija. Motor se upali i krenemo malo unatrag pa unaprijed. Dok
odlazimo iz kampusa, Kaiser me pogleda i kimne glavom u znak zahvalnosti.
Leon Gaines z ivi u uskoj kuc ici u Ulici Freret, iza okretis ta na ulicama St.
Charles i Carrollton, vrlo blizu rijeke. To je uglavnom crnac ka c etvrt iza
staroga trgovac kog centra u kojoj se svatko brine samo za sebe i nije vaz no je
li tko zloc inac ili ne. Stari ljudi sjede na trjemovima, neki piju iz papirnatih
vrec ica, a drugi se polako ljuljaju i promatraju automobile kako prolaze. Djeca
koja su premlada za s kolu igraju se u malim dvoris tima ili na cesti a skupine
s kolaraca stoje na uglovima. Nas vozac nas jednom proveze po c etvrti da
malo razgledamo i onda stane nekoliko prilaza dalje od Gainesove kue.
Baxter otvori vrata. - Zapamti kakva je situacija, John. Ovo nam je jedina
ansa s njim.
Kaiser kimne glavom, izae i krene po popucalom ploc niku dok se dr.
Lenz trudi pratiti ga. Za koju sekundu iz zvunika se uje Kaiserov glas.
Nemoj reagirati na ono to u uiniti. Ponaaj se kao da si to oekivao, ak
i ako si okiran.
to e uiniti? - ree Lenz.
Sto god mi se uc ini prikladnim. I podsjeti me da ga pitam poznaje li
Marcela de Becquea. To smo zaboravili pitati Wheatona.
Ima pravo otpuhne Lenz.
Baxter mi rec e: Propustila si vec inu jutros njeg sastanka. Dobili smo
potvrdu da se de Becque i Christopher Wingate nisu slagali. Vec ina
umjetnic ke zajednice je za to znala. Kada je Wingate prodao one slike koje je
obec ao de Becqueu, ovaj mu se osvetio tako da je upropastio neki veliki
ulagaki posao u koji je Wingate bio umijean. Jo ne znamo pojedinosti.
Do ovdje ujem Gainesa kako vie ree Lenz zabrinuto.
Idemo ree Kaiser.
Cuje se lupkanje cipela po drvenim stubama. Zatim se zalupe mrez asta
vrata i kroz kombi odzvoni zvuk glasnog kucanja.
Leon Gaines! vikne Kaiser. Otvorite! FBI!
Stanka pa se uje prigueno vikanje.
Baxter ree: Ovo e biti malo tee.
Iz zvuc nika dolazi zvuk otvaranja vrata. Zatim se c uje glasni zvuk glasa s
njujors kim akcentom: Tko ste, dovraga, vi? Kreteni iz banke? Ako jeste,
imam neto za vas.
-Ja sam specijalni agent John Kaiser, FBI. I imam nes to za Vas, Leone.
Nalog za premetainu. Odmaknite se od vrata.
FBI? Zaudio se i utihnuo. - Nalog za premetainu? Za to?
Odmaknite se od vrata, Leone.
to je ovo, ovjee? Ovo je moja kua.
Tih enski glas izgovori neto nerazumljivo.
Vrati se u spavau sobu! izdere se Gaines.
Dva puta sam ti rekao da se maknes s vrata rec e Kaiser. - Uc ini to
odmah ili u te ja maknuti.
Hej, nema problema. Ali prvo moram vidjeti nalog.
Zvuk borbe prekrije Lenzovo gunanje od s oka i glasno Gainesovo
prigovaranje.
to je Kaiser uinio? upitam vrsto se drei za metalnu ipku.
Maknuo ga s vrata - rec e Baxter. - Kao s to je rekao da hoc e. Bivs em
Linda! vikne Gaines prekinuvi zvuk iz mikrofona koji Lenz ima na sebi.
Stanka pa se uje Kaiser. - Gospodo Knapp?
Tko eli znati? upita hrapavi enski glas.
-Ja sam iz FBI-ja. Moete li nam rei...
Reci ovim tipovima da smo bili ovdje nakon onog otvaranja ubaci se
Gaines - ne vjeruju mi.
Sranje - promrmlja Baxter.
Tako je - rec e z ena. - Dos li smo ravno doma. Bilo mi je dosadno. Svi na tim
umjetnikim dogaanjima misle da su neke face. Bili smo ovdje cijelu no.
Moe li to jo netko potvrditi? - upita Kaiser.
Ne rec e Gaines. Malo smo se zabavljali nas dvoje, znate na s to
mislim?
Dobro ree Kaiser umorno.
To je sve rec e Gaines i pos alje djevojku natrag u sobu kao da je
konobarica.
Ona ti je stalni alibi, Leone? - ree Kaiser.
Ne znam o emu govori.
Priaj mi o Rogeru Wheatonu.
to s njim?
Zato si se htio ubaciti u ovaj program?
Roger je faca.
Kako to misli?
Radi svoje i nije ga briga s to drugi o tome misle. A zato s to je to radio
cijeli ivot, sada je bogat i poznat ovjek.
eli li i ti, Leone, biti bogat i poznat?
to god.
Voli li Wheatona?
to se tu ima za voljeti ili ne voljeti? Frajer slika i to je to.
Potuje li ga?
Frajer umire, ali i dalje slika i ne z ali se. To pos tujem. Jeste li vidjeli ono
to sad radi? Ono sa sobom?
-Da.
Unitava ga. Ima razne probleme sa zglobovima. Tetive ili neto.
Entezopatije ree Lenz.
Sto god. Mora se popeti na ljestve i tamo sjediti satima drz ec i vrat u
jednom poloz aju. To je gore od Sikstinske kapele. Michelangelo je imao
postolje pa je mogao lez ati na leima, kuz ite. A Wheatonove ruke.. .Prsti mu
ponekad poplave, c ovjec e. Poplave. Prvo su bijeli, pa plavi, a ponekad c ak i
crni. U njih ne dolazi krv pa onda ne moz e niti slikati ni nis ta drugo. To je
prava agonija. Ali sjedne i eka dok to proe i onda se vrati na posao.
Oc ito je da ga pos tujes - rec e Lenz. - A pretpostavljam da tvoje pos tovanje
nije lako zaraditi.
To je toc no. Mislim da je Roger u ratu vidio razna sranja. Mudar je i zna to
prenijeti.
A Frank Smith? upita Lenz.
Gaines napravi zvuk kao da pljuje.
Ne voli Smitha?
Frankie je bogati govnar iz Westchestera. Hoda kao da u straz njici ima
metlu i stalno neto propovijeda.
A njegove slike?
Gaines se prezirno nasmije. Serija golih pedera? Jako ukusno. Jeste li ih
vidjeli? Oponas a stare majstore kako bi izgledale manje kao pornjava i onda
ih uvaljuje neukim homoseksualcima iz New Yorka. Prijevara je slatka, to mu
priznajem. I sam bih to pokus ao, ali ne volim analnu penetraciju. Kuz ite? Ali,
ujte, moda je u meni problem.
to je s Thaliom Laveau? upita Lenz.
Opet stanka kao da Gaines razmis lja hoc e li odgovoriti. - Ona je ukusna
ako volite tamno meso. Sto ja, ponekad, volim. Ne izgleda kao crnkinja, ali
ima crne krvi, to je sigurno. to tamnija bobica, to slai sok, zar ne?
A njezine slike? - upita Kaiser.
Ona slika siromas ne i poraz ene. Tko to z eli kupovati? Nekoliko krivih
liberala iz Nove Engleske. Trebala bi se vratiti striptizu.
Rekla ti je da se skidala za novac? upita Lenz.
Rekla mi je cura iz Newcomba s povijesti umjetnosti. Ona i Thalia nekad
zajedno spavaju. Nemojte mi rei da to niste znali.
Poznaje li ovjeka pod imenom Marcel de Becque? - upita Lenz.
Nikad uo.
Slikat c emo nekoliko slika - rec e Kaiser nezainteresiranim glasom.
Nas a fotogra kinja je vec trebala stic i, ali siguran sam da c emo u
meuvremenu nai neto o emu moemo razgovarati.
Baxter me pljesne po koljenu. Ajde. Ako krene po zlu, baci se na pod.
Otvori vrata i ja sam vec na betonu krec uc i se prema nizu uskih kuc ica uz
glazbu R. Kellyja koja dolazi iz jednog zvuc nika. Kimnem ljudima koji sjede na
trijemu i koji c e prema mojoj odjec i i fotoaparatu oko vrata zakljuc iti da sam
ono s to sam nekad i bila, fotoreporterka koja je ovdje poslana da slika
mrtvaca ili neto vezano za drogu.
Sa zidova Gainesove kuc e skida se zelena boja, a mrez asta vrata zbog
hre izgledaju kao izvezeno platno u naranc astoj i crnoj boji. Na trenutak
osjetim strah kada sam primila kvaku, ali svijest o tome da Kaiser ima pis tolj
dovoljno me smirila da pokucam i uem kroz vrata.
Prvo s to osjetim je smrad. Mirisi boje i ulja zbog kojih je Wheatonov
studio bio toliko ugodan ponis teni su smradom pljesni, ustajalog piva, hrane
koja trune, duhana i marihuane. Kaiser, Lenz i Gaines praktic ki su ispunili
dnevnu sobu, koja je dugac ka i uska i podsjeti me na mnogobrojne kuc ice
15.
Roger Wheaton je zvao Smitha i upozorio ga da dolazimo rec e Baxter
skidajui slualice. Prisluni ureaj je upravo to uhvatio.
Parkirani smo preko puta prekrasne kreolske kolibe nizvodno na strani
Esplanade, na istonoj granici Francuske etvrti. To je posljednje dvije godine
bio dom Franka Smitha.
Zato ga Wheaton ne bi upozorio? upita Kaiser.
Zamolili smo ga da to ne uini ree Lenz.
I sada mu pretraz uju kuc u i obavjes tavaju ga da c e morati dati uzorke
koz e i krvi za DNK analizu radi usporedbe s koz om koju smo nas li pod
noktima rtve iz Dorignac'sa.
Zbog toga poziva Wheaton izgleda c ak manje sumnjiv rec e Kaiser. Nije glup. Zna da je osumnjic en, s to vjerojatno znac i da ga prislus kujemo, ali
svejedno je nazvao. To je neto to e netko uiniti kada je nevin i ljutit.
Osim ako to ne uine kako bi izgledali nevini ree Lenz.
Zato nije upozorio Gainesa? - upitam.
Moda ne voli Gainesa ree Kaiser smijui se. To nije teko zamisliti.
-Je li upozorio Thaliju Laveau? upita Lenz.
-Jo ne odgovori Baxter. - Samo Smitha.
Frank mi se jako svia - rec e Kaiser. - To je Wheaton rekao dok smo s
njim razgovarali.
Pitam se postoji li neka homoseksualna veza ree Lenz.
Wheaton se nikad nije z enio - rec e Baxter. Zas to ga niste pitali je li
homoseksualac? Nikada se nije enio.
Moz da jos nije priznao rec e Lenz. Nisam htio potpuno upropastiti
svaki odnos s njim. To moemo saznati negdje drugdje.
Kaiser se pomakne do straz njih vrata. Frank Smith je otvoreno
homoseksualac. Moz da c e nam on rec i. Pogleda me. Vidimo se za nekoliko
minuta. On i Lenz izau iz kombija i zalupe vratima. Baxter se nabije uz
zatamnjeni prozor kombija. - Kuc a ne izgleda tako elegantno kao s to sam je
zamiljao.
Gledas straz nji dio - kaz em mu. Vec ina je ovih kuc a otvorena prema
unutra. Neke na dvorita, a druge na fantastine vrtove pune tropskih biljaka.
-John mi je govorio o tvojoj teoriji o prirodnoj svjetlosti. Ova kuc a ima vrt.
Smith je jedini osumnjic eni koji ima vrt. Wheaton ima vanjski vrt, ali bez
zidova. Hej, pogledaj ovo. Prislonim obraz uz njegov i stavim oc i na
zatamnjeni prozor. Frank Smith stoji i c eka Kaisera i Lenza na trijemu. Mrs av
je zgodan, a tamni mu se ten istic e zbog bijele, tropske odjec e od lana ili svile.
Ima velike ive oi i ironian osmijeh na usnama.
treniram. Mora jos puno raditi, ali je vrijedan toga. Kakvu kavu volite,
doktore?
Crnu, molim.
I ja - ree Kaiser.
uje se lupkanje porculana i jo malo cviljenja opruga.
Ne znam odakle poeti ree Lenz. - Mi...
Obojici c u vam us tedjeti malo vremena prekine Smith. - ovdje ste zbog
z ena koje nestaju. Otkrili ste da serija slika poznata pod nazivom Zene koje
spavaju prikazuje te z ene. Neki dokazi doveli su vas do programa Rogera
Wheatona na Tulaneu. Sada ispitujete Wheatona i nas ostale prije nego s to
pustite na nas policiju i unis tite nam z ivote. Roger je jako uznemiren, a onda
sam i ja. Rado bih uo pojedinosti o tim navodnim dokazima.
Zvuite kao da ste ve znali za ene koje spavaju - ree Kaiser.
Da, jesam.
Kako ste uli za njih?
Od prijatelja u Aziji.
Imate mnogo prijatelja u Aziji?
Imam prijatelje po cijelom svijetu. Prijatelje, kolege, klijente, ljubavnike.
Prije otprilike tri mjeseca c uo sam da se slike iz neke nove serije prodaju za
vis e od milijun dolara u privatnoj prodaji, zatim sam c uo da c e neke biti
izloene u Hong Kongu. Razmiljao sam da ih odem vidjeti.
Znali ste koja je tematika? upita Lenz.
Prvo sam c uo da su to nage z ene koje spavaju. Tek sam nedavno c uo
glasine o toj teoriji da su one zapravo mrtve.
Sto ste mislili o tome da neke z ene moz da umiru da bi se naslikale takve
slike?
Duga stanka. - Nisam vidio slike pa mi je teko odgovoriti.
Lenz uzme gutljaj iz s alice za kavu. Cujemo to preko mikrofona. - Zelite
rec i da bi kvaliteta slika odredila vas e stajalis te o tome koliko je moralno da
ene umiru kako bi nastale te slike?
Parafrazirat c u Wildea, doktore, ne postoji moralna ili nemoralna slika.
Slika je ili dobro ili los e napravljena. Ako su slike prekrasne, ako su zaista
velika umjetnic ka djela, onda opravdavaju vlastito postojanje. Sve su druge
okolnosti ukljuene u njihovo stvaranje nevane.
To mi zvui poznato - ree Kaiser.
Kako to? - upita Smith.
Poznajete li ovjeka pod imenom Marcel de Becque?
-Ne.
On je francuski ekspatrijat koji ivi na Kajmanskim otocima.
Ne znam ga. Ali u imenu postoji odreena ironija.
A koja to? upita Lenz.
Emile de Becque je bio francuski ekspatrijat u Junom pacifiku.
A Gainesova djela?
Njegova djela? Opet smijeh. - Nasilje je autentic no. Ali Leona smatram
umjetnikom koji crta gra ite. Djec ak koji crta ruz ne rijec i i simbole na zid.
Oajniki eli okirati, ali nema pravi uvid pa je krajnji uinak slab.
A Thalia Laveau?
Thalia je divno stvorenje. Draga i tuna.
Zato tuna?
Jeste li ve s njom razgovarali?
Ne.
Kao dijete je strano patila. Nosi sa sobom veliku koliinu boli.
A njezine slike?
Sarmantne su. Na odreeni nac in slave plemenitost niz ih stalez a mit
koji ja ne podupirem, ali koji ona nekako uspijeva oivjeti na platnu.
Jeste li vidjeli njezine aktove?
Nisam znao da ih ima.
Sto mislite o njoj kao o umjetnici?
Thalia ima dara. Radi vrlo brzo, vjerojatno zato s to tako brzo prodre u bit
stvari. Uspjet e ako tako nastavi.
Zato ne bi?
Kao s to sam rekao... krhka je. Krhkost u sredis tu c vrstoc e. Kao nautilus
skriven u koljci.
A djela Rogera Wheatona? - upita Kaiser.
Roger je genije. Smith govori usputnim tonom, kao da je rekao - Nebo je
plavo. Jedan od rijetkih koje sam upoznao u ivotu.
Zato je on genije? - upita Kaiser.
-Jeste li vidjeli njegova djela?
Neto.
Ne mislite da je genij?
Nisam kvalificiran da to prosuujem.
Pa, ja jesam. Roger nije kao mi ostali. On slika iznutra. Potpuno. Ja to
pokus avam i c ini mi se da ponekad i uspijem. Ali za mene je vanjsko vaz an
dio procesa. Ja planiram, koristim se modelima, strogom tehnikom. Nastojim
uhvatiti ljepotu, zamrznuti je, a opet joj udahnuti z ivot. Roger se ne koristi
modelima, fotogra ijama ni bilo c ime drugim. Dok slika, nes to boz anstveno
jednostavno klizi iz njegova kista. Svaki put kad pogledam njegova platna,
vidim neto drugo. Posebno apstraktna platna.
Znate li neto o toj istini koju navodno slika? Je li to stvarno mjesto?
Pretpostavljam da jest, ili je bilo, ali ne znam. Mislim da to nije vaz no. Za
njega je to samo polazna toc ka, kao s to litica moz e biti polazna toc ka jednog
orla.
To bi moglo biti vano vezano za ove zloine ree Lenz.
Zar stvarno smatrate Rogera osumnjic enikom? To je smijes no. On je
dos la na vrata, Frank Smith pogleda gore i, iako sam namjeravala gledati u
fotoaparat, odjednom gledam toc no u Smithovo lice. Mladi slikar ima morsko
zelene oc i, nijansa akvamarina koje sam samo vidjela kod z ena. Usaene su u
osunc ano lice iznad pravilnog nosa i senzualnih usta. I lice i tijelo su mu
nevjerojatno simetric ni i izgleda mrs avo i mis ic avo ispod bijele lanene
odjec e. Odjednom sam se sjetila zas to sam tamo, trepnula i okrenula se
prema Kaiseru.
Oprostite na kanjenju. to elite da slikam?
Sve to je djelo gospodina Smitha.
Frank Smith ne skida pogled s mene i imam neki jezoviti osjec aj da me
vec prije vidio. Mene ili moju sestru. Zbog te mi se moguc nosti stisnulo grlo i
znoj mi je izbio na lice.
Akt u blagovaonici je moj ree Smith.
Kimnem glavom i uspijem progovoriti jednu rec enicu. - Dolazim za
minutu.
Oprostite - ree on - poznajemo li se?
Proc istim grlo i pogledam Kaisera djelomic no se nadajuc i da c e izvuc i
pitolj. - Mislim da ne.
Moda smo se vidjeli u San Franciscu. Jeste li bili tamo?
ivim tamo kad ne radim.. .Da, ali dugo...
O Boe, pa Vi ste Jordan Glass.
Kaiser, Lenz i ja pogledamo se kao budale.
- Jeste - rec e Smith. - Zamalo vas nisam prepoznao, ali nes to je kliknulo u
mojoj glavi kada sam vidio fotoaparat. Boz e, pa s to radite ovdje? Nemojte mi
rei da radite za FBI?
-Ne.
Pa to onda ovdje radite?
Istina ima svoj glas. Moja sestra bila je jedna od rtava.
Smith zine od c uenja. O, ne. O, tako znac i. Ustane i izgleda kao da me
z eli zagrliti, kao da se tragedija upravo dogodila. Zapravo, to nije istina.
Uope ne shvaam.
Kaiser bulji u mene kao da mi hoc e rec i da nisam smjela otkriti igru, ali
kada me Smith prepoznao, vie nije bilo smisla nastaviti.
Bile smo jednojajane blizanke objasnim.
Umjetnikove oi se stisnu dok pokuava shvatiti. Nije mu dugo trebalo.
Vi ste zamka! Iskoris tavaju Vas da pokus aju izazvati paniku kod
ubojice i da se onda oda.
Ne kaem nita.
Smith zadivljeno odmahnu glavom. Pa, drago mi je to smo se upoznali,
unato okolnostima. Sviaju mi se vaa djela. Ve godinama.
Hvala Vam.
Kako ste je prepoznali? - upita Lenz.
16.
Thalia Laveau z ivi na drugom katu viktorijanske trokatnice blizu
Sveuc ilis ta Tulane. U kuc i z ivi jos devet z ena i dva mus karca, s to policiji
otez ava prac enje. Sedam vrata, dvadeset i jedan prozor u prizemnu i dva
izlaza za sluc aj poz ara. Parkirani u c etvrti u kojoj prevladavaju studenti,
sjedimo u kombiju FBI-ja kao specijalni agenti iz doba J. Edgara Hoovera koji
pijuniraju vanjske hukae.
Plan je da John uzme glavnu rijec kod Laveau - rec e Baxter gledajuc i dr.
Lenza. eli li netko to promijeniti prije nego to uete?
Kaiser i Lenz se pogledaju, ali ni jedan ne progovori.
Ja elim kaem im.
Sva trojica me zbunjeno pogledaju.
Kako to misli? ree Baxter.
elim ui sama.
to? - viknu u isti as.
Dec ki, to je z ena. Moz da homoseksualka. Ja c u uspjeti iz nje izvuc i dva
puta vie nego vi.
Stvar nije u tome da nes to iz nje izvuc emo - podsjeti me Baxter. - Bit je da
saznamo je li te ikada prije vidjela, s to znac i i tvoju sestru. Buduc i da se c inilo
da te nitko drugi nije prepoznao osim Smitha, koji to nije niti pokus ao
sakriti ovo bi mogao biti kljuan razgovor.
Pogledam ga ravno u oc i. Stvarno mislis da je z ena kriva za ove
nestanke? Ili da je ukljuena u to?
Pusti je rec e dr. Lenz iznenadivs i me. Vrlo je mala moguc nost da je
Laveanu umijes ana, a njezini aktovi vjerojatno c e nam rec i vis e od nje. Ako
Jordan moz e dobiti njezino povjerenje, moz da c emo nauc iti nes to korisno o
jednom od mukaraca.
Vidjeli ste kako je Smith reagirao na mene - pritisnem Baxtera. - Mislim
da bi mi se otvorio da smo bili sami. A i Wheaton.
Smith je reagirao na tvoju slavu - rec e Kaiser kojem se ideja ne svia. - A
ne na tvoj spol.
Ako ue sama, to e rei? upita Baxter.
Neu znati dok ne doem tamo. Tako ja radim.
Sef odjela za potporu istragama izgleda kao da je u iskus enju, ali zabrinut.
Isuse, odgovornost...
Kakva odgovornost? Ja sam graanka koja je dos la nekome na vrata. Ako
me pozove unutra, pa to?
A s to ako te vidi i izbezumi se? - upita Kaiser. - Napadne te? Ako je
ukljuena, to je stvarna mogunost.
mnom.
Kada se Thalia Laveau konac no nas la preda mnom, shvatim koliko je
njezina fotogra ija krivo prikazuje. Na slikama koje sam sinoc vidjela njezina
je crna kosa izgledala tanka, ali gus ca je jer je danas svezana u dugac ke, guste
pletenice koje izgledaju kao dreadlocks, ali nisu, i vise joj gotovo do struka.
Koz a joj je svijetla kao i moja, unatoc afric koj krvi, a izraz lica pokazuje z enu
zadovoljnu u svojoj koz i koju zabavljaju tez nje drugih. Sveukupan uc inak je
egzotian kao da je ona prekrasna ena vra u nekom nepoznatom plemenu.
Zas to ne doete ovamo? - rec e ona odmahujuc i na maleno predvorje.
Ovdje nema dovoljno mjesta niti za opsovati mac ka a da ti dlake ne zavrs e u
ustima.
Glas joj je dubok i nema nikakav akcent, s to mi govori da je radila na tome
da se rijes i akcenta iz djetinjstva. Slijedim je kroz prazan okvir vrata u vec u
prostoriju.
Djelomic no sam oc ekivala radnu sobu prepunu krunica, dima mirisnih
svijec a i vudu pomagala, ali umjesto toga ugledam tradicionalnu sobu
namjes tenu u spartanskom stilu. Tu se nalazi udoban kauc , na koji me uputi
da sjednem, te stolica i otoman, na koji je ona sjela. Kad je sjela, iza njezine
stolice izae debeli prugasti mac ak koji izgleda poludivlje. Nepovjerljivo me
pogleda pa skoc i na njezina bedra, obliz e se i sjedne joj u krilo. Laveau ugura
noge ispod nje i gladi ga izmeu us iju. Sjedi neobic no opus teno gledajuc i me
kao da bi mogla zauvijek ekati da objasnim to elim.
Na zidu iza nje je slika Katedrale st. Louisa na Trgu Jacksonu. To me
iznenauje jer je Katedrala vjerojatno najkic astija slika u New Orelansu,
onakva kakve studenti stalno iz poc etka slikaju i uvaljuju ih turistima na
Trgu. Ne c ini mi se bas prikladnim kao ukras u stanu nekog ozbiljnog
umjetnika, iako je ova slika neto bolja od uobiajenih.
Jeste li Vi to naslikali? upitam je.
Laveau se njeno nasmije. Frank Smith ju je naslikao u ali.
ali?
Rekla sam mu da se ne moz e zvati umjetnikom iz New Orleansa dok ne
naslika Katedralu pa je uzeo s tafelaj, otis ao na Trg i sjedio c etiri sata. Nikada
niste tako nes to vidjeli. Do podneva su se oko njega skupili svi umjetnici na
Trgu. Nisu mogli vjerovati kako je dobar.
To je slino njemu.
Razgovarali ste s Frankom?
Da. Odjednom sam postala nesigurna pa sam povukla suknju preko
koljena kako ona ne bi vidjela odailja koji mi je zalijepljen za bedro.
S kim jo?
Rogerom Wheatonom. Gainesom.
Znai ja sam eer na kraju. Je li to dobro ili loe?
Vi ste FBI-ju najmanje sumnjivi.
gledajuc i tu z enu koju nikada prije nisam vidjela, padne mi na pamet sam bila
okruz ena mus karcima otkad sam dos la iz Hong Konga. Naravno, tu je
agentica Wendy, ali ona je petnaest godina mlaa od mene i izgleda kao
dijete. Thalia je bliz e mojim godinama i s njom se osjec am iznenaujuc e
ugodno. Osjeam neko olakanje u enstvenosti njezina doma.
-Jesam - priznam.
to radi?
Kako zna da neto radim? Kako zna da nisam kuanica?
Zato s to se ne ponas as kao kuc anica. I ne izgledas kao kuc anica, c ak ni u
toj suknji. Sljedec i put se drugac ije zamaskiraj, nemoj obuti cipele na petu,
osim ako ima u njima prakse.
Nisam se mogla suzdrz ati da se ne nasmijem. Moja sestra je bila
kuanica. Prije nego to je nestala. Ja sam fotoreporterka.
Uspjena?
-Da.
Nasmije se. Kladim se da je to dobar osjeaj? Ta potvrda?
Je. I ti e to postii.
Ponekad sumnjam. Thalia pogladi mac ka po leima koja se uzdignu pod
pritiskom njezinih ruku kod svakog dodira. Vidim da mi z elis postavljati
pitanja. Izvoli. Rei u ti ako mi smeta.
Neka od pitanja su FBI-jeva. Ali ako te ja ne pitam, oni e.
Radije bih da pita umjesto njih.
Zato si napustila Terreborne Parish i otila u New York?
Jesi li ikada bila u Terreborne Parish?
-Da.
Oi joj zabljesnu od iznenaenja. - Stvarno?
Jednom sam radila za novine u ovome gradu. Prije mnogo godina.
Provela sam tamo nekoliko dana.
Onda zna zato sam otila.
Sjec am se da ljudi nisu imali mnogo materijalnih stvari, ali voljeli su
mjesto u kojem ive.
Ona ogoreno uzdahne. Nisi tamo bila dovoljno dugo.
Zato si eljela studirati kod Rogera Wheatona?
Salite se? Pa to je bila jedinstvena prilika. Oduvijek su mi se sviale
njegove slike. Nisam mogla vjerovati kada me odabrao.
Na audiciju si predala enske aktove?
Da. Stavi ruku na usta. - Zbog tih aktova sam osumnjiena?
Neki tako misle. Zas to si pres la s aktova na slikanje ljudi u njihovim
domovima?
Ne znam. Valjda zbog frustracije. Moji se aktovi nisu prodavali, osim
poslovnjacima koji su z eljeli nes to staviti u ured. Nes to umjetnic ko sa
sisama, kuite? Nisam roena da bih ispunjavala tu zadau.
-Ne.
Jesi li vidjela moja djela?
Ne. Samo imam takav osjeaj.
Zanimljivo.
Thalia, poznaje li ovjeka pod imenom Marcel de Becque?
Odmahnu glavom. - Tko je on?
Kolekcionar umjetnina. A Christophera Wingatea?
-Ne.
On je veliki prodava umjetnina u New Yorku.
Onda ga definitivno ne poznam. Ne poznam ni jednog velikog prodavaa.
Ovoga nee niti upoznati. Ubijen je prije nekoliko dana.
To ju je malo omelo. Je li on bio dio ovoga? Nestanaka?
On je prodavao slike rtava. Serija se zove ene koje spavaju.
Mogu li jednu vidjeti? Imate li fotografiju ili neto slino?
Ne. Da barem imam.
Jesu li dobre?
Poznavatelji kau da jesu.
Prodaju li se?
Posljednja je prodana za dva milijuna dolara.
Boe. Zatvori oi i odmahnu glavom. A ena na slici je izgledala mrtva?
-Da.
Kupac je naravno mukarac.
Da. Japanac.
Zar to nije tipino?
Kako to misli?
Mrtva gola z ena proda se za dva milijuna dolara. Mislis da Di se neka
druga slika od istog umjetnika prodala za isti novac? Pejza? Apstrakcija?
Ne znam.
Naravno da ne bi! Rogerove se slike ne prodaju za toliki novac.
-I njegove se prodaju za dosta novca.
Samo etvrtinu toga. A on radi ve desetljeima.
Sada kada bolje razmislim, vidim da imas pravo. Umjetnikove prve slike
su bile apstraktnije i nisu se prodavale. Ono s to je pokrenulo fenomen bile su
one na kojima je bilo jasno da su z ene porijeklom sa Zapada, da su nage i da
spavaju ili su mrtve.
Thalia sjedi c vrsto zatvorenih usta kao da odbija toliko nisko se spustiti i
ukljuiti se u raspravu koja je toliko ljuti.
Priaj mi o Leonu Gainesu. to misli o njemu?
Leon je svinja. Uvijek njus ka okolo, govori mi s to bi mi htio raditi.
Ponudio mi je pet stotina dolara da mu poziram gola. Ne bih to uc inila ni za
deset tisua dolara.
Bi li pozirala gola Franku Smithu za pet stotina dolara?
uc inili. Mislila sam da sam tako c vrsta, ali nisam imala snage otic i ni do
bolnice. Mislila sam da c e me ljudi za koje sam radila odmah vratiti kuc i ako
shvate s to se dogodilo. Ne da me zas tite nego zato s to c e misliti da se ne
mogu s time nositi. Razumijes ? Mrzim se zbog toga straha. Od tada me
proganjaju misli o z enama koje su moz da silovane nakon mene jer ja te
mukarce nisam prijavila.
Thalia polako odmahnu glavom. - Vjerojatno je bilo z ena prije i poslije
tebe. Ali sada je gotovo. Dovoljno si se kaz njavala. Ti su vojnici mrtvi. Ako
nisu izic ki mrtvi, dus e su im mrtve. Ono s to je vaz no jest kako se ti osjec as .
To je jedino to moe promijeniti.
Znam.
Tvoja glava to zna, ali srce ne. U srcu to mora znati, Jordan.
Znam. Pokuavam.
Boji se za sestru, zar ne? Boji se da e morati preivjeti neto takvo.
Ili gore.
Dobro, ali pogledaj s to radis . Radis sve s to je u tvojoj moc i da ju naes .
Kladim se da radi vie od bilo kojeg roaka tih drugih ena.
Moram znati, Thalia.
Hoc es , dus o. Znat c es . Podigne velikog mac ka i stavi ga na tlo pa zatim
dos eta do mene i podigne me na noge. Doi u kuhinju. Napravit c u ti zeleni
aj.
Zao mi je s to sam to uc inila. Ti si prva osoba kojoj sam to ispric ala i ne
znam zato. Ni ne poznam te.
Thalia Laveau stavi obje ruke na moja ramena i pogleda me duboko u oc i.
- Zna to?
-to?
Upravo si nala prijateljicu u etrdesetoj godini.
U grudima osjetim udan osjeaj slian otpustu nakon vjerske ispovijedi.
Sada doi u kuhinju.
Trideset minuta poslije spus tam se niz nestabilne stube i c ujem Johna
Kaisera kako mi ape iz ugla u kui.
Ovamo Jordan.
Ne z elim ga vidjeti, ali ne mogu to izbjec i. Kada skrenem iza ugla, on se
pojavi na stubi ispred mene.
ao mi je to smo to morali uti - kae. ao mi je to ti se dogodilo.
Ne z elim o tome razgovarati. Vjerojatno hodam jako brzo jer me Kaiser
jedva prati unato svojim velikim koracima.
Zao mi je zbog nac ina na koji sam govorio o silovanju koje je Roger
Wheaton sprijeio u Vijetnamu ree on.
Ugledam kombi kako polako dolazi prema nama niz ulicu.
to eli Jordan? Reci mi.
elim ii u svoj hotel i otuirati se.
17.
Dok se tus iram u svojoj hotelskoj sobi, odjednom vis e ne mogu biti
sabrana i kroz glavu mi poc nu prolaziti nepovezane slike: Wingate koji
pokus ava spasiti sliku dok mu vatra dolazi do nogu; vojnici koji mi vezuju
ruke i pritis cu mi lice o tlo u pras umi; moj s ogor koji me ljubi po vratu i
pokus ava odvesti u krevet duh svoje z ene; de Becque koji me gleda sa sjajem
u oima dok polako otkriva informacije o mome ocu...
Otvorim vruc u vodu, zatvorim oc i dok mi prska u lice, a pred oc ima vidim
c udne dus e koje sam danas susrela: umiruc eg c ovjeka, nasilnog c ovjeka,
z enstvenog c ovjeka i ranjenu z enu. Juc er sam se jos nadala nekom
razrjes enju. Zavaralo me povjerenje koje su mus karci imali u svoje sustave i
svoje dokaze, privid napretka, vjerovanje da c e vrijeme sigurno dati neke
odgovore. Ali duboko u sebi znam da se na vrijeme, kao i na sudbinu, ne moz e
utjecati. Sto sada govore ti mus karci kada im je propao veliki plan? Baxter.
Lenz. Kaiser. Pokazivali su me pred svojim osumnjic enicima i nisu vidjeli ni
trag panike. Nitko se nije niti trznuo ugledavi moje lice...
Zazvoni telefon. Prvo mislim da je u mojoj glavi jer je nevjerojatno glasan.
Zatim povuc em zastor tus a i vidim telefon nisko na zidu, pokraj ormaric a.
Stisnem desni dlan o bijeli runik na suilu i dignem slualicu.
-Da?
Ovdje John.
-John?
Kaiser. Zvui kao da mu je neugodno.
Oh. to je?
Jo sam u prizemlju.
Zato?
Sada c emo imati sastanak. Prije sluz benog sastanka radne skupine.
Baxter, Lenz, Bowles i ja. Znam da nisi dobro, ali mislio sam da c es biti jos
ljua ako ga propusti.
Pod tuem sam. To e vjerojatno biti samo bdijenje, zar ne?
Mislim da ne. Upravo sam razgovarao s Baxterom na mobitel. Rekao je da
ima neke nove stvari.
Koje stvari?
Neu znati dok ne doem do ureda.
Iako imam snaz nu z elju otvoriti mini bar i lec i na krevet zamotana u
runike, znam da ima pravo. Osjeat u se jo loije ako ne odem.
Evo me za pet minuta.
Kaiser poklopi vjerojatno razmis ljajuc i kako ni jedna z ena koju pozna nije
uspjela izai ispod tua i spremiti se za pet minuta.
pokrenuli lavinu u Hong Kongu. Us utkao je Wingatea i onda doletio ravno - ili
gotovo ravno - u New Orleans upozoriti partnera. Ako prouc ite vremenski
okvir, mogao je doc i oko s est sati nakon s to je oteta z ena kod Dorignac'sa.
Moz da je plan bio naslikati je, ali osumnjic enik iz New Yorka je donio
promiljenu odluku. Silovati je i odbaciti.
Baxter os tro pogleda psihijatra. To je moguc e. Ali bez obzira na to tko
je c ovjek u New Yorku ili s to je on uc inio nakon s to je oteta z rtva iz
Dorignac'sa, netko ju je u New Orleansu ve morao oteti. Vjerojatno slikar.
Zavladala je tiina dok svi ne obrade tu informaciju.
Ima li opis osumnjienika iz New Yorka? upita Kaiser.
Vrlo opc enit. Srednje tridesete do srednje c etrdesete, mis ic av, grubo lice.
Opus tena odjec a. To je vjerojatno tip koji je Jordan pokazao prst nakon
poara.
Onaj s kapom u obliku arape? - upitam u poluali.
Ima jos nes to - rec e Kaiser. - Linda Knapp, Gainesova djevojka, ona koja je
unis tila njegovu sliku i otis la s vama pojavila se opet kod Gainesa prije
trideset minuta. Policija je nije pustila Gainesu, ali ona im je rekla da je svaku
vec er za koju im treba alibi on bio kod kuc e s njom, opijao se ili je s evio do
iznemoglosti.
Prisjetim se koliko je bila ljutita i oc ajnic ki z eljela pobjec i od Gainesa.
Sada je opet s njim i s titi ga od policije. To je uobic ajena misterija koju nikada
nisam razumjela i nisam sigurna da elim.
Je li Knapp bila s Gainesom posljednjih osamnaest mjeseci?
Ne Baxter c e. Gaines je naveo jednu drugu djevojku kao alibi za
ubojstva koja su se dogodila prije nego s to je prohodao s Knapp. Pokus avamo
je pronac i. Sto se tic e alibija ostalih, situacija je sljedec a. Na temelju uporabe
kreditnih kartica, Roger Wheaton i Frank Smith bili su u gradu za vrijeme
svakog ubojstva. Leon Gaines i Thalia Lavenau nemaju kreditne kartice.
Policija nakon prvog ispitivanja nije dobila nikakve vrste dokaze. To zapravo
ne iznenauje. Gotovo sve su se otmice dogodile u tjednu, izmeu deset sati
naveer i est sati ujutro.
A s to je sa Smithom? - upita Lenz. - Sigurno ima ljubavnika koji su kod
njega prespavali i mogu mu dati alibi za barem jedno ubojstvo?
Danas nije naveo ni jednoga odgovori Baxter. - Moda nekoga titi.
Nekoga tko jos nije objavio da je homoseksualac rec e glavni agent
Bowles.
A Juan? - upitam. - Sluga ili to je ve?
Nismo za njega znali do danas rec e Baxter. - Policija upravo s njim
razgovara. Pokus ao je pobjec i, ali su ga uhvatili. Izgleda kao ilegalac.
Salvadorac.
Sad mi je jasno zas to mi je bio poznat. Dosta sam vremena provela u El
Salvadoru gledajui lica slina njegovu.
18.
Spavala sam vec neko vrijeme kada je telefon pokraj mog kreveta
zazvonio. Televizor je jos bio upaljen, na HBO-u, ali zvuk je bio ugas en.
Zatvorim oi zbog jakog svjetla i javim se.
Halo?
-Ja sam. Dolje sam.
Pred oima mi se pojavi Kaiserovo lice. - Koliko je sati?
Pono je davno prola.
Boe. Zar je sastanak toliko dugo trajao?
Policija je svakog osumnjienika ispitivala satima i sve smo morali uti.
Protrljam obraze da pokrenem cirkulaciju. - Pada li jo kia?
Napokon je prestala. Spavala si, zar ne?
Napola.
Ako si preumorna, sve je u redu.
Dio mene z eli mu rec i da sam preumorna, ali lagani trnci izmeu vrata i
koljena su me zaustavili. - Ne. Doi gore. Zna li broj sobe?
Da.
Moe li mi usput donijeti Coca Colu ili neto? Treba mi kofeina.
Obinu ili dijetnu?
Sto misli?
Obinu.
Dobro misli.
Stie.
Poklopim i teturam u kupaonicu. Toliko sam smus ena od umora da mi je
jasno da su protekli dani bili stresniji nego s to sam mislila. Ostavivs i ugas eno
svjetlo u kupaonici, operem zube i umijem se. Na trenutak se pitam trebam li
se nas minkati, ali ne isplati se. Ako mu se ne sviam onakva kakva jesam, nije
nam sueno.
Ali morat c u nes to uc initi s baby-doll spavac icom. Kratka ruz ic asta
strahota izgleda kao nes to s to bi nosila c lanica sestrinstva 1950.-ih. Kada
sam ju prvi put vidjela, pitala sam se je li se to agentica FBI-ja koja ju je kupila
sa mnom nas alila, ali ona vjerojatno kod kuc e u ormaru ima istu takvu.
Skinem spavac icu i zamijenim je bijelom, pamuc nom majicom i trapericama
koje sam juer nosila.
Kaiser tiho pokuca da ga ne c uje Wendy u susjedstvu. Pogledam kroz
rupicu da se uvjerim da je zaista on i onda brzo otvorim vrata. On ue,
nasmije se i stavi dvije hladne limenke Coca-Cole na stol. Otvori jednu i doda
mi je.
Hvala - kaz em i popijem veliki gutljaj koji me zapec e u grlu. -Jesi li
umoran?
Prilino.
Kako ti se ini sluaj?
Slegne ramenima. Ne ba dobro.
Misli da su Wheaton i Frank Smith ljubavnici?
Ne znam to bi drugo ti posjeti trebali znaiti.
Mogu znaiti bilo to. Rasprave o umjetnosti.
Moj instinkt mi ne govori to.
A ni moj. A s to je s Lenzom? On ne z eli rec i mnogo toga pred tobom, zar
ne?
Otkad je otis ao iz Biroa, shvatio je koliko su ga brzo zaboravili. Sada bi
htio pokazati Quanticu da imaju drugu priliku.
Nije bio iznenaen kada sam pitala je li moguc e da jedan od osumnjic enih
ubija a da toga nije svjestan.
Nije izgledao iznenaen. Kaiser me upueno pogleda.
Svia li ti se ta teorija?
Ne. Tes ko mi je zamisliti da bi netko toliko bolestan mogao izvesti
jedanaest otmica i slikati kao Rembrandt. Ali svejedno c u to istraz iti. Pokus at
c u saznati je li netko od mus karaca doz ivio seksualno zlostavljanje. Otvori
Coca-Colu i popije gutljaj. - Hoemo li cijelu no razgovarati o poslu?
Nadam se da neemo.
Odem do prozora i razmaknem zavjese otkrivajuc i veliki prozor s
pogledom na jezero Pontchartrain s c etrnaestog kata, malo drugac iju verziju
pogleda iz ureda FBI-ja. Jezero sad izgleda kao crno more, osim
luorescentnih svjetala koja osvjetljuju mol koji nestaje na sjeveroistoku u
magli. Vratim se i sjednem na dno kreveta. Kaiser skine jaknu i stavi je na
naslon stolice. Zatim sjedne nasuprot meni, udaljen oko pola metra s
pitoljem za pojasom.
O emu emo razgovarati? pita.
Zato mi ne bi rekao to ti je na umu?
Trag osmijeha. - Ti.
A zato misli da je tako?
Odmahnu glavom. - Kada bih barem znao. Znas kako se ponekad dogodi
da neto izgubi pa ne moe nai dok ne prestane traiti?
Da. Ali ponekad ti to tada vie i ne treba.
Ovo je neto to je potrebno svima.
Mislim da imas pravo. U sebi osjec am toplinu, ali zbog oklijevanja u
dubini dus e ne mogu se potpuno prepustiti trenutku. Popijem jos jedan
gutljaj Coca Cole. Pric ala sam ti o nekim problemima s mus karcima. S
hodanjem. Mus karci misle da me z ele, ali saznaju da ne z ele stvarnost mog
ivota.
Sjeam se.
Zelim znati o tebi. Ti ne odustajes lako. Zbog c ega ste se zapravo ti i tvoja
ena udaljili?
Uzdahne i spusti limenku kao da je postala pretes ka. Nije se radilo
samo o tome da sam dopustio da mi posao postane najvaz niji u z ivotu - iako
sam sigurno i to uc inio. Da sam bio lijec nik ili inz enjer, ne bi joj smetalo.
Radilo se o tome da stvari koje svaki dan viam jednostavno nisam mogao
prenijeti normalnoj osobi. Moz da je bolja rijec tradicionalnoj. Dogodilo se
to da nismo imali nis ta zajednic kog. Dos ao bih kuc i nakon osamnaest sati
provedenih traz ec i ubijenu djecu, a ona je bila ljutita s to nove zavjese u
dnevnoj sobi ne pristaju uz tepih. Pokus avao sam joj objasniti, ali kada sam
joj rekao neuljeps anu istinu, nije z eljela znati. Tko bi to i z elio znati ako ne
mora? Morala je sve to iskljuiti, pa tako i mene.
Krivi li je zbog toga?
Ne. Time je pokazala da ima dobre instinkte za prez ivljavanje. Puno je
zdravije ne pustiti takve stvari u glavu jer, kada jednom uu, ne moz es ih vis e
istjerati van. Ti si vjerojatno vidjela vie pakla od mene.
Mislim da se pakao ne moz e mjeriti. Ali jasno mi je s to mislis kada kaz es
da se ne moz e prenijeti. Ja sam cijelu karijeru provela pokus avajuc i to uc initi
i ponekad se pitam jesam li i jednom to uspjela. Slike na ilmu ne prenose ni
dio strave koju nose slike u mojoj glavi.
Kaiserove oc i pune su suosjec anja koje dugo nisam vidjela. I tako mi
ovdje sjedimo on e. Oteena roba.
Ono s to prema ovome c ovjeku osjec am nije zaluenost ili neka
neurolos ko-kemijska reakcija koja me tjera da s njim spavam. Radi se o
jednostavnoj bliskosti koju smo osjetili od trenutka kada smo se prvi put
vozili u iznajmljenom Mustangu. On zrac i nekom jednostavnos cu i
opreznos cu koja me privlac i. John Kaiser je pogledao u duboku tamu i jos
je dobro, s to je rijetkost. Ja od mus karaca ne traz im zas titu, ali znam da bih s
ovim mukarcem bila najsigurnija.
Znac i z elis djecu - rec e on nastavljajuc i sinoc nji razgovor iz restorana
Camellia Grill. Pomislim na nec aka i nec akinju i proklinjem njihova oca s to mi
je onemoguio da s njima provodim vrijeme.
-Da.
Koliko ima godina sada, etrdeset?
Da. Moram poeti to prije.
to misli o rjeenju Jodie Foster? Pronalasku donatora?
Nije moj stil. Ti eli djecu?
Pogleda me sa sjajem u oima. Oito je da uiva - da.
Koliko?
-Jedno na godinu i tako pet do est godina.
Okrene mi se eludac. - Pretpostavljam da to mene iskljuuje.
alim se. Ali dvoje bi bilo lijepo.
I kod mene.
To mi je i Wendy rekla.
to?
Kae da sve ene u uredu ude za tobom, a ti nisi popustio ni jednoj.
Znas s to mi se svia na tus evima u dobrim hotelima? - upita s
osmijehom, zadirkujuc i me. - Glave su dovoljno visoke da ispod njih mogu
staviti glavu.
Tako znac i. Dobro. Jesi li previsok da glavu stavis ovdje dolje gdje moz e
biti korisna?
On se nasmije pa se nagne i poljubi mi grudi. Osjetim njegov gladan jezik
na svojoj bradavici pod vruc om parom. Spustim ruku i proem noktom preko
njega.
Boli li te?
Mm-hmm zastenje.
Dobro.
Dok mi vruc a voda tec e po licu i vratu, jedna od njegovih ruku zastane na
dnu mojih lea, a druga se spusti niz e. On zamrmlja u grlu i prenese vibracije
na mene. Nagnem se na jednu ruku i namjestim na drugoj i u ovom se
prekrasnom zagrljaju osjec am kao tekuc a. Usne mu se uspinju uz moj vrat do
brade, pa do usta i u tom trenutku se skamenimo od glasne zvonjave.
Protupoarni alarm? - upita, ali zvuk prestane.
Telefon u kupaonici.
Tko je dovraga to?
Kladim se u pedeset dolara da je Wendy.
Opet zazvoni kao izluujua truba u kockici od ploica.
On uzdahne. - Bolje da se javi.
Pruim ruku iza zastora, obriem je i dignem slualicu.
-Halo?
Jordan, ovdje Daniel Baxter.
Usnama izgovorim Johnu da je Baxter i on brzo zatvori vodu.
to se dogaa?
Ah... je li John tu kod tebe?
Samo trenutak, televizor je preglasan. Stavim ruku preko slus alice. - Zeli
razgovarati s tobom.
Sigurno mi se potroila baterija na mobitelu.
Ili ga jednostavno nisi c uo. To znac i da je Baxter znao da treba probati u
mojoj sobi.
John slegne ramenima. - Nije glup.
Hoe da kaem da nisi tu?
On odmahnu glavom i uzme slualicu. to ima, efe?
Dok slus a, oc i mu se krec u sve intenzivnije. Kada? pita. Zatim opet
slus a i na licu mu vidim da nec u provesti noc u njegovu naruc ju. Nes to
zaboravila torbicu ili DVD koji je trebala vratiti u videoteku. Nakon dvadeset
sekundi, izjuri iz kue s knjigom u ruci, potri do auta i odveze se.
To ree Baxter je bila Thalia Laveau.
Cimerica joj je pomogla ree John.
Laveau je c ekala kod vrata. Uzela je s es ir i kis obran i otrc ala do Diggsina
auta dok je Diggs otila u Laveauin stan i gledala televiziju.
Kako ste to shvatili? upitam.
Jutros je Laveau nazvala jednu prijateljicu na kampusu i dogovorila se s
njom da se nau vec eras u jedanaest. Zena z ivi na Aveniji Lake, na granici
izmeu opc ina Orleans i Parish. Kada se Laveau nije pojavila do ponoc i,
prijateljica je nazvala policiju. Policija je javila nama.
Zena je tvrdila da je Laveau dolazila na s alicu c aja i razgovor - rec e Lenz ali oito je bilo vie od toga. Potajno je izala da sakrije identitet ljubavnice.
Moz da nije skrivala seksualnost rec e John. - Laveau je moz da
umijes ana iskljuc ivo kao slikarica. Moz da ju je danas nje policijsko ispitivanje
uplas ilo dovoljno da pobjegne. Dogovorivs i sastanak s tom z enom, na kojem
se onda nije pojavila, navela nas je da pomislimo da je postala rtva.
Baxter krene nes to rec i, ali ja sam zbog ljutnje prva uskoc ila. - Vama je
stalno potrebna ena u timu.
Zato? upita Lenz.
Da vam izvadi glavu iz guzice. Vrac am se u hotel. Nema s anse da
pronaete Thaliu s takvim nainom razmiljanja.
Johne - rec e Baxter Arthur nije pogaao. Laveau jest izbjegla policiju
da zas titi tu z enu. Ona je lezbijka, ali to drz i za sebe. Vec su dugo bile u vezi.
Istinu nam je rekla samo zbog straha za Laveau. Ona moz e dati alibi Thaliji ne
samo za otmicu kod Dorignac'sa nego i za barem pet drugih otmica.
Odmahnem glavom borec i se protiv neoc ekivanih suza zbog osjec aja
bespomonosti.
Zao mi je - rec e John. - Moram razmis ljati na takav nac in. To je navika,
zakljuivanje na temelju logike.
Nije zbog tebe kaem mu.
Ni Baxter ni Lenz nisu rekli nis ta. Nisam sigurna je li to zbog toga s to
plaem ili zato to osjeaju da smo intimniji.
Mislim da moram ii.
Proem pokraj njih prema s irokim vratima, ali Baxter vikne za mnom: to bi ti Jordan uinila? Da pronae Thaliju?
Stanem i okrenem se, ali se ne vratim. Pretpostavila bih oc ito. Jedan od
mus kih osumnjic enika od poc etka z udi za Thalijom. Nas e ga je ispitivanje
uznemirilo. Zna da je pitanje vremena kada c emo ga uhvatiti. Suoc en s time,
odluio je da nema nita izgubiti ako zadovolji svoju udnju za Thalijom.
Sve troje bili su pod cjelodnevnim nadzorom ree Lenz.
Thalia je nadzor lagano izbjegla.
19.
New Orelans se isparava ujutro nakon kis e. Iako se u zraku osjec a trac ak
jeseni, vlaz nost u zraku odmah c e spustiti us tirkane ovratnike. Na ovo vlaz no
jutro, dr. Lenz odluc io je da ipak z eli moju nazoc nost drugom razgovoru s
Wheatonom. Nisam sigurna zas to, a nisam imala vremena niti pitati ga. Kada
sam stigla u ured, zgradu su opsjedali snimatelji. U neko doba prije najranijih
vijesti, s erif opc ine Jefferson objavio je novinarima da je njegov ured, u uskoj
suradnji s FBI-jem, nas ao osumnjic ene u seriji otmica koje vec vis e od godinu
dana muc e grad. Nestanak Thalie Laveau vec je pokrenuo novi val panike u
gradu.
Jutros nji razgovor nec e se voditi u umjetnic kom centru Wollenberg
Sveuc ilis ta Tulane gdje smo se pros li put sastali s Wheatonom. Danas smo
parkirani ispred umjetnikove privremene adrese na Audubon Place,
privatnoj ulici koja je spojena s kampusom Tulane. Ulica Audubon Place ima
masivnu z eljeznu kapiju s drvenom straz arnicom koja je uobic ajena za
spojene kuc e iz Drugoga svjetskog rata, a masivne kuc e koje okruz uju tu ulicu
istic u se c ak i u odnosu prema onima na Aveniji St. Charles koja se kriz a s
Audubon Place. Kuc a u kojoj z ivi Roger Wheaton u vlasnis tvu je bogatoga
bivs eg studenta Sveuc ilis ta Tulanea koji ve dvije godine z ivi u inozemstvu.
Kuc a izgleda kao palac a te, zajedno sa zemljis tem i lokacijom, vjerojatno
vrijedi oko dva milijuna dolara. To je cijena ovdje. U San Franciscu bi ta kuc a
vrijedila devet milijuna.
John, Lenz i ja zajedno prilazimo ulaznim vratima. Prije nego to stignemo
do vrata, Roger Wheaton izlazi na trijem u bijelim hlac ama od pidz ame,
gornjem dijelu trenirke s logom sveuc ilis ta, naoc alama sa z icanim okvirom i
bijelim pamunim rukavicama koje su njegov zatitni znak.
Vidio sam vas kroz prozor rec e dok se penjemo stubama. - Prije jedan
sat vidio sam vijesti. Je li Thalia zaista nestala?
Bojim se da je tako - ree John. - Moemo li ui?
Naravno.
Wheaton nas uvede kroz predvorje u prekrasno ureenu dnevnu sobu.
Onako visok, u pidz ami i s dugom kosom, izgleda nespojivo s luksuznom
foteljom u koju je sjeo. U sobu se uklapaju jedino bijele rukavice zbog kojih
izgleda kao nedavno oslabljeni partijaner koji je dovoljno trijezan da je uspio
skinuti smoking nakon bala pod maskama, ali je ipak previs e pijan da je
zaboravio skinuti rukavice. Meutim, te rukavice nisu znak stila nego mekani
oklop za ruke koje ne mogu funkcionirati ni na najmanjoj hladnoc i. John i ja
sjednemo zajedno na kauc nasuprot umjetniku, a Lenz sjedne na stolicu s
nae desne strane.
Jos jedanput vas pozdravljam rec e Wheaton kada sam sjela, a na licu
mu se vidi tiha patnja. - Hoete li danas slikati?
Da barem. Vi ste prekrasni subjekt.
Upravo smo dos li s drugog sluc aja - rec e Lenz. Agentica Travis bila je s
nama, ali nismo je htjeli ostaviti u automobilu.
Agentica Travis? Zas to sam uopc e ovdje? Moz da Lenz opet testira
Wheatonovu reakciju na mene.
Gospodo - umjetnik c e vjerujete li da je Thaliu otela ista osoba koja je
otela i ostale?
Da ree John. - Vjerujemo.
Wheaton uzdahne i zatvori oc i. - Juc er sam bio jako ljutit jer ste mi
zadirali u privatnost. Policija mi je prouzroc ila velike neugodnosti i nisu bili
pristojni. Sada se sve to ini nevanim. to trebate od mene?
John pogleda Lenza koji odlui voditi.
Gospodine Wheaton, reeno nam je da ste nekoliko puta posjetili privatnu
kuu jednog od vaih studenata, Franka Smitha, te da ste tamo dulje ostali.
Wheatonovo lice se ukoc ilo. Ovo je vjerojatno zadnja stvar koju je
oekivao uti.
Je li vam to Frank rekao?
Lenz nije izravno odgovorio. Rec eno nam je i da ste se s njim
strastveno tada svaali. elio bih znati razlog tih posjeta i svaa.
Wheaton odmahnu glavom i makne pogled, a njegova je z elja da pomogne
oito nestala ili ju je umanjio osjeaj gaenja. - Ne mogu vam pomoi.
John i Lenz se pogledaju.
-Jedino vas mogu uvjeriti da ti posjeti nemaju nikakve veze sa zloc inima
koje istraujete. Morat ete mi vjerovati.
Sigurna sam da osumnjic enici c esto odbijaju odgovarati na pitanja FBI-ja,
ali tes ko mi je zamisliti da netko c ini s takvom iskrenos cu i inoc om. U tom bi
mi trenutku bilo gotovo neugodno inzistirati. Ali Lenzu nije.
Bojim se da u ovim okolnostima ree vaa rije nije dovoljna.
Wheaton Lenza os tro pogleda kako bi mu jos jedanput potvrdio da je
nekad bio vojnik. - Shvac am da je vaz no - tiho c e on - ali ne mogu vam
odgovoriti na pitanje.
John me pogleda kao da traz i pomoc i, ali ne vidim nac ina da dotaknem
umjetnika da ree neto vie.
Gospodine Wheaton - rec e Lenz - ne volim smetati c ovjeka vas eg statusa
nametljivim pitanjima. Meutim, situacija je ozbiljna. Uvjeravam vas da c emo
sve vae odgovore smatrati povjerljivima.
To je naravno notorna la. Wheaton nije reagirao.
-Ja sam psihijatar - rec e Lenz oc ito uvjeren da c e ga time pridobiti. Vjerujem da se ne morate sramiti toga to skrivate.
Umjetnik me pogleda bistrim oima i ree: Zato ste Vi zapravo ovdje?
Ja sam fotogra kinja, gospodine Wheaton, ali ne radim za FBI. Ime mi nije
Travis. Moja sestra bila je jedna od z rtava onoga tko otima te z ene. Nestala je
prole godine i otad je traim.
Wheatonove usne se razdvoje od uenja. - ao mi je. Kako se zovete?
-Jordan Glass.
-Jordan Glass. Uvjeravam Vas, gospoo Glass, prije nego s to zamolim ove
ljude da odu, da Vam ne bih oklijevao dati bilo kakvu informaciju o tim
enama, da je znam. Nadam se da vjerujete.
Zaista vjerujem i to sam mu i rekla.
John me ljutito pogleda. Gospodine Wheaton rec e jasno mi je da
elite zatititi svoju privatnost, ali moda znate neku informaciju iju vanost
niste kvalificirani prosuivati.
Wheaton pogleda u strop i pusti da mu ruke u rukavicama klonu pokraj
stolice. - Hoc ete rec i da moz da imam informacije koje dokazuju da je Frank
Smith odgovoran za te otmice i da to i ne znam?
Mogue je.
Nije moguc e. Frank nije mogao imati nikakve veze s tim zloc inima.
Wheatonovo lice je sad crveno i svojim duboko usaenim oc ima netremice
gleda u Johna. - Meutim, kako sam zbog gospoe Glass postao svjestan
vaz nosti ovog sluc aja, rec i c u vam nes to s to me muc i otkad smo posljednji
put razgovarali. Prije sam oklijevao jer je Leon tako laka meta. Cesto je
neugodan, ali mislim da je imao teko djetinjstvo i da je to posljedica toga.
Lenz je jedva doekao.
Nekoliko puta kada sam okupio svoje poslijediplomske studente - rec e
Wheaton - na sveuc ilis tu i ovdje u ovoj kuc i, uoc io sam da Leon Thaliji
upuuje neprikladne komentare. Isto je tako i dodiruje bez ikakve dozvole.
Kakve komentare? upita John.
Otvorene seksualne komentare. Nes to kao: Izgledas kao da se znas
snac i po spavac oj sobi, mamice. Zvuc i smijes no, zar ne? Ali Leon govori takve
stvari. Vidio sam ga da slic ne stvari govori z enskim studenticama. Ali s
Thaliom je to bilo i nes to vis e. Jednom sam ga vidio da je c eka pokraj njezina
auta. Bilo je to prije nekoliko tjedana, u sumrak.
to se dogodilo?
Ona je bila prema njemu os tra kao i uvijek. Thalia je prekrasna djevojka i
inilo se da je naviknula nositi se s takvom panjom.
-Je li se taj put odvezla sama?
Da. Mislim da je Leon bio oko nje uporan jer je znao da je pozirala naga na
dodiplomskom studiju. Njemu je to bilo kao nekakvo seksualno oglaavanje.
I meni se ini.
Sjec ate li se nec eg drugoga izmeu njih dvoje? - upita John. Neke c udne
ili neugodne situacije?
Wheaton oklijeva nastaviti. Vis e puta sam, dok sam odlazio iz
itali Times-Picayune?
Dugo sam se kupao i popio kavu u vrtu. To je sve s to sam jutros radio.
Zato?
Mogu li ui?
Njegove oc i boje zelenog mora se suze. - Nemojte mi rec i da je oteo jos
nekoga.
Thaliju Laveau.
Smith izgleda zbunjeno. to s Thalijom?
Oteo je Thaliju. Sino.
Ovo je prvi put da sam vidjela da je Frank Smith izgubio svoju savrs enu
kontrolu.
Mogu li, molim Vas, ui?
On mi se makne s puta i ja uem. Umjesto da ga pric ekam da me odvede u
salon, proem kroz kuc u i odem u vrt. Fontana koja je juc er ispunjavala vrt
zvukovima danas je ugas ena, a na najvis oj razini stoji kos. Pod penjac icom se
nalazi mali z eljezni stol i ja tamo sjednem. Smith sjedne nasuprot meni. U
inim hlac ama i tamnoplavoj polo majici izgleda vis e kao model nego kao
umjetnik, ali inteligencija mu izvire iz oiju.
Kako je Thalia oteta kada je bila pod nadzorom? pita.
Zato mislite da je bila pod nadzorom?
Pa, ja jesam. Gdje su danas Vai prijatelji iz FBI-ja?
Imaju posla.
Ali Vas su poslali ovamo. Da me nes to pitate. Zato s to sam juc er na Vas
reagirao.
-Ja sam sama traila da doem.
Razmis lja o mom odgovoru. - Znac i jos sam osumnjic enik. Sto z elite
znati?
Ukratko objasnim da Ured zna da je Roger Wheaton nekoliko vec eri
proveo u ovoj kui i da su se on i Smith svaki ili barem neki put svaali.
Pitao sam se zas to se Juan jutros nije pojavio? - rec e Smith. Pretpostavljam da su mu zaprijetili da e ga deportirati?
Ne znam s to su uc inili, Frank. Zao mi je. I ne volim se mijes ati u tvoj
privatni z ivot. Ali radi se o z ivotu i smrti. Thalia je moz da jos z iva i moramo
joj pokuati pomoi.
Zaista to vjeruje?
Da bi mogla jo biti iva? Da.
Drago mi je. Ali ono to trai nema nikakve veze sa sluajem.
To je rekao i Wheaton.
Smith okrene dlanove ruku kao da mi govori Prelazimo na drugu temu.
Slus aj, c ini mi se da ima samo nekoliko nevinih razloga zbog kojih to
tajite. Prvi je daje Wheaton homoseksualac i da ste vas dvojica u vezi.
A drugi?
Baxter pogleda na straz nje sjedalo gdje Lenz sjedi pokraj Johna. Zatim
pogleda opet mene. - Misli li da ti to najbolje moe prosuditi?
Jednako dobro kao bilo tko od vas.
Opet se okrene prema zadnjem sjedalu i uvjerena sam da govori Johnu da
upotrijebi svoj utjecaj da me natjera da ispriam to je bilo. Baxteru se moda
ne svia s to sam u vezi s njegovim starim struc njakom za pro iliranje, ali ne
libi se iskoritavati tu vezu. Nadam se da je John pametniji od toga.
Auto stane, otvore se zadnja vrata i John izae van. Prie mi zabrinutih
oiju.
to eli uiniti? - tiho me upita. - Napravit u to god kae.
elim hodati.
Hoe li drutvo?
-Ne.
Misli da su Wheaton i Smith nevini, zar ne?
-Da.
Dobro. Ja idem natrag u ured prouc avati zrac ne snimke dvoris ta. Nazovi
ako eli razgovarati. Wendy ima mobitel.
Ipak u imati drutvo.
John me primi za nadlakticu, zatim da znak Wendy koja izae u svojem
starom odijelu marke Liz Clairborne. Sako sluz i samo da sakrije pis tolj.
Oduprem se potrebi da kaz em nes to bezobrazno jer ona samo radi svoj
posao najbolje s to moz e. Onda uhvati korak nekoliko metara iza mene, a auto
krene i prestigne nas. Dok odlazi vidim Johna kako me gleda sa straz njeg
sjedala, a iz oiju mu ne mogu proitati o emu razmilja.
20.
Dok hodam po ploc niku Avenije Esplanade obrubljenom drvoredom
hrastova i agentica Wendy hoda nekoliko metara iza mene, kroz um mi
prolaze slike na kojima ne z elim zastati i z eludac mi se okrec e zbog muc nine
koju osjec am od trenutka kada je dr. Lenz izmaltretirao Rogera Wheatona da
nam kaz e da je zbog bolesti prije nekoliko godina postao impotentan. Izjava
Franka Smitha da ga je Wheaton molio da ga ubije samo je sve jos vis e
pogors ala. Lupkanje cipela po ploc niku odvrac a mi misli pa sam se na to
usredotoila.
S Avenije Esplanade skrenem na ulicu Royal koja se poslije pretvara u
centar c etvrti s prodavaonicama antikviteta, ali ovdje, uz rijeku, to je mirni
dio s rezidencijalnim ulic icama i zabarikadiranim skladis tima. Kada sam se
ovdje doselila sa sedamnaest godina mnogo sam vremena provela hodajuc i
po ovoj mrez i ulica upoznavajuc i svijet koji mi se tada c inio egzotic nijim od
provincije na sjeveru Mississipija iz koje sam otis la. Dva desetljec a poslije
slike, mirisi i zvukovi ostali su isti. Ukras eni z eljezni balkoni s perjem i
zastavama penju se po licima pastelnih zgrada, koje nisu tako z arkih boja kao
one na Karibima, ali ukras ene su na vlastiti dostojanstven nac in. Iz smjera
Ulice St. Phillipa osjeti se miris kruha koji se pec e i variva koje se kuha.
Zvukovi urbanog dijalekta New Orelansa mijes aju se s brzim, toc nim
francuskim koji govore turisti.
Nekoliko ulica na lijevo, iza Ulice Decatur i nasipa, tec e rijeka Mississipi
na kojoj plove brodovi koji nadvisuju krovove zgrada. Osjec am privlac nost
rijeke, ali kako vodu zaustavlja gat, ostanem na Ulici Royal hodajuc i kao
lokalni stanovnik. U sebi osjec am ono s to odavno znam, da sam ispod razine
mora, da hodam u svijetu koji samo privremeno postoji, da c e se zbog
uragana jezero i rijeka izliti u Cetvrt kao u veliku zdjelu i prekriti sve od
trgovine Lucy Dog do turistic kih dijelova na Ulici Bourbon ostavivs i samo
zvonike katedrala, Andyja Jacksona na konju i galebove koji kruz e iznad
elektrinih stupova.
Na raskriz ju s Ulicom St. Philipa skrenem lijevo prema rijeci. Lupkanje
Wendynih ravnih cipela ubrzalo se dok me pokus ava stic i. Kroz vrata kluba
Babylon c uje se zvuk gitare i Cetvrt sa svakim mojim korakom postaje sve
komercijaliziranija. Tu su sad restorani i kafii, odvjetniki uredi i mali hoteli.
Meutim, poneki prag ipak vodi kroz tunel do skrivenih dvoris ta koja
dozivaju obec avajuc i ponoc ne tajne sastanke i zabave pod maskama.
Zadrhtim na pomisao da su Zene koje spavaju moz da naslikane u jednom od
tih dvoris ta. Kako je c udno znati da su sinoc , dok su ljudi ovdje pili, smijali se,
voljeli se i spavali, drz avni zrakoplovi letjeli po nebu snimajuc i termalne slike
zgrada traz ec i vrt koji je dovoljno skriven da u njemu bez prekida mogu biti
naslikane ene koje spavaju.
Ivana Orelanska c eka me na Trgu Place de France, malom betonskom
otoku usred prometa. Sjedi na zlatnome konju drz ec i zlatnu zastavu ispred
sivih oblaka. To je pogres an spomenik z eni koja nije ostala tamo gdje su oni
koji su bili na vlasti smatrali da joj je mjesto. Iskreni spomenik prikazivao bije
kako gori na lomac i. Wendy mi se ovdje pribliz i jer smo se odjednom nas le u
moru ljudi, nadolazec im valovima turista i automobila i trgovaca s francuske
trz nice koji prodaju povrc e, kavu i c udne suvenire. Sad osjec am i miris rijeke,
smrad blata u hladnom zraku. Dok se provlac im izmeu dvaju s irokih
stupova bez boje naiem na neke stube i gledam prema uskom parkiralis tu
na nasipu i jarbolima teretnjaka c ija crvena vodena linija pluta u razini mojih
oiju.
Kamo idemo? - upita Wendy.
Na rijeku. Postoji staza uz nasip, preko puta tramvajskih tranica.
Znam. Mjeseeva staza.
Ona ostane uz mene dok ja mars iram prema maloj tramvajskoj postaji na
Ulici Dumaine pa prijeem preko trac nica i popnem se na poploc anu stazu na
vrhu nasipa. Ovdje je rijeka s iroka i vodostaj prilic no visok za ovo doba
godine. Sivo-smei tok koji odvaja New Orelans od c etvrti Algiers. Brodovi i
splavi plove preko rijeke iznenaujuc om brzinom dok se oko njih u vodi
moc e i skac u galebovi. Hodamo prema Trgu Jackson i u daljini vidim hotele i
robne kuc e Trga Canal Place, staru zgradu Trade Marta, akvarij i mostove
blizance koji kao lukovi vode na zapadnu obalu.
Na s etnici nismo same. Tu su turisti s kamerama, ljudi koji dz ogiraju sa
slus alicama, z icari s otvorenim torbama za gitare punim sitnis a i nemirni
beskuc nici koji pokus avaju uhvatiti pogled prolaznika traz ec i lake mete. Dok
se pribliz avamo i prolazim pokraj svakog od njih, osjec am kako se Wendy uz
mene napne pa opusti.
Ispod nas, s desne strane, nalaze se tramvajske trac nice i parkiralis te koje
se prostire cijelom duz inom Cetvrti. S nas e se desne strane prema vodi
spus ta nasip, zemljani zid obrubljen kamenjem, tes kim sivim kamenjem koji
se rabi za kontrolu erozije tla. Kamenje je zac epljeno otpacima na razini vode
i na svakih c etrdesetak metara stoji neki ribar sa s tapom nadajuc i se da c e
uhvatiti soma ili kotunjavku.
Wendy sjec as li se velikog skandala kada su ljudi iz FBI-jeva laboratorija
laz no svjedoc ili o dokazima? Prilagoavali rezultate da tuz iteljima daju ono
to im je potrebno?
Da ree ona upitnim tonom.
Zar nije dokazano da mnogo forenzic kih testova u Uredu lije ni upola
toliko tono koliko se tvrdi?
U nekim sluc ajevima. Ali Louis Freeh je odredio kao prioritet da se sve to
Pa, znas da se meni on svia. I John to zna. Barem mislim. Morao bi biti
slijep da to nije opazio. Kada nes to prema nekome osjec am, ne znam to bas
skrivati.
Nitko to ne zna skrivati, ako stvarno neto osjea.
Oc ito ja nisam ono s to on traz i - rec e ona dok joj se u glasu, zac udo, ne
osjec a ni malo samosaz aljenja. - Mislim, znam da sam mu draga i sve, ali..
.zna to hou rei.
Znam to hoe rei. Nikada nije lako.
Ona slegne ramenima. Cudno je to s to nisam na tebe ljubomorna. Da se
radi o nekoj z eni iz ureda, vjerojatno bih bila. Udari nogom mali kamen koji je
stajao na ciglama. Koga zavaravam? Naravno da bih bila ljubomorna.
Usporeivala bih se s njom i pitala zato nisam uspjela. Ali ti si drugaija.
Ispred nas, s desne strane, gitarist sjedi na klupi i svira blues. Iza njega
stoji z ena koja mu drz i kis obran nad glavom da zas titi instrument od kis e.
Mala skupina ljudi zadivljeno slua.
Vjerojatno nisam toliko drugac ija koliko ti mislis - kaz em joj. Samo
sam ena.
Ne, drugac ija si. Toliko z ena koje znam - zaposlenih z ena - stalno se bori
za pos tovanje. Svjesne su toga kako se prema njima postupa, stalno traz e
pos tovanje, potvrdu da ne upotrebljavaju samo sedamdeset posto mozga za
posao. Ponekad se i ja tako osjec am. Ali ti samo radis svoj posao kao da
nikada o tome ne razmilja. Samo oekuje potovanje i dobije ga.
Starija sam od tebe. Imam puno vie iskustva.
U tome je stvar rec e ona. Ne u godinama, nego u iskustvu. Cinjenica
da si bila po cijelome svijetu, da si pokrivala ratove i slic ne stvari. Vidjela
borbu. Ja nikada nisam vidjela Johna ili s efa da se prema nekoj drugoj z eni
ponas aju kao prema tebi. Cak ni prema z enskim pomoc nicama glavnih
agenata.
Doc i c es do toga. A nije to ni neki poseban trenutak. Jedan dan samo
shvatis da si u igri umjesto da samo gledas . Unutra si i vis e nema izlaska, c ak
ni ako to eli.
Bit e mi drago kada doe taj dan.
Nemoj se previe uriti.
Ponekad razmis ljam o Robin Ahrens. Ona je bila prva z enska agentica FBIja koja je ubijena na duz nosti. To se dogodilo osamdeset i pete. Pokus avali su
uhititi kradljivca oklopnog automobila i krenulo je naopako. Ubio ju je agent
koji ju je zamijenio s negativcem.
Zanima te kako je to u borbi, zar ne?
Da. Mislim, jer sam u specijalcima. Pita se kako to stvarno izgleda.
Robinina pric a je lekcija iz udz benika. U borbi vlada zbrka otkad je
ispaljen prvi pucanj. Svi veterani kaz u isto. Zapamti s to su te uc ili i ne igraj se
junaka. To je ono to je najvanije znati.
-Ja samo z elim raditi svoj posao rec e Wendy. Ne zabrljati na neki
glup nain i nekoga ozlijediti ili ubiti.
Nee. Ljubavni ti je ivot sloeniji nego to e ti posao ikada biti.
Ona se tuz no nasmije. Tu vjerojatno imas pravo. Uglavnom, znam da se
svia Johnu i to je u redu. Ne morate se od mene skrivati.
Pitam se hoc u li ikada moc i skupiti takvu velikodus nu dobrotu kakva
isijava iz ove djevojke. Vjerojatno nec u. Primim je za nadlakticu. Hvala,
Wendy. I jo nisam s njim spavala, ako te to zanimalo.
Nisam to pitala rec e ona brzo. Zatim se ugrize za usnu. - Iako sam se
moda pitala. Malo.
Obje se nasmijemo i odjednom mi se dan ne c ini vis e toliko sivim ni kis a
toliko hladnom. Mahnem gitaristu dok prolazimo i zatim se naemo u
Topnic kom parku i Trgu Jackson. Preko puta Decatura c ekaju turistic ke
koc ije dok konji umorno stoje na kis i, a mus karac u Lucky Dog odjec i diz e
kobasice sa svog obliz njeg s tanda s kojeg se dimi. Na Ulici St. Ann, po cesti
lez e karte gatara iz karata, a ulic ni umjetnici oglas avaju svoje usluge s
portretima Barbare, Johna Waynea, Beatlesa i Jerryja Garcie.
Kia ne prestaje ree Wendy. - Moda bismo trebale pozvati auto.
Samo malo. Pogledam na lijevu stranu na kojoj s iroke drvene stube vode
ravno u nabujalu rijeku. - Idemo dolje do stare pivnice Jax. Popit emo kavu.
Wendy kimne glavom, ali vidim da se to protivi njezinim instinktima. Ja
poz urim borec i se protiv ljutnje prema Johnu jer skriva stvari od mene. Zbog
kis e se promet na s etnici prorijedio, ali pribliz avaju se dvojica mus karaca,
mlai u masnim trapericama i s neurednom bradom, a malo iza njega c ovjek
u hlac ama i tirkiznoj majici na kopc anje marke Ralph Lauren. Wendy je
postala napeta gledajuc i u mus karca s bradom te je pogledala preko ramena
kada je proao. Dok ona gleda njega, mukarac u polo majici digne desnu ruku
i na kii zabljesne ulateni nikal.
Viknem da upozorim Wendy i ona je za tili c as ispred mene s rukom ispod
jakne gdje joj se nalazio pitolj.
Iznad nasipa uje se pucanj i na licu me pecne neto vrue i mokro. Wendy
zatetura i padne na lea na cigle uz tupi zvuk kao vrec a pijeska. Bijela mi je
kos ulja poprskana crvenim kapljicama. Wendyinaa krv. S parkiralis ta se c uje
vritanje i vie osjeam nego to vidim ljude koji se bacaju na tlo.
Covjek u polo majici me napadne s pis toljem uperenim u moje grudi i
slobodnom rukom uhvati moju ruku. Mrdni se! - vikne vukuc i me prema
tramvajskim tranicama. Bre!
Ja gledam Wendy, koja lez i na leima otvorenih oc iju koje gledaju u nebo,
a iz usta joj izlazi veliki crveni balonc ic . Dok gledam, moj napadac izvadi
pitolj i opet je upuca, ovaj put sa strane. Nije ispustila ni zvuk.
Pokus am osloboditi ruku, ali on me divljac kim pokretom udari po c elu i
na trenutak mi se zamrailo.
samo nizvodno nego u glavni kanal. On je s est metara od obale i sve se vis e
udaljava.
Upomo! - vie a u oima mu se vidi panika. Ne mogu disati!
Pluc a mu se vjerojatno pune krvlju. Mogao bi se utopiti na suhom prije
nego s to ga uhvati rijeka. Ne mogu za njim jer bi me mogao nenamjerno
utopiti.
Molim vas! vie. - Ne mogu ostati na povrini!
Odi k vragu! - viknem iako ga moram spasiti.
Sada je vec sedam metara u kanalu i okrec e se u polaganim krugovima
kao da ga nes to iz daljine vuc e. Okrec uc i se daleko od mene vikne nes to s to
nisam ula. Zatim, kada mu se lice okrenulo prema meni, opet to ponovi.
Sestra ti je iva!
U venama osjetim navalu adrenalina i moram se boriti svom snagom da
ne skoim za njim. To je, naravno, upravo ono to on hoe. Sigurno lae.
Gdje je ona? - viknem.
Spasi me! opet vikne. Ja ju mogu spasiti! Molim te!
Prvo mi reci!
Glava mu sklizne pod vodu i onda se opet pojavi. Probijem se do ruba
rijeke gdje na kamenu lez i veliki komad drveta. To je dugac ka brana koju je
rijeka polako istroila.
Jordan! - vikne glas udaljen kilometrima. To je John koji je opet na
stubama. Vrati ga tom granom!
Povuc em svom snagom, ali ne mogu granu maknuti sa stijene. Sa svakom
sekundom kojom on odlazi dalje niz rijeku, odlazi i sudbina moje sestre. Ne
mogu ga spasiti ako sama ne skoc im, a to bi bilo suludo. U Mississippiju su se
utopili i dobri plivai koje nitko nije pokuavao ubiti.
Odjednom, potpuno nesvjesno, ruka mi odleti do zatvarac a moje torbice i
izvue Cannon koji sam koristila za vrijeme poara u galeriji u New Yorku.
Usmjerim fotoaparat prema c ovjeku koji se utapa i slikam jednu
fotogra iju, zatim potrc im po kamenju, skac uc i s kamena na kamen ne marec i
za svoje kosti i pokus avajuc i se dovoljno pribliz iti da mogu slikati dobru
fotogra iju. Ali kanal ga je vec uzeo. Sada je udaljen deset metara i okrec e se
sve dalje. Kada mu se lice okrenulo, na brzinu napravim tri snimke te potrc im
po kamenju nadajuc i se da c e se jos jedanput okrenuti. Na dvanaest metara
udaljenosti uspijem slikati jos dvije fotogra ije, a zatim mu glava nestane
ispod povrine i vie se ne vrati.
Dahc uc i od iscrpljenosti, okrenem se od vode i oprezno popnem na vrh
nasipa. Na vrhu stuba sjedi John, na udaljenosti od pedeset metara, s
mobitelom u ruci. Iz smjera Cetvrti c uje se zvuk sirena koje se pribliz avaju.
Dok teturam prema mjestu gdje John sjedi, on spusti telefon i stisne remen
koji je zavezao oko bedra.
Ranjen si u nogu? - upitam.
Oc ito u stras noj boli, on kimne glavom i pokaz e niz stube. - Sii i vidi
moe li nai njegov pitolj. Moda ga je ispustio. A otisci prstiju.
Prouc im svaki komadic istros enog drveta dok se spus tam stubama, ali
pitolja nema. Ima samo krvi i to mnogo.
Pogledaj na stijenama pod vodom! vikne John.
Ne zovu Mississippi uzalud blatnom rijekom. Nis ta se ne vidi kroz nju.
Spustivs i se na koljena, pipam po prvoj potopljenoj stubi i jedino s to dobijem
je s pranja. Druga stuba prekrivena je travom. Pomaknem se sa strane i opet
pipam po potopljenim stijenama, ali ne naem nis ta. Meutim, u trenutku
kada mi ruka izlazi iz vode, smrznem se. Izmeu dviju stijena u bazenu masne
vode pros aranom dugom lez i mobitel. Izvadivs i ga iz vode, vidim da na
njemu ima krvi.
to si nala? - vikne John.
Drei telefon za antenu, popnem se uz stube.
Kukin sin - zastenje John.
-Jo je upaljen - kaem mu gledajui u LCD zaslon ispunjen vodom.
Paz ljivo. Primi telefon za antenu i drz i ga pred oc ima. - Sranje! Upravo mu
je nestalo baterije. Dok sam ga gledao!
Jo moete dobiti otiske, zar ne?
Moz da. Ali ono s to nam treba je memorijska kartica. Ovaj telefon ide
zrakoplovom u Washington. Nemoj to spominjati bilo kojim policajcima.
ekaj Ubojstva.
Pokaz e niz nasip prema Francuskoj trz nici odakle dvojica policajaca s
bijelim kacigama tjeraju konje po tramvajskim tranicama.
Sjednem pored Johna i prvim sekundama mira poc nem se tresti. Stisnem
ruke pokuavajui ih zaustaviti.
Wendy je mrtva - tiho kaem.
On kimne glavom.
Bacila se ispred mene.
Vidio sam je. Odradila je svoj posao. Bila je dobra cura.
Ona nije bila cura. Bila je junakinja. I oboavala je tlo pod tvojim nogama.
Znam. Prokletstvo.
Zasluuje medalju. Za obitelj.
Nema sumnje.
to si ti, dovraga, radio ovdje?
John odmahnu glavom, ali me ne pogleda. Nije mi se svialo s to hodas
po Cetvrti. Znao sam da si se naljutila kod Franka Smitha i uvijek sam mislio
da si u vec oj opasnosti nego s to su ostali shvac ali. Znao sam i da nemas svoj
pitolj.
Stisnem mu ruku. - Drago mi je to si paranoian.
to ti je on dolje rekao?
Rekao je da je Jane iva.
21.
Stvarnost Wendyne smrti sada mi je u magli dok se dizalom penjem na
c etvrti kat utvrde FBI-ja na jezeru Pontchartrainu. Dok je John devedeset
minuta proveo u hitnoj sluz bi bolnice Charity u sredis tu grada, ja sam sjedila
u c ekaonici s toliko naoruz anih specijalnih agenata da sam se osjec ala kao
Prva dama. Daniel Baxter i glavni agent Bowles dojurili su iz ureda, ali javili
su se samo Johnu i lijec nicima. Zatim su odjurili traz iti otmic arevo tijelo i
srediti stotinu drugih pojedinosti ostavljajuc i me sa slikom Wendy koja se
bori i umire da bi me spasila, njezina krv poprskana po mojim grudima i
otmic arovim glasom u uhu: Ako te upucam u kraljenicu, jo e biti topla
izmeu nogu... Imala sam srec e da mi je jedan od novih c uvara bila agentica.
Donijela mi je iz auta novu kos ulju i onu zamrljanu krvlju spremila u vrec icu
kao dokaz. Meutim, skidanjem koulje nisam izbrisala svoju nonu moru.
Johnova operacija je dobro zavrs ila, ali doktor ga nije htio pustiti iz
bolnice dvadeset i c etiri sata. John mu je zahvalio, uzeo s tap koji mu je
izioterapeut ostavio u sobi i ods epao iz bolnice. Pretpostavljajuc i da sam mu
supruga - ili barem djevojka kirurg me upozorio da moramo paziti na
ranjenu nogu. Obec ala sam da c u uc initi sve s to je u mojoj moc i te slijedila
Johna do FBI-jeva auta koji nas je ekao.
Kamo, gospodine? pitao je mladi agent koji je vozio auto. On i John
tehnic ki su bili jednakog ranga, ali u sluc aju krize namec e se prirodna
hijerarhija.
U ured - odgovori John. - Pouri.
Baxter, Lenz i glavni agent Bowles c ekaju nas u Bowlesovu uredu.
Posljednje sate proveli su u Centru za hitne operacije, ali Bowlesov ured ima
konu stolicu s otomanom na koji John moe staviti nateklu nogu.
Kako je, Johne? - upita ga Baxter dok mu ja pomaem da sjedne.
Ukoeno, ali dobro.
Baxter kimne na nac in na koji kimaju nadreeni kada im vojnik koji im je
potreban lae za ranu. Nitko nee rei Johnu Kaiseru da ode na bolovanje.
Kako si ti, Jordan?
Drim se.
Znam da nije bilo lako gledati to se dogodilo Wendy.
Pokus am biti tiho, ali osjec am da moram nes to rec i. Ovo morate znati.
Uc inila je sve po propisima. Prvi tip koji nam je prilazio izgledao je puno
sumnjivije i on joj je odvratio pozornost. Kada je lijepo odjeveni mus karac
izvadio pis tolj, bacila se ispred mene i u skoku pokus avala izvaditi pis tolj.
Nitko to ne bi mogao bolje izvesti. Nitko.
Baxterova c eljust se stisne dok mu se u oc ima za prevlast bore bol i
ponos. Ovo je prvi sluc aj u kojem sam izgubio agenta zbog masovnog
ubojice - tiho c e on. - Sada smo izgubili dva. Ne treba to govoriti, ali svejedno
hoc u. Nec emo mirovati dok svaki od umijes anih kuc kinih sinova ne bude
trunuo u zatvoru s najveim moguim osiguranjem ili bude mrtav.
Amen rec e glavni agent Bowles. - Dolje imam spremnih stotinu
agenata koji su voljni raditi dvadeset i c etiri sata na dan. Wendy je imala
mnogo prijatelja.
-Jo nemamo njegovo tijelo? - John upita Baxtera.
Ne. Obalna straz a i ronioci traz e, ali Mississippi nis ta ne opras ta. Radnici
stalno nestaju s platformi i nitko ih ne pronae. Moramo prihvatiti
mogunost da njegovo tijelo moda nikada neemo nai.
to je s njegovim mobitelom? - upita John.
Nema otisaka.
Nema otisaka na mobitelu? Kako je to mogue?
Obrisan je. Nosio ga je obrisanog. Ovaj otmic ar je dobro pazio. Sigurno je
znao da e nas otisci brzo dovesti do identifikacije ako sluajno izgubi telefon
za vrijeme otmice. To su dobre vijesti. Mislim da c emo odmah dobiti ime ako
naemo tijelo.
A to je s memorijskom karticom?
Inz enjeri u Quanticu upravo su dobili telefon. Kaz u da c emo imati srec e
ako ipovi nisu spreni. Svaki as oekujemo izvjee.
Baxter spoji prste kao sporta na klupi koji jedva eka da se vrati u igru.
to je s mojim slikama? upitam.
To je jedina svijetla toc ka. Bile su mutne, ali iskoristive. Na Sveuc ilis tu u
Arizoni uspjeli su najbolju dosta povec ati i vec se dva sata vrti na lokalnim
televizijskim postajama. Do sada smo dobili tri poziva, ali nis ta. Ujutro c e
fotografiju objaviti i Times - Picayune.
Pa rec e John napola stenjuc i imamo s to smo htjeli. Nekoga smo
isprovocirali. Samo smo dobili zakas njelu reakciju i ona je bila los ija nego s to
smo mislili.
Da - sloi se Baxter.
A to je s otmiarovim pitoljem?
Baxter odmahnu glavom. - Sada je plima i struje su prebrze. Osim toga,
dno Mississippija na nekim je mjestima pjeskovito i voda do odreene
dubine tec e kroz pijesak. Tes ki predmeti za nekoliko sekundi mogu potonuti
u taj pijesak. Trudimo se najvis e s to moz emo, ali, opet ponavljam, ne bih se
previs e nadao. Moramo nac i tijelo. Zatim moz emo poc eti provjeravati je li
nekako povezan s Whatonom, Gainesom ili Smithom.
A gdje su bila tri muketira dok se to dogaalo? - upita John.
Svi su bili nazoc ni i pod budnim okom. Wheaton je slikao u umjetnic kom
centru. Tamo je otkad ste jutros s njim razgovarali. Kada je Jordan otis la iz
Smithove kuc e, on je ruc ao u restoranu Bayona, obavio kupnju u trgovini
reprogramiran. Na temelju toga nikako ne moz emo uc i u trag otmic aru. Ali
spasili su c ipove. U telefon su programirali brojeve koji su na brzom biranju.
Jedan je pripadao Marcelu de Becqueu.
Dok je John rukom pokazivao znak pobjede, ja sam se sjetila staroga
francuskog ekspatrijata kako stoji pred svojim velikim prozorom i uglaenim
mi glasom pria o mome ocu i danima slave u Vijetnamu.
Baxer pritisne dugme na telefonu. Ovdje Baxter. Recite mi gdje je sada
Marcel de Becque. Sjedimo u tis ini dok Baxter c eka. zatim problijedi.
Kada?... Zovite Kontrolu zrane plovidbe i diplomate pa me nazovite.
Poklopi i rukom protrlja bradu. - Prije s est sati de Becqueov zrakoplov je
otis ao s Velikog Kajmana. Pilot je predao plan za Rio de Janeiro, ali nikada
nije tamo stigao. De Becque bi mogao biti bilo gdje.
Prokletstvo ree John.
Prije nego s to je bilo tko drugi uspio komentirati, Bowlesov telefon opet
je zazvonio. Baxter je upalio zvunik.
Ovdje Baxter.
Zove vas Farrel?
Moe.
Daniel? ree puni glas Afroamerikanca.
Dobar dan, Henry. to ima?
Upravo su nas nazvali u vezi s fotogra ijom koju prikazuju na TV-u.
Udovica u Kenneru kaz e da je tome tipu iznajmila sobu. Sigurna je sto posto.
Kaz e da se zove Johnson i da ga gotovo nikada nema u gradu. Misli da je
prodavac . Adresa je Wisteria Drive broj dvjesto dvadeset i jedan. To je juz na
strana autoceste 1-10, neposredno uz zranu luku. Opina Jefferson.
Cak se i na Baxterovu pokeras kom licu vidjelo uzbuenje kada je otvorio
dosje. Je li erif nekoga tamo ve poslao?
-Jo ne zna za to. Mislio sam da bi bilo dobro da prvo vama javim.
Baxter zahvalno pogleda prema nebu. Nas i su forenzic ari spremni. Mi
emo rijeiti to s policijom.
Sretno, Daniel. Gospoa se preziva Pitre.
Tvoj sam dunik, Henry.
Imat e prilike oduiti se. Sretno.
Baxter poklopi i pogleda glavnog agenta Bowlesa. Bi li nas ovako
nazvali prije nekoliko godina?
Nema s anse. Farrell je tez ak. Posljednjih je godina otpustio ili poslao u
zatvor stotine policajaca.
Baxter utipka broj.
Forenziari javi se enski glas.
Wisteria Drive dvjesto dvadeset i jedan, Kenner. Vodi cijelu jedinicu.
Sirene? Sve?
Ne, ali pourite. Vidimo se tamo.
Kreemo.
Gospoa Pitre z ivi u gusto naseljenom dijelu grada nekoliko kilometara
sjeverno od meunarodne zrac ne luke Moisant u New Orleansu. Dok se
Baxter, Lenz, John i ja vozimo pokraj redova istih kuc ica, jedan se zrakoplov
spustio kao golema ptica i pres ao preko nas eg automobila uza zvuk od kojeg
se zatreslo tlo.
Prekrasno naselje - rec e Baxter dok vozi. Moz es nekoga upucati u glavu
dok prelee zrakoplov i nitko to ne bi niti uo.
O tome treba razmisliti ree Lenz koji sjedi na suvozakom sjedalu.
Baxter me pogleda preko sjedala. - Oprosti, Jordan.
Nemoj se ispriavati zbog istine.
Johnova ruka klizne preko stranjeg sjedala i zavri na mojoj.
Evo je - ree Lenz pokazujui. Dvjesto dvadeset i jedan.
To je tipic na urbana kuc ica. Kada smo us li na prilaz, iza nje ugledam krov
garaz e na dva kata. Garaz a izgleda kao da je naknadno dodana i bas nije neko
stolarsko remek-djelo. Zidovi bas nisu ravni, a na krov se naslanjaju grane
brijesta koje su trebale biti odrezane prije gradnje.
Kada je Baxter ugasio motor, iz kuc e je izas la z ena sa cigaretom u ustima
mas uc i svez njem kljuc eva u ruci. Iako je u kasnim pedesetima, na sebi ima
ruz ic astu usku majicu i plave kratke hlac ice koje otkrivaju noge pros arane
venama.
John primi kvaku vrata. Kreemo.
Uzmi tap - savjetuje ga Baxter. - Bit e stuba.
K vragu i s tap - odgovori John potvrujuc i moju teoriju da e mus ka
umiljenost jednako snana kao i enska raznolikost.
Brzo ste stigli, to priznajem - rec e gospoda Pitre hrapavim glasom od
pus enja. Brinula sam se da c e se vratiti prije nego s to doete. Pruz i desnu
ruku. Carol Pitre, udovica vec c etiri godine otkad mi je suprug poginuo na
terenu.
Specijalni agent, John Kaiser. Rukuje se s njom. Gospodin Johnson se
nee vraati, gospoo.
Kako to znate. Otiao je na poslovni put?
-Ne.
Ona nagne glavu prema Johnu. - Sto je napravio? Zas to ga traz ite? Policija
je rekla da je bjegunac, ali to mi nita ne znai.
Za sada Vam samo to moemo rei, gospoo.
Gospoa Pitre se ugrize za usnu i opet odmjeri Johna. Odluc ila je da nec e
inzistirati. to Vam je s nogom?
Nesrea na skijanju.
Vodenom skijanju?
Forenziari u kombiju dojure na prilaz uz buku i kripu konica.
Tko su oni? - upita gospoa Pitre isteui vrat. Jesu li s vama?
se zas to gospoda Pitre nije potpuno luda nego samo malo s as ava. Kada sam
se pripremila na ekanje, John doepa po zadnje etiri stube.
Boli te noga? viknem izlazei iz auta i urei se prema njemu.
Ne. U ruci ima vrec icu s dokazima. Mahne s efu forenzic ara i cijeli vod
tehniara pojuri prema garai s torbama i vreicama.
to je? to si pronaao?
Otmic ar je znao da dolazimo. Sve je blistavo c isto, kao i mobitel. Nas li
smo samo zalihu hrane: kekse, c ips, bombone i s tapic e od suhe govedine.
Sigurno je nosio rukavice kada ih je kupio, meutim, na kuhinjskom pultu
ekao nas je savreno sloen red fotografija.
Po ramenima me prou trnci. rtve?
-Da.
Koliko njih?
Jedanaest. Bez ene iz trgovine Dorignac's i bez Thalie.
Znai on nije oteo rtvu iz Dorignac'sa. Shvatim da John jo dri vreicu za
dokaze. - to je unutra? - upitam ga dok mi se grudi steu.
John uzdahne i primi me za ruku. Janeina fotogra ija. Ako moz es , z elio
bih da je pogleda da vidi moe li mi rei gdje je snimljena.
Da vidim.
On oklijeva pa otvori vrec icu i izvadi fotogra iju. Radi se o crno-bijeloj
fotogra iji koja je slikana telefotografskim objektivom. Dubina polja toliko je
los a da ne vidim s to je u pozadini,a li Jane je jasna. U vesti bez rukava i
trapericama ona gleda prema kameri, ali ne u kameru. Izgleda napetije nego
inac e, a oc i su joj suz ene kao s to mi ljudi govore da su moje kada se
pokus avam usredotoc iti. Dok prouc avam njezinu sliku traz ec i neki detalj koji
nam moz e pomoc i, bilo s to s to bi dalo neki trag o njezinoj sudbini, srce mi se
stisne kao aka i koa mi se ohladi.
Jesi dobro? upita me on primivs i me za ramena. Nisam ti to
trebao pokazati.
Kada me primio, shvatim da on drhti. Ranjena ga noga jedva dri.
Pogledaj joj ruke, Johne.
to s njima?
Nema oiljaka.
-to?
Imam osjeaj kao da se vrtim a znam da stojim na mjestu. Jane je napao
pas kada je bila mala.
-Pas?
Dok spoznaja izbija na povrs inu, fotogra ija u ruci mi poc ne drhtati. Ovu
sam fotogra iju vec vidjela. Ali ovo u mojoj ruci je samo kopija. To je faks
kopija ispisana na fotografskom papiru. Borec i se sa suzama, stisnem
fotografiju na grudi i zatvorim oi.
Paljivo - upozori me John. Moda ima otisaka prstiju.
22.
Most preko jezera Pontchartrain najduz i je most na svijetu izgraen samo
preko vode. Trideset i sedam kilometara betona i prometa guraju me unutra
kao mantra, prema tamnom vrtlogu mojih strahova i osjec aja krivnje. Negdje
na drugoj strani ovog plitkog jezera, usred gradnje uzrokovane bijegom
bijelaca iz New Orleansa, nalazi se kuc a Johna Kaisera. On sjedi pokraj mene
na suvozac kom sjedalu mog unajmljenog mustanga. Sjedalo je potpuno
nagnuto kako bi on mogao protegnuti svoju ranjenu nogu.
Trideset sekundi nakon to je proitao broj Chistophera Wingatea s druge
strane moje fotogra ije, Johnova je noga popustila i on se srus io na prilazu
gospoe Pitre. Baxter mu je naredio da se vrati u bolnicu, ali John je tvrdio da
je samo umoran, da je trebao koristiti se s tapom za hodanje i da se mora
vratiti u ured da radi na novim vezama izmeu otmic ara, Wingatea i Marcela
de Becquea. Baxter mu je dao da bira: moz e se vratiti u bolnicu ili otic i kuc i i
odmoriti se. John je izabrao ovo drugo, ali dok smo uzimali moj mustang
ispred ureda, nazvao je nekoga u uredu da mu spusti debelu mapu s
najnovijim uvec anjima apstraktnih Zena koje spavaju koje je napravio Argus.
Ponaa se kao ja kada sam nala ratnu priu nezaustavljiv.
Slika koju je izvadio iz vrec ice za dokaze lebdi mi u mislima kao znak
krivnje. Sada sam se sjetila fotogra ije. Bila je u nekoliko velikih novina prije
dvije godine kada sam dobila nagradu Sjevernoameric ke udruge novinara.
Wingate je sigurno us ao u neku bazu u kojoj se nalazila ta fotogra ija, ispisao
je na fotografskom papiru i poslao u New Orleans.
eli li o tome razgovarati? - John prui ruku i dotakne mi koljeno.
Ne znam.
Znam o c emu razmis ljas , Jordan. Uobic ajeno je osjec ati krivnju jer si
prez ivjela, ali ovo je ludost. Zelis sve uklopiti u neki unaprijed odreeni
rezultat. I to zato s to je Jane umrla zbog tebe. Ne znam zas to z elis osjec ati
krivnju, ali nije bilo tako.
Stisnem upravljac pokus avajuc i se kontrolirati. Ne elim osjec ati tu
krivnju.
Drago mi je jer bi to stvarno bilo strano.
Primim volan jos jac e kako bih ispucala ljutnju, ali nema koristi. - Hoc es li
nazvati i vidjeti jesu li usporedili rukopis? Ako nije Wingateov, priznat c u da
sam paranoic na. Ali ako jest, znat c emo da je Wingate poslao ili dao otmic ar
moju sliku.
John izvadi mobitel, nazove ured i traz i forenzic are. - Jenny, John Kaiser.
Jesu li vam vec javili iz New Yorka za taj rukopis?... Sto su rekli?... Dobro. Sto
posto sigurno?... Dobro. Hvala. Prekine poziv, glava mu padne naprijed i
uzdahne.
to je?
Telefonski broj na tvojoj fotografiji ispisan je Wingateovim rukopisom.
Osjetim prazninu u trbuhu i rukom lupim u upravljac . - Evo ga. Netko
izvan New Orelansa odabrao je mene kao z rtvu broj pet i Jane je zbog toga
ubijena.
On se ugrize za donju usnu i odmahnu glavom. - Da moram nekoga
odabrati, odabrao bih Marcela de Becquea.
Sto ako je on naruc io mene, John? Kao kada naruc is sliku? Godinama zna
tko sam. Kaz e Wingateu da z eli mene na sljedec oj slici, ali, kako stalno
putujem, Wingate pronae laks i nac in da de Becqueu da ono s to z eli. Umjesto
mene uzme Jane.
U toj teoriji postoji velika rupa.
Ta da Janeina slika nije bila kod de Becquea? To je lako. Wingate ju je
prodao mimo njega. Zbog toga su se posvaali.
Govorio sam o sluc ajnostima. Sve druge z rtve z ive u New Orleansu. Ali iz
nekog nepoznatog razloga, de Becque izabere tebe - svjetsku putnicu koja
z ivi u San Franciscu - kao z rtvu broj pet. A zamjena sluajno z ivi u istom
gradu kao druge rtve? To je statistiki nemogue.
lez eran nac in odijevanja mislila sam da c e mu tajna biti neuredna kuc a.
Moda je to samo projekcija.
On krene sjesti na kauc , ali ja ga zaustavim i prvo maknem prekrivac .
Kada legne, tablete protiv bolova c e poc eti djelovati i proc i c e neko vrijeme
prije nego to poeli opet ustati.
Moram sjesti ree on ozbiljnim glasom.
Dok ga drz im za nadlaktice, on se polagano spusti i sjedne na rub kreveta
te stenjui legne na jastuk.
-Loe je?
Nije dobro. Ali dobro sam.
Da vidimo mogu li ti pomoi.
Skinem cipele i popnem se na krevet te oprezno sjednem uz njega. - Boli li
ovo?
-Ne.
Laz ljivc e. Nagnuvs i se naprijed, okrznem njegove usne svojima i
odmaknem se c ekajuc i njegovu reakciju. Njegove ruke kliznu uz moje bokove
do mog struka pa me njez no, ali intenzivno poljubi podsjetivs i me na strast
koju sam sinoc osjetila pod tus em. Preplavi me topao val z elje, koja, u
kombinaciji s tabletama za smirenje, potisne sjenovite slike koje izviru iz
moje podsvijesti.
elim zaboraviti apnem. Samo na jedan sat.
On kimne glavom i strastveno me poljubi dok mu ruke klize po mojim
leima. Poc ne mi grickati vrat, pa uho i toplina se pretvori u nes to dovoljno
snaz no da se poc nem migoljiti od neugode. Takva sam. Moz e proc i dan ili
tjedan dana ili cijeli mjesec da nisam svjesna svog tijela i onda je odjednom
ono prisutno i postanem neugodno svjesna njegovih potreba. Meutim, moja
potreba ide dublje od samog tijela. Posljednjih godinu dana z ivjela sam sa sve
veom prazninom koja me je mogla cijelu progutati.
Ima li neto? apnem.
U ladiaru.
Kliznem s njega i odem do ladiara.
Gornja ladica.
Kada se vratim do kreveta, stanem gledajuc i ga. On me gleda ras irenim
oc ima c ekajuc i da vidi s to c u uc initi. Donji dio glave jos mi pulsira, ali vis e ne
toliko jako. Sve bih dala da mi netko izmasira ramena, ali on to nije u stanju. S
obzirom na to s to nam je rekao njegov lijec nik, on nije u stanju uc initi ono s to
mi je na pameti. Meutim, mislim da se on ne slae s tim.
-Jesi li dobro? - upita on.
Nasmijem mu se i poc nem otkopc avati kos ulju. Grudnjak koji sam jutros
stavila sada je zatvoren u vrec icu za dokaze na putu za Washington a
agentica koja mi je posudila odjec u nije u prtljaz niku imala rezervni grudnjak.
Kada mi je koulja skliznula s ramena, John je poeo plitko disati.
Skinem traperice i gac ice i popnem se natrag na mjesto gdje sam bila
prije. Dok me gleda, na vratu mu vidim ubrzani puls. Prstom mu dotaknem
usne.
Prije pet minuta osjec ala sam se potis teno kao nikada u z ivotu. Mislila
sam da c emo uc i i da c emo pomoc u divljeg seksa istjerati demone dovoljno
dugo da uspijemo odspavati. Ali nije tako.
On kimne glavom. Znam.
Usreuje me, Johne.
Drago mi je. I ti mene usreuje.
Boe, ponaamo se kao u nekom loem filmu.
Nasmije se. - Prava stvar uvijek zvuc i kao los ilm. On pruz i ruku i dotakne
mi obraz. Znam da si u sebi rastrgana, posebno nakon s to si vidjela onu
sliku. Ne elim...
Pssst. Znam kako je. Iz smrti se raa z ivot. Sretna sam s to sam te nas la i
s to smo sada ovdje. Mogao si danas umrijeti. A mogla sam i ja. I nikada ne
bismo saznali kakav je ovo osjeaj.
Ima pravo.
Hajde. Zasluili smo.
On pruz i ruku i pogladi me po trbuhu. Zadrhtim od topline njegove ruke.
On glavom pokae prema svojoj nozi. Nisam ba u najboljoj formi.
Dobro se snalazi.
-I?
Jedan kljuan dio jo je u funkciji.
On odmahnu glavom i nasmije se. - Nisi srameljiva, zar ne?
Imam c etrdeset godina, Johne. Vis e nisam u izviac ima. A jos si mi duz an
iz hotela.
Pitao sam se zato mene nisi skinula.
Nasmijem mu se. Sve po redu.
Kako emo ovo izvesti?
Olakat u ti posao.
Nagnuvs i se naprijed, primim se za zaglavlje kreveta i popnem mu se uz
grudi te podignem na koljena. On bez oklijevanja stavi ruke na moje kukove i
povuc e me k sebi lagano me ljubec i. Koz u mi preplavi toplina i namjestim se
iznad njega.
Je li ovako dobro? upita on.
Nemoj govoriti. Samo nastavi tako.
Nastavio je i nakon manje od minute svjesna sam da ovo nec e dugo
trajati. Davno sam nauc ila da stvar nije u tome da se treba usredotoc iti na
postizanje vrhunca nego da treba biti s nekim s kime se osjec as potpuno
opus teno. Tada moz es zatvoriti oc i, zaboraviti na svijet oko sebe i odletjet
c es do vrhunca a da ne napravis ni jedan korak. Od poc etka sam se s Johnom
osjec ala opus teno i sada nije nis ta drugac ije. On zna kamo z elim ic i i kako c e
Vjerojatno.
Onda emo jesti rioto. Poljubim ga u bradu i ustanem iz kreveta.
Bi li mi htjela donijeti one fotografije iz Argusa?
Mislim da mogu ekati, ali donijet u ih.
Uzmem debelu omotnicu sa stolic a i bacim je na krevet. - Koliko si ih vec
pogledao?
Ne znam. Dok nisu prilagodili osjetljivost programa, gledao sam dvadeset
razlic itih verzija istog lica dok nije postalo prepoznatljivo kao neko drugo
lice.
Polako. Dolazi rioto i keksi.
Odem u kuhinju i pokus am se orijentirati, ali uspjela sam samo staviti
pilec a prsa ispod tekuc e vode kada sam c ula Johnov glas. Zbog nec ega u
njegovu glasu smrznula sam se s rukom na slavini. , Otrc im u spavac u sobu
bojec i se da je poplavio od krvnog ugrus ka koji se oslobodio zbog napornog
voenja ljubavi.
Znam ovu z enu - rec e on pokazujuc i mi komad papira dok sam ulazila
kroz vrata.
Odakle? - upitam uzimajuc i sliku. To je slika mlade plavus e koja ima
moz da osamnaest godina. Izgleda kao predloz ak odrasle osobe. Lice joj jos
treba razviti de iniciju osobnosti. Je li ona jedna od nestalih osoba koje si
prouavao?
Ne. Vidio sam je prije mnogo godina. U Quanticu. Hoc es rec i da si je
poznavao? Osobno?
On nestrpljivo odmahnu glavom. Ne. Svake godine kroz Quantico
prolaze drz avni i gradski policajci. Kroz nas program Nacionalne akademije.
Vec inu njih neki sluc aj godinama proganja, sluc aj koji nisu mogli rijes iti ili
izbaciti iz glave. Ponekad se radi o jednom ubojstvu. Obic no o dva ili tri
ubojstva za koja misle da su povezana. Policijski detektiv pokazao mi je ovu
enu u Quanticu.
Detektiv iz New Orleansa?
U tome je stvar. Mislim da je bio iz New Yorka. To je stvarno stari sluaj.
U glavi mi bruji od c udnog uzbuenja. - Koliko star? - Deset godina? Sjec as
se kada sam ti u restoranu Camellia Grill rekao da sam na nec emu radio?
Rekao sam ti da c u ti rec i ako nes to od toga bude? Pa, moz da i ima. Kako to
misli? O emu govori?
Najmlai od c etvero osumnjic enika je Frank Smith, koji ima trideset i
pet godina. Masovni ubojice se ne probude jednostavno jednog dana i u
srednjim godinama poc nu ubijati ljude. Baxterov odjel provjeravao je bivs a
boravis ta svih c etvero osumnjic enika zbog slic nih nerijes enih sluc ajeva.
Vermont, odakle je Wheaton. Opc inu Terrebonne, gdje je odrasla Laveau. To
je bilo lako. Nakon toga je ostao New York, za Smitha i Gainesa. A da ne
spominjem moguc eg pomagac a. Zapravo su svi c etvero osumnjic enika
povezani s New Yorkom. Ali, kada se radi o nestalim osobama kao ovdje
jer nemamo tijela - onda u New Yorku ima na tisuc e z rtava, c ak i ako se gleda
nekoliko godina unatrag. Rac unalo bi trebalo takve stvari povezati, ali
policijska suradnja nije uvijek dobra, a prije je bila jos los ija. Sto ako je u New
Yorku bilo nerijes enih ubojstava koje su u samo jednoj ili dvjema stvarima
bile sline s ovim sluajem?
Kao na primjer...?
Zene otete iz trgovina, dok su trc ale, i slic no, otete s ulice bez traga, bez
svjedoka, nis ta. Kao da ih je oteo profesionalac, ali meu z rtvama nema
oitih slinosti.
-Jesi li to provjerio?
Nazvao sam neke policajce u New Yorku koje sam znao iz Akademije i
zamolio ih da potraz e po starim dosjeima. Puno sam od njih traz io, ali morao
sam.
Jesi li razgovarao s policajcem koji ti je pokazao ovu enu?
Ne, on je sad u mirovini. I nitko mi se jo nije javio. Ali ova ena...
-Jo je se sjea?
Kao s to sam ti vec rekao, pamtim lica. Ovaj je djevojka bila lijepa i mlada i
zapamtio sam je. A i taj detektiv. Ona mu je bila dous nica, sad sam se sjetio.
Molim te, donesi mi beini telefon.
Donesem mu telefon i on nazove ured te trai Baxtera.
Ja sam, John - kaz e. - Mislim da smo nes to nas li... Velika stvar. Ured u
New Yorku trebao bi se hitno povezati s njujorkom policijom...
Sjedim na rubu kreveta i opet gledam portret koji je napravo Argus. Slika
je c udno neljudska, ali dovoljna da iz Johna izvuc e nes to od prije deset
godina. U sebi zahvalim fotografu koji mi je u povjerenju rekao za Argus.
-Jordan? - ree John poklopivi slualicu. - Zna li to to znai?
Znac i da moja sestra nije bila z rtva broj pet. Poc initelj je poc eo otimati
ene prije vie od deset godina. U New Yorku.
On me stisne za ruku. Sada smo blizu. Jako blizu.
23.
Lez im u Johnovoj kadi namac uc i se u vruc oj vodi do vrata s to sam uspjela
tako da sam nagurala prozirnu foliju u praznine sa strane okrugle metalne
stvari kojom se zatvara odvod. Staklene cigle iznad mene u zoru su se iz crne
pretvorile u plavu boju, a ja se, iako se ne osjeam ba odmorno, ipak osjeam
manje napeto nego juer.
Pros la je noc bila prilic no kaotic na. Ushic enje se izmjenjivalo s
depresijom kao energija dobivena od s ec era prekinuta iscrpljenos cu.
Potaknut Johnovim prepoznavanjem fotogra ije, Daniel Baxter pokrenuo je
noc ne smjene u odjelu za ubojstva njujors ke policije. Pomoc u uvec anih
fotogra ija apstraktnih Zena koje spavaju, detektivi iz New Yorka uspjeli su
identificirati est od osam neidentificiranih rtava iz sluaja.
Kada su z ene identi icirane, pric a se sama sloz ila. Izmeu 1979. i 1984.
godine, serijski otmic ar i ubojica djelovao je u podruc ju New Yorka a da nitko
nije povezao vis e od tri njegova zloc ina. Zrtve su mu bile prostitutke i
djevojke koje su stopirale - a ni jedna od tih kategorija nije na policijskoj listi
prioriteta. Vaz nost tog otkric a bila je jednostavna i stras na: slikar Zena koje
spavaju nije poc eo raditi prije dvije godine u New Orleansu nego prije vis e od
dvadeset godina u New Yorku.
Posljedice su bile sloz enije. Kao prvo, nas najmlai osumnjic enik, Frank
Smith tada je imao samo petnaest godina. To ga nije oslobaalo, ali on vis e
nije bio u sredis tu istrage. Kao drugo, ni jedna od Zena koje spavaju nije
prodana za vrijeme ubojstava u New Yorku. Kao trec e, zas to bi masovni
ubojica ubio osam z ena i onda iznenada prestao? Prema Johnovu iskustvu,
samo zatvor ili smrt mogli su prekinuti takve ubojice u njihovu radu. Ali
najc udnije je bilo zas to bi, nakon s to je prestao, ubojica opet nastavio raditi
nakon petnaest godina. Je li bio zatvoren petnaest godina i onda izas ao jos
gladniji za rtvama nego prije?
John je stalno pio kavu kako bi se borio protiv umirujuc ih uc inaka tableta
protiv bolova i sjedio je na kauc u pokus avajuc i osmisliti teorije u koje c e se
uklopiti svi novi parametri sluc aja. Buduc i da sam bila previs e iscrpljena da
bih mu bila od pomoc i, ja sam otis la u kupaonicu, popila tri tablete za
smirenje i otila u krevet.
Zaspala sam brzo, ali san nije bio blagoslov. Sa snom su dos li snovi. U
mojoj su podsvijesti kljuc ale sve informacije koje sam dobila u posljednjih
sedam dana i konac no su se oslobodile i krenule u osvetnic ki pohod. Vec ine
se slika ne sjec am, ali jedna mi je ostala jasna: stojim u sredis tu remek-djela
Rogera Wheatona koje je velic ine sobe, okruglog platna koje uopc e nije
platno nego svemir s ume, tla, rijeke i neba. Iz zapetljanog korijenja drveta
Na putu prema opc inskoj mrtvac nici u Orleansu. Cini se da ima c etiri rane
od metka.
Gospodine? rec e tehnic arka pogledavs i Baxtera. - Imamo otiske.
Stopostotno podudaranje.
Tehniarka pomakne mi i pritisne dugme. Na njezinu se zaslonu pokazao
jedan otisak prsta koji se gotovo savreno podudara s drugim.
iji je to prst? upita Baxter dok smo se svi nagurali ispred zaslona.
Tehnic arka opet nes to pritisne i na zaslonu se pojavi dosje. U gornjem
desnom uglu nalazi se fotogra ija, mlada verzija c ovjeka koji je juc er upucao
Wendy na nasipu.
Conrad Fredrick Hoffman - proc ita tehnic arka. Osuivani zloc inac.
Roen u Newarku, New Jersey, 1952. godine.
Trojica oko mene se napnu.
Koji zloin? - upita Lenz.
Ubojstvo.
Gdje je odleao? - upita John.
U Sing Singu - ree tehniarka. - Drava New York.
Nikada nisam osjetila puniju tis inu. Gotovo u glas, trojica mus karaca kaz u
Leon Gaines.
Kada je Hoffman bio u Sing Singu? - upita Baxter. - Brzo.
Dok tehnic arka traz i po zaslonu, John potaps a po ramenu tehnic ara koji
sjedi pokraj nje i kaz e: Stavi na zaslon Leona Isaaca Gainesa iz NCIC baze.
Trebaju mi tone godine kada je bio u Sing Singu.
Hoffman je odsluz io c etrnaest godina za ubojstvo rec e z ena. - Od 1984.
do 1998.
Kuc kin sin - rec e John. - Poklapaju se pet godina. Morali su se poznavati. I
obojica su bili na slobodi u vrijeme kada su se dogaala ubojstva u New
Yorku.
Ponekad se karte poklope rec e Baxter. Idemo natrag u Centar za
hitne operacije.
Treba nam upravitelj Sing Singa - rec e John - i svaki zatvorenik kojeg
moz emo nac i, a koji je sluz io kaznu u isto vrijeme. Ne samo poznati
Gainesovi suradnici. I svi koji su bili ukljuc eni u umjetnic ki program u
zatvoru.
John digne slus alicu obliz njeg telefona. - Molim Centar za hitne operacije.
Jedinicu za prac enje. Kimne Lenzu koji mu oc ito c ita misli. - Ovdje John
Kaiser. Gdje se Leon Gaines sada nalazi?. .. Sto tamo radi?... Pratite ga?...
Koliko automobila i ljudi?. . .Dignite helikopter.
Zelim da imamo nula posto izgleda da ga izgubimo kada izae. .. Dobro.
Gdje mu je djevojka?... Dobro.
Gdje je Gaines? upita Baxter kada je poklopio slualicu.
Upravo je us ao u robnu kuc u Wal Mart u Kenneru. Nije li malo prerano za
kupnju?
Baxter slegne ramenima. - On je pijanac i ovisnik i upravo se probudio
nakon dvanaest sati sna.
Sef Odjela za potporu istragama stane iza dva tehnic ara i stisne ih za
ramena. - Hvala vam ljudi. Ovo je velika stvar.
Ova se gesta c ini malo pretjeranom, ali obojica tehnic ara sjede ponosniji
kada smo izali iz sobe. To je dar vodstva.
Cetrdeset i pet minuta poslije, svi smo se okupili u uredu glavnog
specijalnog agenta Bowlesa u los em raspoloz enju. Nakon jedan sat
telefonskog nazivanja Sing Singa nismo dobili rezultate kojima smo se nadali.
Nitko nije uspio uspostaviti osobnu vezu izmeu Conrada Hoffmana i Leona
Gainesa iako su proveli pet godina u istome zatvoru u isto vrijeme.
Imamo tri moguc nosti - rec e Baxter. Prva je da sada uhitimo Gainesa i
ispitamo ga. Druga je da ga ispitamo, ali ne uhitimo. A trec a je da c ekamo vis e
informacija.
Ne smijete c ekati! - kriknem ja u nevjerici. - Vec ste potros ili previs e
vremena. Thalia Laveau moda upravo sada negdje umire!
Mislim da je Laveau vec mrtva - rec e Lenz i ne pogledavs i me. - A i da nije,
Gaines moda ne zna gdje je. Ako je on u toj uroti samo slikar.
Ti mislis da je mrtva? - upitam napola ustajuc i iz stolice. - Koga briga s to
ti misli? Koliko puta si imao pravo u proteklih sedam dana? Jedanput?
Cetvorica mus karaca gledaju me otvorenih usta od c uenja, ali ja vis e me
mogu ljutnju drz ati u sebi. - Thalia se sada nalazi tamo gdje su naslikane Zene
koje spavaju. U kuc i u kojoj ih ubijaju, kao s to si govorio na poc etku. U kuc i u
kojoj se nalazi dvoris te. Kuc i koju ne moete nai. Ako je taj slikar Leon
Gaines, Thalia c eka umjetnika koji se nikada nec e pojaviti jer zna da ga
obratimo. Moz da umire dok Gaines seta po Wal-Martu sanjajuc i o tome kako
je slika i smijui nam se!
To je istina John c e tiho. Ali Gaines nam ne moz e pomoc i s Thaliom a
da ne prizna sudionis tvo u masovnim ubojstvima. Meutim, dok ne znamo
nes to vis e, ne moz emo mu ponuditi imunitet. Obitelji z rtava bi nas raspele.
Crna stvarnost jest da sada nemamo naina na koji prisiliti Gainesa da prizna.
Barem ne zakonitog naina.
Nakon ove izjave zavladala je c udna tis ina i Baxter ju je poz urio prekinuti.
Sest sati rec e on. Sest sati radit c emo na svakom moguc em tragu,
svakom dous niku u Sing Singu. Ponovno c emo pregledati sve c injenice iz
Gainesove pros losti da vidimo je li nam nes to promaknulo. Rastrgat c emo
mu z ivot. Ako naemo nes to s to moz emo upotrijebiti protiv njega, aleluja.
Ako ne, bacamo se na njega i pokuavamo ga prestraiti da progovori.
Blefirati bivem zatvoreniku koji je odrastao na ulici?
Nemamo drugu moguc nost! vikne Baxter u rijetkom slus aju
neprofesionalnosti.
24.
Trgovina Wal-Mart u Kenneru suoc ena je s pobunom. Dok se vozimo
prema tamo s upaljenim sirenama, vidim da je parkiralis te napola napunjeno
automobilima, ali nema ljudi i, premda smo u trgovinu us li kroz straz nji ulaz
skladis ta, kroz vrata se c uje prigus ena vika pobjes njele gomile. U dvanaest
minuta, koliko nam je trebalo da doemo, dva agenta koja su traz ila izmeu
zatoc enih kupaca i c etvorica koji su pretraz ivali redove i garderobe, nisu
pronali Leona Gainesa iako mu je auto jo na parkiralitu.
U prostoriji za djelatnike sigurnosti u straz njem dijelu trgovine na nizu
monitora vide se slike s tridesetak kamera postavljenih na stropu u
razlic itim dijelovima trgovine. Baxter s efu sigurnosti pokaz e svoju znac ku
FBI-ja i upita tehnic ara koji rukuje kamerama da ubrza od tri minute prije
nego s to je agent Liebe prijavio da su izgubili kontakt s Gainesom do
trenutka kada su zatvorili zgradu.
to je taj tip uinio? - upita ef sigurnosti.
On je savezni bjegunac ree John. Samo to moemo rei.
Mislim da zakonski ne moz emo kupce zatvoriti u trgovini. Mogli bi tuz iti
tvrtku.
Baxter okrene glavu od zaslona. - Trgovinu vam je zatvorila savezna
vlada. Ne morate se brinuti.
Evo Gainesa ree John gledajui preko tehniareva ramena.
Na zaslonu se vidi Leon Gaines kako gura kolica kroz red s alatom. Na sebi
ima prljavu bijelu majicu, crne traperice i lice mu prekriva trodnevna brada.
Kovrc ava crna kosa mu je zapetljana i krec e se nervozno, kao c ovjek koji traz i
iks. U kolicima mu je tetrapak mlijeka, paket pripremljenog mesa za
hamburgere, nes to kozmetic kog pribora i kopija c asopisa Hot Rod. Nakon
deset sekundi, nestane sa zaslona.
Baxterov radio zakrc i. - Gospodine, ovdje agent Liebe. Upravo smo morali
uhititi starijega gospodina na glavnom izlazu. Dr. Lenz se lagano nasmijei.
Baxter priblii radio ustima. - Kontrolirajte situaciju.
Dajte kamere koje prikazuju izlaze - ree John.
Ne elite ga pokuati slijediti na drugim kamerama? - upita tehniar.
Samo izlaze.
Na zaslonima se pokaz u dvoja automatska staklena vrata te vec i izlaz za
zaposlenike sa stranje strane.
Pusti normalnom brzinom.
Gledamo ljude kako ulaze i izlaze iz trgovine: mus karci i z ene, mladi i
stari, crni i bijeli. Neke mus terije staju pokraj hostese na vratima koja na
proizvod koji su doli vratiti lijepi naljepnicu.
dati mu novac, ali da su mu novc anik i kljuc evi dolje u galeriji gdje slika.
Gaines je rekao Wheatonu da c e, ako se ne vrati za dvije minute, uzeti
studente kao taoce i poc eti ih ubijati. U zgradi ima od pedeset do sedamdeset
studenata koji ne znaju s to se dogaa. Wheaton je otrc ao do drugog ureda i
pozvao nas.
Zato nije zvao policiju? upita Lenz. I zato je traio tebe?
Rekao je da nije elio da Gainesa ubiju. Zabrinut je za tog kukina sina.
Baxter izvadi mobitel i pritisne dugme za brzo biranje. Ovdje Baxter.
Odmah me spojite s glavnim agentom Bowlesom. Pogleda Johna. Treba
nam helikopter... Patrick? Leon Gaines je u umjetnic kom centru u Tulaneu i
vjerojatno ima taoce. Hitno nam trebaju specijalci... Koliko helikoptera imate
u zraku?... Pos alji oba na parkiralis te Wal Marta u Kenneru. I moras
obavijestiti radnu skupinu. Neka znaju tko je glavni u Tulaneu... javljat c u se.
Baxter odmahnu na fotogra ije koje mu je pruz io tehnic ar i pogleda Johna. Za tri minute emo vani imati dva helikoptera. Idemo.
Dok letis iznad New Orleansa brzinom od sto c vorova jasno ti je zas to ga
ljudi zovu gradom u obliku polumjeseca. Stariji dijelovi grada smjes teni su u
velikom luku oko Mississippija, a glavne se ulice ili s ire prema luku ili idu
usporedo s njim. Danas je rijeka boje s kriljevca zbog sivih oblaka, ali
zahvaljujuc i s irokom traku sunc ane svjetlosti na jugu, vidi se dio poznate
crvenkasto smee boje.
John i Baxter lete u glavnom helikopteru, dr. Lenz i ja u onome iza njih.
Ispod nas se park Audubon iri prema sjeveru od rijeke do Avenije St. Charles.
Sjeverno od Avenije St. Charles poc inje pravokutni vrt Sveuc ilis ta Tulanea.
Kada je glavni helikopter skrenuo preko igralis ta za golf i poc eo se spus tati
prema Tulaneu, doz ivim dj vu od kojeg mi se poc nu znojiti lice i ruke. Na
ovaj sam se nac in spus tala u mnoge gradove drz ec i se za s ipku s
fotoaparatima oko vrata: Sarajevo, Maputo, Karachi, Bagdad, San Salvador,
Managua, Panama. Popis je beskonac an, ali u gradu ispod mene poc ela sam
karijeru i padne mi na pamet da bi sudbina mogla biti u iskus enju zbog
simetrije toga da ovdje i skonc am. Ako je tako, prihvac am rizik. Na mirnom,
zelenom otoku ispod nas oc ajna je situacija, ali u njezinu rjes enju lez i
odgovor na tajnu koja me proganja ve vie od godinu dana.
Radio u pilotskoj kabini krc i dok agent FBI-ja koji drz i tlocrt sveuc ilis ta
navodi pilote prema pisti. Helikopter se spustio toliko brzo da mi se okrenuo
z eludac i pitam se prisjec aju li se John i Baxter Vijetnama dok padamo. U
sredini jednog travnatog kvadrata parkirana su dva policijska auta s
upaljenim svjetlima, a pokraj njih je maslinasti helikopter marke Juey kao
glasnik bitke dok mu se glavni propeler polako okrec e. Vidjela sam nekoliko
helikoptera u bazi Nacionalne garde koja je smjes tena pokraj parkiralis ta
FBI-jeva ureda i FBI-jevi specijalci vjerojatno su dos li jednim od tih
helikoptera.
Dok pogledom traz im naoruz ane mus karce, nagnemo se prema naprijed i
zaronimo. Na kraju se spustimo i stanemo nekoliko metara od glavnog
helikoptera. John iskoc i iz kabine i potrc i prema nama dok Baxter krene
prema policajcima koji ekaju.
Nije dobro! vikne John kada sam izas la i potrc ala pognuta ispod
propelera. - Gaines ima taoca u uredu na trec em katu. Dos ao je do prozora da
nam pokaz e da mu drz i pis tolj uperen u glavu. Specijalci su napravili stoz er
ispod drvea ispred grade.
Baxter dotri od automobila specijalaca. - Idemo tamo, John!
Tko je pregovara? - upita dr. Lenz odjednom se pojavivi.
Ed Davis - odgovori John. On je dobar.
Ovo nije uobic ajena situacija - rec e Lenz govorec i Baxteru. - Ovo nije
oc ajan suprug ili suicidalan policajac. Ovo je vjerojatno masovni ubojica.
Znate...
Znam s to hoc es , Arture - Baxter c e otresito. Razgovarat c emo sa
zapovjednikom specijalaca.
Razgovaraj s Bowlesom - ree Lenz. - On odluuje.
Baxter poc ne trc ati prema velikoj zgradi na sjevernoj strani kvadrata.
Prepoznajem da je to umjetnic ki centar Woldenberg. John i ja ga slijedimo, a
Lenz iza nas das ce. Trebala sam zgradu prepoznati iz zraka jer ima tri velika
krovna prozora iznad galerije u kojoj slika Rogera Wheatona velic ine sobe
c eka da prvi put bude prikazana javnosti. Iz tog ugla zgrada izgleda kao
ciglana, kutija od tri kata odvojena jednim katom s lukovima. Ako se toc no
sjec am, u klasic nim se kutijama nalaze uc ionice, studiji i uredi, a u dugac kom
dijelu je galerija. Gaines je sigurno u jednom od dvaju krajnjih dijelova.
to smo blie zgradi, to je tee vidjeti. Ispred nje se nalaze golemi hrastovi
koji skrivaju vec inu prozora. Ispod jednog od hrastova stoji skupina
mus karaca u crnim prslucima sa z utim slovima FBI koji se naginju iznad
nec ega s to nalikuje na kartu. John ih je dostigao prvi i odmah je poc eo s
jednim razgovarati. Baxter izvadi mobitel i nazove broj. Dr. Lenz stoji pokraj
njega. Pribliz im se da c ujem s to voda specijalaca govori Johnu. On je visok
mukarac tridesetih godina s crnim brkovima, a na prsluku mu pie Burnette.
Gaines je jos na trec em katu rec e Burnette. Kada smo ga ugledali,
drz ao je pis tolj uperen u glavu taoca, ali vec inom nam pogled skrivaju
venecijaneri. Nema mjesta gdje moz emo postaviti snajperiste pa c emo
staviti jednog c ovjeka u helikopter i rec i pilotu da lebdi. To nije dobro
rjes enje, ali dok ne nabavimo neke skele, to je jedini nac in da naciljamo taj
ured. Imamo i dvojicu na krovu s opremom za spus tanje. Mogu se spustiti i
razbiti prozor, ali to ne odluc ujem ja. Dosad smo spasili oko c etrdeset
studenata i profesora, ali na katu s Gainesom vjerojatno ih ima jos
dvadesetak od kojih su neki u malim privatnim sobama. On je zatvorio glavna
ulazna vrata. Ta djeca moz da su potpuno nesvjesna opasnosti ili su potpuno
25.
Svijest mi se vrati prije vida. Znam da sam z iva jer sam hladna, stras no
hladna i mokra. Tresem se. Pokus am si dotaknuti lice, ali ne mogu pomaknuti
ruke. A ni noge. S velikim naporom pokrenem bokove i u nogama osjetim
stras an bol. Vrac a se agonija cirkulacije. Svu energiju usredotoc im na to da
otvorim oc i, ali one se nec e otvoriti. Funkcionira mi osjet mirisa. Mokrac a,
prodorna, amonijak, lebdi oko mene. U grudima osjetim stravu kao s takor
koji pokuava pobjei iz vree.
Stani, kaz e mi glas u glavi i oc ajnic ki poslus am njegov odjek, oc ev glas.
Nemoj paniariti, ree on.
Ali strano se bojim...
Ako si iva. Ako ima ivota, ima nade.
Ostani sa mnom, tatice.
Misli na lijepe stvari, kae on. Ubrzo e doi svjetlo.
Um mi je kao magla, ali kroz izmaglicu vidim dijelove svjetlosti. Vidim
djevojc icu kako sjedi za stolom u prostoriji punoj stolova. Pokraj nje sjedi
druga djevojc ica koja je ista kao i ona. Jedna od tih djevojc ica sam ja. Osjec am
se vis e kao djec ak nego kao djevojc ica. Moja omiljena knjiga je Tajanstveni
otok. Naruc ujem knjjige iz kataloga koji uc iteljica dijeli svakom uc eniku u
razredu. Emil i detektivi. Bijeli onjak. Takve stvari. Nemamo novca, ali kako se
radi o knjigama, majka je spremna potros iti: mogu naruc iti koliko god z elim.
Sjedim ovdje iz dana u dan i c ekam da knjige stignu. Moje knjige. Potrebno je
vis e od mjesec dana, ali kada konac no stignu, kada uc iteljica otvori veliku
kutiju i podijeli djeci ono s to su naruc ili provjeravajuc i prema popisu na
njezinu stolu, Blistam od srec e. Nikada nisam imala najnoviju ili najljeps u
haljinu, ali uvijek imam najvec u hrpu knjiga. Mala, mekana izdanja koja
miriu na mokru tintu. Stavim obraz na hladne korice, iekujui prie koje se
nalaze unutra, znajui da se sve druge djevojice pitaju to e mi sve te knjige.
Tako sam otkrila Tajanstveni otok. Radi se o c etiri mus karca koji za
vrijeme Graanskog rata pokuavaju pobjei iz zatvora u balonu na topli zrak.
Oluja ih otpus e na more i spuste se u blizini napus tenog otoka. Jedan od
zatvorenika u depu nae kukuruz i tako nastane njihova prva poljoprivredna
kultura. Bivs i inz enjer dovede navodnjavanje do njihovih polja. Pric a je bajka
o tome da se moras osloniti sam na sebe, s to je c ini savrs enom za mene. Ja
imam majku i sestru blizanku, ali oca nema. Nije mrtav, ali nema ga.
Fotografira za asopise.
U Tajanstvenom otoku postoji zemljopisna karta. Rukom naslikana
topografska karta koja prikazuje otok onako kako izgleda promatran iz zraka.
Plaz a. Uvala. Vulkan sa skrivenim s piljama. Suma palmi, rijeke koje teku kroz
s umu. Gotovo vidim mus karce tamo dolje kako se pokus avaju snac i najbolje
s to mogu, koristec i se zdravim razumom i talentom. Poc ela sam i sama
izraivati karte. Na rubovima udz benika, na straz njoj strani crtez a koje su
dijelili za Dan zahvalnosti: doseljenik ili Indijanac, koje smo bojali bojicama
nakon s to smo gladno udisali otapalo na ruz ic astom papiru koji je jos bio
mokar od stroja. Kada smo zavrs ili s bojenjem, uc iteljica bi skupila slike i
zalijepila ih iznad ploc e u dugac kom redu. Moja nikada nije dobila zvijezdu
kao najbolja. Uvijek je postojao netko tko je ostao potpuno u okvirima linija
ili je crtao na neki poseban nac in, ili je crnom bojicom naglasio rubove i to
izravnao noktom. Ali znala sam - c ak iako to uc iteljica nije uoc avala da je
na straz njoj strani mog doseljenika cijeli svijet, otok nacrtan do najmanjih
detalja koji su se mogli nacrtati velikom crvenom olovkom, svijet u kojem bih
provela posljednjih trideset minuta prije nego s to sam poc ela na brzinu bojiti
osamljenog puritanca.
Vjee su mi iznenada poc ele treperiti, a prsti su mi se stisnuli u s ake.
Nes to se dogaa s mojim mis ic ima. Glas mi govori da oc i ostavim
zatvorenima dok ne saznam vis e o svojoj situaciji, ali glad za svjetlom je
previe snana.
Vid mi se vrati kao vrtlog oblaka, nakupina bijelog na sivome, oblaci se
polako razdvoje i otkriju lice Thalie Laveau. Prekrasna umjetnica sjedi
nasuprot meni, do grudi umoc ena u bazen z uc kaste vode. Glava joj pada po
rubu bijelog emajla. Oc i su joj zatvorene, a koz a toliko blijeda da granic i s
plavom bojom i gola je. I ja sam gola. Izmeu nas je samo staromodna slavina.
Nalazimo se u kadi.
Pokus am okrenuti glavu, ali mis ic i vrata mi ne slus aju mozak. Moram se
zadovoljiti s onim s to mogu vidjeti iz ovog poloz aja, pod nasuprot meni
napravljen je od stakla. Krov iznad je takoer od stakla. Na njemu su dugac ki,
sjajni trokuti koji se s ire od glavne grede pric vrs cene za crveni zid iznad moje
lijeve strane, kroz staklo vidim nebo koje blijedi u sumrak. S moje lijeve
strane, iznad uskih krajeva okana, nebo je plavo, a s moje desne strane,
ljubic asto. Okrenuta sam prema sjeveru. Mic uc i samo oc i, slijedim staklo do
metar od zemlje gdje se spaja sa zidom od cigle. U nekakvom sam stakleniku
koji u sebi ima kadu. Iza staklenog zida nalazi se drvec e i tropske biljke, a iza
njih visoki ciglani zid. Gotovo sam uvjerena da sanjam, kad zac ujem lupanje
cipela.
- Dobro dos la natrag rec e mus ki glas. - Dodaj malo vruc e vode ako ti je
hladno.
Glas mi zvuc i poznato, ali ne mogu ga smjestiti. Ima dozu produbljenosti
kao glas Franka Smitha, ali malo dublji. Nadljudskim naporom okrenem glavu
na lijevo i vidim scenu koja je toliko bizarna da ostajem bez rijei.
Roger Wheaton stoji dijelom sakriven iza s tafelaja drz ec i u ruci na kojoj je
bijela rukavica, kist i radec i ushic eno na velikom platnu koje ne vidim. Gol je i
ima samo bijelu krpu zavezanu oko struka i izmeu nogu, kao Isus na slikama
raspela koje su radili renesansni umjetnici. Wheatonovo je tijelo
iznenaujuc e mis ic avo, ali torzo mu je pros aran masnicama i krvavim
ranama, kao s to sam vidjela u Africi kod pacijenata koji boluju od upale pluc a
i kalju do smrti.
Moj prvi pokus aj da nes to kaz em zavrs i kao kres tanje. Meutim, tad mi se
usta napune slinom i uspijem neto rei. Gdje sam?
To je donekle retoric ko pitanje. Nalazim se na mjestu na kojem se prije
mene nalazilo jedanaest drugih z ena dvanaest, ukljuc ujuc i Thaliju. Ja sam
u kui u kojoj se dogaaju ubojstva. Ja sam jedna od ena koje spavaju.
Ne moe se pomaknuti, zar ne?
Kada nisam nis ta odgovorila, Wheaton prie i otvori slavinu oznac enu sa
T. Prvo se jos vis e poc nem tresti, ali onda mi po trbuhu i bokovima poc ne
kliziti blagoslovljena toplina. On ode natrag do slike ostavljajuc i me da se
sama odgurujem od vrele vode.
Gdje sam? - ponovim.
A s to mislis gdje si? Wheaton pomakne pogled s platna na mene i onda
opet natrag.
U kui za ubijanje - odgovorim koristei se Kaiserovim terminom.
On se pravi da nije uo.
Je li Thalia mrtva?
Kliniki nije.
Borim se sa strahom. - to to znai? Je li pod tabletama?
Trajno.
-to?
Pogledaj je.
Nadnaravni osjec aj strave koji me preplavio kada sam vidjela Wheatona
pretvara se u c isti z ivotinjski strah, ali prisilim se pogledati Thaliju. Voda u
kadi dolazi joj do pola grudi koje se c ine z ivljima od svoje vlasnice jer plutaju.
Na tijelu joj ne vidim nikakve oc ite rane. Jedna joj ruka bez ivotno visi u vodi,
a dlan joj je smez uran kao suha s ljiva. Virec i preko ruba otkrijem da se moj
strah tek poc eo penjati po ljestvici strave. Bijeli kateter joj ulazi u ruku na
zapes cu gdje je pric vrs cen medicinskom vrpcom. Iz katetera se cijev za
infuziju pruz a u zavijutcima oko donjeg dijela aluminijskog postolja do
vreice koja visi na stalku za infuziju. Vreica je prazna, potpuno potroena.
to je bilo u vreici? - upitam pokuavajui kontrolirati glas.
Wheaton nepokretno zadrz i kist u zraku i onda poc ne slikati po platnu
brzim pokretima koji se ponavljaju.
Inzulin.
Zatvorim oi prisjeajui se kako je Frank Smith opisao Wheatonov plan za
samoubojstvo: Inzulin je bezbolan, ali ponekad ne dovede do smrti nego samo
do oteenja mozga i kome...
Lenz. Sto je jos Lenz rekao? Uvijek uzrokovano ekstremnim seksualnim ili
fizikim zlostavljanjem...
Ako nisi Roger Wheaton kaem ja paljivo tko si onda?
Nemam ime.
Sigurno te nekako zovu.
Cudan osmijeh. - Kada sam bio djec ak, proc itao sam 20000 milja pod
morem. Oboavao sam kapetana Nema. Nemo znai nitko: Jesi li to znala?
-Da.
Plovio je po dnu svjetskih oceana pokus avajuc i izlijec iti c ovjeka od
njegovih opsesija koje ga unis tavaju. I ja sam bio na nekim od tih oceana. Ali
istinu sam nauc io puno prije od Nema. Ljude se ne moz e izlijec iti. Oni ne ele
biti izlijec eni. Samo dijete moz e izraziti c istoc u u ljudskoj prirodi, a cijela
tez ina svijeta vec se obrus ava na njega, sva njegova korupcija i prljavs tina,
njegovo nasilje. Wheaton se ugrize za usnu, to me podsjeti na dijete.
Nisam sigurna da razumijem.
Zar ne razumijes ? Sjec as se kada si bila djevojc ica? Sjec as se kada si
vjerovala u bajke? I s ok koji si osjetila suoc ena sa stvarnos cu? Nema
Pepeljuge. Nema Djeda Mraza. Tvoj otac nije bio savrs en. Nije c ak bio ni
dobar. Zelio je sve samo za sebe. I z elio je da ti majka bude zakljuc ana. Zelio
je... druge stvari. I to te povrijedilo.
Uvijek uzrokovano tes kim seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu.
Uvijek...
Nije postojao savrs eni princ koji c e te odvesti u svoj dvorac, zar ne?
Wheatonove tinjajuc e oc i sada gledaju samo u platno. - Svi su mali s arlatani
htjeli isto, zar ne? Nije ih bilo briga za tebe. Za za njez nu tebe koja je z ivjela u
tvojem tajnome srcu. Htjeli su se potros iti u tebi, sve bi uc inili za to,
iskoristiti te i onda te ignorirati, odbaciti kao smee.
Wheaton se zapalio, a ne z elim da postane jos nestabilniji nego s to jest.
Vrijeme je da promijenimo temu. - Sada mi je strano vrue.
On se iznervirano namrti, ali, za koji trenutak, doe i zatvori slavinu.
Kako sam zavrs ila ovdje? - upitam dok se vrac a prema platnu. U dubokoj
dolini izmeu njegovih mis ic a lea, kroz koz u mu kao ljestve vide kosti
kraljenice.
Ne sjec as se? - upita on opet dignuvs i kist. - Bila si svjesna. Razmisli dok ti
dovrim oko. I pokuaj se ne pomicati.
Nekih stvari se sjeam. Bljeskanje svjetlosti, valove vrtoglavice. Sivo nebo,
balonc ic i stakla, most bijelih cijevi i dugac ak pad. Krov. Odveo si me na krov.
Wheaton se nasmije.
Ali tamo je bilo agenata FBI-ja.
Ne kada je Leon upucan. Svi su z eljeli vidjeti trofej. Od umjetnic kog centra
do strojarnice vodi pista od cijevi. Vodi samo preko uskog prolaza, ali od
puzanja preko nje sa enom na leima stvarno se moe umoriti.
Njegove mi rijec i probiju srce kao koplje. Iako sam znala da je to istina,
njegova potvrda unitila je bitan dio mog duha.
Mrtva je? apnem.
Da - ree Wheaton. Ali nemoj biti tuna. Sada joj je puno bolje.
-to?
Vidjela si moje slike. ene koje spavaju. Sigurno shvaa? - Shvaam to?
Bit. Svrhu slika.
Ali ne shvaam. Nikad nisam shvaala.
Wheaton spusti kist i pogleda me s nevjericom. - Osloboenje. Rekao sam
osloboenje.
Osloboenje? ponovim. - Od ega?
Od tereta. Lice mu je kao lice svec enika koji divljaku pokus ava objasniti
Sveto trojstvo.
Tereta?
enstvenosti. Tereta toga to su ene.
Prije nekoliko trenutaka osjec ala sam samo tugu. Sada mi protok krvi
ubrza neto tee. elja da znam, da razumijem.
Ne razumijem to mi govori.
Razumijes . Toliko si pokus avala z ivjeti kao mus karac. Radis bez predaha,
opsesivno. Nisi se udala, nisi rodila djecu. Ali to je bijeg. Na kraju nije. I to si
nauc ila, zar ne? Svaki mjesec sjeme u tebi z eli biti oploeno. Svaki put se
javlja sve glasnije. Tvoja utroba z udi za time da bude ispunjena. Dopustila si
Kaiseru da iskoristi tvoje tijelo, zar ne? Vidio sam to ono jutro kada si s njim
ila natrag u kuu na Ulici Audubon.
Znac i nisam u Ulici Audobon. Naravno da ne. Da jesam, c ula bi zvono
tramvaja na Aveniji st. Charles.
Hoe rei da ene ubijanjem nekako oslobaa boli?
Naravno. ivot ene je ivot roba. Lennon je to rekao: ena je crnac svijeta.
Od djetinjstva do groba, stalno je iskoris tavaju dok ne postane iscrpljena
ljuska, slomljena od raanja djece, braka i kuc anskih poslova i... Wheaton
odmahnu glavom kao da je previs e ljutit da mi objas njava ono s to je oc ito pa
umoi kist u boju i vrati se platnu.
U glavi c ujem razne glasove. Marcel de Becque koji mi govori da se
zapadnjaci bore protiv smrti dok je ljudi s Istoka prihvac aju: To prihvaanje
prikazano je u enama koje spavaju. Svaki serijski ubojica je seksualni ubojica:
to se podrazumijeva. Dr. Wheaton koji govori da je Wheatonova majka otis la
od kuc e kada je on imao trinaest ili c etrnaest godina, pojedinosti se ne znaju.
Lenz koji o tome Wheatona ispituje na drugome razgovoru, a on izbjegava
odgovor. O tome se radi - slike, ubojstva, sve - Wheatonova majka. Ali nec u ga
o tome ispitivati dok ne budem sigurna da u preivjeti to pitanje.
To razumijem kaz em mu zaustavivs i oc i na Thalijinu nepokretnom
tijelu. Zato sam z ivjela ovakav z ivot. Kako ovaj ovjek ovako unitenu
Thaliju moe smatrati osloboenjem? Ali slika na kojoj sada radis sigurno ima
neku drugu temu.
On kimne glavom mas uc i rukom lijevo, pa desno dok mu oko vodi poteze
preciznou munje.
Radi se o mome nastanku rec e on. Mom osloboenju iz zatvora
dualiteta.
Od Rogera, hoe rei.
Da. Opet udan osmijeh - Roger je sada mrtav.
Roger je mrtav? Kako je umro?
Rijes io sam ga se, kao s to se zmija rjes ava koz e. Trebalo je uloz iti
iznenaujue mnogo napora, ali to se moralo uiniti. Ubijao me.
Sada se sjec am Franka Smitha koji mi je rekao da je Roger Wheaton z elio
pomo u samoubojstvu. - Roger je otiao Franku Smithu traei ga za pomo?
Wheaton me sada gleda pokuavajui ocijeniti koliko znam. - Tako je.
Zas to njemu? Zas to ne Conradu Hoffmanu? Tvom pomagac u? Hoffman ti
je naao ovo mjesto, zar ne?
Wheaton me pogledao kao da ima tri godine. - Roger nije znao Conrada.
Osim s te prve izlobe, ali to je brzo zaboravio. Zar ne razumije?
Ne mogu dovoljno brzo obraditi informacije. - Zna li Roger, odnosno, je li
on znao za tebe?
Naravno da ne.
Ali kako se skriva od njega? Kako si sve ovo napravio da on ne zna?
Nije teko. Conrad i ja nali smo ovo posebno mjesto i ovdje ja radim.
Jesi li to radio i u New Yorku?
Wheaton me prostrijeli pogledom, a u oc ima mu vuc ji pogled. - Znas za
New York?
-Da.
Kako?
Jedan rac unalni program povec ao je lica na tvojim ranijim slikama i
ovjek iz FBI-ja prepoznao je jednu od rtava.
Kladim se da je to bio Kaiser.
-Da.
Mudar je, zar ne?
Nadam se. Dok Wheaton nastavlja slikati, pitam se kakvi su izgledi da me
FBI ovdje nade. Do sada vec znaju s to se dogodilo. John i Baxter. Lenz.
Policija. Znaju da Gaines nije bio ubojica. Vidjeli su Wheatonovu sliku, nas li
agenta Aldridgea. Ali s to bi Johna moglo dovesti do ovoga mjesta? Fotogra ije
pod ultracrvenim svjetlom? Zrakoplovi FBI-ja slikali su cijelu Francusku
c etvrt i okrug Garden. Do sada vec znaju ukupan broj kuc a s vrhovima. Deseci
agenata vjerojatno se sada nalaze na sudu u New Orelansu c es ljajuc i
vlasnic ke listove i traz ec i povezanost izmeu Rogera Wheatona i Conrada
Fredericka Hoffmana. Razgovarali smo o kuc ama s krovnim prozorima. Sve
26.
Ovaj put svijet se vratio kao zvijezde na crnome nebu, svemir zvijezda
koje su lagano zamagljene staklom te zvuk mukarca koji jeca. ini se da bolni
jecaji odjekuju s dalekog planeta. Pretpostavljam da je to planet djetinjstva.
Opet drhtim, s to i nije tako los e. Kad prestanes drhtati onda si u nevolji.
Noc je toliko mrac na da jedva vidim Thaliju preko puta mene u kadi. Ali
zahvalna sam na tami. Bila sam na mnogim mjestima gdje su mi jedino noc no
svjetlo bile zvijezde i znam ovo: ako mogu vidjeti zvijezdu sjevernjac u i
obzor, mogu procijeniti svoju zemljopisnu s irinu. Ne dovoljno precizno da
mogu usmjeriti brod - i ne bez sekstanta - ali dovoljno dobro da mogu
opc enito procijeniti gdje se nalazim. To je jedan od praktic nih trikova koje
me otac nauc io. Dobro je da svjetski putnik to zna, rekao je, posebno ako
ikada bude oteta na brodu ili zrakoplovu, to on jednom jest doivio.
Jos ne znam koja je zvijezda Sjevernjac a jer ne vidim ni Velikog ni Malog
medvjeda, a oni su najbrz i vodic i. Zvijezda Sjevernjac a moz da nije ni u mome
vidokrugu. Ali okrenuta sam prema sjeveru i okruz ena s trima stranama i
iznad glave staklom i pogled mi samo djelomic no prikrivaju grane drvec a.
Ako budem dovoljno dugo gledala, dovoljno dugo ostala pri svijesti, sve c e se
zvijezde kretati po nebu osim jedne: zvijezde Sjevernjac e koja kruz i u krugu
od dva stupnja iznad Sjevernog pola. Polarna zvijezda. Sjeverna zvijezda. To je
stalno svjetlo vodilo mnoge oajne putnike a ja sam sada jedna od njih.
Problem je horizont. Ne vidim ga zbog visokog ciglenog zida vani. Bez
brige, kaz e moj otac. Moe upotrijebiti umjetni horizont. Najbolji je zdjela ive
na podu. Ziva nevjerojatno dobro odraz ava zvijezde. Samo izmjeris kut
izmeu zvijezde Sjevernjac e i njezina odraza i podijelis sa dva. To je ako imas
sekstant, to ja nemam.
Ako nemas zdjelu z ive, zamjena moz e biti povrs ina vode, a to znam. Ali
staklo staklenika iskrivljuje svjetlost zvijezda toliko da, u kombinaciji s
kretanjem vode u kadi koju uzrokuje disanje a cirkulacija, nema pravog
odraza. To nije kraj svijeta, uvjerava me otac. Moe pogaati gdje je horizont...
Bolno jecanje je prestalo.
Osjec am da Wheaton lez i negdje na podu, ali ne vidim ga. Dok pokus avam
razaznati predmete u prostoriji, postanem svjesna nevjerojatne nove
stvarnosti. Imam kontrolu nad svojim miiima.
Nagnuvs i se natrag, pogledam prema srebrnoj liniji svog stalka za
infuziju. Vrec ica je prazna. Sto god je drz alo moje mis ic e u limbu, prestalo je
tec i u mene. Ali glava mi jos nije c ista. Nevjerojatno sam usredotoc ena na
ideju zvijezda i moje lokacije. Ali ta je informacija vaz na. New Orelans je oko
tridesete paralele. Ako mogu potvrditi da sam na tridesetoj paraleli, mogu
infuziju u mojoj ruci, ali stalak za infuziju ima kotac ic e i c ini se da je pod
betonski. Paz ljivim koracima povuc em stalak do zida staklenika. Naiem na
nes to s to me obeshrabruje. Prvi metar stakla iznad ciglednog zida koji
podupire staklenik zatvoren je nekakvom metalnom mrez om u obliku
dijamanta. Ako razbijem staklo nec im tes kim, nis ta nec u postic i. Postoje
staklena vrata koja vode prema van, ali i ona izmeu metalnih stupova imaju
mreu i velik lokot osigurava da vrata ostanu zatvorena.
Prostor koji je moje tijelo ostavilo u kadi brzo se puni. Sto uc initi? Us uljati
se u kuc u i pokus ati se provuc i pokraj Wheatona? Da to sigurno oc ekuje. A i
jecaji koje sam prije c ula dopirali su negdje iz blizine, ne iz daljine. Moz da lez i
na kauc u u susjednoj sobi i u ruci drz i moj pis tolj. Vjerojatno jos ima i
omamljivac koji je upotrijebio na meni u galeriji. Moz da ima psa. Je li vrijedno
rizika pogledati? Kada pomislim na njegove oc i dok je vris tao poric uc i
silovanja, ta mi se moguc nost c ini kao uvlac enje u lavlji brlog, Spavaju li
lavovi uopc e? Ako spavaju, bojim se da je to lagani san. Misli, kaz e moj otac.
to ti zna a on ne zna? to ti je pri ruci da ti moe pomoi?
Sto ja znam? Da sam vis e nego napola ovisna o Xanaxu, koje roak
Valiuma. Vjerojatno mi je otpornost na te lijekove popustila da se probudim i
na prstima hodam okolo dok Wheaton misli da spavam. Sto mi moz e
pomoc i? Ne vidim nikakvo oruz je. Cak ni kistove. Na stolu s kojeg je Wheaton
uzeo iglu nema nis ta. Prostorija je sterilna i prazna kao zatvorska c elija. A da i
jest. Nije ba potpuno prazna, shvatim. Na podu iza mog kraja kade nalazi se
hladnjak i vreica s namirnicama. Stvari Conrada Hoffmana.
Dovuem stalak za infuziju do njih.
Vrec ica je napola puna iste nezdrave hrane koju je John nas ao u
Hoffmanovu stanu. Keksi, c ips, bomboni. Sus ena govedina, promatram kutije
i vrec ice osjec ajuc i u dubini mozga vaz nu akutnost koju ne razumijem.
Polako postanem svjesna logike. To nisu oruja. To je obrana.
Pruz ivs i ruku u vrec icu, polako otvorim kutije i izvadim tri sjajne folije iz
paketa keksa i punu ruku bombona u celofanu, Njih stavim izmeu kade i
zrcala kojim se Wheaton koristi kao pomoc da sebe naslika u sliku. Kada se
vratim u kadu, shvatim da sam zaboravila pogledati Wheatonovu sliku.
Moz da bi mogla pomoc i. Ali ne toliko kao taj hladnjak, pomislim. Koliko je vec
tu? Kada sam vidjela kako Hoffmana odnosi Mississippi? Pomaknuvs i se
prema hladnjaku, tiho se pomolim i onda otvorim kopc u i podignem
poklopac. Unutra je mrac no pa na slijepo gurnem ruku prema dnu. Ruke mi
zarone u Arktic ki ocean leda i vode na kojem se nalaze plutajuc i otoci koji se
ine kao pivske boce. Za nekoliko sekundi po rukama mi se proiri bol.
Bog te blagoslovio, ti bolesni gade, kaz em tiho. Srce mi lupa zbog nove
nade, ali ne smijem tu ostati. Topla voda mi dosez e do nogu. Kada je
preplavila i to ne u tis ini. Ali i to je dobro. Prelijevanje c e izbrisati mokre
tragove mog hodanja po sobi i moz da uvjeriti Wheatona da jos imam slabu
kontrolu nad mis ic ima. Zatvorivs i hladnjak, gurnem ga bliz e kadi i onda se
vratim u vrelu vodu.
Pruz im ruku prema slavini kad c ujem glas u tami. Naslonim glavu i
zatvorim oi. Voda nastavi tei.
to radi? vikne omamljeni glas.
Pruz im ruku i primim Thalijinu ruku ispod vode. Koraci se pribliz avaju
kadi, stanu.
Wheaton me sigurno gleda.
Prekrasno ree on i ja osjetim trnce unato vruoj vodi. Slavina zakripi
i voda prestane tec i. Zatim nes to uroni u vrelu vodu i topli valovi udaraju u
moje grudi. Wheatonova ruka pokrije moju lijevu dojku, njez no, kao da
proz ivljava neko sjec anje. Prisilim se da dis em pravilnim ritmom. Ruka mu
klizne preko mog srca osjec ajuc i krv koja tamo cirkulira i zatim klizne ispod
vode. Prijee mi preko pupka gnjec ec i mali jastuc ic sala i onda se spusti dolje
izmeu mojih nogu.
Zamalo poc nem vris tati zbog osjec aja da padam, ali tupost me spasila.
Ona se s iri prema van iz mog mozga i srca, tupost zbog samoodrz anja,
roena u honduras koj pras umi, neurokemijski oklop koji c e mi pomoc i da
izdrz im svas ta kako bih prez ivjela. Wheatonovi prsti drhte dok istraz uju, ali
ja ne. Lez im mirno i dis em, unutra, van, unutra van. Njegova ruka nije gruba
ruka divljaka nego znatiz eljna ruka djec aka. Prsti se petljaju u mojim stidnim
dlakama i drz e ih djec jom upornos cu. U tis ini slavine iz koje kaplje voda,
duboko, os tro stenjanje dirne me u srce. Kao vrisak z ivotinje siroc eta pokraj
majke, odzvoni kroz staklenu prostoriju i zavrs i jecajem. Zatim se prsti
odvoje i ruka nestane.
Koraci se udalje i c ujem buku u drugoj prostoriji. Zatim se koraci vrate, ali
ovaj put iza moje glave. Moja vreica za infuziju zauka na stalku. Mijenja je.
Ubrzo - prosike. - Sutra.
Dok on odlazi, poc ne me pec i zapes ce. Valium, kaz em sebi dok mi se oc i
poc nu zatvarati. Nije inzulin. Inzulin ne pee. Ali za svaki sluc aj, pruz im ruku
izmeu kade i zrcala, skinem omot s bombona i pojedem ga u dva zalogaja
kako bih s to brz e dovela s ec er u krv. Zatim pojedem jos jedan. Tes ko mi je
progutati zbog suhoga grla, ali nakon s to sam pogledala Thaliju, prisilim se
progutati i trei.
Da izvuc em infuziju iz vene? Ako to uc inim, krvarit c u u kadu i to
vjerojatno neko vrijeme. Wheaton c e sutra vidjeti s to sam c inila. Uvijek mogu
rec i daje to bila nesrec a. Ispod vode stisnem Thalijinu ruku z elec i iz sveg srca
da ona moe stisnuti mene. - Uspjet emo, djevojko apnem. Vidjet e.
Izai iz kade, kae moj otac. Digni ruku iz kade. Krv e se vani zgruati...
Ne osjeam ruku kaem mu. Ja...
Pokuam dosegnuti iglu za infuziju kada mi se zamrai pred oima.
Probudim se po danu, ali ne otvorim oc i. Wheaton c e oc ekivati da sam
27.
Roen sam u ratu rec e Wheaton slikajuc i potpuno uvjerljivo. Tisuc u
devetsto c etrdeset i trec e. Moj otac je bio u marincima. Vratio se kuc i na
odmor nakon osnovne obuke i tada je majka zac ela. Tako je on barem mislio.
On je bio tez ak c ovjek, okrutan i hladan. Majka mi nije mogla objasniti zas to
se za njega udala. Samo je rekla: - Stvari izgledaju drugaije kada si mlad.
Meni je mama istu stvar rekla vie puta kaem mu.
Kada mi je otac pozvan u vojsku, ostala je sama prvi put otkad su vjenani.
Imala je dva sina od samo c etiri i pet godina. To je bilo osloboenje. Bila je
slobodna od glasa koji ju je korio, okrutne ruke, bes cutnog inzistiranja noc u
kada je uzalud prosvjedovala zidovima i stropu, molec i Boga da je pos tedi.
Bog je konano usliao njezine molitve. Poslao joj je rat.
Wheaton se ironic no nasmije. - Mjesec dana nakon s to je moj otac
isplovio za Paci ik, na vrata je dos ao stranac traz ec i vode. Sepao je. Neka ga je
ozljeda ili bolest osakatila i nije mogao u vojsku. On je radio za Vladu, za neke
umjetnic ke projekte. Bio je slikar. Majka se u njega zaljubila prvi dan.
Oboz avala je umjetnost. Najdraz a stvar joj je bila knjiga koju ju je dala mrtva
tetka. Velika knjiga u boji pod nazivom Remek-djela zapadne umjetnosti. U
svakom sluc aju, slikar je bio kod nas gotovo dva tjedna i kada je otis ao, majka
je bila trudna. Nikada nije saznala kamo je otis ao, ali on je rekao daje iz New
Orleansa. Toliko joj je rekao.
Boe, kaem tiho.
Roen sam dva tjedna prije termina. Wheaton zavrti vrh kista na paleti. Zbog toga je to vremenski gotovo odgovaralo. To je znac ilo da majka moz e
lagati o tome tko mi je otac i izvui se. Barem neko vrijeme.
Kada se vratio iz rata, moj otac bio je drugac iji. Bili su ga zarobili Japanci i
nes to su mu uc inili. Rijetko je govorio. Postao je neka vrsta vjerskog fanatika.
Ali prema njoj i prema nama je bio jednako okrutan.
Odmah je vidio da majka prema meni postupa drugac ije nego prema
mojoj brac i. Ona mu je rekla daje to zato s to sam se rodio ranije, da sam
osjetljiv. Pokus ao me prisiliti da budem kao drugi, ali ona mu se opirala.
Nakon nekog vremena su se dogovorili. Ona mi je kupila zas tic eno djetinjstvo
svojom poslus nos cu. On je dobio sve s to je z elio. Njegova je rijec bila zakon. U
svakodnevnom z ivotu. U krevetu. Njezina je rijec nes to znac ila samo kada se
radilo o meni.
Moja su brac a radila na farmi i pomagala mu loviti z ivotinje kada nisu bila
u s koli. Moj je z ivot bio drugac iji. Majka me svas ta uc ila. Citala mi je. Skupljala
sitnis da mi kupi boju i platna. Ohrabrivala me da imitiram slike u njezinoj
knjizi. Moja su me brac a ismijavala, ali potajno su bila ljubomorna. Tukli su
me kad god su uspjeli, ali to nije bilo nis ta. Ljeti smo majka i ja dane provodili
u staroj tali u umi. Pobjegli bismo.
Na Wheatonovu licu pojavio se pogled transcendentnosti.
Ta se s tala nalazila na maloj c istini, okruz ena starim drvec em niz koje je
tekla rijeka. Dio krova se urus io, ali nije nam smetalo. Kroz rupu su ulazile
iroke zrake sunane svjetlosti, kao u gotikim katedralama.
Sto si tamo slikao? upitam iako i sama znam odgovor. Nisi li slikao
majku?
Sto sam drugo mogao slikati? Kada sam prerastao kopiranje iz knjige, ona
je donosila razlic itu odjec u iz kuc e ili stvari koje je kupila za vrijeme rijetkih
izleta u grad. Stvari koje nikada nije pokazivala ocu. Mrez aste haljine, ogrtac e
kao oni koje su z ene nosile na klasic nim slikama. Slikali bismo satima,
razgovarali, smijali se, sve dok zrake svjetlosti nisu poc ele blijedjeti i mi
poc eli s aptati odgaajuc i do zadnjeg trena nas povratak u malu, tamnu kuc u
bijesa.
to se dogodilo? toje sve to prekinulo?
Wheatonovo se tijelo zamrzne kao zaustavljena vrpca. Celjust mu se mic e,
ali iz nje ne izlazi zvuk. Zatim, polagano, njegova desna ruka pruz i kist prema
platnu. - Kada sam imao trinaest godina, postao sam... znatiz eljan oko nekih
stvari. Mnoge od slika u majc inoj knjizi bile su aktovi i ja sam z elio tako
slikati. Ona je razumjela tu potrebu, ali morali smo biti paz ljivi. Moj bi otac
ponekad radio u tvornici u gradu. Brac a bi tada postavljala zamke za z ivotinje
umjesto njega. Tada je ona meni pozirala naga.
Iako je voda u kadi hladna, osjec am vruc inu u licu. Osjec am da idemo
prema neoznaenom teritoriju incesta.
Jeste li postali... intimni?
Intimni? Glas mu zvui kao odjek iz pilje: - Bili smo kao ista osoba.
Mislila sam...
Mislila si na seks. On podigne kist a na licu mu se vidi gaenje - Nisam bio
takav. Ponekad sam je dodirivao, naravno. Da je namjestim. I ona mi je
govorila stvari. O tome kakva bi ljubav trebala biti, kako se nada da negdje na
svijetu ljubav zaista jest takva. Ali uglavnom smo planirali. Rekla je da imam
dar koji c e me jednog dana proslaviti. Tisuc u puta sam se zakleo da c u, ako
ikada pobjegnem, uspjeti i vratiti se po nju.
Pred oima vidim zastraujuu viziju. - Je li te netko uhvatio tako s njom?
Wheaton zatvori oc i. - Jednog proljetnog poslijepodneva, umjesto da love
z ivotinje, moja su nas brac a s pijunirala. Promatrali su dok se majka nije
skinula. Zatim su otrc ali do grada i pozvali oca. Kada je uletio u s talu i vidio je
golu, poludio je. Vikao je gluposti o prostitutkama i tko zna o c emu sve ne iz
Biblije. Majka je vris tala na njega da izae, ali on je izgledao kao da c e je ubiti.
Rekao je brac i da me drz e i on... on ju je poc eo tuc i. Umjesto da to podnese,
kao s to je obic no c inila, ona mu se oduprla. Izgrebla mu je lice, raskrvarila ga.
njezinim lijec nikom i prouc avao sve dokumente na sudu. Imao je pravo, ali
nije to mogao dokazati. Jednostavno je znao. U meni nije bilo ni malo njega
nis ta - i hvala Bogu na tome. Ali nakon toga Rogeru su radili stvari koje ne
moz es niti zamisliti. Izgladnjivali su ga. Tukli ga. Iskoris tavali ga kao roba.
Otac je starijoj brac i dao dozvolu da s njim rade s to god z ele. Pekli su ga.
Rezali. Gurali stvari u njega. Otac ga je seksualno iskoris tavao da ga kazni.
Wheaton odmahnu glavom. Da nije bilo mene, nikada ne bi preivio.
Tes ko seksualno ili psihic ko zlostavljanje u djetinjstvu, rekao nam je dr.
Lenz. Radikalan psiholoki slom o kojem govorim.. - Kako si zatitio Rogera?
- Sluao sam. Gledao sam. Sluh mi je postao strano otar. uo sam ih kako
dis u u snu. Ako im se disanje promijenilo, znao sam to. Govorio sam mu kada
da se sakrije i kada da pobjegne. Kada da prikuplja hranu. Kada da popusti, a
kada da se odupire. Nakon nekog vremena c uo sam ih i kako razmiljaju. U
njihovim sam umovima vidio morbidnu z elju, slike koje se formiraju u
namjeru, namjeru koja putuje iz njihovih mozgova do njihovih sporih z ivaca i
pokree njihove teke udove na djelovanje. Tako je Roger preivio.
-Jesi li mu rekao da pobjegne u New York?
Wheaton nastavi slikati i kist se opet brzo krec e. - Da. Ali grad nije bio
onakav kakav sam mislio da c e biti. Roger je pokus ao slikati, ali nije
uspijevao. Ljudi su mu nudili pomoc , ali nisu mu z eljeli pomoc i. Pomagali su
sebi. Dali su mu hranu, smjes taj, mjesto za slikanje. Ali htjeli su nes to
zauzvrat. Htjeli su njega. I on im se predavao. Kakve to veze ima? Bili su
mnogo njez niji od njegova oca i brac e. Cetiri godine se kretao meu njima mekanim, pohlepnim, sivim starcima slikajui derivativna djela, radei sve
to su od njega traili. Stvari su se morale promijeniti.
Na Wheatonovim se usnama pojavi gotovo okrutan osmijeh. - Jednog
dana, hodajuc i niz ulicu, uoc io sam svoju priliku. Odjurio sam u vojni ured i
prijavio se u marince. Jedan brz, neponis tiv c in. On nije nis ta mogao uc initi.
Rat u Vijetnamu se zahuktavao i, prije nego s to je shvatio s to se dogaa,
Roger je bio na putu tamo. U umjetnikovim oc ima ponos zabljesne kao
dijamant. Tako sam dos ao na svoje. U Vijetnamu. On nije mogao prez ivjeti
bez mene. Po danu bi on bio glavni, s alio se, psovao i taps ao ostale,
pokus avajuc i se uklopiti. Ali noc u je davao prostora meni. U ophodnji. Na
prvoj liniji. Ja sam mogao namirisati ono s to on nije niti vidio. Cuo sam kako
bose noge trc e po travi na pedeset metara. Odrz avao sam ga na z ivotu. A i
ostale. Za to su mi davali medalje.
A poslije? upitam dok se dio mog mozga i dalje upita koliko su John,
Baxter i Lenz napredovali u svojoj istrazi koja e ih dovesti do ove kue.
Vratio sam se u New York, zar ne? Bio sam drugi c ovjek, uzeo sam novce
od drz ave, otis ao na Sveuc ilis te u New Yorku slikao c etiri godine. Kada sam
zavrs io, slikao sam portrete da imam za hranu. Traz io sam svoju sudbinu. I
ona je nas la mene. Moj prez ivjeli brat umro je u trgovac koj mornarici i farma
apstrakcija.
-Jesi li zato poeo opet slikati, nakon petnaest godina?
Ne. On mi uputi jednostavan, c ist pogled. - Umirao sam. Morao sam
uiniti onoliko dobra koliko mogu, dok jo mogu.
Hoffman je do tada izaao iz zatvora? On ti je pomagao?
Sest mjeseci nakon moje dijagnoze, on je pus ten kako bi se napravilo
mjesta za nove zatvorenike. Ja sam se vec bio preselio u New Orleans.
Proivljavao sam mladenaku fantaziju da u pronai biolokog oca. Ili njegov
grob. Nes to opipljivo. Ali nikada nisam. Ali da, Conrad mi je pomogao da opet
ponem raditi.
Zas to si prodavao slike? Zas to riskirati? Vec si imao novac. Slavu.
Potovanje.
Roger je to imao. Rogerov kist lagano dotie paletu i onda odleti na platno.
- Na svoj burz ujski nac in. Ali kada su kolekcionari vidjeli moje Zene koje
spavaju, prepoznali su potpuno drugaiju razinu istine.
Kao Marcel de Becque?
On je bio jedan od njih.
Poznaje li ga dobro?
Znam da kupuje moja djela. Nis ta vis e. Cudno je, ali povjerovala sam mu.
Sto onda objas njava povezanost izmeu de Becquea, Wingatea i Hoffmana?
Jesu li iskoritavali ovog muenog umjetnika i njegovu iskrivljenu viziju?
to sad planira uiniti?
Odlazim. Zivjeti kao ja. Otvoreno. Novac nije problem i Conrad nam je
uspostavio nove identitete odavno. Za svaki sluaj.
Hoe li slikati?
Ako budem osjetio potrebu. Nakon ove slike, sumnjam da hou.
to planira sa mnom uiniti?
Dat u ti ono to najvie eli? Ujedinit u te sa tvojom sestrom.
Oi mi se zatvore. - Gdje je moja sestra?
Vrlo blizu.
Treba li voziti do tamo? Ili se moe pjeice? Wheaton mrcne. - Jo blie.
U glavi c ujem Johnov glas, odjek od prvog dana kada sam ga upoznala.
Ulica Lakeshore Drive. Razina vode posljednjih godina znatno pada. Moda ih
pokapa ispod kue i one bi ostale pokopane. Isu- se. Ako svako malo ubaci malo
vapna, ne bi niti smrdjele. -Je li ona pokopana ovdje? Ispod ove kuc e? Kada je
kimnuo glavom, Wheatonov kist nije se niti trznuo. To mi je bilo previs e. -1
druge ene?
Da. Tvoja sestra je bila malo drugac ija od drugih. Pokus ala je pobjec i.
Nisam siguran kako je uspjela, ali dos la je do vrta. Conrad ju je uhvatio, ali se
borila i morao je tu zavrs iti pric u. Odmah ju je pokopao. Slikanje sam zavrs io
pomoc u fotogra ije. Prvi put nakon mnogo sati, moj bijes kljuc ao je na
povrs ini, Pruz ivs i ruku prema slavini, okrenem je kao i dva puta prije - samo
ovaj put okrenem hladnu vodu. Cini se da Wheaton nije vidio. Dok se borim
protiv stras nih slika u glavi koje su njegove rijec i pobudile, on spusti kist,
ponovno izmasira ruke pa podigne kist sa stola iza njega i pogleda. Uz tiho
gunanje, okrene se i ue u glavnu kuc u. Cuje se tiho lupanje nakon c ega
slijedi umor glasova. On telefonira.
Okrenem se, ustanem na koljena, nagnem se van i dovuc em hladnjak do
kade. Molec i se da c e tekuc a voda prikriti buku, nikoliko puta udahnem i
podignem ga do ruba kade te sadraj sruim unutra.
Ledeni s ok isisa mi zrak iz pluc a. Cini se kao da su mi i misli treturale jer
je voda toliko hladna, ali ne smijem gubiti vrijeme. I pivske boce pale su u
kadu. Vratim ih u prazan hladnjak, koji gurnem natrag na mjesto. Kroz hodnik
s moje lijeve strane c uje se jednolic an glas. Vis e puta c ujem rijec karta.
Moda i rije "Odlazak.
Boe, kako je hladno. Nec u ovo moc i dugo izdrz ati. Moj je usporeni mozak
vec zaboravio nes to s to je od kljuc ne vaz nosti. Moju obranu protiv inzulina.
Pruz ivs i ruku izmeu kade i zrcala, izvadim paket keksa i ukoc enim prstima
potrgam foliju. Tvrde kekse rastrgam na komadic e, gurnem ih u usta i
provaem samo toliko da ih uspijem progutati.
Wheaton jo razgovara. Otvorim jo jedan paket keksa i progutam jo dva.
Koraci.
Doi meni - kaz em tiho pokus avajuc i ne cvokotati zubima. - Kae pauk
muhi.
Kada se Wheaton ponovno pojavio, odjednom shvatim koliko c udno
izgleda u bijeloj, platnenoj krpi. Nakon dva dana slikanja naviknula sam se na
to. Ali kada sam ga c ula kako na telefon razgovara kao normalna osoba, to mi
je sada s ok. Izgleda kao c ovjek koji vjeruje daje Isus. Sestogodis nji Isus. On
stane ispred tafelaja kritiki promatrajui platno.
Imam osjec aj kao da ledena voda cijedi sav z ivot iz mene i bolje vec a nego
to sam oekivala. Linija izmeu leda i vatre brzo nestaje.
-Je li slika gotova? - upitam.
to? - ree Wheaton odsutno. Oh. Zamalo. Ja...
Prekine ga zvonjava telefona. Izgleda zbunjeno. Telefon opet zazvoni, tiho,
ali uporno. Kratko me pogledavi, ode natrag u kuu.
Osjetim stras an nagon da iskoc im iz kade. Otvori vruu vodu, kaz e mi glas
u glavi. Malo nee tetiti.
Ovaj su se put koraci pretvorili u trc anje. Wheaton je dojurio u sobu, a lice
mu je opet prekriveno crvenim mrljama. Samo ovaj put u ruci ima pis tolj. 38icu marke Smith i Wetson koji mi je dao John.
to je? to se dogodilo?
Poklopili su. Govori tjeskobnim aptom.
To se stalno dogaa.
Ne ovdje. I linija je bila aktivna kada sam stigao. Slus ali su kratko prije
nego to su poklopili.
Pokus avam zadrz ati oc i bezizraz ajnima dok mi u grudima cvjeta nada.
Vjerojatno neko dijete. Ili pervertit.
Wheaton odmahnu glavom. ivotinjska svijest koja sjaji u njegovim oima
je zastraujui prizor: instinkt preivljavanja razraen do vrhunca.
Zato ti izmilja objanjenja? upita on. to te briga?
Nije me briga. Ja samo...
Zaepi! Okrene se i pogleda nedovrenu sliku, pa opet me- - Moram ii.
Ii kamo? Zato?
Ponekad jednostavno imam predosjec aj. I nikada ne sumnjam Taj
predosjeaj. Ovo mjesto vie nije sigurno.
Osjetim iznenadnu potrebu da skoc im iz hladne kade, ali prije nego s to
uspijem djelovati, Wheaton ree: Znam da se moe kretati. Srce mi stane.
Nemoj se pretvarati da ne moz es . Nestalo mi je sredstva za opus tanje
mis ic a. Moram se spremiti za odlazak. Doc i c u tu i staviti ti jos valiuma u
infuziju. Dovoljno da te na neko vrijeme oamuti, ali nedovoljno da te ubije.
Lice mu izgleda iskreno, ali znam s kim razgovaram. Laz es . Vec si
rekao da e me ubiti.
-Jordan. Mogao bih te odmah ubiti da to elim.
Moz da si preblizu drugim kuc ama. Ili moz da ne moz es podnijeti ubiti na
taj nain. Koritenje inzulina daje ti osjeaj da se radi o eutanaziji.
Na usnama i u oc ima mu se vidi c udan osmijeh. Ubio sam dosta ljudi u
Vijetnamu. To mi nije problem. Cuc ne metar dalje od kade i pogleda me u oc i.
Zas to Valium na tebi ne djeluje, Jordan? Jesi li moz da malo ovisna? Je li u
tome stvar?
Moda malo.
On se nasmije. Ti si mudrica, zar ne? Otporna si, kao ja.
Za sada.
On ustane i ode u drugu sobu pa se vrati s iglom. - Ostani gdje si. Ako is ta
pokus as , nec u imati izbora nego te ubiti. Isto c e se dogoditi ako izvuc es
infuziju.
Wheaton mi izie iz vidokruga i, iako ga ne vidim, znam s to radi: naginje
se sa s to vec e udaljenosti i ubrizgava sadrz aj s price u moju vrec icu za
infuziju. Je li moguc e da govori istinu za Valium? Hoc e li me zaista pustiti da
preivim? Nikoga do sada nije. Sve su pokopane negdje ispod ove kue.
Zapes ce bi me trebalo poc eti pec i, ali ne poc ne. Wheaton mi se opet
pojavi s lijeve strane i opet c uc ne, na udaljenosti od pola metra. Nis ta nije
rekao. Samo gleda.
Drhti ree napokon. Kako se osjea?
Uplaeno.
Nema se ega bojati. Nemoj se opirati.
Opirati emu?
Valiumu?
To nije Valium. Preplavi me val munine. Zar ne?
Zato to kae?
Zato to me zapee ne pee.
On uzdahne pa se suosjec ajno nasmije. Imas pravo. Vjeruj narkomanu
da pozna svoje lijekove. Ovo je inzulin. Ubrzo vis e nec es imati briga. Nec es
osjeati bol.
Metar nasuprot mene, Thalia Laveau izgleda kao ono s to i jest: z ivi
mrtvac. Ne smijem tako zavrs iti. Nadam se da je Conrad Hoffman nije silovao
prije nego to je pala u komu.
-Jesi li pospana? upita Wheaton gladei pitolj u lijevoj ruci.
Sec er iz keksa u mojoj krvi samo c e mi kratko vrijeme dati imunitet na
inzulin, ovisno o dozi koju mi je dao. Ako se ne pribliz i, onesvijestit c u se prije
nego s to se pokus am spasiti. Osim ako ne izvuc em infuziju. A onda c e me
ubiti.
-Je... jesam kaem ja frfljajui. - Sam. Pospana.
Tako je rec e on polus aptom gledajuc i pokraj mene kroz stakleni zid
staklenika. Izgleda kao da oc ekuje da c e naoruz ani mus karci svaki tren
prelaziti preko njegova vrta.
Voda u kadi ne c ini mi se vis e toliko hladnom i na trenutak sam na tome
zahvalna. Onda shvatim s to se dogaa: inzulin utjec e na moju percepciju. U
panici se stresem i izbacim noge iz kade, ali tada samo skliznem natrag u
vodu. Stranjica mi sklizne izmeu Thalijinih bedara, a glava ispod povrine.
Potrebna mi je snaz na volja da zadrz im glavu ispod vode, ali je jedini put
prema preivljavanju. Odglumim da pokuavam drati glavu iznad vode.
Iznad kade pojavi se sjena koja se pretvori u de inirani oblik, Glava.
Ramena. Wheaton gleda u kadu. Sto vidi? Ponavljanje svog ubojstva. Krhku
z enu? Uz morbidan osjec aj dislociranosti, promatram svoje posljednje
trenutke na Zemlji kroz njegove oc i. On mi z eli glavu izvuc i iz vode. Osjec am
to. Kako bi mi priutio humaniju smrt.
Bez kisika i omamljena hladnoc om, moja pluc a gore od z elje da izau na
povrs inu. Ne mogu c ekati da Wheaton posegne u vodu. Uz vrisak oc aja
izletim iz vode ruku pruz enih kao pandz e, oc i razrogac i oc i od straha i
pokus a se odmaknuti, ali ja sam ga primila za ruc ne zglobove. On zarez i i
pokus a se boriti, ali noge na mokrome podu nemaju dovoljno uporis te da bi
mu dopustile da iskoristi svoju tez inu protiv mene. Svom svojom tez inom,
vuem mu ruke u hladnu kadu.
Oc i mu se ras ire kao oc i djeteta koje ne razumije zas to ga muc e i noge mu
kliznu ispod njega. Ja i dalje drim.
U njegovim se oima probude nova lica: zlostavljani djeak nije znao itati
oc eve poz udne misli; vojnik koji je c uo bose noge neprijatelja s pedeset
metara. Dok mu nastojim ruke drz ati prikovanima, jedan mu se zglob trzne u
mojoj ruci i u us ima mi odjekne prigus ena eksplozija. Kada se zamuti od krvi.
Zglob mu opet trzne i us i mi zvone kao cimbali. On ispaljuje metke ispod
vode.
Ne osjec am da sam ranjena, ali ponekad ne znas . Jos glasniji jer puca u
kadi, pucanj me preplas i, ali ne pus tam ga. Kroz ledenu vodu tec e
svijetlocrvena krv kao iz cijevi.
Thalia. Iz rupe u njezinu bedru krv s prica sa svakim otkucajem srca. Jos je
dovoljno z iva da umre na tez ak nac in. Vris tec i od bijesa, primim se za
Wheatonove zglobove dok pitolj udara moju okrznutu ruku po dnu kade.
Kada se vratila tis ina, oboje smo u s oku. Wheatonovo lice je potpuno
blijedo, a ruke su mu se prestale boriti. Ledena je voda uc inila svoje. Prije
nego s to postanem svjesna onoga s to radim, pustila sam njegove zglobove i
izas la iz kade. Stalak za infuziju srus io se na pod pokraj mene i kateter je,
izletjevi iz mog zapea, pustio krv niz ruku.
Wheaton se polako ispravi i za trenutak pomislim da je ranjen. Ali on se
nigdje ne drz i. Pokus ava skinuti natopljene rukavice s drhtavih ruku. Izgleda
kao z rtva poz ara koja pokus ava skinuti slijepljenu odjec u. Prvo jedna
rukavica padne na mokar pod, pa druga i on drz i ruke ispred sebe s
ras irenim, drhtavim prstima. Nije to ugodna plava boja vec morbidna plavocrna boja koja upuc uje na mrtvo tkivo. Dok ga gledam, Wheatonova usta se
zaokrue i on zastenje u agoniji.
Vrisak me prene iz transa. Uzmic uc i dalje od kade, okrenem se prema
vratima glavne kuc e. Cini mi se da su blizu, ali kada pokus am trc ati, noge mi
poc nu klecati. Moram stati, sagnuti se i pridrz ati koljena da ostanem na
nogama. U grudima mi raste panika i ne mogu doc i do zraka. Je li i to zbog
inzulina?
Trebam eer. Umjesto da se pokus am doc epati svoje zalihe pokraj zrcala,
padnem na straz njicu i bacim ruku prema vrec ici s namirnicama. Wheaton
tes kim koracima korac a prema meni, iz oc iju mu sijeva bijes, ali ne izgleda
opasno. To je kao napad ovjeka bez ruku. Kopajui po vreici s namirnicama,
otvorim kolac i ubacim ga u usta gutajuc i spuz vasto tijesto gotovo bez
vakanja.
Wheaton se odjednom okrene i krene natrag prema kadi. Gleda u kadu
kao neki svec enik koji pokus ava iz zapaljene posude izvuc i neku relikviju.
Pitolj. Pokuava skupiti hrabrost da umirue ruke uroni natrag u led.
Zabodem nokte u svoju lijevu podlakticu i poc nem krvariti. Bol mi je
odmah izotrila osjetila i u tom trenutku bistrine prisilim se ustati na noge.
Wheaton se nagne nad kadu i uroni jednu ruku do lakta. Zatim se izravna
kao igrac ka koja iskac e iz kutije. Drz ec i pis tolj u drhtavoj ruci, okrene se
prema meni.
Dok on pokus ava podic i pis tolj, bacim se na njega pruz enih ruku. Pis tolj
urla dok mi ruke udaraju u njegovo tijelo i bacaju ga preko kade u zrcalo
naslonjeno na zid. Ono pukne metar i pol iznad tla i gornja se polovica srus i
na nas prsnuvi u smrtonosne komade velike kao porculanski tanjuri.
Wheaton padne preko kade, omamljen, ali jos svjestan i nastoji se
zadrz ati na povrs ini ledene vode. Dok ja nastojim sic i s njega, oc i mu bijesnu
pune z ivota i gurne mi cijev pis tolja u vrat. Nemoj molim ga mrzec i sebe
zbog toga. Molim te. On se nasmije s c udnim z aljenjem i povuc e okidac .
uje se prazan klik.
Divljih oc iju on povuc e pis tolj da me izudara na smrt, ali rame mu sklizne
s ruba kade i padne u vodu. Nije c ak niti vrisnuo. Usisa golemu kolic inu zraka
i jedna mu tamna ruka poleti prema grudima kao da c e izmasirati srce. Prije
nego s to poc nem osjec ati samilost, stavim ruke na njegovu glavu i gurnem je
ispod ledene povrine.
On se bori, ali vis e nema snage. Zelim ga drz ati ispod vode kako bih
prekinula ovo muc enje, ali ne mogu si to prius titi. Inzulin bi mogao probaviti
s ec er u mojoj krvi prije nego s to se udaljim deset koraka od kade. Ako se to
dogodi, odavde u izai na nosilima s etiketom oko prsta.
Dignem se iz kade i doteturam do vrata iza s tafelaja. Vrata vode do ovalne
prostorije u kojoj se nalazi televizor, kauc i stol s telefonom. Teturajuc i kroz
tu prostoriju, naem se u s irokom hodniku dugac kom dvanaest metara koji
vodi do velikih drvenih vrata slic nih onima u Janeinoj kuc i na Aveniji St.
Charles. Krenem prema vratima, usredotoc ena na to da odrz im ravnotez u, ali
na dvije treine puta noge mi popuste i padajui udarim glavom o bijeli pod.
U glavi mi se oslobodila c udna magla. Zelim lez ati na mekanom drvetu i
pustiti mu da me obavija. Ali iz te magle izroni neizbrisiva slika zbog koje mi
srce poc ne lupati: plitki grobovi, jedanaest u nizu, mali brez uljci zemlje u
tami ispod kuc e. Ove kue. Ispod mojih nogu c ekaju ostaci jedanaest z ena c iji
muz evi i roditelji i djeca svaku noc mole da saznaju kakva im je bila sudbina,
Moja sestra c eka s njima. I nema sumnje u to koga ona c ega. Moj posao jos
nije zavren.
Borec i se da ustanem na koljena, puzim posljednjih nekoliko metara do
vrata te pruim desnu ruku i okrenem kvaku.
Ona se ne pomakne.
Malo jos aktivnih moz danih stanica naslikaju sliku prozora iza mojih
zatvorenih oiju, ali nema nade da u stii do jednog od njih. Dalje ne mogu.
- Molim vas c ujem se kako jecam i opet se posramim zbog toga
preklinjanja. - Otvorite se.
Vrata ostanu zatvorena. Patetic an kraj prilic no dobro proz ivljenog z ivota.
Gola. Sama. Izgubljena u bijeloj magli koja raste u podmukloj tis ini
zatomljujui zvuk mog jecanja i moje hrapavo disanje. Ubrzo e sve biti bijelo.
Dok mi us i love posljednji odjek mog disanja, neljudski vrisak prodre kroz
moju nestajuc u svijest kao sjekira. Cuje se udaranje bubnjeva, pa buka koja
podsjec a na pucanje ogledala u stakleniku. Oko mene se pojave crne igure
nalik na kukce i njihovi metalni glasovi odzvanjaju u mojim bubnjic ima. Jedan
me pokuava neto pitati irokih i revnih oiju, ali ja ga ne razumijem.
Zrak prerez e vrisak potpunog oc aja koji se pros iri u beskonac nost.
Probije mi srce kao metak c istog jada pomijes an s tugom koja je ovdje toliko
dugo postojala. Ruke mi polete pokriti us i, ali vrisak se razbije u crni zid i u
zraku ostavi samo vibracije. Oc i iznad mene se ras ire, pa nestanu i umjesto
njih pojavi se ljudsko lice.
Lice Johna Kaisera.
On misli da sam mrtva. Vidim mu to u oc ima. Magla me zamalo progutala.
Moram mu rec i da sam z iva. Ako ne, moz da c e me pokopati. Duboko u mome
umu, oz ivi jedna iskra. Jedina bijela toc ka na crnome nebu. Iz te zvijezde
izroni glas. Ne glas mog oca. enski glas.
Glas moje sestre.
Govori Jordan! Reci neto, prokleta bila!
S mojih usana c uju se dva sloga i oni pokrenu lavinu aktivnosti. Rijec koju
sam rekla je - s ec er. Zatim se udarim u zapes ce. - eer! Ponovim udarajuc i
krvavu rupu od infuzije kao majmun na amfetaminima. - eer, eer, eer...
Iznad mene se sagne aneo odjeven u bijelo. Mislim da z eli da joj
provjerimo razinu s ec era u krvi. Zatim se zvijezda ugasi i Johnovo lice
nestane.
28.
Jordan? Jordan?
Bijelo svjetlo probije mi roz nicu, ali otrpim bol. Ne z elim mrak. Sve samo
to ne.
-Jordan? Probudi se.
Preko mojih oc iju lebdi sjena koja ih skriva. Ruka. Za trenutak se ruka
povue i pojavi se lice.
Johnovo lice. Izborano je od brige i oi su mu crvene od umora.
Prepoznaje li me? upita on.
Agent Kaiser. Zar ne?
Briga mu ne silazi s lica.
Rekla sam ti, Johne. Ja nisam porculanska vaza.
Hvala Bogu.
Wheaton?
John odmahnu glavom. - Vris tec i je otrc ao u hodnik dok si bila na tlu.
Imao je pis tolj. Bio mu je okrenut u ruci kao palica. Ja sam vikao specijalcima
da ne pucaju, ali tada je ve netko opalio. Ubijen je na mjestu.
DP - apnem.
to?
Direktan pogodak.
-Aha.
Okrenuvs i glavu vidim da lez im na krevetu u prostoriji koja podsjec a na
sobu za hitan prijam. Primam infuziju. Moram se boriti protiv potrebe da je
iupam van.
Gdje smo?
U bolnici Charity. Sec er u krvi ti je vrac en u normalu. Lijec nici kaz u da si
dehidrirala, ali rade na tome. Najvie ih zabrinjava tvoj mozak.
To je mene i uvijek brinulo.
-Jordan.
Osjeam veliku mamurnost. Samo to, stvarno.
Fiziki. A u sebi?
U sebi. Poc nem prc kati po lasteru koji se nalazi na mjestu gdje je bila
Wheatonova infuzija. - Nekoliko sam puta proli tjedan pomislila da ima nade
za Jane, ali duboko u sebi znala sam da je vis e nema. Ali Thalia... Kada je
Hoffman umro u rijeci, mislila sam da bismo je mogli nac i z ivu i dobro. Bila
sam u iekivanju, zna?
Johnove su oc i mirne, ali ozbiljne. Vjerojatno je bila u komi odmah sat
ili dva nakon s to je oteta. Kada je izbjegla nas nadzor i Hoffman ju je uhvatio,
vie nita nismo tu mogli uiniti.
ovaj put nas ne c eka pratnja s Range Roverom. Na zahtjev direktora FBI-ja,
guverner otoka osigurao je drz avni prijevoz, crnu limuzinu na kojoj se vijori
zastava kajmanskih otoka. Nas vozac domorodac govori britanskim
naglaskom i ne gubi vrijeme na putu prema de Becqueovu imanju u
Sjevernom zaljevu.
Vrata otvori Li koja stoji s istom smirenos cu kao i prvi put kada smo bili
tu.
Gospodo rec e ona blago nagnuvs i glavu. - Gospodine. Ovuda, molim
vas.
Ovaj put nec e nas pretraz iti. John ima dva pis tolja i guverner to zna. De
Becque to isto zna i nije prigovorio.
Li nas odvede do velike dvorane u straz njem dijelu dvorca gdje se nalazi
veliki prozor koji gleda na luku. Kao i prije, osunc an, sjedokosi, francuski
ekspatrijat stoji u donjem uglu svojeg prozora i gleda prema moru s enjom.
Gospoa Glass objavi Li i onda se tiho povue niz hodnik.
De Becque se okrene i uglaeno kimne glavom. Drago mi je da si dos la,
cherie. Zao mi je s to sam te dovukao tako daleko, ali moja pravna situacija ne
dopus ta mi da doputujem k tebi. Krene prema nama pa zastane. - Moram ti
rec i nes to s to moras znati, zbog mene i zbog sebe. Pokaz e nam da uemo
dublje u sobu. -Sil vous plait uite, molim vas.
John i ja doemo do kauc a na kojem smo sjedili prije manje od tjedan
dana i sjednemo jedno do drugoga. De Becque ostane stajati. Cini se da je
napet i hoda tamo-amo dok govori.
Kao prvo, s to se tic e Zena koje spavaju. Uvjeravam vas da nikada nisam
znao identitet slikara ni njegova suradnika. Poznavao sam Christophera
Wingatea, trgovca umjetninama i ono s to z elim rec i odnosi se na njega. Kao
s to znate, kupio sam prvih pet Zena koje spavaju koje je stavio na prodaju.
Sesta slika mi je isto bila obec ana i platio sam za nju polog. Zatim me
Wingate prevario. Prodao je sliku Hodaiju Takagiju, japanskom kolekcionaru
iako je znao da bih ja platio koliko i Takagi.
Zato je to uinio? - upitam.
Da otvori novo trite odgovori John. - Zar ne?
Bas tako - rec e de Becque. - Ipak je to posao. Ali ta mi je slika bila obec ana
i bio sam ljutit. Ja nisam c ovjek koji c e tugovati nad nepravdom. Ja nisam ono
to psihijatri nazivaju pasivno Oprostite, kako se ono kae?
Pasivno agresivan? - predloim.
Oui. Znao sam da je Wingate mnogo uloz io u jedan razvojni projekt na
Djevic anskim otocima. Nazvao sam nekoliko ljudi, u kratkom vremenu,
gospodin Wingate je shvatio da je vrlo los e uloz io novac. Glavnica mu je
nestala. Jesam li vam dosadan, agente Kaiser?
Zapravo mi je vrlo napeto.
Francuz kimne glavom, a morsko plave oc i mu svjetlucaju. - Wingate je
De Becque podigne obrve kao da govori - Svi smo mi ovdje odrasle osobe,
zar ne? Bila je jedna ena.
Bila je s njim prije nego to je ranjen?
Oui.
Duboko udahnem i onda izgovorim gotovo neizgovorivo pitanje.
-Je li s njom imao djece?
De Becqueve oi mi govore da shvaa moju bol. - Non. Nije imao djece.
Dus u mi preplavi olaks anje, ali nakon toga slijedi novi strah. Je li se nas
uopc e sjec ao? Moje majke? Moje sestre? Francuz digne svoju ruku i nagne je s
jedne na drugu stranu. - Ponekad da, ponekad ne. Rec i c u iskreno. Bojis se da
je John jednostavno odluio napustiti te, ne vratiti se u Ameriku - ne mora se
toga bojati. On nije bio u stanju takvo s to uc initi. Ja sam imao plantaz u u
Tajlandu i on je tamo proz ivio ostatak z ivota na jednostavan nac in. Radio je
jednostavne poslove, uivao u jednostavnim stvarima.
John mi opet stisne ruku i zahvalna sam s to je pokraj mene. I jecaji koji
sada prolaze kroz mene previs e su intenzivni da bi ih mogla sama
proz ivljavati. Zapanjenost s to je ispalo da je moja tajna nada zapravo istinita.
Tuga da moj otac nakon toga nije bio svoj, da me se moz da nije sjec ao na
smisleni nac in. Ali dublje od svega toga, olaks anje koje se ne moz e izraziti ni
suzama. Moj otac nije napustio svoju obitelj. Nije odabrao voljeti nekoga
drugoga. Nije nas voljno prestao voljeti. Iako to nisam rekla, iz grla mi se
oslobodi jednostavan veseli vrisak djeteta: Tatica me nije napustio.
Ne postoji nis ta slic no prizoru mus karaca koji se nalaze uz z enu koja
plac e. John se zacrveni i potraz i rupc ic koji nema, a de Becque, mus karac
starog kova, izvue srebrni rupi iz depa hlaa.
Molim Vas - kaz em mu uputivs i Johnu pogled koji mu govori da vis e ne
prekida.
Wingate se nije razumio samo u slike. Razumio se i u fotogra iju. Kada je
bio ovdje, naravno daje primijetio moje fotogra ije iz Vijetnama. Poticao me
da pric am pric e. Priznajem da to volim raditi, posebno nakon koje boce vina.
Znam kada moram utjeti, ali neke se prie ine bezopasnima.
Uzdahne sa z aljenjem. Uvijek sam c uvao tvoju sliku i sliku tvoje sestre,
zbog Jonathana. Ponekad bih mu ih pokazivao. Tvoja je slika bila novija jer si
bila slavna. U svakom sluc aju, Wingate je znao tvoju pric u. Znao je tko je bio
tvoj otac i da te volio.
Volio nas?
-Jedan od dana kada mu je bilo bolje, zamolio me da te c uvam. To je bilo
pri kraju njegova z ivota. Tada si vec bila gotovo odrasla i nisam znao da imas
novc anih problema. Da sam znao... pa, rijec i sada nis ta ne vrijede. Nakon
Jonathanove smrti c uo sam da si ti dobro, ali da Jane treba novac za fakultet.
Pobrinuo sam se da ga dobije.
U c udu odmahnem glavom. - Nikada mi nije bilo jasno kako to daje
prestala ovisiti o meni. Mislila sam da je dobila stipendiju ili nes to.
Nepovratna sredstva.
I jest, uvjeren sam nasmije se de Becque, Ali pomagao joj je i ujak
Marce.
Govorite nam da je Wingate odabrao Jane Lancour kao z rtvu da vas
povrijedi ree John ne mogavi se suzdrati. Je li tako?
Vjerujem da se to dogodilo. Wingate nikada nije znao identitet Rogera
Wheatona, ali mislim da je znao odakle mu dolaze z rtve. Mislim da je bio usko
povezan s Wheatonovim suradnikom.
Conradom Hoffmanom ree John.
Moz da rec e Francuz. U svakom sluc aju, do tada sam i ja vec
pretpostavio da su djevojke na slikama otete iz New Orleansa.
Rekli ste nam da niste znali...
Nisam imao dokaza - rec e de Becque. Samo pretpostavke starog
c ovjeka. Ali to me dovoljno zainteresiralo da poc nem pratiti novine u New
Orleansu i da budem u toku preko svojih kontakata tamo. Sumnjao sam da c e
se nova ena koja spava pojaviti na tritu ako jo jedna ena bude oteta.
Jane je bila z rtva broj pet - rec e John hladnim glasom. - Sumnjali ste vec
tada?
De Becque se odjednom jako uozbiljio. Zelite li opet gubiti vrijeme na
beskorisnu ilozofsku raspravu? Uvjeravam Vas da su one Francuzima
najdrae.
Ne ubacim se ja. - Samo nam recite to znate.
Dobro. Mislim da se dogodilo ovako. Wingate je smis ljao kako da mi se
osveti. Jednoga dana, dok je pretraz ivao svoje pamc enje, sjetio se pric e koju
sam mu ispric ao o poznatom Jonathanu Glassu i prekrasnim blizankama koje
sam pazio iz daljine: svjetska skitnica i juz njac ka ljepotica iz Avenije St.
Charles.
Moja se usta irom otvore.
-Jednostavna psihic ka asocijacija. U svakom sluc aju, kada je to shvatio,
mehanika je bila jednostavna. Poslao je fotogra iju i adresu Wheatonovu
suradniku, dao zahtjev, moz da obec ao novac i stvar je bila rijes ena. John i ja
zapanjeno sjedimo u tiini.
Tako je - rec e de Becque Jane Lancour, rodena Glass, postala je jedina
Zena koja spava koju je odabrao netko drugi, a ne Wheaton ili njegov
suradnik. To je barem moja pretpostavka.
To je dobra pretpostavka rec e John. Jane Lancour je umrla jer je
poznavala Vas. Kako ste se zbog toga osjec ali? Pretpostavljam da Vas nije bas
pogodilo?
De Becque stisne usne. - Mladic u, ovoliko ste blizu da me uvrijedite. Ne
bih to preporuc io. Sada se ukoc eno nasmije. - Buduc i da sam pazio ima li
drugih nestanaka u New Orleansu, brzo sam saznao da je Jane nestala.
naem snagu da napravim korak i onda da potrc im. Dok letim prema njoj,
kroz um mi proe slika: visok mus karac s fotoaparatom hoda ulicom niz
Mississippi, sa svake strane mu hoda jedna djevojc ica; jedna ga c vrsto drz i za
ruku, a druga poskakuje ispred njih gledajuc i u daljinu. Toga c ovjeka sada
nema, ali djevojice su jo tu.
29.
Sumrak je i kuc a u Ulici St. Charles izgleda isto kao i onaj dan kada je Jane
otis la trc ati, prije osamnaest mjeseci. Ali ljudi u kuc i su drugac iji. Kroz
prozore prodiru topla z uta svjetla koja prolaznicima nagovjes cuju idilic an
z ivot iza rukohvata od kovanog z eljeza i ulas tenih vrata, ali to je krivi dojam.
Jedna mi je z ena jednom rekla da dobri domovi imaju srce. Ova je kuc a
jednom imala srce. Sada u njoj vlada velika praznina. Jane i ja zajedno se
popnemo stubama, ruka u ruci. Nakon dugog razgovora zakljuc ile smo da c e
ovako biti bolje. Da ne nazovemo prije. Da ne pokus avamo objasniti. Zas to
Marcu ili djeci prius titi sat ili samo minutu zbunjenosti? A i zas to Marcu
dopustiti da je prvi vidi kada nema sumnje da djeci najvis e nedostaje? Iza
nas, uz rubni kamen, John c eka u autu. Ne u mom unajmljenom mustangu
nego u FBI-jevu sedanu u kojem smo svi mogli udobno sjediti. Pogledam ga
pa dignem ruku da pokucam na vrata, ali Jane me zaustavi dodirnuvs i mi
rame.
to je? upitam. Jesi li dobro?
Ona plac e. Nikada nisam mislila da c u ovdje opet stajati. Ne mogu
vjerovati da su moja djec ica unutra. -Jesu. To znam jer nas je agent FBI-ja koji
je stajao vani na ulici obavijestio kada je Marc dos ao kuc i. Marc je tu, a i djeca,
kao i slus kinja Annabelle. Primim Jane za ruku. - Nemoj previs e razmis ljati.
Uz ivaj u svakoj sekundi. Nevjerojatno si blagoslovljena. Zelim rec i nes to vis e,
ali nisam to uc inila. Ako je podsjetim da se jedanaest drugih z ena nec e
vrac ati kuc ama, samo c u u njoj potaknuti krivnju jer je prez ivjela, s to je meni
jako dobro poznato. Umjesto toga privuem je k sebi i zagrlim.
Idemo.
Glasno pokucam na vrata i ekam.
Za trenutak se c uju koraci po hodniku koji zastaju ispred vrata. Zatim se
okrene kvaka i otvore velika vrata na kojima stoji Annabelle u svojoj crnobijeloj odori.
Stara crnkinja me krene pozdraviti i onda se ukoc i otvorenih usta. Ruka
joj poleti prema ustima pa stane i pone drhtati - Je li to...?
-Ja sam, Annabelle - ree Jane drhtavim glasom.
Isuse Boe. Doite ovamo, gospoo.
Privue Jane k sebi i vrsto je zagrli. - Gospodin Lancour nita ne zna?
Ne. Mislila sam da bi bilo bolje da vide Jane i mene zajedno.
Annabelle ushic eno kimne glavom. Ni ja ne bih vjerovala da sada ne
vidim svojim oima.
Jane se polako izvue iz njezina zagrljaja. - Gdje su djeca, Annabelle?
U kuhinji, ekaju me da napravim veeru.
Kako su?
Stara z ena kani odgovoriti, ali umjesto toga zatvori oc i da sprijec i suze.
Nisu dobro. Ali sada e sve biti u redu. Da, Boe. to elite da uinim?
Gdje je Marc?
On je u radnoj sobi.
Idemo u kuhinju.
Annabelle primi Jane za ruku i odvede je niz hodnik. Dugi, s iroki hodnik
podsjeti me na Wheatonovu kuc u za ubijanje, koja je udaljena samo nekoliko
ulica, i ubrzam korak da ih dostignem. Jane se okrene i poz uri me rukom
znajui da nas djeca moraju vidjeti obje kako bi shvatila.
Na kuhinjskim vratima zastanemo i Jane nes to s apne Annabelle. Slus kinja
kimne glavom i krene ispred nas. Henryjev kres tav glas upitaju tko je bio na
vratima, a Annabelle odgovori glasom punim uzbuenja.
Sada zatvorite oi.
Zato? pitaju u isti glas.
Vaa teta Jordan donijela vam je poseban dar.
Teta Jordan je ovdje? - upita Lyn s nadom u glasu zbog koja mi puca srce.
Zatvorite oc i! - rec e Annabelle. Nikada vis e u cijelom z ivotu nec ete
dobiti ovakav dar. Nijedno od vas.
Zatvorene su viknu glasii. Teta Jordan?
Kada me Jane primi za ruku, osjec am da joj ruka drhti. Pogledam je u oc i,
ona kimne glavom i uemo kroz vrata.
Henry i Lyn stoje jedno uz drugo, okrenuti prema vratima, vrsto drz ec i
ruke na oima.
Teta Jordan? - upita Lyn razdvajajui prste u pokuaju da vidi.
Sada moete pogledati - kaem im.
Kada su djeca spustila ruke, s irom otvore usta i gledaju malo Jane, malo
mene. Zatim im se u oc ima pojavi svjetlo kakvo nisam vidjela u dvadeset
godina putovanja svijetom. Svjetlo onih koji su svjedoci uskrsnua.
Mama? - upita Lyn tiho gledajui Jane.
Jane padne na koljena i pruz i ruke, a Henry i Lyn joj se zalete u naruc je.
Ona ih drhtec i zagrli i iz oc iju joj poc nu tec i suze. Kada su djeca opet smogla
snage, poc nu brbljati pitanja, ali Jane ih ima snage samo milovati po licu i
odmahivati glavom.
Sto se dogaa? iz hodnika se c uje dubok glas. - Annabelle? Kakva je to
buka...?
Marc Lancour, u pretencioznom svijetlom odijelu, pogleda mene, pa lea
z ene koja mu grli djecu. Na licu mu se vidi izraz zbunjenosti. Ne vidi Janeino
lice, ali vec mu je sve jasno iz njezina drz anja i ponas anja. Ona jos jedanput
zagrli djecu pa ustane i okrene se prema njemu.
Marc ustukne ne vjerujui oima.
Ja sam ree Jane. Dola sam kui.
ZAHVALE
Hvala Aaronu Priestu, Phyllis Grann, Davidu Highfillu i Louise Burke.
Posebno hvala glavnom specijalnom agentu Charlesu Matthewsu, FBI,
okrug New Orleans, specijalnoj agentici Sheili Thorne, specijalnom agentu
Bobu Tuckeru, Ernieu Porteru, FBI, Washington D.C.
Medicinski savjeti: dr. Jerry Iles, dr. Donald Barraza, dr. Michael Bourland,
dr. Noah Archer
Partneri u zloinu: Ed Stackler, Courtney Aldridge, Michael Henry
Razno: Geoff Iles, Carrie Iles, Madeline Iles, Mark Iles, Betty Iles, Rich
Hasselberger, Caroline Tre ler, Jim Easterling, Fraser Smith, Christie lies, Kim
Barker.
Mnogo hvala svim predstavnicima Penguin Putnama koji su od poc etka
mnogo radili.
Onima koje sam ispustio iskreno se ispric avam. Ja sam kriv za sve
pogreke.