Naš svet knjiga

~0~
Naš svet knjiga

~1~
 Naš svet knjiga

Imala sam glavobolju

Pulsirajuću glavobolju.
U želucu mi je bilo mučno i vrtjelo mi se u glavi.
Osjećala sam se kao sranje.
Osjećala sam se tako, jer sam bila uplašena.
Bila sam tako prokleto uplašena... a sve zbog prokletog plastičnog
štapića!
Pokušala sam da ne gledam u štapić koji će odrediti moju sudbinu dok
sam sjedila u glavnoj kupaonici u kući braće Slater. Usredotočila sam se na
podne pločice i cement koji ih je držao na mjestu kako bi izbjegla pogledati
gore. Brojala sam pločice i svaki put sam samo došla do deset ili jedanaest,
glava bi mi se automatski okrenula kako bih pogledala u pult.
Ne.
Zasiktala sam sama na sebe i umirila moje pokrete prije no što sam
mogla priviriti. Nisam htjela znati što glupi štapić kaže, ali sam morala znati.
To me izjedalo i to već zadnjih sat i pol. Pogledala sam gore u strop i
trepnula.
Voljela bih da si ovdje, mama.
Trebala mi je moja majka. Trebala mi je da nekome mogu reći o sjebanom
danu koji sam imala. Progutala sam i zamislila moju majku ispred mene, a
mentalno sam joj sve istresla. Sve sam joj rekla.
Danas je bio prilično ispunjen dan, blago rečeno.
Bio je dan selidbe za Keelu i Aleca. Preselili su se iz svog stana veličine
kutije u prekrasnu kuću, točno preko puta kuće njegove braće u Uptonu.
Kao glavni članovi sjebane grupe prijatelja koju smo skupili, svi smo bili
unovačeni da pomognemo u pakiranju kutija u starom stanu i onda
raspakiravanju istih u novoj kući.
Svi su se zabavili pri pakiranju, ali smo također imali i svađa... te puno
drugih sranja s kojima smo se trebali baviti. Keela je imala više sranja kojima
se trebala baviti nego itko od nas.

~2~
 Naš svet knjiga

Moja prijateljica je bila pod stresom, a ja sam to pripisala selidbi, jer to je

bilo stresno, ali mi je otkrila da joj nije dobro i to ne samo zbog selidbe u
novu kuću. Imala je noćne more o incidentu koji se dogodio s njenim
ujakom i braćom prije trinaest mjeseci. Keela nikad nije voljela razgovarati
o tome što se dogodilo. Znala sam ukratko što se događalo, ali ne sve. Nisam
znala što je uzrokovalo da je Keela bila uplašena... dovoljno uplašena da je
još uvijek imala noćne more toliko mjeseci kasnije.
Međutim, njene noćne more nisu bile jedini problem. Nije se osjećala
udobno ni zbog toga kako brzo se Alec kretao u njihovoj vezi. Ona je htjela
uživati s njim u tome da samo hodaju, ali on je htio brak i djecu odmah.
Zaplet?
Alec nije znao ništa o tome. Ništa o njenim noćnim morama i apsolutno
ništa o njenom oklijevanju u vezi onoga što je ona htjela od njihove veze.
Sve je to izmaklo kontroli... zabavom iznenađenja povodom selidbe koju je
Alec organizirao, Keela nije bila nimalo impresionirana. Doživjela je slom,
a kao da sve nije bilo već dovoljno loše, pojavili su se njen ujak, sestrična
Micah i Micahin smrad od muža, Jason.
Znate, ujak koji je zapravo gangster, sestrična koja je stavila K u Kučka i
njen muž, koji je bio najveći seronja ikad? Da, ti gadovi. Pojavili su se, te
uzrokovali svađe i fizičke borbe. Saznali su za zabavu zahvaljujući mom
mlađem bratu, gadu Gavinu. On se nekako zbližio s Brandonom i Jasonom
sada, kako god, ta situacija je presvježa da bih mogla o tome razmišljati
sada. Trebalo mi je vremena prije no što uopće budem razmišljala o tom
malom seronji u čijem sam odgajanju pomagala.
Cijela je situacija bila loša, ali ono što je stvarno stavilo višnju na vrh torte
našeg sjebanog dana je bila glupost koju smo Branna, Bronagh, Alannah i ja
napravile iz zabave u Keelinoj kupaonici.
Prije no što je sve otišlo kvragu, popile smo nekoliko pića kako bi se
opustile od napornog dana pakiranja i raspakiravanja, te pomislile da bi bilo
zabavno da napravimo testove za trudnoću. A i bilo je zabavno... dok se
Keela nije pojavila i srušila testove za trudnoću u umivaonik i pomiješala
ih. To inače ne bi bio problem, ali pogodite kakav je rezultat jedan od testova
pokazao?
Pogodili ste.
Jedna od nas je bila jebeno trudna, a mi nismo imale pojma koja od nas.
Mogle smo Keeli zahvaliti za to.

~3~
 Naš svet knjiga

Postalo je još strašnije kad je Alannah isključila sebe iz toga, jer se zaklela
da nije imala seks bar šest mjeseci. Tako da smo ostale Bronagh, Branna ili
ja, koje imamo to zadovoljstvo da smo možda trudne.
Ha! Zadovoljstvo, moje dupe.
Molila sam se da je ili Bronagh ili Branna ta koja je trudna, jednostavno
zato što su njih dvije u ozbiljnim vezama, dok ja nisam. Najbliže što sam
ikad došla do veze je mrzim/mrzim odnos koji imam sa Stormom – a on je
pas. I mrzi me.
Trebale smo saznati tko je nesretna dama, ali Keeli je ponestalo testova
za trudnoću, što je, naravno, bilo jebeno tipično. Krenula je kupiti još testova
kad su se pojavili gadovi koje sam već spomenula i sve je gurnuto u stranu
još sat ili dva.
Međutim, sve je mirno sada, a Keela je na putu u naš lokalni
supermarket s Kaneom Slaterom – on je očiti kreten – da donesu još testova.
Nestrpljivo sam ih čekala da se vrate, kao i dečki.
Sva trojica – Nico, Ryder i Alec – su sjedili u dnevnom boravku u
Alecovoj i Keelinoj kući, pokušavajući zalijepiti jebenu razbijenu vazu. Znala
sam da je to izgubljeni slučaj, ali sam svejedno došla u Ryderovu kuću po
ljepilo kad su ga zatražili.
Međutim, morala sam na WC i tako sam završila sjedeći na školjki zureći
u test za trudnoću. Spazila sam kutiju na pultu i još je jedan test ostao
unutra. Znala sam da bi ga Branna htjela iskoristiti, ali morala sam znati da
li sam ja ta koja je trudna.
Jednostavno sam morala znati.
Skupiti hrabrost da zaista provjerim rezultat je ispao puno teži zadatak
nego što sam očekivala. Upravo sam htjela pogledati rezultat kad mi je
telefon zazujao sigurno već deseti put u zadnjih pet minuta. Nisam ga
pogledala kad je prvi put zazvonio, jer sam mislila da je Gavin. Odustajući,
uzela sam ga iz džepa mojih hlača, pogledala tko je pozivatelj i vidjela da je
to Keela.
Stisnula sam odgovori.
“Aideen! Konačno!” Keelin je glas vikao.
Smrzla sam se. “Keela? Što nije u redu? Jesi li dobro?”
“Ne,” jecala je. “U pitanju je Kane, srušio se.”
Moje srce je prestalo kucati, moj se želudac okrenuo, moje se grlo
stisnulo, a u glavi mi se zavrtjelo. Bila sam potpuno svjesna kako se osjećam
u tom trenutku – bila sam potpuno užasnuta.

~4~
 Naš svet knjiga

“Kako to, dovraga, misliš da se Kane srušio?” Vikala sam u moj mobitel.
“Mislim upravo to. Bili smo u Tescu i samo se srušio. Bez ikakvog
upozorenja – samo je pao. Hitna je ovdje i bolničari su ga stavili na nosila.
Idem u bolnicu s njim. Možeš li obavijestiti braću i reći im da svoje jebene
guzice nacrtaju u bolnici odmah? Nijedan od njih se ne javlja na svoj prokleti
mobitel.”
Moj je glas bio promukao kad sam upitala. “Što je s curama? Jesi li
probala zvati njih?”
Keela je zasiktala, “I njihovi mobiteli su odzvonili do kraja, također.
Jebeno ću ih sve ubiti. Umirem od straha, a nitko od njih se ne javlja na svoje
proklete mobitele.”
Trepnula sam i iznenadila se kad su mi suze kanule niz obraze.
Što, dovraga?
Brzo sam se obrisala ispod očiju i onda par puta duboko udahnula kako
bih se smirila. Neću biti nikome od koristi ako poludim. Bila sam prilično
usredotočena dok moja najbolja prijateljica nije pokazala znakove da puca.
Čvrsto sam sklopila oči kad sam čula kako Keela šmrca na drugom kraju
telefona.
“Bit će u redu, Kay,” rekla sam, nadajući se da joj utjeha koju sam joj
ponudila pomaže, jer meni nije pomagala nimalo.
“Samo idi po braću i nađemo se u bolnici, molim te.”
Prekinula je vezu i dugi trenutak, sjedila sam nepomično i pokušala
procesirati to što mi je upravo rekla, ali nisam mogla. Jednostavno nisam
mogla. Tako je vjerojatno bilo i najbolje, jer sam brzo krenula u akciju
skočivši i istrčavši van iz kupaonice i iz kuće Slaterovih, a da nisam ni
pogledala unazad. Trčala sam preko ceste i zaletjela se u Alecova i Keelina
ulazna vrata pritom ih naglo otvorivši.
“Dečki! Omojbože, dečki!” Vrištala sam dok sam ulazila u dnevni
boravak.
“Aideen!” Viknuo je Ryder i zgrabio me za ramena kad sam posrnula u
sobu. “Smiri se i reci nam što nije u redu.”
Udahnula sam i izdahnula nekoliko puta pokušavajući doći do daha.
Kad jesam, pogledala sam od Rydera do njegove braće i opet nazad.
“Keela me zvala iz supermarketa.”
Alec se primakao bliže. “Da li je ona dobro?”
Kimnula sam glavom. “Ona je.”
Nico se također primakao bliže. “A Kane?”

~5~
 Naš svet knjiga

Suze su mi navrle na oči. Opet.

Odmahnula sam glavom. “Rekla je da se sve dogodilo jako brzo. Jednu
je sekundu stajao pokraj nje, a slijedeću je već bio na podu.”
Sva su braća raširila oči, a iza njih Branna i Alannah su uzdahnule.
“Pokušavala vas je nazvati, ali nitko se nije javljao na mobitele,”
nastavila sam. “Ona je na putu u bolnicu s njim. Moramo otići tamo
odmah.”
Slijedećih je nekoliko minuta proteklo kao u magli aktivnosti dok su
dečki vikali, a cure plakale. Svi smo istrčali iz Alecove i Keeline nove kuće i
strpali se u auta. Ja sam išla s Ryderom i Alecom, a Nico je otišao s curama
po Bronagh.
“Bit će on dobro, zar ne?” Upitala sam dečke dok je Ryder letio niz
obilaznicu s Nicom koji ga je slijedio, prije no što je skrenuo niz cestu kako
bi otišao po svoju curu.
Osjetila sam utješni stisak ruke na mom ramenu. “Bit će on dobro.”
Dugo vremena nisam razgovarala s Bogom – otkad mi je majka umrla
kad sam bila mala – ali putem u bolnicu sam se molila da ćemo saznati što
nije u redu s Kaneom i da li je on dobro. Molila sam se jače nego ikad prije
i preklinjala sam ga, da Kaneu bude dobro.
Poskočila sam kad mi je mobitel zazvonio, ali sam se brzo javila.
“Halo?”
“Gdje ste svi vi?” Vikala je Keela.
Jecala je; mogao sam to čuti u njenom glasu.
Slomila sam se od brige. “Skoro smo tamo... je li on dobro?”
Braća su zadržala dah kad sam postavila pitanje na koje smo svi mislili.
Keela je plakala, “Pokušavam to saznati, ali nisam u rodu s njim zato
braća moraju biti ovdje.”
“Zašto?” Upitala sam, užasnuta da čujem njen odgovor.
“Zato što mi ne žele reći da li je mrtav ili živ!”

~6~
 Naš svet knjiga

Kad smo stali na ulaz Hitne pomoći u bolnici, oba su brata iskočila i
otrčala do automatskih vrata koja su vodila do mjesta gdje je Keela... i gdje
je Kane.
Ukočila sam se na sjedalu. Nisam se uopće mogla micati. Keela je na
telefon rekla da ne zna da li je Kane mrtav ili živ. Znala sam da to ne znači
da je mrtav, već znači da bi mogao biti, a mogućnost njegove smrti je bila
dovoljna da me na smrt prestraši. Nisam mogla biti tamo da čujem da li je
mrtav. Mislim da bih prestala funkcionirati ako njega nema, a nisam čak niti
mogla u potpunosti objasniti zašto sam se osjećala tako u vezi Kanea... pa,
on me ljutio cijelo vrijeme.
Dobro je da sam zaostala kad su braća otrčala, jer Ryder nije čak ni
povukao ručnu na svom Jeepu, niti je izvadio svoje ključeve iz brave. Nije
se čak niti trudio zatvoriti vrata na vozačevoj strani. On i Alec su samo
otrčali. S pravom, ipak je njihov brat ležao u krevetu negdje u bolnici.
Pogledala sam u bolnicu i brzo okrenula glavu opet nazad. Mrzila sam
tu bolnicu. Iako sam mrzila sve bolnice. Moja je majka umrla u bolnici, a
iako sam bila mala kad se to dogodilo, uvijek sam mislila o bolnicama kao
o užasnim mjestima koja otimaju ljude od njihovih obitelji. Sada znam da to
nije tako, ali prvotni strah od bolnica je ostao u meni. Samo sam se nadala
kad uđem u zgradu da neću izaći iz nje s ljudima s kojima ću dogovarati
sve potrebno za sahranu.
To bi me ubilo.
Kad sam skupila svoje stvari, sjela sam na vozačevo sjedalo u
Ryderovom Jeepu i posegla za ručicom na vratima. Čvrsto sam je uhvatila,
povukla je zatvorivši vrata, a onda sam ubacila u brzinu. Čula sam nekoliko
zvukova sirene iza mene, ali nisam pogledala u retrovizor. Nisam uopće
obraćala puno pažnje na njih, da budem iskrena. Osjećala sam se tupo i
nesvjesna svega... osim ruke koja je zalupala na prozoru pokraj mene.
Zacvilila sam i čvrsto uhvatila volan.
“Morate se maknuti!” Zaštitar u bolnici se namrštio na mene kroz staklo.
“Ovo je zona samo za kola hitne pomoći. Pomaknite se, gospođo.”

~7~
 Naš svet knjiga

Jebi se.
Kimnula sam glavom čovjeku, izašla iz zone zabrane parkiranja, te
polako pratila znakove do višekatnog parkirališta, gdje sam vidjela da su
prva tri kata bila popunjena.
Čini se, da su svi u području Tallaghta danas bili jebeno bolesni.
Raspizdila sam se kad sam stigla do četvrtog kata parkirališta, ali sam
našla mjesto pokraj dizala i stepenica, pa me to malo opustilo. Kad smo tek
stigli, bila sam i više nego sretna da prepustim braći vodstvo i da otrče u
bolnicu, ali sad je prošlo oko deset minuta otkad sam imala bilo kakvu
informaciju i sada... sada sam bila uznemirena. Htjela sam znati da li je Kane
dobro.
Morao je biti dobro... jednostavno je morao biti.
Nakon što sam parkirala auto, zaključala sam ga, uzela parkirnu kartu
iz aparata i napustila višekatno parkiralište, te krenula ravno u Hitnu
pomoć. Pogledala sam gore u znak Hitne pomoći dok sam ušla u bolnicu i
smirila moje živce.
Potražila sam pogledom braću i Keelu, ali ih nisam vidjela. “Sranje,”
naglas sam promrmljala.
Što da, dovraga, sada radim?
“Mogu li vam pomoći, gospođice?” Upitao me je portir meni s lijeva.
Kimnula sam glavom i prišla čovjeku. “Da, molim vas. Moj je prijatelj
dovezen u Hitnu, nedavno; stigao je ambulantnim kolima. Ime mu je Kane
Slater, moja prijateljica, Keela Daley – ona je mala crvenokosa – je došla s
njim. Srušio se. Njegova dva brata su došla ovdje prije desetak minuta
tražeći ga, niste ih mogli previdjeti. Obojica su visoka, preko metar i
osamdeset, jedan je kratko ošišan sa strana, a na vrhu ima dužu smeđu
kosu, ima tetovažu zmaja niz desnu ruku, jako je zgodan kao i njegov brat-
”
“Ah, da. Amerikanci, zar ne?” Portir je prekinuo moje brbljanje.
“Prilično sam siguran da je dečko kojeg ste upravo opisali zaprijetio da će
mi razbiti nos ako ne pustim njega i njegovog brata kroz vrata da vide svog
mlađeg brata.”
Trznula sam se. “Alec je inače stvarno ljubazan, kunem se.”
Portir je frknuo. “Siguran sam, ali nažalost ne mogu vam pomoći.
Morate biti član obitelji ili pacijent da bi prošli kroz vrata iza mene.”
Sranje.
“Pa, zanimljivo da ste spomenuli obitelj, zato što-”

~8~
 Naš svet knjiga

“Aideen!”
Poskočila sam kad je glas zazvao moje ime. Okrenula sam se i skoro
puknula od uzbuđenja kad sam spazila Nicu kako trči kroz automatska
vrata u Hitnoj, a u stopu ga slijede zabrinute Bronagh, Branna i Alannah.
“On je obitelj!” Rekla sam portiru. “On je Kaneov – mislim pacijentov
mlađi brat.”
Portir je pogledao u Nicu kad mi je prišao i stavio mi ruku na rame.
“Ima li kakvih vijesti?” Upitao me je.
Odmahnula sam glavom. “Parkirala sam auto, a sada pokušavam ući da
vidim što se događa, ali moram biti član obitelji.”
Nico je bijesno gledao u zaštitara. “Ona je obitelj. Sve one jesu,” rekao je
i pokazao na djevojke pokraj sebe.
Portir je zagunđao. “Očekujete da povjerujem da su njih sve četiri-”
“Moje žene,” rekao je Nico prekinuvši portira.
Pogledala sam u Nicu širom raširenih očiju, kao i ostale djevojke.
“Što?” Rekao je portir nakon napete pauze.
Ozbiljnog lica Nico je pokazao na mene i ostale djevojke. “One su moje
žene. Moje zakonite žene... mi nismo Katolici.”
O. Moj. Bože.
Portir je trepnuo prema Nici, onda pogledao u mene i ostale djevojke
prije no što je vratio pogled na Nicu. Bila sam uvjerena da će prozvati
sranjem Nicovu laž dok nije otvorio usta i rekao, “Ti sretni gade.”
Čekaj, što?
Nico je kimnuo svojom umišljenom glavom i uzdahnuo. “Znam, tako je
prokleto teško izabrati s kojom da provedem noć, ali smo osmislili raspored
kako bi sve bilo pošteno. Ne želim da se međusobno posvađaju samo kako
bi zadobile moju pažnju, znate? Mislim, jedva mogu održavati tempo s
njima. Svakodnevni seks s njima je puno posla, ali netko to mora obaviti,
znate?”
Osjetila sam da mi se oko trza dok sam gledala Nicu kako laže bez imalo
truda portiru koji je gledao u njega i upijao svaku njegovu riječ kao da
govori sa samim Isusom Kristom.
“Jebeni pakao,” zadahtao je portir.
Pogledala sam u djevojke i vidjela da sve tri odmahuju glavom prema
Nici, onda kolutaju očima prema nevjerojatno lakovjernom portiru.

~9~
 Naš svet knjiga

“Da,” zadahtao je Nico. “Možete li nas pustiti da idemo vidjeti mog

brata? Ne mogu ih ostaviti ovdje same. Dobiti jezikovu juhu od jedne žene
je mučenje, ali od njih četiri? Osudit ćeš me na smrt, braco. Smrt.”
O, Slater će umrijeti danas, a kladim se da to neće biti Kane.
“Čovječe, naravno,” rekao je portir i ispružio ruku, te potapšao Nicu po
ramenu kao da je on “glavni.” Samo uđite. Vaša dva brata su niz hodnik i u
zadnjoj čekaonici na desno.”
Nico je potapšao portira po ramenu. “Hvala ti, braco. Hvala ti.”
O, za Boga miloga.
Zagunđala sam dok sam primila Nicovu ispruženu ruku i htjela sam se
nasmijati kad je zasiktao kad je Bronagh uhvatila njegovu drugu ruku.
“Bit će sve u redu, mužu,” zarežala je. “Danas ćemo te poštedjeti.”
“Da,” oglasila sam se dok je portir provukao svoju karticu i otvorio nam
vrata. “Jako ćemo se dobro pobrinuti za tebe, dušo.”
“Sretni kučkin sin,” portir je rekao iza nas.
Hodali smo usklađeni tada kada su se vrata zatvorila iza nas, svaka od
nas djevojaka je udarila ili pljesnula po različitim dijelovima Nicinog tijela.
“Au, au, jebeni au!” Siktao je i odskočio od nas.
Okrenuo se licem prema nama i hodao unatraške s rukama podignutim
ispred svojih prsa. “Nisam mogao smisliti ništa drugo kako bi nas uveo
ovdje.”
Alannah je suzila oči prema Nici. “Nisi mogao smisliti ništa bolje od toga
da kažeš da smo nas četiri tvoje žene?”
Nico je grickao svoju donju usnu. “Ne.”
Lažljivac.
Bronagh je siktala na Nicu. Odbio ju je pogledati, što je bila najpametnija
stvar koju je učinio u zadnjih pet minuta.
“To nas je dovelo dovde, zar ne? Idemo samo naći moju braću i saznati
što se događa s Kaneom,” uzdahnuo je Nico i okrenuo se. “U kojoj sobi je
portir rekao da su Ryder i Alec?”
“Zadnja na desno,” promrmljala sam.
Svi smo ubrzali dok nismo stigli do vrata čekaonice. Nico je ušao odmah
u sobu, kao i druge djevojke koje su mu bile za petama. Ja sam zastala na
par sekundi, a nisam imala pojma zašto. Jedina stvar koju sam mogla
smisliti je da sam se bojala.
Tako sam se prokleto bojala, a taj me strah zabrinuo.

~ 10 ~
 Naš svet knjiga

Nisam bila sigurna što znači. Mislim, da li mi je bilo stalo do Kanea ako
sam bila toliko zabrinuta za njega? Da li mi se sviđao? Ili jednostavno nisam
htjela da umre za dobro svih drugih? Izabrala sam ovo drugo zato što je to
bio jedini izbor koji nije uzrokovao da mi um eksplodira od još glupljih
pitanja.
Poskočila sam kad se Bronaghina glava promolila iza dovratka. “Hej, jesi
li dobro?”
Trepnula sam. “Dobro sam.”
Posegnula je i uhvatila me za ruku. “Uđi, onda.”
Pustila sam da me Bronagh vodi u čekaonicu, a kad su sve oči pale na
mene, pogledala sam dolje u moja stopala dok sam čekala da čujem novosti
o Kaneu. Bronagh je stavila ruku na moja leđa i rekla, “Još nema vijesti o
njemu.”
To me raspizdilo. Ja – mislim mi – trebamo novosti o Kaneu.”
Stisnula sam ruke u šake. “Dajte mi jednu minutu,” zarežala sam.
Okrenula sam se i povukla vrata otvorivši ih, izlazeći nazad u hodnik, te
pogledala gore i dolje. Spazila sam bolničarku kako čita nešto na podlozi za
pisanje dok je hodala u smjeru vrata koja su vodila nazad na šalter u Hitnoj.
“Oprostite!” Viknula sam i brzo hodala niz hodnik prema bolničarki kad
je zastala i pogledala preko ramena.
“Mogu li vam pomoći?” Upitala je kad sam stala ispred nje.
“Da, molim vas,” odgovorila sam. “Ja sam s obitelji Kanea Slatera i
nismo primili nikakve informacije o njegovom trenutnom stanju. Stigao je
ovdje oko prije dvadeset i pet minuta, a njegova braća čekaju u čekaonici
niz hodnik iza mene i postaju jako nestrpljivi. Svaki od njih je viši od sto
osamdeset centimetara, a zajedno teže vjerojatno kao potpuno odrasli bik.
Molim vas dođite i pružite im bilo kakve vijesti prije nego se... uzrujaju.”
Bolničarka je progutala, ali je kimnula glavom prema meni.
“Hvala vam,” zadahtala sam, laknulo mi je što je povjerovala da bi braća
mogla postati opasna.
Mislim, zaista bi mogli poludjeti, ali sam znala da neće. Ipak će nam moja
mala laž donijeti novosti koje trebamo, pa nisam marila što je prolazilo kroz
bolničarkin um.
Ponovo sam ušla u čekaonicu i opet su sve oči bile uprte u mene, ali kad
su se njene oči prebacile na bolničarku iza mene svi su ustali. Svi.
“Ti,” zarežala je Keela na bolničarku.
Podigla sam obrvu.

~ 11 ~
 Naš svet knjiga

Da li se dogodilo nešto što ne znam?

“O, prokletstvo,” prišaptala je bolničarka.
“Rekla sam ti da želimo drugu bolničarku!” Izderala se Keela.
Bolničarka je slegnula ramenima. “Imamo malo osoblja danas, bit ću ili
ja ili nitko.”
“Ti bi lako mogla biti nitko, zla kravo!” Derala se Keela.
O, kvragu.
Keela. Je. Popizdila.
Prišla sam svojoj prijateljici. “Što nije u redu?” Upitala sam, tihim
glasom.
“Ta kučka mi je odbila dati bilo kakve informacije o Kaneu. Navela je
portira vani da me zadrži na šalteru od trenutka kad su ga odvezli kroz
dvokrilna vrata. Da se Alec i Ryder nisu pojavili, još bi me držali tamo.”
“Takav je protokol!” Prasnula je bolničarka. “Rekla sam vam to. To su
bolnička pravila, ne moja.”
“Pokazat ću ti ja jebeni protokol,” izderala se Keela.
Ostala sam ispred Keele. “Smiri se,” zagunđala sam i onda spustila glas
do šapata, “samo dok ne dobijemo informacije o Kaneu od nje.”
Keela se odmah smirila i okrenula se k bolničarki. “Dakle,” počela sam,
“kako je on?”
Zadržala sam dah nakon što mi je pitanje napustilo usne.
Bolničarka je prelistala nekoliko stranica na svojoj podlozi i pročitala
nekoliko redaka i onda pogledala po sobi. “Gospodin Slater je stabilno.
Dajemo mu kisik, infuziju zbog tekućina, te sada radimo testove krvi da
vidimo što bi mogao biti uzrok da se srušio.”
Trepnula sam i izdahnula sporim izdahom dok sam dopuštala da mi
sjedne ono što je bolničarka rekla.
Kane je bio stabilan. Bio je živ!
Hvala Bogu.
“Zašto mi to jednostavno nisi rekla?” Iznenada je Keela viknula na
bolničarku. Alec je morao skočiti naprijed i omotati ruke oko njezina tijela
kako bi je spriječio da napadne bolničarku. “Zašto jednostavno nisi mogla
reći da je živ? Kako se jebeno usuđuješ da tajiš informacije od mene! Zbog
tebe sam mislila da je mrtav! Zbog tebe sam njegovoj braći rekla da bi mogao
biti mrtav. Kako se jebeno usuđuješ!”
Bolničarka je bila na rubu suza i nisam znala da li je to bilo zato što je
Keela vikala na nju, ili zato što joj je bilo krivo što je tako dragocjenu

~ 12 ~
 Naš svet knjiga

informaciju zatajila pacijentovoj obitelji. Međutim, nije me bilo briga – htjela

sam da kučka plače. Sve nas je zabrinula dok nismo došli ovdje i dok braća
nisu mogla dokazati da su u krvnom srodstvu s njim.
“Ja – žao mi je,” promucala je bolničarka.
Keela je pokušavala domoći je se svojim ispruženim rukama. “Žao ti je?”
Derala se. “Jebeno će ti biti žao!”
Bolničarka je mudro koraknula unazad. “Gospođo, morat ćete se smiriti
ili ću zvati-”
“Nemojte,” prekinula sam bolničarku zarežavši. “Nemojte prijetiti da
ćete zvati osiguranje i izbaciti je iz bolnice kad naš rod leži u krevetu negdje
u ovoj zgradi. Smjestit ću vas u krevet pokraj njega, ukoliko budete.”
“Sranje,” rekao je Nico i brzo prešao preko sobe i stao ispred mene.
Nježno je pritisnuo dlanove na moja ramena, te me gurnuo unazad nekoliko
koraka. Pogledao je preko ramena u bolničarku. “Bolje da odete; vaša
prisutnost samo još više uzrujava moje djevojke.”
Bolničarka je nešto promrmljala i onda požurila iz sobe, čvrsto
zatvarajući vrata za sobom.
“Trebao si mi dopustiti da je udarim!” Prasnula je Keela na Aleca kad se
okrenula u njegovim rukama. Alec nije ništa rekao, samo je omotao svoje
ruke čvrsto oko njenog tijela i grlio je dok se nije dovoljno smirila da mu
uzvrati zagrljaj.
Svi smo bili tihi na trenutak dok nisam rekla, “On je dobro.”
Nico je stavio svoje ruke oko mene kad sam zaplakala. Bronagh mi se
pridružila, a Nico je jednu ruku odvojio od mene i omotao je oko nje,
privukavši nas zajedno. Stavila sam ruke oko Nicovog struka i onda su
Bronaghine kao i moje suze potekle.
Mogla sam čuti kako ostale djevojke plaču od olakšanja, a mogla sam
čuti i puno dahtanja. Otvorila sam oči i pogledala gore u Rydera koji se
nagnuo i pritisnuo svoju glavu na Nicovu sa strane i grubo ga tapšao po
ramenu. Zaplakala sam još jače kad sam vidjela suze na Nicovim obrazima.
Nikad ga prije nisam vidjela da plače.
Nikada.
Koraknula sam unazad, kako bi se on i Bronagh mogli međusobno tješiti.
Znala sam da je on treba u tom trenutku i bilo mi je drago da imaju jedno
drugo da si ovo olakšaju. Teži dio je tek počinjao i svi ćemo trebati jedni
druge da prođemo kroz to. Znali smo da je Kane dobro, ali nismo znali što
mu se dogodilo, niti zašto.

~ 13 ~
 Naš svet knjiga

Sjela sam na jednu od plastičnih stolica u čekaonici i nagnula se naprijed.

Stavila sam laktove na koljena i moje lice u ruke. Sklopila sam oči i
usredotočila se na disanje. Odjednom sam osjetila kao da će mi pozliti.
Nisam bila sigurna da li je to od ogromnog olakšanja što sam saznala da će
Kane biti dobro ili je to bilo zbog nečeg drugog.
“Aideen?”
Pogledala sam gore kad je Keela zazvala moje ime.
“Da?” Upitala sam.
Keela je sjela pokraj mene i stavila ruku na moja leđa. “Ne izgledaš baš
najbolje.”
Frknula sam i sjela uspravno. “Osjećam se kao da ću povraćati. Mislim
da mi je to od živaca. Samo sam se... jako bojala.”
Keela se nagnula na mene i položila glavu na moje rame. “Znam. I ja.
Kad je pao... i zvuk kad je udario o pod. Nisam znala što da radim.”
Tješila sam je. “Dovela si ga ovdje, to je jedino važno.”
Keela je kimnula glavom i šmrcnula.
Namrštila sam se i okrenula se kako bih mogla staviti ruke oko nje.
Od svih nas, ona stvarno nije trebala stres zbog Kaneove bolesti da visi
nad njom. Imala je dovoljno toga što se odvijalo u njenom umu, a da ne
doda još i ovo na svoj popis. Zagrlila sam Keelu i šaptala joj umirujuće stvari
u uho.
Alec ju je preuzeo od mene nakon nekog vremena, pa sam ustala,
zagrlila sve ostale u sobi, te onda sjela na stolicu najbližu vratima čekaonice.
Nekoliko sati je prošlo i uhvatila sam se kako gledam kroz prozor
čekaonice, gledajući mjesec koji se polako kretao noćnim nebom.
Trepnula sam i pogledala u vrata kad su se otvorila i unutra je ušla
bolničarka koja je prije nekoliko sati skoro postala Keelina boksačka vreća.
Ja sam bila jedina budna od djevojaka sada. Bronagh je spavala na Nici,
Keela na Alecu, Alannah i Branna su obje imale glave na Ryderovim
bedrima dok su drijemale. Dečki su gledali utakmicu američkog nogometa
na televizoru ugašenog tona, ali kad su se vrata otvorila, svi su okrenuli
glave prema vratima.
Bolničarka je nervozno progutala. “Moja je smjena upravo završila i
trebala bih vam reći da je vrijeme posjete prošlo, ali znam da još niste vidjeli
svog bližnjeg. Zato sam zamolila za uslugu noćno osoblje i dopustit će da
neki od vas ostanu s gospodinom Slaterom u sobi, a ostali možete ostati
ovdje, te se zamijeniti za nekoliko sati. To je moj način da vam se ispričam.

~ 14 ~
 Naš svet knjiga

Žao – žao mi je što sam vam toliko uzrujala prijateljicu, samo sam radila
svoj posao.”
Posegla sam i uhvatila sestru za ruku. “Puno vam hvala, i meni je žao.
Govorim i u Keelino ime, također. Krivo smo postupile. Samo smo bile...”
“Uplašene?” Bolničarka je završila moju rečenicu i malo se nasmiješila.
Kimnula sam glavom kao odgovor na njeno pitanje.
“Razumijem,” rekla je i onda mi dodala list papira. “Na ovome je ime
odjela na kojem je gospodin Slater i broj sobe u kojoj se nalazi. Svi ćete
morati napustiti ovu prostoriju ujutro, kad je bližnji drugih pacijenata na
Hitnoj zatrebaju. Čekaonica odjela na kojem se on nalazi je slična ovoj, pa
ćete svi stati, ako to bude bilo potrebno.”
“Hvala vam,” rekla sam i pročistila grlo. “Stvarno to cijenimo.”
Bolničarka je nakrivila glavu i nasmiješila se svima skupljenih usana, te
napustila sobu. Sve je bilo tiho dok Alec nije rekao, “Trebali bi dopustiti
Keeli da često prijeti ljudima ako bude ostvarivala ovakve rezultate.”
Frknula sam i odmahnula glavom prema njemu i onda pročitala papir
koji mi je bolničarka dala.
“On je na odjelu Sv. Petra u sobi broj devet,” rekla sam i pogledala u
braću, onda u djevojke. “Svi idite gore vidjeti ga. Njih četiri će spavati dok
se ne zamijenimo.”
Ryder je trepnuo prema meni. “Jesi li sigurna?”
Jesam li bila sigurna?
“Naravno,” rekla sam, grickajući svoju usnu. “Vi ste mu braća.”
Braća nisu ništa rekla na trenutak, ali su kimnuli glavama slažući se sa
mnom i pažljivo maknuli djevojke sa svojih tijela kako bi mogli ustati. Nico
je imao malo problema da makne Bronagh sa svog tijela, pa mu je Alec
morao pomoći. Gledajući ih morala sam se nasmijati. Stavila sam ruku
preko usta i tresla se od tihog smijeha dok se nije oslobodio zahvata svoje
uspavane ljepotice.
Poljubio ju je u glavu, skinuo svoj prsluk, te ga položio preko nje kako bi
joj bilo toplo. Prišao mi je tada i zaigrano me udario u nogu kad je vidio da
se smijem. “Ima stisak anakonde; nemoj suditi po njenoj visini. Možda je
mala, ali vjeruj mi kad ti kažem, snažna je. Jako je snažna.”
“Ne sumnjam u to, mužu.” Namignula sam mu.
Nico se cerekao i onda se malo nasmijao kad su Ryder i Alec pitali što
sam mislila nazvavši ga mužem. I ja sam se nacerila.
Sretno ti bilo objašnjavajući to, prijatelju.

~ 15 ~
 Naš svet knjiga

“Objasnit ću vam putem, idemo,” rekao je Nico cereći se dok je uzimao

papir koji mi je bolničarka dala.
Ryder mi je namignuo dok je prolazio pokraj mene, a Alec je šakom
udario moju. Nježno su zatvorili vrata iza sebe dok su odlazili, a kad su
otišli, veo tišine je prekrio sobu. Čula sam disanje djevojaka, a svakih
nekoliko sekundi, Bronagh bi malo zahrkala, ali osim toga, bilo je tiho.
Naslonila sam glavu na zid čekaonice i uzdahnula. Prekrižila sam ruke
na prsima, te stavila noge pod moju stražnjicu i onda zatvorila oči i opustila
se što sam više mogla. Bilo mi je neudobno, ali to nije ono što me
uznemiravalo. Kane je to činio samim tim što je bio u ovoj bolnici; nije bilo
tako loše, jer je bio živ i stabilan. Nije bio dobro jer je još bio u bolnici, ali je
živ i to je bilo najvažnije.
Uvijek ću radije prihvatiti da je živ i bolestan, nego mrtav i pokopan.

~ 16 ~
 Naš svet knjiga

“Aideen?”
Tiho sam zastenjala u mom grlu i omotala ruke čvrsto oko sebe,
pokušavajući se držati sna još malo dulje.
“Aideen? Hej, probudi se.”
Osjetila sam guranje na mojim nogama i to je uzrokovalo da se probudim
trznuvši se. Namrštila sam lice i onda polako trepnuvši otvorila oči.
Povukla sam glavu malo unazad kad sam vidjela ogromni grumen
aluminijske folije koja mi je bila gurnuta pred lice.
“To je punjeno pecivo, pojedi ga. Treba ti hrana.”
Trepnula sam prema aluminijskoj foliji i onda pogledala u osobu koja ju
je držala. Zurila sam u Keelu na trenutak, onda uzela pecivo umotanu u
aluminijsku foliju iz njene ispružene ruke. Uspravila sam se i zastenjala kad
su mi leđa zakrckala. Pažljivo sam ustala i protegnula svoje tijelo,
ispuštajući zvukove slične bebi dinosaurusu.
“Jebene usrane stolice,” gunđala sam i stavila svoju slobodnu ruku na
moja bolna leđa.
Moje noge, leđa i ruke, te moj vrat su bili ukočeni i bolni. Na mom
prokletom vratu sam imala osjećaj kao da se na njega cijelu noć naslanjao
hrvač težak 225 kg.
“Znaš što?” Promrmljala sam Keeli koja je sjedila pokraj još uvijek
uspavanih Bronaghe, Branne i Alannahe.
“Što?” Upitala je Keela dok je odmatala svoje pecivo.
Sjela sam nazad na prokletu stolicu na kojoj sam provela cijelu noć, te
vrtjela glavom prema ramenima. “Pitam se da li ljudi ikad završe u Hitnoj
zbog ovih stolica. Zamisli da, dođeš posjetiti nekoga u bolnicu, ali iščašiš
leđa u čekaonici.”
Keela se tresla od tihog smijeha.
Otvorila sam svoje punjeno pecivo i kad mi je miris doputovao do
nosnica glasno sam zastenjala. Mirisalo je divno. Moj želudac se složio, jer
je zakruljio kao da govori “nahrani me.”

~ 17 ~
 Naš svet knjiga

Pecivo je bilo pravi irski doručak, a sastojalo se od jaja, crnog i bijelog

pudinga, kobasica, režnjeva slanine, prženih krumpira i malo kečapa.
Curile su mi sline dok sam ga prinosila usnama i zarila zube u slasnost.
Opet sam naglas zastenjala i sklopila oči dok sam žvakala i progutala
moj prvi zalogaj. Ponovila sam tu radnju dok moje pecivo nije potpuno
nestalo, a moj želudac bio pun i zadovoljan.
“Prokletstvo, Aideen,” mrmljao je Brannin glas.
Trepnuvši sam otvorila oči i pogledala preko sobe. Sve su djevojke bile
budne sada i svaka od njih je zurila u mene. Zarumenila sam se od srama.
“Što?” Promrmljala sam.
Alannah se nacerila. “Zvučalo je kao da imaš orgazam.”
O, moj Bože.
“Lana!” Viknula sam.
Sve su djevojke prasnule u smijeh.
“Jest,” složila se Keela još uvijek se smijući, “ali je izgledalo kao nešto iz
Bear Grylls. Uništila si to punjeno pecivo u manje od tri minute, dušo.”
Namrštila sam se. “Bila sam gladna.”
Djevojke su se opet nasmijale i uzele vlastita punjena peciva od Keele
koja ih je izvadila iz plastične vrećice koja je bila na praznoj stolici pokraj
nje.
“Gdje su dečki?” Upitala je Bronagh dok je odmotavala svoje pecivo.
Keela je slegnula ramenima. “Nisu bili ovdje kad sam se probudila prije
pola sata. Mislila sam da moraju biti vani, pa sam provjerila kad sam otišla
u pekaru da kupim peciva, ali nisu bili ni tamo.”
Zijevnula sam. “Kod Kanea su. Dok ste sve spavale sinoć, bolničarka
koju je Keela pokušala ubiti, je došla. Bilo joj je žao što je uzrujala Keelu, te
je povukla neke veze kod noćnog osoblja. Pustili su braću da budu s
Kaneom i da mi ostanemo ovdje. Međutim, morat ćemo uskoro otići, jer
trebaju ovu čekaonicu za obitelji drugih pacijenata na Hitnoj. Kane je na
odjelu Sv. Petra i tamo imaju čekaonicu koju možemo koristiti.”
Bronagh je malo uzviknula dok je zagrizla u pecivo.
“Što?” Zacerekala sam.
Sažvakala je i progutala hranu. “Odjel Sv. Petra je na prvom katu. Svi
odjeli na prvom katu nisu intenzivni odjeli, pa što god da nije u redu s njim,
nije tako ozbiljno – bar ne za intenzivnu.”
Otpuhnula sam dugi dah olakšanja.
“Jesi li sigurna?” Upitala sam.

~ 18 ~
 Naš svet knjiga

Bronagh je kimnula glavom. “Bilo je na jednom od bolničkih reklama na

televiziji sinoć. Svi odjeli su bili nabrojani i na kojem su katu. Pokazala sam
to Ryderu i rekla da se nadam da je Kane na odjelu na prvom katu kako bi
znali da nije ništa preozbiljno.”
Bila sam oduševljena tom viješću.
“Hvala Bogu,” zadahtala je Alannah.
Svi smo kimnuli glavom istovremeno slažući se s njom. Upravo sam
htjela progovoriti kad su se vrata pokraj mene otvorila. Okrenula sam glavu
i gledala dok su Nico, Alec i Ryder ulazili u čekaonicu izgledajući umorno,
ali pribrano, što je bilo bolje nego kako sam se ja osjećala.
“Sve ste budne.” Nasmiješio se Ryder.
“Zahvaljujući Aideen i njenim vokalnim sposobnostima.” Nacerila se
Alannah.
Bijesno sam je gledala, a ostale djevojke su se počele smijati.
“Da li želimo znati?” Upitao je Nico, zabavljeno.
“Ne,” zarežala sam. “Ne želite.”
Nico je šmrknuo i ispružio ruke iznad glave. “Idemo se kući istuširati i
najesti se i onda dolazimo nazad sa stvarima za Kanea. Jeste li sve spremne
da idete s nama?”
Namrštila sam se. “Želite ga ostaviti samog?”
Svi su pogledali u mene.
Alec je sjeo pokraj mene i stavio mi ruku oko ramena. “Još se nije
probudio, još uvijek je u nesvijesti.”
Slegnula sam ramenima. “Pa? To ne znači da se neće probuditi danas, a
što ako nitko od nas ne bude ovdje kad se probudi?” Upitala sam i
odmahnula glavom. “Ne, otići ću gore i sjediti s njim, onda kad se vi svi
vratite, otići ću i istuširati se i ostalo.”
Uhvatila sam Nicu kako se ceri i gleda dolje. Alannah je odvratila pogled
također se smiješeći.
“Što se vi cerite?” Upitala sam Nicu i onda pogledala u Alannah.
Oboje su šutjeli; samo su odmahnuli glavama sa svojim glupim
osmijesima netaknutima na njihovim licima. Suzila sam oči prema njima,
ali sam to otresla kad sam ustala. “Hajde, idite. Ja ću otići gore u njegovu
sobu i čekati.”
Mrzila sam kad su mi se svi počeli smiješiti.
“Ne radim to zato što mi je stalo ili tako nešto. Samo jednostavno ne
želim slušati njegove pritužbe da je bio sam kad se probudio. To je sve.

~ 19 ~
 Naš svet knjiga

Radim ovo za svoju vlastitu korist kad malo bolje razmislite. Poštedjet ću se
buduće glavobolje.”
Gadovi su mi se samo nastavili smiješiti. Iako se Alec sada glupo
smješkao i htjela sam mu izbrisati taj glupi izgled lica. Odmahnula sam
glavom, izvadila parkirnu kartu i ključeve auta iz mog stražnjeg džepa, te
ih predala Ryderu.
“Četvrti kat u višekatnom parkingu, najbliže mjesto kraj stepenica i
dizala.”
Ryder mi je namignuo.
“On je u sobi devet, zar ne?” Upitala sam braću.
Svi su kimnuli, još uvijek se smiješeći.
Otvorila sam vrata i prošla kroz njih. “Nadam se da će vam lica ostati
takva,” dobacila sam im preko ramena.
Njihovi osmijesi nije izblijedjeli dok nisam ušla u dizalo pokraj
čekaonice. Odmahnula sam glavom dok sam pritisnula dugme za prvi kat
i gledala kako se vrata dizala zatvaraju. Opet su se otvorila nakon nekoliko
sekundi kad sam stigla do prvog kata. Nervozno sam progutala dok sam
izašla i pogledala gore u znakove na zidu ispred mene. Vidjela sam da je
odjel Sv. Petra na desno, pa sam skrenula i išla niz hodnik i ravno kroz
dvokrilna vrata na pravi odjel.
Prošla sam kraj bolničarskog pulta i izbjegavala kontakt očima s njima.
Nisam htjela da me bilo koja od njih zaustavi i ispituje me. Nastavila sam
hodati niz hodnik i pratila brojeve soba. Soba broj devet je bila dolje na
samom kraju hodnika sa zatvorenim vratima. Progutala sam i posegla za
kvakom, pritisnula je dolje i otvorila vrata gurnuvši ih.
Pogledala sam u Kanea kad sam ušla u sobu i zatvorila vrata iza sebe.
Nepokretno sam stajala tamo i zurila u njega nekoliko minuta. Bio je
prevelik da bi ležao u krevetu u koji su ga stavili. Izgubio je na težini i
mišićnoj masi tijekom prošle godine, ali je još uvijek bio veliki dečko, a
vidjeti ga kako leži na malom krevetu u bolničkoj spavaćici je izgledalo
čudno.
Prišla sam velikom naslonjaču pokraj uzglavlja kreveta i tiho sjela.
Pogledala sam Kanea kako bi vidjela što je još drugačije na njemu. Imao je
infuziju u svojoj ruci kako bi dobivao tekućine, pretpostavila sam, te flaster
na čelu. Bio je posut malim crvenim točkama. Pretpostavljam da je to zato
što je povrijedio glavu kad je pao.

~ 20 ~
 Naš svet knjiga

Osim infuzije i flastera, izgledao je dobro. Bio je blijed, a lice mu je

izgledalo tmurno čak i u snu, ali tako je uvijek izgledao. Bar je tako izgledao
proteklih godinu dana. Nagnula sam se i pritisnula glavu na njegovu.
“Kane?” Promrmljala sam. “To sam ja, Aideen. Samo želim da znaš... da
nisi sam. Ovdje sam s tobom.”
Maknula sam ruku s njegove i sjela u naslonjač kad on nije reagirao. Bio
je u dubokom snu, pa sam odlučila da više neću govoriti. Trebao je odmor.
Kad se on odluči probuditi tada će tek pravi umor, početi jer će ga svi
gnjaviti.
Opustila sam se u naslonjaču i bila sam jako zadovoljna kad sam vidjela
da ima jastučiće. Nije bio plastičan kao stolice u čekaonici – bio je to pravi
naslonjač. Zavalila sam se i prekrižila ruke preko prsa. Bila sam svjesna da
su mi oči sve teže, ali nisam bila iznenađena, jer sam se jako loše naspavala
u stolicama u prokletoj čekaonici na Hitnoj.
Kad sam bila sigurna da se Kane neće probuditi, sklopila sam oči, i kao
da je netko pritisnuo prekidač za svjetlo, zaspala sam.

Probudila sam se kasnije s užasnom boli koja mi se pojavila u trbuhu i

uzrokovala da se okreće i prekreće. “O, jebiga!” Zagunđala sam i skočila iz
naslonjača, te potrčala do umivaonika u bolničkoj sobi.
Povraćala sam u umivaonik dok se nisam napinjala, a ništa više nije
izlazilo. Pustila sam vodu u umivaonik i umila se. Ispunila sam usta vodom
i malo grgljala, te je ispljunula prije no što sam zatvorila slavinu i uzela malo
papirnih ubrusa da obrišem svoje lice i usta.
Osjećala sam se odvratno.
“Aideen?” promukli glas je zagrmio iza mene. “Jesi li dobro?”
Okrenula sam se.
“Kane,” prišaptala sam i pomakla se do njegovog kreveta. “Hej, budan
si.” Trepnuo je prema meni. “Povraćala si.”
Odmahnula sam rukom. “Ne obraćaj pažnju na to, dobro sam.”
Kane se namrštio, onda posegao i dotakao svoju glavu s flasterom. “Što
se, dovraga, dogodilo? Gdje sam?”
Namrštila sam se. “Srušio si se. U bolnici si, ali si dobro. Ovo je samo
opreza radi.”

~ 21 ~
 Naš svet knjiga

Kane je zbunjeno nabrao svoje obrve. “Ne sjećam se puno toga. Bio sam
s Keelom i mi-” poskočila sam kad je uzdahnuo. “Da li se to dogodilo dok
sam vozio? O, Bože, Keela! Je li ona dobro? Je li ona-”
“Šššš. Stani. Ona je dobro,” prekinula sam ga i uzela ga za ruku. “To se
dogodilo dok ste bili u Tescu. Auto je bio parkiran i oboje ste bili među
policama u trgovini. Ona je dobro.”
Bar fizički dobro.
“Hvala Bogu,” Kane je zadahtao od olakšanja. “To je dobro.”
Kimnula sam glavom i pustila mu ruku kad je pogledao dolje u moj
zahvat na njemu. Zaposlila sam se privlačenjem naslonjača bliže kako bih
mogla sjediti i razgovarati s njim.
“Ja sam... malo sam iznenađen što si ovdje,” rekao je nakon par sekundi
tišine.
Pogledala sam ga i namrštila se. “Zašto?” Upitala sam, malo uvrijeđena.
Slegnuo je ramenima. “Ne sviđam ti se, Aideen.”
Otpuhnula sam. “Pa? To ne znači da te želim vidjeti mrtvog.”
Kane se smješkao. “Ako se dobro sjećam, zadnji put kad smo bili zajedno
sami, rekla si da bi me sama ubila ako ja-”
“Želiš li da te povrijedim dok si u ovakvom stanju?” Prasnula sam.
“Složili smo se da nikad nećemo govoriti o toj noći.”
Prizori naših tijela kako se kreću zajedno u toj noći su mi ispunili um, ali
sam prekinula taj tok misli. Prisilila sam se da ne mislim o tome što se
dogodilo. Pretvarala sam se da ako ne budem mislila o tome, onda se to nije
ni dogodilo.
Prestao se smješkati i bijesno me pogledao. “Ti si se složila. Ne ja.”
Zastenjala sam. “Molim te, Kane. Kakvo dobro će proizaći iz toga da
ljudi saznaju što se dogodilo između nas? Ja ti mogu reći. Ništa. Ništa neće
proizaći iz toga, zato što je to ništa.”
“Zašto ne bi udarila čovjeka kad već leži,” zarežao je.
Stavila sam glavu u ruke. “Nisam tako mislila-”
“Nego kako si onda mislila?” Prekinuo me je povišenog glasa.
Držala sam glavu pognutom. “Bio je to seks u pijanom stanju, Kane. Bila
je to pogreška.”
“Da, pa ta pogreška bi mogla rasti u tvom tijelu upravo sada. Nisam glup,
Aideen. Možda se ne sjećam kako sam se onesvijestio, ali se sjećam svega
ostaloga u vezi jučer. Mogla bi biti trudna, a mi nismo koristili zaštitu te

~ 22 ~
 Naš svet knjiga

noći. Znam zbrojiti dva i dva. Nisam glup koliko ti misliš da jesam,”
zasiktao je. “Jesi li već napravila test za trudnoću?”
Osjetila sam kako mi suze naviru kad sam kimnula glavom. “Jesam, ali
onda je Keela nazvala i rekla mi što se tebi dogodilo. Sve je bilo malo ludo
nakon toga. Zaboravila sam pogledati rezultat.”
Kaneov glas je bio čvrst. “Idi ga napravi sada. Zamoli bolničarku da ti
da test; sigurno ih imaju u svojim spremištima.”
Pogledala sam u njega i namrštila se. “Ne mogu to obaviti ovdje.”
“Zašto ne?” Upitao je Kane, njegovo se lice skvrčilo od bijesa. “Ako si
trudna, to je samo pogreška, zar ne? Zašto ti je bitno hoćeš li napraviti test u
bolnici?”
Nisam bila sigurna zašto sam toliko uzrujana, ili zašto je on toliko ljut na
mene. Složio se da ono što se dogodilo između nas prije toliko noći, bio sam
impulzivan čin. Znao je da nismo pogodni da budemo par isto koliko i ja.
Bili smo potpuna suprotnost jedno drugome, i više puta tvrdoglavi nego što
nismo. Nismo bili dobri zajedno. Nismo se čak ni sviđali jedno drugome.
“Molim te, Kane,” prišaptala sam. “Ja... bojim se, u redu?”
Kane je šutio nekoliko trenutaka. “Dobro. Neću nikome reći da smo se
pojebali, ali želim da odeš kući i napraviš test za trudnoću danas i onda se
vratiš i kažeš mi rezultat. Da li me razumiješ, Aideen? Ako si trudna, to je i
moje dijete unutra i imat ću pravo odlučivati što će se dogoditi. Jasno?”
Ukočila sam se na mom sjedalu dok je Kane govorio. Nikad prije ga
nisam čula da koristi taj ton glasa. Bio je hladan i prijeteći i nimalo kao Kane
kojeg ja znam.
“Čini se da si prilično uvjeren da, ako sam trudna, da je dijete tvoje,”
počela sam, “Želim znati zašto si samo pretpostavio da je tvoje? Mogla sam
biti s nekim drugim otprilike u to vrijeme.”
Nisam bila s drugim muškarcem prije no što sam zaglupila i spavala s
Kaneom. Inače ne bih nikad tako lagala, ali njegova arogancija i
kontrolirajući stav me i plašio i raspizdio.
“Jesi li bila s nekim drugim?” Izderao se Kane, stisnuvši ruke u šake.
Držala sam glavu pognutom kako on ne bi vidio istinu u mojim očima.
“To nije važno ukoliko se ne ispostavi da sam trudna. Bit ćeš obaviješten.”
Kane je sjeo u krevetu i čula sam kako je njegovo disanje teško.
“Aideen.”
Jedna riječ i usrala sam se.

~ 23 ~
 Naš svet knjiga

“Shvatila sam, u redu? Učinit ću kako si rekao i napraviti test, onda ti

javiti rezultat. Isuse.”
“Dobro,” zahroptao je.
Nisam znala što da radim tada. Iznenadilo me kako sam se osjećala u
njegovoj prisutnosti. Bilo mi je neugodno biti sama s njim. Nije bilo mjesta
šalama ili uvredama između nas u ovom trenutku, bio je to samo taman
prostor ispunjen ništavilom. On nije bio ista osoba na koju sam se navikla,
a to sam mogla procijeniti po tonu njegova glasa.
“Ja sada idem,” rekla sam tiho.
Polako sam se ustala sa naslonjača, ali sam stala kad je Kane rekao, “Ne...
samo ostani još malo, ok?” Uzdahnula sam i kao da si pucnuo prstima,
pretvorio se opet u Kane kakvog sam poznavala. “Oprosti... ti samo... malo
si me naljutila.”
Tim se tonom koristi kad se malo naljuti?
Prokletstvo.
Jako sam najebala ako ga stvarno raspizdim.
“Hoćeš li me pogledati?” Prišaptao je.
Trebala mi je minuta, ali sam podigla glavu i susrela njegov pogled.
“Evo je,” promrmljao je.
O, Bože.
Njegova usta su se mrštila i još uvijek je bio malo blijed, ali jebote, bio je
predivan.
S ožiljcima i svime.
Mrzila sam svim bićem što mi je bio privlačan. Mrziti nekoga i još uvijek
smatrati da izgleda prekrasno je bilo mučenje. Krajnje mučenje.
“Sve je tako sjebano,” zadahtala sam i sjela u naslonjač. “Jedna od nas
djevojaka bi mogla biti trudna, ti si bolestan, Keelina se glava okreće protiv
nje, Nico radi za Brandona Daleya, kao i moj mlađi brat. Što nam se još
jebeno može dogoditi?”
U sobi je utihnulo na nekoliko trenutaka.
“Smislit ćemo nešto. Svi mi ćemo nešto smisliti,” rekao je Kane. “Uvijek
nešto smislimo.”
Trepnula sam. “Da, ali ipak, to je puno sranja kojima se moramo baviti.”
Njegove su se usne malo iskrivile. “Prošli smo i gore stvari, lutkice.”
Raširila sam oči do točke boli. “Razgovarali smo o tome da me više ne
zoveš tako.”

~ 24 ~
 Naš svet knjiga

Kane se nacerio. “Dobiješ samo jednu uslugu. Ili ću ja šutjeti o tome da

smo se jebali, ili te neću zvati lutkica. Ti izaberi koju želiš, ali da sam na
tvom mjestu, požurio bih jer vrijeme leti.”
Mrzila sam ga.
Mrzila sam svaki dio tijela bolesnog gada.
“Glupi seks,” zarežala sam. “ To zadrži za sebe.”
Kane mi je namignuo. “Važi, lutkice.”
Koji. Seronja.
“Da nisi tako bolestan, sama bih te ubila,” ljutito sam prasnula.
Poskočila sam od straha kad je smijeh odjeknuo meni s desna.
“Mora da mu je dobro ako mu ona prijeti da će ga ubiti,” Alecov je glas
odzvanjao smijehom.
Podigla sam pogled i zaigrano zakolutala očima kad su braća i djevojke
ušli u Kaneovu sobu.
“Dobro te je vidjeti budnog, ti gade,” rekao je Alec i sagnuo se kako bi
zagrlio Kanea. “Na smrt si nas preplašio.”
Kane se šalio dok ga je svaki brat zagrlio, a zatim su slijedile djevojke.
Nakon što ga je Bronagh zagrlila, otišla je i zatvorila vrata sobe, te se
naslonila na njih. Nico ju je pokušao nagovoriti da se pomakne do stolice
pokraj prozora kako bi sjela njemu u krilo, ali ona nije htjela ni čuti za to.
“Rekla sam ti ne,” prasnula je Bronagh. “Kane je sada budan i više nisam
zaslijepljena strahom za njegovu sigurnost, pa se savršeno jebeno dobro
sjećam dogovora s Brandonom jebenim Daleyem. Bila sam ozbiljna kad sam
ti rekla da sam završila s tobom, Dominic. Ne želim uopće sudjelovati u tom
odvratnom životu, a ako ti budeš inzistirao da budeš dio toga onda, žao mi
je seronjo, ali puštam te.”
O, sranje.
Prekidali su?
“Puštaš me, ha?” Rekao je Nico hladnim i mirnim glasom. “Kao da sam
ja neki mali balavac u kojeg si ti zabila svoje kandže?”
Bronagh ga je bijesno gledala. “Tako nekako.”
Nico se pomjerio tako brzo da nitko od nas nije imao vremena reagirati.
Nabio je Bronagh u kut sobe i svojim tijelom je skrio od naših pogleda.
Pogledala sam u Kanea koji je odmahnuo glavom prema meni. “Pusti
neka to oni riješe,” promrmljao je.
Odvratila sam pogled od njega i pogledala u Nicina leđa.

~ 25 ~
 Naš svet knjiga

“Misliš da ja želim biti umiješan s Brandyem i u taj jebeni život? Jebeno

ne želim, Bronagh. Odrastao sam u tome, a cijeli moj život sam samo htio
da moja braća i ja vodimo normalne živote, ali to nije u kartama za nas.
Koliko god je to grozno, taj ludi sjebani život – meni je normalno.
Pokušavam izvući najbolje što mogu iz usrane situacije. I, dušo, činjenica je
da smo švorc i da moj posao u teretani i s klijentima više nije dovoljan. Ne
znam kako, ali spiskao sam sav moj novac, a odbijam se zadužiti kod moje
braće ili da jedva spajam kraj s krajem kako bi nas uzdržavao. Ali, borbe...
to je ono u čemu sam dobar Bronagh. To je stvarno dobar novac. Neće biti
kao prije – samo mi moraš vjerovati kad ti to kažem. Molim te. Radim to za
tebe. Za nas.”
Bronaghino plakanje je tada postalo očito, kao i Nicino umirujuće
mrmljanje kojim joj je izjavljivao ljubav i obećanja za koja joj se zaklinjao da
će ih ispuniti.
“Obećaj mi,” jecala je Bronagh. “Obećaj da neće biti kao prije. Nećeš ići
od zemlje do zemlje boreći se, niti biti umiješan u sumnjivo sranje. Obećaj
da ako ćeš se boriti, onda će to biti samo na onoj prokletoj platformi, u tom
glupom prokletom noćnom klubu. Obećaj mi.”
“Pogledaj me u oči,” zadahtao je Nico. “Obećavam ti.”
Bronagh je opet zajecala, “Volim te.”
Tada se moglo čuti njihovo ljubljenje, kao i moji šmrcaji.
“Aideen?” Mrmljao je Kane. “Zašto plačeš?”
Odmahnula sam njemu i svima ostalima koji su me gledali. Obrisala sam
suze kad su mi kanule iz očiju. “Čak ni ne znam zašto, ali ne mogu prestati.”
Pokrila sam lice dok sam počela jecati.
Bila sam uzrujana i uplašena u isto vrijeme.
“A, draga, sve je u redu,” cerekao se Alecov glas dok se sagnuo preda
mnom i privukao me u zagrljaj.
Stavila sam ruke oko njega i čvrsto ga zagrlila.
Kad sam se smirila i Alec se uspravio, ustala sam, prišla Keeli i stavila
ruke oko nje. Keela je stavila ruke na moja leđa i milovala ih gore dolje. “Što
se događa s tobom?” Promrmljala mi je u uho.
“Ne znam,” priznala sam i čvršće je zagrlila
Razdvojile smo se kad se začulo kucanje na vratima Kaneove sobe. Vrata
su se otvorila i ušao je sredovječni muškarac. Odmah sam znala da je to
Kaneov doktor. Imao je podlogu za pisanje u svojoj ruci, dugu bijelu kutu
na svom tijelu i stetoskop oko svog vrata. Klasičan izgled liječnika.

~ 26 ~
 Naš svet knjiga

“Ha, ovdje je puna kuća.” Nasmiješio se doktor i onda se usredotočio na

Kanea. Ja sam doktor Chance, a vi ste moj najnoviji pacijent, gospodine
Slater.”
“Baš sam srećković,” zadahtao je Kane.
Branna je zasiktala na Kanea, “Budi dobar!” Onda je pogledala u
doktora. “Ignorirajte ga; samo je razdražljiv danas.”
Obrisala sam lice i nasmiješila se na Brannin materinski ton.
Doktor se nacerio i rukovao se s Brannom, onda s braćom koja su mu se
predstavila jedan po jedan. Kimnuo je glavom prema svima nama kad smo
izrekle naša imena i htjela sam se cerekati. Vjerojatno se neće sjetiti niti
jednog imena kad napusti sobu.
“Preći ću na stvar, narode. Gospodin Slater nije baš dobro.”
“Ma daj, doktore. Recite mi nešto što ne znam,” frknuo je Kane.
Suzila sam oči na njega bezobraznog i onda ga mentalno išamarala.
“Smirite se, gospodine Slater i pažljivo me slušajte, jer će razgovor koji
slijedi definitivno biti nešto što ne znate.”
O, sranje.

~ 27 ~
 Naš svet knjiga

“Samo mi izravno sve recite, doktore,” uzdahnuo je Kane. “Što nije u

redu sa mnom?”
Doktor je prelistao stranice na Kaneovom kartonu i onda pogledao u
njega. “Sinoć sam rekao bolničarkama da prikupi informacije od članova
vaše obitelji dok ste spavali. Bolničarke su me onda informirale o vašem
zdravlju tijekom prošlih godina. Na osnovu simptoma koje ste imali,
naredio sam da vam noćno osoblje izvadi krv kako bi mogla biti poslana u
laboratorij na testiranje.”
Podigla sam obrvu. “Kakve testove su napravili na njegovoj krvi?”
Doktor me pogledao. “Glukozu i hemoglobin A1C.”
Trepnula sam kad mi je um prepoznao testove i za što se oni koriste.
“Dijabetes?” Upitala sam. “Testirali ste ga na dijabetes?”
Doktor je podigao obrvu prema meni. “Da li vi studirate medicinu?”
Odmahnula sam glavom. “Ne, ne. Ja sam učiteljica u osnovnoj školi.
Samo sam pročitala knjigu o dijabetesu i sadržavala je različite vrste
testiranja koji se mogu napraviti kako bi se dobili pozitivni rezultati. Testovi
koje ste vi spomenuli su dva od tih.”
Moj učenik, Jessie, ima dijabetes tipa 1 i iz čiste znatiželje, sam pročitala
knjigu.
Doktor je kimnuo glavom prema meni. “Pa, da, u pravu ste. Htio sam
vidjeti da li gospodin Slater ima dijabetes.”
“I?” Pritiskao je Nico.
“I moja je teorija bila točna,” tada je rekao doktor i onda pogledao u
Kanea. “Zaista imate dijabetes, gospodine Slater. Tip jedan da budem
točan.”
Nitko od nas nije ništa rekao dok Kane nije otvorio usta i progovorio.
“Jeste li sigurni?” Upitao je. “Mislim, moja je krv mogla biti
kontaminirana u laboratoriju, zar ne?”
Doktor je kimnuo. “To je mogućnost, ali sam proveo test tri puta radi
potvrde i ništa se nije promijenilo. Rezultati su bili isti sva tri puta. Vi ste
dijabetičar, gospodine Slater.”
“Ja sam dijabetičar?” Kane je mrmljao sam sebi.

~ 28 ~
 Naš svet knjiga

Soba je opet bila tiha, ali ne zadugo jer sam imala nekoliko pitanja na
koja sam htjela odgovor.
“Tip jedan je onaj koji zahtijeva inzulin, zar ne?” Upitala sam doktora.
Kimnuo je glavom. “Da to je upravo taj.”
Namrštila sam se. “No, nije li to dječja bolest?”
“Inače je,” rekao je doktor i kimnuo glavom. “Nazvan je mladenačkim
dijabetesom, jer se najčešće pojavljuje kod djece, tinejdžera, ili mlađih
punoljetnih osoba. No, može se pojaviti u bilo kojoj dobi.”
Trepnula sam. “O, shvaćam.”
“Ne razumijem,” uzdahnuo je Kane. “Zar ne bih znao da sam
dijabetičar? Mislim, imao bih neke naznake, zar ne?”
“Vaša braća su spomenula bolničarkama sinoć o vašem ekstremnom
umaranju, gubitku na tjelesnoj težini, povraćanju i tako dalje, tijekom
posljednjih dvanaest mjeseci. Vrlo je lako zamijeniti te simptome sa
simptomima gripe, trbušnim virusom ili čak jednostavno jakom
prehladom,” objasnio je doktor. “Postoji puno različitih simptoma za
dijabetes tipa jedan. Neki ljudi imaju sve njih dok ostali nemaju nikakvih
naznaka. To varira od osobe do osobe.”
Svi smo kimnuli glavom razumijevajući i čekali da doktor nastavi.
“Vaše je tijelo poseban slučaj, gospodine Slater. Kod puno ljudi,
simptomi mogu početi dok pucnete prstima i sve može brzo napredovati.
Onda postoje slučajevi poput vašega gdje ljudi mogu biti bolesni dugo
vremena, ali im nije odmah potrebno liječenje. Vaše je tijelo uspjelo
preživljavati na ono malo inzulina koliko je samo proizvodilo zadnjih
nekoliko godina, ali se napor počeo pokazivati i to više nije bilo dovoljno.
To što ste se sinoć srušili je bio pravi primjer toga.”
Pogledala sam u Kanea i vidjela da je progutao, ali je kimnuo glavom
prema doktoru, prihvaćajući sve kako mu je rekao.
“Loša vijest u vezi dijabetesa tipa jedan je ta što ne postoji lijek. Imat ćete
ga do kraja života. Dobra vijest je ta što se s njim može živjeti. Morat ćete
uzimati injekcije inzulina svakodnevno, počevši od danas. Imat ćete
standardnu dnevnu dozu i ona se može prilagođavati ovisno o vašoj razini
šećera. Ranije dok ste spavali, izmjerili smo vam razinu šećera, pa će danas
biti mala doza, pošto se ne krećete aktivno, niti trošite puno kalorija. To je
trik s vašim injekcijama, što ste aktivniji ili što više kalorija konzumirate, to
vam doza treba biti veća. No, ne brinite se sada u vezi toga, napravit ćemo
raspored.”

~ 29 ~
 Naš svet knjiga

Doktor je nastavio kad je bolničarka otvorila vrata i uvezla kolica sa

žutom kantom i ostalom medicinskom opremom na velikom pladnju.
“Dogovorit ćemo tjedne posjete i preglede dok ne svladate doziranje. To
će vam postati rutina i sumnjam da će vam biti teško to sve shvatiti.
Izgledate kao čovjek koji zna puno o prehrani i vježbanju. Samo ćete morati
pratiti nove programe da uravnotežite razinu glukoze u svom tijelu. Da li
vam to ima smisla?”
Kane je nijemo kimnuo glavom i onda pokazao prstom na kolica pokraj
bolničarke.
“Što je to?” Upitao je, tihim glasom.
“Vaša prva doza inzulina. Prepisat ću vam inzulin olovku, jer su puno
prikladnije nego baratanje s odvojenom iglom i bočicom inzulina.”
Kane se ukočio na spomen riječi 'igla'. Uspravio se i bijesno gledao
doktora probadajući ga pogledom. “Nećete zabiti iglu u mene.”
Doktor je pogledao u braću i onda opet u Kanea. “Vaš inzulin se mora
unijeti pod kožu, gospodine Slater. Ne može se uzeti oralno, jer bi ga
kiselina u vašem želucu uništila.”
Kane je progutao. “Nije me briga; nećete zabiti iglu u mene. Nije me
jebeno briga.”
“Prokletstvo,” promrmljao je Ryder. “Kane, potreban ti je ovaj lijek ili se
nećeš oporaviti. Točka. Moraš ga uzeti.”
Kane je pogledao u svog starijeg brata, a u tom trenutku je bio mali
uplašeni dječak. “Ne iglu, Rydere. Molim te. Sve, samo ne igla.”
Bila sam šokirana.
Nisam imala pojma da se toliko užasava igala. Mislim, ne bi ih se trebao
bojati, imao je rukav od tetovaža, pa u čemu je bio problem?
Nico se obratio doktoru. “Imao je neka... loša iskustva s iglama u
prošlosti.”
Imao je? Kakvih?
Doktor se namrštio. “Mora se unositi injekcijom svakodnevno. Žao mi
je, mora primati ovaj lijek ili... ili će umrijeti.”
Stavila sam ruku na usta i raširila oči. To je bilo sve što sam trebala čuti
da shvatim cijelu tu situaciju jako ozbiljno.
“Ja ću to učiniti,” objavila sam i spustila ruku sa strane.
Doktor i bolničarka su me pogledali. “Žao mi je, ali to nije protokol-”
Ignorirala sam doktora i pomakla se do Kanea. Paničario je i izgledao je
kao da će svaki čas iskočiti iz kreveta i napraviti Bog zna što.

~ 30 ~
 Naš svet knjiga

“Hej,” promrmljala sam, tihim glasom. “Pogledaj me, Kane.”

Kaneove oči su bile divlje dok su se usredotočile na moje. “Ne iglu.
Molim te,” preklinjao je.
Osjećala sam kako su mi suze navrle. “Vjeruješ mi da te neću povrijediti,
zar ne?” Upitala sam, održavajući kontakt očima s njim iako su mi suze
tekle.
Kane je oklijevao. “Aideen... ne mogu...”
“Vjeruješ mi da te neću povrijediti, zar ne?” Ponovila sam.
Kane se počeo preznojavati, ali je odgovorio, “Da, znam da me nećeš
povrijediti.”
Posegla sam i stavila dlan na njegov obraz. “Onda mi dopusti da ti
pomognem. Dopusti mi da to napravim, pa da to obavimo. Bit će gotovo
prije nego i primijetiš. Nikad te neću povrijediti, Kane. Obećavam.”
Zadržao je moj pogled i pomislila sam da će trebati još uvjeravanja, ali
upravo kad sam htjela otvoriti usta, šapnuo je, “U redu.”
Složio se?
To!
“U redu,” zadahtala sam. “Možemo mi to, ok? Ti i ja?”
“Ti i ja,” ponovio je Kane.
Stalno sam ga gledala i posegla desnom rukom unazad.
“Dajte joj prokletu iglu. Dopustit će to samo njoj, pa joj je dajte,” čula sam
kako Nico reži tihim glasom.
Bilo je nešto pokreta i onda sam osjetila kako su mi stavili predmet u
ruku. “Njegov trbuh i ruke su prilično zategnuti, morat ćete je dati u
njegovo bedro. Deblje područje kao unutrašnja strana bedra je najbolje,”
rekao je doktor, njegov glas je bio tih kako ne bi prestrašio Kanea.
Kimnula sam glavom i ponovo se usredotočila na Kanea. “Sklopi oči za
mene.”
“Aideen, molim te... nemoj me ubosti s time.”
Ubosti ga s time?
O, Bože.
“To će biti samo jedan mali ubod s unutarnje strane bedra, to je sve,”
rekla sam dok mi je donja usna drhtala.
Kane je pratio moj pogled. “Obećavaš?”
“Obećavam, dušo,” odgovorila sam, kimajući glavom.
Kimnuo je glavom prema meni i onda sklopio oči.
Vjerovao mi je.

~ 31 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam dolje u njegovo tijelo i maknula deku koja ga je pokrivala.

Povukla sam bolničku spavaćicu uz njegovu nogu, skinula poklopac s igle
koju mi je doktor dodao i onda posegla za dijelom gdje sam mogla uhvatiti
komad mesnatijeg dijela unutarnje strane njegovog bedra.
“Uštipnite kožu i onda umetnite iglu. Polako ubrizgajte inzulin, onda
stanite na deset sekundi kako ništa od inzulina ne bi iscurilo s malo krvi,”
šapnuo je doktor.
Kimnula sam i pogledala dolje u iglu u mojoj ruci. Držala sam je
ispravno i onda je pritisnula u Kaneovo bedro prije no što sam mogla i
razmisliti o tome što radim. Uplašila bih se ako bi razmišljala o tome što
radim i izgubila bih živce. Pažljivo sam ubrizgala inzulin u njegovo tijelo, a
onda zastala na deset sekundi prije no što sam izvadila iglu.
Stavila sam poklopac na nju, predala je nazad doktoru i onda se okrenula
Kanu. Još uvijek je imao zatvorene oči, pa sam posegla i dotakla mu lice.
“Gotovo,” prišaptala sam.
Kane je trepnuvši otvorio oči. “Nisam ništa osjetio.”
Nasmiješila sam se. “Rekla sam ti.”
Kane je zurio u mene na trenutak i onda posegao i privukao me u
zagrljaj. Nije ništa rekao, samo me čvrsto držao uz svoje tijelo.
“Vratit ću se kasnije kako bi dogovorili datum pregleda za slijedeći
tjedan. Također ću proći sve s njim, i s vama, o tome što možete očekivati u
vezi njegova dijabetesa. Opet će ostati ovdje preko noći i ako bude dobro
reagirao na injekcije, sutra može ići kući.”
Čula sam braću kako razgovaraju s doktorom i vrata kako se otvaraju i
zatvaraju.
“Jesi li dobro?” Promrmljala sam.
Kane je promrmljao, “Da,” a onda me pustio. Povukla sam se i zurila
dolje u njega, namrštivši se. Sklopio je oči i šutio.
“Što je to bilo, dovraga? Nikada ga prije nisam vidjela takvog,”
obrecnula se Bronagh na Nicu.
Nico je uzdahnuo. “Nije na meni da to objašnjavam, Bronagh. To ja na
Kaneu da li ti želi reći.”
“Ne želim reći ništa, jer smo završili s razgovorom o tome,” rekao je Kane
i otvorio oči. “A završili smo i o raspravljanju o bilo kakvim injekcijama.
Neću više raditi to sranje. Nema jebene šanse.”
Namrštila sam se.

~ 32 ~
 Naš svet knjiga

Trebao je dnevnu dozu injekcija inzulina kako bi uravnotežio svoj

dijabetes i ostao zdrav.
To nije otvoreno za raspravu, Kane,” počela je Branna. “Dobivat ćeš te
injekcije. Ja ću ti ih davati-”
“Ne!” Viknuo je Kane i prekinuo Brannu. “Samo... Ne.”
Ryder je bijesno gledao u Brannu. “Prestani ga pritiskati.”
Branna je uzvratila bijesni pogled Ryderu i izderala se. “Jedno od nas
mora. Inače će se opet razboljeti. Je li to ono što želiš?”
Ryder je odmahnuo glavom i odvratio pogled od Branninog vatrenog
pogleda.
Sranje.
Što je to sada bilo?
Gledali su jedno u drugo kao da se mrze.
Odmahnula sam glavom razbistrivši je i usredotočila se na ono što su svi
drugi govorili.
“U pravu je, Ryder,” rekla je Bronagh. “On ih mora uzimati. Ne možeš
ga maziti.”
Alec se umiješao. “Ne mazimo ga, Bronagh! Obzirni smo. On ne voli igle.
Kraj jebene priče.”
“Hej!” Prasnula je Alannah na Aleca. “Ne razgovaraj tako s njom!”
“Ne viči na njega, Lana,” uzdahnula je Keela.
Alannah je bijesno pogledala u Keelu. “Onda mu reci da odbije od
Bronaghe.”
Što se to, dovraga, događalo?
Svi su se okretali jedni protiv drugih.
“Pomoglo bi kad bi svi prestali razgovarati o meni kao da sam jebeni
invalid. Mogu čuti sve što govorite i mogu sam donositi moje jebene odluke
kad se radi o mom tijelu.”
Branna se pomakla na suprotnu stranu kreveta i zurila dolje u Kanea.
“Želiš li umrijeti?” Izravno ga je pitala. “Zato što je to ono što će se dogoditi
ako ne budeš uzimao inzulin svakodnevno.”
“Branna, jebeno prestani!” Povikao je Ryder.
Uplašilo me čuvši da je Ryder povisio glas na nju.
“Ne!” Branna se derala na njega. “Volim ga, prokletstvo! Ne želim da se
opet razboli!”
Protrljala sam lice rukama.
Ovo je bilo loše.

~ 33 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam u Kanea dok su se svi međusobno svađali.

“Kane?” promrmljala sam.
Pogledao me, pasivnog lica. “Znam što ćeš reći.”
“Što?” Upitala sam.
“Kane moraš uzeti inzulin. Razboljet ćeš se ako ne budeš,” rekao je,
savršeno oponašajući moj glas.
Frknula sam. “Da, to je otprilike to.”
Kane se namrštio. “Ne bavim se iglama, Aideen. Jednostavno ne bavim.”
Zašto?
Htjela sam ga pitati tako jako. Činilo se kao puno više od obične fobije
od igala, ali ga nisam htjela pritiskati.
Ryder se provukao pokraj Branne i nagnuo se nad Kanea. “Što možemo
učiniti da pristaneš uzimati injekcije inzulina?”
“Ja. Se. Ne. Bavim. Iglama,” ponovio je Kane kroz stisnute zube.
Oh, zaboravite to.
“Ti ne,” rekla sam, “ali ja da.”
U sobi je utihnulo.
“Št – što?” Zamucao je Kane, kad je opet pogledao u mene.
Otpuhnula sam dah. “Davat ću ti tvoje injekcije svaki dan. Dopustio si
mi da to napravim jednom; da li ćeš mi dopustiti da to napravim svaki drugi
put, također?”
Kane je zurio u mene ne trepćući. Osjetila sam kako i svi ostali zure u
mene.”
“Zašto bi mi htjela pomoći?” Upitao je, namrštivši lice.
Dobro pitanje.
Slegnula sam ramenima. “Uživam u svađanju s tobom, a za to te trebam
da budeš tu, pa pretpostavljam da to radim zbog mojih vlastitih sebičnih
potreba. Tuži me.”
Kane se malo nacerio kad su se njegova braća smijuljila i napetost u sobi
se smanjila.
“Aideen, hvala ti, ali ja ne-”
“Hej,” prekinula sam ga i nasmiješila se kad je pogledao u mene. “Ti i
ja?”
Kane je oblizao usne i šapnuo, “Ti i ja.”
O, Bože.
Ti i ja.
To je ubrzalo moj srčani ritam.

~ 34 ~
 Naš svet knjiga

Zaigrano sam namignula. “Možemo mi to.”

Kane je zurio u mene dugo i intenzivno, i vidjela sam ga kako puca i
popušta mi, prije no što je to i sam shvatio.
“Što kažeš?” Pritiskala sam ga.
Kane je pogledao okolo po sobi, onda u mene i rekao, “Kažem, u redu,
lutkice.”

~ 35 ~
 Naš svet knjiga

Prošlo je osam dana otkad je Kane napustio bolnicu, ali samo devet
otkad se srušio, pa je to značilo da su svi oko njega bili pažljivi. Čak i ja.
Ograničila sam naše svađe na jednu dnevno, samo kako se ne bi izmorio.
Nije bio baš slab kad je došao kući, ali se lako zamarao, čak i uz svoje
injekcije inzulina. Njegov umor na stranu, svi smo mogli vidjeti promjenu
na njemu zahvaljujući njegovom lijeku. Polako se oporavljao do onakvog
kakav je bio prije.
Njegovo se zdravlje poboljšavalo svakodnevno, ali njegovo ponašanje?
Da, to se pogoršavalo iz minute u minutu. Složio se na dan kad se probudio
u bolnici da će mi dopustiti da mu dajem injekcije svaki dan kod kuće,
koliko je doktor rekao da je minimum. Kane je trošio puno kalorija i bio je
aktivan čak i kad se nije dobro osjećao, pa su mu bile potrebne dvije
injekcije. To bi se čak moglo i povećati na tri na dan kad konačno bude
dovoljno dobro da može opet vježbati, ali za sada, bile su dvije na dan, a
ubrizgati inzulin u njega je bio pakao. Potpuni pakao.
Radila sam u lokalnoj osnovnoj školi puno vrijeme. Predavala sam
učenicima drugog razreda i radila od osam ujutro i završavala u jedan
poslijepodne. Kaneov raspored za injekcije je bio, jedan ubod ujutro i jedan
poslijepodne, nakon jela. To sam uklopila u svoj radni raspored, pa sam
prošli tjedan stizala u Kaneovu kuću u osam ujutro kako bih mu dala
njegovu prvu injekciju, onda bih došla tijekom moje stanke za ručak kako
bih mu dala drugu.
Bilo je teško i pribjegavala sam svakakvim smiješnim stvarima kako bih
mu odvratila pažnju od predstojećih injekcija. Najniže sam pala kad sam
mu pokazala moje sise samo kako bih spriječila napadaj panike koji sam
mislila da bi mogao dobiti. Uzrujavao se zbog injekcija, a nekoliko mi je puta
ponovio da ga ne “ubadam,” a nisam imala pojma zašto. Bila sam
ekstremno znatiželjna zašto mi je ponovio iste riječi, ali kad sam pitala
njegovu braću o tome, rekli su mi da “odustanem od toga,” pa jesam.
Bar za sada.
Bio je petak poslijepodne i tek sam stigla u kuću Slaterovih nakon što
sam došla ravno s posla. Keela me pustila u kuću. Došla je provjeriti kako

~ 36 ~
 Naš svet knjiga

je Kane, ali je on bio u svojoj sobi iza zaključanih vrata, pa je ona odlazila.
Zastala je da porazgovara sa mnom, pošto sam bila tamo i iskoristila sam to
vrijeme da joj se izjadam.
“Došla sam jutros na putu za posao i znaš što je učinio?” Upitala sam
Keelu.
Ona je odmahnula glavom.
“Nije me htio pustiti u sobu da mu dam injekciju. Nemam pojma što mu
smeta, ali mora se riješiti toga kako bih mu mogla dati njegov vražji
inzulin,” izjavila sam i maknula s lica slobodne pramenove kose, koji su mi
ispali iz kopče. “Dobivam sijede zbog stresa zbog njega i brige o njegovim
injekcijama. Nije čak niti smiješno kako je djetinjast.”
Keela je odmahnula glavom, ali nije ništa rekla.
“Mislila sam, pošto se složio da će mi dopustiti da mu dajem injekcije da
će biti razuman, ali nije. Nije bio ništa drugo osim jako naporan,” rekla sam
Keeli. “Bezobrazan je, zao i potpuni seronja prema meni. Ovoliko sam
blizu,” podigla sam svoj kažiprst i palac blizu jedan drugome, “da ga
ubodem u jebeno oko inzulinskom olovkom.”
Keelina se usna trznula. “Ako ga itko može nagovoriti da uzme svoj lijek,
to si ti, Ado.”
Zastenjala sam. “Ne znam zašto, samo se stalno svađamo. Doslovno. To
je sve što radimo. To je sve što smo ikada radili.”
Keela se zahihotala, “Možda se pali na vaše prepucavanje. Da li si ikad
pomislila na to?”
Ne, jer je to bila glupa ideja.
“Molim te, ne može me podnijeti kao što ni ja njega ne mogu podnijeti.
Sretni smo u mržnji, Keela.”
Ona se nasmijala i odmahnula glavom. “Oboje ste ludi.”
“Znam da sam ja luda,” izjavila sam. “Samo bi luda žena podnosila
njegovo dupe puno hormona. Kažem ti, žena koja završi s njim, morat će
imati strpljenje proklete svetice.”
“Mogu te jebeno čuti, lajavice!” zarežao je Kane na stepenicama dok je
silazio njima.
Zarežala sam i tihim glasom rekla Keeli, “Ubit ću ga prije nego njegov
dijabetes.”
Tiho se nasmijala i pogledala u Kanea kad je sišao sa zadnje stepenice.
“Što je tako smiješno?” Upitao ju je Kane.
“Ništa,” odgovorila je i onda obrisala suze iz očiju.

~ 37 ~
 Naš svet knjiga

Suzila sam oči na Kanea. “Kako zoveš ovo vrijeme u danu?”

Pogledao je u sat na zidu iza mene i rekao, “14:30.”
“Ja to zovem sat lijenog gada,” zasiktala sam.
Keela je posegla i držala se za mene dok joj je tihi smijeh napredovao do
zvučnog cvileža.
“Oprosti, mama. Zar sam trebao ustati prije podneva zbog nečega?”
Upitao je Kane, smijuljeći se.
Bijesno sam ga gledala. “Jako dobro znaš da ti moram davati injekcije u
osam ujutro. Stala sam ovdje na putu za posao, a ti mi nisi htio otvoriti vrata.
I nemoj mi ni govoriti sranja o tome kako me nisi čuo. Čula sam tvoj smijeh
kad sam ti prijetila.”
Podsmjehnuo se, ali nije porekao optužbe.
“Ti si nevjerojatan,” zarežala sam. “Želiš li se razboljeti? Zato što će
neuzimanje inzulina rezultirati time da ti ne budeš dobro – nitko drugi –
samo ti.”
Kane se nastavio smješkati. “Možda uživam u bolu koji si sam
nanesem.”
“Nastavi govoriti,” upozorila sam ga, “i ja ću ti nanijeti razne vrste
jebenog bola.”
“Je li to obećanje, lutkice?” Upitao je on i ispuštao zvukove ljubljenja.
Zacvilila sam i udarila u Keelina ramena. “Vidiš li? Vidiš li što ja moram
podnositi? Jebeni muškarac – dijete!”
“Ja sam pravi muškarac, dušo. Vidjela si dosta od mog kurca da to znaš,”
smijuljio se Kane, opet.
Keela je zastala usred smijeha kako bi zurila u mene širom otvorenih
očiju s što – do – vraga pogledom.
Zarežala sam, “Time misli to što je većinom bez gaća kad mu dajem
injekcije u bedro i prisiljava me da mu gledam u penis.”
Keela je prišla Kaneu i dala visoki pet seronji. “To je briljantno.”
Briljantno?
“Na čijoj si ti jebenoj strani?” Zahtijevala sam od Keele.
“Na strani ljubavi.”
Ljubavi?
“Što?” Prasnula sam.
Još uvijek se smijala kad se okrenula i krenula prema ulaznim vratima,
ne odgovorivši mi i čak se ni ne pozdravivši sa mnom. Okrenula sam se i
zurila u njena leđa.

~ 38 ~
 Naš svet knjiga

“Gdje si, dovraga, krenula?” Ljutito sam je upitala.

Keela je podigla ruku i mahnula mi ne okrenuvši se. “Moj prvi sastanak
s psihijatrom je za pola sata. Moram otići odavde; inače ću se onesvijestiti
od smijeha. Vidimo se.”
Otpuhnula sam, “Dobro. Sretno, bit ćeš super.”
“Podržavam to,” rekao je Kane iza mene. “Vidimo se kasnije, draga.”
“Budite dobri. Oboje,” viknula je Keela i onda se nasmijala kad je
zatvarala ulazna vrata iza sebe.
“Ništa ne obećavam,” odgovorio je Kane.
Okrenula sam se licem prema njemu i toliko ga bijesno gledala da me je
zaboljelo lice.”
“Kuhinja. Odmah,” izderala sam se i prošla pokraj njegovog velikog
tijela dok sam išla niz hodnik u praznu kuhinju. Pogledala sam po prostoriji
i namrštila se. Znala sam da je Branna na poslu, jer je imala užasno duge
smjene od ponedjeljka do petka ovaj mjesec, ali nisam imala pojma gdje je
Ryder.
“Gdje je Ryder?” Upitala sam.
Kane je slegnuo ramenima. “Upravo sam sišao dolje, kako bih je mogao
znati gdje je on?”
Kakvo ponašanje!
“Moraš malo živnuti i prestati biti takav drski gad. Dosta mi je tvog
bezobrazluka i otresanja na mene. Ovdje sam kako bi ti pomogla, a ne da
trpim tvoje seronjske ispade,” rekla sam dok sam se protegla i zgrabila
njegov inzulinski pribor sa srednje police u ormariću iznad tostera. Također
sam uzela vrećicu koja je sadržavala mjerač glukoze. Trebala sam to kako
bih izmjerila razinu šećera u njegovoj krvi prije no što mu dam inzulin.
“Napravi prokleti test za trudnoću i neću se ponašati kao takav jebeni
seronja prema tebi.”
Smrzla sam se i onda se okrenula.
Uspjela sam proći kroz cijeli dan da ne mislim na tu situaciju.
“Je li to ono o čemu se ovdje radi?” Upitala sam. “Napravit ćeš pakao od
toga kad ti dajem inzulin, ponašat ćeš se kao majka svih seronja, a sve zbog
toga što nisam još napravila test za trudnoću. Jesi li ti prokleto ozbiljan?”
Kane je pojurio naprijed i ušao u moj osobni prostor. Bijesno me gledao
dok me pritiskao uz kuhinjski šank. Gledala sam ga u oči, ali su mi živci
popuštali sa svakom sekundom jer kad je Kane bio bijesan, izgledao je
zastrašujuće.

~ 39 ~
 Naš svet knjiga

“Da,” zarežao je. “To je točno zašto se ponašam tako. Želim znati jesi li
trudna. Dosta mi je čekanja.”
I meni je bilo dosta čekanja, ali me strah sprječavao da napravim test.
Odgađala bih to kad god sam mogla. Jedva sam skupila hrabrosti da
provjerim Ryderovu i Branninu kupaonicu zbog testa koji sam prije
napravila, ali je nestao, a bilo me je previše strah da pitam bilo koga da li su
ga našli.
Zagunđala sam. “Rekla sam ti da smo se Bronagh, Branna i ja dogovorile
da ćemo to napraviti zajedno sutra. Subota je, Branna i ja ne radimo, pa je
to najbolje vrijeme.”
“Zašto? Zašto to ne možeš napraviti bez njih?” Upitao je Kane,
razdraženo.
Slegnula sam ramenima. “Započele smo ovo zajedno, čini se jedino
ispravno da to zajedno i okončamo.”
Kane je stisnuo čeljust. “Ako si trudna onda smo mi to započeli zajedno,
ne djevojke.”
Hvala što si me podsjetio.
Progutala sam. “Saznat ćemo sutra, u redu? Prestani vršiti toliki pritisak
na mene. Samo sam izbezumljena od straha. Ako jesam trudna onda će se
moj život kakvog ga znam, zauvijek promijeniti.”
“Ako jesi, onda će se promijeniti i moj, također.” Zarežao je Kane i
sagnuo glavu na moju. “Ti i ja, sjećaš se? U ovome smo zajedno.”
Proklet bio.
“Zašto to radiš? Razbjesniš me jedne minute i onda učiniš da se rastopim
slijedeće.”
Kane se smiješio i kao i obično, to je promijenilo njegovo prekrasno lice.
“Ja činim da se rastopiš? Rastopiš se toliko da ti se namoče gaćice?”
Bio je odvratan.
Zagunđala sam. “Ne. Činiš da se rastopim, kad izbrišeš loše i zamijeniš
ga dobrim, kad si ljubazan – što nije često.”
Kane se namrštio tada i pružio mi prst kako bih mu mogla izmjeriti
razinu šećera u krvi. “Žao mi je, u redu?”
Provjerila sam rezultate na mjeraču i onda ga gledala na trenutak prije
no što sam kimnula glavom. “Prihvaćam ispriku, sada svuci hlače.”
Kane je zaigrao obrvama prema meni. “Prokletstvo. Želiš se jebati?
Lutkice, ja sam za.”
Podigla sam obrvu. “Pazi se.”

~ 40 ~
 Naš svet knjiga

Kane mi je namignuo. “Onda pušenje? Radije bih jebao tu lijepu pičku,

ali tvoja usta će biti sasvim-”
“Završi tu rečenicu i odsjeći ću ti ga. Kunem se.”
Kane se nasmijao sam sebi kad je zgrabio rub svojih hlača i gurnuo ih
prema dolje. Hvala Bogu, ostavio je bokserice na mjestu ovaj put. Posegao
je dolje i podigao svoje bokserice dok mu se nije vidjelo cijelo bedro.
Okrenula sam se i uzela njegovu inzulinsku olovku iz pribora, namjestila
broj jedinica koji će primiti i onda se okrenula i kleknula ispred njega.
“Znaš što? Nikad nisam imao istu ženu na koljenima ispred mene tako
često, a da mi nije pušila kurac,” zamišljeno će Kane dok je posegao i prešao
prstima kroz moju kosu.
Odmahnula sam glavom. “Za sve postoji prvi put, virusnatoru.”
Kane me povukao za kosu i zbog toga sam zasiktala. “Prestani s tim
glupim nadimkom.”
Podsmjehnula sam se. “Prestani s lutkicom.”
“Nema šanse, lutkice,” zezao me Kane.
Bijesno sam ga gledala i onda pogledala dolje dok sam skidala poklopac
s njegove inzulinske olovke i stavila novu iglu. “Zatvori oči,” rekla sam kad
je naprava bila spremna.
Kad sam pogledala gore i vidjela da su mu oči zatvorene, posegla sam i
uštipnula deblji dio njegova bedra s unutarnje strane i uvukla mu iglu pod
kožu. Namrštila sam lice kad je igla probila slojeve Kaneove kože, jer sam
mogla osjetiti trenutak kad je ušla u njegovo tijelo. Ubrizgala sam inzulin,
onda nakon nekoliko sekundi, izvadila sam iglu i na trenutak držala palac
preko područja koje sam ubola. Kad sam ga odmakla nije bilo krvi niti
inzulina koji bi curio iz malog uboda.
Postajala sam dobra u ovome i smanjila sekundu ili dvije vremena otkad
je Kane došao kući iz bolnice.
“Gotovo,” rekla sam i onda ustala na noge.
Kane je povukao hlače gore i zurio u mene cijelo vrijeme. Nisam mogla
da se ne nasmijem. “Zašto me uvijek gledaš tako nakon što ti dam
injekciju?” Upitala sam znatiželjno.
Kane je slegnuo ramenima. “Pretpostavljam da sam malo zadivljen da
to uopće radiš.”
“Pa, netko mora.”
Kane se namrštio. “Nikad neću dopustiti nekom drugom da to radi za
mene, znaš to, zar ne?”

~ 41 ~
 Naš svet knjiga

Znala sam.
Nisam znala kako sam to znala, ali jesam.
“Da, bit ću na mojim koljenima pred tobom do kraja mog života. Svjesna
sam toga.”
Kane je prasnuo u smijeh. “Tvoj budući muž će me mrziti.”
Hihotala sam se. “Jednostavno će morati prihvatiti da si sada dio moje
dnevne rutine. Ujutro i poslijepodne da budem točna.”
Kane se nacerio kad se okrenuo i otvorio hladnjak. “Jesi li sada na svom
gablecu?”
“Ne,” rekla sam njegovim leđima. “Petak je. Danas sam radila
skraćeno.”
“Pa, što ćeš sada raditi?”
Slegnula sam ramenima iako me nije mogao vidjeti. “Htjela sam se
družiti s Keelom, ali ona ima dogovoreno kod psihijatra, pa ću vjerojatno
samo otići doma. Međutim, vratit ću se navečer da ti dam drugu injekciju.”
“Možeš se družiti sa mnom ako želiš?” promrmljao je Kane dok si je
slagao sendvič.
Nasmijala sam se, ali sam prestala kad sam vidjela kako mu se tijelo
ukočilo.
Bio je ozbiljan.
Nisam mu htjela povrijediti osjećaje pošto je zapravo bio ljubazan prema
meni. Mislim, ovo bi mogla biti prilika koja se događa jednom u životu.
Nikad prije mi nije ponudio da se druži sa mnom. Nikad.
“U redu, što želiš raditi?” Upitala sam.
Slegnuo je ramenima. “Doktor je odredio da moram odmarati još
nekoliko dana dok mi se tijelo ne privikne na injekcije inzulina. Pa, što god
da radimo, moramo biti unutra.”
Podigla sam obrvu. “Ako predložiš seks, odalamit ću te po glavi.”
Kane je cvrkutao. “Bez uvrede, ali nemam dovoljno energije za tebe.”
Zakolutala sam očima i upitala, “Imaš Netflix, zar ne? Mogli bi gledati
Sinove anarhije ako želiš? Moram odgledati ponovo sve sezone kako bi se
pripremila za posljednju sezonu, jer će uskoro početi.”
Kane se okrenuo prema meni i zagrizao u svoj sendvič. “Što su Sinovi
anarhije?”
Osjetila sam kako mi se čeljust spustila. “Molim te reci mi da se šališ?”
Kane je odmahnuo glavom.

~ 42 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnula sam glavom razočarana, okrenula se i izašla iz kuhinje.

Pucnula sam prstima i pogledala preko ramena u Kanea. “Dođi sa mnom.”
Kane me je slijedio i rekao kroz hranu u njegovim ustima, “Bolje ti je da
to nije neka sladunjava ljubavna serija.”
Sladunjava? Sinovi anarhije?
Kvragu, ne.
“Samo me slijedi,” rekla sam dok sam stala na stepenište, “i dopusti da
te upoznam sa Jaxom Tellerom.”

~ 43 ~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam se kad je prva sezona Sinova anarhije završila.

“Dakle,” upitala sam kad sam se nacerila i okrenula glavu u Kaneovom
smjeru, malo iznenađena kad sam vidjela da mu je tijelo tako blizu mojem.
“Što misliš?”
Kane je okrenuo glavu i pogledao me. “Mrzim to što želim odmah
pogledati drugu sezonu.”
Prasnula sam u smijeh. “Sad više nikada nećeš pobjeći; Sinovi te imaju u
stisku.”
Kane se smješkao. “Ti me imaš u stisku.”
Ja?
“Kako to misliš – O, oprosti.” Porumenjela sam od srama kad sam
shvatila da ležim na njegovim rukama i da se ne može pomjeriti osim ako
se ja ne dignem – što sam i učinila.
Oboje smo ležali na Kaneovom krevetu gledajući televiziju. Samo smo
ležali na krevetu. Oboje smo počeli gledati seriju sjedeći uspravno, ali
mislim da su se do treće epizode naša tijela naginjala sve više unazad dok
nismo ležali. Ipak, nisam imala pojma kako sam završila ležeći na njegovoj
ruci. Nikakvog pojma.
“Neka ti ne bude žao, bilo je lijepo,” zezao me Kane.
Progutala sam i pokušala to prebaciti na šalu. “To što sam te pribila na
krevet je lijepo?”
“Pribij me i reći ću ti,” brzo je odgovorio.
Pocrvenjela sam do grimizne boje i mrzila sam to.
“Zar se kod tebe sve mora pretvoriti u seksualnu šalu?” Upitala sam,
malo iživcirana.
Malo je razmislio o tome i onda odgovorio, “Da.”
Zakolutala sam očima. “Tipično.”
Uzdahnula sam kad su ruke zgrabile moja ramena i povukle me nazad
u moju ležeću poziciju. “Opusti se, neću te zaskočiti.”
Namrštila sam lice u gađenju. “Kao da bih ti to dopustila.”
“Prije si mi dopustila. Tri puta, zapravo,” promrmljao je Kane.
Nije!

~ 44 ~
 Naš svet knjiga

“To nije ne raspravljanje o tome nikad više, Kane,” izjavila sam.

Uzdahnuo je. “Točno. Oprosti.”
Tada je postalo neugodno.
Opet sam se uspravila i pročistila grlo. “Hajde, vrijeme ti je za drugu
injekciju, već je skoro sedam.”
Zastenjao je pa sam ga uštipnula za bok natjeravši ga da jaukne.
“Bez toga,” rekla sam, “idemo to obaviti.”
“Nakon tebe, majko,” zarežao je Kane.
Nasmiješila sam se sama sebi dok sam se izvukla iz njegova kreveta,
obula moje cipele i izašla iz Kaneove sobe dok me je on lijeno slijedio. Došli
smo do kraja stepeništa, ali sam odmah usporila tempo dok smo prilazili
kuhinjskim vratima. Mogla sam čuti povišene glasove iz kuhinje i to me
učinilo malo nervoznom.
“Jesu li to-”
“Bran i Ry?” Uzdahnuo je Kane. “Da.”
“Vau,” prišaptala sam. “Nisam mislila da se Branna i Ryder svađaju –
bar ne ovako.”
Kane je tiho zagunđao. “Posljednjih nekoliko mjeseci je postajalo sve
gore i gore. Svađaju se i zbog sitnica. Drugačije je nego kad se drugi svađaju,
jer se može osjetiti mržnja između njih.”
Namrštila sam se. “To je grozno.”
Kane je kimnuo glavom i namrštio se kad se vika iz kuhinje pojačala.
“Ne podnosim više pogled na tebe. Iživciram se samo kad te pogledam!”
Derao se Brannin glas.
“Misliš da mene veseli pogled na tebe?” Upitao je Ryder i u silu se
nasmijao.
Raširila sam oči.
“Zašto su tako grubi?” Upitala sam. “Ne sviđa mi se ovo.”
“Parovi se svađaju,” Kane je rekao i slegao ramenima kao da je to ništa.
Međutim, znala sam da je više od toga. To što se Ryder i Branna svađaju
nije šokantno. Ali to što si viču užasne stvari to je nešto drugo? To je bilo
jako šokantno.
“Čak ne mogu podnijeti biti ovdje s tobom. Ti si jebena lažljivica!” Ryder
je prasnuo.
“Kako sam ja lažljivica?” Vrisnula je Branna. “Što sam ja, dovraga, krila
od tebe?”

~ 45 ~
 Naš svet knjiga

Kane i ja smo ležerno stajali kraj kuhinjskih vrata. Bilo mi je previše

neugodno da išta učinim. Nisam htjela otići jer bi bilo očito da smo
prisluškivali ako nas čuju da odlazimo, ali također nisam htjela ostati i
slušati kako se moji prijatelji svađaju.
Nisam se čak mogla niti umiješati kako bih pomogla da se stvari smire,
jer su Branna i Ryder u vezi. Zajedno su već godinama, a vidjevši kako se
loše odnose jedno prema drugome je bilo malo šokantno za moj sustav. To
je samo pokazivalo da čak i ljudima, koji su očito stvoreni jedno za drugo,
nije lako.
“A što je sa jebenim pozitivnim testom za trudnoću koji sam našao u
kupaonici prošli tjedan?” Izderao se Ryder. “Našao sam ga onaj dan kad je
Kane došao doma, ali sam odlučio pričekati da se on smjesti prije no što ga
spomenem. Onda sam pomislio da ću pričekati da budeš spremna da mi
kažeš da si trudna. Ali. Nikada. Nisi.”
Raširila sam oči i osjetila kako mi je srce poskočilo.
“Trudna? Test za trudnoću? O čemu to, dovraga govoriš, Ryderu?”
Prasnula je Branna.
“Nemoj mi srati. Našao sam test i želim istinu od tebe. Nismo se seksali
mjesecima, pa to nije moje jebeno dijete.”
“Ti... Ti misliš da bih te prevarila?” Upitala je Branna, njen glas je bio
ispunjen boli.
Zgrabila sam Kaneovu ruku i povukla ga niz hodnik. “Moramo im dati
privatnosti,” zadahtala sam.
Kane je gledao u mene, ali mu je pogled bio zamišljen.
“Branna je ta koja je trudna?” Promrmljao je.
Osjećala sam se kao da ću upravo povratiti, ali sam se prisilila gurnuti
osjećaje u stranu primijetivši da je Kane izgledao... tužan. Zaista tužan.
“Hvala za danas, bilo je zabavno,” promrmljao je. “Idem nazad u krevet.
Ne osjećam se baš dobro.”
“Ali, tvoja injekcija-”
“Jedna će mi biti dovoljna danas. Vidimo se kasnije.”
Okrenuo se i otišao niz hodnik i onda uz stepenice. Smrzla sam se na
mjestu dok sam gledala kako odlazi. Nisam mogla otvoriti usta kako bi
rekla bilo što jer da jesam, povratila bih posvuda.
“Ryder,” čula sam Brannin glas kako govori iz kuhinje, njen glas više
nije bio povišen. “Ja nisam trudna. Djevojke i ja smo trebale napraviti testove

~ 46 ~
 Naš svet knjiga

sutra, ali nisam mogla čekati do tada. Napravila sam jedan prije nekoliko
dana i bio je negativan. Nisam ti rekla jer si bio tako usredotočen na Kanea.”
Tišina.
O, Kriste.
O, jebote.
“Ti nisi trudna?” Ponovio je Ryder. “Međutim, test koji sam našao u
kupaonici je bio pozitivan. Ako nisi ti, tko ga je onda napravio u našoj kući?
Tko je trudan?”
“Bronagh ili Aideen. Jedna od njih.”
Oh.
Nije Bronagh bila ta koja je napravila test koji je Ryder našao, to sam bila
ja... a on je rekao da je bio pozitivan!
Nisam mogla disati.
Doslovno nisam mogla disati.
Morala sam izaći iz hodnika, jer sam se osjećala kao da se zidovi
zatvaraju oko mene.
Istrčala sam iz kuće, zatvarajući vrata za sobom. Nagnula sam se
naprijed i stavila ruke na koljena, te udisala ogromne količine zraka.
Smiri se.
Ponovila sam tu pomisao ponovo i ponovo u mom umu i onda stala
uspravno i pogledala u pravcu točno preko puta ceste, na svijetla Jeepa koji
se zaustavljao na Keelinom i Alecovom prilazu. Bila je kod kuće.
Hvala Bogu!
Izašla sam iz dvorišta, potrčala ravno preko ceste, i na njihov prilaz.
“Aideen!” Prasnuo je Alec kad je izašao iz svog auta. “Preplašila si me
na smrt. Mračno je. Nemoj to više raditi, mogao sam refleksno reagirati i
udariti te.”
“Oprosti, cvjetiću,” rekla sam, teško dišući. “Otvori svoja vrata.”
Keela je zaobišla auto i namrštila se. “Odakle si se ti stvorila?” Upitala
je.
Pokazala sam na kuću preko puta.
“Zar si bila tamo otkad sam ja otišla prije nekoliko sati?” Upitala je,
raširenih očiju. “Skoro je sedam.”
Nije trebala znati da smo Kane i ja gledali cijelu prvu sezonu Sinova
anarhije u njegovoj sobi cijeli dan. Nitko to nije trebao znati.
“Dala sam mu drugu injekciju,” lagala sam, izbjegavajući direktno
odgovoriti na njeno pitanje.

~ 47 ~
 Naš svet knjiga

Keela me gledala na trenutak i onda mi kimnula. “U redu, dakle zašto si

ovdje, dišući kao da si upravo trčala maraton?”
Uh.
“Moram... u tvoju kupaonicu,” rekla sam i onda se nasmiješila.
Alec je uzdahnuo dok je krenuo naprijed i otvorio ulazna vrata svoje
kuće. Ušao je unutra i isključio zvonjavu alarma unijevši šifru alarma na
tipkovnicu.
“Zašto nisi iskoristila WC kod Branne?” Upitala je Keela dok smo ulazile
unutra.
Zato što znam da si se nedavno opskrbila testovima za trudnoću, a nisam mogla
ostati tamo, jer će svi uskoro saznati tko je zaista trudan.
Duboko sam u sebi znala da nije Bronagh trudna kao što je Branna
pretpostavila, ali sam odbijala povjerovati da sam ja ta koja je trudna dok
sama ne vidim dokaz.
“Hajde onda,” rekla je Keela, odmahnuvši mi da krenem uz stepenice,
kad joj nisam odgovorila.
“Hvala!” Viknula sam i potrčala uz stepenice.
“Uključi ventilator ako budeš srala!” Vikala je Keela za mnom. Nisam si
mogla pomoći da se ne nasmijem. “Ok!”
“Jesi li zato došla ovdje? Slijedeći put seri u Ryderovoj kući!” Alecov glas
je odjekivao za mnom uz stepenice.
Čula sam Keelin smijeh i Alecovo prepucavanje, ali je oboje je izblijedjelo
kad sam ušla u njihovu spavaću sobu i utrčala u njihovu kupaonicu. Znala
sam da sam mogla koristiti kupaonicu na prvom katu, ali sam znala da je
Keelina glavna kupaonica ta u kojoj su testovi za trudnoću. Ona nije
planirala trudnoću uskoro – imala je umetak u ruci da spriječi trudnoću –
ali je morala kupiti testove kako bi nadoknadila one koje smo djevojke i ja
iskoristile prošli tjedan.
Kad sam zatvorila vrata kupaonice, nastala je smrtna tišina. Čak se i moje
disanje usporilo. Kao da je moje tijelo znalo da ću upravo učiniti nešto
ogromno, a to nije bilo sranje kao što je Alec mislio.
Polako sam i duboko udisala i otišla do njegovog – i – njenog – pulta.
Stavila sam ruke na mramorni pult i pogledala se u ogledalu. Nisam
izgledala kao dvadesetosmogodišnjakinja kakva sam bila. Vidjela sam
uplašenu djevojčicu koja je bila izgubljena. Namrštila sam se na samu sebe
i onda odmahnula glavom.
Možeš ti to.

~ 48 ~
 Naš svet knjiga

Vjerovala sam da mogu, ali kvragu, još uvijek je bilo zastrašujuće.

Posegla sam do medicinskog ormarića iznad umivaonika i otvorila vrata.
Spazila sam neotvorenu kutiju Clearblue testa za trudnoću. Posegla sam i
uzela kutiju u ruku, brzo je otvorila i izvukla zapakovani test za trudnoću.
Maknula sam pakovanje i zurila u test.
To je bilo to.
Prišla sam školjki, svukla tajice i donje rublje do mojih gležnjeva i onda
sjela. Znala sam otprilike kako se radi test za trudnoću; napravila sam dva
u zadnjih devet dana, ali saznati rezultate nikad nije bilo lako, pa se nadam
da će biti treća sreća. Morala sam saznati da li sam trudna.
Trebalo mi je nekoliko trenutaka da krenem – moji su živci uzrokovali
da se zatvorim, ali srećom, na kraju sam se pomokrila na štapić. Stavila sam
poklopac na test i stavila ga na pult pokraj mene. Završila sam svoj posao i
onda navukla moje donje rublje i tajice opet gore. Prišla sam umivaoniku
gdje sam provela puno vremena temeljito opravši ruke. Kad sam završila
obrisala sam ruke i okrenula se, te zurila u test na pultu pokraj mene.
Nisam znala koliko dugo sam morala čekati da test bude gotov, a nisam
htjela podignuti kutiju i pročitati na njoj jer, sa svakom sekundom, osjećala
sam da mi je sve više i više zlo. Morala sam to obaviti, ali zbog toga se nisam
osjećala nimalo bolje. Zapravo, zbog toga sam se osjećala gore. Ako sam bila
trudna onda sam bila potpuno sjebana. Imala sam dvadeset i osam godina
i bila sam jako svjesna da se ne pomlađujem, ali jedva sam se mogla brinuti
sama za sebe. Imala sam posao za odrasle i stan za odrasle, ali se nisam
osjećala odraslo, kakva sam bila. Uživala sam u zabavljanju i glupiranju bez
obzira na moje godine, ali ovo? Ovo je bilo ozbiljno jer nisam mogla navesti
niti psa da mu se svidim, kako ću, dovraga, navesti bebu na to?
Odmahnula sam glavom i izbacila sve misli 'što ako' iz glave. Ako sam
trudna, trudna sam. Nosit ću se s time – vjerojatno ne baš na majčinski način
– ali ću svejedno, nositi se s time. Čvrstim kimanjem glave, prišla sam pultu
licem prema njemu i podigla test za trudnoću. Spustila sam poklopac na
školjci i sjela na njega. Zurila sam u pozadinu testa i pokušala skupiti
hrabrost da ga okrenem.
Sklopila sam oči.
To je bilo to.
“Mogu ja to,” zacvilila sam i sklopila oči.
Samo jebeno pogledaj!

~ 49 ~
 Naš svet knjiga

Čvrstim kimanjem glave, otvorila sam oči i pogledala dolje na štapić u

mojoj ruci. Zadržala sam dah dok sam okrenula štapić i raširila oči kad sam
pročitala rezultat.
O, Isuse.

~ 50 ~
 Naš svet knjiga

“O. Moj. Bože,” prišaptala sam dok sam zurila dolje u test za trudnoću
preda mnom.
Pozitivni test za trudnoću.
Protrljala sam oči svojom šakom i pretjerano treptala, nadajući se da će
se riječi na digitalnom testu promijeniti, ali bez obzira koliko puta protrljala
oči, pisalo je isto: Trudna – 3+ tjedna.
“KEELA!”
Viknula sam njeno ime što sam glasnije mogla. Nedugo potom, začula
sam glasni topot nespretnih stopala kako dolazi uz stepenice i onda do
spavaće sobe. Nekoliko sekundi je prošlo prije no što su se vrata kupaonice
zamahom otvorila kad je moja najbolja prijateljica skoro uronila u prostoriju
spremna suočiti se s mogućom opasnošću koja je uzrokovala da tako glasno
vrisnem.
“Što je bilo?” Upitala je Keela s rukama podignutima u zrak.
Pogledala sam u njenu ruku i trepnula od zbunjenosti. Imala je daljinski
upravljač od televizora u svojoj ruci, a kako se činilo, bila je spremna
iskoristiti ga kao oružje. Htjela sam se nasmijati, ali nisam. Znala sam da
ako otvorim usta sve što će izaći iz njih će biti preplašeni jecaj.
“Aideen, što nije u redu?” Upitala je Keela, njen ton je bio prožet
zabrinutošću.
Kleknula je ispred mene i stavila mi ruke na obraze. Odmah sam se
pitala gdje je stavila daljinski, ali sam zaboravila na to kad je Keela protresla
moju glavu i privukla mi pažnju.
“Dušo, plašiš me. Što je bilo?”
Trepnula sam i pogledala prema kupaonskom pultu pokraj mene gdje
sam odbacila test u panici. Bio je tek nekoliko centimetara dalje, rugajući mi
se svojom prisutnošću. Keela je slijedila moj pogled i nabrala obrve u
zbunjenosti kad su joj oči pale na mali bijeli štapić. Nagnula se prema pultu
i nakrivila glavu kako bi bolje pogledala test.
Znala sam točan trenutak kad je shvatila u što gleda i uzdahnula. Ostala
sam na školjci kad je Keela skočila na noge i zgrabila test sa pulta. Podigla

~ 51 ~
 Naš svet knjiga

je test ispred lica i suzila oči na mali prozorčić koji mi je već rekao da je moj
život kakvog sam poznavala završio.
“To si ti. Ti si ta koja je trudna!”
Iako je bila u šoku, osjećala sam se kao da me Keela optužuje za skrivanje
tajne od nje, a to je bilo najdalje od istine. Jednostavno sam bila u istom
stanju što – do – vraga šoka, kao i ona. Međutim, kako bih je umirila,
trepnula sam i otvorila usta kako bih joj odgovorila, ali mi je iz usta
pobjegao zagušeni i užasnuti uzvik umjesto riječi.
“O, dušo,” šapnula je Keela i brzo opet kleknula ispred mene.
Omotala sam ruke oko nje kad me privukla na svoja prsa i držala me
tako. Moje se cijelo tijelo snažno treslo dok su jecaji prolazili kroz mene, a
suze mi tekle iz mojih sada crvenih i natečenih očiju.
Bila sam trudna... stvarno trudna.
Jebote.
Zaplakala sam jače nego ikad prije, a Keela me grlila cijelo vrijeme. Moje
misli su bile zbrkane, želudac me bolio, a moja prsa su bila kao da će se
urušiti. Koliko sam god htjela vrištati i ispustiti sav moj strah i šok,
jednostavno nisam mogla, pa sam stisnula oči i usredotočila se na disanje.
Ako poludim i dobijem napadaj panike, to neće biti dobro ni za koga,
posebno za Keelu. Dobila bi srčani udar, ako bi pomislila da nešto nije u
redu sa mnom. Policija, vatrogasci, bolničari, a i vojska bi bili na mojim
vratima u nekoliko minuta ako bi i naslutila da ću poludjeti.
Nakon onog što se činilo kao sat vremena, umjesto samo nekoliko
minuta, odmakla sam se od Keelinih ruku i obrisala moje suzama isprugano
lice pozadinom dlana. Znala sam da je to glupi pokušaj da obrišem dokaz
mog malog sloma – mogla sam osjetiti kako su mi oči natečene od plakanja
i mogla sam samo zamisliti što su sve slane suze napravile mojoj šminki i
cjelokupnom izgledu, ali sam se morala pokušati sabrati.
“Ne – ne mogu vjerovati o – ovo,” mucala sam.
Keela je sjela na svoje pete i gledala me svojim velikim očima.
“Misliš li da je lažno pozitivan?” Upitala je, znatiželjno.
Moje je srce preskočilo otkucaj na trenutak, ali sam znala da su izgledi
protiv mene. Ne samo da je ovaj test bio pozitivan, već i onaj koji je bio
pomiješan s ostalima koji sam napravila baš u ovoj istoj kupaonici. Čula sam
Rydera i Brannu kako se svađaju zbog pozitivnog testa koji je našao u
kupaonici. Još jedan test koji sam ja napravila. Moje povraćanje i to što sam
se osjećala kao potpuno sranje tijekom ovih nekoliko dana je ukazivalo na

~ 52 ~
 Naš svet knjiga

trudnoću. Kao i činjenica da sam imala seks bez zaštite prije nekoliko
mjeseci.
Nevoljko sam odmahnula glavom prema mojoj najboljoj prijateljici.
Keela je bila zatečena. “Ti si stvarno trudna?”
Na ovu mi se rečenicu okrenuo želudac.
Nježno sam kimnula glavom i prihvatila ovaj zajeb kao žena.
Jako emocionalno nestabilna žena.
“S kim?”
O, Isuse, otac.
Odmah sam počela opet jecati.
“S Vragom, e - eto s kim.”
“Aideen... tko je otac?” Pritiskala me Keela.
Uzela sam nekoliko dubokih udaha prije no što sam prišaptala, “Kane
Slater.”
Nekoliko minuta je prošlo u tišini, ali je isto tako mogla biti i vječnost.
“ŠTO!?”
Trznula sam se i pogrbila ramena na jačinu Keelina cviljenja. Bila je tiha
dobrih pet minuta nakon što sam joj šapnula užasavajuću stvarnost. Smirila
sam se dovoljno da bih govorila tijekom tog vremena, ali me njen zakašnjeli
vrisak uhvatio nespremnu i opet me izbezumio.
“Kane Slater, kao brat mog zaručnika? Taj Kane Slater?”
Trepnula sam mojim bolnim očima. “Koliko dečki po imenu Kane Slater
poznaješ?”
Keela me lupila po ramenima. “Ovo nije trenutak za sarkazam, ti
seronjo!”
Bila je u pravu, znala sam to, ali nisam si mogla pomoći; izletjelo mi je.
“Oprosti.”
Keeline oči su bile širom raširene od šoka. “Želiš li mi objasniti kako je
Kane Slater postao otac tvog nerođenog djeteta?”
Moj se želudac okretao na njen izbor riječi. Trudnoća je obično
uključivala nerođeno dijete, ali čuti 'Kane' i moje 'nerođeno dijete' u istoj
rečenici je učinilo da mi fizički pozli. Nikad ni u mojim najgorim noćnim
morama nisam čula samu sebe da govorim išta ni blizu toj rečenici.
“Ako ti moram sve ispričati kako sam zatrudnjela s Kaneom, onda Alec
radi nešto jako krivo u spavaćoj sobi.”
Keela je izgledala kao da će eksplodirati i skočiti na mene, pa sam
podigla ruke i rekla, “Oprosti, oprosti.”

~ 53 ~
 Naš svet knjiga

Zurila je u mene i strpljivo čekala da progovorim. Međutim, sve što je

izašlo iz mojih usta je bilo glasno stenjanje.
Keela je opasno uperila svoj prst u mene. “Da nisi ni pomislila na to,
damo. Mislila sam da ti se Kane ne sviđa. Jedva možeš izdržati biti s njim u
istoj prostoriji a da ne dođe do svjetskog rata, pa možeš razumjeti zašto
imam problema u shvaćanju činjenice da si trudna s njim.”
Trznula sam se i promrmljala, “To je bilo impulzivno. Sve svađe i
rasprave tijekom prošlih godina su jednostavno eksplodirale. Bilo je, ili
ćemo ubiti jedno drugo ili se jebati do besvijesti – izabrali smo ovo
posljednje.”
Keela si je pomilovala lice rukama, što je bila upravo reakcija kakvu sam
i zaslužila.
“Niste koristili zaštitu?”
Očito ne.
“Čekaj, on je bio veza za jednu noć koju si imala prije nekoliko mjeseci?”
Zastenjala sam, opet.
“Pitat ćeš me dovoljno pitanja da opet proživim tu noć, zar ne?”
Keela je prekrižila ruke na prsima. “Da, hoću, pa možeš već i početi sa
svojom jednom – davno pričom jer ja ne idem nikamo.”
Tvrdoglava kučka.
“Dobro, dobro,” promrmljala sam. “Reći ću ti.”
Smiješak se proširio preko Keelina sadističkog lica kad je skočila na noge
i zgrabila me za ruku. Povukla me na noge tada i izvukla me iz svoje
spavaće sobe, niz stepenice i u njen dnevni boravak. Sjela sam na veliku
sofu dok je ona uronila u fotelju i prekrižila noge jednu preko druge i zurila
u mene čekajući.
“Gdje je Alec?” Upitala sam znatiželjno.
“Izveo je Storma u šetnju,” odgovorila je i odmahnula mi rukom.
“Nemamo puno vremena onda, on ne može dugo hodati.” Nacerila sam
se.
“Aideen,” rekla je Keela prijetećim tonom. “Ne napadaj Storma.”
Trznula sam se. “Moja greška.”
Keela je kimnula glavom dajući mi rijetko odobrenje i onda je iznenada
viknula, “Čekaj!”
Podigla sam obrve prema njoj.
Nisam čak još niti progovorila.

~ 54 ~
 Naš svet knjiga

Gledala sam dok je skočila i istrčala iz dnevnog boravka. Sjedila sam i

zurila u vrata bar minutu kad se Keela ponovo pojavila s dvije šalice.
“Trebamo čaj kad je vrijeme za priču,” cvrkutala je.
Moja veza za jednu noć s mojim najgorim neprijateljem koja je rezultirala
mojom trudnoćom je značila vrijeme za priču?
Ova je cura bila potpuno poremećena.
“Upozorenje,” rekla sam podignuvši ruke, “ako išta unesem u sebe sada,
povraćat ću.”
Keela je stavila obje šalice na stolić pokraj sebe. “U redu, dobro, ja ću ih
piti dok ti pričaš. Kreni.”
Trepnula sam i oblizala moje iznenada suhe usne.
“U redu.” Progutala sam. “Bilo je to prije otprilike tri mjeseca kad sam
upala u grijeh. Sjećaš li se kad sam otišla na spoj s Lubanjom-”
“Poševila si Kanea u noći kad si izašla na spoj sa svojim bivšim? Ti
kurvo!”
To nije jebeno pomagalo.
Osjetila sam kako mi se oko trza. “Želiš li ti čuti priču ili ne?”
“Svaki. Prljavi. Detalj.” Zločesto se nacerila.
Svaki detalj?
“Dobro, ti si to tražila,” rekla sam i izdahnula dugi dah. “Dakle, kao što
sam već rekla, dogodilo se to prije otprilike tri mjeseca u onom glupom
prokletom noćnom klubu, Tami.”

~ 55 ~
 Naš svet knjiga

Prije otprilike tri mjeseca...

“Ne mogu vjerovati da ćeš pružiti Lubanji još jednu priliku,” gunđala je
Keela dok mi je zakopčavala zatvarač na leđima moje jako uske haljine.
Nacerila sam se i okrenula joj se licem. “Ne dajem mu još jednu priliku,
ali nisam imala seks s njim više od mjesec dana, a on mi priušti prekrasne
orgazme... Trebam li još nešto reći?”
Keela je zadahtala. “Postoji više toga u životu od orgazama, Aideen.”
Moja prijateljica je bila smiješna.
Prasnula sam u smijeh. “Ta ti je dobra.”
Keela je zakolutala svojim lijepim zelenim očima prema meni i zbog toga
sam se nasmiješila.
“Ne uzrujavaj se zato što više ne ideš na spojeve. Ti si odabrala da ćeš se
skrasiti s onim dobrim komadom američkog muškog mesa u dnevnom
boravku.
Keela je pogledala u zatvorena vrata spavaće sobe. “Reći ću mu da si to
rekla.”
“Samo izvoli. Možda dođe k pameti i ostavi te zbog mene.” Zločesto sam
se nacerila.
Keela se zahihotala i izašla iz sobe dozivajući svoj prvoklasni komad
američkog muškog mesa dok je išla niz hodnik.
“Što je?” Viknuo je iz dnevnog boravka.
“Aideen je rekla da si dobar komad američkog muškog mesa i da me
moraš ostaviti zbog nje.”
Muški smijeh je eruptirao.
“Oduvijek sam znao da me želiš, Ado!” Viknuo je Alec.
Nastavila sam se ceriti dok sam išla prema vratima spavaće sobe.
“Samo tebe, veliki dečko!” Slatko sam viknula.
Zacvilila sam kad sam vidjela Keelu kako juri niz hodnik u mom pravcu.
Zalupila sam vratima njene spavaće sobe i okrenula ključ u bravi. Nekoliko
sekundi kasnije je lupala na vrata rukama.
“Pizdo!” Povikala je.

~ 56 ~
 Naš svet knjiga

“Ti kažeš pizda, ja kažem pametna žena koja ne želi da je netko udari
prije no što ode na spoj i izjebe svog bivšeg dečka do besvijesti.”
Keela je dahtala. “Zaboravi pizdu, ti si drolja!”
Prasnula sam u smijeh i okrenula se prema Keelinom ogledalu pune
dužine u njenoj spavaćoj sobi. Namjestila sam svoju kraljevsko plavu
haljinu i nasmiješila se. Sviđalo mi se kako je izgledala. Bila je kratka, došla
mi je do sredine bedara i pripijala se uz mene kao druga koža, ali moj
omiljeni dio je bila čipka na grudima i na rukavima. Bila je prekrasna.
Posegla sam i raspustila kosu iz kopče koja ju je držala na vrhu moje
glave. Zamahnula sam glavom naprijed i nazad nekoliko puta dok mi kosa
nije dobila nešto punoće i izgledala raskuštrano i seksi.
Moja je šminka bila nanesena, ali kad sam pregledala lice vidjela sam da
mi treba još malo više na nosu, jer sam vidjela crvenilo na njemu. Nagnula
sam se prema ogledalu i uzdahnula kad sam shvatila što je bilo crvenilo na
mom nosu.
Bio je to prišt.
“Sranje!”
Okrenula sam se od ogledala, otključala vrata Keeline spavaće sobe, te
krenula niz hodnik u stanu moje prijateljice u potrazi za njom. Zaobišla sam
kuhinju kad sam zavirila unutra i vidjela da nije tamo. Krenula sam ravno
u dnevni boravak. Otvorila sam usta kako bi progovorila kad sam je spazila
da sjedi u Alecovom krilu na sofi. Kane i Nico su im bili svaki s jedne strane
gledajući američki nogomet, ali kad me je Nico ugledao zavijao je kao vuk i
vrtio prstom s vragoljastim izrazom na licu.
Zakolutala sam očima, ali sam se zahihotala dok sam se vrtjela u krug i
onda stavila ruke na kukove i pozirala kao što bih na fotografiji.
“Prokletstvo, Ado, izgledaš D-O-B-R-O,” rekao je Nico, kimajući glavom
u divljenju.
Nisam imala pojma zašto, ali Kane je posegao iza Aleca i udario Nicu po
zatiljku. “Ti imaš curu.”
“Jebeni pakao!” Zarežao je Nico i protrljao si glavu. “Znam to, samo sam
rekao da izgleda seksi. Nema ništa loše u gledanju.”
“Upravo si dobio udarac zbog gledanja,” zamišljeno će Keela, “očito ima
nešto loše u tome.”
“Izgleda,” promrmljao je Nico i spustio glavu.
Keela je likovala, a Alec se cerio dok je milovao Keelin bok dok je sjedila
na njemu.

~ 57 ~
 Naš svet knjiga

“Dakle, kakva je presuda? Da ili ne?” Upitala sam društvo dok sam
pokazivala na moj izgled za noćas.
Keela mi je dala dva palca gore. “Kvragu, da!”
Nasmijala sam se.
“I od mene, također, da. Izgledaš prekrasno.” Nasmiješio se Alec.
Aaaa.
Namignula sam mu i onda pogledala u Nicu kad je promrmljao 'da', ali
je držao pogled na Kaneu kao da će ga opet udariti, što sam smatrala
smiješnim.
“Kane, što ti misliš?” Upitala sam.
Kane je podigao svoje obrve prema meni. “Stalo ti je do onoga što ja
mislim?”
“Ne,” odgovorila sam iskreno, “ali ti si dečko i pitam te za tvoje
mišljenje, zato pucaj.”
Kane je trepnuo prema meni i onda očima lutao po meni gore i dolje.
“Lijep oblik. Čak i seksi.”
Moj je oblik seksi?
Ne, to je krivo.
“Dušo, seksi je stav, ne oblik.”
“Pa, sa svim stavom u tvom malom tijelom, mora da si najseksi žena na
svijetu,” rekao je Kane, a cerek mu se zalijepio po cijelom licu.
Suzila sam oči prema njemu. “Pokušavaš li mi reći da imam problema s
ponašanjem?”
Kane je izbrisao smiješak. “Uh, ne... kažem da si se-”
“Jer ako to radiš onda moraš znati da imam takav stav samo s tobom.”
Kane je pogledao u svoju braću koji su odmahivali glavama i dobacivali
mu poglede koje je, čini se, razumio. Onda je opet pogledao mene i rekao,
“Znaš što? Povlačim to, zaboravi da sam išta rekao.”
To je bilo najpametnije što je ikad izašlo iz njegovih slatkih usta.
Keela se smijuljila, ali onda je suzila oči prema mom licu.
O, sranje.
“Čovječe, tvoj nos!” Uzdahnula je.
Pokrila sam ga objema rukama. “Znam. Upravo sam ga vidjela.”
“Što si vidjela?” Upitali su dečki u isti glas.
Maknula sam ruke s lica i pokazala na moj nos s oba kažiprsta. “Ovo.”
Dečki su zaškiljili.
“U što bi to trebali buljiti?” Promrmljao je Alec Keeli.

~ 58 ~
 Naš svet knjiga

“U majku svih prišteva,” zacvilila sam.

Nico je ispružio glavu naprijed i škiljio toliko jako da ih je skoro zatvorio.
“Ne mogu ga vidjeti.”
Kako ga je mogao promašiti?”
“Ni ja. Pretjeruješ,” rekao je Kane, te mi odmahnuo.
Upravo sam mu htjela reći nešto pametno, ali sam uhvatila Keelu kako
zuri u moj nos i zbog toga mi je bilo nevjerojatno neugodno.
“Keela! Prestani!”
Keela je odvratila pogled. “Žao mi je, ali je prokleto ogroman.”
Znala sam!
“To se nije smjelo dogoditi! Kako mogu izaći na spoj s Lubanjom ako
moram cijelu noć nositi sa sobom ovaj vulkan na vrhu mog nosa?”
Keela je grickala svoju donju usnu dok je Alec predložio, “A što je s
korektorom?”
Oklijevala sam da se obrecnem na njega, jer je to zapravo bila prilično
dobra ideja.
Kane je zastenjao od iživciranosti. “Mogla bi probati s više šminke, ili
možeš jednostavno sjesti, popiti pivo i opustiti se. Lubanja neće ni
primijetiti, ako primijeti, bit će u redu u vezi s tim. Zbog ovakvih je situacija
izmišljen pseći stil. Neće ga biti briga ni za kakav prišt ako ti je lice dolje, a
dupe u zraku ispred njega.”
Je li on to stvarno upravo rekao?
“Odvratan si!” Izderala sam se.
Kane je podigao ruke i nagnuo bocu piva u mom smjeru. “Tako mi je
rečeno.”
Savila sam usne u gađenju i pogledala Keelu. “Ne podnosim ga.”
“Čuo sam to,” rekao je Kane i popio gutljaj iz svoje boce piva.
“I trebao si čuti, virusnatoru,” zarežala sam.
Podsmjehnula sam se kad se ukočio.
Stvarno je mrzio taj nadimak, a upravo sam ga zato još uvijek tako zvala.
“Ignoriraj Kanea,” Keela je uzdahnula i ustala s Alecovog krila.
“Izgledaš prekrasno s prištom i bez njega.”
Zagunđala sam i onda poskočila kad mi je mobitel zazujao. Zacvilila sam
i otrčala do moje torbice koja je bila na Keelinom kuhinjskom stolu. Podigla
sam je, kopala unutra u potrazi za mojim mobitelom i javila se čim sam ga
uzela u ruku.
“Halo?” Rekla sam malo bez daha kad sam pritisnula mobitel na uho.

~ 59 ~
 Naš svet knjiga

“Bok, seksi curo,” Lubanjin glas je preo preko mobitela dok sam ja
ulazila opet u dnevni boravak.
“Ne možeš me vidjeti, kako znaš da li izgledam seksi?” Flertovala sam.
Keela je zakolutala očima prema meni, Nico i Alec su šmrknuli, a Kane
je samo zurio ravno naprijed u televizor dok je gledao nogometnu utakmicu
na ESPN programu.
“Uvijek izgledaš seksi, obučena ili svučena, pa te ne moram vidjeti da
znam da izgledaš dobro,” rekao je Lubanja, s osmijehom u glasu. “Ispred
Keeline zgrade sam, jesi li spremna?”
“Dobar odgovor i da, odmah silazim.”
Pritisnula sam opciju prekini razgovor na ekranu, prije no što je mogao
odgovoriti i čvrsto zagrlila Keelu kad je krenula prema meni i stavila ruke
oko mene.
“Kuda idete?” Upitala je.
Zadahtala sam, “Kuda me Lubanja uvijek odvede kada idemo van?”
Keela je malo problijedjela i prišaptala, “U Tamu.”
Namrštila sam se na njenu reakciju. Izgledala je... uplašeno ili tako nešto.
Znala sam da je imala loše iskustvo u Tami, ali nitko mi nije htio reći što
se točno dogodilo one noći nakon što me Marcov glupi snagator
onesvijestio. Pitala sam sve cure i dečke, ali svi su nijemi na tu temu.
Alannah je bila jedina koja je bila u istoj situaciji kao i ja, jer je rekla da nije
bila u Tami te noći kad se neko sranje tamo odigravalo. Rekla je da je imala
gadnu glavobolju te noći i da se onesvijestila na svom krevetu. Nije imala
pojma o problemima koji su se dogodili djevojkama te noći; znala je samo
da su se dogodile loše stvari tamo.
“Da,” uzdahnula sam. “Dobra stara Tama. Radi od deset do zatvaranja,
ali svejedno – dobijem besplatna pića.”
Keela je odmahnula glavom prema meni i onda se nasmiješila. “Samo...
budi oprezna, ok?”
Namignula sam. “Uvijek jesam.”
Okrenula sam se na peti i krenula prema ulaznim vratima. Usred koraka
sam začula režanje koje je došlo iz kuhinje i onda je to izronilo iz kuhinje.
Bijesno sam gledala u zvijer tešku 45 kg. “Jesi li pojeo sadržaj hladnjaka,
ti debelo govno?” Upitala sam cereći se.
Nastavio je režati na mene, ali se nije pomakao. Bio je miran dok me je
gledao. Čekao je da napustim stan prije nego prođe.
“Ostavi ga na miru!” Prasnula je Keela iza mene.

~ 60 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se kad sam otvorila vrata i kročila u hodnik. Posegla sam
unazad kako bih zgrabila kvaku na vratima, kako bi ih mogla zatvoriti, ali
su mi se iznenada zalupila u lice. Uzdahnula sam i onda bijesno gledala u
vrata kad su svi u stanu prasnuli u smijeh.
Znala sam točno što se dogodilo. Storm je zatvorio vrata svojom glavom
kako bi se pobrinuo da više ne mogu ući u stan. Taj debeli gad je uvijek to
radio.
“Vratit ću se sutra, ti dlakavi gade! Nikad me se nećeš riješiti! Čuješ li
me? Nikada!” Viknula sam kroz vrata i onda se okrenula i išla niz hodnik
Keeline zgrade.
Pažljivo sam silazila niz stepenice – imala sam štikle od 15 cm, morala
sam biti oprezna – te izašla iz zgrade i krenula ravno prema Lubanjinom
crnom Fordu Mondeu koji je čekao ispred.
“Prokletstvo, dušo, izgledaš opasno seksi!” Viknuo je kroz prozor auta.
Kakav romantičar.
Frknula sam i otvorila vrata na suvozačevoj strani njegova auta i
uskočila unutra. Zatvorila sam vrata, nagnula se i dopustila mu da mi
poljubi obraz iako je pokušao poljubiti mi usne.
“Aideen,” zagunđao je. “Ne možeš izaći izgledajući tako i onda mi ne
dati da te malo okusim.”
Samo me gledaj.
“Ako budeš dobar, onda ćeš me moći okusiti i više nego malo.” Nacerila
sam se dok sam vezala moj pojas. “Sada, šuti i vozi. Želim plesati već
jednom.”
Lubanja je zagrizao svoju donju usnu i smješkao se. “Da, gospođo.”
Pogledala sam Lubanju dok je vozio i moja se utroba stisnula kad sam
upila njegov izgled. Uvijek je nosio odijelo kad bi išao na posao – svi su
izbacivači morali nositi odijelo otkad je Brandon, Keelin ujak, preuzeo
vlasništvo nad Tamom – ali je njegov sako visio na stražnjem sjedalu, a
rukavi njegove bijele košulje su bili zavrnuti do laktova s nekoliko
otkopčanih dugmadi koja su mu otkrivala dio prsa. Bilo je jednostavno, a
ipak tako slasno za gledati.
“Želiš li prvo večeru ili da idemo prvo u klub?”
“Već sam jela, zato idemo ravno u Tamu,” odgovorila sam ne gledajući
u Lubanjinom smjeru.
Opet je zagunđao, “Ubijaš me kad se ovako ponašaš.”

~ 61 ~
 Naš svet knjiga

Frknula sam i nastavila gledati kroz prozor dok je vozio. “Kako se

ponašam?”
“Kao da ne mariš uopće što si pokraj mene; to me uvijek napali.”
Nasmijala sam se i pogledala ga. “Uzbudiš se kad te ignoriram?”
“Samo kad si ti u mojoj prisutnosti. To me tjera da poželim tvoju
potpunu pozornost.”
Smješkala sam se i pogledala opet naprijed. “Vidjet ćemo kako će noćas
proći. Možda i dobiješ ono što tražiš.”
“I bolje ti je,” zarežao je učinivši da se nasmijem sebi u bradu.
Nekoliko je trenutaka prošlo u ugodnoj tišini, ali ju je Lubanja prekinuo
kad je rekao, “Kako je Keela?”
Prekrižila sam lijevu nogu preko desne i stavila ruke u krilo. “Dobro je,
još marljivo radi na svojoj knjizi. Ona je perfekcionist, to je njena vrlina, kao
i mana. Provjerava rukopis kao gustim češljem dnevno, ali je zabrinuta da
nije 'dobro'. Što god da joj bilo tko kaže neće je opustiti u vezi toga, samo
moramo pustiti da to prođe samo od sebe.”
Lubanja je pucnuo jezikom. “Nadam se da će sve ispasti dobro za nju.
Ona je dobra cura.”
Kimnula sam složivši se. “To je.”
“Je li još uvijek s onim dečkom Slaterom?” Upitao je.
Frknula sam. “Znaš da mu je ime Alec, i da, još uvijek su zajedno.
Zaručeni su.”
“Govorim o svima njima kao o dečkima Slater.” Lubanja se onda
zacerekao, “A ljudi koji su zaručeni ipak mogu prekinuti, znaš.”
Nasmiješila sam se. “Ne Keela i Alec, oni su snažni. Ništa ih ne može
rastaviti.”
Bar sam bila sigurna da ništa ne može.
“Pa, to je divno; mora da je lijepo biti u čvrstoj vezi.”
Podigla sam obrvu. “Je li to upućeno meni?”
“Nama, ne samo tebi,” objasnio je Lubanja. “Oboje smo super zajedno u
spavaćoj sobi, u svakom drugom pogledu veze je ono s čime imamo
problema.”
To je prava istina.
Uzdahnula sam. “Nećemo se pomiriti i oboje to znamo. Ovaj 'spoj'
večeras je za zabavu i divlji seks. Ti to znaš i ja to znam.”
“Znam,” zagunđao je Lubanja.

~ 62 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam u njega i namrštila se. “Zašto se doimaš tužan zbog

toga?”
Molim te nemoj mi reći da želiš da opet budemo zajedno.
“Nisam tužan zbog nas. Pomirio sam se s tim kako mi stojimo... Samo
postajem jebeno prestar za veze za jednu noć. Imam trideset i tri godine.
Buditi se uz bezimene žene i ponekad žene bez lica, ovisno o tome koliko
sam mamuran, mi je dosadilo.”
Trepnula sam iznenađeno. “Stvarno? Ne sviđaju ti se zečice u klubu?”
To je bilo malo šokantno.
Lubanja me je pogledao i smješkao se. “Obožavam zečice u klubu; samo
su mi dosadile. Ne znam, možda trebam pronaći dobru ženu i skrasiti se.
Moja mama me gnjavi da joj dam unuke.”
Nasmiješila sam se. “Onda je to upravo ono što bi trebao učiniti, dušo.
Učini ono što te čini sretnim.”
Lubanja je uzdahnuo, kimnuo glavom, ali nije ništa rekao.
Gunđala sam sebi u bradu i rekla, “Neću se više nikad seksati s tobom
sada kada znam kako razmišljaš.”
Lubanja je prasnuo u smijeh. “Trebam li ti to ponoviti kad me budeš
pipala u svojoj pijanoj omamljenosti?”
Zahihotala sam se. “Da, reci to jasno i glasno. Uštipni me ako budeš
morao.”
Lubanja se nastavio smijati. “Volim te, dušo.”
“I ja volim tebe,” sretno sam odgovorila.
Voljela sam Lubanju, a i on je volio mene, samo nismo bili zaljubljeni
jedno u drugo. To je odavno prošlo.
“Imaš li ikakve dečke koji su ti upali u oko?” Upitao je Lubanja dok smo
se približavali Tami.
Bila sam šokirana kad mi je slika Kanea Slatera ispunila um. Brzo sam
trepnula i neželjena slika je nestala iz moje glave, te sam se usredotočila na
Lubanju.
“Ne, nijedan. Vjerojatno ću napraviti ono što ti činiš i potražiti svoju
drugu polovicu, ili jednostavno biti sama i završiti kao stara usidjelica.”
Gromoglasan smijeh je eruptirao iz Lubanje. “Imaš dvadeset i osam
godina, nisi stara.”
“Reci to mojim učenicima,” promrmljala sam i pomislila na svu djecu u
mom razredu koji su mislili da sam ja super stara.
Mala derišta.

~ 63 ~
 Naš svet knjiga

Lubanja se nastavio smijati sebi u bradu dok je uključivao žmigavac i

krenuo prema privatnom parkiralištu za osoblje Tame. Brandon Daley se
istrošio na adaptiranju Tame tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Potpuno
je preuredio klub – iznutra i izvana.
Dodao je privatno parkiralište za osoblje i potpuno novi kat klubu. Teška
zabava se događala u novom prizemlju, a borbe i još luđe zabave na prvom
katu. Prvi kat je još uvijek izgledao kao i prije, osim što nije bio. Platforma
je bila na istom mjestu i bila je u potpunosti adaptirana. Sada je bila mat
crna, ali kad bi crvena krv ili bilo kakve tekućine boraca dotakle površinu,
izgledale su kao neonsko crvene mrlje krvi na površini platforme. Bilo je to
brutalno, ali je izgledalo super. Također je postojao i automatski crni kavez
koji se spuštao sa stropa petkom navečer, što je privlačilo rulju jer u kavezu
nije bilo pravila. Sve je bilo dopušteno.
Separei su bili veći i otmjeniji. Također su bili mat crni, ali je svaki stol u
separeu sjajio drugim bojama. Dio kluba je imao bubnjeve boje gdje su ljudi
bubnjali po njima, a boja je prskala na sve u bliskoj udaljenosti, a
zahvaljujući specijalnom osvjetljenju u klubu, svijetlili su neonski kao i
stolovi i platforma. Izgledalo je super kad su svi bili pijani, ali kad napustite
klub, prekriveni ste mrljama različitih boja. Međutim, mogle su se isprati s
odjeće pa nitko nije mario.
“Kolikom broju ljudi namjeravaš odbiti ulazak u klub noćas?” Upitala
sam dok smo se parkirali i izašli iz auta.
Lubanja je uzeo svoj sako sa stražnjeg sjedišta i prebacio ga uredno preko
ruke dok je zaključavao Mondeo.
“Puno.” Nacerio se. “Petak je, što znači da je noćas noć borbi. Jedino
stalna lica mogu ući da to gledaju, ili nova lica za koje stalna lica garantiraju.
Znaš kako to ide.”
Zapravo, nisam znala. Nikad se nisam morala brinuti o tome da dobijem
ulaznicu u Tamu. Kad smo Lubanja i ja tek počeli hodati nikad nisam ni
čula za klub, što je bilo iznenađujuće. Bio je ekskluzivan i to iz dobrih
razloga. Ja sam mogla ući samo zato što sam bila Lubanjina cura.
Znala sam da Brandon ima neku vrstu licence za borbe koje su se
odvijale, po Lubanji, pa je sada puno više ljudi znalo da taj klub postoji. Ali
je još uvijek bilo teško ući osim ako nemate vezu, kao ja.
“Nešto dobiješ, nešto izgubiš,” smješkala sam se. “Hajdemo sada piti.”
Lubanja je stavio svoju ruku u moju i malo je povukao. “Hajde, mačkice,
hajdemo te hidratizirati. Želim te lijepu i mokru.”

~ 64 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se dok sam pratila Lubanju kroz vrata noćnog kluba i niz
stepenice gdje je nas je tama obuzela.

“Aideen? Jedva te čujem, jesi li dobro?” Keelin je glas treštao kroz

mobitel.
“Dobro sam,” viknula sam i naslonila glavu na zid u WC-u u odjeljku u
kojem sam bila.
“Veza je loša; čuješ li me?” Upitala je Keela i nastavila vikati.
Kimnula sam glavom iako me nije mogla vidjeti. “U WC-u sam na
prvom katu u Tami, zato je veza usrana. Ako se poziv prekine, znat ćeš
zašto.”
Čula sam kako Keela mrmlja nešto nekome prije no što je opet obratila
pažnju na mene. “Ako si dobro, zašto me onda zoveš? Pola dva je ujutro!”
Zar je tako kasno?
Ups.
“Oprosti, mislila sam da je ranije,” rekla sam i nasmiješila se. “Volim te.”
Keela se nasmijala. “Jesi li pijana?”
Odmahnula sam glavom. “Ne. Mislim, bila sam, ali sada se trijeznim.
Umorila sam se od plesanja, pa mislim da ću ići doma. Bole me noge.”
Keela se opet nasmijala. “Pobrini se da te Lubanja smjesti u taksi.”
Trepnula sam. “Hoću, ali prvo. Pogodi što?”
“Što?”
“Rekla sam pogodi.”
Keela je zastenjala. “Vanzemaljci su osvojili Zemlju?”
“Blizu. Lubanja i ja se nismo seksali.”
Keela se zagrcnula zrakom.
“Što?” Hripala je. “Zašto ne?”
Slegnula sam ramenima. “Razgovarali smo na putu u klub i ispostavilo
se da se on želi skrasiti. Misli da postaje prestar za veze za jednu noć. Želi
naći svoju glavnu mačku.”
“Vau.”
Da. Vau.
“Znam – međutim to je loše za mene. Htjela sam seks noćas. Tako sam
razočarana.”
Keela je frknula. “Žao mi je zbog gubitka koji je pretrpjela tvoja vagina.”

~ 65 ~
 Naš svet knjiga

Dramatično sam uzdahnula, “I meni je. Nitko je ne može izvrtjeti kao

Lubanja.”
Keela je prasnula u smijeh zbog čega sam se nasmiješila.
“Ići ću doma. Poslat ću ti poruku kad stignem, ok?”
“Ok, ja idem nazad u krevet. Stavit ću mobitel na vibriranje i kad čujem
vibriranje od tvoje poruke znat ću da si dobro.”
Iskoristila sam svoju lijevu ruku da zgrabim toaletni papir i obrišem se.
Ustala sam, navukla svoje donje rublje, a onda namjestila haljinu. Okrenula
sam se i pustila vodu u WC-u i nasmijala se kad je Keela opsovala.
“Jebeno mrzim kad me zoveš sa WC-a!”
Frknula sam. “Znam, oprosti. Volim te. Bok.”
Prekinula sam poziv hihotajući se dok je Keela nastavila o tome kako
sam odvratna. Sagnula sam se i uzela svoju torbicu s poda, uspravila se, te
još jednom namjestila svoju haljinu i onda spustila svoj mobitel u moju
torbicu. Izašla sam iz odjeljka i otišla ravno do umivaonika gdje sam oprala
ruke.
U WC-u je bila gužva i mogla sam čuti više žena kako razgovaraju i smiju
se. Bila sam tako umorna da mi se sve činilo daleko u daljini umjesto da se
sve događalo oko mene. Pogledala sam u lijevo i u desno i pogledala u sva
dječja lica žena u kupaonici i zastenjala.
Možda jesam postajala prestara za ovo sranje.
Uzdahnula sam sama sebi, zgrabila moju torbicu i izašla iz WC-a.
Umjesto da gledam gore kamo idem, gledala sam u pod. Kao rezultat, zabila
sam se glavom u drugu osobu, a jačina udarca me bacila na moju stražnjicu.
“Što, dovraga?” Urlao je ženski glas. “Gledaj kamo jebeno ideš!”
Zastenjala sam i protrljala glavu. “Oprosti.”
Odgurnula sam se gore na noge i svojom lijevom rukom protrljala moju
stražnjicu pokušavajući se riješiti boli. Jauknula sam kad sam osjetila oštru
bol koja se proširila preko moje glave. Trebala mi je sekunda da shvatim da
je netko zgrabio moju kosu i da je čupa.
Kvragu, ne.
Nisam posegla za kosom te osobe da je čupam, ne, stavila sam ruke na
njene i ukopala moje nokte u njeno meso. Nekoliko sekundi kasnije, ruke su
se povukle s moje glave. Zamahnula sam glavom unazad, pronašla kučku
koja me napala i pojurila.

~ 66 ~
 Naš svet knjiga

Bacila sam se na djevojku, šake su letjele, a noge su trkale. Bila je to

izmaglica udaraca, šamara i kreštanja. Činilo se kao da traje zauvijek, ali u
stvarnosti, podignuta sam s djevojke desetak sekundi od početka tuče.
“Dosta je!” Poznati muški glas se derao u moje uho.
Jako poznati muški glas.
Oh – o.
“Oprosti,” zacvilila sam i pogledala u Lubanjine oči koje su gorjele.
“Aideen,” uzdahnuo je, njegov ton je bio iživciran kad me je spustio na
pod.
Odmah sam pokazala na djevojku preko puta nas. “Ona me prva
udarila. Samo sam se branila.”
Lubanja je pogledao djevojku koja me gledala kao da bi me raskomadala
u komadiće čim bi dobila priliku za to.
“Je li to istina?” Lubanja je pitao vražicu.
“Ona je mene srušila na pod, zato sam udarila debelu kučku!”
Debelu?
O, kvragu ne.
Koraknula sam naprijed. “Slušaj me ti mala čačkalice sa spolnom
bolešću. To što imam dupe i sise ne čini me debelom, čini me poželjnom,
samo pitaj svog dečka. Bulji u oboje od trenutka kad sam se zabila u tebe,
za što sam se, usput, ispričala.”
Djevojka je vrisnula i pokušala me napasti ispruženim rukama, ali je
Lubanja stao ispred mene i zadržao vražicu dalje od mene. Pogoršala sam
situaciju nasmijavši joj se.
“Prokletstvo, Aideen,” zagunđao je Lubanja i onda izdavao naredbe
drugim izbacivačima prije no što se okrenuo, sagnuo se i prebacio me preko
ramena, te otišao od tinejdžerice koja je izvodila majku svih ispada.
Nisam se borila protiv Lubanjinog zahvata na meni. Naučila sam iz
prijašnjih iskustava da udaranje po njegovim leđima i izgovaranje prijetnji
nije funkcioniralo kod njega. Opustila sam se koliko god sam to mogla i
jednostavno uživala u vožnji. To jest dok me nije pronio ravno kroz
dvokrilna vrata u skup dugih hodnika s puno soba.
Gdje sam, dovraga?
“Kakvo je ovo mjesto?” Upitala sam Lubanju kad me spustio na pod.
Lubanja je zatvorio vrata koja su vodila u noćni klub i odmah se buka
utišala. Mogla se čuti glazba, ali nije bila glasna. Ne dovoljno glasna da bi
pomislili da je klub s druge strane vrata.

~ 67 ~
 Naš svet knjiga

“Ovo je područje za VIP goste,” odgovorio mi je Lubanja kad se okrenuo.

Podigla sam obrvu. “Sranje, bila sam VIP godinama.”
On se smješkao. “Mislim na VIP goste koji plaćaju. Šefovi suradnici, može
se reći.”
Oh.
“Ah, mutni biznismeni? Jasno mi je.”
Lubanja se opet nacerio. “Idi dolje do kraja hodnika, skreni lijevo i onda
idi u prvu sobu na desno. Zaključaj vrata iza sebe, a ja ću doći po tebe kad
mi smjena završi.”
Nakrivila sam glavu i smješkala se. “Mislila sam da se noćas nećemo
seksati.”
“Nećemo,” rekao je Lubanja, ali se nacerio kad je to rekao.
Nasmijala sam se dok sam se okretala.
“Idi prvim hodnikom lijevo i onda idi u prvu sobu tebi s desna,” viknuo
je Lubanja za mnom.
“Da, da, čula sam te i prvi put.” Zijevnula sam.
Čula sam ga kako se smijulji tada i glasna glazba je ispunila hodnik samo
da bi bila prekinuta nekoliko sekundi poslije. Pogledala sam preko ramena
i vidjela da sam bila sama u praznom hodniku. Bila sam sama na
nepoznatom mjestu.
Keela bi me ubila što se krećem sama u nepoznatom mjestu.
“Sranje, Keela,” promrmljala sam.
Pomislivši na nju, sjetila sam se obećanja da ću joj poslati poruku kad
stignem doma, kako bi ona mogla ići spavati. Uzela sam moj mobitel,
nakucala poruku da sam dobro i da idem spavati i onda gurnula mobitel u
moju torbicu nakon što sam pritisnula pošalji.
Okrenula sam se i nastavila hodati niz hodnik, i baš kad sam došla do
lijevog skretanja za koje mi je Lubanja rekao da njime krenem, čula sam
kako su se vrata zalupila i muške glasove kako se deru jedan na drugoga na
kraju hodnika, meni s desna. Poskočila sam od straha i skupila ruke u šake
kako bi ih umirila.
Dlake na vratu su mi se naježile, a moje se disanje ubrzalo. Polako sam
išla hodnikom prema glasovima, iako je svaki dijelci moga bića vikao da se
okrenem i odem u suprotnom pravcu. Zašla sam iza ugla i pratila glasove
skrenuvši lijevo, onda desno.
Ignorirala sam moj instinkt i nastavila svojim sporim i mirnim hodom
niz hodnik. Stala sam tek kad sam došla do vrata koja nisu bila zatvorena

~ 68 ~
 Naš svet knjiga

do kraja. Pogledala sam u vrata tražeći broj ili nešto slično kako bih vidjela
koja je to soba, ali nije bilo ničega osim tamnog lakiranog drveta.
Između vrata i dovratka je bila praznina i preuzela sam na sebe da
pogledam kroz prorez kako bih vidjela zbog čega je nastala sva ta zbrka.
Zažmirila sam na jedno oko i pregledala dio jako osvijetljene sobe koji sam
mogla vidjeti, a kad mi je u vidokrug dospio okrvavljeni zavezani čovjek,
nisam si mogla pomoći da ne uzdahnem.
Odmah sam pokrila usta rukom i prestala sam općenito funkcionirati od
straha da ću napraviti neki nepotrebni zvuk. Ostala sam smrznuta dok nije
prošlo nekoliko sekundi, a ništa se nije dogodilo. Spustila sam ruku i nježno
izdahnula izdah olakšanja.
To je bilo blizu.
Trznula sam se kad sam opet pogledala u sobu upravo kad je visoki
muškarac ušao u moj vidokrug i udario svezanog čovjeka preko lica. Glava
jadnog čovjeka se okrenula u desno, a jecaj bola mu je pobjegao. Osim tog
jednog jecaja, nije uopće ispuštao zvukove – niti jedan.
“To što šutiš će samo dovesti do još više lošeg sranja koje će ti se
dogoditi, Shane. Učini si uslugu i reci mi gdje je moja pošiljka. Znam da si
je pokušao oteti, imam oči posvuda na dokovima.”
Svezani čovjek se nasmijao i onda ispljunuo mješavinu pljuvačke i krvi
na čovjeka koji mu je govorio. “Ako imaš oči posvuda na dokovima, zašto
nitko od njih nije vidio gdje ti je otišla pošiljka?”
Čovjek, za kojeg sam pretpostavila da je glavni, je uzeo maramicu iz
džepa svoje jakne i obrisao si lice. “Nemam vremena za igre; reci mi što
želim znati ili će ti moj prijatelj ovdje slomiti noge. Tvoj izbor.”
Bilo je puno vike, psovanja i vrištanja koje je slijedilo u slijedećih
dvadeset sekundi, a od toga mi se želudac okretao. Upravo sam se htjela
okrenuti od sobe kad su se vrata iznenada otvorila, a bradati muškarac koji
je prijetio svezanom čovjeku, je stajao ispred mene, bijesno me gledajući.
O, jebote.
“Pogrešno sam skrenula, žao mi je,” izbrbljala sam i okrenula se.
Potrčala sam uz hodnik i ignorirala čovjeka koji je vikao za mnom.
Također sam ignorirala pozive nekome da 'me uhvati'. Skrenula sam desno
i onda lijevo, te stala kad sam iznenada došla do kraja sada malog hodnika.
Koliko je jebeno veliko ovo mjesto?
“Kao prokleti labirint je!” Siktala sam.

~ 69 ~
 Naš svet knjiga

Okrenula sam se i mentalno se pripremila da pratim unazad svoje

korake kako bih pronašla sobu u koju mi je Lubanja rekao da odem, ali sve
suvisle misli su mi izletjele iz glave kad sam naletjela na tvrda prsa.
“Au!” Zagunđala sam i podigla ruku na glavu.
“Trebala bi paziti kuda ideš.”
Smrzla sam se.
Znala sam taj glas.
Jebeno sam prezirala taj glas.
Nagnula sam glavu unazad i pogledala u njegovo izbrazdano lice.
Kane Slater.
“Što, dovraga, ti radiš ovdje iza?” Prasnuo je na mene.
Ni pozdrav niti glupi komentar s njegove strane, samo grubost kao i
obično. Usrala sam se time što sam uopće ovdje, ali nisam mogla a da se ne
pravim pametnjakovićka pred njim.
“I ja bih tebe mogla pitati istu stvar,” rekla sam i posrnula kako bih se
održala uspravno kad je koraknuo naprijed.
Kane me bijesno gledao. “Ne, ne možeš. Ovo nije mjesto za nekoga kao
što si ti.”
Znala sam to i predobro nakon što sam svjedočila kako je svezani čovjek
napadnut, ali što je, dovraga, on mislio reći time?
“Netko kao ja?” Upitala sam, dok sam pokušala suziti oči prema njemu,
ali sam našla da mi je to teško.
Bio je bijesan, a ja nisam znala kako se nositi s bijesnim Kaneom. Sa
zadirkujućim Kaneom ili iživciranim Kaneom sam se mogla nositi, ali
bijesni Kane me jako prestrašio.
Kane je nastavio koračati prema naprijed dok mi leđa nisu udarila u zid.
“Što bi to trebalo značiti?”
“Znači,” zasiktao je i prignuo svoje lice blizu moga, “da dobre djevojke
ne pripadaju ovdje. Da li me razumiješ, lutkice?”
Lutkica? Da li on to ozbiljno?
“Zbog čega misliš da sam dobra djevojka?” Upitala sam pokušavajući
izbaciti iz mog glasa drhtaj straha.
Kane me pogledao na dugi trenutak kad mu se avetinjski osmijeh
pojavio na svijenim usnama. “Ne mislim da si ti dobra djevojka, lutkice.
Znam da jesi.”
Nisam znala zašto sam se osjećala uvrijeđeno, ali jesam.

~ 70 ~
 Naš svet knjiga

“To samo pokazuje da me zapravo ne poznaješ, zato što ja pripadam

ovdje... Stalno se motam ovuda. Zapravo sam dolazila u Tamu prije no što
si se ti uopće doselio ovamo. Ja sam praktički stalna gošća u ovom mjestu.”
Kane se nacerio prema meni. “O, stvarno? Onda mi reci nešto, stalna
gošćo, zašto izgledaš izgubljeno hodajući ovim hodnicima?”
Otvorila sam usta kako bih odgovorila, ali sam ih brzo zatvorila jer
nisam imala pojma. Lubanja je rekao da su ove sobe za Brandyeve poslovne
suradnike, a ja definitivno nisam bila jedna od njih. Iskreno nikad nisam ni
znala da Tama ima stražnje sobe, iako me ne bi trebalo čuditi. Brandy je bio
mutni tip.
Bila sam previše tvrdoglava da priznam to Kaneu, pa sam umjesto toga
rekla, “Ne moram se ja tebi opravdavati, Slateru.”
Kane se zacerekao dok je očima lutao prema mom licu. “To ne moraš,
lutkice.”
Pokušala sam se osloboditi njegova zahvata, ali se njegov stisak samo
pojačao.
“Isuse! Pusti me... i što je, dovraga, s tim lutkica sranjem?”
Kane se smješkao i slegnuo ramenima. “Tebe treba maziti kao djevojčicu,
a izgledaš kao lutka, dakle... lutkica.”
Je li on to mene upravo nazvao djetinjastom i lažnom u jednoj rečenici?
“Ti kretenu. Kako se usuđuješ nazvati me djetinjastom i lažnom!”
Kane se nacerio. “Nisam te nazvao djetinjastom niti lažnom, ti mala
čudakinjo.”
Mala?
“Sad me nazivaš niskom? Stvarno si-”
Kaneov tihi smijeh me prekinuo.
Šokirao me da sam utihnula, jer ga nikad prije nisam čula da se tako
smije. Mislim da ga nikad prije nisam čula da se uopće smije. Vidjela sam
ga da se ceri i smješka, ali nikad da se smije kao što čini upravo sada.
Izgledao je drugačije.
Izgledao je prekrasno.
Proklet bio.
“Moraš se smiriti. Ne vrijeđam te. Prvo, sve što govorim je da trebaš da
te netko čuva. To što si ovdje to dokazuje, dakle to je ono što sam mislio pod
tim da te treba maziti kao djevojčicu. Kao drugo, izgledaš prekrasno, jebeno
nestvarno, dakle to je ono što sam mislio pod lutkom. A kad to spojiš
zajedno to znači da si lutkica, lutkice.”

~ 71 ~
 Naš svet knjiga

Njegov me smiješak iritirao.

Progutala sam. “A mala?”
Kane se nacerio. “Ti si majušna, što da ti kažem?”
Začudo preplavilo me zadovoljstvo što je mislio da sam prekrasna.
Također me dirnulo što je htio paziti na mene dok sam ovdje, ali moja
tvrdoglavost mi nije dopuštala da to priznam naglas.
“Tvoja opažanja i slatkorječivost te neće nikuda odvesti kod mene, pa mi
možeš pustiti ruke.”
“Natjeraj me.” Nacerio se Kane.
Bijesno sam ga gledala. “Nemam vremena za ovo. Upravo sam vidjela
nešto što nisam smjela i moram otići prije no što me nađu-”
“Već sam te našao,” prekinuo me Kane, podignutih obrva.
Zurila sam u njega na trenutak i onda uzdahnula, “Ti si bio u toj sobi?”
Slegnuo je ramenima.
Gurnula sam ga u prsa. “Makni se od mene.”
Kane je podigao svoje ruke. “To nije ono što misliš – više sam bio sam
promatrač, nego aktivni učesnik u toj sobi.”
Podsmjehnula sam se, “Dakle, ti si promatrao kako napadaju
bespomoćnog čovjeka? Kako plemenito od tebe.”
“Shane? Dobar čovjek? On je sve samo ne dobar.” U silu se nasmijao
Kane. “Draga, ti prečesto procjenjuješ ljude na prvu.”
Progutala sam. “Očito je tako jer sam mislila da ti nisi umiješan u ništa
loše. Izgleda da sam se prevarila.”
Tada sam zaobišla Kanea i skrenula desno, pokušavajući naći izlaz iz
ovog labirinta glupih hodnika.
“Ja nisam loš čovjek, Aideen,” rekao je Kane dok me je slijedio u stopu.
Zagunđala sam. “Što si onda radio ondje?”
“Radio.”
Prestala sam hodati i okrenula se licem prema njemu. “Kakvu vrstu
posla?”
Kane je uzdahnuo. “Ništa čime bi se ti trebala zabrinjavati, draga – vjeruj
mi.”
Ne.
“Možeš me ugristi, Slateru,” zarežala sam.
Kane je zagrizao zubima prema meni i onda koraknuo bliže. “Reci mi
gdje i bit ću sretan da ti udovoljim.”

~ 72 ~
 Naš svet knjiga

Bio mi je jako blizu, za dlaku je bio blizu da pritisne svoje tijelo uz moje.
Mogla sam namirisati njegovu kolonjsku vodu i osjetiti njegov dodir, a da
zapravo nije stavio ruku na mene.
“Kane,” rekla sam i pročistila moje grlo.
Pognuo je glavu. “Aideen?”
“Što to radiš?” Prišaptala sam.
Kane se smješkao, “Nazovi to impulsnim činom.”
Progutala sam. “Ti... bolje ti je da ne misliš ono što ja mislim da misliš.”
Kane mi je namignuo. “Kladim se da su nam misli prilično identične
upravo sada, lutkice.”
Oh.
“Makni se od mene,” prišaptala sam, “i prestani s tim glupim
nadimkom.”
Kane me privukao bliže sebi dok nam se tijela nisu konačno dotakla.
“Nema nikakve šanse za obje stvari, lutkice.”
Prije no što sam mu mogla odbrusiti s pomno smišljenom prijetnjom,
Kane je pokrio moja usta svojima i samo tako, sve je propalo. Ok, možda ne
baš sve. Tvrdoglava kučka u meni se odupirala tri do četiri sekunde protiv
Kaneovih usta. Zaista je, ali ona i ostatak mene, jednostavno nismo bili
dorasli Kaneovim talentiranim usnama i jeziku. Nismo uopće bile dorasle.
Podlegla sam Kaneovim poljupcima i dodiru i navalila na njega tako
snažnim zahvatom da sam ga natjerala da zasikta kad me je gurnuo unazad
uza zid iza mene. Zastenjala sam kad se lagani osjećaj pečenja proširio
mojim leđima. Uzdahnula sam kad je Kane prošao svojim rukama niz moje
bokove i oko moje stražnjice koju je stisnuo.
Jauknula sam u njegova usta kad me podigao i pritisnuo svoj torzo uz
moj, pribivši me uza zid svojim kukovima. Držao je jednu ruku ispod mene,
a svojom slobodnom rukom je obuhvatio moje lice.
Poljubio me tako jako da sam htjela vrisnuti da prestane, ali nisam.
Nisam učinila ništa osim ga zgrabila svojim rukama i poljubila ga jače dok
sam stegnula noge oko njegova struka.
Spustio je obje ruke do moje stražnjice i stisnuo je, ukopao je prste u moje
meso. Jako. Siktala sam mu u usta. Progutao je moj siktaj i odgovorio mi
grickanjem moje donje usne.
Osjetila sam trenutak kad su mi se leđa odmakla od zida i kad se Kane
počeo kretati. Naslijepo je hodao niz hodnik dok me je još uvijek ljubio.
Uzdahnula sam i povukla se iz poljupca i pogledala okolo.

~ 73 ~
 Naš svet knjiga

“Kuda idemo?” Upitala sam u panici.

Jauknula sam kad me brzo spustio na pod i zgrabio me za ruke. On se
nijemo okrenuo i počeo trčati hodnikom, vukući me za sobom. Nisam
govorila više jer sam ga pokušavala pratiti, a da se ne spotaknem i padnem
na lice. Imala sam štikle od 15 cm, a on me samo vukao za sobom – nije
uopće bio obziran prema mojim kratkim nogama ili stopalima.
“Kuda idemo?” Ponovila sam, još uvijek gledajući u pod kad sam
posrnula.
Kane je zarežao, “Mojoj kući.”
Njegovoj kući?
“Zašto?” Upitala sam. “Ima puno soba ovdje koje bi mogli iskoristiti.”
Kaneovi brzi koraci nikada nisu posrnuli dok smo skrenuli iza dva ugla
i kretali se dugim hodnikom. “Mrzim ovo mjesto; posljednje što želim je da
te pojebem u njemu.”
Pojebat će me!
Kad smo došli do vrata prema kojima smo išli, Kane je posegao i otvorio
jedna od njih. Trznula sam se kad je glasnoća trešteće glazbe napala moje
bubnjiće.
“Jebote!” Viknula sam i povukla moju ruku iz Kaneova zahvata kako bi
rukama pokrila uši.
Kane me uhvatio za ruku i počeo me voditi kroz klub. Bio je prilično
grub prema bilo kome tko nam je bio na putu. Nije imao problema s
guranjem ljudi ili vikanjem na njih da se 'maknu s jebenog puta.'
Bio je u misiji, a ja sam očito bila glavni cilj.
Zbog te sam se pomisli zahihotala.
Osjećaj hihotanja je nestao kad smo se približili izlazu iz kluba. Povukla
sam Kanea da se zaustavi. “Lubanja će očekivati da budem u sobi iza
čekajući ga.”
Kane je pogledao dolje u mene, “Jebeno ne bih rekao.”
Podigao me i prebacio me preko ramena. Vrisnula sam i nasmijala se
dok se Kane probijao kroz ostatak gužve i onda kroz vrata na izlazu.
Ustrčao je uza stepenice dok sam ja pomakla svoje ruke s njegovih leđa na
moja prsa.
“Sise će mi iskočiti van!” Prasnula sam.
Nasmijao se, udario me pod dupetu i još brže potrčao uza stepenice.
“Gad!” Izderala sam se, ali onda sam se nasmijala.

~ 74 ~
 Naš svet knjiga

Kane je projurio pokraj izbacivača i ljudi koji su još uvijek pokušavali

steći ulaz u klub iako se bližilo vrijeme zatvaranja. Zadržala sam dah i
čekala da Lubanjin glas zazove moje ime, ali nikad nije.
Nisam normalno disala kad me Kane spustio opet na pod i umirio me
stavivši ruke na moja ramena. Stavio je ruku ispod moje brade i kako bi mi
prstom podigao bradu, da ga pogledam u oči.
“Izgledaš nervozno,” promrmljao je Kane.
Progutala sam. “I jesam nervozna.”
“Zato što ću te ja imati ili zato što si zabrinuta da će Lubanja saznati?”
Upitao je Kane, čvrstim glasom.
“Lubanja i ja nismo zajedno, Kane – odlučili smo to zauvijek večeras.
Samo me je smjestio u stražnju sobu, jer sam htjela otići kući, ali on nije
mogao otići da me odveze.”
Kane je frknuo. “Kladim se u svoj život da bi te pojebao kad bi došao u
sobu.”
Suzila sam oči. “On me poštuje, znaš? Ne bi me iskoristio kad bi znao da
ne želim seks s njim.”
Kane je pritisnuo svoj prednji dio tijela uz mene i pritisnuo me uz svoj
Jeep.
“Želiš li seks s njim?” Zarežao je.
Gurnula sam ga u prsa. “Ne znam što želim.”
“Ja znam,” prišaptao je Kane. “Mene.”
Poljubio me opet i mozak mi se pretvorio u kašu.
Posegla sam i zaplela prste u njegovu kosu, pritisnuvši jače poljubac.
Uzdahnula sam uz njegova usta kad me podigao po drugi put i pritisnuo
svoju zdjelicu između mojih nogu. Omotala sam noge oko njegova struka i
stisnula ga.
Kane je zarežao u moja usta, a onda odvojio svoja usta od mojih. “Ulazi
u auto. Odmah.”
Grubo me je spustio i brzo me gurao oko auta do suvozačeve strane. Kad
sam bila unutra, zalupio je vratima i odjurio okolo do vozačeve strane. Kad
je ušao u auto pokrenuo je motor, zavezao pojas i ubacio auto u rikverc, te
se unazad izašao sa mjesta na kojem smo bili parkirani.
“O, moj Bože!” Zacvilila sam kad je ubacio u brzinu i izašao sa
parkirališta. “Želim preživjeti ovu vožnju. Vozi sporije.”
“Jedino što ćeš ti noćas voziti, lutkice, sam ja. Sada, sjedi, jebeno začepi i
pusti me da vozim.”

~ 75 ~
 Naš svet knjiga

Osjetila sam kako sam zinula.

Bila sam šokirana.
Nitko nije tako razgovarao sa mnom, a da nije bio napadnut verbalno i
fizički. Ali iz nekog razloga, Kaneovo naređivanje na njegov grub, otresit
način me je stvarno uzbuđivalo.
Možda je to bilo zato što sam popila nekoliko pića prije našeg ljubljenja,
ili je možda to bilo zato što sam bila tako napaljena da nisam mogla dobro
gledati. Koji god da je razlog, sviđalo mi se to, ali to nije značilo da ću
surađivati.
“Znaš da ne volim kad mi se naređuje, Kane.”
Oštro je skrenuo ulijevo. “Hoćeš kad te pojebem.”
Kriste.
Oblizala sam usne i spustila pogled na izbočinu na njegovim
trapericama.
“To izgleda stvarno neugodno,” promrmljala sam.
Kane me pogledao i slijedio moj pogled do svog međunožja.
“Jest, ali ti bi mogla učiniti da mi bude ugodnije u manje od pet minuta,
zato samo ušuti i pusti me da idem tamo kamo sam krenuo.”
Smješkala sam se i sagnula glavu.
“Aideen!”
Kane je zastenjao kad je osjetio toplinu mojih usta na svom kurcu kroz
svoje traperice. Radila sam pokrete ljubljenja, ali je bilo teško napraviti bilo
kakav kontakt kroz traper.
“Otkopčaj me,” zadahtao je Kane, “Jebote, Aideen, otkopčaj mi traperice
i stavi svoja usta na mene.”
Zgrabila sam njegov zatvarač zubima i povukla ga dolje. Rukom sam ga
povukla do kraja dok više nije išlo. “Reci, molim te,” mrmljala sam i
poljubila vrh njegove erekcije kroz njegove bokserice.
“Molim te!” Praktički je cvilio Kane.
Htjela sam se nasmijati, jer nikad prije nisam čula da njegov glas dosiže
takav visok ton, ali nisam jer su mi curile sline na pomisao o tome što će mi
upravo ispuniti usta. Posegla sam za rubom Kaneovih bokserica i svukla ih.
Gumica je prasnula preko Kaneovih jaja i zasiktao je. Raširila sam oči i
trznula se.
“Moja greška.”
Zacvilio je, “Samo mi popuši, molim te.”
Zvučao je očajno i zbog toga sam mu htjela udovoljiti.

~ 76 ~
 Naš svet knjiga

Nježno sam poljubila vrh njegove erekcije, a usne mi je prekrila bistra

tekućina koja je iscurila iz glavića njegovog vrlo impresivnog kurca.
Isplazila sam jezik i liznula njime preko vrha, te zadovoljno dočekala
stenjanje od zadovoljstva koje je ispunilo auto.
“Bože, da!” Stenjao je Kane dok sam ga uzimala u svoja usta.
Nadala sam se da drži oči otvorene kako bi mogao nastaviti voziti –
zapravo sam to željela. Glavu sam dizala i spuštala desetak puta prije no što
sam se potpuno odmakla i sjela uspravno u mom sjedalu.
“Št – Što? Zašto si prestala?” Upitao me Kane, bez daha.
Slegnula sam ramenima. “Mislila sam da ću to bolje obaviti kad jednom
dođemo do kreveta. Malo je neugodno pušiti kurac u vozilu koje se brzo
kreće znajući da sam sekunde udaljena od smrti. Usto, moj pojas mi se
ukopao u bok.”
Kane je bio tih na trenutak, a onda je opsovao i stisnuo gas.
“Kane!” Zacvilila sam.
Na nekoliko minuta, cijeli mi je život prošao pred očima, želudac mi se
okretao, i skoro sam se usrala kad se auto iznenada škripeći zaustavio.
“Izlazi. Odmah.”
Otvorila sam oči upravo kad je Kane popravio svoje hlače, iskočio iz
auta, te zalupio vratima. Trepnula sam nekoliko sekundi kasnije i pogledala
meni s lijeva kad su se suvozačeva vrata zamahom otvorila. Kane je posegao
unutra, otkopčao mi pojas, podvukao lijevu ruku pod moje noge, a desnu
oko mojih leđa.
Iznio me iz auta, okrenuo nas i trknuvši nogom zatvorio vrata.
Nasmijala sam se i stavila ruke oko njegova vrata te ga koristila kao potporu
da se podignem kako bih mogla maziti lice uz njegov vrat. Ljubila sam mu
vrat dok nije zadrhtao. Smješkala sam se.
Našla sam njegovu slabu točku.
“Prokletstvo, Aideen,” zarežao je kad sam pribila usne na navedenu
točku i posisala.
Nasmijala sam se kad se odmakao i spustio me na pod ispred svoje kuće.
“Od svih puta kad sam bila ovdje, nikad nisam ni pomislila da ću svratiti
ovdje na ponoćni seks s tobom.”
“S kim bi drugim ovdje imala seks ako ne sa mnom?” Upitao je Kane i
tražio svoje ključeve.
Smješkala sam se. “Damien bi se mogao vratiti bilo kad.”
Kane me bijesno gledao. “Nećeš spavati s mojim mlađim bratom.”

~ 77 ~
 Naš svet knjiga

“Zašto ne?” Zezala sam.

Nagnuo se naprijed, stavio svoja usta do mog uha i šapnuo, “Zato što
nakon noćas, bit ćeš moja. Samo moja zauvijek.”
Prasnula sam u niz hihota.
“Budi tiha. Svi su u krevetima.”
To me ušutkalo.
“Branna i Ryder su kod kuće?” Zasiktala sam, tihim glasom.
Kane je pogledao preko ramena u mene i nacerio se dok sam koraknula
unazad. “Ako pobjegneš, lovit ću te i uloviti te, lutkice.”
I smješkala sam se i bijesno ga gledala. “Prebit ću te.”
“Držim te za riječ.” Namignuo je.
Odmahnula sam glavom, smiješeći se.
“Ry i Brann su na drugom katu, ja sam na najgornjem u Dominicovoj
staroj sobi. Neće nas čuti.”
Oklijevala sam.
“Samo... samo nemoj izreći moje ime.”
Kane je zagunđao. “Da li se sramiš?”
Sramim li se?
“Ne, samo ne želim biti žrtva šala,” promrmljala sam. “Znaš da će nas
svi zezati ako saznaju da smo mi – pa, znaš.”
Kane je otvorio ulazna vrata i ušao unutra. Trebalo mi je par sekundi, ali
konačno sam ga slijedila unutra i malo poskočila kad je zatvorio vrata i
zaključao ih ključem.
U svemu je tome bio neki osjećaj završetka.
“Nećeš me ostaviti, zar ne?” Upitala sam, moja su osjetila bila pojačana.
Kane je pritisnuo svoj prednji dio na moja leđa i kliznuo rukama oko
mog struka. “Za sada? Ne.”
“A kasnije?” Prišaptala sam.
Kane mi je grickao vrat i vodio me u kuću. “Pitaj me poslije.”
I hoću.
Definitivno hoću.
Uzdahnula sam kad me Kane zavrtio i prebacio me preko svog ramena
po drugi put u razmaku od pola sata.
“Mogu hodati, znaš?” Prišaptala sam.
Kane me je lupio po stražnjici. “Ne dovoljno brzo.”
Ponio me je uza stepenice, po dvije odjednom, a to me uplašilo jer sam
visjela naglavačke. Sklopila sam oči i otvorila ih tek kad sam osjetila da letim

~ 78 ~
 Naš svet knjiga

kroz zrak. Bilo je tako iznenada da nisam čak niti imala vremena da
vrisnem.
Uzdahnula sam kad su mi se leđa sudarila s madracem. Podigla sam
glavu i pogledala dolje u moja stopala kad su mi štikle bile skinute s nogu.
Kaneove ruke su žurile mojim bedrima, zgrabile moje donje rublje, te ga
skinule s mog tijela.
Skočila sam na koljena.
“Kane!” Prasnula sam.
Mogla sam vidjeti kako mu mjesečina obasjava lice, a on se smješkao dok
je bacao moje gaćice iza sebe. Koraknuo je naprijed i prinio lice mojem.
Oblizala sam usne i krenula ga poljubiti, ali se povukao.
“Prvo ruke gore.”
Ha?
“Što-”
“Prvo ruke gore, obje. Možeš me poljubiti kad to napraviš.”
Ok.
Podigla sam ruke iznad glave i zacvilila kad je Kane zgrabio rub moje
haljine i povukao je uz moje tijelo i preko glave. Spustila sam ruke i
trepnula. Kane je već bacio moju haljinu i imao ruke iza mojih leđa gdje je
otkopčao moj grudnjak. Naramenice mog grudnjaka su mi pale niz ruke,
onda, kao i moje gaćice i haljina, bio je bačen negdje u sobi.
Trebala sam se osjećati neugodno što sam potpuno gola, ali potpuno
iskreno, bila sam nekako napaljena i istovremeno sam se raspizdila.
“Znaš, mogao si me jednostavno zamoliti da se skinem.”
Kane je zgrabio stražnji dio svoje majice i povukao je preko glave.
“Mogao sam, ali gdje je zabava u tome?”
Pogledala sam dolje u njegova prsa i progutala. Imala sam samo
mjesečinu, ali uz nju mogla sam vidjeti ožiljke od uboda raspoređene po
Kaneovim prsima i ramenima. Pogledala sam gore i uhvatila ga kako me
gleda.
“Želiš li da obučem opet majicu?” Upitao je, grubim glasom.
Što?
“Ne,” promrmljao sam. “Zašto bi ti to htio učiniti? Gola sam – želim te
golog.”
Stvarno ga želim golog.
Kane se nije micao. “Moje tijelo... uništeno je, lutkice. Nije lijepo za
gledati niti za dodirivati. Neću se uvrijediti ako želiš da ostanem odjeven.”

~ 79 ~
 Naš svet knjiga

Trepnula sam. “Tvoje tijelo nije uništeno, posebno je.”

Kane je bio tih dok sam ispružila ruku i prstima prešla preko izbočenog
ožiljka koji se svijao od njegovog vrata prema središtu njegovih grudi.
Plašilo me kako je on mogao dobiti ovakav ožiljak. Očajnički sam htjela
pitati to pitanje na mom umu, ali sam ga gurnula u stranu. To pitanje neće
dovesti do seksa – dovest će do toga da me izbaci van.
“Ti si najseksi muškarac koje sam ikad vidjela,” priznala sam i onda se
nagnula bliže njemu. “Ujutro ću poreći da sam to ikada rekla.”
Kane je šmrknuo smiješi se. “Da li to samo kažeš kako bi mi se mogla
uvući u hlače?”
Smješkala sam se. “Mogla bih reći puno manje i uvući ti se u hlače, ali
ne, iskrena sam. Savršen si kakav jesi. Tvoji ožiljci mi nimalo ne smetaju,
dušo.”
Kane je zarežao i zbog tog sam poskočila, a onda se nasmiješila.
“Obožavam kad napraviš taj zvuk.”
Opet sam poskočila kad su Kaneove ruke uhvatile moju golu stražnjicu
i stisnule je. Zadržala sam dah dok se naginjao naprijed i stavio svoje usne
kraj mog uha.
“Jebat ću te tako jako da ćeš vidjeti zvijezde.”
Oh.
“Da,” prišaptala sam. “Da, molim te.”
Kane se povukao i skoro me bijesno gledao. “Okreni se.”
Da se okrenem?
“Ok,” promrmljala sam i učinila kako je... naredio?
Okrenula sam leđa Kaneu i tek sam onda postala potpuno svjesna kako
sam gola i ranjiva. Trznula sam se kad se njegov prst pritiskao uz moj vrat
i kliznuo niz moja leđa uzrokujući trnce da mi se uspinju kralježnicom.
“Sagni se,” zagunđao je.
Koje sranje.
Moje srce koje je već nabijalo ubrzalo je još malo i počelo mi lupati o moja
prsa s tolikom snagom da mi je to oduzelo dah.
“Aideen,” zarežao je Kane. “Sagni. Se.”
O. Moj. Bože.
To je bilo tako seksi.
Tako jebeno seksi.

~ 80 ~
 Naš svet knjiga

Sagnula sam se i priljubila dlanove na meki madrac ispod mene. Počela

sam se tresti od očekivanja onoga što će se uskoro dogoditi, a to me i plašilo
i oduševljavalo.
“Jebat ću te upravo ovdje,” mrmljao je Kane.
Zagrizla sam donju usnu kad sam osjetila vrh Kaneova prsta kako se
lijeno vrti u krug oko mog ulaza. Nije ga nijednom umočio unutra; ostao je
pri sporom ritmu nježnog jebanja prstom.
Bilo je to mučenje.
“A ako me budeš mogla primiti ovdje,” mrmljao je i pomakao prst na
moj anus, “jebat ću te i ovdje.”
U moje dupe?
Raširila sam oči, ali nisam ništa rekla. Ostala sam mirna. Međutim, u sebi
sam ludila jer u svim mojim seksualno aktivnim godinama, niti jednom
nisam probala analni seks. Nisam bila čistunka. Mislila sam o sebi kao o
pustolovki, ali analni jednostavno nikad nije bio spomenut.
Do sada.
“Aideen?” Šapnuo je Kane.
Zastenjala sam naglas kad su se dva Kaneova prsta umočila u mene bez
upozorenja.
“O, znači budna si.” Zacerekao se Kane.
Budna?
“Mislio si da sam zaspala u ovom položaju dok ti radiš to?” Upitala sam,
dok sam grickala moju donju usnu.
Kane je nastavio polako pumpati svojim prstima u i iz mog tijela. “I
čudnije su se stvari događale.”
Oči su mi se treptajući zatvorile od dražećeg osjećaja oko moje jezgre.
“Molim te,” šaptala sam.
“Što me moliš?”
Zastenjala sam, “Molim te jebi me već jednom.”
Kane je pucnuo jezikom. “Ne znam... čini mi se kao da zapravo ne želiš
da te jebem.”
Ozbiljno?
“Kane,” zarežala sam kad mi je klitoris živnuo i počeo pulsirati. “Jako
sam spremna da me jebeš.”
Kane je odmahnuo glavom. “Ne čini se tako.”

~ 81 ~
 Naš svet knjiga

Zarežala sam i odgurnula se unazad na rukama, upijajući njegove prste

duboko u mene. Jauknula sam kad sam osjetila udarac koji me zapekao na
mojoj stražnjici.
“To mi pokazuje tvoj entuzijazam, ali ne baš dovoljno za mene da bi se
potrudio izvaditi svoj kurac.”
Stvarno?
Bila sam gologuza i sagnuta ispred njega dok me on jebao prstima
puževim tempom. Kako to ne pokazuje entuzijazam? Da ne znam bolje,
rekla bih da me namjerno pokušava raspizditi.
“Pokazat ću ti ja entuzijazam,” zagunđala sam sebi u bradu i okrenula
se, namrgodivši se zbog povlačenja Kaneovih prstiju.
Brzo sam kleknula pred Kanea i onda se otkotrljala u lijevo s kreveta.
Gledao me je dok sam se kretala, zbunjenog izraza lica.
“Što ti to-” prekinula sam Kanea kad sam pojurila i skočila na njega.
Uhvatio me je, ali je pao unazad na krevet.
Sjela sam uspravno i bijesno ga gledala. “Pomakni se gore.”
Kane me pogledao širom raširenih, ali sa zabavom u očima, te učinio
kako sam naredila. Pomicao se gore na krevetu i onda spojio ruke iza glave.
“Što sad?”
Drski gad.
Nisam odgovorila. Umjesto toga, spustila sam se na njegova bedra i
zgrabila njegove traperice. Otkopčala sam ih i snažno povukla dolje njegove
bokserice pustivši da mu kurac iskoči. Nisam tražila dozvolu, niti sam
odavala što ću učiniti. Jednostavno sam se pomakla opet uz Kaneovo tijelo,
posegnuvši dolje, zgrabila njegov debeli kurac u moju ruku i vodila ga u
moj ulaz dok sam sjedala na njega.
“Jebote!” Režao je.
Da, jebote.
Prisilila sam se da se ne stiskam dok sam tonula sve niže i niže na
Kaneovom kurcu. Bila je to borba je nikad prije nisam imala nekoga tako
velikog. Lubanja je imao kurac pristojne veličine, međutim ni blizu
Kaneovom; bio je velik po dužini kao i po širini. Skoro sam požalila što sam
preuzela kontrolu, jer moj brzi i žestoki plan je sada propao dok sam se
borila da ostanem pribrana dovoljno da ga primim cijeloga u sebe.
“Kriste,” zadahtala sam kad mi je zdjelica konačno dotakla Kaneovu.
Kaneove su ruke zgrabila moja bedra. “Nemoj prestati,” preklinjao je
bolnog glasa.

~ 82 ~
 Naš svet knjiga

“Daj mi sekundu,” molila sam. “To je – ti si velik, ok. Samo... pusti me

da se prilagodim.”
Kane je skoro zavapio, “Ja sam velik? Ti si prokleto uska. S tim jebanjem
centimetar po centimetar koje si upravo radila neće ići. Isuse, jebat ću te do
idućeg tjedna ako me nastaviš ovako mučiti.”
Govorio je kao da to namjerno radim.
Progutala sam. “Ok,” izdahnula sam i stavila ruke na njegova prsa. “Jesi
li spreman?”
Kane me lupio po guzovima. “Jaši me, lutkice.”
I jahala sam ga.
Koristila sam njegova prsa kao potporu za podizanje i spuštanje nazad
dolje na njega. Sklopila sam oči i usredotočila se na osjećaj Kaneovih prsa
poda mnom radije nego na veličinu njegova kurca. Bio je tako velik da me
skoro boljelo.
Prestani biti pičkica.
Zarežala sam na svoje misli i ubrzala ritam dok mi koža nije udarala o
Kaneovu svakim poskokom. Tako. To je bilo bolje. Još sam mogla osjetiti
kako me Kaneov kurac rasteže, ali nije mi više bilo neudobno; lubrikant koji
je proizvodilo moje tijelo se pobrinuo za to.
“Baš tako, lutkice.”
Trepnuvši sam otvorila oči kad se Kaneov glas probio kroz moje misli.
Gledala sam u njega i bila sam trenutno šokirana kako je savršeno izgledao.
Mjesečina je obasjavala njegovo lice i grudi. Izgledalo je skoro kao da sjaji.
“Izgledaš kao anđeo,” promrmljala sam.
Kane je počeo propinjati svoje kukove prema gore dok sam se ja i dalje
nabijala na njega. “To bi bila ti, draga.”
Vrisnula sam i čisto zadovoljstvo je prostrujalo kroz mene.
“Baš tako!” Viknula sam i spustila se na Kanea dok sam se gurnula do
vrhunca mog ritma. Moja se unutrašnjost stisnula, a moja jezgra eruptirala
u vatri trnaca koji su se proširili preko cijele mene dok sam se pripremala
za orgazam.
Prestala sam disati kad me udario prvi val. Vrisnula sam kad se topli val
ekstaze zabio u mene s dovoljno snage da mi ponovo uvuče zrak u moje
tijelo. Osjetila sam nesvjesticu i vrtoglavicu, ali to je bilo više zbog toga što
je Kane sjeo, omotao ruke oko mene i preokrenuo me ispod sebe.
Na silu je izbrisao podsjetnik na moj orgazam iz mene, a ja sam uživala
u svakom trenutku. Podigla sam ruke i omotala ih oko njegova tijela. Mogla

~ 83 ~
 Naš svet knjiga

sam osjetiti izbočine i kvrge od mnogih ožiljaka koji su bili raspršeni po

njegovim leđima.
Bila sam malo šokirana koliko sam ih puno osjetila, te sam na sekundu
poželjela da nikada ne vidim oštećenja, jer je to što sam ih osjetila bilo
dovoljno da mi napravi knedlu u grlu.
“Kane,” stenjala sam.
Prignuo je lice mome. “Želim te gledati kako svršavaš ponovo i ponovo.
Savršena si kad svršavaš oko mog kurca. Jebeno. Savršena.”
Oh.
“Molim te, samo nemoj prestati,” preklinjala sam.
Moj je orgazam došao i prošao, ali osjećaj Kanea u meni je bilo nešto što
mi se sviđalo, jako. Nisam htjela da to ikad završi.
Kane se izvukao iz mog tijela i onda se opet zabio u mene. Ponovio je tu
radnju opet i opet. Vrisnula sam i izvila leđa od užitka. Moj vrat je bio
izložen, pa je Kane ukopao svoje lice u njega i poljubio mi osjetljivu kožu.
Pronašao je moju slabu točku prilično brzo, a kad sam uzdahnula,
spustio se i sisao je kao da mu život ovisi o tome. Zabila sam nokte u njegova
leđa i na trenutak, potpuno se prestao kretati, njegovo se cijelo tijelo ukočilo.
Zadahtala sam kad je povukao glavu nazad i pogledao me. “Što nije u
redu?”
Izvukao se iz mene i odmah se opet zabio unutra što je poslalo šok kroz
moju kralježnicu.
“Ništa... sa-samo budi oprezna s mojim leđima. Povrjeđuješ me, to me
samo podsjeća na nešto što mi se ne sviđa, kad zabiješ nokte u mene.”
Trepnula sam. “O oprosti.”
Bila je to loša navika, Lubanja je volio da mu zabijem nokte u leđa.
Ne misli sada na Lubanju!
Kane mi je ponovo zaokupio pažnju kad je nanio priličnu količinu
njegove težine na mene. “Neka ti ne bude žao, lutkice.”
Lijeno me poljubio i onda usporio svoj ritam. Jebao me polako, ali
temeljito. Bilo je to prekrasno mučenje.
“Kane,” zastenjala sam kad mi se unutrašnjost opet ispunila trncima.
Zarežao je i onda stavio usta pokraj mog uha. “Ti si opet blizu. Mogu
osjetiti kako se tvoja pička steže oko mene.”
Dvostruki osjećaj, njega kako me jebe i njegovog daha na mojoj koži kad
je zarežao u moje uho, uzrokovao je da mi drhtaji opet izbiju po cijelom
mom tijelu.

~ 84 ~
 Naš svet knjiga

“Nastavi govoriti!” uzdahnula sam i propela moje kukove kad sam

mogla osjetiti kako moj orgazam dolazi.
“Voliš kad ti govorim?” Mrmljao je Kane. “Da li ti se sviđa kad jebem tu
tvoju lijepu pičku i učinim je mojom?”
Bože, da.
“Kaaaneeeee,” siktala sam.
Užitak je postao bolan.
“Reci mi što želiš,” viknuo je i usisao moju usnu resicu u svoja usta.
Jebote!
“Brzo. Jako. Ti. Molim te!”
Kane nije tražio da molim ili da ponovim što želim da mi radi. Odmah
mi je ugodio i ispunio svoje obećanje – jebao me tako jako da sam vidjela
zvijezde.
Moje oči su se okrenule gore kad su se moj orgazam i Kane, zabili u
mene. Podigla sam ruke i zaplela ih u njegovu kosu dok mi je tijelom
prekrila plima zadovoljstva. Moja osjetila su bila pojačana kad sam osjetila
ugriz na mom vratu u isto vrijeme kad se Kaneovo tijelo ukočilo i onda se
trznulo. Njegovi kukovi su se zabijali u mene sporijim ritmom.
Prošlo je nekoliko trenutaka mirnoće i teškog disanja prije no što sam
shvatila da ne mogu baš pravilno disati. Zahroptala sam i gurnula Kanea
koji se samo nasmijao i otkotrljao svoje tijelo s mog.
“Oprosti,” dahtao je.
“U redu je.”
Pogledala sam u strop Kaneove sobe i kupala se u opuštanju koje je moje
tijelo osjećalo.
“Daj mi nekoliko minuta.”
Okrenula sam glavu i pogledala Kanea. “Ha? Za što?”
Kane me pogledao i rekao, “Za drugu rundu.”
Molim?
“Drugu rundu?” Upitala sam, raširenih očiju. “Izmorena sam.”
Kane se smješkao. “Ne znaš ti još značenje te riječi, ali znat ćeš kad
završim s tobom.”
Uzdahnula sam i onda se nasmijala kad se opet našao na meni.
“Ti bi navodno trebao biti bolestan, ne možeš imati previše seksa...
mogao bi umrijeti.”
Kane je vibrirao od smijeha, “Ne osjećam se bolesno kad sam s tobom.
Možda si ti lijek koji mi treba da ozdravim.”

~ 85 ~
 Naš svet knjiga

Bijesno sam ga gledala, ali moja unutrašnjost je treperila od njegove

slatkorječivosti.
“Ja nisam lijek.”
Kane se migoljeći smjestio opet između mojih nogu i uzeo u šaku svoj
kurac, opet tvrd poput kamena, te ga trljao o mene.
“Ne znam baš, lutkice,” mrmljao je Kane i onda polako kliznuo nazad u
moje tijelo.
Naglas sam zastenjala i posegla za njim. Prignuo se, ali umjesto da me
poljubi prinio je svoje usne do mog uha i šapnuo, “Osjećati te omotanu oko
mene, imati te tako blizu mene, udisati tvoj opijajući miris, željeti te kušati
tako dok sam živ... Definitivno bih rekao da si moja ovisnost. Ti si moja
droga.”
Oh.
“Kane.”
“Aideen,” šaptao je i grickao mi usnu resicu, “ti si moja.”

Otvorila sam oči. Pa, pokušala sam. Otkrila sam da mi se oči ne mogu u
potpunosti otvoriti, a to je bilo zbog mojih umjetnih trepavica. Zastenjala
sam i podigla ruke do mog lica, odlijepila ih s mojih kapaka i trepćući
otvorila moje oči. Spustila sam ruku dolje do mog abdomena kako bi
protrljala moj bolni trbuh. Moj goli trbuh. Raširila sam oči i ubrzo shvatila
da je i ostatak mene bio gol također. Nisam imala odjeću na sebi, a nisam
niti bila u mom krevetu.
O, jebiga.
Polako sam okrenula glavu u desno i skoro vrisnula kad se uspavani lik
Kanea Slatera pojavio u mom vidokrugu. Okrenula sam glavu i pogledala
gore u strop. Sklopila sam oči dok su prizori prošle noći preplavili moj um.
Seksala sam se s Kaneom Slaterom.
Tri puta.
Jebiga, jebiga, JEBIGA!
Morala sam otići. Morala sam izaći odavde dok se nije probudio.
Pažljivo sam, vrlo pažljivo, kliznula van ispod pokrivača i koraknula na
hladni drveni pod. Osjetila sam jutarnji zrak kako me okružuje i osjetljivost
između mojih nogu dok sam se kretala.
Kane se očito dobro pobrinuo za mene.

~ 86 ~
 Naš svet knjiga

Stresla sam glavom kako bi iz nje izbacila noćašnje seksualne

pustolovine i pregledavala sobu u potrazi za mojom odjećom. Spazila sam
svoj grudnjak kako visi na kvaki Kaneove komode. Na prstima sam otišla
do njega, povukla ga s kvake, te ga brzo obukla. Pretraživala sam sobu opet
i vidjela da su mi gaćice bile na radijatoru na drugoj strani sobe, što me
zbunilo. Nisam imala pojma kako su završile čak tamo.
Prišuljala sam se i zgrabila ih s radijatora. Navukla sam ih zureći u Kanea
kao da će se svaki čas probuditi. Nasreću nije, što je išlo zapravo u moju
korist, pošto sam se morala šuljati po sobi tražeći moju haljinu i torbicu.
Našla sam torbicu na podu pokraj kreveta sa strane s koje sam se
iskotrljala van, a i haljinu sam također našla tamo. Prevukla sam je preko
glave, namjestila je na tijelu i onda se opustila. Moje cipele su bile pokraj
prozora gdje ih je on sinoć bacio, pa kad sam im se približila, obula sam ih
i uspravila se.
Uspjela sam.
Nasmiješila sam se samoj sebi i okrenula se u smjeru vrata. Jedva sam se
i pomakla kad sam ga čula iza sebe.
“Što to radiš?”
O, kvragu.
Smrzla sam se i odmah pomislila na to da samo istrčim iz sobe.
Promislila sam bolje o tome i polako se okrenula, jer sam znala da će me
loviti i uloviti ako bih i pobjegla. Progutala sam i pogled mi je pao na Kanea
kad je pogledao u mene, glavom poduprtom jastucima.
“Um, pokušala sam otići... tiho.”
Kane je podigao obrvu prema meni. “Zašto? Zar dobro jutarnje jebanje
nije tvoj stil?”
Tiho sam zahvalila u sebi što je kreten. Mogla sam se nositi s Kaneom
kad je kreten; kad se ponašao kao pristojno ljudsko biće, to sam smatrala
teškim.
“Jutarnje jebanje je moj stil, samo ne s tobom,” ispljunula sam. “Noćno
jebanje ili bilo kakvo jebanje s tobom nije moj stil.”
Kane mi se smješkao. “To je čudno pošto si se upravo iskrala iz mog
kreveta, a ako se dobro sjećam, to je bio moj kurac na kojem si poskakivala
noćas. Usput, vješta si. Izmorila si me, lutkice.”
Taj. Seronja.
Skupila sam ruke u šake. “Bila sam pijana noćas, dušo.”

~ 87 ~
 Naš svet knjiga

Kane se polako digao s kreveta, a ja sam bila bolno svjesna kako su

plahte skliznule s njegova tijela. Vidjela sam dlačice na njegovom trbuhu
kad su plahte pale prije no što sam podigla pogled do Kaneovog
zadirkujućeg pogleda.
“Potpuno si svjesna što si radila i s kim si to radila noćas, dušo.”
Savila sam usne u gađenju. “Slušaj, mali dečko-”
“Mali dečko?” Nasmijao se Kane u stilu. “Natjerala si me da stanem
noćas kako bi se mogla namjestiti na meni, dvaput. Kad sam te doveo ovamo,
rekla si mi ponovo i ponovo kako sam jako velik.”
Osjetila sam kako mi se oko trza. “Mislila sam na tvoje godine, ti umišljeni
gade.”
Kane se nacerio. “Hmmm. Ti si koliko, godinu dana starija od mene?
Nije loše. Nisi mi prva učiteljica koju sam jebao, a vjerojatno nećeš biti ni
zadnja... ali si definitivno najviše seksi.”
Sišao je s kreveta i počeo se kretati prema meni.
Nisam morala pogledati dolje da znam da je gol. Moj pogled je pao na
njegova prsa i curile su mi sline. Proklet bio on i njegova glupa, prokleta
prsa. Dlake na muškim prsima me nikad nisu uzbuđivale, ali moj Bože,
Kaneu je to dobro pristajalo.
“Prestani!” Prasnula sam i podigla ruke. “Stani tamo gdje si.”
Kane se nasmijao i nastavio mi se približavati. “Želiš da te odvučem
nazad u moj krevet i jebem te dok ne budeš opet vrištala? Znaš da to želiš.”
Ne želim!
“Potpuno si u krivu. Želim ići kući,” zacvilila sam.
Kane je pojurio naprijed, omotao svoje ruke oko mene, te me povukao
uz sebe. Moje ruke su se podigle na njegova ramena, a ja sam nagnula glavu
unazad kako bi ga pogledala. Otvorila sam usta da mu odbrusim, ali nikad
nisam dobila priliku, jer me poljubio prije no što sam mogla i riječ izustiti.
Pokušala sam da mu ne uzvratim poljubac, ali je bilo teško. Kane je bio i
uzbuđen, također. Mogla sam osjetiti njegovu erekciju uz moj trbuh dok je
pritiskao svoje tijelo uz moje.
“Reci mi ne,” mrmljao je Kane uz moja usta.
“Ne,” odgovorila sam, moj glas je jedva zacvilio.
Kane se vragoljasto nacerio. “Pokušaj ponovo.”
Pročistila sam grlo. “Ne, Kane.”
Zurio je u mene ne trepćući. “Stvarno to misliš?”

~ 88 ~
 Naš svet knjiga

Oklijevala sam prije no što sam mu odgovorila, a on se nasmiješio. “To

mi je odgovor.”
Zadržala sam dah dok je Kane je opet počeo spuštati svoja usta do mojih.
Poskočila sam kad je lupanje na vratima njegove sobe prekinulo trenutak.
Hvala Bogu.
“Što je?” Viknuo je Kane, a da nije skinuo pogled s mene.
“Dominic je dolje. Obojica čekamo tvoje lijeno dupe. Rekao si da želiš ići
trčati u šest ujutro, sjećaš se?”
Što?
“Dobrovoljno bi išao trčati u šest ujutro? To je odvratno,” šapnula sam.
Kane se nacerio. “Riješit ću se moje braće-”
“Ne, Kane,” prekinula sam ga. “Ozbiljna sam. Ono što se dogodilo
između nas neće se više ponoviti. Nikada. Kao što si noćas rekao, bio je to
impulsni čin, točno?”
Kane je zurio dolje u mene i zinuo kad je vidio da sam ozbiljna. “Točno,”
rekao je kroz skupljene zube.
Progutala sam.
“Dakle, sad idem. Nemoj nikome reći za ovo, Ok?”
“Svejedno.”
Obrecnuo se Kane i odmakao se nekoliko koraka od mene.
Kimnula sam glavom.
Kane je otišao do svog ormara i izvadio crnu majicu s kapuljačom koju
je bacio u mom smjeru. Uhvatila sam je i brzo je navukla na sebe i stavila
kapuljaču. Gurnula sam svoju torbicu u veliki džep na majici, ugurala kosu
pod kapuljaču i otišla do vrata, a da nisam ni pogledala Kanea.
“Moja su ti vrata uvijek otvorena,” rekao je Kane iza mene.
Zastala sam na trenutak, ali nisam ništa rekla.
“Zbogom, Kane.”
“Ne zauvijek,” zagunđao je, “vidjet ćemo se kasnije.”
Sklopila sam oči i borila sam se protiv potrebe da se okrenem prema
njemu. Stresla sam glavu kako bi je razbistrila i nastavila hodati prema
vratima sobe. Otvorila sam ih upravo kad je Alec pokucao po drugi put.
“Kane – Vau, ti nisi Kane.”
Držala sam glavu pognutu. “Izvini me,” rekla sam promuklim tonom
kako me Alec ne bi prepoznao.
Pokušala sam zaobići Aleca, ali je koraknuo ulijevo kad sam i ja. “Ja sam
Alec, Kaneov brat, a ti si?”

~ 89 ~
 Naš svet knjiga

Koraknula sam u desno ne odgovorivši, ali Alec je koraknuo u stranu

kad i ja i još jednom mi prepriječio put.
Zagunđala sam. “Odlazim, izvini me.”
Alec je frknuo. “Zašto brzi izlazak? Da li ti moj mlađi brat nije priuštio
dobru zabavu?”
Čula sam kako se Kane smijulji iza mene i to me iživciralo.
“Bilo mi je zabavno. Molim te, pomakni se.”
Alec se nasmijao i maknuo mi se s puta. Brzo sam otišla niz hodnik i
skrenula na stepenište. Držala sam glavu pognutu i zurila dolje u moja
stopala, dok sam silazila niz stepenice u nadi da se neću spotaknuti i pasti.
Kad sam sišla na donji kat, krenula sam najkraćim putem do vrata ali,
naravno, Nico bez majice se pojavio na vratima teretane baš na vrijeme da
mi prepriječi put.
“Tko si ti?” Upitao je i čak iako sam zurila u pod, mogla sam čuti osmijeh
u njegovom glasu.
Još sam jednom progovorila promuklim glasom. “Nisam nitko, izvini
me.”
Nico se smijuljio. “Da li se sramiš što si spavala s mojim bratom? Zar te
nije dobro obradio?”
Molim?
“Pomakni se prije no što te prebijem!” Zarežala sam.
Nico je prasnuo u smijeh i maknuo se u stranu.
“Dovoljno sam puta čuo tu prijetnju od Irkinja da je shvatim jako
ozbiljno. Lijepo se provedi, zečice.”
Odmahnula sam glavom.
“Prokleti idiot.”
Nastavio se smijati iza mene.
Otišla sam naprijed, otvorila ulazna vrata i izašla van. Posegla sam
unutra i zgrabila kvaku na vratima i povukla vrata zatvorivši ih za sobom.
Zadrhtala sam na trenutak od hladnoće prije no što sam omotala ruke oko
sebe i izašla iz dvorišta Slaterovih.
Spavala sam s Kaneom Slaterom. Zastenjala sam u sebi dok sam
započela svoj hod srama, miljama dug.
“Glupačo, glupačo, glupačo!”
Prasnula sam na samu sebe.
Kako sam, od svih ljudi, uopće mogla spavati s Kaneom?
Mrzila sam Kanea i on je mrzio mene.

~ 90 ~
 Naš svet knjiga

Stvarno sam bila glupa.

Nisam znala zašto sam spustila svoju obranu. Alkohol. Okrivila sam
alkohol. Jedno je bilo sigurno, to što se noćas dogodilo s Kaneom – i što se
skoro dogodilo jutros – ne smije se više nikada ponoviti.
Inače nikad neću moći preživjeti tu sramotu.

~ 91 ~
 Naš svet knjiga

“O. Moj. Bože,” rekla je Keela nakon dugog perioda tišine.

Uzdahnula sam, pognula glavu, te kimnula. “Rekla si da želiš svaki
prljavi detalj.”
“Jesam, ali jebote. Nisam mislila da je bilo tako seksi. Možeš li mi to
ispričati opet, ali ovaj put dok ja bilježim?”
Molim?
Okrenula sam glavu i bijesno gledala u Keelu. “Nećeš staviti događaje iz
te noći u svoju knjigu. Zabranjujem ti.”
Keelino se držanje pognulo. “Zašto ne? Bit će to moji likovi, ne ti i Kane.”
Da li se ta kučka zajebavala sa mnom?
Ljutito sam odmahnula glavom. “Nije me briga. Nećeš zarađivati na
mom zajebu. Mom doslovnom zajebu.”
Keela je otpuhnula i zagunđala, “Da, ok.”
Prokleto točno.
Kad je ta potencijalna noćna mora uništena, opet sam pogledala u moja
stopala i zastenjala, “Ovo se ne čini stvarnim.”
“Pa, jest. Trudna si s Kaneom,” izjavila je Keela.
Pametnjakovićka.
“Prestani!” Zastenjala sam i pokrila lice rukama. “Zlo mi je zbog tebe.”
Keela je posegla i milovala mi leđa dok se malo smijuljila. “Dušo, ovo je
nevjerojatno. Imat ćeš bebu. Kako je to prekrasno?”
Ne prekrasno, samo zastrašujuće.
“Jedva se mogu brinuti sama za sebe, Keela. Kako ću se moći brinuti za
bebu?” Upitala sam, glasom punim emocija.
“Zato imaš mene. Ja ću ti pomoći u svemu, kao i djevojke,” uvjeravala
me Keela i onda se smijuljila. “Također zaboravljaš tko je djetetov tata –
Kane neće dopustiti da tvoje dijete u ičemu oskudijeva.”
Nisam znala zašto, ali ta mi je pomisao smetala.
Skupila sam ruke u šake i podigla pogled. “Ne moram se oslanjati na
Kanea Slatera. Mogu se sama brinuti o još jednoj osobi, samo ne znam da li
sam spremna za to. Nisam čak niti u vezi s Kaneom. Jedva se možemo
podnijeti. Kako smo dospjeli do seksa, još uvijek mi nije jasno.”

~ 92 ~
 Naš svet knjiga

Keelina ruka mi je dotakla rame. “Ti nisi prva žena koja će imati bebu, a
da nije u vezi, a nećeš biti ni posljednja. Volim Kanea, a znaš i da će on
aktivno pomagati kako god bude mogao, ali ti to možeš sa ili bez ičije
pomoći. Pomogla si u odgajanju Gavina, ti praktički već jesi majka.”
Da, Majka Aideen, to sam ja.
Frknula sam, “I to kakav sam dobar posao napravila s njim; radi za tvog
ujaka pokušavajući da bude nešto što nije.”
“Aideen,” uzdahnula je Keela, lice joj se smrklo. “Gavinovi izbori ne
odražavaju tvoju ulogu u njegovom odgoju. Pametni ljudi svakodnevno
donose glupe odluke – samo smo ljudi. Gavin će shvatiti svoje pogreške u
svoje vrijeme.”
Njegovo vrijeme nije dovoljno brzo za mene.
“Čak i ako on shvati svoje pogreške, on je sada u Brandonovom klubu.
Ne može samo izići. Jednom kad si u njegovom krugu, jedini način da
izađeš je da umreš. Znaš to, a i ja.”
Keelina ruka je stisnula moje rame. “Brandon je moj ujak, voli me. Ako
Gavin želi izaći, ja ću ga izbaviti. Vjeruj mi to.”
To me malo uvjerilo.
“Sada čak ne mogu ni da mislim na Gavina u glavi mi je nered,” priznala
sam i šmrcnula kad mi se iznenada u grlu stvorila knedla.
Keela je omotala svoje ruke oko mene. “Bit će dobro, vidjet ćeš.”
Uzvratila sam Keeli zagrljaj. “Kako da mu kažem?”
Keela se odmakla i pogledala me. Nisam morala izgovoriti ime, znala je
da mislim na Kanea.
“Ne znam. Kane je zatvorena knjiga; teško ga je pročitati.”
“Zaista?” Upitala sam iznenađeno. “Mislim da je lako shvatiti što on
misli ili osjeća. Samo moraš obratiti pažnju na njega.”
Keela je podigla obrvu. “A ti obraćaš pažnju na njega?”
Zadahtala sam, “Trudna sam s njegovim djetetom, što ti misliš?”
Keela se nasmijala, “On se doista ponaša drugačije s tobom. Očito je da
mu se sviđaš i više nego samo seksualno. Ti si jedina osoba kojoj dopušta
da mu daje inzulin kad je očito da ima problem s iglama.”
Kane se ne sviđam. Jedino što mu se sviđa je da me raspizdi, čak i kad
mu pomažem. Sudeći po našoj prošlosti, vjerojatno mu se sviđalo i kad sam
se skinula gola.
Grickala sam unutrašnjost mog obraza. “Možda zato što znam da neću
trpjeti njegova sranja i zato mi dopušta da ga ubodem?”

~ 93 ~
 Naš svet knjiga

“Možda.” Nasmiješila se Keela.

Malo sam se nasmiješila dok Keela nije ponovo progovorila.
“Jesi li vodila računa o sebi?” Upitala me je.
Odmahnula sam glavom kad su prizori noćnih izlazaka tijekom protekla
tri mjeseca prošla mojim umom. “Ne, pila sam i loše se hranila ovih
posljednjih nekoliko tjedana. Što ako sam nešto pogriješila i naudila svom
djetetu?”
Moje srce se stisnulo od boli. Možda nisam spremna imati bebu, ali ni u
kom slučaju joj nisam htjela nauditi.
“Smiri se,” rekla je Keela i stavila ruke na moja ramena. “Možemo otići
sada u Coombe i saznati da li je sve u redu. Hitna je uvijek otvorena, čula
sam prije Brannu kad je to rekla.”
Uzdahnula sam kad sam pomislila na Brannu.
“Što ako nas Branna vidi?”
“Ona radi na porodilištu, ne na hitnoj – bit će dobro.”
“Jesi li sigurna?”
“Jako sigurna. Idemo.”
Progutala sam. “Samo nas dvije?”
Keela je kimnula. “Samo ti i ja.”
Melodija iz “Samo nas dvoje” prošla mi je umom i to je uzrokovalo da se
lagano smijuljim i odmahnem glavom.
“Ok, idemo prije no što se predomislim,” rekla sam i ustala.
Keela je skočila na noge i zgrabila svoj mobitel i ključeve. “Napisat ću
poruku Alecu i reći mu da idemo po gorivo i neke slatkiše, te da bi se mogle
zadržati. Neće ništa posumnjati.”
Oh – o.
Trznula sam se. “Misliš li da je dobra ideja da mu lažeš? Posebno nakon
svega što se dogodilo između vas dvoje na dan selidbe. To je sve još jako
svježe; ipak je prošlo samo devet dana od tada.”
Keela je oklijevala dok je tipkala po svom mobitelu i onda odmahnula
glavom i posljednji put tipnula po ekranu. “Nije dobra ideja, ali on će
razumjeti zašto to radim. Kane bi trebao saznati za dijete prije svoje braće.”
Otpuhnula sam. “Kad on sazna razderat će me zato što sam rekla tebi
prije nego njemu.”
Keela je zakolutala očima. “Molim te, jedva ga podnosiš, a ja sam tvoja
najbolja prijateljica. Ako ima što za reći, ljubazno ću mu reći da me poljubi
u dupe.”

~ 94 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se. Osjećala sam se dobro – na trenutak sam bila smirena
i opuštena, onda sam se sjetila situacije u kojoj sam i kuda ću upravo ići.”
“Izgledaš kao da će ti pozliti.”
Uhvatila sam se za trbuh. “I osjećam se kao da će mi upravo pozliti.”
Keela je uzdahnula i zgrabila me za ruku. “Ne na novi pod, tek je
izbrušen i izlakiran!”
Nisam dobila priliku reći da nisam doslovno mislila da će mi pozliti, jer
me Keela nastavila vući iz njenog dnevnog boravka, niz hodnik, te iz njene
kuće. Brzi pokreti i brza skretanja su uzrujali moj ionako već uzburkani
želudac. Sagnula sam se i povratila na njenoj stazi.
“To je bilo blizu,” zadahtala je kad sam bila gotova. “Jesi li dobro?”
Zarežala sam dok sam brisala usta stražnjim dijelom dlana. “Bilo mi je
dobro dok me nisi počela vrtjeti okolo. Zbog čega je to bilo, dovraga?”
“Rekla si da se osjećaš kao da će ti pozliti!”
“Zato što sam u sjebanoj situaciji.”
Keela je grickala svoju donju usnu. “Mislila sam da misliš da ti je fizički
zlo.”
Pogledala sam dolje u lokvu bljuvotine i odmahnula glavom. “Shvatila
sam to.”
Keela mi je dobacila suosjećajni osmijeh i onda utrčala nazad u kuću
samo da bi se pojavila minutu kasnije s vrčem punim vode. Polila je
područje na kojem sam povraćala i isprala ga.
“Očistit ću ga kako treba s izbjeljivačem i vrelom vodom kad se
vratimo.”
Stavila sam ruke na trbuh. “Samo hajdemo.”
Keela je vratila vrč u njenu kuhinju i pojavila se s bocom hladne vode za
mene. Malo sam grgljala vodu i onda je ispljunula prije no što sam popila
nekoliko gutljaja.
Kad sam bila spremna, krenuli smo niz stazu i onda ušli u moj auto koji
je bio parkiran ispred kuće Slaterovih. Keela, iako nije bila sigurna u moj
auto, sjela je na vozačevo mjesto i zakopčala pojas. Ja sam sjela na
suvozačevu stranu, zakopčala pojas i nagnula glavu unazad na naslon za
glavu.
“Tako sam nervozna.”
Keela me potapšala po nozi. “Bit će u redu, vidjet ćeš.”
Kad smo se odvezle, Keela je počela pričati, ali nisam mogla uopće
shvatiti što je govorila. Moje su misli bile drugdje.

~ 95 ~
 Naš svet knjiga

Mama, molim te neka moja beba bude dobro.

Molila sam se mojoj majci i Bogu, da ne primim loše vijesti kad dođem
u bolnicu. Molila sam se da sve bude u redu zbog bebe. Brinulo me koliko
sam bila uplašena zbog nekoga za koga do prije sat vremena nisam znala ni
da postoji u meni.
Kad su mi se misli spojile sa zabrinutošću, odmahnula sam glavom kako
bi je razbistrila i pogledala Keelu. Ona je još uvijek pričala. Jedva sam
obraćala pažnju na nju i pustila je da ona većinom govori na putu do Bolnice
Coombe. Da sam morala, ne bih mogla pogoditi o čemu razgovaramo, jer
su mi misli bile drugdje cijelo vrijeme.
“Aideen, stigle smo.”
Trepnula sam i pogledala u desno. “Jesmo?”
Keela je kimnula glavom. “Bila si prilično zamišljena na putu ovamo.”
Uzdahnula sam. “Oprosti, samo sam malo razmišljala.”
Keela se nasmiješila. “Shvaćam. Jesi li spremna?”
Jesam li?
“Da,” mrmljala sam. “Hajdemo to obaviti.”
Keela je parkirala auto blizu ulaza u bolnicu i onda smo izašle iz vozila
i krenule u bolnicu.
“Bok, um, gdje je hitna?” Upitala je Keela čovjeka koji je sjedio za
recepcijom kad smo ušle u bolnicu.
Izgledao je kao da se vraški dosađuje.
Nisam ga mogla pogledati u oči. Nisam znala zašto, ali sam se osjećala
kao da sam nekako u nevolji što sam trudna, iako sam bila daleko od
tinejdžerice s roditeljima koje bih mogla razočarati.
“Vama s desna,” odgovorio je čovjek Keeli i pokazao svojom rukom.
“Pokucajte na crvena vrata, sjednite, te čekajte da vam se bolničarka obrati.”
Keela je zahvalila čovjeku i onda slijedila njegove upute i krenula desno.
Spazila sam crvena vrata koja je spomenuo i redove stolica ispred njih.
“Sjedni,” rekla je Keela i otišla prema crvenim vratima.
Sjela sam u treći red i gledala je kako je došla do vrata i pokucala tri puta.
Onda se okrenula i vratila se k meni, zauzimajući prazno sjedalo meni s
desna. Ne znam koliko smo dugo sjedile prije no što su se crvena vrata
otvorila i van izašla bolničarka Azijatkinja u crnim hlačama i bijeloj
bolničarskoj košulji s džepnim satom koji joj je visio iz džepa na košulji.
“Koja od vas dvije dame želi pregled na hitnoj?” Upitala je s naglaskom
koji nikad prije nisam čula.

~ 96 ~
 Naš svet knjiga

Nisam joj mogla odgovoriti, pa sam samo podigla ruku kao jedan od
mojih učenika u razredu kad bi postavila pitanje.
Bolničarka se mi se nasmiješila. “Slijedite me, molim vas. Vaša
prijateljica može također doći.”
“Kao da bi me mogla spriječiti,” promrmljala je Keela.
Nisam se nasmijala, ali sam malo brže disala kroz moj nos kako bih
pokazala da smatram smiješnim ono što je rekla.
Keela i ja sam ušle za bolničarkom u hitnu. Ležerno sam stajala uz crvena
vrata koje je Keela zatvorila dok mi bolničarka nije pokazala da sjednem
ispred njenog stola. Njen stol je bio na desnoj strani prostorije. Na lijevoj je
bio bolnički krevet, hrpa monitora i ostale bolničke opreme. Sjela sam i
polako disala kad sam osjetila Keelinu prisutnost iza sebe.
“Ime, molim?” Upitala me bolničarka.
Pročistila sam grlo. “Aideen Collins.”
Bolničarka je izvadila ružičasti fascikl i pričvrstila svježe isprintane
obrasce u fascikl. Uključila je kemijsku i počela pisati. Pitala me je za moju
kućnu adresu i zapisala je kad smo joj je rekla.
“Datum rođenja?”
Oblizala sam usne. “05.02.1987.”
“Je li ovo vaša prva trudnoća?”
Trepnula sam. “Da, gospođo.”
“Planirana?”
Da li je to zaista propisano pitanje?
“Pa, ne,” odgovorila sam, iskreno.
Bolničarka me pogledala i nasmiješila se. “Oprostite, standardna
pitanja.”
Zašto?
“U redu je.”
Bolničarka je kimnula glavom i pogledala opet u ružičasti fascikl. “Bilo
kakve alergije na lijekove ili hranu?”
Odmahnula sam glavom. “Ne.”
Nastavila me ispitivati hrpu pitanja o medicinskoj povijesti moje obitelji
i mene. Smrzla sam se kad me pitala da li je ikada bilo komplikacija u
trudnoći kod žena u mojoj obitelji.
“Ne tijekom trudnoće, ali moja mama je umrla rađajući mog brata.
Izgubila je puno krvi i nije primila transfuziju krvi na vrijeme.”
“Žao mi je zbog vašeg gubitka.”

~ 97 ~
 Naš svet knjiga

Progutala sam. “Hvala vam.”

Nakon trenutka, bolničarka je opet navalila s pitanjima koja je morala
pitati, a ja sam joj bila zahvalna, jer zaista nisam htjela misliti na smrt moje
majke tijekom porođaja dok sam u hitnoj zbog trudnoće za koju sam upravo
saznala.
“Kad vam je bila zadnja menstruacija?”
“Ne sjećam se,” odgovorila sam iskreno. “Moje su uvijek neredovite, pa
mi je teško pratiti ih.”
Bolničarka je kimnula glavom i zabilježila što sam joj rekla.
“Imate li datum mogućeg začeća?”
Zagunđala sam, “Da, 1. travnja.”
“1. travnja... jeste li sigurni?” Upitala je bolničarka, nije bila sigurna da li
joj lažem ili ne.
“Prilično sigurna,” odgovorila sam.
Kao da bih mogla zaboraviti dan kad sam toliko zaglupila ili dan kad
sam dopustila da glupost uđe u mene... tri puta.
Keela je frknula iza mene.
“Sigurna sam da ste već napravili test, ali moram vas pitati jeste li ili
niste.”
Kimnula sam glavom. “Da, napravila sam jedan danas. Bio je to jedan
od onih digitalnih; pisalo je da sam trudna više od tri tjedna.”
Bolničarka je to zapisala.
“Moram vas zamoliti da odete u WC kroz vrata iza vas i pomokrite se u
ovu staklenku,” stavila je malu prozirnu staklenku sa srebrnim poklopcem
na stol ispred mene, “a onda je donesite nazad k meni.”
Učinila sam kako je bolničarka tražila: pomokrila sam se u malu
staklenku, omotala je u maramicu i vratila se na moje mjesto.
“Izvolite,” rekla sam i predala joj omotanu staklenku mokraće.
Bolničarka je navukla gumene rukavice, uzela staklenku i ustala se iz
svog sjedećeg položaja. Otišla je na lijevu stranu prostorije, bacila maramicu
u koš za smeće i skinula poklopac sa staklenke. Umočila je mali štapić u
staklenku i odmah ga izvukla van. Vrh štapića je bio žarko ružičasti.
“Da, trudni ste,” rekla je bolničarka i smijuljila se samoj sebi.
Htjela sam joj se nasmiješiti, ali sam bila toliko izbezumljena da nisam
mogla učiniti ništa osim zuriti u nju. Srećom čini se da bolničarka nije
primijetila moju tjeskobu i pokazala mi je da priđem bolničkom krevetu
pokraj nje.

~ 98 ~
 Naš svet knjiga

“Pošto je vaš datum začeća prije nekoliko tjedana neću morati raditi
vaginalni ultrazvuk. Ako biste legli na krevet i podigli svoju majicu, mogla
bih provjeriti kako je beba pomoću sonde na vašem trbuhu.”
O, jebote.
“Ok,” prišaptala sam.
Učinila sam sve što je sestra rekla. Legla sam na bolnički krevet, povukla
moju majicu i ogolila trbuh, a onda sam čekala. Bolničarka mi je prišla bliže
i pogledala dolje u mene.
“Možete li otkopčati svoje traperice i vaše donje rublje i malo ih
spustiti?” Upitala je. “Beba će biti smještena vrlo nisko sada.”
Počela sam se preznojavati. “Naravno.”
Opet, učinila sam kako mi je rekla. Otkopčala sam svoje traperice i
povukla ih malo dolje, zajedno sa mojim donjim rubljem. “Je li ovo
dovoljno?” Upitala sam.
“Da, to je savršeno.”
Pogledala sam u lijevo kad je Keela sjela na stolicu koja je bila postavljena
tamo. “Jesi dobro, šefice?” Upitala je, smiješeći se.
Izgledala je tako sretno.
Odmahnula sam glavom. “Jako sam uplašena.”
“Sve će biti u redu, vidjet ćeš.”
Kimnula sam glavom i pogledala opet u bolničarku kad je pročistila grlo.
“Istisnut ću malo gela na vaš donji dio trbuha i koristiti ovu sondu.”
Podigla je spravu koja je izgledala kao mikrofon. “Pogledat ćemo vašu
bebu. Ok?”
Ok.
Kimnula sam glavom i nisam ništa rekla. Bojala sam se da ću opet
povratiti ako otvorim usta i progovorim.
“Ovo će biti malo hladno,” rekla je bolničarka i istisnula gel.
Trznula sam se kad je došao u kontakt s mojom kožom. “Sranje.”
Keela i bolničarka su se nasmijale.
“Stvarno je hladan,” promrmljala je Keela, koja mi se još uvijek smijala.
“U redu, hajdemo pronaći bebu,” cvrkutala je bolničarka i stavila sondu
na gel i počela je vrtjeti.
Privukla je monitor bliže nama i zurila u ekran dok je micala sondu u
krug. I ja sam također zurila u ekran, ali sve što sam mogla vidjeti je bilo
crno, bijelo i nešto sivoga. Izgledalo je kao loša stanica na televizoru koji je
imao loš signal.

~ 99 ~
 Naš svet knjiga

Mislila sam da će bolničarki trebati dosta vremena da nešto pronađe, ali

manje od minute kasnije, čula sam mali cvrkut iz njenih usta. Pogledala su
u bolničarku i vidjela je da se smiješi.
“Ovo se maleno skrivalo od mene,” zamišljeno je rekla i počela uzimati,
kako sam ja mislila, mjere djeteta. Iako nisam mogla zapravo zaključiti, jer
još uvijek nisam ništa mogla vidjeti na zamagljenom ekranu.
“Možeš li je vidjeti?” Upitala sam Keelu.
Bila je tiha dok je zurila u ekran, pa sam opet pogledala u bolničarku.
“Ne mogu je vidjeti.”
Bolničarka se nasmiješila i pokazala na ekran. “Vidite li ovaj malu mrlju
u obliku graha ovdje?”
“Dušo, to je to. To je vaša beba. I to samo jedna beba.”
Jest?
Raširila sam oči. “Stvarno?”
Zaškiljila sam i onda uzdahnula kad je bolničarka uvećala sliku.
“Vidim je!” Prišaptala sam.
Mogla sam vidjeti svoju bebu; mali oblik prije no što ga je zumirala,
izgledao je kao mali grah, ali sada je to definitivno bila beba.
Bolničarka je pokazala na ekran. “To je glava; mali prutići tamo su ruke
i noge. Još je jako malo, ali se lijepo razvija.”
“Stvarno? Znači sve je u redu?” Upitala sam i onda zadržala dah.
“Koliko mogu vidjeti sve je u savršenom redu.”
Preplavilo me veliko olakšanje.
Hvala ti, mama.
Bolničarka je onda zumirala više na ekranu i ukočila sam se kad sam
vidjela malo treperenje u sredini bebe.
“Ovo treperenje ovdje su otkucaji srca vašeg djeteta.” Bolničarka se
nasmiješila i nagnula se prema stroju gdje je pomakla ručicu. Glasno i brzo
ujednačeno udaranje je ispunilo sobu.
“A to je zvuk otkucaja srca vaše bebe. Lijepi su i snažni.”
Osjetila sam kako je Keelina ruka uhvatila moju. “Aideen,” šapnula je.
Progutala sam knedlu u mom grlu i odbijala suze koje su iznenada htjele
poteći. “Znam.”
“Beba je sada točno dvanaest tjedana, očekivani termin porođaja je 1.
siječnja.”
Raširila sam oči. “1. siječnja?”
Bolničarka je kimnula glavom.

~ 100 ~
 Naš svet knjiga

“O, moj Bože,” šapnula sam i objema rukama prekrila svoja usta.
Keela me uhvatila za ruku i nasmiješila mi se. Suze su navrle u njenim
očima.
“Da li vam taj datum nešto znači?” Znatiželjno je upitala bolničarka.
Kimnula sam. “To je rođendan moje mame.”
Bolničarka se nasmiješila. “To je siguran znak da vas čuva. To je divno.”
Nasmiješila sam se, a ponos me je ispunio. “Puno vam hvala.”
“Bilo mi je zadovoljstvo. Isprintat ću vam slike koje sam skenirala da ih
možete pokazati svojoj obitelji i prijateljima.” Stavila je nekoliko maramica
na moj trbuh i rekla, “Sada možete obrisati gel.”
Upravo sam to i učinila. Obrisala sam hladni gel, presavila maramicu i
onda ponovila radnju dok mi donji dio trbuha nije bio suh i oslobođen gela.
Dala sam maramicu Keeli koja ga je bacila u koš umjesto mene. Navukla
sam nazad moje traperice, zakopčala ih i onda ustala s kreveta.
“Izvolite,” rekla je bolničarka i dala mi veliku bijelu omotnicu.
Zavirila sam unutra i vidjela nekoliko skeniranih slika.
Dala sam omotnicu Keeli i rekla bolničarki, “Što sada?”
Bolničarka se nasmiješila. “Ugovorit ćemo datum slijedećeg pregleda za
vas i poštom će vam stići pismo za nekoliko tjedana. To neće biti dok ne
dođete do dvadesetog tjedna. Pregledi će biti raspoređeni tako da ne morate
dolaziti često, ali to nemojte shvatiti da ne dođete ako morate. Ova je
prostorija uvijek otvorena; uvijek je neka bolničarka dežurna u hitnoj.”
Kimnula sam glavom u razumijevanju.
“Također možete otići u vašu lokalnu ambulantu na tjedne preglede.
Tamo imamo bolničarku koja će poslušati otkucaje srca vaše bebe i opipati
vam trbuh. Ovdje u bolnici imamo predavanja za buduće roditelje ili majke
i prijatelje koje možete upisati i pohađati ih kad god poželite. Oni će vas
pripremiti za porod i dolazak bebe. Dat ću vam neke letke koje možete
pročitati, a ako se odlučite za predavanja samo idite na našu web stranicu,
ulogirajte se i upišite. Vaš broj pacijenta je vaše korisničko ime, a vaš datum
rođenja je vaša lozinka. Molim vas pričekajte dvadeset i četiri sata da bi se
registrirali.”
Uzela sam letke koje mi je pružila – koji su na sebi imali naljepnicu s
mojim imenom, adresom i brojem pacijenta – te joj zahvalila.
“Bilo mi je zadovoljstvo. Čestitam vam.”
Nasmiješila sam se po ne znam koji put i zahvalila joj.

~ 101 ~
 Naš svet knjiga

Deset minuta kasnije našla sam se opet u mom autu. Keela i ja nismo
razgovarale kad smo ušle u auto. Bile smo tihe nekoliko minuta dok nisam
rekla što sam mislila.
“Zadržat ću je.”
Keela se nasmijala. “Nju?”
Slegnula sam ramenima. “Ne znam, čini mi se pravilno reći ona.”
Keela je posegla i stisnula mi ruku. “Naša obitelj se upravo povećala.”
Oči su mi se ovlažile. “Zaista ću imati bebu! Bit ću mamica!”
“O, moj Bože!”
Prasnula sam u smijeh i istovremeno zaplakala. Posegla sam i zagrlila
Keelu što sam čvršće mogla. To je bilo ogromno za mene. Ogromno. Imat
ću bebu. Pravu bebu.
Jebote.
Cijelo putovanje do kuće smo pričale o bebi, o mojoj trudnoći i kako će
svi reagirati. Zašutjele smo tek kad smo ušle u Branninu kuću.
“Gdje ste vas dvije bile?” Upitao je Alec dok smo ulazile u kuhinju.
Keela i ja smo izmijenile poglede i onda pogledale po sobi i vidjele da
Alec, Ryder, Nico, Branna i Bronagh zure u nas. Bilo je jako kasno, pola
jedanaest navečer, i bilo je čudno da svi sjede okupljeni zajedno oko stola.
Što se ovdje događalo?
“Na benzinskoj po slatkiše i gorivo za moj auto,” odgovorila sam.
Alec je izvio obrvu. “Tri i pol sata?”
Nije nas bilo tako dugo?
“Otišle smo se provozati poslije toga... Malo se družiti kao najbolje
prijateljice... znaš?”
Alec mi nije povjerovao kad sam to rekla. Mogla sam to vidjeti po
njegovom mrštenju prema meni.
“Što se ovdje događa?” Upitala je Keela i sjela pokraj Aleca.
Ja sam izabrala da ću ostati stajati.
“Na ispitivanju smo,” rekla je Bronagh, kolutajući očima.
“Ispitivanju?” Upitala sam. “U vezi čega?”
Bronagh je uzdahnula, “Dominic želi znati-”
“Želim znati koja od vas je jebeno trudna!”
O.... Sranje.

~ 102 ~
 Naš svet knjiga

“Oprosti, što?” Upitala sam, pretvarajući se da nisam čula Nicovo

pitanje.
Bijesno me gledao, oči su mu bušile rupe u meni. “Rekao sam, koja od
vas je trudna? Bez sranja, bolje vam je da svaka od vas odgovori na to
pitanje.”
Bronagh je podigla ruke. “Znaš da ja nisam. Natjerao si me da popijem
dvije litre vode i onda se popišam na deset prokletih testova.”
Frknula sam, ali onda sam brzo pokrila lice kad je Nico okrenuo glavu u
mom smjeru i dobacio mi upozoravajući pogled.
Kad je bio siguran da neću više ispustiti nijedan zvuk, ponovo se
usredotočio i rekao, “Bronagh je u pravu - ona nije trudna. Alannah nije
ovdje zato što se zaklela da nije ona, dakle Branna, Keela i Aideen, ostajete
vas tri.”
Branna je uzdahnula. “Nisam niti ja. Ryder to zna.”
Nico je pogledao u Rydera koji je kimnuo glavom potvrđujući.
“Ok, sestre skidamo s popisa, ostajete vas dvije.”
Keela i ja.
Jebiga.
“Ovo je glupo,” promrmljala sam.
“Zašto je glupo?” Upitala je Bronagh.
Slegla sam ramenima. “Čini mi se kao da će, koja god da kaže da je
trudna, biti ispitivana ili tako nešto.”
Bronagh se namrštila. “To se neće dogoditi.”
Kimnula sam prema Nici. “Onda to reci ovome Drill Bit Tayloru.”
Bronagh je pogledala u Nicu. “Stvarno moraš ohladiti; malo si previše
navalio.”
“Ja?” Prasnuo je Nico. “Ja pokušavam saznati tko je trudan. Želim znati
hoću li biti stric ili ne. Zato hajde Keela, jesi li ti?”
O, prokletstvo.
“Bronagh je u pravu, znaš,” ubacila se Branna. “Nije na tebi da saznaš
koja je trudna. Ona će nam reći kad bude spremna. Tvoje pritiskanje neće
nimalo pomoći.”

~ 103 ~
 Naš svet knjiga

“A-ha!” Viknuo je iznenada Alec. “Bar znamo da je u pitanju ona.”

Nisam mogla da se ne nasmijem na njegov glupi, ali briljantni smisao za
humor.
“Molim te Bran, to govoriš samo zato što znaš da nije u pitanju tvoja
sestra. Da Bee nije već napravila test zahtijevala bi da ona sazna samo kako
bi ti znala,” podrugnuo se Ryder, u potpunosti ignorirajući Alecovu šalu.
Branna je okrenula glavu i uperila pogled u svog zaručnika. “Ne ako bi
joj bilo neugodno i protiv njene volje.”
“Da, možeš misliti,” šmrknuo je Ryder.
“Koji je, dovraga, tvoj problem?” Prasnula je Branna.
“Zašto vičeš na njega?” Zahtijevao je Nico od Branne. “On je u pravu.”
“Jesi li ti ozbiljan?” Zakreštala je Branna. “On je u krivu!”
Njih četvero su se tada upustili u bitku riječima i od toga me zaboljela
glava. Svaka osoba je pokušala vikati glasnije od osobe kojoj su govorili, a
to je išlo na moje ionako oslabljene živce.
“Molim vas, samo prestanite.”
Svi su me ignorirali osim Aleca i Keele koja mi je dobacila suosjećajni
pogled. Odmahnula sam glavom i pogledala opet u četiri cvileće mačke koje
samo što nisu iščupale grkljane jedni drugima. Pozlilo mi je što se svađaju
zbog mene, a da toga nisu ni svjesni.
Htjela sam to ispraviti.
“Ja sam,” uzdahnula sam.
Keela me gledala širom raširenih očiju, ali ona je bila jedina. Znala sam i
što ona misli po njenom uznemirenom pogledu. Mentalno mi je govorila da
šutim, jer je Kane trebao prvi saznati, ali drastična vremena zahtijevaju
drastične mjere.
“Ja sam,” rekla sam glasnije, privukavši Alecovu pažnju, ali ne i pažnju
niti jednog njegovog brata.
Prokletstvo.
“Ja sam!” Vrisnula sam. “Ja sam ta koja je trudna. Ja!”
Tišina koja je preplavila sobu je bila čak glasnija od vikanja koje ju je
ispunjavalo prije samo nekoliko sekundi. Sve su oči bile uperene u mene, a
nekoliko je usta bilo otvoreno.
Super.
“Ti si trudna?” Upitala je Bronagh, širom raširenih očiju.
Kimnula sam glavom, ali nisam ništa rekla. Htjela sam da se zemlja
otvori i proguta me u tom trenutku.

~ 104 ~
 Naš svet knjiga

“Stvarno?” Upitala je dok je sjela nazad na stolicu na kojoj je sjedila.

Opet sam kimnula glavom.
“S kim?” Upitala je Branna, lice joj je bilo oličenje šoka.
Podigla sam ruku do mog vrata i protrljala ga. “Pa, vidite, taj dio... malo
je kompliciran.”
Alec je podigao obrvu prema meni. “Zašto? Zar ne znaš tko je on?”
Osjetila sam kako mi se čeljust spustila.
“Da, znam tko je on!” Ljutito sam prasnula. “Nisam drolja koja širi noge
svakom Tomu, Dicku ili Harryju koje upozna, Alec!”
Keela je probadala Aleca pogledom, koji se trznuo i grickao svoju donju
usnu. “Moja greška, Ado. Nisam tako mislio.”
Nisam ni htjela znati kako je to mislio.
Odmahnula sam mu. “Nije bitno. Ono što je bitno je da bi on trebao
saznati prije svih vas, ali nisam više mogla podnijeti svađu. Način na koji vi
razgovarate jedni s drugima nije u redu – vi ste parovi, ne bi se smjeli
ponašati tako prema osobi koju volite.”
Svi su se namrštili, čak i Keela i Alec koji se nisu ni svađali.
“Oprosti, dušo,” rekao je Dominic Bronaghi koja se također ispričala.
“Žao mi je, Ry,” promrmljala je Branna Ryderu.
“I meni,” odgovorio je, ne pogledavši je.
Bijesno sam gledala u njih dvoje, ali su oni izbjegavali moj plamteći
pogled. Nisu se mogli udobrovoljiti jedan prema drugome da bi se ispričali,
ili da čak pogledaju jedno drugo? Jadno.
Alec je pročistio grlo i privukao moju pažnju. “Dakle, tko je tatica tvoje
bebe?”
Napravila sam grimasu na njegov lažni geto naglasak. “Molim te, nemoj
tako postavljati pitanje.”
Frknuo je.
“I moći ću vam reći kad on dođe ovdje.”
Sestre su zinule. “On dolazi ovamo? Večeras?”
Pa, on živi ovdje.
“Da, s vremenom,” promrmljala sam i pogledala na sat.
Svi su utihnuli.
“Gdje je Kane?” Upitala je Keela trenutak kasnije.
Trudila sam se da se ne ukočim na spomen njegova imena.
“Otišao je negdje prije dva sata,” rekao je Nico. “Međutim, nisam
siguran gdje.”

~ 105 ~
 Naš svet knjiga

Keela je kimnula glavom.

“Koliko dugo znaš?” Upitao me Alec.
Brojila sam na prste. “Sada otprilike tri ili više sati. Napravila sam test u
vašoj kupaonici.”
Bronagh je trepnula prema meni. “Nisi otišla u garažu s Keelom, zar
ne?”
Odmahnula sam glavom. “Otišle smo u Coombe da to potvrdimo.
Bolničarka je pregledala mene i bebu, zasada sve izgleda super.”
Keela je zacvilila. “Čule smo otkucaje srca i čak smo vidjele treperenje na
monitoru. Bilo je jednostavno briljantno.”
Ako se Alec ljutio na Keelu što mu je lagala nije to pokazao, jer je bacio
ruke oko njenog ramena i stisnuo je.
“Znači, tek si danas saznala?” Upitala je Branna s podignutom obrvom.
Kimnula sam.
“Kako je onda Ryder našao pozitivan test za trudnoću u našoj kupaonici
prošli tjedan?” Upitala je, njen pogled je bio sužen.
Počešala sam vrat. “Napravila sam taj test jer sam morala saznati da li
sam ja ta koja je trudna, ali prije no što sam mogla pogledati rezultat Keela
me nazvala zbog Kanea. Odlagala sam to odonda – pretpostavljam da sam
samo bila uplašena.”
Nitko nije ništa rekao, ali sam vidjela da shvaćaju što mislim, zbog čega
sam osjetila veliko olakšanje.
“Jesi li dobila skenirane slike?” Upitala je Bronagh, glas joj je bio visok
od uzbuđenja.
Nasmiješila sam se. “Jesam, ali ću ih prvo pokazati ocu, pošto sam vama
svima rekla za djetetovo postojanje prije nego što sam rekla njemu.”
Svi su otpuhnuli, ali su shvatili moju odluku.
“Pristavit ću čajnik,” rekla je Branna i prekinula tišinu koja je obuhvatila
prostoriju. “Tko želi šalicu čaja dok čekamo da djetetov otac stigne?”
“Ja.”
Svi su odgovorili Branni, čak i dečki.
Činilo se da su svačiji živci bili napeti... bar nisam bila jedina preplašena
što moram reći djetetovu ocu da će on zaista postati otac.
Šalica čaja se nije činila dovoljnom jakom za taj razgovor.
Bože, pomozi mi.

~ 106 ~
 Naš svet knjiga

“Zašto ste svi ovdje?”

Pogledala sam u kuhinjska vrata i namrštila se kad sam ga ugledala. Bio
je pognut i ramenom se naslonio na dovratak. Izgledalo je kao da ga on
podupire. Mogla sam vidjeti s drugog kraja prostorije da su mu oči krvave
i da mu je lice blijedo sivo.
Izgledao je grozno.
“Jesi li pio?” Upitala sam.
Kane je bezbrižno slegnuo ramenima. “Što se tebe tiče ako i jesam?”
Nije frfljao niti se ljuljao s jedne na drugu stranu... ali su mu oči izgledale
prazno.
“Ne bi smeo piti,” odgovorila sam i ustala sa mog mjesta. “Nisi čak niti
dobio svoju drugu injekciju danas. Zbog šećera i kalorija iz alkohola morat
ćeš dobiti više. Prokletstvo, Kane.”
Kane mi je odmahnuo. “Preživjet ću.”
Zarežala sam, “Ne, ne bez prokletih injekcija nećeš.”
Nisam bila prijetnja Kaneu niti najmanje; mogla sam to vidjeti po
njegovom osmijehu prema meni. “Dođi ovamo,” rekao je.
Osjetila sam kako svi u prostoriji pogledavaju između nas dvoje.
Ignorirala sam ih i usredotočila se na Kanea dok sam ustala i krenula
prema njemu. Zastala sam taman prije no što sam se skoro zabila u njegovo
tijelo. Nagnula sam glavu unazad i bijesno ga gledala. “Što je?”
Nasmijao mi se i pritisnuo svoje čelo na moje. Taj me čin šokirao. “Ti si
jedina osoba koja me se ne boji.”
Podigla sam ruke i stavila ih na njegov biceps. “Koliko si popio?” Upitala
sam.
Slegnuo je ramenima. “Nisam brojao krigle dok su dolazile. Oprosti,
mama.”
“Prokletstvo, Kane,” gunđao je Ryder iza nas.
Kane je podigao glavu, pogledao preko moje glave i dobacio mu zli
cerek. “Ljut si, veliki brate?”
Izazivao je tučnjavu – mogla sam to osjetiti.
“Ne izazivaj me da započnem neko sranje s tobom, Kane,” režao je
Ryder.
Kane me pokušao zaobići, ali mu nisam dopustila. Nije bilo nikakve
šanse da ću dozvoliti da iskali na Ryderu što god da ga muči.

~ 107 ~
 Naš svet knjiga

“Hej!” Prasnula sam i posegla, spojivši ruke iza Kaneova vrata i

natjeravši ga da pogleda dolje u mene. “Izađi van i razgovaraj sa mnom, u
redu?”
Kaneove oči su vatreno gledale u moje i na trenutak su pogledale moje
usne, prije no što je kimnuo glavom i odmakao se od mene. Bez riječi ili
pogleda u Ryderovom smjeru, okrenuo se i izašao iz kuhinje, te krenuo niz
hodnik. Slijedila sam ga, zatvarajući vrata iza mene dok sam izlazila.
Našla sam Kanea kako sjedi na dnu stepeništa – laktovi su mu bili
oslonjeni na koljena, ruke sklopljene, a oči usredotočene ravno naprijed u
ulazna vrata. Stala sam ispred njega uzrokujući da on uzdahne i nagne se
unazad kako bi me mogao pogledati. Kad je to učinio, lijeno mi se
osmjehnuo.
“Prekrasna si.”
Frknula sam, “To piće govori.”
“Ne,” odgovorio je Kane, “ja to govorim.”
Oh.
Nakrivila sam glavu u stranu i pognula se kako bi nam oči bile na istoj
razini. “Dušo, što je s tobom? Zašto si otišao sam piti? To ne liči na tebe.”
Kane je slegnuo ramenima. “Samo mi je tako došlo.”
Osjetila sam kako mi se oko trza. “Želim bolji odgovor od toga.”
“Ili što? Istući ćete me po guzi, gospođice Collins?”
Mrzila sam to što sam šmrknula.
“Nasmijao sam te.” Kane se nacerio i sklopio oči.
Promatrala sam mu lice. Prelazila sam očima po njegovim ožiljcima,
zakrivljenosti njegove čeljusti, obliku njegova ravna nosa, debljini njegovih
obrva i dužini njegovih trepavica.
“Nije pošteno prema ostaloj muškoj populaciji da tako dobro izgledaš.”
Kane je otvorio oči. “Nije, zar ne?”
“Nadoknađuješ to time što si golemi kreten, pa se to nekako izjednači.”
Kane se nasmijao i opet sklopio oči. “Lutkice?” Promrmljao je.
“Što je?”
Usna mu se svinula kad je opet otvorio oči i pogledao me. “Samo sam
htio vidjeti hoćeš li se odazvati na lutkice.”
Bijesno sam ga gledala. “Nazvao si me tako toliko puta da sam se
navikla, seronjo.”
Kane je trepnuo prema meni. “Tužan sam, Aideen.”
To me dotuklo.

~ 108 ~
 Naš svet knjiga

To iznenadno priznanje je nešto preokrenulo u meni.

“Zašto, dušice?”
Slegnuo je ramenima. “Ne znam, a to je ono što me ljuti. Samo se
osjećam... sam.” Podigao je ruke i protrljao lice. “Bože, takva sam pizda.
Nemoj reći mojoj braći što sam rekao.”
Smijuljila sam se. “Čuvat ću tvoju tajnu, veliki dečko, ali znaj da nisi sam.
Imaš svoju braću, djevojke i imaš mene.”
Kane me pogledao. “Imam li te?”
Činilo se kao da postoji skriveno značenje u tom pitanju.
Mentalno sam to otresla i nasmiješila se. “Naravno, da imaš, ludo. Uvijek
ću biti tu za tebe. Ti i ja?”
Kane nije prekidao kontakt očima sa mnom dok je rekao, “Ti i ja.”
Mali glas u meni je htio reći da će 'ti i ja' postati ti, ja i mali ti, ali sam to
zatomila i odlučila da mu ne mogu to reći dok ne bude bolje mentalno.
Jedini je problem bio što su svi drugi već znali, a ako on sazna od njih,
odmah će znati da je beba njegova i bit će stvarno ljut što mu to nisam ja
rekla.
“Dođi i dopusti mi da ti dam tvoj inzulin. Dat ću ti veću dozu zato što si
pio.”
Kane se smješkao. “Ako me želiš kazniti, gospođice Collins, samo mi
reci.”
Tada sam shvatila koliko je moje lice zapravo blizu njegovom u tom
trenutku. Iznenadna potreba da još više smanjim prostor između nas me
preplašila, pa sam koraknula unazad i ispružila svoju ruku.
“Hajde, ti velika bebo. Idemo to obaviti.”
“Pod jednim uvjetom.”
Prekrižila sam ruke na prsima. “Koji je to uvjet?”
“Da ostaneš još nekoliko sati i da gledaš još Sinova anarhije sa mnom.”
Zar on nije shvaćao koliko je kasno?
“Nisi još počeo gledati drugu sezonu?” Znatiželjno sam upitala.
Odmahnuo je glavom. “Ne. Odgledao sam prvu s tobom, pa sam htio i
ostatak gledati s tobom.”
“Namjeravaš ih sve odgledati?”
“Da.”
Prasnula sam u smijeh, “Rekla sam ti, Sinovi imaju zahvat na tebi – sada
im ne možeš pobjeći.”

~ 109 ~
 Naš svet knjiga

Kane je ustao i pogledao u mene. “Mogu smisliti i gore načine da budem

sputan.”
Nisam znala da li je to bio seksualni ubod ili priznanje prošlih iskustava.
Pravila sam se da razmišljam o tome, pa je Kane podigao ruke na moje
bokove i počeo me škakljati. Uzdahnula sam i skočila unazad. “Ok, Ok.
Gledat ću Sinove s tobom, samo me nemoj škakljati.”
Kane se smješkao. “Idemo onda.”
“Ne-ne, prvo tvoj inzulin... a onda moram nešto podijeliti s tobom prije
nego odemo gledati Netflix.”
Kane je podigao obrvu. “Podijeliti što?”
“Dođi da ti dam tvoj inzulin prvo, a onda ćeš saznati.”
“Vještice.”
Slijedila sam Kanea kad se okrenuo i krenuo nazad niz hodnik i ušao u
kuhinju. Nitko nas nije ni pogledao kad smo ušli u prostoriju, a
pretpostavljam da je to zato što je jedna od djevojaka prislonila uho na vrata
i prisluškivala moj razgovor s Kaneom.
Kane je uzeo svoj pribor za inzulin sa gornje police u ormariću i dodao
mi ga. Pogledao je u druge, kao i ja. Međutim, nitko od njih nije gledao u
nas; oni su svi razgovarali međusobno, ali mogla sam vidjeti da je to bilo
forsirano.
“Jesi li provjerio svoju razinu glukoze danas?” Upitala sam Kanea, opet
mu u potpunosti posvetivši pažnju.
On je zadahtao, “To bi zahtijevalo da zabodem iglu u sebe, dakle nisam.”
Pametnjaković.
Spremila sam u džep inzulinsku olovku i izvadila Kaneov mjerač
glukoze iz vrećice sa strane pribora za inzulin kako bih mu provjerila razinu
glukoze. Također sam izvadila napravu koju sam nazvala 'ubadač prstiju.'
Morala sam staviti novu testnu trakicu u mjerač glukoze i novu iglu u
ubadač prstiju prije no što sam pogledala u Kanea.
On mi je nevoljko dao ruku i odvratio pogled dok sam uzimala napravu
da mu ubodem prst. Stisnula sam mu prst i kad se mjehurić krvi pojavio,
pritisnula sam testnu trakicu u mjeraču glukoze uz njegov prst i pustila da
upije krv.
Čekala sam nekoliko sekundi dok je mjerač određivao razinu glukoze.
Raširila sam oči kad sam vidjela rezultate. “Kane, pogledaj kolika ti je razina
šećera. Skoro je dvije stotine!”

~ 110 ~
 Naš svet knjiga

Kane je pogledao rezultate svog testa i slegnuo ramenima. “Velika

stvar.”
“To je velika stvar. Sretan si što nisi dvostruko iznad dozvoljenog i da te
ne moramo voziti u bolnicu!”
“Samo mi daj moju uobičajenu dozu inzulina; to će biti dobro. Ispravit
će moju razinu šećera.”
Raspizdio me je.
“Neće. Sad ti moram povećati jedinice kako bi to nadoknadio!”
Kane je uzdahnuo, “Pa, okreni brojač i dodaj jedinice – problem riješen.”
O, moj Bože.
“Znaš što? Da to to nije tako velika jebena stvar, onda bi ti radio-”
“Oprosti,” prekinuo me je.
Otvorila sam usta i onda ih zatvorila.
Bijesno sam ga gledala. “Zašto si tako brzo pokleknuo?”
Nasmiješio mi se. “Zato što te trebam. Ne mogu sam sebi davati
injekcije... Ti si ta koja to radi. Samo ti.”
Proklete bile te njegove velike tužne oči.
“Onda budi obziran,” otresito sam mu odgovorila. “To je tvoje tijelo pa
pazi na njega ili ću te prebiti na mrtvo ime. Tvoja odluka.”
Kane je odvratio pogled od mene dok se trudio da se ne nasmiješi.
Zakolutala sam očima i izvadila inzulinsku olovku, te je kotrljala među
prstima kako mi je doktor Chance pokazao, kako bi se pobrinula da se
inzulin ispravno iskombinira. Kaneov inzulin se miješao pa sam morala biti
sigurna da je boja sva ujednačena i da nema kovitlanja ili zračnih džepova
u ulošku prije no što ga ubrizgam u njegovo tijelo.
Čvrsto sam držala olovku i onda uzela rupčić namočen alkoholom;
otvorila sam mali paketić i obrisala mali čep u koji se umetala igla kako bih
ga dezinficirala. Zatim sam uzela novu iglu iz pribora i umetnula je u
područje koje sam upravo očistila.
Cijela je naprava bila prilično sigurna; moja priprema je obično trajala
minutu, ali zbog toga što sam osjećala Kaneov pogled na meni radila sam
sve malo sporije samo kako bi se uvjerila da sve radim pravilno.
Usredotočila sam se na moj trenutni posao i počela pripremati olovku.
Odabrala sam dvije jedinice da pripremim olovku i pritisnula kraj olovke
dvaput dok nisam primijetila da je malo inzulina špricnulo kroz iglu.
Jednom kad je sav zarobljeni zrak nestao, te je olovka bila spremna,
povećala sam jedinice inzulina i skinula poklopac.

~ 111 ~
 Naš svet knjiga

Kane je prepoznao zvuk kad se poklopac skida i zagunđao dok je

otkapčao svoje traperice i svukao ih niz svoja bedra. “Sklopi oči,” rekla sam
i krenula.
Uhvatila sam prstima deblji dio njegova bedra, uvukla iglu u njegovu
nogu pod uglom od devedeset stupnjeva i ubrizgala inzulin u njegovo tijelo.
Deset sekundi kasnije oslobodila sam ga mog zahvata i izvadila iglu.
“Gotovo,” rekla sam s uzdahom.
Kane je uhvatio moju ruku i povukao me na noge, za što sam bila
zahvalna je su me koljena počela boljeti.
“Možemo li sada ići gledati Netflix?” Upitao je, gledajući dolje u mene s
nadom u očima.
Pogledala sam preko ramena i vidjela da svi gledaju u mene; to me
podsjetilo na ono što su svi oni znali. Okrenula sam se opet prema Kaneu.
“Mogu li razgovarati s tobom?” Upitala sam ga.
Slegnuo je ramenima. “Pucaj.”
“Prvo navuci svoje hlače, perverznjače.”
Kane se smješkao kad su njegova braća šmrknula iza mene.
“Kvariš zabavu,” zamišljeno je rekao i navukao svoje hlače i zakopčao
ih. “U redu, jesam, sad pucaj.”
Samo mu reci.
“Ja sam.”
Kane me pogledao s namrštenim obrvama. “Ti si što?”
Krećemo.
“Ja sam trudna.”
Podigao je obrvu. “Ne, Branna je trudna, čuli smo Rydera-”
“Pogriješio sam, braco,” prekinuo je Kane Rydera.
Kane je pogledao u njegova brata i onda u Brannu, koja je kimnula
glavom potvrdivši. Opet je pogledao u mene raširenih očiju.
“Ti?”
“Ja.”
“Da li to znači-?”
“Da.”
“Jesi li sigurna?”
“Da.”
“Koje. Sranje.”
Nervozno sam se nasmijala. “To sam i ja pomislila.”
Kane je odmahnuo glavom. “Aideen.”

~ 112 ~
 Naš svet knjiga

“Znam.”
Posegla sam u svoju torbu i izvadila slike bebe s ultrazvuka. “Ove sam
dobila u bolnici prije sat vremena.”
Kane je uzeo slike i zurio u njih, jako. Nisam bila sigurna da li je šokiran
ili samo ne može vidjeti bebu.
“To nije pošteno,” cvilio je Nico. “Rekla si da nećeš nikome pokazati
slike dok prvo ne dođe bebin tata!”
Pogledala sam u Nicu. “I to sam učinila. Sad ih svi možete pogledati.”
Nitko se nije pomakao osim Nice, koji je poskočio i pojurio do Kanea te
gledao u slike s ultrazvuka.
Alec me bijesno pogledao. “Začepi jebote.”
Nasmijala sam se, “Ok.”
“Aideen!” Bronagh i Branna su rekle u isti glas.
Opet sam se nasmijala. “Da?”
“Ne zajebavaj se sa mnom Ado,” upozorila me Branna.
“Ni sa mnom,” dodala je Bronagh.
Podigla sam ruke i kimnula u Kaneovom smjeru. “Ne zajebavam,
kunem se. Pitajte njega.”
“Što da ga pitamo?” Upitao je Nico. “O čemu svi vi govorite?”
“Kane?” Ryder je upitao raširenih očiju. “Ozbiljno?”
Slegla sam ramenima. “Ozbiljno.”
“Jebote!” Šapnuo je Alec.
Pogledala sam u Nicu koji je gledao po sobi, a nakon nekoliko sekundi
mu je sinulo o čemu smo svi govorili.
“Kane je otac?” Upitao je, oči su mu bile raširene od šoka.
Kimnula sam. “Kane je otac.”
“Je li Kane zaista otac,” upitala je Bronagh.
“Da, Kane je zaista otac,” rekla sam, odmahujući glavom.
“Osjećam se kao da smo u epizodi serije Maury,” promrmljao je Alec sebi
u bradu.
Smijuljila sam se dok sam gledala po sobi, onda konačno u Kanea koji je
još uvijek zurio u slike s ultrazvuka u svojim rukama.
“Jesi li dobro?” Upitala sam ga.
“Bit ću otac.” To nije bilo pitanje. Bila je to izjava.
Približila sam mu se. “Je li to u redu?”
Pogledao je u mene, oči su mu sjajile. “Da li se ti šališ? Naravno da je u
redu! Bit ću otac!”

~ 113 ~
 Naš svet knjiga

Olakšanje koje me ispunilo bilo je trenutačno i toplo. Prasnula sam u

smijeh kad je Kane pojurio naprijed, omotao ruke oko mene i podigao me,
te me vrtio okolo. Držala sam se za njega kad me prestao vrtjeti i malo
zagunđala.
“Stalno mi je muka; nemoj to više raditi,” rekla sam i držala ruku preko
usta samo za slučaj da iznenada povratim.
“Sranje, oprosti,” pojurio je Kane i stavio mi ruku na leđa.
Kad se ništa nije dogodilo maknula sam ruku s usta i odmahnula mu.
“Dobro sam.”
“Ne mogu ovo vjerovati,” rekla je Bronagh kad se približila da pogleda
slike s ultrazvuka.
Ni ja nisam mogla vjerovati. Nisam očekivala da će Kane prihvatiti vijest
tako... dobro.
“Bit ćemo stričevi!” Viknuo je Alec i bacio se na Keelu, ljubeći joj lice i
grleći je s toliko snage da mislim da joj je prekinuo dovod zraka.
Nasmiješila sam se i gledala kako braća grle svoje djevojke, onda dolaze
do Kanea koji se vratio zurenju u slike s ultrazvuka u svojoj ruci. Podigao je
pogled kad su mu prišli i nasmiješio se, te počeo hodati unazad. Jauknuo je
i onda malo odskočio kad su ga zgrabili, te prasnuo u smijeh kad su ga
počeli udarati. Zastenjao je tu i tamo, ali mu je smijeh bio snažan i glasan.
“Rekao si mi da se nisi seksao šest mjeseci. Rekao si da je djevojka koja
je izašla iz tvoje sobe prije tri mjeseca zaspala prije no što je došlo do bilo
kakvog jebanja. Ti lažljivi magarče!” Rekao je Nico skočivši na Kaneova
leđa.
Odskočila sam unazad i nasmijala se kad je Ryder udario Kanea u trbuh.
“Rekao si mi da ti se Aideen ne sviđa na taj način. Ti prokleti seronjo.”
Alec mu je onda podmetnuo nogu i nasmijao se kad je Kane pao i
povukao Nicu dolje sa sobom. “A meni si rekao da ti se ona uopće ne sviđa.
Ti jebeni lažljivče!”
Frknula sam svaki put kad je netko od braće korio Kanea zbog njegove
hrpe laži, te skočili na njega.
Maknuli su se s njega tek kad je rukom tapkao po podu predajući se
njihovom napadu. On je ostao na podu, stenjući od boli, te jauknuo kao
mala djevojčica kad ga je Alec trknuo u nogu.
“To nije bilo potrebno!” Prasnuo je, ali se nije ni pomakao kako bi ustao
s poda.

~ 114 ~
 Naš svet knjiga

Alec je podigao u zrak svoj srednji prst. “Lagao si nam i zato zaslužuješ
sve udarce koje dobiješ i podnijet ćeš ih kao muškarac ili ćemo te prebiti na
mrtvo ime.”
Odmahnula sam glavom.
Braća.
“Nećete ga povrijediti,” umiješala sam se, “zato što je on još uvijek
bolestan, sjećate se?”
Kane je ustao na noge i prišao mi, te stao iza mene. “Da, imam dijabetes,
gadovi.”
“On se smiješi, Ado,” zarežao je Nico. “Samo koristi svoj dijabetes kao
izgovor da ne dobije batine zato što nam je lagao.”
Uzdahnula sam i okrenula se. “Ne bi!”
Kane je podigao ruke i pogledao dolje u mene. “Naravno da ne bih.
Misliš da bi se šalio u vezi mog dijabetesa? Aideen, to nije nešto s čim se
treba igrati. To je jako ozbiljno.”
Točno.
“U pravu si, oprosti.” Okrenula sam se i bijesno gledala braću.
“Dijabetes nije šala.”
“Da,” rekao je Kane iza mene.
Alec je zarežao. “Upravo nam je pokazao prst.”
Kane je stavio ruke na moja ramena. “Lažu; ne možeš im vjerovati,
Aideen.”
Zastenjala sam, “Još nisam ni rodila svoje dijete i već razdvajam dobro
dijete od zločestih.”
Nico je uzdahnuo, “Ako je ijedan od nas dobar, to sam ja ili Damien –
Kane je gad.”
“Hej!” Prasnula sam. “Bez vrijeđanja.”
Branna je prasnula u smijeh. “I tako to počinje.”
Zastenjala sam i stavila ruke na lice, te ignorirala sve kad su mi se počeli
smijati. Kane je odzada omotao ruke oko mojih grudi i stavio svoju glavu
na moju. Gad se isto smijao.
Odupirala sam se osmijehu kad me okrenuo u svojim rukama i sagnuo
se pritisnuvši svoje čelo o moje. “Ovo znači da se moramo početi sviđati
jedno drugome... bar dovoljno da se ne poubijamo međusobno.”
Frknula sam, “Onda ti je bolje da budeš jako dobar i da me ne raspizdiš.”

~ 115 ~
 Naš svet knjiga

Kane je frknuo i privukao me na svoja prsa. Kliznuo je rukama do mojih

ruku i položio glavu na moju. Stavila sam ruke oko njegovih i uzvratila mu
zagrljaj, što je bilo jako čudno. Nikad nisam zagrlila Kanea.
Nikad.
To je bilo nekako tužno uzevši u obzir da sam se seksala s njim, a nikad
ga nisam zagrlila.
“Jesi li ih ikad vidio tako pristojne?” Čula sam kako je Keela promrmljala
nekome.
“Ne,” odgovorio je Ryder. “Dvadeset eura da će to trajati samo do jutra.”
“Hej,” rekla sam i odmakla se od Kanea, te se okrenula licem prema
mojoj obitelji, “nemojte ovo ureći. Ovo je rijedak događaj.”
Svi su se cerekali.
“Ok, znači sada ćete ti i Kane dobiti bebu. Da li tvoja braća znaju?”
Upitala me Bronagh.
Moje dobro raspoloženje je odmah nestalo. Iznenađujuće je da nisam ni
razmišljala o tome da kažem svojoj obitelji za bebu... a voljela bih i da ih
Bronagh nije nikad spomenula.
Odmahnula sam glavom i naglas zastenjala. “Ne želim razmišljati o
tome da im kažem.”
Branna je raširila oči. “Tvoja braća ne znaju... Da li tvoj tata zna?”
Trznula sam se. “Ne... nadala sam se da im neću ništa morati reći.”
Kane mi je stao sa strane i namrštio se. “Zašto ne? Imaš dvadeset i osam
godina.”
Nisam ništa rekla pa ga je Branna informirala umjesto mene. “To što je
trudna nije problem; problem će biti u tome tko je otac djeteta.”
“Zašto bi imali problem sa mnom? Ni ne poznaju me,” upitao je Kane,
zbunjenim tonom.
Keela je frknula i rekla, “To nije u potpunosti točno.”
Sva su braća pogledala u Keelu i u isti glas rekla, “Objasni.”
Keela me pogledala tražeći odobrenje i ja sam slegla ramenima. “Hajde,
ionako će saznati prije ili kasnije.”
“Otprilike godinu dana nakon što su Nico i Bronagh počeli hodati, na
jednoj od Nicovih borbi u nekom klubu u gradu, Aideenin najstariji brat je
pretukao Rydera zato što mu je slučajno izbio piće iz ruke. Vas trojica ste
pretukli njega i njegovu braću, što je morao prekinuti njen tata, koji je došao
s njima da gleda borbu. Njena obitelj jako voli UFC.”

~ 116 ~
 Naš svet knjiga

Kane je brzo okrenuo glavu u mom smjeru. “Tvoja starija braća su James,
Harley i Dante Collins?”
Slegla sam ramenima. “Da.”
Sva su braća bijesno gledala svoje cure.
“Zašto nikad to nisi spomenula?” Prasnuo je Nico na Bronagh.
Bronagh je slegnula ramenima. “Nakon što su skoro svladali vas
četvoricu te noći, rekli ste nam da ne govorimo o tome i čak da više ni ne
spominjemo tu tučnjavu, pa nismo. Kakve bi koristi bilo od toga da znate
da smo prijateljice sa sestrom braće koju mrzite?”
Kane je stavio ruke na lice i zastenjao.
Stavila sam ruku na njegovo rame. “Neće biti tako loše.”
“Da, hoće,” uzdahnuo je Nico i odmahnuo glavom. “Ako ga tvoja braća
ne ubiju što si zatrudnjela s njim, tvoj tata hoće.”

~ 117 ~
 Naš svet knjiga

“Jesi li dobro?” Upitao me Kane slijedeće jutro dok sam sjedila na

suvozačevom mjestu u njegovom autu.
Jesam li bila dobro?
Bila sam na putu da kažem svom ocu i braći da sam trudna i da djetetov
otac pripada grupi braće koju oni strastveno mrze.
Zašto bih bila dobro u vezi s bilo čim od toga?
Nježno sam odmahnula glavom. “Bila sam budna cijelu noć misleći o
tome i prilično sam sigurna da sada imam tihi napad panike. Izvana sam
smirena, ali iznutra prokleto ludim.”
Kane je frknuo, “Bit će dobro.”
Pogledala sam preko ramena i zastenjala, “Ako će sve biti dobro, zašto
su onda tvoja braća u autu iza nas?”
Kane je slegnuo ramenima i pogledao u svoj retrovizor. “Ne vjeruju
tvojoj braći.”
Zarežala sam. “Ja vjerujem. U početku će se raspizditi, ali će ih to proći...
s vremenom.”
“Pa, nazovimo ih zabrinutim sjenkama samo dok ovaj sastanak ne
završi.”
Riječ 'sastanak' je u prijevodu značio 'smrtna kazna.'
Odmahnula sam glavom. “Njihova prisutnost će samo sve pogoršati.”
“Bit će dobro.”
Ta me fraza počela ozbiljno ljutiti.
“Prestani mi to govoriti. Svi mi to stalno govore.”
Kane je otvorio usta, ali ih je zatvorio prije no što su mu riječi pobjegle.
Pomislila sam na moju braću tijekom tišine i shvatila da bi bilo najbolje
da ih nazovem i pozovem ih u očevu kuću na obiteljski sastanak. Izvadila
sam moj mobitel iz torbe, otključala ga i pronašla Harleyev broj, te ga
pritisnula.
“Koga zoveš?” Ispitivački je upitao Kane.
Gledala sam ravno naprijed dok sam odgovorila, “Mog brata.”

~ 118 ~
 Naš svet knjiga

Mojim perifernim vidom vidjela sam da je Kane kimnuo glavom u

razumijevanju. Ponovo sam se usredotočila na moj mobitel kad sam čula
glas kako kaže, “Halo.”
“Hej, jesu li kojim slučajem James i Dante s tobom?” Upitala sam mog
brata, Harleya, kad se javio na svoj mobitel.
Harley je cvrkutao, “Dobro jutro i tebi, sestrice.”
Zakolutala sam očima. “Jesi li s njima ili nisi, Harley?”
Kliknuo je jezikom. “Mirno, sestro. Obojica su kod mene. Zašto?”
Izdahnula sam nervoznim dahom, “Nađimo se u tatinoj kući za deset
minuta, moram vam svima nešto reći.”
Tišina.
“Jesi li dobro?” Upitao je Harley shvaćajući.
Pogledala sam u Kanea, koji je vozio i progutala. “Da, dobro sam.”
Recimo.
“Ok, vidimo se za deset minuta,” rekao je Harley.
Vratila sam mobitel u torbu kad je moj brat prekinuo vezu. Zaposlila
sam se zatvaranjem torbe samo da ne moram podići pogled. Nisam htjela
da mi pogled odluta do Kanea, jer još uvijek nisam vjerovala u kakvoj se
situaciji oboje nalazimo.
“Prije no što kažemo tvojoj obitelji za bebu... možemo li mi prvo
razgovarati o tome? Nakon što si mi sinoć rekla, razgovarali smo malo, ali
ne baš previše.”
To me je zateklo nespremnu.
“Naravno... o če- čemu točno želiš razgovarati?”
“U redu.” Kimnuo je Kane više sebi nego meni. “Budi iskrena prema
meni... jesi li sretna što si trudna?”
Trepnula sam. “Zašto me to pitaš?”
Kane je uzdahnuo, “Zato što ne želim da nastaviš s ovom trudnoćom
ako to ne želiš.”
Zurila sam u Kanea. Jako.
“Ne idem na abortus Kane, čak ni ako ti to želiš. Neću ubiti nevino dijete
zato što smo mi bili preglupi da bi koristili zaštitu!”
“Hej!” Prasnuo je Kane. “Ja uopće to ne predlažem. Kunem se. Samo sam
ponudio tu mogućnost u slučaju da osjećaš pritisak da moraš roditi. Iskreno,
ja sam jebeno oduševljen što tako misliš jer i ja mislim isto.”
Progutala sam. “Misliš? Stvarno? Ne govoriš to samo tako?”

~ 119 ~
 Naš svet knjiga

“Stvarno, dušo. Nikad nisam mislio da ću imati djecu, ali na moje

iznenađenje, stvarno sam uzbuđen zbog toga. Ne mogu ti ni početi
objašnjavati zašto. Nasmrt sam preplašen, ali sam istovremeno jako sretan
i želim da i ti budeš sretna zbog toga.”
Izdahnula sam duboki izdah. “Sad sam sretna. Isprva nisam bila, jer sam
mislila na najgore moguće stvari kao što su kako ćeš ti reagirati, da li ću
moći biti dobra majka, takve stvari, ali sada kad sam imala malo vremena
razmisliti o tome, sretna sam. Nisam u potpunosti to još sve procesirala, ali
uzbuđena sam.”
“Sad se ne osjećam bolesno,” cerekao se Kane.
Nasmijala sam se i naslonila glavu na naslon.
“Neću vas iznevjeriti, znaš to, zar ne?” Rekao je nakon nekoliko
trenutaka.
Morala sam podići pogled, jer me njegovo pitanje zbunilo.
“Ha?”
Kane me pogledao i kimnuo prema mom trbuhu prije no što je vratio
pogled na cestu. “Tebe i bebu. Neću vas iznevjeriti – bit ću uz vas cijelo
vrijeme. Neću biti otac vucibatina, obećavam.”
Utjeha koju mi je pružio me šokirala i pokušala sam prikazati kao da to
nije ništa.
“O, da, naravno. Znam da ćeš biti dobar otac.”
Ono što me je još uvijek brinulo je bila moja sposobnost da budem dobra
majka.
“Sve će biti dobro. Znam da ti djevojke to stalno ponavljaju, ali zaista će
sve biti dobro. Brinut ću se za tebe. Za vas oboje.”
To me učinilo znatiželjnom.
“Kako?” Upitala sam.
Kane me pogledao na trenutak. “Što?”
“Kako ćeš se brinuti o meni i djetetu?” Pojasnila sam.
Zvučala sam otresito i bezobrazno. Nisam to htjela, općenito me
zanimala ta rasprava.
“Tako što ću vas podržavati-”
“Na koji način?” Prekinula sam i iskušavala ga.
Kaneove su se ruke stegnule oko volana. “Financijski, emocionalno...
kako god budeš trebala moju potporu, imaš je.”
Trepnula sam. “Nemaš posao, a mi nismo ni u vezi, pa kako me onda
možeš podržavati financijski i emocionalno?”

~ 120 ~
 Naš svet knjiga

Kane je odmahnuo glavom. “Ne moram hodati s tobom da bi bio tu za

tebe... a pusti mene da se brinem za svoj novac, ok?”
“Ne,” odgovorila sam. “Odustat ću od emocionalnog aspekta, ali ako će
ovo funkcionirati, ako želiš da bebu odgajamo zajedno, onda želim znati
odakle dolazi financijska potpora.”
“Aideen,” rekao je Kane čvrstim tonom.
Uspravila sam se. “Kane.”
“Zar moramo ovo raditi upravo sada?” Upitao je iziritiran.
“Da,” odgovorila sam. “Ti možda misliš da imamo sve vrijeme ovog
svijeta za ovaj razgovor, ali ova beba će biti ovdje prije nego što se snađemo,
a bebe zahtijevaju puno stvari prije no što uopće dođu na svijet. Ja sam već
u trećem mjesecu, tako da nam ostaje šest mjeseci da nađem drugo mjesto
gdje ću živjeti, jer je moj sadašnji stan premali za više od jedne osobe. Morat
ću ići kupiti dječji krevet, dječja kolica, stolić za presvlačenje, pun ormar
odjeće, pelene – puno pelena – vlažne maramice, kreme, losione, dječje
pudere, posteljinu, pokrivače, sjedalicu za auto-”
“Aideen!” Prekinuo me Kane s uzvikom. “Shvatio sam! Znam da ima
puno stvari koje mi moramo kupiti i puno stvari koje se moraju riješiti, ali ja
ću se pobrinuti da se riješe. U redu? Samo vjeruj da se mogu brinuti za tebe.”
Nisam bila uvjerena. Odmahnula sam glavom i okrenula se kako bih
pogledala kroz prozor auta.
“Zašto odmahuješ glavom?”
Otpuhnula sam, “Zato što govoriš vjeruj mi imam ovo pod kontrolom, a
zbog toga se ne osjećam nimalo bolje. Ja radim puno radno vrijeme pet dana
u tjednu i živim u sićušnom stanu. Dobro, veći je od Keelinog starog stana,
ali nije idealan za sve što ću trebati. Zabrinuta sam, u redu? Nikad prije
nisam imala drugo biće koje je ovisilo samo o meni.”
Kane je bio tih na trenutak prije no što je rekao, “Mogla bi se preseliti
kod mene. To je opcija.”
Povrijedila sam vrat kad sam naglo okrenula glavu da bih pogledala
Kanea. “To je bila šala, zar ne?”
Kane je stisnuo čeljust. “Ne.”
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem, “Nismo u vezi, a ti misliš da
je dobra ideja da živimo zajedno?”
Škrgutao je zubima prije no što je rekao, “Živjeti u istom prostoru ne
znači da se nešto mora dogoditi, ili da će se išta dogoditi između nas.

~ 121 ~
 Naš svet knjiga

Vjerovala ili ne, moj je fokus sto posto na našem djetetu u tebi. Ne mogu niti
razmišljati o seksu ili bilo čemu drugome sada.”
Frknula sam, “Da, pa onda smo isti.”
Kane je uzdahnuo, “Ne želim se svađati, ne u vezi ovoga. Kad ti –
mislim, kad mi budemo imali vremena shvatiti sve ovo, možemo dalje
raspravljati o tome, u redu?”
Nisam vidjela svrhu u daljnjem raspravljanju protiv toga sada, pa sam
kimnula glavom i ostala tiha posljednjih nekoliko minuta vožnje. Došli smo
do očeve kuće brže nego što sam htjela. Prije no što sam shvatila, stajala sam
vani zureći u ulazna vrata, oklijevajući da pokucam.
“Želiš li da ja-”
“Ne,” prekinula sam Kanea. “Mogu ja to. Samo reci svojoj braći da
ostanu na drugoj strani ceste.”
Kane je nešto mumljao, nisam znala što, ali sam to shvatila kao
prihvaćanje. Koraknula sam prema ulaznim vratima očeve kuće i čim sam
podigla ruku da pokucam, vrata su se zamahom otvorila.
“Hej, gdje si tako dugo? Došli smo ovamo prije pet minuta.”
Prije pet minuta?
“Što, dovraga, voziš? Raketu?”
Moj najstariji brat, James, mi se nasmijao, ali kad mu je pogled odlutao
pokraj mene i pao na dušu meni s desna, odmah su se suzile.
“Slater,” obrecnuo se James.
Stala sam ispred Kanea.
“Molim te, nemoj,” molila sam svog brata. “Ono što imam za reći je
previše važno.”
James je koraknuo naprijed, onda nazad dok su mu vene poiskakale na
rukama i vratu. Konačno je koraknuo nazad i potpuno je ušao u kuću našeg
oca.
“Hvala ti,” zadahtala sam.
James je pogledao pokraj mene. “Samo zakorači unutra i nokautirat ću
te.”
Kad je to rekao, James se okrenuo i odjurio niz hodnik, te ušao u kuhinju.
Zagunđala sam. “To nije moglo proći gore.”
Kane se smijuljio, “Zapravo je moglo.”
Ignorirala sam ga dok sam ulazila. “Trebat će mi pet minuta. Da li ti
smeta da pričekaš ovdje?” Upitala sam, a da se nisam ni okrenula. Htjela

~ 122 ~
 Naš svet knjiga

sam držati oko na kuhinjskim vratima u slučaju da moja braća iznenada

projure kroz njih u pokušaju da ubiju Kanea.
“Jesi li sigurna da im želiš reći na svoj način?” Upitao je Kane.
“Svima ostalima sam rekla sama, ovo će biti lako... bar dio kad ću im
reći. Reakcije koje će to izazvati je ono što me brine.”
“Bit će-”
“Nemoj reći dobro.”
“U redu,” završio je Kane.
Stupila sam unutra. “Neću biti dugo.”
Zatvorila sam ulazna vrata petom mog desnog stopala i polako išla niz
hodnik. Zastala sam ispred kuhinjskih vrata i onda ušla visoko podignute
glave i isturene brade.
Ako pokažem strah to će ih samo potaknuti na napad.
“Ne mogu vjerovati da si dovela Slatera ovdje!” Derao se glas moj
drugog starijeg brata Harleya.
Nježno sam sam zatvorila kuhinjska vrata iza sebe.
“I meni je drago da što te vidim, veliki brate.”
“Prestani s tim sranjem,” Dante, moj treći stariji brat je zasiktao. “Zašto
je on ovdje?”
Izbjegavala sam kontakt očima. “On je ovdje zato što je umiješan u ono
što vam svima imam za reći.”
“Ako kažeš da hodaš s njim, ubit ću ga i zaključati te na katu,” rekao mi
je Harley otrovnim tonom.
Što sam ja? Zlatokosa?
“Možeš li samo sjesti, molim te?” Upitala sam ga što sam ljubaznije
mogla.
Harley me je tiho gledao, ali je učinio kako sam ga zamolila.
“Što se događa, dušo?” Upitao me moj otac, koji je već sjedio za
kuhinjskim stolom.
Otvorila sam usta, a onda ih zatvorila kad sam primijetila da jedan od
moje braće nije prisutan. “Gdje je Gavin?”
Dante je podigao prst i onda okrenuo glavu i viknuo, “Gavin! Dovuci
svoje dupe ovamo!”
Trznula sam se na jačinu Danteova vikanja.
“Jednu sekundu!” Urlao je Gavin niz stepenice.
“Što je tako važno da si nas sve pozvala ovamo?” Upitao je Harley
znatiželjno.

~ 123 ~
 Naš svet knjiga

Njegovo strpljenje je bljedilo, ali nisam se dala slomiti. Htjela sam svu
moju braću u prostoriji prije no što otkrijem bilo kakvu informaciju.
“Šuti jedan trenutak i pričekaj Gavina.”
“Gav!” Moj otac i braća su povikali u isti glas.
Nimalo strpljenja.
“Prokletstvo, dolazim!” Izderao se Gavin.
Čula sam njegove korake na stepenicama dok je silazio njima. Ušao je u
kuhinju nekoliko trenutaka kasnije obučen samo u bokserice.
Zakolutala sam očima. “Stvarno? Nisi mogao navući hlače?”
“Pozvali su me, ovdje sam. Sretna si što sam obukao bokserice.” Slegnuo
je ramenima i sjeo na stolicu pokraj našeg oca. “Što je bilo?”
Pogledala sam u Jamesa. “Sjedni.”
Nije se pomakao od šanka. “Radije bih stajao.”
Bijesno sam ga gledala. “James.”
Nije ni trepnuo. “Aideen.”
Zarežala sam, “Zašto si naporan?”
James je slegnuo ramenima. “Znam da mi se neće svidjeti što god da nam
imaš za reći, pa ću radije stajati dok to slušam. Pomiri se s tim.”
Seronja.
“Dobro. U redu,” zagunđala sam.
Čula sam kratki udarac na ulaznim vratima i zastenjala. “Još jednu
minutu, Kane!” Viknula sam.
“Kane?” Upitao je Gavin. “Kao Slater? Što on radi ovdje?”
James je frknuo, “Vidiš? Čak i mali brat zna da on ne bi trebao biti ovdje.”
Trljala sam sljepoočice. “On je ovdje sa mnom, dakle mislim da mu to
daje pravo.”
Harley se izderao, “Znao sam, ja ću-”
“Ništa ti nećeš učiniti jer nismo zajedno. Nisam u vezi ni sa kime, u redu?
On je samo ovdje sa mnom.”
Harley se opustio. “Zašto je onda on ovdje?”
O, Bože.
Moji dlanovi su se počeli znojiti. “Obećavate li da nećete učiniti ništa
glupo kad vam kažem?”
“Je li ovo u vezi mene?” Upitao je Gavin, lice mu je bilo blijedo od brige.
Želi biti u bandi, ali nije dovoljno muško da kaže braći o tome?
Mala pizda.
Bijesno sam ga gledala. “Ne. To je razgovor za neki drugi dan.”

~ 124 ~
 Naš svet knjiga

Sva moja braća, kao i moj otac, su pogledali u Gavina.

“O čemu se tu radi?” Upitao je Harley našeg brata.
Gavin mu je odmahnuo. “Ništa bitno, želim znati zašto nas je Aideen sve
okupila za stolom. Mora da je jako važno.”
Mali gad, prebacio je vatru sa sebe na mene.
“Aideen.”
Poskočila sam na očev glas.
“Prvo obećajte,” pritiskala sam.
“Obećavam,” Gavin, Dante i moj otac su rekli u isti glas.
No, James i Harley su šutjeli.
“Vas dvoje?”
“Ništa ne obećavam jer bih to mogao prekršiti, dakle reci više to što imaš
za reći prije no što se raspizdim. Ozbiljan sam, Aideen.”
Bijesno sam gledala u Jamesa, ali sam kimnula glavom.
“U redu, pa... Trudna sam.”
Tišina.
“S bebom.”
Još tišine.
“A Kane... on je otac.”
Još duže razdoblje tišine.
“Ali mi nismo zajedno. To je bila samo jedna noć gluposti, a oboje smo
spremni odgajati dijete – James!”
Srce mi je poskočilo kad je James iznenada izjurio iz kuhinje niz hodnik
prema ulaznim vratima. Krenula sam za njim vičući da stane dok su stolice
greble po popločanom kuhinjskom podu, dok su ga moja braća brzo
slijedila.
James je zamahom otvorio vrata i krenuo prema Kaneu, koji je bio na
kraju dvorišta razgovarajući s Nicom. Kad je čuo buku okrenuo se i odmah
zauzeo obrambeni stav kad je ugledao Jamesa kako kreće prema njemu.
Ruke su mu bile podignute ispred prsa. “Braco, možemo razgovarati o
ovome-”
James je prekinuo Kanea s dobro naciljanim udarcem u čeljust.
“Prestani!” Vrisnula sam i stavila ruke na moju glavu.
Gledala sam kao u usporenom filmu kako se Kane nisko sagnuo i pribio
mog brata na tlo. Nico je preskočio ogradu i zadao nevjerojatan udarac u
skoku Danteu, koji je odmah pojurio na njega kad je ušao u dvorište.

~ 125 ~
 Naš svet knjiga

Mogla sam vidjeti Rydera i Aleca kako jure preko ceste gdje im je auto
bio parkiran, a vidjela sam Gavina i Harleya kako me zaobilaze da se bore
protiv njih. Vrisnula sam da svi prestanu, a nisam shvaćala da plačem dok
nisam počela gutati velike gutljaje zraka kad je jecanje počelo.
Nisam mislila na sebe kad sam krenula naprijed i stavila ruke na
Kaneova ramena i povukla ga. Udarao je mog brata u lice tako jako da sam
mislila da će ga razbiti.
“KANE!” Vrisnula sam. “Ubit ćeš ga. Prestani!”
“Aideen!” Derao se James. “Odmakni se... nazad!”
James se branio protiv Kanea i držao se dobro koliko je mogao, ali Kane...
On je bio kao životinja i gledati ga u akciji je činilo da mi se smuči u želucu.
Udarila sam ga u leđa i trknula ga najjače što sam mogla u nadi da ću ga
maknuti s mog brata i zaustaviti ovo ludilo.
Nije upalilo.
Izgledalo je kao da Kane ne osjeća bol. Mislila sam da je Nico
nemilosrdni borac, ali Kane je bio na drugoj razini. Zadavao je udarce i
primao teške udarce kao da je to ništa. Vrištala sam na njega, ali oni me nije
ni primjećivao. Izgledalo je kao da je isključio sve i svakoga, osim Jamesa.
Svoje mete.
Međutim, nisam odustala. Gurnula sam Kanea i pokušala najjače što
sam mogla da ga odvučem sa Jamesa, ali sve što je pošlo sa mnom kad sam
povukla je bila njegova majica. Strgnula sam je s njegova tijela i razotkrila
mu leđa, koja su bila prekrivena ožiljcima, onima koje sam osjetila prije tri
mjeseca u noćnoj tami. Neki veliki, neki mali. Neki ljubičasti, neki nježno
ružičasti.
“Što za ime Boga?” Prišaptala sam.
Što je, dovraga, moglo prouzročiti takva oštećenja na njegovim leđima?
Gurnula sam to pitanje u stranu, ispustila tkaninu iz moje ruke i lupila
Kane po glavi. “Dovraga, makni se s mog bra-” Bila sam prekinuta kad je
Kane podigao ruku pokušavajući zamahnuti prema Jamesu, ali je ugao
njegova zamaha uzrokovao da mu se šaka zabije u moje lice i sruši me
unazad na tlo.
“Sad je DOSTA!”
Zgurila sam se na tlu samo na trenutak, prije no što sam se odgurnula i
ustala, te pogledala mog oca koji je izlazio iz kuće sa željeznom bejzbolskom
palicom u svojim rukama. Prišao je izravno Jamesu i Kaneu – James je bio u

~ 126 ~
 Naš svet knjiga

prednosti i sada je on bio na Kaneu – te zgrabio mog brata za vrat i

odgurnuo ga sa Kanea jednim potezom.
James je poletio unazad na tlo, a Kane ga je brzo pokušao slijediti, ali moj
otac je uperio palicu u Kaneovo lice i privukao mu pažnju. Kane je
odmahnuo glavom i trepnuo, te je nakon trenutka podigao ruke. “Gotov
sam.”
“Stvarno si jebeno gotov,” izderao se moj otac i prošao pokraj njega te
udario Aleca po glavi i gurnuo ga s mog malog brata nogom.
Gavin je bio cijeli krvav, a Alec je imao posjekotinu ili dvije na svom licu,
što je pokazivalo da je moj mali braco ipak uspio zadati nekoliko udaraca
velikom dečku. Slijedeći su na redu bili Dante i Ryder – Dante i Harley su
očito zamijenili braću – koji su bili uključeni u rat udarcima. Bilo je teško
reći tko je koga mlatio jer su oboje bili izudarani. Bilo je potrebno puno više
truda da se rastave Harley i Nico, ali je moj otac konačno prevladao.
Kad ih je sve rastavio, pokazao je na aute preko puta. “Vas četvorica,
ulazite u svoje aute i odlazite. Ne vraćajte se ovamo.”
Nakon što ih je moj otac otpustio, okrenuo se prema meni. “Jesi li
dobro?” Upitao me, nježnim tonom.
Držala sam lice objema rukama, ali sam kimnula glavom.
Kane me tada pogledao. “Št-što?”
“Udario si je ti kučkin sine,” moj otac se izderao preko ramena. “Sada
odlazi prije nego upotrijebim ovu palicu.”
Kane je malo posrnuo, koža na njegovom licu koja nije bila rasječena ili
natekla, vidljivo je problijedjela. “O, Kriste. Aideen, ne bih nikad – žao mi
je, lutkice.”
Okrenula sam se prema njemu. “Odlazi, Kane.”
“Ali, dijete-”
“Bit će u mom trbuhu još nekoliko mjeseci. Za danas, samo odlazi. Ne
mogu te ni pogledati.”
Kane se nije micao. “On je mene prvi udario.”
Spustila sam ruku sa mog pulsirajućeg obraza i pogledala ga. “Moji
učenici mi dolaze sa sličnim izgovorima i to im ne prolazi, zato ne usuđuj
se ni pomisliti da će tebi uspjeti.”
Ryder se ubacio, “Kane je htio razgovarati o tome, Aideen. Tvoj brat se
pakleno namjerio na tučnjavu – ne Kane.”
Pogledala sam u Rydera. “Jesi li na trenutak prestao udarati mog drugog
brata da bi pogledao Kanea? Vrištala sam na njega i udarila ga da ga

~ 127 ~
 Naš svet knjiga

pokušam spriječiti, ali me isključio. Bio je kao životinja, a da ga moj tata nije
zaustavio, ubio bi mog brata.”
James je zagunđao na moj argument. U ovom trenutku nisam razmišljala
o njegovom ponosu, mislila sam samo na njegovu sigurnost i sigurnost moje
ostale braće.
“Žao mi je,” rekao je Kane meni, ne mom bratu.
Odmahnula sam glavom. “Ne želim te ni čuti. Želim da odeš.”
Opet, stajao je na mjestu.
“Ako te bude morala još jednom to tražiti, dečko, ja ću učiniti da to
požališ,” zarežao je moj otac.
Ryder je stupio u dvorište, bijesno gledajući u Harleya koji ga je slijedio.
“Braco,” rekao je Kaneu, nježnijim tonom, “idemo.”
“Ne mogu je ostaviti,” rekao je Kane Ryderu, a da nije skinuo pogled s
mene.
Pritisnula sam svoju ruku opet na moj obraz. “Samo idi kući, Kane.”
Okrenula sam se i ušla u očevu kuću ignorirajući Kanea koji je dozivao
moje ime, a moja braća vikala da odu. Otišla sam uza stepenice i u
kupaonicu, te zatvorila vrata za sobom, zaključavši ih kako bi bila sigurna
da nitko ne može ući bez mog dopuštenja.
Zakolutala sam očima kad sam spustila dasku na školjci i sjela – nikad
nisam mogla navesti mog oca i Gavina da prekinu naviku ostavljanja
podignute daske kad su se moja ostala tri brata odselila. Nagnula sam se
naprijed, stavila ruke na lice i uzdahnula. Protrljala sam oči, ali sam se
trznula kad je pulsirajuća bol u mom obrazu zahtijevala pažnju.
“Prokletstvo,” mrmljala sam samoj sebi i ustala.
Okrenula sam se i koraknula dva koraka prema umivaoniku. Odvrnula
sam slavinu i oprala moje drhtave ruke. Trebalo mi je nekoliko sekundi
unutrašnjeg hrabrenja i dubokog disanja kako bi podigla pogled, ali kad
jesam, poželjela sam da nisam.
“O, ne,” zagunđala sam.
Oko mi nije bilo natečeno, ali obraz jest. Već se napravila i modrica,
blijedo plava boja se već raširila preko mog gornjeg dijela obraza. Prisjetila
sam se kako sam, prije skoro dvije godine u noćnom klubu Playhouse,
posljednji put imala modricu na licu. Za to je također Kane bio kriv, ili je to
bio Alec? Svejedno, jedan od braće je bio kriv. Ševa jednoga od njih se
raspizdila i udarila me, jer je mislila da je pokušavam sjebati.
Molim te.

~ 128 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnula sam glavom otresavši svoje misli i ponovo se usredotočila

na moje razmišljanje.
“Kako ću ovo sakriti?” Naglas sam razmišljala.
Zadnji put kad sam imala modricu na licu polugodište još nije počelo,
pa se nisam morala brinuti zbog posla. Ovaj put sam se morala brinuti pošto
je polugodište već krenulo.
Šminka.
Nadala sam se da modrica neće previše potamniti tijekom slijedećih
nekoliko sati. Moći ću je prekriti ako ostane blijeda. Inače, privući će
neželjenu pažnju u školi od učenika i kolega.
“Moja glupa braća,” mrmljala sam dok sam pregledavala lice u ogledalu.
“Glupi Kane!”
Odbijala sam se uzrujavati zbog njih. Neću više trpjeti ničija sranja, čak
niti moje obitelji. To je bilo konačno. Nije mi bio potreban taj stres.
Kimnula sam samoj sebi u ogledalu, okrenula se i izašla iz kupaonice.
Sišla sam niz stepenice i odmarširala u kuhinju gdje sam pronašla svog oca
kako kori moju braću.
Ljutnja mi se produbila kad sam vidjela Gavina i kako je isprebijan.
Nisam imala omiljenog brata, ali sam se osjećala malo bliža njemu, jer sam
pomagala ocu s njim kad je moja mama umrla rađajući ga. Dobro, imala
sam samo šest godina kad se Gavin rodio i nisam mogla baš puno napraviti,
ali sam uskakala koliko je mala djevojčica mogla. Znala sam da se ne trebam
žaliti, da ne prisvajam svu očevu pažnju, te da ne budem sveopći problem.
Prihvatila sam to da više nisam beba i da je u našoj obitelji nastala ozbiljna
promjena.
Shvatila sam to ozbiljno.
Kad sam imala deset godina, a Gavin četiri, pravila sam mu jelo, prala
ga i čistila, oblačila se i igrala se s njim. Svuda je išao sa mnom. Ostavila bih
ga u vrtiću na putu u školu i pokupila ga nakon škole, na putu kući. Jedan
od starije braće bi nas uvijek pratili putem da se uvjere da smo oboje stigli
na vrijeme, te da smo na sigurnom. Mislim da su mi samo dopuštali da
vjerujem da ja vodim Gavina u vrtić i iz njega, jer sam tako osjećala da imam
veliku odgovornost za njega.
Nikad im nisam rekla da sam znala da su nas slijedili sve te godine –
samo su radili ono što sam ja radila s Gavinom da bih se uvjerila da je na
sigurnom. Nisam ih mogla kriviti za to i još uvijek nisam... osim kad učine

~ 129 ~
 Naš svet knjiga

nešto stvarno nepotrebno kao što je kad se potuku s drugim ljudima zbog
mene.
“Ja ću ih očistiti,” rekla sam ocu i uzela pribor za prvu pomoć ispod
sudopera u kuhinji.
Moj je otac gunđao, “Ne zaslužujete da se ona brine o vama, mali kreteni.
James je zagunđao, “Isuse, tata. Što si očekivao da ćemo napraviti? To su
Slaterovi!”
“Nije me briga tko su oni; trebali ste imati više poštovanja prema vašoj
sestri nego da se ponašate prema njoj kao da je dijete koje ne može samo
riješiti svoju situaciju. Ima dvadeset i osam godina.”
Bravo, tata!
Zaobišla sam oca kad je zastao u koračanju da udari Jamesa u nogu. “A
ovo je zato što si natjerao djetetovog oca da udari Aideen u lice.”
“Tata!” Siktao je James, naginjući se naprijed, te brzo trljao mjesto gdje
ga je moj otac udario.
Osjetila sam kako mi se lice svija u smiješak.
James je bijesno gledao u oca, ali nije ništa rekao. Imao je trideset i četiri
godine, ali je znao da godine ništa ne znače kad je riječ o našem ocu. Ako bi
odbrusio ili prešao granicu, ipak bi se stišao. Sva moja braća bi. Čak iako su
bili veći od našeg oca, on bi ih brzo srezao.
Naglas sam frknula, a to je uzrokovalo da me James probada pogledom.
“Ne gledaj me tako; ti si taj koji je upravo moj život učinio
desetorostruko težim.”
“Ti kriviš mene?” Upitao je James ljutito.
“Da, krivi te,” prasnuo je moj otac, “a i ja isto.”
James je podigao ruke u zrak. “Branim svoju sestricu i onda se deru na
mene? Jebeno sjajno.”
Bijesno sam gledala u Jamesa. “Udario si Kanea iz svojih vlastitih
prokletih razloga, ne pretvaraj se da si to napravio kako bi obranio moju
čast. Imam dvadeset i osam godina. Ne bih trebala trpjeti ovo sranje od svoje
obitelji.”
Okrenula sam se od Jamesa i prišla Gavinu koji se držao za svoje krvavo
lice. Otvorila sam pribor prve pomoći i onda otišla po zdjelu s vodom.
Stavila sam nešto leda u nju iz spremnika u hladnjaku i uzela čistu krpu.
“Pogledaj me,” rekla sam Gavinu kad sam opet došla do njega.
Gavin je učinio kako mu je rečeno. Jedva da se i trznuo kad sam umočila
krpu u ledenu vodu i počela čistiti njegovo lice. Bila sam ljuta na njega i to

~ 130 ~
 Naš svet knjiga

ne baš zbog tučnjave. Samo je pomagao svojoj braći, ali bila sam ljuta što je
napao Aleca. Alec može biti jako sladak, ali se zna snažno boriti kad mora.
Gavinovo je lice bilo dokaz za to.
“Sad si veliki snažni dečko... zar ne?” Promrmljala sam Gavinu.
Gavinov pogled je poletio do naše braće i oca, njegov se stav opustio kad
je shvatio da ne obraćaju pažnju na nas.
“Zašto si tako nervozan? Saznat će prije ili kasnije.”
Gavin je progunđao, “Ti ćeš im reći?”
Slegnula sam ramenima. “Ovisi.”
“O čemu?” Upitao je moj glupi brat.
Sagnula sam glavu do njegove. “O tome hoćeš li napustiti Brandonov
krug dobrovoljno ili te moram izvući iz njega.”
Gavin se odmakao od mene. “Prokletstvo, Aideen.”
Smirila sam svoj dlan koji me svrbio da ga udarim, ali umjesto toga
stavila sam ga na Gavinovo rame.
“Volim te, a da se pobrinem da nemaš nikakve veze s takvim životom je
moj posao kao tvoje-”
“Sestre!” Prekinuo me Gavin zarežavši. “Ti si mi sestra, ne moja mama.”
Progutala sam bol koju je izazvala Gavinova izjava i odigrala to sa
slijeganjem. “U pravu si, ja ti nisam mama, ali sam najbliže tome što si ikad
imao. Trebao bi se početi prisjećati toga.”
Jako sam pritisnula vatu na njegovu posjekotinu iznad obrve zbog čega
je Gavin zasiktao. Očistila sam mu ostatak lica i gurnula pribor prema mojoj
ostaloj braći, te su se počeli čistiti.
“Dakle,” promrmljao je James preko stola, “kad ćeš imati... bebu?”
Jebote, to je zvučalo tako čudno.
Pročistila sam grlo. “Za šest mjeseci. Trudna sam tri mjeseca, pa će se
uskoro vidjeti.”
“Što to znači?” Upitao me Dante.
Frknula sam dok sam odlazila od Gavina. “To znači prije no što mi se
bude vidjela izbočina. Trudnički trbuh.”
“O, točno,” rekao je Dante i pritisnuo paket smrznutog graška na svoju
čeljust.
“Za šest mjeseci će biti siječanj,” komentirao je Gavin.
Nasmiješila sam se. “Da i nećete vjerovati kad mi je termin?”
Braća su se sva nasmijala. “Mamin rođendan?”

~ 131 ~
 Naš svet knjiga

“Upravo tako. Možete li vjerovati? Od svih dana kad bi mi mogao biti

termin za porođaj, on pada na mamin rođendan.”
“Rekao sam ti da ona pazi na tebe – na sve vas.” Pogledala sam u oca
kad je koraknuo prema meni. Nasmiješila sam se kad je sklopio ruke oko
mene. “Čestitam, djevojčice.”
Čvrsto sam stisnula svog oca. “Hvala, tata.”
“Da, čestitam seko,” zazvonio je Harleyev glas.
Nasmiješila sam se dok sam se odmakla od svog oca i vidjela da su sva
moja braća na nogama i kreću se prema meni. Nasmijala sam se kad su me
svi okružili i povukli me u grupni zagrljaj.
“Bit ćemo ujaci!” Rekao je Gavin, a glas mu je zvučao kao dječji.
Nasmijala sam se i odmakla se od moje braće i prišla sudoperu gdje sam
popila malo vode. “Da, bit ćete ujaci, ali braća Slater će biti stričevi, pa bih
cijenila da ih ubuduće vas četvorica ne napadate kad ih vidite.”
James se smješkao prema meni. “Ništa ne obećavam.”
Odmahnula sam glavom. “Sve je sada ludo za mene i Kanea. Molim vas
budite obzirni. Tek je prije deset dana izašao iz bolnice.”
“Zbog čega?” Ispitivao je Harley.
“Ima dijabetes,” objasnila sam.
Moj je otac odmahivao glavom i bijesno gledao u Jamesa.
“Nisam znao da je bio bolestan!” Prasnuo je moj brat u svoju obranu.
Izdahnula sam.
“Osim toga, nije udarao kao da je imalo oslabljen.”
Nisam mogla da se ne nasmijem na to. Moja braća i otac su me slijedili.
Nekoliko sati smo moja braća, moj otac i ja proveli samo razgovarajući.
Prisjećali smo se uspomena i raspravljali o budućnosti svih nas s osmijesima
i smijehom. Oko devet navečer počela sam se osjećati jako umornom.
Harley se ponudio da me odveze kući, što sam sretno prihvatila. Sve sam iz
zagrlila na rastanku, dala im do znanja da mislim da su kreteni što su se
potukli, ali da ih ipak volim.
Harley me dovezao doma i dopratio me do vrata mog stana. Odbio je
moj poziv na šalicu čaja jer je znao da sam umorna. Otišao je kad sam bila
sigurna u mom stanu sa zaključanim vratima.
Nekoliko trenutaka u mom stanu bila sam mirna i sabrana, a odjednom
nisam si mogla pomoći da mi suze ne navru na oči i kliznu mi niz obraze.
Nisam baš bila neka plačljivica – odrasla sam s četiri brata i ocem samcem,

~ 132 ~
 Naš svet knjiga

to me očvrsnulo – ali sa svim što sam imala na umu, nisam mogla ostati
pribrana.
Imat ću bebu, a moja obitelj mrzi oca bebe.
Pogledala sam u strop i zajecala, “Kakvu god da igru igraš mama, nije
mi ni najmanje smiješno.”
Mogla sam čuti bogati smijeh moje majke u mojoj glavi i na trenutak, to
me umirilo. Otišla sam u kuhinju, upalila svjetlo, te stavila moju torbu na
kuhinjski stol. Napunila sam čajnik s vodom i stavila ga da provre.
Trebala mi je šalica čaja.
Zapravo mi je trebalo nešto jače, ali pošto sam bila trudna, čaj će morati
biti moje glavno sredstvo za smirivanje od sada nadalje, a mogla sam vidjeti
da ću praviti puno šalica čaja u mojoj budućnosti.

~ 133 ~
 Naš svet knjiga

“Aideen? Otvori, ja sam.”

Trepnuvši otvorila sam oči i nisam mogla da se malo ne nasmiješim dok
sam ustajala sa sofe i lijeno otišla do vrata mog stana i širom ih otvorila
mojoj najboljoj prijateljici.
“Tako mi je žao, dušo,” rekla je Keela i ušla u moj stan, te omotala ruke
oko mene. “Došla bih jutros da sam znala.”
Uzvratila sam joj zagrljaj. “U redu je.”
“Jebeno nije!” Izjavila je i odmakla se.
Zatvorila je vrata i odvela me u dnevni boravak gdje smo sjele na moju
sofu. Stavila sam noge pod moju stražnjicu, a Keela je učinila isto.
“Tvoje lice!” Uzdahnula je.
Odmahnula sam joj. “To je bio nesretan slučaj.”
“Kunem se da bih došla jutros, ali dečki su otišli u kuću Nice i Bronagh
kako bi se sredili i nisu dolazili do prije dvadeset minuta. Mislili su da bi
bilo bolje da čujemo što se dogodilo bez da ih gledamo prekrivene krvlju.”
Prikazi dečki kako se tuku jutros su mi preplavili um.
Zadrhtala sam i omotala ruke oko sebe. “Bilo je grozno, Kay. Prebili su
jedni druge. Sva moja braća imaju šljive na oku.”
“Dečki imaju bolne čeljusti i modrice, to je sigurno. Kaneova i Ryderova
čeljust su jako otečene, modrice su im na jagodičnim kostima i čeljusti. Nico
je rekao da mu je nos dugo krvario, oko mu tamni, a Alec... pa, Alec je imao
samo dvije posjekotine – bio je savršeno dobro u usporedbi s ostalima.”
Nisam si mogla pomoći da ne frknem. “To je zato što mu se Gavin
usprotivio, mali idiot.”
“Pomagao je svojoj braći, to je ono što je i Alec radio. Obojica su jednako
loši.”
“Muškarci.”
“Da.”
Tada smo sjedile u tišini dok Keela nije rekla, “S obzirom na sve nasilje,
pretpostavljam da tvoja braća nisu dobro prihvatila to što je Kane djetetov
otac?”
Neočekivano sam prasnula u smijeh. “Moglo bi se tako reći.”

~ 134 ~
 Naš svet knjiga

Keela mi se nasmiješila. “Tko se najviše raspizdio?”

“James,” uzdahnula sam. “On mrzi braću, kao i ostala trojica, a sada ih i
moj tata definitivno mrzi. Prijetio je da će ubiti Kanea bejzbolskom
palicom.”
Keela je uzdahnula, “Čeličnom?”
“Baš tom.”
“Jebote.”
“Da.”
Keela je odmahnula glavom. “Ne razumijem zašto se takva sranja
događaju dečkima, nikad ne mogu jednostavno izgladiti stvari
razgovorom.”
“Kad oni budu mogli izgladiti stvari razgovorom, na vrbi će roditi
grožđe.”
“Slažem se s tim.”
Nasmiješila sam se, ali nasilu i nisam mogla dugo izdržati.
“Hoćeš li ostati ovdje ostatak vikenda?”
Kimnula sam glavom. “Bez uvrede tebi, ali samo želim biti sama kako
bih mogla sve posložiti u svojoj glavi. Još uvijek ne mogu povjerovati da
sam trudna. To je jednostavno tako ludo.”
Keela je malo zacvilila, “Tako sam uzbuđena.”
Iskreno sam joj se nasmiješila. “Ovo bi mogao biti početak baby booma
u obitelji Slater.”
Keela je kimnula glavom. “Mislim da će biti. Savršeno sam zadovoljna
što Alec i ja napredujemo sporijim ritmom, ali kladim se da kad se dijete
rodi da ću ja biti ta koja će ovaj put htjeti sve ubrzati, a ne Alec.”
Smijuljila sam se, “Kad si sretna, to je sve što je važno.”
“Na pravom sam putu,” rekla je Keela. “Četiri sastanka koja sam imala
ovaj tjedan kod psihijatra pomažu. Raspravljamo o svemu i zbog toga se
osjećam bolje. Puno bolje. Noćas je bila četvrta noć za redom da nisam imala
noćne more. Uzimam to kao dobar znak.”
Posegla sam naprijed i stisnula Keelino koljeno.
“Postat će još i bolje. Prije no što i budeš svjesna užasne noćne more će
biti stvar prošlosti, kao i njihov sadržaj.”
Keela se nasmiješila i onda odmahnula rukom. “Dosta o meni, vratimo
se na tebe.”
Zastenjala sam, “Nemojmo.”
“Hajde, trudna si. To je ogromna stvar.”

~ 135 ~
 Naš svet knjiga

Zagunđala sam, “Znam to, vjeruj mi.”

Keela je bila tiha na trenutak i onda je rekla, “Hoćeš li je stvarno
zadržati?”
“Bebu?” Upitala sam iznenađeno. “Naravno, već sam ti to rekla sinoć.”
Keela se ozarila. “Znam, ali sam se htjela biti sigurna. Poduprijet ću te
što god da odlučiš učiniti, ali mi je drago da čujem kako kažeš da ćeš je
stvarno zadržati. Ne mogu dočekati da budem strina.”
Trepnula sam. “Nikad nisam ni pomislila da ću se odreći djeteta, niti da
ću pobaciti. Samo sam razmišljala o životnom prostoru i novcu... i kako ću
reći Kaneu i mojoj obitelji.”
Keela se uključila, “To je normalno. Ne bi bila čovjek kad ne bi
razmišljala o tome kako ćeš financirati dijete, ali ti možeš. Imaš dobar posao
s dobrom plaćom. Možeš ti to.”
Još nisam bila sigurna.
“Valjda, usto, čini se kako da se ne bih mogla riješiti Kanea, čak ni kad
bih to pokušala. Imam snažan osjećaj da je došao ovamo s tobom i da si ga
jednostavno natjerala da čeka dolje.”
Keela je zurila u mene ne trepćući. “Jesi li ti Jedi vitez?”
“Da.”
“Ozbiljno, kako si znala da je on dolje?”
Slegnula sam ramenima. “Rekla sam mu da me ostavi na miru, pa će on
učiniti upravo suprotno tome. On je kao i njegova braća – ne slušaju niti
riječ koju im kažemo.”
“Ozbiljno sam preplašena sada,” rekla je Keela i zurila u mene kao da
sam Obi Wan.
Frknula sam. “Da li si mi kanila reći da je došao s tobom?”
Slegnula je ramenima. “Htjela sam prvo procijeniti kako se osjećaš.
Mislila sam da ćeš biti ljuta, ali ti se samo činiš... tužna?”
Namrštila sam se. “Nisam tužna, samo mi je sve to previše. Bila su to
paklena dvadeset i četiri sata. Spremna sam sada da završe.”
Lagano kucanje se začulo na vratima i onda je Keela zarežala.
“Rekla sam ti da čekaš u autu.”
Namignula sam. “Rekla sam ti, on ne sluša. Baš kao i njegova braća.”
Keela je uzdahnula i ustala sa sofe. “Da li da ga odvučem sa sobom?”
“Samo izvoli. Želim vidjeti koliko mu treba da prođe pokraj tebe.”

~ 136 ~
 Naš svet knjiga

Keela se tiho nasmijala dok je ustala i krenula prema mojim ulaznim

vratima. Otvorila ih je i odmah pritisnula ruke na Kaneova prsa kad je
pokušao ući u moj stan.
“Ne želi te vidjeti.”
Kane je zarežao, “Baš šteta. Vidjet će me bez obzira sviđalo joj se to ili
ne.”
Tvrdoglavi seronja.
“Nemoj da moram zvati svoju braću, Kane,” viknula sam sa svoje sofe.
“Zato što je to tako dobro ispalo prvi put?” Zasiktao je.
Keela je zakreštala, “Da nisi ni pomislio doći ovamo i istresati svoja
sranja na njoj. Već je prošla kroz dovoljno toga. Pod stresom je do
maksimuma i tvoje pritiskanje neće nimalo pomoći. Zar ne možeš
jednostavno napraviti što traži od tebe i otići?”
“Ne.”
Nisam si mogla pomoći, nasmijala sam se.
“Što je toliko prokleto smiješno?” Prasnuo je Kane.
“Ti,” rekla sam još uvijek se smijući. “Ti si takav seronja i tako jako
predvidljiv da je to smiješno.”
“Stvarno bi trebao – Hej! Kane! Hajdemo-”
Raširila sam oči kad su se moja ulazna vrata zalupila, a Kane je bio taj
koji ih je zatvorio... Keeli u lice. Ubit će ga kad ga se dočepa.
“Mrtav si, Kane Slateru, da li me čuješ? M.R.T.A.V!”
Kane je frknuo i okrenuo ključ u bravi. “Kako god ti kažeš, mala.”
Keela je zakreštala i lupala po mojim vratima objema rukama. “Idem po
Aleca i Nicu i odmah se vraćam ovamo po tebe!”
“Sretno.”
Odmahnula sam glavom. “U čemu je bila svrha toga? Samo ću te
ignorirati, a kad te se Keela dočepa, ubit će te.”
“Ne brinem se zbog Keele Daley, lutkice.”
Trebao bi.
“Kane, cijeli dan sam loše razmišljajući o onome jutros. Umorna sam.
Samo želim otići u krevet i ne buditi se do ponedjeljka.”
Ustala sam i pomakla se kako bi krenula uskim korakom prema mojoj
spavaćoj sobi, ali Kane je stajao ispred mene u svoj svojoj visini i nije
pokazivao niti naznaku da će se pomaknuti.
“Hoćeš li me barem pogledati?”
Zagunđala sam, “Ne, samo mi se makni s puta.”

~ 137 ~
 Naš svet knjiga

“Ne.”
Zarežala sam, “Kane.”
“Aideen,” mirno je odgovorio.
Skupila sam ruke u šake. “Namjerno me ljutiš. Samo se makni.”
“Ne dok me ne saslušaš.”
Bacila sam ruke u zrak i okrenula mu leđa. “Nemam što slušati. Ti si
svinja baš kao i tvoja braća, baš kao i moja vlastita braća. Ne poštuješ me-”
“Prokleto sranje. Ja te jebeno poštujem.”
U silu sam se nasmijala, “Je li to razlog što se uvijek svađamo i borimo
jedno s drugim? Tvoje poštovanje prema meni to zahtijeva?”
“Svađamo se zato što je to jednostavno ono što mi radimo. To je naša
predigra.”
Uzdahnula sam, “Predigra? Ti mora da se šališ.”
Zadržala sam dah kad je Kane zgrabio moju ruku i okrenuo me licem
prema njemu. “Ne šalim se. Znaš ti jako dobro zašto se mi svađamo toliko.”
“Ne, morat ćeš me prosvijetliti.”
Kane je zarežao, “To je zato što me želiš baš koliko i ja želim tebe.”
Seks.
Uvijek je riječ o seksu.
“Seks s tobom samo rezultira trudnoćom. Radije bih bila u celibatu,
hvala lijepo.”
Kane je stavio prst ispod moje brade i podigao mi glavu dok ga nisam
gledala u lice. Moje oči su se usredotočile na njegove modrice na čeljusti i
šljivu na oku.
“Seks sa mnom obično ne rezultira trudnoćom. Izgubio sam fokus tu
noć. Jednostavno je nešto u tebi. Nisam mogao razmišljati o ničem drugom
osim o tome da budem u tebi.”
Koliko će često spominjati tu prokletu noć?
Škrgutala sam zubima kad sam osjetila kako mi se obrazi zagrijavaju.
“Bio je to trenutak gluposti.”
Kane me bijesno gledao. “Bio je to vrlo dug trenutak koji se ponovio tri
puta u razmaku od par sati.”
Okrenula sam glavu od njega. “Razgovarali smo o tome, to se neće
ponoviti. Imamo većih problema osim raspravljanja, seksa ili čak svađanja.
Trudna sam s tvojim djetetom, Kane. Ovo je ozbiljno.”
Lice mu se stvrdnulo. “Znam jako dobro da je ovo ozbiljno. Da li misliš
da bih bio ovdje da to ne znam.”

~ 138 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnula sam glavom. “Ovdje si zato što si me jutros udario i sad ti je

žao zbog toga.”
Kaneov se pogled prebacio na moj još uvijek natučen obraz koji je sada
imao i niz tamnih krugova na njemu. Podigao je ruku i nježno svojim
prstima prešao preko osjetljivog područja. Malo sam se trznula i to je
uzrokovalo da se namršti.
Podigao je drugu ruku, obuhvatio mi lice objema rukama, te spustio
glavu do moje. Ukočila sam se zato što nisam bila sigurna što on radi.
“Kane?”
Progutao je. “Jako mi je žao.”
Trepnula sam. “U redu je.”
“Nije,” odmah je odgovorio. “Nikad nisam digao ruku na ženu u mom
životu, a to što sam povrijedio ženu koja nosi moje dijete... zbog toga se
gadim sam sebi.”
O, Bože.
“Gle, više sam ljuta zato što si se potukao s mojom braćom nego što si
me udario. Nisi me namjeravao udariti. Sama sam kriva što sam pokušavala
spriječiti tebe i Jamesa.”
Kane je spustio svoje ruke s mog lica i podigao glavu. “Zbog toga mi još
uvijek nije nimalo lakše.”
“Ako ćeš se osjećati kao sranje, onda se osjećaj tako što si skoro ubio mog
brata.”
Kane je zakolutao svojim svijetlo plavim očima. “On je mene prvi
udario.”
“Pa? Nisi mogao biti bolji čovjek i odmaknuti se?”
Kane je zagunđao, “On me namjeravao povrijediti, Aideen.”
“Ne sviđaš mu se, a saznao je da si otac mog nerođenog djeteta, nije baš
da je bilo potpuno nerazumno.”
“Ni on se meni ne sviđa, ali da li vidiš da ja njega napadam ili bilo koga
od tvoje braće, kad ih vidim?”
Bilo je to retoričko pitanje, pa sam ostala nijema.
“Šutiš zato što znaš da sam u pravu,” otpuhnuo je.
“Možda je tako, ali to i dalje ništa ne mijenja. Stvarno si povrijedio
Jamesa, Kane.”
“I on je povrijedio mene također, Aideen. Zar ja nisam bitan?” Prasnuo
je Kane.
“To nije pošteno.” Namrštila sam se. “Ti jesi bitan; ti si otac-”

~ 139 ~
 Naš svet knjiga

“Bitan sam samo zato što sam djetetov otac?”

Uh.
“Molim te, ne želim ovo raditi.”
“Baš šteta,” prasnuo je Kane, “zato što ja želim.”
Krećemo.
“Prije jučerašnjeg dana bila sam samo žena koju si jedva podnosio.
Prestani pokušavati prikazati da je to bilo nešto više samo zato što nosim
tvoje dijete. Ti me skoro mrziš, Kane.”
Kane je podigao ruke do glave, prošao njima kroz svoju kosu, onda se
okrenuo i prišao prozoru u mom dnevnom boravku. Stavio je ruke na
prozorsku dasku i zurio kroz prozorsko okno. “Prije jučerašnjeg dana bila
si žena koju sam jedva podnosio, a danas si žena koju još uvijek jedva
podnosim, ali to nije sve. Ti si također žena koja mi svakodnevno daje
injekcije koje mi spašavaju život. Misliš li da bih dopustio da me ubada
netko koga mrzim?”
Nisam znala što bih rekla, pa nisam ništa rekla.
“Što?” Upitao je Kane dok se okretao licem prema meni. “Bez pametnih
odgovora?”
Suzila sam oči prema njemu. “Daj mi sekundu, smislit ću nešto.”
Kane je lagano odmahivao glavom. “Ne mrzim te, a znam da ti ne mrziš
mene. Nismo prijatelji, nismo čak ni bliski, ali smo bliži nego što smo bili
prije no što sam saznao da imam dijabetes. To mora nešto značiti, zar ne?”
“Da, znači,” rekla sam i onda raširila oči kad sam pomislila na njegov
dijabetes. “Tvoja druga injekcija!”
Dala sam mu prvu injekciju jutros prije no što smo krenuli do kuće mog
oca, ali mu nikad nisam dala drugu.
Kane je ispružio ruke. “U redu je. Imam svoj pribor ovdje.”
Primijetila sam da je bljeđi nego što bih htjela da bude i naljutila sam se
na samu sebe. Preuzela sam na sebe odgovornost da ću mu davati injekcije
i iznevjerila sam ga.
“Oprosti, zaboravila-”
“Hej,” prekinuo me Kane. “Imaš puno toga na umu – ne brini za mene.”
“Ne mogu si pomoći,” promrmljala sam i onda raširila oči jer nisam to
htjela izgovoriti naglas.
Podigao je obrvu prema meni. “Ne možeš si pomoći da se ne brineš za
mene?”

~ 140 ~
 Naš svet knjiga

Slegnula sam ramenima. “Ponekad se pitam što bi se dogodilo ako ne

dobiješ svoje injekcije na vrijeme ili da moraš čekati dan ili dva da ih
primiš.”
Kane je trepnuo prema meni. “To je nekako lijepo.”
Podigla sam obrve. “To što plašim samu sebe je lijepo?”
Frknuo je, “Ne, ali što se plašiš zbog nečega u vezi mene je lijepo. Obično
se nikad ne brineš za mene.”
Pokazala sam na moj trbuh. “To se promijenilo jučer.”
Kaneov je pogled pao na moj trbuh. “Sve se promijenilo jučer.”
“Da.”
Pogledao me i onda razgledao po mom stanu. “Ovo je malo.”
Suzila sam oči. “Svjesna sam toga. Jednosoban je jer sam sama, ali sad
kad više neću biti sama, moram nešto smisliti. Naći ću nešto veće što je
unutar mog proračuna.”
Kane je istegao vrat. “Ili bi se mogla jednostavno preseliti kod mene. To
je još uvijek opcija. Imamo tri spavaće sobe koje nitko ne koristi sada kada
Dominic, Damien i Alec više ne žive tamo.”
Odmahnula sam glavom. “Danas smo pristojni, Kane. To bi se sutra
moglo promijeniti. Mislim da donošenje tako ogromne odluke sada nije
mudar izbor.”
Kane je slegnuo ramenima. “Pa, ponuda još uvijek stoji. Možeš je
prihvatiti kad god poželiš.”
Neću.
“Imat ću to na umu.”
Kane je kimnuo glavom i onda posegao dolje i izvadio crnu vrećicu iz
svog džepa. Prišla sam mu i ispružila ruku. Dao mi je svoj pribor za inzulin
i počeo otkopčavati svoje hlače.
Uzdahnula sam, “Čekaj!”
Kaneovi su se prsti ukočili na zatvaraču. “Što?”
Zagunđala sam. “Na drugom sam katu; ljudi mogu vidjeti kroz moje
prozore.”
Kane je pogledao u oba moja prozora i frknuo, “Vjerojatno bi bili sretni
da me vide spuštenih hlača.”
Zakolutala sam očima. “Onda si uzmi neke od njih da ti budu bliski u
svoj tvojoj slavi bez hlača.”

~ 141 ~
 Naš svet knjiga

Kane se nasmijao dok sam prilazila prozoru i navukla zastore. Prije no

što sam ih navukla primijetila sam da nema auta ispred moje zgrade i zbog
toga sam se nasmiješila.
“Keela je otišla po Aleca i Nicu kako je i obećala.”
Okrenula sam se licem prema Kaneu kad se nasmijao. “Hajde, lutkice.
Moja braća znaju da ne bih otišao odavde da te ne vidim. Spremni su nositi
se s Keelom.”
“Čak i ljutitom Keelom?” Upitala sam.
Kane se smješkao. “Posebno s ljutitom Keelom.”
Odmahnula sam glavom. “Osuđuješ se na smrt.”
“Mogu se nositi s Keelom Daley, vjeruj mi.”
Kakav glup dečko.
“Kako god ti kažeš, Kane,” smijuljila sam se i otvorila pribor za inzulin
u mojoj ruci. Prvo sam mu izmjerila nivo šećera u krvi mjeračem glukoze i
kad sam dobila rezultat, namjestila sam olovku na točnu dozu inzulina.
Onda sam kleknula pred Kanea i pogledala u njega i rekla, “Sklopi svoje
oči.”
Odmahnuo je glavom. “Samo ću držati oči na tebi, a ne na tvojim
rukama.”
“Um, Ok,” mrmljala sam osjećajući se nesigurno zašto me htio gledati.
Svejedno, to ga je održavalo mirnim i opuštenim, a time će i moj zadatak
biti brže obavljen.
Skinula sam poklopac s inzulinske olovke, posegla i uhvatila deblji dio
Kaneova bedra i krenula. Uvukla sam vrh igle u njegovu kožu i onda
pritisnula dugme za ubrizgavanje na olovci i ubrizgala inzulin u njegovo
tijelo.
Nakon deset sekundi sam izvukla iglu, vratila poklopac na olovku i
ubacila je nazad u pribor za inzulin. “Daj pribor Branni kad dođeš doma.
Reci joj da promijeni iglu i stavi je u žutu kantu. Svježe igle su na gornjem
ormariću i samo je mora staviti u olovku. Jako lako.”
Kad Kane nije ništa rekao, pogledala sam gore prema njemu i malo se
trznula kad sam vidjela da me gleda.
“Što je?”
Oblizao je usne. “Uvijek te želim poljubiti nakon što ovo napraviš za
mene.”
Oh.

~ 142 ~
 Naš svet knjiga

Ustala sam i zaposlila se zatvaranjem pribora za inzulin. “Nemoj

zaboraviti reći Branni ono što sam ti upravo rekla.”
“Aideen.”
Prišla sam mojim ulaznim vratima. “Uvjeri se da li ona zna promijeniti
iglu. To je jako važno.”
“Aideen.”
Otvorila sam vrata. “Ne želim iskorištenu iglu, jer bi mogao dobiti
infekciju-”
“Aideen!”
Poskočila sam. “Što?”
Kane je zakopčavao svoje hlače dok mi je prilazio. “Žao mi je; nisam htio
da ti bude neugodno.”
Odvratila sam pogled od njega. “Znam, ali jednostavno mislim da bilo
kakav razgovor o ljubljenju ili seksu nije dobar za nas. Imamo važnije stvari
na koje se trebamo fokusirati, zar ne?”
Nisam gledala u Kaneovo lice, ali sam mogla zamisliti kako je stisnuo
čeljust kad je rekao, “Kako god ti kažeš, lutkice.”
Uzdahnula sam, “Ok, dakle... samo navrati sutra po tvoje injekcije. Imam
hrpu stvari o kojima moram razmisliti prije no što počnem raditi u
ponedjeljak.”
“Dobro.”
Čula sam brzi ritam koraka kako jure niz hodnik ispred mog stana
upravo kad je Kane izašao van. Poskočila sam kad je, niotkuda, Keela
skočila na njegova leđa.
“Rekla sam ti da ću se vratiti!” Vikala je.
Kane je zamahivao i zahripao kad mu se Keelina ruka čvrsto omotala
oko vrata. “Ne mogu... disati.”
Tada se začulo još koraka.
“Prokletstvo, Keela!” Prasnuo je Alecov glas. “Silazi s njega.”
“Otkad ona može tako brzo trčati?” Nicov glas je dahtao. “Ona je kao
prokleti metak.”
Stajala sam i gledala kako se Kane njiše okolo s Keelom još uvijek na
njegovim leđima. Alec je vukao Keelu, ali ona nije popuštala svoj zahvat.
Nico je odmahivao glavom i stavio ruke ispod njenih pazuha i škakljao je.
Mislim da je sišla s Kane i bila u Nicovim rukama za manje od sekunde.
“Ti gade!” Prasnula je Keela na Nicu i onda zadrhtala i stisnula ruke uz
tijelo kako je više ne bi mogao škakljati.

~ 143 ~
 Naš svet knjiga

“Odlazio sam!”
Prasnuo je Kane i trljao svoj vrat.
Keela me pogledala kad ju je Nico spustio na pod. “Jesi li dobro?”
Kimnula sam glavom. “Da... a-ali možeš li ostati noćas? Zaista ne želim
biti sama.”
“Naravno. Imam torbu sa stvarima u autu,” rekla je i pogledala u Aleca.
“Hoćeš li mi je donijeti, molim te?”
“Prvo se ispričaj Kaneu.”
Keela se obrecnula na Kanea, “Prevari me još jednom i stvarno ću te
ubiti.”
Alec je zakolutao očima. “Dovoljno blizu, odmah se vraćam.”
Nisam si mogla pomoći da ne frknem kad je Alec krenuo hodnikom.
Pogledala sam u Nicu i našla ga kako gleda u moj obraz. Odmahnula sam
mu.
“U redu je.”
“Ima modricu i malo je natečen.”
“Kao i tvoje lice i Kaneovo.”
“No, mi smo dobro.”
“I ja sam.”
Osjetila sam kako me Kane gleda, pa sam opet odmahnula Nici. “Iskreno
u redu je. Bio je to nesretan slučaj.”
Nico mi se nasmiješio. “Možeš mu to govoriti koliko god želiš, ali on će
se i dalje osjećati kao govno što je to prouzročio.”
Namrštila sam se.
“A ti to znaš zato što?”
“Zato što sam i ja slučajno udario Bronagh tijekom tuče s Jasonom
Baneom, nekoliko dana nakon što sam je upoznao. I iako to nisam namjerno
učinio, ipak se još i dan danas osjećam kao govno kad pomislim na to, a
prošle su godine otkad se to dogodilo. Nikad si neću oprostiti što sam je
povrijedio.”
Nisam znala zašto, ali sam pomislila da je to stvarno slatko. Prebacila
sam pogled s Nice na Kanea. “Stvarno sam dobro. Vjeruj mi to, molim te?”
Kimnuo je glavom, ali mogla sam vidjeti da se loše osjeća zbog modrice.
Pogledala sam u Nicu kad se nasmijao.
“Rekao sam ti.”

~ 144 ~
 Naš svet knjiga

Zakolutala sam očima. “Kad me bude vidio u trudovima to će zasjeniti

glupu modricu. Kad budem vrištala od boli, možeš se osjećati loše i biti
potpuno svjestan da si ti uzrok tome.”
“Isuse, Aideen,” zagunđao je Kane. “Bila si na meni većinu vremena, pa
tehnički govoreći, sama si kriva za-”
“Nemoj završiti tu rečenicu, nećeš doživjeti da vidiš rođenje svog djeteta
ako to učiniš,” rekla je Keela i podigla ruke u znak upozorenja.
Svi smo joj se nasmijali.
“Rodi dječaka,” rekao mi je Nico, smrtno ozbiljnim tonom.
Nasmijala sam se, “To ne ide tako, dušo.”
“Samo misli na to da je beba dječak i bit će.”
Nasmijala sam se, “Ok, učinit ću to za tebe.”
Nico se sretno nasmiješio.
Keela ga je gurkala. “Kad Bronagh konačno zatrudni, vi bi mogli imati
blizanke, zato što si ti blizanac.”
Nico se zgrabio za prsa. “Nemoj mi to željeti, ne mogu imati jednu
djevojčicu, a kamoli dvije.”
“Zašto ne?”
Hihotala sam se i naslonila se na dovratak.
Nico mi je dobacio da pogled. “Vidjela si Bronagh, ona je prelijepa. Svaka
djevojčica koju bi ona rodila bi sličila na nju, a ja ne mogu provoditi život
boreći se sa svakim glupim dečkom koji bude njuškao oko mojih djevojčica.
Zlo mi je samo kad pomislim na to.”
Nasmiješila sam se. “Nisu svi dečki tinejdžeri kreteni.”
“Ne, ali ja znam o čemu svi dečki tinejdžeri razmišljaju. To je sve o čemu
sam ja mogao razmišljati kad sam tek upoznao Bronagh. To je još uvijek sve
o čemu razmišljam, a ja sam odrastao čovjek, dakle da, želim dječake, ne
djevojčice. Sve dječake. Njih deset.”
Kane je zastenjao i pogledao u strop. “Molim te, Bože, ne želim ništa od
ovoga što je Dominic upravo rekao. Molim te blagoslovi me s dječakom.
Molim te.”
Keela i ja smo pucale od smijeha.
“Želim djevojčicu samo kako bi te mučila,” rekla sam Kaneu.
Zarežao je na mene, “Vražice.”
Smijala sam se tako jako da sam osjetila ubod.
“Prestani,” hripala sam. “Upišat ću se.”

~ 145 ~
 Naš svet knjiga

Kane mi se nasmiješio. “Vidimo se sutra u redu? Molim te, ne brini se o

ničemu – zaista će sve biti u redu. Obećavam.”
Osjetila sam kako me drugo dvoje gledaju, ali sam se usredotočila na
Kanea i rekla, “Držim te za to obećanje.”
I jesam.

~ 146 ~
 Naš svet knjiga

8 tjedana kasnije...

“Pobrini se da dobiješ DVD, Aideen. Trudna ili ne, prebit ću te ako ga ne

doneseš. Želim vidjeti svoju nećakinju u svoj njenoj 4D slavi.”
Salutirala sam mojoj čudno agresivnoj najboljoj prijateljici. “Imam ovo
pod kontrolom, Kay. Vjeruj mi.”
Keela mi je kimnula glavom jednom i onda prebacila pogled na Kanea.
Tada su joj se oči suzile i ruke joj se savile u šake.
Oh-o.
“Ne gledaj me tako,” Kane joj je rekao čvrstim tonom. “Ti si išla na prvi
veliki pregled, ostali su moji.”
Zvučao je muški, ali je zapravo bio pizda, jer nije htio pogledati Keelu
ravno u oči dok joj je govorio.
“Ne razgovaraj sa mnom, ti,” zarežala je.
Htjela sam se nasmiješiti, ali sam znala bolje, pa nisam.
Jednostavno sam se nagnula naprijed do suvozačevih vrata Kaneova
terenca, odnosno sada obiteljskog terenca, otvorila ih i krenula ulaziti
unutra. Međutim, Keela, Alec i Kane su mislili da je, za mene, sjedanje na
suvozačevo sjedalo slično penjanju na Mount Everest. Njih troje su posegli
za mnom i uhvatili se za neki dio mog tijela, te mi pokušali olakšati ulazak
u auto.
“O, moj Bože,” zagunđala sam. “Nisam lutka, neću se slomiti.”
Alec je pucnuo prstima prema meni. “Nemoj se ureći.”
Frknula sam, “Prestani. Svi jako pretjerujete u vezi sa mnom. Trudna
sam, nisam invalid. Mogu sama sve raditi, a da mi to ne uzrokuje oštećenje
tijela, znate?”
“Znamo, Ado, ali ne možeš nas kriviti što želimo da ekstra paziti na
tebe.”
Nacerila sam se. “Ako vaša pretjerana zaštita uzrokuje da izgubim
razum i poludim, krivit ću vas sve što ste me izludjeli.”
Alec je podigao obrvu prema meni i rekao, “Bit ćeš dobro.”

~ 147 ~
 Naš svet knjiga

Frktala sam, “Molim te, otkud ti znaš da ne patim od neke mentalne

bolesti. To znači da bih te mogla ubiti, braniti se neuračunljivošću, te se
izvući s tim. Razmislila bih o tome da sam na tvom mjestu.”
Tišina.
“Keela, zašto si ti prijateljica s njom?” Mrmljao je Alec svojoj zaručnici, a
da nije skinuo pogled s mene.
Moja se najbolja prijateljica okrenula, pogledala ga ravno u oči i rekla,
“Iskreno, nemam pojma.”
Radosno sam se nasmijala, “Ja znam. To je zato što sam ja ljepilo koje
drži ovo sjebano društvo na okupu.”
“Ili si samo inkubator za mog nećaka, i to je jedini razlog da te ja i svi
ostali, trpimo,” suprotstavio mi se Alec.
“Poljubi me u dupe, Slateru!” Prasnula sam.
Kane je uzdahnuo, zatvorio vrata i pokazao Keeli i Alecu da se
odmaknuo od auta. Odmahnuo je glavom i zaobišao auto do vozačevog
mjesta, te ušao. Bijesno sam gledala Aleca kroz prozor i onda mu pokazala
srednji prst. Keela je prasnula u smijeh, dok je Alec odmahivao glavom
prema meni cereći se.
Pogledala sam u Kanea dok se nagnuo preko mene i uhvatio moj pojas.
Povukao ga je, namjestio ga preko mog tijela i onda ga zakopčao. Spustio je
donju polovicu pojasa pod moj trbuh i namjestio gornji dio pojasa preko
mog ramena. Pogledao je na internetu koji je pravilan način za trudnicu da
veže pojas i bio je prilično spretan u tome da ga uvijek pravilno namjesti,
kad god sam ja bila u njegovom autu.
Mahala sam Keeli dok ona i Alec nisu izašli iz mog vidokruga. Opustila
sam se u mom sjedalu i položila glavu na naslon. Zatvorila sam oči i
pjevušila dok su vibracije motora klizile uz moje sjedalo i vibrirale o moja
leđa.
Otvorila sam oči i pogledala Kanea nakon nekoliko minuta otkad je
muzika ispunila auto.
“Jesi li uzbuđen?”
Kimnuo je glavom dok je vozio. “I nervozan sam, također.”
Podigla sam obrvu. “Zašto si nervozan?”
Slegnuo je ramenima i na trenutak sam pomislila da je slijeganje bio
njegov odgovor dok nije zagunđao i rekao, “Brinem se da bih mogao
zaplakati.”
Prasnula sam u neočekivani smijeh.

~ 148 ~
 Naš svet knjiga

“To nije smiješno,” zasiktao je. “Ne smijem plakati – to bi bila glavna stvar
koju bi pizda napravila.”
Nastavila sam se smijati.
“Ne pomažeš, znaš?” Obrecnuo se.
Prekrižila sam noge kad se moj mjehur usprotivio smijehu.
“Žao mi je,” malo sam zahroptala i prisilila se da se smirim.
“Je li ti zaista žao?” Upitao je Kane.
Zagrizla sam donju usnu i kimnula glavom.
“Sranje.”
Opet sam se nasmijala i onda zamahala rukama. “Prestani. Upišat ću se.”
“Tako ti i treba kad mi se smiješ.”
Smirila sam se – trebale su mi dvije minute – dok se nisam samo malo
smijuljila.
“Samo se zezam. Bit ćeš ti dobro,” rekla sam i hladila se rukama.
Kane je zagunđao, “Vidjet ćemo.”
“Ako i zaplačeš, možemo nekako okriviti dijabetes,” rekla sam cereći se.
“Mrzim te,” promrmljao je Kane.
Nasmiješila sam se samoj sebi. Uživala sam u ovom razgovoru daleko
više no što sam trebala. Bio je kao svaki drugi razgovor koji smo vodili
tijekom proteklih nekoliko tjedana; rezultirao je time da sam se smijala od
sreće. Cijelo. Vrijeme.
Pogledala sam u Kanea i onda dolje u njegova bedra.
“Nisam te ovo pitala već neko vrijeme, ali kako se osjećaš? Imao si
stabilnu rutinu tijekom nekoliko proteklih tjedana s tvojim injekcijama. Jesi
li se počeo ponovo osjećati kao onaj stari?”
Kane me nije pogledao dok je govorio, “Da i ne. Osjećam se jači i
općenito stvarno dobro, jer više nisam stalno bolestan. Ali ne osjećam se sto
posto kao prije jer ovisim o tebi zbog injekcija. Zbog toga se osjećam malo...
nedorastao.”
“Nedorastao? To je glupo, mogao si odabrati da nikome ne dozvoliš da
ti da injekciju, ali si izabrao da ćeš to dopustiti meni. Ti imaš kontrolu, ne ja.
Ti meni dozvoljavaš da ti dajem injekcije, to je sve na tebi. Ja sam samo
pomagač.”
Kane je vrtio to po umu, ali mogla sam vidjeti da se osjećao bolje zbog
mog odgovora, pa nisam dalje gurala ovaj razgovor, ostavila sam sve kako
je.
“Drago mi je da se bolje slažemo.”

~ 149 ~
 Naš svet knjiga

Frknula sam, “Jučer smo se svađali oko imena za dijete, a ja sam bacila
šalicu na tebe.”
“To je istina,” kimnuo je Kane, “ali progovorili smo pet sati kasnije, što
je puno brže nego inače.”
Kad je to tako postavio zvučalo je jako čudno.
“U pravu si, to je veliki napredak,” rekla sam, sarkazam je izbijao iz
svake riječi.
Kane je odmahnuo glavom. “To smo samo ti i ja, Aideen.”
“Da,” cerekala sam se. “Ti i ja.”
“Ipak nećemo nazvati naše dijete Jenna, ako bude djevojčica.”
Zarežala sam, “Ali, slatko je!”
“Nema šanse, mrzim to ime.”
“Zašto?” Prigovarala sam.
Kane je slegnuo ramenima. “Jednostavno mrzim, u redu?”
Zagunđala sam, “Dobro, svejedno.”
Kane mi se nasmijao kad sam prekrižila ruke na prsima i to me
raspizdilo. “Ne diraj lava dok spava, Kane. Rekla sam dobro. Prihvati to i
ne valjaj se u svojoj samodopadnosti ili ću je izbiti iz tebe.”
“Prokletstvo,” promrmljao je, “hormoni su ti u punom pogonu danas.”
“Molim?”
“Ništa, samo sam rekao kako prekrasno izgledaš danas.”
Sranje.
“Nosim tajice, preveliku majicu i vestu.”
“Da. Prekrasna si.”
Zakolutala sam očima. “Kako lupetaš.”
“Htio sam te pitati – više ne nosiš traperice, samo tajice ova posljednja
dva tjedna. Zašto?”
Namrštila sam se. “Trudna sam dvadeset tjedana i jedan dan, Kane.
Možeš vidjeti da mi je trbuh narastao, ali proširila su mi se i bedra i dupe.
Moje stare traperice mi više ne pristaju.”
Bilo je bolno to reći. Zaista je.
“Pa zašto onda jednostavno ne kupiš veći broj?”
Pozlilo mi je. “Zato što je moja slijedeća veličina 12! Nikad nisam nosila
12. Uvijek 10.”
Kane me pogledao prije no što je vratio pogled na cestu. “Zaboravio sam
razliku između irskih i američkih veličina. Koji je broj 12 u SAD-u.”
Nadurila sam se, “16.”

~ 150 ~
 Naš svet knjiga

“Stvarno, sada nosiš broj 16” Upitao je Kane, oči su mu se raširile od

iznenađenja.
“Ne, nosim broj 12, to je 16 samo u Americi.”
“Da, ali upravo si rekla da je to isto-”
“Ja sam broj 12, Kane. 12.”
“Shvatio sam.”
Otpuhnula sam, “Dok rodim tvoje prokleto dijete vjerojatno ću biti broj
30!”
Kane je grickao svoju donju usnu. “Moja beba ima dobar apetit, što da
kažem?”
“Ja bih mogla reći puno stvari, ali neću,” obrecnula sam se.
“Ako si toliko zabrinuta da ćeš se udebljati, zašto ne vježbaš sa mnom?”
“Zato što ne volim vježbati, dobijem osip.”
Kane se nasmijao, “Od glupih izgovora ja dobijem osip.”
“Pa, izvini,” odgovorila sam.
Kane je uzdahnuo, “Hajde, mala mama. Daj da te razradim.”
Pogledala sam u Kanea suženih očiju.
On se smijuljio, “Znaš da mislim na pravo vježbanje. Ali... seks sa mnom
bi bila jedna prokleto dobra vježba za tebe.”
Da, možeš misliti.
“Kao i seks s bilo kojim muškarcem.”
Kaneovo šaljivo ponašanje je nestalo. “Nećeš se seksati s nijednim
muškarcem, osim sa mnom dok si trudna.”
“A zašto ne?” Znatiželjno sam upitala.
Ne bih imala seks s nijednim muškarcem dok sam trudna s Kaneovim
djetetom, ali to što mi je rekao da ne smijem, to me naljutilo.
“Zato što si trudna s mojim djetetom,” rekao je Kane, čvrstim tonom.
“Recimo to ovako – ako bi se pojebala s nekim, bio bih stvarno povrijeđen i
ubio bih gada s kojim si bila. Je li ti to dovoljno dobar razlog?”
Prijetnje me nisu iznenadile, ali to što je spomenuo da bi bio povrijeđen
je.
“Bio bi povrijeđen kad bi bila s drugim muškarcem dok sam trudna?”
Kane je jednom kimnuo glavom. “Da, bih. Sada tvoje tijelo ima u sebi dio
mene, koji raste i mijenja se svaki dan. Samo želim da mi pripadaš, nikome
drugome. Jako sam ozbiljan sada, Aideen. Ne znam što bih napravio kad bi
te netko dotakao.”

~ 151 ~
 Naš svet knjiga

Progutala sam knedlu koje mi se iznenada stvorila u grlu. “Kane... to je...

to je zapravo jako slatko.”
Slegnuo je ramenima. “Hvala, valjda.”
“Ne želim da budeš povrijeđen, niti da ikoga ubiješ, zato imaš moju riječ.
Potisnut ću svoje seksualne potrebe.”
Kane se smješkao. “Ne bih išao tako daleko. Imaj ti seksualnih potreba
koliko god hoćeš, samo neka ti ja budem tip kojem ćeš se obratiti da ti
zadovolji te seksualne potrebe.”
Trenutak je prošao.
“Ti si takva svinja.”
“Znam.”
Tresla sam koljenom gore i dolje. “Jesmo li skoro stigli? Moram na WC.”
“Ti uvijek moraš mokriti. Ideš pedeset puta na dan.”
Udarila sam ga u rame. “To je jedna od radosti trudnoće, tatice.”
Nasmijala sam se, kao i Kane.
“Nazovi me taticom, još jednom. Još bolje, zovi me veliki tatica.”
Nasmijala sam se kao i Kane.
To je nešto što smo puno radili u zadnje vrijeme kad smo bili zajedno.
Zadirkivali bi jedno drugo, ponekad se svađali, ali smo se najviše samo
smijali zajedno. Bila je lijepa promjena ne željeti ga prebiti na smrt cijelo
vrijeme.
Dvadeset je minuta prošlo i parkirali smo se i u ušli u bolnicu Coombe.
Prijavili smo se i sjeli u čekaonicu da pričekamo da nas prozovu. Bili smo
među hrpom trudnica i njihovih muževa, prijatelja ili dečki.
Kane je bacio ruku na naslon moje stolice kad smo sjeli i iz nekog glupog
razloga, to mi se svidjelo. Ne znam zašto, jednostavno je. Kaneu pak, nije.
Mogla sam vidjeti da mu je bilo ludo neugodno što je bio okružen s toliko
ljudi, čak iako ih je većina bila trudna.
“Kakva je procedura ovdje?” Upitao je dok je pregledavao prostoriju.
“Moraš li učiniti nešto posebno ili samo otići u sobu i leći?”
Slegnula sam ramenima. “Bila sam ovdje samo jednom i to je bilo u
hitnoj. Ne znam kako izgleda pravi pregled.”
Kane je kimnuo glavom i onda pogledao na desno kad je žena u bijeloj
kuti prozvala moje ime. “Aideen Collins, soba broj tri na vađenje krvi.”
Zastenjala sam, “Moram ići pod iglu, želiš li čekati ovdje?”
Pitala sam samo zato jer sam znala da se boji igala.
“Koliko će igala upotrijebiti na tebi?” Upitao je divljih očiju.

~ 152 ~
 Naš svet knjiga

Namrštila sam se. “Samo jednu, dušo. Samo jednu.”

Progutao je. “Ići ću s tobom, samo u slučaju da me zatrebaš.”
Aaaaa.
Nasmiješila sam se. “Idemo onda.”
Ustali smo i krenuli prema sestri koja je pokazala na pod. “Slijedite
crvenu traku dok ne dođete do sobe tri.” Kad je to rekla prozvala je još jednu
ženu da ide na vađenje krvi, također.”
Uhvatila sam Kaneovu ruku kad ju je on ispružio prema meni i osjetila
leptiriće u mom trbuhu zbog toga. “Ostani blizu mene, gužva je ovdje. Ne
želim započeti neko sranje ako se netko zaleti u tebe.”
Vau.
“Nećeš započinjati nikakve probleme u bolnici za porodilje.”
“Znam da neću jer ćeš ti biti iza mene.”
Pametnjaković.
“Dobro,” uzdahnula sam. “Vodi me, virusnatoru.”
Kane je zarežao i zbog toga sam se nasmiješila.
Zaista je mrzio taj nadimak.
Slijedili smo crvenu liniju na podu dok nismo došli do sobe broj tri. Kane
je pokucao na vrata i otvorio ih ne čekajući. “Aideen Collins,” rekao je.
“Da, neka uđe.”
Kane se okrenuo u stranu i pokazao mi da uđem. Prošla sam pokraj
njega i stala odmah ispred sredovječne bolničarke koja je sjedila na stolici
do bolničkog kreveta.
“Skočite gore, dušo.”
Bilo je previsoko za mene da skočim, ali sam se mogla savršeno dobro
pogurati prema gore. Dodala sam Kaneu moj ružičasti fascikl koji mi je dat
kad smo se prijavili i krenula prema krevetu. Migoljeći sam se popela na
krevet i namrštila se na moja bedra. Postala su veličine Australije kad sam
sjela i mrzila sam to.
“Kako ste danas?” Upitala je sestra, sa osmijehom na licu.
“Dobro sam, hvala. Vi?”
Gledala sam kako stavlja povez na moju ruku. “Super sam, dušo. Možete
li skupiti ruku u šaku i opustiti je za mene?”
Učinila sam kako mi je rečeno.
“Savršeno. Možete li to ponoviti par puta?”
Kimnula sam i ponovila radnju ponovo i ponovo. Bolničarka je tapkala
po dijelu na unutarnjem dijelu moje podlaktice prije no što ga je obrisala

~ 153 ~
 Naš svet knjiga

vatom namočenom u alkohol. Gledala sam kako je podigla iglu i zabila je u

moju ruku.
Jebiga. Jebiga. Jebiga.
Boljelo je – jako je prokleto boljelo.
“Jesi li dobro?” Upitao me Kane.
Nisam shvatila da sam zatvorila oči. “Da,” odgovorila sam i trudila se
da ne zvučim kao da želim zaplakati, iako sam to željela.
Davala sam mu injekcije svaki dan. Morala sam biti hrabra zbog njega.
Međutim, zasiktala sam kad je bolničarka migoljila iglom u mojoj ruci.
“Oprostite, dušo. Vaše se vene skrivaju, ali našla sam jednu.”
Briljantno.
Otvorila sam oči kad sam osjetila kako mi ruka dira leđa. Kane je bio
pokraj mene i izgledao je jako zabrinut. “Možete li koristiti manju iglu,
gospođo? Ne želim da je povrijedite, ona je važna.”
Topila sam se.
Srce mi se doslovno otopilo u lokvu.
“Dobro sam,” mrmljala sam mu i odvratila pogled jer su mi se obrazi
zarumenili.
Bolničarka nas je pogledavala i nasmiješila se. “Sada je u veni. Još samo
par koraka i gotovi smo. U redu, gospodine?”
Kane je nevoljko kimnuo glavom, ali se nije maknuo dalje od mene.
Držao je ruku na mojim leđima i prignuo se da me poljubi u potiljak kad
sam ga naslonila na njegova prsa.
Iznutra sam potpuno sjajila, i smatrala sam se takvom budalom što se
osjećam tako uzbuđena.
Pokušala sam ne baviti se sada mojim rastućim osjećajima prema Kaneu
– da, priznajem, glupo mi se počeo sviđati kreten – te se umjesto toga
usredotočila na bolničarku.
Gledala sam kako izvlači nekoliko bočica krvi iz mene, a onda je izvadila
iglu i stavila kuglicu vate tamo gdje je bila igla i nekoliko ljepljivih traka
preko nje kako bi je držale na mjestu.
“U redu, dušo, možete se vratiti nazad u čekaonicu. Ostavite svoj karton
kod mene i dok vas prozovu za vaše snimanje, bolničarka koja se brine za
vas će dobiti vaš karton. Bit će ažuriran svim rezultatima testova koji će se
obaviti ovdje danas na vašoj krvi.”
Kimnula sam glavom. “Hvala vam.”

~ 154 ~
 Naš svet knjiga

Kane je koraknuo bliže meni i držao me za ruke dok sam silazila s

kreveta. Bila sam malo iznenađena što su mi noge bile slabe. Zbog toga sam
malo pokleknula.
“Au.”
“Imam te,” rekao je Kane i podigao me opet na krevet.
“Jadna dušica. Je li danas nešto jela?” Upitala je bolničarka Kanea.
Naslonila sam se na njegova prsa, pa nisam mogla vidjeti je li odmahnuo
glavom ili ne.
“Ne, povraća ujutro. Njene jutarnje mučnine još nisu prestale.”
Bolničarka je uzdahnula, “Dat ću joj malo Lucozadea za njen šećer u krvi.
Nakon što to popije odvedite je u pekaru kod kafića i neka nešto pojede.”
“Da, gospođo.”
Par sekundi je prošlo u tišini, onda sam opet osjetila Kaneov poljubac u
moj potiljak. “Jesi li dobro?”
Kimnula sam o njegova prsa.
Uzdahnuo je, “Ludio sam gledajući kako ti uzima tako puno krvi. Morao
sam se suzdržati od toga da se ne umiješam i kažem joj da prestane.”
Sramežljivo sam se osmjehnula. “Aaaa, brineš se za mene.”
“Brinem se za tebe više nego za bilo koga drugoga.”
Trepnula sam i podigla pogled na njega. “Reći ću tvojoj braći da si to
rekao.”
Kane se cerekao i stavio ruku na moja leđa, te ih milovao gore i dolje.
Mogla bih se naviknuti na ovu njegovu stranu, pomislila sam sklapajući oči
dok mi vrtoglavica nije prestala. Otvorila sam ih kad se bolničarka vratila u
sobu držeći bijelu plastičnu čašu.
“Ovo je Lucozade, popijte to,” rekla je i dodala mi čašu ispunjenu
narančastom tekućinom. “Osjećat ćete se bolje dok nešto ne pojedete.”
Zahvalila sam bolničarki dok sam uzimala čašu iz njenih ruku i prinijela
je mojim usnama. Otpila sam malo pića i onda ga popila u tri gutljaja.
Mumljala sam, “To je bilo fino.”
Kane se cerekao. “Vrijeme je za hranu.”
Da, hrana.
Kane me uzeo za ruku i izveo me iz sobe za vađenje krvi i da nisam bila
toliko omamljena, zarumenila bi se kao mala školarka. Odmahnula sam
glavom samoj sebi i slijedila Kanea dok smo se kretali prema kafiću u
bolnici. Sjela sam za prazni stol dok je Kane otišao dalje da uzme sendviče i
krumpiriće.

~ 155 ~
 Naš svet knjiga

“Oprostite gospođo, znate li koliko je točno sati?”

Pogledala sam u osobu koja je govorila, i na sekundu, uplašila sam se.
Čovjek je bio žrtva požara – pola mu je lica bilo samo jedan veliki ožiljak.
Trudila sam se najviše što sam mogla da ne zurim u njega.
Pogledala sam u svoj mobitel da provjerim vrijeme i kad jesam,
pogledala sam opet u čovjeka i rekla, “Upravo je prošlo devet, gospodine.”
“Hvala vam.” Namignuo mi je.
Nasmiješila sam se. “Nema na čemu.”
Pogledao je u moj trbuh. “Sretno.”
Ha?
Pogledala sam u moj trbuh i nasmijala se.
Mislio je sretno s mojom trudnoćom.
Bar mislim.
“O, hvala vam. Samo sam dvadeset tjedana trudna. To nije dugo.”
Čovjek je zurio u mene na trenutak. “Da, uopće nije dugo.”
Što?
Upravo sam mu htjela reći nešto što sam mislila, ali se okrenuo i otišao,
a da nije čekao moj odgovor, niti se pozdravio. Nije se osvrnuo, samo je
izašao iz kafića i krenuo prema izlazu iz bolnice.
To je bilo čudno.
Mislila sam o tome na minutu, ali onda mi je želudac zakruljio i
zaboravila sam na sve, osim na to koliko sam gladna.
Kad se Kane vratio, htjela sam zapjevati. Stavio je hranu na stol i gurnuo
je prema meni. Trepnula sam na hranu i pogledala u Kanea, koji je zurio u
mene kao da me snagom volje tjera da otvorim sendvič i pojedem ga.
Cerekala sam se. “Ovo ne može sve biti samo za mene?”
Kane je slegnuo ramenima. “Ne želim da budeš gladna, mogli bi biti
ovdje duže vremena.”
“Kane,” nasmijala sam se i gurnula sendvič prema njemu, “pojedi ovo.
Ne mogu jesti kad ti samo zuriš u mene kao da sam lutka izložena u
muzeju.”
Kane se nacerio. “Ipak, ti jesi lutka. Ti si moja lutkica.”
Suzila sam oči prema njemu. “Prestani biti tako sladak i jedi prokleti
sendvič.”
Učinio je kako sam tražila s avetinjskim osmijehom na licu. Pojela sam
sendvič s piletinom i nadjevom u roku od pet minuta. Kane je pojeo tek pola
svog sendviča dok sam ja bila gotova.

~ 156 ~
 Naš svet knjiga

Zagunđala sam, “Osjećam se puno bolje nakon ovoga.”

“Cure su bile u pravu; ti zaista jedeš kao Bear Grylls.”
O, za Boga miloga.
“Prijeđi preko toga. Tvoje dijete je uzrok tome.”
Kane je šmrknuo, “Znam, bit će to sjajan klinac.”
Zarežala sam.
“Želiš li sjediti malo ovdje ili da se vratimo u čekaonicu?” Upitao je Kane,
cereći mi se.
“Čekaonica,” odgovorila sam. “Ne želim da mi promakne kad me
prozovu.”
Ustali smo i vratili se u čekaonicu te vidjeli da su sva mjesta zauzeta. To
je iritiralo Kanea.
“Reći ću jednom od muževa onih žena tamo da se ustane.”
Uhvatila sam ga za ruku. “Nećeš ništa takvo napraviti.”
“Nećeš stajati ovdje Bog zna koliko dugo-”
“Aideen Collins?”
Pogledala sam od Kanea prema bolničarki koju sam prepoznala. Bila je
to bolničarka koju sam upoznala na hitnoj prije osam tjedana. Imala je
ružičasti fascikl u ruci i pretpostavila sam da je moj.
“Ovdje sam.” Nasmiješila sam se i krenula prema njoj, a Kane me
slijedio.
“To je bila čista sreća,” mrmljao je.
Ignorirala sam ga i nasmiješila se bolničarki. “Bok, opet.”
Bolničarka mi se nasmiješila i onda prebacila pogled preko mene i malo
se ukočila. Zbog toga sam se namrštila, pa sam pogledala opet u Kanea i
onda u bolničarku.
Koji je njen problem?
“Je li sve u redu?” Upitala sam.
Kimnula je glavom i držala pogled na meni. “Sve je u redu. Molim vas
da me slijedite na drugi kat, kako bih mogla napraviti vaš pregled.”
“Vodite nas.”
Bolničarka se nasmiješila, okrenula se i počela hodati. Kane i ja smo je
slijedili, ali više se nisam smiješila. Mrgodila sam se.
“Hej,” promrmljao je Kane, “čemu takvo lice?”
“Ne sviđa mi se kako te je gledala,” odgovorila sam mu tiho.
“Kako me je gledala?” Upitao je.
Stisnula sam čeljust. “Kao da se boji.”

~ 157 ~
 Naš svet knjiga

Kane je uzdahnuo, “To mi se često događa, draga. Ipak, ne krivim je –

izgledam zastrašujuće.”
Čuvši ga kako to govori me stvarno razljutilo.
“Ne. Izgledaš,” zasiktala sam. “Izgledaš savršeno jebeno dobro, i jebeš
sve koji misle drugačije.”
Kane me uhvatio za ruku i zaustavio nas. Okrenuo me prema sebi i
pogledao me u lice. “Lutkice.”
Odmahnula sam glavom. “Dobro sam. Ja... samo ne volim što ljudi misle
da si nešto čega se treba bojati. Nisi. Oni te ne poznaju kao ja.”
Kane mi se nasmiješio. “Jesam li ti ikad rekao koliko si nevjerojatna.”
Zarumenila sam se. “Ne, ali bilo bi lijepo to češće čuti.”
Kane se nasmijao i omotao ruke oko mene. “Volim to što me želiš braniti,
ali zaista ne moraš. Ja sam veliki dečko, mogu se sam snaći.”
“Ne bi trebao,” mrmljala sam.
Kane je stavio ruku oko mog ramena i blještavo se osmjehnuo.
“Hajdemo, ljepotice. Idemo vidjeti našu bebu.”

Kao da me naša bolničarka nije dovoljno iživcirala, tinejdžerka koja je

otvoreno slinila nad Kaneom dok smo čekali u novoj čekaonici na drugom
katu, me dovela do stanja vrenja. Pušila sam se od ljutnje, a ta klinka nije
nimalo pomagala da se moj bijes smiri.
“Kako se zoveš?” Upitala je djevojka Kanea nakon nekoliko minuta
neprekidnog buljenja u njegovom smjeru.
Pogledao ju je i rekao, “Kane.”
“Kane,” ponovila je. “Sviđa mi se to. Zvuči opasno.”
O, molim te.
“Čekaš li nekoga, Kane? Možda svoju sestru?”
Je li ona slijepa?
Kane je imao avetinjski osmijeh na licu kad je pogledao u mene i vidio
me kako otvoreno probadam djevojku pogledom.
“Ne, ovdje sam s-”
“Svojom curom. To bih bila ja,” završila sam umjesto njega.
Vidjela sam da me je Kane pogledao i bila sam iznenađena kao i on da
sam to rekla, ali nisam to mogla povući nazad i ne reći to, pa sam nastavila
tim smjerom.

~ 158 ~
 Naš svet knjiga

“O, nisam shvatila,” promrmljala je djevojka.

Nije shvatila, moje dupe.
“U redu je, bezazlena greška,” rekla sam i naslonila se na Kanea koji se
smiješio malo previše za moj ukus.
Stavio je svoju ruku oko mene i spustio je do mog kuka, te počeo trljati
moj bok.
“Da li čekate dijete?” Upitala sam djevojku i pogledala u njen trbuh, koji
je bio preplanuo, zategnut i izložen da ga svi u čekaonici vide.
Definitivno nije bila trudna – samo sam bila kučka.
Njeni savršeno smješteni obrazi su se zarumenili. “Ne, moja sestra. Ja
sam ovdje samo kao moralna podrška.”
Nabacila sam lažni osmijeh. “O, oprostite. Mislila sam da čekate na
ultrazvuk.”
Spazila je moju podlost i pogledala me od glave do pete. “U redu je,
bezazlena pogreška. Da li vi očekujete trojke?”
Ta. Mala. Kučka.
“Ne, samo jedno veliko dijete,” rekla sam i pokazala na Kanea. “On je
tata, možete samo zamisliti kako veliko će naše dijete biti.”
Nisam imala pojma da imam tako obrambeni stav. Obično, ne bi me bilo
briga za Kanea i bilo koju moguću ševu koju bi mogao imati, ali upravo
ćemo zajedno vidjeti našu bebu po prvi put i htjela sam ga samo za sebe
sada. Ako ga ova cura hoće nakon pregleda, može ga prokleto imati.
Ne, ne može. Povlačim to. Ako ja ne mogu spavati s nijednim
muškarcem dok sam trudna, onda ni Kane ne može spavati s nijednom
ženom. To je pošteno.
“Što se događa s tobom?” Promrmljao je Kane.
Nisam imala odgovor na to pitanje, pa sam nešto izmislila.
“Samo ne mogu dočekati da dođem doma.”
“Zašto?”
“Kako bih mogla skinuti grudnjak.”
Kane je frknuo prema meni, “Da li je neudoban?”
Kimnula sam glavom. “Naramenice mi se počinju ukapati u kožu i skoro
mi sve ispada iz njega. Moram otići kupiti grudnjake za dojilje, moji stari
grudnjaci više mi nisu dobri.”
Kane je pogledao dolje u moje grudi i oblizao svoje usne. “Meni
izgledaju dobro.”

~ 159 ~
 Naš svet knjiga

I ja sam pogledala dolje i zagunđala. Moj grudnjak je bio uzak, zbog čega
su moje uvećane grudi gurnute prema gore i skoro se prelijevale iz mog
grudnjaka. Prije trudnoće sam već imala velike grudi s brojem grudnjaka 32
košarice DD. Sam Bog zna koliki broj mi treba sada.
“Izgledaju preveliko. To ih čini da izgledaju lažno i gadno.”
Kane je uzdahnuo, “Da više nikad nisi rekla nešto tako odvratno. Ne
postoji nešto takvo kao što su prevelike grudi. Da li me razumiješ?”
Nasmijala sam se, “Ako ti se toliko sviđaju, možeš si ih uzeti.”
Kane je podigao ruke do mojih grudi i pokušao ih dotaknuti, samo što
sam mu ja udarcem maknula ruke.
“Mislim da si ih možeš uzeti na svoja prsa kao tvoje. Nisam mislila da ih
diraš!”
Kane je stresao bol od udarca sa svojih ruku. “Moraš biti preciznija.”
Očito.
“Ti si takav perverznjak.”
Kane se smješkao. “Ti to voliš.”
Mrzila sam to što sam se nasmiješila.
“Svejedno,” promrmljala sam, pokušavajući izgledati iziritirana.
“Aideen Collins?”
Konačno.
“Da?” Odgovorila sam glasu koji je prozvao moje ime.
Bolničarka od prije je promolila glavu iza ugla i nasmiješila se. “Spremna
sam za vas.”
Osjetila sam ruke na mojim kukovima.
“Hajde tatice i vi možete doći,” cvrkutala je Kaneu i onda se okrenula i
nestala iza ugla.
Nasmijala sam se izrazu Kaneova lica kad je pogledao u mene. “Nazvala
me taticom,” promrmljao je.
Odmahnula sam glavom, smiješeći se. “Sigurna sam da sve buduće
očeve zove tatica.”
Kane je zaigrao obrvama. “Ili možda želi-”
“Završi tu rečenicu i povrijedit ću te,” upozorila sam ga, ruka mi je bila
podignuta, a moj kažiprst sam opasno uperila u njega. “Nećeš zavesti moju
primalju ni danas, niti bilo koji drugi dan. Ona je ovdje zbog mene i zato ga
drži u svojim boksericama, inače.”

~ 160 ~
 Naš svet knjiga

Kane mi se nasmijao i stavio obje ruke na moja ramena kad sam se

okrenula i počela hodati u smjeru u kojem je otišla bolničarka. Spazila sam
je izvan sobe i pokazivala nam je da uđemo unutra kad smo joj se približili.
Ušli smo u ogromnu sobu ispunjenu medicinskom opremom.
Prepoznala sam dvije stvari: krevet i monitor koji se koristi da bi se vidjela
beba u maminom trbuhu.
“Skočite na krevet, Aideen, pa ćemo početi.”
Gledala sam u bolničarku, ali sam učinila kako mi je rekla. Činila se puno
sretnija nego ranije. Možda je Kane bio u pravu i ljudi si ne mogu pomoći
da ga se instinktivno boje kad ga prvi put ugledaju.
Jednostavno to nisam shvaćala – ja nisam imala taj problem kad sam ga
prvi put upoznala prije dvije godine. Mislila sam da je prekrasan; zajedno s
ožiljcima.
“Kako ste se osjećali ovih proteklih par tjedana?” Upitala me bolničarka.
“Dobro,” odgovorila sam i popela se na krevet uz Kaneovu pomoć, koji
je tada sjeo pokraj mene na slobodnu stolicu. “Odlazim u svoj medicinski
centar svaki tjedan na male preglede. Sve je u mom kartonu ili bi bar trebalo
biti.”
Bolničarka je prelistala moj ružičasti fascikl. “Da, vidim sve vaše
zabilježene preglede. Sve izgleda super. Da li vam se trbuh smirio? Vidim
ovdje da vam je još uvijek prilično zlo.”
Zagunđala sam, “Smirio se, ali još uvijek povraćam uglavnom ujutro.”
Bolničarka je kimnula glavom i napisala nešto u moj karton.
“Jeste li uzbuđeni zbog današnjeg pregleda?” Upitala je bolničarka s
osmijehom. “Na pola ste puta, samo još dvadeset tjedana.”
Osjetila sam kako mi se ogroman osmijeh proširio licem. “Jako sam
uzbuđena, ne mogu dočekati da opet vidim bebu. U klinici nemaju takve
strojeve pomoću kojih se može vidjeti beba, samo one pomoću kojih ih se
može čuti.”
“Dakle, onda će vam ovo biti užitak. Beba će biti puno veća nego kad ste
bili ovdje zadnji put. Također, danas ćete moći vidjeti 4D prikaz.”
“Ne mogu dočekati.”
Bolničarka je pogledala u Kanea. “Ovo vam je prvi put da ćete vidjeti
bebu, jeste li uzbuđeni?”
“Jako uzbuđen,” odgovorio je Kane.
Bolničarka se nasmiješila i pogledala me. “Možete podići svoju majicu i
spustiti svoje tajice, baš kao prije.”

~ 161 ~
 Naš svet knjiga

Kimnula sam glavom i posegla dolje, podigla svoju majicu dok je nisam
ututkala pod moje grudi. Pokušala sam spustiti svoje tajice, ali jednostavno
nije išlo, pa sam pogledala u Kanea. “Hoćeš li povući moje tajice i gaće malo
dolje?”
Kane je ustao i zgrabio rub mojih tajica i donjeg rublja. “Koliko dolje?”
Upitao je sa smiješkom na svom licu i zaigrao obrvama.
Nasmijala sam se, “Samo malo.”
Nadurio se i povukao ih dolje jako malo prije no što je opet sjeo s
izgledom tužnog psića. Smiješeći se, odmahnula sam glavom prema njemu.
“Gel je hladan, Aideen. Sigurna sam da se sjećate toga.”
Malo sam se zahihotala i onda malo zacvilila kad je bolničarka istisnula
gel preko mog trbuha. “Mislim da se nikad neću naviknuti na taj osjećaj.”
Bolničarka se nasmiješila i uzela spravu nalik mikrofonu, te vrteći njome
razmazala gel po mome trbuhu. Micala je napravu okolo nekoliko puta i
nasmiješila se. “Ovaj put sam bebu našla brzo.”
Pogledala sam u ekran.
“Ovdje je bebin torzo,” micala je napravu, “a ovdje su bebine noge.
Upravo sada su prekrižene.”
“O, tako je porasla!” Zacvilila sam i zapljeskala rukama.
“On,” rekao je Kane odsutno dok je zurio u ekran na zidu ispred nas.
Nisam se htjela upuštati u raspravu koja se stalno ponavljala, pa sam
ignorirala Kanea i zurila u moju bebu. U našu bebu.
“Ona je toliko porasla otkad sam zadnji put bila ovdje.”
Bolničarka se zacerekala, “Da, nevjerojatna je razlika koja se može vidjeti
kod fetusa u tako kratkom vremenskom periodu. Čak i kod same sebe – jako
ste se promijenili otkad ste prvi put ušli u hitnu prije osam tjedana.”
Pogledala sam dolje u moj zaobljeni trbuh i nasmiješila se. “Da, ludo je
to koliko se moje tijelo promijenilo.”
Bolničarka je pogledala u Kanea. “Jeste li vi primijetili promjene u
Aideeninom tijelu kako beba raste?”
Kane je prebacio pažnju s monitora koji je pokazivao naše čedo na
bolničarkino lijepo lice.
“Što?” Upitao je.
Nasmijala sam se dok je ona ponovila pitanje.
“O, da.” Nasmiješio se Kane. “Primijetio sam sve promjene na njenom
tijelu.”
Jest?

~ 162 ~
 Naš svet knjiga

“Kao što?” Ispitivala sam.

Kane se smješkao. “Tvoj trbuh, dupe i poprsje se... uvećalo.”
Zakolutala sam očima dok je bolničarka frknula. “Ima dobru vještinu
zapažanja.”
“Zaboravio je spomenuti da su se moja bedra, kukovi i struk također
proširili.”
Kane mi je odmahnuo. “Nisam ni primijetio.”
Naravno da nije, bio je prezaposlen stalno zureći u moje “uvećano” dupe
i prsa.
“Pametan je,” cerekala se bolničarka. “Zna što treba primijetiti, a što
prešutjeti.”
Kane je namignuo bolničarki i zbog toga se zarumenila.
Suzila sam oči prema Kaneu. “Stvarno? Prvo cura u čekaonici i sada
moja primalja. Je li ti to mene zajebavaš?”
Kane je podigao ruke. “Ništa nisam napravio.”
“Pobrini se da i ne napraviš. Inače ću ti odrezati jaja.”
Bolničarka je zurila naizmjence u mene i Kanea raširenih očiju, pa sam
se nasmiješila i okrenula Kaneove riječi protiv njega. “To je naša predigra.”
“Super,” rekla je i nervozno se nasmiješila, pobrinuvši se da izbjegne
pogledati u Kanea.
Tada je provela puno vremena uzimajući nove bebine mjere, pritiskujući
određene dijelove mog trbuha prije no što ih je izmjerila metrom.
“Dakle, da sumiramo. Snimila sam deset minuta 4D pokreta i zvuk
otkucaja srca fetusa. Trudni ste točno dvadeset tjedana i jedan dan. Vaša
težina raste stabilno 1,36 do 1,80 kg tjedno, a vaša krv i krvni tlak su odlični.
Što je s pokretima? Da li vas udara deset puta u danu?”
Kimnula sam glavom. “Da, ali su to doslovno samo mali pokreti ili
udarci, ne traju jako dugo. Iskreno, jedva ih i primjećujem. Nisam još
iskusila stvarno veliki udarac. Da li se trebam zabrinuti zbog toga?”
“Ne” cvrkutala je bolničarka. “Pričekajte još par tjedana i osjetit ćete i
jače udarce, kao što ćete moći vidjeti i da vam se trbuh miče. Tata, to znači
da ćete ih i vi moći dobro osjetiti, pa ćete i vi moći osjetiti kako se vaša beba
miče.”
“Ne mogu dočekati,” tiho je prokomentirao Kane.
Aha.
“Želite li znati spol vaše bebe?”
Čvrsto sam odmahnula glavom. “Ne.”

~ 163 ~
 Naš svet knjiga

“Tata, da li se vi slažete s tim?” Upitala je bolničarka Kanea.

“Možete vidjeti bebin spol samo gledajući u taj ekran tamo?” Upitao je
Kane bolničarku i pokazao na monitor.
Kimnula je glavom.
“Znači, vi sada znate?”
Opet je kimnula glavom.
“Znate da li je dječak ili djevojčica?”
Ona se nasmijala i kimnula glavom još jednom.
“Hoćete li to upisati u Aideenin karton?” Upitao je dok je izvio obrvu.
Bolničarka se smijuljila, “Ne, zato što ne želite znati... zar ne?”
“Da,” odmah sam odgovorila.
Obje, bolničarka i ja, smo pogledale u Kanea kad je nastavio šutjeti.
“To me ubija, lutkice. Kako je moguće da ne želiš znati?” Upitao me je
uz bolno stenjanje.
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem na njegovo izmučeno lice.
“Zato što vidjeti te da se tako mučiš, meni donosi veliku radost.”
“Zlo!” Prasnuo je. “Ti si čisto zlo.”
Nasmijala sam se, “Želim da to bude iznenađenje. Dok god je beba
zdrava, nije mi bitno kojeg je spola.”
Kane je uzdahnuo, “Valjda... ali ipak će me to ubiti.”
Frknula sam, “Preboljet ćeš to.”
“U redu, Sotono,” gunđao je Kane.
Smješkala sam se. “Ako sam ja Sotona, što je onda beba?”
“Sotonino sjeme,” gunđao je Kane i odmahnuo glavom. “Ja sam otac
Sotoninog sjemena. Nikakva količina privatnih razgovora s čovjekom gore
me sada neće osloboditi od vječnog prokletstva u paklu. Najebao sam.”
Suze su mi navrle u očima kad mi je smijeh potresao cijelo tijelo. Stavila
sam ruku na moj trbuh, a drugu na moja prsa. Oba dijela mog tijela su me
jako boljela.
“Prestani,” hripala sam i mahala rukama prema Kaneu.
Pokušao me bijesno gledati, zaista jest. Vidjela sam da suspreže osmijeh
koji mu se pojavio u kutu usana. Međutim, nije si mogao pomoći da ne
podlegne smijehu koji je lebdio u sobi. Iz nekog čudnog razloga nije mogao
da se ne osmjehne kad me pogledao.
“Počet ćete se porađati prije vremena ako se ne smirite,” šalila se sestra.
Trebala mi je minuta, ali sam se smirila dovoljno da se više ne smijem
naglas. Veliki osmijeh mi je ipak ostao na licu. Ostatak pregleda smo završili

~ 164 ~
 Naš svet knjiga

sa osmijesima i smijehom, a Kane i ja smo tako nastavili i kad smo napustili

bolnicu.
Kane me ostavio na poslu i poželio mi ugodan dan. Došla sam u deset i
srećom tri sata do ručka su prošla prilično brzo. Svi moji učenici su se jako
dobro ponašali i nisu radili probleme tijekom dana. Iako je sve prošlo
prilično glatko, bila sam izmorena kad sam sjela u zbornici pokraj moje
prijateljice i kolegice, Kiere McKesson.
Razgovarali smo o tome kako je moj pregled prošao i divile se novim
skeniranim slikama bebe. Rekla sam joj kako ću navečer svima pokazati
DVD i spomenula koliko je Bronagh uzbuđena da ga vidi, a zbog toga se
Kiera nasmiješila.
“Kako su Bronagh i Dominic?” Upitala me.
Otpila sam gutljaj iz moje boce s vodom, progutala ga i onda rekla,
“Super, još uvijek su čvrsti. Oboje su ludi, ali su prilično dobri ljudi. Volim
ih, oni su mi sada kao obitelj.”
Kiera se nasmiješila. “Drago mi je, iako sam jako iznenađena da su još
uvijek zajedno.”
Podigla sam obrvu. “Jesi? Zašto?”
Uzdahnula je. “Mrzili su se u srednjoj školi, a kad kažem mrzili, mislim
stvarno mrzili. Iako sam mogla vidjeti da se Dominicu sviđa Bronagh, ali
nije znao kako se nositi s njenim odbijanjem. Jadni dečko se izbezumio kad
je zakasnila na sat tog prvog jutra. Nikad neću zaboraviti taj izgled njegova
lica kad ju je prvi put ugledao i kad je krenula prema svojoj klupi. Prilično
sam sigurna da joj je upravo htio reći nešto slatko dok mu ona otresitim
tonom nije rekla da sjedi na njenom mjestu.”
Nasmijala sam se, “Voljela bih da sam bila tamo. Sada je obožava. Pitam
se da li je to bilo momentalno kod njega.”
“Momentalna privlačnost? Da, sigurna sam u to. Mislio je da je
pridobivanje njene pažnje igra, i to igra u kojoj će lako pobijediti. Međutim,
ona mu je to jako otežala, blagoslovljena bila.”
“On je obožava.” Nasmiješila sam se. “Daje joj male poklone cijelo
vrijeme samo kako bi je obasipao njima. On daje sve kako bi došao do
njenog cvijeta.”
Nasmijale smo se na trenutak dok Kiera nije uzdahnula.
“Što?” Uznemireno sam upitala.
“Ona si je milovala lice dlanom. “Potpuno sam zaboravila o dostavi za
tebe jutros.”

~ 165 ~
 Naš svet knjiga

“Dostava za mene?” Upitala sam.

Kiera je kimnula glavom. “Ja sam potpisala umjesto tebe i rekla
dostavljaču broj tvoje učionice. Nastava je bila u toku, pa je ostavio dostavu
domaru koji je rekao da će je odnijeti u tvoj kabinet tijekom odmora. Što god
da je, ostavio ju je tamo.”
Zijevnula sam. “Dobro da nisam odmah otišla kući danas. Obično, odem
tijekom tjedna kako bi ranije dala Kaneu njegove injekcije.”
“Naravno.” Nasmiješila se Kiera. “Uživaj u vikendu. Nemoj ozlijediti
Kanea... previše.”
Ustala sam i salutirala joj. “Da, gospođice McKesson.”
Kiera je frknula i mahnula mi dok sam napuštala zbornicu. Istegnula
sam leđa kad sam napustila prostoriju i malo naglas zastenjala. Bila sam
umorna, leđa su me boljela, stopala su mi bila bolna i bez obzira što pojela,
uvijek sam bila gladna.
Osjetila sam da mi mobitel vibrira u džepu, pa sam ga izvadila i javila
se. “Halo?”
“Želiš li da dođem po tebe?”
Zakolutala sam očima na njegovu nepristojnost. “Hej, Kane. Kako si ti u
ovaj lijepi petak poslijepodne?”
Čula sam ga kako uzdiše. “Bok, lutkice. Želiš li da dođem po tebe?”
Nacerila sam se. “Bok i ne, dobro sam. Imam svoj auto, Keela mi ga je
dovezla prije dva sata.”
“O, točno.” Kane je šutio na trenutak. “Hoćeš li svratiti do mene ili ideš
kući poslije posla?”
Zijevnula sam. “Idem k tebi da ti dam injekciju, onda kući. Premorena
sam.”
“Oh.”
Uzdahnula sam. “Oh, što?”
“Pa, mislio sam da ćemo svima pokazati bebin DVD danas?”
Zastenjala sam, “Zaboravila sam na to. Upravo sam pričala o tome i ipak
sam zaboravila. Danas nisam za to.”
“U redu je, možemo-”
“Ne, u redu je,” prekinula sam Kanea. “Jednostavno ću doći k tebi i ostati
tamo ostatak dana. Odspavat ću na sofi ili tako nešto.”
“Ili tako nešto,” zagunđao je Kane.
“Što?”
Pročistio je grlo. “Ništa, vidimo se uskoro.”

~ 166 ~
 Naš svet knjiga

“Dobro, bok.”
Prekinula sam vezu, spremila mobitel u džep, te nastavila hodati niz
nepregledni hodnik do moje učionice. Kiera je ljubazno zamijenila učionicu
sa mnom ostatak godine jer je njena bila bliža zbornici od moje stare
učionice. Nisam vidjela logiku njene ponude kad sam bila trudna trinaest
tjedana, ali sada kad mi se trbuh vidio i kad sam se osjećala umorno, bilo
mi je drago što nisam morala hodati tako daleko.
Moji učenici su je također voljeli jer su mogli vidjeti više starijih učenika.
Škola u kojoj sam radila je bila ogromna; bila je to i osnovna i srednja škola,
što je značilo da su hodnicima tumarali učenici svih uzrasta.
Stigla sam do moje privremene učionice, ali baš kad sam ušla unutra
zaustavila sam se. “O, moj Bože,” prišaptala sam dok sam prilazila bliže
ogromnom buketu cvijeća na mom stolu. Bilo je jako puno cvijeća i boja
stavljeno u jednostavnu staklenu vazu. Zanijemjela sam. Nisam znala što
misliti ili učiniti – samo sam stajala tamo i zurila.
Nisam znala koliko je vremena prošlo prije no što sam polako počela
prilaziti aranžmanu na mom stolu koji je oduzimao dah. Kad sam se
približila dovoljno da to učinim, nagnula sam se, zatvorila oči i udahnula
duboki dah.
Miris je bio božanstven.
Nasmiješila sam se dok sam otvarala oči i lutala njima po peteljkama,
laticama i onda do bijele omotnice koja je bila uredno smještena sa strane
buketa. Posegla sam i podigla omotnicu, onda je nježno otvorila. Izvukla
sam karticu iznutra i pročitala napisano: Na pola si puta, Mama Medvjedice.
Tko je ovo mogao poslati?
Kane.
Ne znam zašto, ali on je bio prva osoba koje mi je pala na pamet i zbog
toga sam se osjećala smušeno. Trebalo mi je nekoliko sekundi da se ta
smušenost brzo pretvori u ljutnju. Bila sam ljuta na sebe, ne nužno na
Kanea. On je bio jako sladak prema meni u zadnje vrijeme. Nije mi davao
nikakvo streljivo za svađe pa ih je bilo malo i bile su rijetke, ali to što se
nisam svađala s njim me je ljutilo.
Činjenica što sam znala da mi se stvarno počinje sviđati mi je stvarno
smetala, također. Nisam se htjela vezati uz njega u slučaju da sve krene loše
između nas. Samo bih patila.

~ 167 ~
 Naš svet knjiga

Jednostavno nisam znala što drugo da radim ili kako da se ponašam kad
smo oboje bili jako pristojni jedan prema drugome. Činilo se neizbježnim
da će mi se jako sviđati.
“Imat ćeš dijete s njim, ne bi trebala željeti svađati se s njim!” Prasnula
sam sama na sebe.
Nisam znala što se, dovraga, događalo sa mnom, ali sam znala da mi se
to ne sviđa. Sviđala mi se Kaneova ljubazna strana, ali istovremeno mi se
nije sviđala. Znala sam kako se nositi s iživciranim Kaneom. Vjerojatno bih
imala šanse i protiv ljutitog Kanea, ali ljubazni Kane, da li se šalite sa mnom?
To je bila izgubljena bitka.
Da li ja gubim razum?
Da ludim je bilo jedino objašnjenje, jer bilo koji dio mene kojem se
sviđalo nešto što je Kane rekao ili učinio je bio jednostavno bestidan. Nisam
mogla pojmiti stvarnost u kojoj bi mi se ikako moglo sviđati bilo što na
njemu ili u vezi s njim. Onda opet nikad nisam mislila ni da bih mogla ostati
trudna s njim.
Bilo je službeno.
Gubila sam svoj prokleti um.

“Halo?” Zazvala sam kad sam ušla u domaćinstvo Slaterovih.

Čula sam kretanje gore i onda korake kad je netko silazio niz stepenice.
“Hej, ljepotice.”
Zakolutala sam očima. “Nemoj mi sada početi s tim sranjem. Umorna
sam, gladna i želim spavati.”
Kane je frknuo dok mi se približavao. “Želiš li da svima kažem da
odjebu?”
“Ne,” nasmijala sam se. “Svi su uzbuđeni da vide bebin DVD. Ako im
uskratimo da ga pogledaju, djevojke bi te mogle ubiti.”
“Zašto mene?”
Smješkala sam se. “Mene ne smiju povrijediti, ja sam ja ta koja je trudna.”
“Tehnikalija.”
Nacerila sam se. “Svejedno. Prvo moram mokriti, daj mi pet minuta?”
“Zašto pet?”
“Ako baš moraš znati treba mi minuta ili dvije da se ustanem sa školjke.”

~ 168 ~
 Naš svet knjiga

Kane je prasnuo u smijeh, “Koliko će dugo proći prije nego me budeš

zvala da ti pomognem da se digneš?”
“Nikada. Nisam slaba, mogu se sama dići sa proklete školjke... samo mi
treba minuta ili dvije.”
Kane se nasmijao dok sam prolazila pokraj njega. Namjestila sam remen
torbe preko mog ramena i uzdahnula kad sam se počela penjati
stepenicama. Mrzila sam što postoji toliko stepenica u ovoj kući. Još sam
više mrzila što je Kaneova soba bila na najgornjem prokletom katu.
“Mogla bi jednostavno koristiti kupaonicu na drugom katu umjesto da
ideš skroz do gore, znaš?”
Zakolutala sam očima. “Znam, ali želim obuti svoje papuče, a ostavila
sam ih u tvojoj sobi.”
Svi su imali moje papuče u svojim kućama kako bih ih mogla obuti kad
bih došla kod njih. Sviđalo mi se jer je to bilo jako pažljivo od njih, a i moja
stopala su to jako cijenila.
“Želiš li da idem s tobom?” Upitao je Kane.
Odmahnula sam glavom. “Dobro sam. Sići ću nazad za par minuta.”
“U redu, viči ako ti zatrebam.”
Otišao je u dnevni boravak na drugom katu dok sam se ja uspela
stepenicama još dva kata da bih došla do četvrtog kata. Primijetila sam da
bi ovoliko puno stepenica bilo opasno za dijete i da bi u cijeloj kući trebalo
napraviti zaštitu za dijete.
“Još posla,” zagunđala sebi u bradu.
Uzdahnula sam kad sam se uspela na četvrti kat i krenula prema
Kaneovoj sobi. Ušla sam u njegovu kupaonicu i olakšala se na WC-u. Kad
sam završila, oprala sam i obrisala ruke, te krenula u njegovu sobu.
Izula sam cipele i kliznula stopalima u moje mekane papuče i zastenjala
od zadovoljstva dok sam to učinila. Davale su osjećaj kao milijun sićušnih
poljubaca na mojim stopalima sa svakim korakom koji sam učinila. Bile su
jednostavno blaženstvo.
Okrenula sam se da izađem iz Kaneove sobe, ali zvuk zvonjave mobitela
me je zaustavio. Pregledala sam Kaneovu sobu i spazila Kaneov mobitel
kako se puni na njegovom ormariću na njegovoj strani kreveta. Tupo sam
trepnula kad sam shvatila da mi je um automatski stavio njega na desnu
stranu kreveta, proglasivši je njegovom stranom dok bi moja bila lijeva
strana.
Mozgu, mi ne živimo ovdje!

~ 169 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnula sam glavom razbistrivši je i otišla do mobitela. Pogledala

sam u ekran i vidjela da preko ekrana piše Damien. Nasmiješila sam se i
podigla mobitel. Tisnula sam po ekranu mobitela i stavila ga na uho.
“Dobrodošli u svoju glasovnu poštu, imate jednu novu poruku.
Pritisnite jedan kako bi čuli ovu poruku.”
Htjela sam spustiti Kaneov mobitel dolje, zaista jesam, ali sam bila
znatiželjna zašto bi Damien ostavio glasovnu poruku kad je jednostavno
mogao nazvati jednog od svoje ostale braće, ako je htio razgovarati. Očito je
imao nešto za reći što je bilo samo za Kaneove uši, a glasna kučka u meni je
htjela znati što je to.
Pritisnula sam jedan na ekranu i vratila mobitel na moje uho.
“Hej, ja sam. Gle, ne želim da se ni ti niti ostali zabrinete, ali pratio sam
Velikog Phila i njegove dečke. Prije no što Ryder išta kaže, pratio sam ih
izdaleka. Samo sam bio znatiželjan tko vodi naselje sada kada Marca nema.
Ispalo je da se Veliki Phil tamo udomaćio.”
Damien je zastao kad se oglasila buka u pozadini i onda nastavio
govoriti trenutak kasnije.
“Kako god, svratio sam kad su svi otišli i saznao da je Manny na straži.
Možeš li to vjerovati? Taj tip je još uvijek najveći pijanac kojeg sam ikada
vidio, a on je na straži. Jebeni idioti.”
Damien je zastao kad se još jednom buka začula u pozadini. Frknula sam
kad je rekao, “Jebeni razbijeni prozor.”
Ili je napustio prostoriju u kojoj je bio ili se odmakao od prozora; gdje
god da je bio sada, bilo je tiho. Jako tiho.
“Dakle, pitao sam Mannya kako je sada tamo. Nije znao da sam to ja jer
sam imao šešir i šal koji mi je pokrivao lice. Bio je dovoljno ljubazan da oda
da je novi šef na putu u Irsku, jer se Dominicovo ime ponovo pojavilo u
podzemlju. Brandon sada svoj udio u podzemlju vodi zakonito, pa se
proširila vijest da je Dominic njegov borac, a ako ga itko želi izazvati, to
košta 50 tisuća po glavi. Pedeset. Tisuća. Nadam se da Dominic dobiva jako
dobru plaću za tu cijenu. Reci mu da počne jako vježbati. Bez sumnje će oni
mudonje u podzemlju htjeti to zaraditi.”
Prokletstvo, ljudi su morali platiti da ih Dominic isprebija?
Mislim, stvarno?
Zašto bi, zaboga, itko htio tu vrstu boli besplatno, a kamoli da plati za
nju?
Ljudi me zbunjuju!

~ 170 ~
 Naš svet knjiga

“Budite na oprezu i dalje se držite povučeno. Posebno ti, Kane. Manny

je rekao da ima neka nezavršena posla s tobom. Moram ići, moj usrani stan
se raspada. Kasnije ću te opet nazvati. Bok.”
Spustila sam Kaneov mobitel s mog uha i pogledala u ekran. Nisam se
micala nekoliko minuta dok sam pokušala procesirati što sam upravo čula.
“Hej, što si se toliko zadržala?”
Okrenula sam glavu kako bi se suočila s Kaneom kad je ušao u sobu.
Pogledao je u moju ruku dok sam spuštala ruku u krilo. Usredotočio se na
mobitel na nekoliko trenutaka prije no što je pogledao gore u moje lice.
“Tko je to bio?” Upitao je, koraknuvši bliže k meni.
Trepnula sam. “Propustila sam poziv, ali sam slučajno ušla u tvoju
glasovnu poštu.”
Još jedan korak naprijed.
“Tko mi je ostavio glasovnu poruku?”
Oblizala sam usne. “Damien. Upozoravao je tebe i tvoju braću da je čuo
kako netko dolazi u Irsku.”
Kane je držao pogled na mom. “Mogu li dobiti svoj mobitel?”
Podigla sam ruku i dodala mu mobitel da ga može slobodno uzeti.
“Imam pitanje.”
Kane je progutao dok je uzimao mobitel od mene. “Pucaj.”
“Tko je Veliki Phil i kakav posao imaš s njim?”

~ 171 ~
 Naš svet knjiga

“Ne razumijem pitanje.”

Zurila sam u Kanea. “To je prilično izravno pitanje. Tko je Veliki Phil i
kakav posao imaš s njim?”
Kane je otvorio usta kako bi nešto rekao, ali ih je zatvorio i nijedna riječ
nije izrečena.
“Kane?” Pritiskala sam ga. “Zašto jednostavno ne možeš odgovoriti na
pitanje?”
Nastavio je zuriti u mene i nakon daljnje tišine otvorio je usta i rekao,
“Zato što ne želim da znaš tko je Veliki Phil.”
Trepnula sam. “Zašto ne?”
“Zato što si ti čista za mene, a Veliki Phil ukalja sve u što se upetlja. Ne
želim ni sa kim razgovarati o njemu, posebno ne s tobom. Ne mogu ti dati
izravan odgovor, pa će te ovo morati zadovoljiti.”
Mrzila sam to što me je njegov odgovor učinio još znatiželjnijom da
saznam tko je Veliki Phil. Ali, umjesto da se svađam, podigla sam obrvu i
rekla, “U redu.”
Kane je oblizao usne. “Oprosti. Molim te, nemoj se ljutiti na mene.”
“Ne ljutim se,” iskreno sam odgovorila.
Promatrao me je, nesiguran da li govorim istinu ili ne. “Stvarno?”
Slegnula sam ramenima. “Kane, ne moraš dijeliti svaki aspekt svog
života sa mnom. Mi ćemo samo imati dijete zajedno. Ne moramo znati sve
jedno o drugome na dubokoj osobnoj razini.”
Moj odgovor je uzrokovao da se namršti, ali nije ništa rekao.
“Jesi li spremna da svima pokažemo DVD?” Upitala sam, nadajući se
da ću izaći njegove sobe i dalje od iznenadne neugodnosti i dugotrajne
tišine.
Kane je kimnuo glavom i pružio mi ruku, kako bi me povukao na noge.
“Svi čekaju u dnevnom boravku.”
Frknula sam, “Tako je čudno da imate dnevni boravak na drugom katu.”
Podigao je obrve prema meni. “Dvije najvažnije prostorije moraju biti
jedna uz drugu, kuhinja i teretana.”

~ 172 ~
 Naš svet knjiga

Frknula sam. “Moje dvije omiljene prostorije sada su spavaća soba i

kupaonica. Srećom jedna su pored druge u mom stanu.”
“To je samo zato što sada više mokriš nego što jedeš.”
Moj je želudac zakruljio i zbog toga sam zagunđala, “Tvoje prokleto
spominjanje kuhinje.”
Kane se lagano nasmiješio. “Hajde, napravit ćemo ti nešto za jelo prije
no što pustimo DVD.”
Bila sam za to.
“Dat ću ti i tvoju injekciju, također.”
“Odlično,” zagunđao je Kane.
Prošla sam pokraj Kanea i pokušala ignorirati koliko je bio drugačiji.
Izgledao je kao da je daleko u mislima, milijun milja udaljen, iako je bio
pokraj mene.
“Jesi li dobro?” Upitala sam dok smo silazili niz stepenice.
Kane me pogledao. “Ha? O, da. Dobro sam, lutkice.”
Nisam mu vjerovala.
Spominjanje tog Velikog Phila ga je promijenilo.
“U redu,” rekla sam, ne želeći ga dalje pritiskati s tom temom.
Hodali smo stepenicama jedno uz drugo, ali Kane me pustio da uđem
prva u kuhinju. Provjerila sam mu razinu šećera u krvi i onda mu dala
drugu i posljednju injekciju za taj dan. Kad je to bilo gotovo, napravila sam
si kukuruzne pahuljice, jer nisam htjela čekati da se nešto skuha. Kane je
sjeo i igrao se sa svojim mobitelom dok sam ja jela.
Nisam se osjećala baš neugodno, ali mi je bilo malo nelagodno. Nešto je
smetalo Kaneu, mogla sam to vidjeti. Izbjegavao je kontakt očima sa mnom
i igrao se svojim mobitelom, njegova su se ramena spustila, a glava mu se
pognula. Izgledao je kao moji učenici kad bi mi nešto skrivali.
Razmišljala sam o čemu bi mogli razgovarati, a moje cvijeće u školi mi je
brzo palo na um.
“Hvala ti na mom cvijeću.”
Kane me pogledao. “Kojem cvijeću?”
Namrštila sam se. “Cvijeću koje sam primila danas u školi... ti si ih
poslao, zar ne?”
Kane je odmahnuo glavom. “Ne.”
Nabrala sam obrve. “Tko ih je onda poslao?”
“Nemam pojma, ali to nisam bio ja.”
Ha?

~ 173 ~
 Naš svet knjiga

To je bilo čudno.
Ustala sam kad sam pojela moje pahuljice, a Kane me slijedio. Prišao je
kuhinjskim vratima i čekao da stavim moju zdjelicu u sudoper. Izašla sam
prije njega i uzdahnula kad smo stigli do stepenica. “Voljela bih da postoji
lift u ovoj kući.”
Kane je šmrknuo iza mene i stavio ruke na moje kukove. “Idemo,
lutkice.”
Otpuhnula sam i dahtala penjući se uz stepenice, te uzdahnula od
olakšanja kad sam stigla na drugi kat i krenula u dnevni boravak. Kane je
još uvijek bio iza mene, ali mu ruke više nisu bile na mojim kukovima.
Nekako mi je nedostajao njegov dodir, ali sam se prisilila da vjerujem da je
to zato što me je pogurnuo i olakšao mi kretanje.
To je bila moja priča i držat ću je se.
“Konačno!” Izjavila je Bronagh kad smo Kane i ja ušli u sobu.
Podigla sam ruke. “Oprostite, bila sam gladna.”
Bronagh mi je odmahnula. “Pustite DVD. Želim vidjeti svoju nećakinju.”
“Nećaka,” mrmljao je Nico.
Zakolutala sam očima prema njemu i uzela daljinski upravljač od
televizora. “Je li disk učitan?”
“Da,” Bronagh i Alannah su rekle u isti glas prije no što su si dale visoki
pet.
Šmrknula sam i stisnula play. Prišla sam najvećoj sofi u sobi i sjela pokraj
Kanea koji je izgleda čuvao to mjesto za mene.
“Dječak je!” Ponosno je izjavio Nico nakon šest do sedam minuta
gledanja DVD-a.
Zakolutala sam očima. “Ne želimo znati spol, zato ušuti.”
“Mogu vidjeti da je beba dječak Slater,” uzvikivao je Nico, ignorirajući
me.
Napravila sam grimasu i pogledala u televizor, te se odmah nasmijala
kad sam vidjela to što je on vidio. “To je noga, ne penis, ti čudače.”
“Svejedno. Dječak je. Znam da je.”
Svi su pogledali u Nicu.
Bronagh je pogledala u svoju sestru. “Da li ti znaš kojeg je spola?”
Branna je nagnula glavu gledajući u ekran. “Ne na ovoj snimci. Noge su
prekrižene, pa mi je preteško to odrediti. Onda opet, ja sam primalja, ne
tehničarka na ultrazvuku.”

~ 174 ~
 Naš svet knjiga

Bilo mi je drago da nije mogla odrediti, jer sam zaista htjela da spol bude
iznenađenje do rođenja. To je za mene činilo sve još uzbudljivijim, a nadam
se i za Kanea.
“Kako bi bilo super da ti budeš u smjeni kad se budem porađala.”
Nasmiješila sam se Branni.
Branna je zacvilila, “Zamijenit ću se za pacijentice kako bi se brinula o
tebi.”
Nagnula sam se naprijed i dala joj visoki pet. “Držim te za riječ.”
Tada smo sjele i odgledali smo ostatak DVD-a, što je bila jednostavno
najnevjerojatnija stvar ikada. Djevojke su se topile kad se bebino
četverodimenzionalno lice pojavilo na ekranu, a dečki su se nasmiješili kad
su se začuli otkucaji srca.
“Ovo dijete će biti jako razmaženo,” komentirala je Alannah dok je zurila
u ekran.
Frknula sam, “Ti kažeš meni. Moja braća se već bore oko toga za koji će
nogometni tim ona navijati.”
“On,” promrmljao je Kane.
Pogledala sam ga i probadala ga pogledom. “Prestani s tim.”
Nasmiješio se. “Ne mogu si pomoći, čini se kao da je “on” prava riječ.”
“Braco. Da. Na istoj smo valnoj duljini.” Ozario se Nico.
Zakolutala sam očima na braću vidjevši da se smiješe dok sam
razgledavala po sobi. Bila sam sretna i zadovoljna kako je sve ispalo za
mene. Više se nisam bojala roditi ovo dijete. Naravno, bila sam uplašena, ali
sam također bila i uzbuđena sada, kao i svi ostali.
Poskočila sam kad je zazvonio Dominicov mobitel. Pogledala sam ga
kad je izvadio mobitel iz svog džepa i pogledao u ekran. Široko se
osmjehnuo.
“Damien me zove preko FaceTimea.”
Zacvilila sam, “Javi se kako bi i on mogao vidjeti ovaj video.”
Dominic je tisnuo po ekranu svog mobitela.
“Dominic,” cvrkutao je Damienov glas. “Što ima, čovječe?”
Voljela sam kako Damien govori kao da nije razgovarao s Dominicom
dugo vremena iako je su razgovarali svaki dan. Uvijek bi se jako uzbudio,
baš kao i Dominic – bilo je to prekrasno za vidjeti.
“Gledam DVD Kaneovog djeteta. Pogledaj,” rekao je Dominic i ustao iz
svog sjedećeg položaja. Tisnuo je po ekranu svog mobitela i usmjerio ga u
ekran plazma televizora od 40 cm ispred nas.

~ 175 ~
 Naš svet knjiga

“Možeš li vidjeti?” Upitao je Dominic.

Kako ne bi mogao?
Ekran je bio 40 prokletih centimetara širok.
Ni sekundu kasnije Damien je rekao, “Dječak je!”
Mi ženske smo zastenjale, dok su muški klicali.
“On je u pravu,” smješkao se Kane. “Mi muškarci znamo o čemu
govorimo.”
Zakolutala sam očima. “Njoj se neće sviđati što je nazivate dečkom,
znate.”
“Daj mi da vidim Aideen,” rekao je Damien Dominicu.
Dominic je usmjerio svoj mobitel prema meni, pa sam se nasmiješila i
mahnula. “Hej, slatkišu.”
Kane je stavio ruku oko mog ramena i privukao me k sebi. “Stvarno?”
Nasmijala sam se, kao i djevojke.
“Sjećaš li se kad si na dan selidbe rekla da bi Damien mogao biti tvoj-”
“Prijatelj,” prekinula sam Bronagh. “Moj najbolji prijatelj.”
Keela se smijuljila sebi u bradu, a zbog toga sam je bijesno pogledala.
“Tako je,” nasmijala se Bronagh. “Tvoj prijatelj.”
Odmahnula sam glavom prema njoj i pogledala u Kanea kad sam osjetila
njegov pogled na sebi.
“Ne gledaj me tako, ništa nisam rekla o njemu. Kunem se.”
Kane mi nije vjerovao, mogla sam to vidjeti po njegovom izrazu lica.
“Ustani, prijateljice,” nasmijao se Damien. “Želim te vidjeti. Imaš li već
trudnički trbuščić?”
Kimnula sam i naslonila se na Kaneovu ruku dok sam ustajala sa stolice.
Priljubila sam majicu uz trbuh, ali je bila crna pa odnaprijed nije baš
izgledalo da imam trbuh. Podigla sam majicu gore, utiskala je pod moje
grudi i okrenula se u stranu.
“Vidiš li?” Upitala sam Damiena.
Zazviždao je. “Toliko si veća nego prije nekoliko tjedana.”
Namrštila sam se. “Znam. Dobivam oko 1,80 kg tjedno. Ti i tvoja braća
očito pravite gladnu djecu.”
Braća su si davala visoki pet što je samo uzrokovalo da odmahujem
glavom.
“U redu, vidio ti je trbuh. Sada možeš spustiti majicu,” gunđao je
Kaneov glas.

~ 176 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam u djevojke prije no što sam pogledala u njega i vidjela da

se sve smješkaju i cere sebi u bradu kao hrpa čudakinja. Pogledala sam u
Kanea koji je bijesno gledao u svoju braću koja su sva otvoreno gledala u
mene sa podmuklim osmijesima, za koje sam znala da su ih nabacili samo
da bi raspizdili Kanea.
“Želim ga osjetiti,” rekao je Dominic i koraknuo naprijed, stavivši dlan
na moj goli trbuh. “Vau. Sada je stvarno tvrd.”
Kimnula sam glavom i napravila grimasu u Dominicov mobitel koji mi
je bio izravno pred licem. Damien se nasmijao kad je dobio izravan pogled
na moje lice izbliza.
Nasmijala sam se kad se Kane ustao, a Dominic odskočio unazad. “Samo
sam se zezao,” kleo se.
Kane ga je bijesno gledao, mišići u čeljusti su mu se stezali.
Uzdahnula sam, “Stvarno nećeš dati da osjete svoju nećakinju dok raste?”
Kane me nije pogledao, ali je rekao, “Ne, to je samo za mene.”
Djevojke su se topile dok su braća psovala i govorila da će oni dirati moj
trbuh kad god budu htjeli jer je to njihovo pravo kao stričeva. Zbog toga
sam se zacerekala.
“Samo spusti svoju majicu, lutkice.”
Kako bih izbjegla svađu i zato što mi se čudno sviđalo to što on želi da
budem pokrivena pred drugim ljudima, navukla sam majicu dolje sjela opet
dolje na svoje mjesto. Naslonila sam se na njega kad je sjeo.
“Da li vas dvoje hodate?” Upitao je Damien.
Pogledala sam u mobitel, iako je Kaneov pogled bio na meni. “Prijatelji
smo.”
“Prijatelji ili prijatelji?” Upitao je Damien zbog čega je Dominic šmrknuo.
Trepnula sam. “Postoji li razlika?”
“Da,” rekli su svi u sobi u isti glas.
Pogledala sam u njih, a onda sam pogledala Kanea. “Jesmo li mi prijatelji
ili prijatelji?” Upitala sam.
Smješkao se. “Ja ciljam na to da budemo prijatelji.”
Zašto to svi stalno tako čudno izgovaraju?
“U redu, onda smo prijatelji.”
Bronagh je zahukala dok su se svi ostali nasmijali.
Namrštila sam se i pogledala u Kanea. “Što je tako smiješno? Što
propuštam?”
Nasmijao se i poljubio me u obraz. “Reći ću ti kasnije.”

~ 177 ~
 Naš svet knjiga

“Ovo je čudno,” promrmljao je Damien. “Nisam navikao vidjeti ih tako...

pristojne.”
“Sada je tako već neko vrijeme,” rekla je Alannah i onda se zgurila kraj
Bronagh kad je Dominic okrenuo mobitel u njenom smjeru, kako bi je
Damien mogao vidjeti.
“Hej, Lana,” rekao je, glas mu je malo napet.
Alannah je pročistila grlo i kimnula. “Damien.”
Mogla sam osjetiti iznenadnu neugodnost u sobi.
“Kako si?” Upitao je Damien.
Alannah se malo zarumenila. “Dobro sam, hvala. Ti?”
Damien je bio šutio trenutak i rekao, “Dobro sam.”
Sve je opet utihnulo na trenutak, dok Alannah nije ustala i rekla,
“Moram ići. Čujemo se kasnije, Bronagh.”
Bronagh je uzdahnula, “Alannah.”
Međutim, Alannah je već izašla iz dnevnog boravka i prošla pola
stepenica na putu prema dolje. Kako je zvučalo, trčala je niz stepenice
punom brzinom.
“Damien,” promrmljao je Dominic.
“U redu je,” odgovorio je Damien. “Zaslužujem to.”
Namrštila sam se. “Što zaslužuje?” Prišaptala sam Kaneu.
“Reći ću ti kasnije,” prišaptao mi je.
Kimnula sam glavom i pogledala u Dominicov mobitel.
“Izgleda nevjerojatno,” promrmljao je Damien.
Bronagh se uspravila. “Također je sama. Dođi doma i ispravi to.”
Damienov smijeh je bio iskren, “Bit ću doma uskoro.”
Svi smo zadržali dah.
“Naše uskoro ili tvoje uskoro?” Upitao je Dominic.
Damien se opet nasmijao. “Vaše uskoro. Moram odraditi još tri mjeseca
prema mom trenutnom ugovoru kako bih dobio bonus za Božić. Bit će kao
moja trostruka plaća pa ću ostati zbog toga, onda se vraćam. Bonus će me
uzdržavati dok ne nađem posao negdje u Dublinu.”
Svi smo šutjeli, osim Dominica.
“Ako se šališ, doletjet ću tamo i jebeno te ubiti.”
Damien se cerekao, “Ne šalim se braco. Bio sam daleko kako bih
posložio neka sranja u mojoj glavi. Pomirio sam se s većinom toga, ali
moram se vratiti kako bih popravio ostalo.”
Alannah.

~ 178 ~
 Naš svet knjiga

Nisam znala njihovu prošlost, ali bila sam sigurna da govori o Alannahi.
“Kad si to odlučio?” Upitao je Ryder svog mlađeg brata.
“Razmišljao sam o tome dugo vremena, ali sam odlučio to napraviti prije
otprilike dvije minute.”
Da, definitivno Alannah.
Trepnula sam. “Bit ćeš ovdje da vidiš rođenje bebe!”
Kane se naslonio na mene. “Tako mi je drago da ćeš biti ovdje tada,
braco.”
“I meni,” odgovorio je Damien.
Bronagh je zaplakala, a to je odmah rasplakalo i mene.
“Ti gade,” prasnuo je Alec. “Rasplakao si ih.”
“Ti si samo ljut zato što znaš da će se Keela upitati zašto je s tobom kad
me vidi u živo.”
Dominic je prasnuo u smijeh dok je Alec bijesno gledao u mobitel sa
smješkom na svom licu.
“Vjeruj mi, plavušane, moja cura ne ide nigdje.”
Damien je šmrknuo, “Vidjet ćemo.”
Okrenula sam se prema Kaneu i stavila moje lice uz njegov vrat. Odmah
je omotao svoje ruke oko mene i povukao me u svoje krilo. Sklopila sam oči
i nagnula se na njega. Bila sam tako sretna što Damien dolazi doma, a znala
sam i koliko je Kane sretan, a i ostali su bili. To je braći značilo sve.
“Kane u potpunosti iskorištava ovu emocionalnu vijest,” suho je
komentirao Ryder.
Kane je podigao ruku s mene; dečki su se nasmijali nekoliko sekundi
kasnije, onda se njegova ruka vratila opet na mene. Milovao me gore dolje
po leđima. To me smirivalo, ali me i činio apsurdno umornom.
“Zaspat ću,” promrmljala sam nakon nekoliko minuta njegovog trljanja
mojih leđa.
Kaneovo je tijelo vibriralo dok se cerekao. “Dođi gore u moju sobu.”
Zarežala sam.
Nasmijao se, “Samo da odspavamo. Obećavam.”
Prokleto si u pravu da je samo da odspavamo.
“U redu,” uzdahnula sam i odgurnula se na noge. “Bok, Damien.”
“Bok, ljepotice. Bok, braco... Zabavite se time što ste prijatelji.”
Nisam znala o čemu on priča, ali sam bila sigurna da je nešto u vezi sa
seksom, pa sam pokazala Damienu prst dok sam odlazila, što je nasmijalo
Kanea dok je stavljao ruke na moje kukove i slijedio me. Nastavio se smijati

~ 179 ~
 Naš svet knjiga

dok se pritisnuo uz mene kako bi mi pomogao uz stepenice. Držala sam

jedno oko otvoreno samo kako bih gledala na koju stepenicu stajem. Bila
sam umorna i prije no što smo sjeli da gledamo DVD, ali sada kad sam malo
plakala i naslonila se na Kanea, bila sam potpuno iscrpljena.
Stigli smo u Kaneovu sobu i izula sam papuče dok je on povukao
prekrivače za mene. Pala sam na krevet na bok i uzdahnula.
“Želim tvoj krevet,” promrmljala sam dok sam dublje utonula u jastuk i
masivni madrac na kojem sam ležala.
Kane se zacerekao dok se penjao na svoju stranu kreveta i legao kraj
mene. Bio je na pokrivačima, dok sam ja bila pod njima. “Što je moje i tvoje
je.”
Šmrknula sam, “To bi samo vrijedilo da smo vjenčani.”
“Ima ćeš moje dijete, držiš me za jaja slijedećih nekoliko godina. Mogli
bi i biti vjenčani.”
Držala sam oči zatvorene dok sam se smijuljila.
“Ne daj mi da zaspim,” rekla sam nakon što sam zijevnula.
Kane je šutio jedan trenutak i onda rekao, “Zašto ne?”
Htjela sam reći zato što je pogrešno da spavamo u istom krevetu, ali
nekako bi se to činilo kao laž. Potpuno iskreno, rado bih spavala u istom
krevetu s Kaneom. Moja spremnost na to je činila da osjećam oklijevanje.
Moja spremnost na sve što mi je Kane počeo značiti je postajao veliki
prokleti problem za mene.
“Zato što ti ne želim uništiti dobar noćni san,” konačno sam rekla.
“Nemirna sam tijekom noći sada.”
Kane se podsmjehnuo, “Ljepotice, spavaj. Noćas ćeš prespavati kod
mene.”
U mom trbuhu su se pojavili leptirići.
Otvorila sam oči. “Jesi li siguran?”
Kane je već bio na svom boku gledajući me. “Da, siguran sam. Zašto ne
bi bio siguran?”
Slegnula sam ramenima. “Mislila sam da bi bilo čudno da nas dvoje
spavamo na ovom krevetu zajedno, kad zadnji put kad se to dogodilo,
zatrudnjela sam.”
“Ha. Nisam ni pomislio na to.” Kane je trepnuo i onda se smješkao.
“Onda razmišljaj o tome na ovaj način – ako se ovaj put pojebemo, ne
moramo se brinuti o tome hoćeš li zatrudnjeti jer si već napumpana.”
Prisilila sam se da održim ozbiljno lice i da se ne nasmijem.

~ 180 ~
 Naš svet knjiga

“Da nisam tako umorna, udarila bih te.”

Kane se nacerio, “Onda mi je drago da si umorna.”
Zatvorila sam oči i nasmiješila se. “Udarit ću te sutra.”
Kane je zapjevušio, “Spavaj, lutkice moja.”
Njegova lutkica.
Njegova.
Posljednja stvar koje sam se sjetila prije no što sam utonula u tamu je bila
ta da biti Kaneova ne bi bila najgora stvar na svijetu. Ne biti njegova bi bila.

~ 181 ~
 Naš svet knjiga

“Aideen?”
Pogledala sam meni s desna i nasmiješila se Ryderu dok je ulazio u
kuhinju. “Jutro.”
Uzvratio mi je osmijeh. “Rano jutro, šest je sati ujutro. Zašto si budna?”
Cerekala sam se, “Zaspala sam jako rano jučer i nisam se ni pomakla
cijele noći. Probudila sam se u četiri i bila potpuno budna, pa sam sišla
ovamo da si napravim čaj. Želiš li šalicu čaja?”
Ryder je kimnuo glavom. “Naravno, malo mlijeka i jednu žlicu šećera,
molim te.”
Ustala sam sa svog mjesta i otišla do kuhala za vodu. Već je bio
napunjen, pa sam samo pritisnula dugme na postolju da ponovi proces
vrenja.
“Dakle, spavala si noćas u Kaneovoj sobi?” Zamišljeno će Ryder. “Kako
je bilo?”
Okrenula sam se. “Vrlo udobno.”
Ryder se nasmijao.
Pogledala sam dolje u moja stopala i onda opet u Rydera. “Bila sam
ovdje dolje neko vrijeme i malo razmišljala.”
Ryder je zagrizao svoju donju usnu. “Oh-o. Trebam li se zabrinuti?”
Šmrknula sam. “Ne... pa, možda.”
Uzdahnuo je, “Reci mi sve, mama.”
Nacerila sam se. “Dakle, znaš da živim u malom stanu i da je Kane
zatražio da se preselim ovdje, zar ne?”
Ryder je kimnuo glavom. “Razmišljaš li o tome da prihvatiš njegovu
ponudu? Bit ćemo i više nego sretni da nam budeš ovdje, dušo.”
Nasmiješila sam se. “Znam da bi, ali ne, neću se useliti ovdje. Ali, ću se
preseliti negdje drugdje. U neki veći stan od mog sadašnjeg stana.”
Ryder je izdahnuo. “Kaneu se to neće svidjeti.”
Upravo sam zato i bila zabrinuta.
“Znam,” priznala sam, “zato trebam tvoju pomoć.”
“Moju pomoć?” Upitao je Ryder. “Zašto bi trebala moju pomoć?”

~ 182 ~
 Naš svet knjiga

Slegnula sam ramenima. “Trebaš mi da prikupim ideje. Kane misli da se

sada fantastično slažemo i slažemo se, ali Ry, ipak smo se mrzili prije. Ne
želim se useliti ovdje i onda da se sve raspadne. Da li sam luda što želim
stabilnost?”
“Ne,” Ryder je odmah odgovorio. “U pravu si za sve, ali također
razumijem i Kaneove razloge. Od nas petorice, on zaista ne razumije ljude.
Kloni ih se ako ikako može, ali sada kada ima tebe u svom životu, želi i tebe
skloniti od njih također. Ako bi živjela s njim to bi mu dalo kontrolu koju
želi, ali pošto niste zajedno, vjerojatno je najbolje da nađeš drugi stan, a ne
da budeš ovdje. Postalo mu je previše ugodno s tobom... ili bolje rečeno s
njegovom idejom o tebi.”
Kimnula sam glavom. “Međutim, mislim da bih ga trebala nekako
uključiti, samo kako bi se osjećao kao da je dio odluke. Što misliš?”
Ryder je razmišljao o tome nekoliko sekundi. “Sviđa mi se, to će ga
umiriti.”
“Slažem se,” rekla sam i onda izdahnula veliki dah. “Povest ću ga sa
sobom kad budem tražila stan.”
“Čini se kao plan.”
Kimnula sam glavom. “Nadajmo se samo da je dobar.”
Ryder se nasmiješio. “Vjeruj mi, Kane će biti dobar prilikom traženja
stana. Sve će biti u redu.”
“To dolazi od čovjeka koji je sve samo ne u dobrim odnosima sa svojom
curom.”
Ryderovo se lice ukočilo. “Samo prolazimo kroz težak period, bit će
bolje.”
No, nije zvučao kao da vjeruje u svoju vlastitu izjavu.
Podigla sam obrve. “Vaš težak period traje već neko vrijeme. Jesi li
siguran da je sve u redu s tobom i Brannom?”
Ryder je zurio u mene dugi trenutak i onda spustio glas i rekao, “Ne,
nisam siguran da je sve u redu s Brannom.”
Jebiga.
“Nemoj mi reći da ćete prekinuti?” Upitala sam i zadržala dah.
Ryder je podigao svoju ruku i protrljao lice prije no što ju je opet spustio.
“Ne znam, Aideen. Nisam siguran ni u što sada, kada se radi o nama. Sve
što znam je da se jako puno svađamo. To je više od djetinjastih svađa, to je
samo... bijes. Čisti bijes. Ne možemo biti u prostoriji zajedno duže od deset
minuta, a da netko ne eksplodira.”

~ 183 ~
 Naš svet knjiga

Progutala sam. “Oboje ste pod stresom zbog Kaneove bolesti-”

“To se događa već mjesecima sada.”
Oh.
“Nisam mislila da je tako ozbiljno.”
Ryder je kimnuo glavom. “Loše je. Čak se više ni ne seksamo, a ne mogu
se ni sjetiti kad sam je zadnji put poljubio samo zato što sam to poželio.”
Sranje.
“Ne... ne postoji nitko drugi, zar ne?” Upitala sam, želudac mi se okretao
dok su riječi izlazile iz mojih usta.
Molim te, reci ne.
“Ne,” odgovorio je Ryder. “Ništa takvo. Mislim da smo se jednostavno
udaljili.”
Osjetila sam kako mi se knedla stvara u grlu.
“Moraš razgovarati s njom o tome.”
Kimnuo je glavom. “Znam. Samo ću malo pričekati da vidim hoće li se
što promijeniti.”
“Neće se promijeniti ako oboje ne unesete promjene – to se mora
raspraviti. Odmah.”
Ryder je podigao ruke. “Hoću, s vremenom, obećavam. Samo sada imam
puno toga čim se moram baviti.”
Zaista?
“Kao što?” Upitala sam.
Ryder se smješkao. “Ne brini se ti o tome.”
O, nešto je naumio.
“Zašto si ti ustao i spremio se ovako rano ujutro?” Upitala sam i
sumnjičavo suzila oči prema njemu.
On se smijuljio, “Moram ići obaviti jedan posao, zabadalo.”
Glumila sam uvrijeđenost. “Ja nisam zabadalo.”
“Naravno da nisi.”
Zastenjala sam i Ryder se nasmiješio.
“Obećaj mi da će naš razgovor ostati među nama, u redu?”
Zagunđala sam, “Tražiš od mene da zatajim informaciju od moje
najstarije prijateljice?”
“Da, kako bi nju poštedjela bespotrebne boli.”
Gad.
“U redu, dobro,” uzdahnula sam. “Držat ću jezik za zubima.”
Ryder mi je namignuo. “Kasnije, mama.”

~ 184 ~
 Naš svet knjiga

Kuhalo za vodu je uzavrelo baš kad je Ryder izašao iz kuhinje. Rekla

sam Ryderu da nisam zabadalo, ali zaista jesam. Pratila sam ga niz hodnik
i pogledala kroz mali prozor pokraj vrata da vidim kuda ide. Podigla sam
obrve kad sam vidjela da ulazi u Jeep. Nicov Jeep. Mogla sam vidjeti Nicu
na suvozačevom mjestu, nasmijao se nečemu što mu je Ryder rekao i onda
su se odvezli nekoliko sekundi kasnije.
Kuda, dovraga, oni idu u šest ujutro?
Okrenula sam se i vratila se u kuhinju osjećajući se zbunjeno. Nisam
voljela ljude koji imaju tajne, posebno kad nisam znala koja je to tajna. Kane
je skrivao nešto o osobi zvanoj Veliki Phil, a Ryder i Nico su išli nekuda u
šest ujutro u običnoj odjeći, bez opreme za vježbanje.
Hmmmm.
Odmahnula sam glavom i prišla kuhalu za vodu, te si napravila još
jednu šalicu čaja i smijuljila se samoj sebi.
Možda je Ryder u pravu; ja jesam zabadalo.

Probudila sam Kanea kad sam se popela na krevet pokraj njega tri sata
kasnije. Sjedila sam uspravno jedući kukuruzne pahuljice iz zdjelice koju
sam držala na trbuhu. Otvorio je jedno oko, nasmiješio mi se, te se okrenuo
na leđa.
“To je prizor uz koji se lijepo probuditi ujutro.”
Pogledala sam ga i šmrknula, “Da, ja sam prava mačka.”
Upalila sam Kaneov televizor i uključila Netflix. “Još Sinova?”
Kane se protegnuo, sjeo uspravno i kimnuo glavom.
Imao je taj izgled upravo-sam-se-probudio-jebi-me-odmah, koji je
utjecao na moju vaginu, a ja jednostavno nisam bila sretna zbog toga.
“Jesi li dugo budna?”
Slegnula sam ramenima. “Oko pet sati.”
“Pet sati?” Upitao je Kane širom raširenih očiju. “Zašto me nisi
probudila?”
Pogledala sam ga i onda opet u televizor. “Zato što sam se probudila u
četiri sata ujutro.”
“Pa?” Kane je kliknuo jezikom. “Trebala si me probuditi.”

~ 185 ~
 Naš svet knjiga

Zakolutala sam očima. “Bila sam dobro. Otišla sam dolje, popila puno
čaja, pojela malo hrane, onda još čaja i još malo hrane. Onda sam došla ovdje
gore. Nije velika stvar.”
Kane je zagunđao, “Ubuduće me probudi.”
“Ubuduće?” Nasmijala sam se. “Koliko često misliš da će se događati to
da prespavam?”
Kane se primakao bliže k meni. “Nadam se često.”
Progutala sam. “Kane...”
“Osjećam se bolje kad si ovdje, pa mi zato udovolji i ostani sa mnom
neko vrijeme.”
Pogledala sam ga i podigla obrvu. “Koliko je to neko vrijeme?”
On se smješkao. “Koliko vremena imaš?”
“Cijeli dan. Subota je.”
“Onda cijeli dan.”
Podigla sam obrvu. “Je li to neka vježba zbližavanja?”
“Da.” Kane je odgovorio, usne su mu se trzale.
Nasmijala sam se, “U redu. Dok god se ne moram micati, ja sam za
zbližavanje.”
Kane mi se nacerio i onda skrenuo pažnju na televizor. Pet minuta
kasnije pojela sam svoje pahuljice. Stavila sam svoju sada praznu zdjelicu
na Kaneov ormarić pokraj mene i spustila se niže navlačeći pokrivač preko
mog tijela. Zastenjala sam kad sam otkrila da to nije udoban položaj za
gledanje televizora.
“Što nije u redu?” Upitao je Kane.
Nisam odgovorila. Umjesto toga, isprobala sam nekoliko različitih
položaja i odlučila se za ležanje na boku. Moj jastuk je bio premekan da mi
podupire glavu, pa sam pogledala u Kanea i rekla, “Mogu li staviti glavu
na tvoja prsa kako bih mogla vidjeti televizor?”
Kane je pokazao na sebe. “Iskoristi moje tijelo kako god želiš, lutkice.”
Frknula sam dok sam stavljala svoju glavu na njegova gola prsa i
prebacila svoju nogu preko njegove. Tako. To je bolje. Puno bolje.
“Je li ti udobno?” Upitao je Kane.
“Aha.”
“Dobro... ali samo da znaš, ti ležiš na meni, a tvoja noga je pritisnuta uz
moj kurac. Ne mogu kontrolirati ako se digne, Ok?”
Nasmijala sam se, “Ok.”
“Ozbiljan sam, ne želim da poludiš na mene.”

~ 186 ~
 Naš svet knjiga

Stavila sam ruku na njegove slabe, ali još uvijek vidljive trbušne mišiće
– sada su postajali sve vidljiviji kako je opet počeo vježbati.
“Previše mi je udobno da bih poludjela, dušo.”
Kaneovo se tijelo opustilo. “To je dobro znati.”
Ušutkala sam ga, “Jax je na televiziji. Ušuti.”
Kane je zagunđao sebi u bradu o Jax Telleru, ali je učinio kako sam tražila
i ušutio. Ostali smo tihi i omotani jedno oko drugoga tijekom dvije epizode.
Kane se morao pomaknuti kad je osjetio da je potreba da ide na WC postala
previše jaka.
“Odmah se vraćam.”
Odmahnula sam mu. “Idi si po hranu i što trebaš. Ne idem nikuda,
Kane.”
“Obećavaš?”
Prokletstvo.
“Obećavam.”
Sretan je napustio sobu, ali sam znala da će se to promijeniti kad mu
konačno budem rekla da ću tražiti novi stan umjesto da se doselim k njemu.
Samo sam se nadala da će ga zadovoljiti to što ću ga uključiti u potragu za
novim stanom, jer ako ne bude, sve će postati loše između nas jako brzo.
Nisam se htjela vratiti dva koraka u moju prošlost s Kaneom – slagali
smo se tako dobro sada. Htjela sam pogledati u budućnost jer, htjela ja to ili
ne, ta budućnost je sada uključivala njega.

~ 187 ~
 Naš svet knjiga

“Što god da mi imaš za reći, reci već jednom. Tvoji stalni pogledi prema
meni mi već polako počinju smetati.”
Zurila sam u Kanea širom raširenih očiju. Nisam mislila da je primijetio
moje, ne baš previše suptilne poglede, svakih tridesetak sekundi. Kad je
otišao na WC i pojeo nešto hrane, dala sam mu njegovu jutarnju injekciju
inzulina. Otkad smo se vratili u njegovu sobu, nervozno bih ga pogledavala
svakih nekoliko sekundi. Svaki put kad bih ga pogledala planirala sam mu
reći moj plan za smještaj, ali bih odustala u zadnji čas, jer sam bila prevelika
kukavica.
Brzo sam pogledala ravno naprijed kad me prozvao i pretvarala se da ga
nisam čula.
Nasmijao se, “Aideen?”
Budi mirna.
“Hmmm?”
On je posegao, stavio prst na moj obraz, te mi okretao glavu dok nisam
gledala u njega.
Dobacila sam Kaneu veliki zubati osmijeh dok sam rekla, “Hej.”
“Bok,” cerekao se.
“Što ima?” Upitala sam.
Podigao je ruke do svog lica i protrljao svoje oči. “Molim te prestani, ne
želim se smijati sada. Želim razgovarati.”
U stilu sam se hihotala, “O dečkima, noktima ili šminki?”
Kane se gromoglasno nasmijao, a zbog toga sam se ozarila.
Voljela sam njegov smijeh... i mrzila sam sebe zbog toga. Sada mi se
zaista sviđao, a nisam ništa mogla učiniti u vezi toga. Morala sam se truditi
najviše što sam mogla da se riješim tih osjećaja i spriječim ih da se razviju u
nešto kao ljubav zato što bi to moglo imati katastrofalne posljedice za nas –
ili mene – ako krene po zlu.
“Budi ozbiljna, lutkice. Reci što god da ti je na umu.”
Uzdahnula sam kad sam shvatila da on neće odustati od teme.
“Pokušavam smisliti kako da ti ovo kažem; u svakom slučaju nećeš biti
sretan u vezi onoga što ti imam za reći.”

~ 188 ~
 Naš svet knjiga

Kane je sjeo uspravno. “Dobro si? Beba?”

“Da.” Trepnula sam. “Sve je u redu sa svima, svi smo dobro.”
Kane se opustio. “U čemu je onda problem?”
Zagunđala sam. “Obećaj da se nećeš naljutiti.”
“Kako mogu to obećati kad ne znam što ćeš mi-”
“Samo obećaj.”
Kane je zagunđao iziritiran. “Dobro. Obećavam. Sada, reci mi.”
Odmakla sam pogled od njega, zatvorila oči i u jednom velikom dahu
rekla, “Odselit ću se iz mog stana, te pronaći nešto veće. Nešto blizu.”
Potisnula sam potrebu da pokrijem lice kad me dočekala tišina.
Uzdahnula sam i otvorila oči. Pogledala sam Kanea i vidjela da zuri u mene.
“Mislio sam da se sada tako dobro slažemo.”
“Slažemo se,” uvjeravala sam ga kimanjem glave. “To je upravo razlog
zbog kojeg se ne bi trebala doseliti ovdje. Ne želim ureći prijateljstvo koje
gradimo. Sve je tako dobro između nas sada... Ne želim to uništiti.”
Kane je odmakao pogled od mene i kimao mi glavom u razumijevanju.
“Dobro, Aideen.”
Sranje.
“Molim te, nemoj se ljutiti na mene, zaista želim da se složiš s ovim.
Treba mi tvoja pomoć.”
To mu je opet privuklo pažnju. “Moja pomoć u vezi čega?”
“U traženju stana, naravno. Želim tvoje mišljenje pošto će tvoje dijete
živjeti ondje.”
Molim te osjećaj se uključeno.
Kane je podigao obrvu. “Želiš moje mišljenje o stanu?”
Kimnula sam glavom. “Naravno.”
Kane je šutio dok je proučavao moje lice. “U redu, dobro. Pomoći ću ti u
potrazi za stanom, ali pod jednim uvjetom.”
Nije mi se sviđalo kako to zvuči.
“Kojim uvjetom?”
“Ako se oboje ne složimo u vezi stana koji je prikladan za tebe i za bebu,
tada ćeš se useliti ovdje.”
Suzila sam oči. “Pokušavaš me prevariti.”
“Ne pokušavam.”
“Pokušavaš!”

~ 189 ~
 Naš svet knjiga

Kane je podigao ruke u zrak. “Vrijeđa me to što si uopće i pomislila da

bi te prevario. Selidba u drugi stan je ogromna stvar. Ne bih se igrao u vezi
toga.”
Zarežala sam, “Ne možeš prevariti varalicu, Kane. Poznam te kao svoj
džep; samo ćeš odbiti svaki stan koji vidimo, tako da se moram preseliti
ovamo.”
“To je potpuno netočno,” cvrkutao je Kane. “Nemam nikakve loše
namjere prema tebi. Ti si moja prijateljica pa ću ti pomoći baš kao što ti to
želiš.”
Tako sam ga lako čitala.
Izgledao je nevino kao dijete s rukom u posudi za kekse, a iako je zvučao
kao da me ne želi prevariti, njegov mali govor me nije prevario. Nešto se
kuhalo u tom njegovom izopačenom umu, nešto zlo. Znala sam ga dovoljno
dobro da znam da se neće povinuti mojoj odluci bez borbe.
Ispružila sam svoj mali prst, a zbog toga se Kane ozario.
“Kuneš li se da nećeš odbiti stan samo zato kako bih se uselila ovdje?”
“Zaklinjanje malim prstom, da li se ti šališ?”
“Ne.”
“Prokletstvo, mogao bih te pojesti lutkice. Preslatka si.”
Zarežala sam, “Zakuni se.”
Kane se smješkao dok je zakačio svoj mali prst za moj. “Kunem se.”
Zadržala sam njegov pogled. “Zakleo si se malim prstom, a ne možeš se
izvući od zakletve malim prstom... takav je zakon.”
Kane mi je namignuo. “Ne bih se usudio ni u snu, lutkice.”
Grickala sam unutrašnju stranu mog obraza, kako ga ne bih opsovala.
“Dakle,” nasmiješio se Kane, “kada idemo u potragu za stanom? Sve ću
organizirati, daj mi samo jedan dan.”
Iznenada se činio oduševljenim s idejom traženja stana što je samo
potpirilo moje sumnje da nije smislio ništa dobro. Stvarno si nije radio
nikakve usluge.
“Ponedjeljak. Moj razred je na izletu cijeli tjedan, a pošto je riječ o
planinarenju, ja ne moram ići. Tada možemo ići pogledati stanove. Je li to u
redu?”
Kane je razmislio na trenutak i onda rekao, “Da, mogu u ponedjeljak.”
Frknula sam, “Rekao si to kao da ćeš nešto drugo izbaciti kako bi mogao
ići sa mnom.”
“I hoću.”

~ 190 ~
 Naš svet knjiga

“Što bi trebao raditi u ponedjeljak?” Ispitivački sam upitala.

Kane je slegnuo ramenima. “Imao sam za obaviti mali posao u klubu u
gradu, ali ću ga prebaciti na utorak.”
U klubu?
Uspravila sam se i suzila oči. “Ako govoriš o nekim lošim stvarima u
Tami, tako ću se naljutiti na tebe da nećeš moći vjerovati.”
Kane je namrštio lice. “O čemu to govoriš?”
Zagunđala sam, “Nisam glupa, Kane. Jako se dobro sjećam što sam
vidjela u Tami one noći kad smo se seksali. Samo to nisam spominjala od
onda jer je to tvoja stvar, ne moja.”
Kane je nakrivio glavu. “Zar to još uvijek nije moja stvar?”
Njegova je zaigranost nestala, a ozbiljni Kane je promolio svoju bijesnu
glavu.
“Da, jest, ali sada sam ti puno bliža, tako da-”
“Tako da ništa, Aideen,” prekinuo me, čvrstim tonom. “Moj posao je
moja stvar. Ako budem htio tvoje mišljenje o nečemu, tražit ću ga.”
Malo sam se povukla, nije mi se sviđalo što me kori.
“Želiš li poslušati svoj vlastiti prokleti savjet onda, jer ti guraš svoj nos u
moje stvari otkad si saznao da sam trudna.”
“Pa?”
Pa?
“Kako, dovraga, to misliš pa?”
“Mislim, pa.” Bezbrižno je rekao Kane. “Ti si ta koja je trudna, ne ja. Ako
se miješam u tvoj život, to je zato što se želim uvjeriti da ti je dobro. Nosiš
moje dijete. Smatraj me ludim što mi je stalo do tebe.”
Osjetila sam kako mi temperatura raste.
“Shvaćaš da postavljaš duple standarde, zar ne?”
Kane se zavalio i uzdahnuo, “Ne, ali siguran sam da ćeš mi ti to ionako
objasniti.”
Bio je u pravu.
“Što ti daje pravo da se petljaš u sve što ja radim, ali kad je spomenem
mutna sranja koja ti radiš, odmah me prekineš, veliki, zločesti Kane.”
“Veliki, zločesti Kane?” Ponovio je Kane, a kut njegove usne se savio.
“Bilo je ili to, ili tvrdoglavi, seronja Kane. Ti izaberi.”
Kane se nasmijao, “Nemoj sada prestati, lutkice. Reci mi kako se zaista
osjećaš.”

~ 191 ~
 Naš svet knjiga

Svrbio me je dlan da mu udarcem skinem taj samodopadni izraz s lica, i

učinila bih to, ali nisam htjela osjećaj seronje svuda po mojoj ruci.
“Znaš što možeš napraviti?” Derala sam se.
“Pogađat ću, nešto neugodno.”
O, moj Bože!
“Jebi se, ti jebeni gade.”
Kane se nasmijao, “To mi nije nimalo neugodno. Udari me s nečim
drugim.”
Kako želiš.
Okrenula sam se i uzela budilicu na baterije sa ormarića pokraj mene,
onda se okrenula i udarila njome Kanea ravno u prsa.
“Evo ti, ti glupi kretenu.”
Kane je zastenjao i siktao otprilike oko sekundu, onda se nasmijao. I to
se jako nasmijao. To me razbjesnilo. Bijesno sam odgurnula pokrivače s
mene i ustala s kreveta. Nisam se ustala brzo koliko sam željela, ali sam
ustala, a to je bilo važno.
“Kuda ideš?” Upitao je Kane kroz svoj glupi smijeh.
Pokazala sam mu srednji prst i onda se okrenula i izjurila iz njegove
sobe. Žustro sam hodala niz hodnik prema stepenicama i ubrzala u lagani
trk kad sam čula Kaneove korake kako dolaze za mnom.
“Uspori, Aideen,” rekao je dok sam se počela spuštati niz stepenice.
Više se nije smijao.
“Ne govori mi što da radim!” Prasnula sam i nastavila juriti niz
stepenice.
Kane je zagunđao iza mene. “Past ćeš-”
“Neću pasti!” Prasnula sam. “Još uvijek mogu jebeno vidjeti kamo
idem!”
Došla sam do drugog kata, ali prije no što sam mogla sići na prvi kat
Kane je skočio ispred mene. Ruke su mu bile podignute ispred prsa, a na
njegovom licu nije bilo ni trunke smiješka.
“Samo se smiri.”
Tresla sam se od bijesa.
“Ja jesam mirna,” ispljunula sam. “Savršeno sam prokleto mirna; sada
odjebi od mene.”
Kane je spustio ruke na moja ramena, ali sam ih maknula udarivši ih.
“Au!”
Zarežala sam, “Dobro. Nadam se da te boli.”

~ 192 ~
 Naš svet knjiga

To je vratilo Kaneov glupi osmijeh.

“Prestani mi se smješkati; ne igram se.”
Tada sam ga zaobišla i krenula niz preostale stepenice.
“Zbog čega je sva ova vika?” Vikao je Nicov glas iz teretane.
Došao je kući otprilike sat vremena nakon što je otišao s Ryderom.
Upitala sam gdje je bio, ali mi je rekao da gledam svoja posla.
Gad.
Ušla sam u teretanu i krenula ravno prema Nicu, koji je dizao utege koji
su bili veći od moje glave. “Dat ću pedeset eura da udariš Kanea u lice za
mene.”
Nico mi se nasmijao i onda pogledao preko mog ramena. “Što si učinio.
Žalio si se što ne ševiš?”
“Jedino žaljenje koje se odigravalo je u potpunosti dolazilo od Aideen –
ne od mene... A zadnji put kad smo se seksali, ostala je trudna, pa sada
uzimam odmor koji sam zaista zaslužio.”
Nico se nasmijao Kaneu, ali ja nisam.
“Ja sam ljubazna osoba, pa ako sam kučka prema tebi, trebao bi se
zapitati zašto je tako.”
“Zato što sam laka meta?”
Pogledala sam crveni trag na njegovim prsima i smješkala se. “Očito.”
“Što se dogodilo s tvojim prsima?” Upitao je Nico svog starijeg brata kad
je vidio da zurim u njih.
Kane je slegnuo ramenima. “Bacila je budilicu na mene.”
Nico me pogledao podignutih obrva i odjednom sam osjetila potrebu da
se branim.
“Rekao mi je da ga udarim.”
“Mislio sam svojim riječima, ti mala pametnjakovićko.”
Mala pametnjakovićka? Kako se jebeno usuđuje?
“Odlazim. Razbit ću ti glavu utegom ako ostanem ovdje.”
Kane se odmaknuo od dovratka i usmjerio se na mene. U tren oka, bio je
ispred mene i zauzimao moj osobni prostor. Bio je tako blizu da je njegov
trbuh dirao moj.
“Kao da bi ti mogla podignuti jedan od ovih utega.” Smješkao se.
Moje lijevo oko se trzalo dok mi je um prihvaćao njegov izazov.
“Gledaj me!”
Okrenula sam se i odmarširala do Nice, koji je stajao ispred police na
kojoj su bili svi utezi.

~ 193 ~
 Naš svet knjiga

“Makni se u stranu, sinko. Mama mora postaviti seronju na njegovo

mjesto.”
Nico mi se široko osmjehnuo, njegove jamice su mu se urezale u obraze.
“Ne mogu, mama, povrijedit ćeš se.”
O, ne, ne i Nico.
“Ali, jaka sam.”
Nico je zadržao moj pogled. “Prokleto si u pravu da jesi, ali ovi utezi su
prilično teški, a ja ne želim da se dodatno opteretiš... Što ako te leđa počnu
još više boljeti nego što te već bole, ili ako istegneš trbušni mišić?”
Uzdahnula sam.
Nisam mislila na moja leđa ili na moj trbuh.
“Pa... moja leđa me ionako već bole noću, ne bih htjela učiniti da me bole
i tijekom dana.”
Nico je kimnuo glavom. “Točno. Zašto bi se povrijedila samo kako bi
dokazala da pizda nije u pravu?”
“Hej!”
Smješkala sam se na prigovor navedene pizde.
“U pravu si. Jako si u pravu.”
Nico je raširio ruke. “Daj mi jedan zagrljaj.”
Frknula sam i koraknula u njegov zagrljaj, onda zacvilila. “Sav si
mokar!”
“Moja greška,” nasmijao se Nico i pustio me, ali ne prije no što mi je dao
veliku mokru pusu u obraz i naravno, brzo trljanje trbuha.
Sviđao mu se moj trudnički trbuh; svaki put kad bi prošao pokraj mene
na brzinu bi pomilovao moj trbuh. Bio je to njegov mali način pozdravljanja
bebe. Bilo je to preslatko. A činjenica da je to smetalo Kaneu, činila je da mi
se sviđa još i više.
“Jesi li završila?” Upitao je Kane iza mene.
“S tobom?” Upitala sam dok sam se okrenula licem prema njemu. “Da.”
Kane se ukočio. “Što to znači?”
“Znači da sam za danas dovoljno gledala tvoje lice i trpjela i više nego
dovoljno tvoje kretensko ponašanje. Želim ići kući.”
Mrzila sam to što je Kane napućio usne, a mrzila sam i to što sam se zbog
glupog pućenja odmah osjećala krivom.
“Ne gledaj me tako.”
Kane je bacio pogled preko mog ramena i onda me opet pogledao i još
više napućio usne.

~ 194 ~
 Naš svet knjiga

“Kane.”
Uperio je pogled u mene.
“Majko božja!” Uzdahnula sam. “Da se nisi usudio zavoditi me tim
svojim očima. Znam što je zavođenje kad ga vidim.”
Suzila sam oči i kad je Kane bacio pogled preko ramena, brzo sam se
okrenula i uhvatila kako se Nico pući i duri. Prestao je s oboje kad je shvatio
da sam ga uhvatila.
“Što ima?” Nervozno se osmjehnuo.
Uhvaćen.
Pogledala sam preko ramena u Kanea, koji je odmahivao glavom i
smiješio se, te sam vratila pogled na Nicu i uperila prst u njega. “Jesam li ja
sada tema predavanja iz Muške Biblije?”
“Nemam pojma o čemu govoriš,” rekao je Nico i podigao bradu.
Da, možeš misliti.
“Ne seri mi, mali.”
Nico mi se nacerio, ali nije ništa rekao.
Stavila sam ruke na lice i zastenjala, “Nisam u stanju baviti se s obojicom
danas.”
Osjetila sam ruke na mojim kukovima. “Pa onda, vrati se u krevet i bavi
se samo sa mnom.”
“Moj čovjek,” klicao je Nico.
Zarežala sam, a to je ušutkalo njegovo sretno dupe.
“Hajde, lutkice. Obećavam da se više nećemo svađati, bar dok ne budeš
imala dovoljno snage za to.”
Nasmijala sam se, iako to nisam htjela. Htjela sam ostati ljuta na njega,
jer sam znala da smjera nešto loše.
Ono što sam vidjela, u čemu je Kane sudjelovao u Tami prije toliko
tjedana, me uzdrmalo. Htjela sam vjerovati da je dobra osoba, ali
jednostavno nisam u potpunosti vjerovala da jest. Znala sam da mu je stalo
do mene i bebe, ali izvan našeg malog kruga, očito je bio umiješan u stvari
s kojima nisam htjela imati nikakve veze. Bila sam povezana s njim, pa u što
god da je bio umiješan, bila sam povezana s tim također, sviđalo se to meni
ili ne.
Nadala sam se da sam samo paranoična, a zbog toga sam i dozvolila
Kaneu da me odvede opet gore u svoju sobu. Rekla sam samoj sebi da u što
god da je stvarno umiješan, to je njegova stvar i da ne bi bio umiješan u to

~ 195 ~
 Naš svet knjiga

kad bi to stavilo mene ili našu bebu, u opasnost. Samo sam se nadala da se
pouzdavanje u to neće pokazati uzaludnim.
Kad sam ušla u Kaneovu sobu, čula sam muški smijeh koji je dolazio iz
prizemlja i nasmiješila sam se samoj sebi. Alec i Ryder su došli. Još sam se
smiješila samoj sebi kad je Kane skočio na svoj krevet i potapšao mjesto
pokraj sebe. Stala sam blizu kreveta i rekla, “Gladna sam.”
Kane je zadahtao, “Nisi mogla nešto reći kad smo bili dolje blizu
kuhinje?”
Krenula sam pokazati srednji prst Kaneu, ali sam prebrzo pomakla ruku
i udarila njome u stranicu kreveta. To je poslalo bol koji je projurio mojim
prstom i uzrokovao da zavrištim kao da me ubijaju.
“O, Bože! Slomila sam nokat!”
“Ne!” Povikao je Kane.
Više koraka se začulo kako udaraju po stepenicama, niz hodnik i onda
su tri tijela provalila u Kaneovu sobu. “Što je bilo?” Sva braća su urlala dok
su se ulazila kroz vrata.
Kane je pokazao na mene drhtavom rukom. “Njen nokat! Slomila je svoj
nokat!”
Zbunjenim pogledom, pogledala sam u Kanea i onda u braću koji su svi
uzdahnuli i stavili ruke preko usta. Svi su se uhvatili za neki komad
namještaja, ili jedan za drugoga kako bi stajali uspravno.
Bila sam jako zbunjena. Nisam imala jebenog pojma što se događa.
Nikakvog.
“Tvoj nokat?” Cvilio je Alec.
Nico je stavio ruke na glavu i odmahivao njome s jedne na drugu stranu.
“Sve, samo ne tvoj nokat!”
Ryder je dojurio do mene i uhvatio me za ruku koju sam obgrlila i
temeljito je pregledao, a kad je vidio potvrdu da je moj nokat slomljen,
zacvilio je. “Otišao je. Otišao je zauvijek!”
“Ne!” Ridao je Kane, pao nazad na svoj krevet i onda stavio ruke na svoje
lice. “Zašto je to morao biti njen nokat? Zašto, Bože? Zašto?”
Bijesno sam gledala Kanea i onda njegovu braću kad sam shvatila što se
događa. Gadovi su se zezali na račun mog slomljenog nokta.
“Sve vas mrzim,” rekla sam i okrenula se, izašla iz sobe i krenula prema
kuhinji, zato što, iako me još uvijek jako boljelo, također sam bila i jako
gladna.

~ 196 ~
 Naš svet knjiga

Stigla sam na pola puta niz stepenice prije no što sam čula erupciju
gromoglasnog muškog smijeha. Iako mi je bilo jako drago što se smiju
zajedno, mrzila sam što je to išlo na moj račun.
“Prokleta braća.”

~ 197 ~
 Naš svet knjiga

“Jesi li uzbuđena?”
Pogledala sam u Kanea kad me pitao isto pitanje po deseti put u dva
sata. Slegnula sam ramenima i pogledala kroz prozor njegova auta.
“Pretpostavljam, samo sam nervozna. Mislim... ta žena koju si kontaktirao
je zakonita posrednica za nekretnine, zar ne?”
Bio je ponedjeljak i Kane i ja smo krenuli vidjeti par stanova. Trebali smo
pogledati njih pet. Kane je kontaktirao prijatelja svog sina u subotu i dobio
broj posrednice za nekretnine koja nam je bila voljna pomoći u tako kratkom
roku.
“Naravno,” uvrijeđeno je rekao Kane. “Misliš da bih unajmio nekoga da
nam pokazuje loše stanove?”
Da.
“Mislila bih to. Ne bih se čudila da ti padneš tako nisko kako bi me naveo
da živim s tobom.”
“Nisam pao na nijednu razinu. Ova je cura prava posrednica. Radi za
Upton Realtors, a Upton je... bogato područje, pa oni samo nude najbolje.”
Nisam znala zašto, ali Kaneov entuzijazam me nije baš ohrabrivao.
“U redu, samo želim pronaći nešto što će biti dobro za mene i za bebu.
Rekao si joj da želim dvosobni stan, zar ne? O, i da je moj budžet 1400
mjesečno?”
Kane je podigao ruku s volana i počešao svoj vrat prije no što ju je vratio
na volan. “Rekao sam joj da je budžet 2500 mjesečno.”
Mora da sam krivo čula.
“2500,” ponovila sam.
“Pa, da.”
“Jebenih 2500?”
“Nemoj me udariti, vozim!” Brzo je rekao Kane i pogledao me – zapravo,
u moje ruke.
Nisam namjeravala udariti idiota, ali je bilo lijepo znati da on misli da
sam neka luda žena koja bi ga udarila dok on vozi 80 km na sat
zaobilaznicom.

~ 198 ~
 Naš svet knjiga

“Sretan si što voziš!” Ljutito sam ispljunula. “Zašto bi, zaboga, rekao
2500? To je moja mjesečna plaća, Kane! Kako si mogu priuštiti režije, hranu
i sve ostale stvari koje trebam za bebu, ako ću cijelu plaću davati za jebenu
stanarinu?”
Kane je uzdahnuo, “Zato što ću ja plaćati pola tvoje stanarine.”
Kako molim?
Zurila sam u njega. “Molim?”
“Znao sam da mi nećeš dopustiti da je plaćam cijelu, pa sam odlučio da
ću plaćati pola.”
“Ti si odlučio, ha?” Zasiktala sam. “Jednostavno si odlučio da ćeš plaćati
dio moje stanarine, a da me ni ne pitaš?”
“Smatraj to polovicom moje isplate za uzdržavanje djeteta, druga
polovica će biti za kupnju stvari koje beba treba.”
Stavila sam prste na sljepoočice kad je duboko nabijanje počelo pulsirati.
“Hajde, Aideen,” uzdahnuo je Kane. “Dvosobni stan za manje od 2500 u
našoj okolici će biti užasan i oboje to znamo. Rekla si da želiš biti blizu, a
pošto ja živim u Uptonu, morali smo povisiti cijenu.”
Znala sam da je ono što govori istinito, ali mi je duboko smetalo što je
jednostavno odlučio nešto što je takvo izravno uključivanje u moj život, a
da se nije niti posavjetovao sa mnom. To nije bilo u redu.
“Dobro,” promrmljala sam i još jednom pogledala kroz prozor.
Kaneov je uzdah bio dubok i dug.
“Ljuta si.”
“Ti si genij.”
Kane je zagunđao i šutio ostatak desetominutne vožnje do lokacije prvog
stana. Bio je udaljen petnaest minuta od Uptona u većem naselju zvanom
Ballycash. Bilo je to grubo područje i već sam znala da će odgovor biti ne,
od trenutka kad sam izašla iz Kaneova Jeepa.
Na stazi je bila mrtva mačka, preko puta nas, i od toga mi se okretao
želudac. Bijesno sam pogledala Kanea dok je zaobilazio auto i išao prema
meni. “Ovo naselje, stvarno?”
Kane je podigao ruke. “S obzirom na rok koji sam joj dao, Cala je rekla
da ima pet stanova koje nam može pokazati. Samo sam joj rekao da želim
da budu blizu Uptonu. Nisam ja izabrao ovo područje.”
Ballycash je bio prava suprotnost Uptonu, pa nisam sumnjala da je Kane
umiješan u izboru ove lokacije. On ne bi ovdje živio ni da mu netko plati,
tako da nema teoretske šanse da bi želio da njegovo dijete živi ovdje.

~ 199 ~
 Naš svet knjiga

“Tko je Cala?” Upitala sam dok sam odmakla pogled od mačke.

“Posrednica.”
Podigla sam obrvu. “Ti si s posrednicom za nekretnine na ti?”
Kane je slegnuo ramenima. “Zvao sam je gospođica Harding, ali mi je
rekla da je zovem Cala... pa je tako i zovem.”
“Aha.”
“Što aha?”
“Ništa.”
Kane je stao ispred mene. “Ništa je nešto. Ne trebam Mušku Bibliju da
to znam.”
Podsmjehnula sam se, “Dobro sam.”
“Ne, nisi. Samo mi reci što te muči. Ne želim da ne razgovaraš sa mnom
slijedećih deset sati.”
Zakolutala sam očima. “Mogla bih ti objasniti što si krivo učinio, ali ti još
uvijek ne bi shvatio.”
“Što bi to trebalo značiti?”
Morat ću mu to nacrtati.
“Ti si razlog zašto stavljaju upute na bočice šampona.”
“Da li ti insinuiraš da sam glup?”
“Ne, otvoreno ti kažem da si glup.”
“Bezobrazna!” Prasnuo je Kane. “Tako si bezobrazna!”
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem.
“Oprosti, cvjetiću.”
“Bavljenje tobom i tvojim glupim hormonima bi moglo napraviti pijanca
od čovjeka,” gunđao je Kane, čak se ni ne trudeći da priguši svoje riječi.
Frknula sam. “Rekla sam ti da se nismo trebali seksati. Potpuno je tvoja
krivica što si me poljubio u Tami.”
“Moja krivica? Ti si ta koja je obukla onu skoro nepostojeću haljinu i
dobacivala mi jebozovne poglede. Htjela si moj kurac, lutkice, samo ne želiš
prihvatiti da si ga željela.”
Ono što je govorio je bila istina i to me razjarilo.
“Molim te,” nasmijala sam se, “te sam noći imala muškaraca na izbor.”
Laž.
Kane se smješkao. “Zašto si onda išla doma sa mnom?”
Otvorila sam usta, ali sam ih brzo zatvorila kad nisam mogla smisliti
drski odgovor.

~ 200 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijao mi se. “Ja ću odgovoriti umjesto tebe. Zato što si me željela, ne

Lubanju ili bilo koga drugoga, samo mene.”
Zagunđala sam, “Da, pa i ti si mene želio, također.”
“Želim, ne želio.”
Zarumenila sam se i udarila Kaneova ramena. “Neću se seksati sa
tobom.”
“S vremenom ću te izmoriti, mama.”
Zarežala sam, “Ugrist ću te.”
“Molim te, učini to,” uzvratio je Kane, oči su mu sjale.
Nasmijala sam se i odmahnula glavom. “Tvoja uvijek mora biti zadnja.”
“Zato što te to raspizdi,” smijuljio se. “Zabavlja me kad se sva zacrveniš
od ljutnje prema meni.”
“Uživaš u tome da me ljutiš?”
Kane je slegnuo ramenima. “Samo mi se sviđa što imam taj efekt na tebe,
pa makar te samo iritirao.”
“Nevjerojatan si.”
“Znam.”
“Kane!” Prasnula sam i onda se nasmijala.
Stavio je ruku oko mog ramena, pritom se smiješeći. Oboje smo krenuli
prema ulazu u zgradu gdje je Cala rekla Kaneu da će se tamo naći. Kane mi
je otvorio vrata i pokazao mi da uđem u zgradu.
Smijuljila sam se, “Kakav kavalir.”
Prošla sam pokraj Kanea i jauknula kad me udario po dupetu.
“Nema ništa kavalirskog u meni, lutkice.”
Vidim.
Odmahnula sam glavom, smijuljeći se, ali sam iznenada prestala kad
sam ugledala boginju kako ide prema Kaneu i meni s blještavim, bijelim
osmijehom. Bila je viša od mene, ali bi mogla biti i iste visine da nije nosila
crvene štikle na svojim preplanulim nogama.
Njena odjeća je sva bila poslovna, ali u isto vrijeme moderna. Imala je
sivu suknju koja je bila uz tijelo i prikladnu jaknu. Njena kosa boje vina je
bila zategnuta u čvrstu punđu, koja je izgledala kad da ju je napravio
profesionalac. Svaka joj je dlaka bila na svom mjestu na njenoj glavi.
U usporedbi s njom sam se osjećala kao debela klošarka.
Znala sam da sam trudna, pa to što imam trbuh nije za usporedbu, ali za
sve ostalo nisam imala izgovor. Imala sam crne tajice i preveliku bijelu
majicu koja je na sebi imala natpis 'Vjerujem u jednoroge' velikim

~ 201 ~
 Naš svet knjiga

podebljanim crnim slovima preko cijele prednje strane. Također sam imala
jaknu, ali moja definitivno nije bila strukirana. Bila je to samo jeftina jakna
koju sam kupila u trgovini Penny's prije par mjeseci s Keelom.
Bila je to jedna od stvari od moje stare garderobe koje sam još mogla
nositi, jer se nije morala zakapčati. Nisam čak niti htjela gledati u moju
obuću jer sam znala da bih se odlučila za sandale otvorene na prstima, a to
nikad nije dobra ideja osim ako je uključen pijesak i veliki plavi ocean.
“Gospodine Slater, prekrasno je upoznati vas gospodine i vas, gospođice
Collins.” Nasmiješila se Cala, ispruživši ruku prema Kaneu, zatim prema
meni. Oboje smo se rukovali s njom, a ja sam se namrštila kad mi je ruka
pala sa strane.
Imala je stvarno jaki, čvrsti stisak. Njen glas je bio savršen, također. Bio
je mekan, umirujući i onakav kako sam ja zamišljala da bi anđeli zvučali,
ako bi ikada čula jednog od njih.
Zar sam se palila na ovu curu?
Podsmjehnula sam se mojim mislima i koraknula bliže Kaneu
pokušavajući iskoristiti njegovo veliko tijelo da me zakloni. Osjećala sam se
kao tinejdžerica štreberica koja je bila u prisutnosti prave žene. Zbog toga
sam se osjećala jako nesigurno, a to mi se nije sviđalo.
“Prvi stan za pogledati je na četvrtom katu. Ako biste me slijedili molim,
dizala su ovamo.”
Cala se okrenula na peti i otišla. Automatski sam okrenula glavu i
pogledala u Kanea. Odmahivala sam glavom videći da mu je pogled
zalijepljen za Calino dupe.
“Stojim upravo ovdje, ti jebeni seronjo!” Zasiktala sam i udarila ga u
ruku.
Okrenula sam se i krenula za Calom s Kaneom koji me brzo pratio.
“Nisam gledao u njeno dupe,” prišaptao je.
“Nikad nisam rekla da si joj gledao u dupe.”
Kane je zamuckivao, “Ja... um... jesi li sigurna?”
Nije me čak niti čuo jer je bio izgubljen u blaženstvu savršenog dupeta,
opet.
Sumnjam da je uopće i osjetio kad sam ga udarila.
“Popuši mi, Slateru.”
Kane je uzdahnuo iza mene, ali je šutio dok smo oboje ulazili u dizalo u
kojem je stajala Cala. Pritisnula je dugme za četvrti kat kad smo svi ušli.
Pogledala je dolje u moj trbuh i nasmiješila se. “Znate li kojeg je spola?”

~ 202 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnula sam glavom. “Ne, ali nadam se djevojčici. Dječak bi mogao

sličiti svom ocu svinji.”
Cala je trepnula nekoliko puta, onda pogledavala Kanea i mene, prije no
što je pročistila grlo kad je dizalo stalo i vrata se širom otvorila.
“Slijedite me, molim vas.”
Skoro je istrčala iz dizala ispred mene i Kanea. Zbog toga sam šmrknula.
Kane je zarežao iza mene, “Drago mi je što te tvoj nepristojno,
bezobrazno ponašanje zabavlja.”
“I meni je,” sarkastično sam odgovorila.
Krenula sam niz hodnik i slijedila Calu u stan koji je bio veći od mog
sadašnjeg, ali jako leden i jako prašan. Zakašljala sam i stavila ruku preko
usta.
“Bit će očišćen prije no što se uselite, ako se odlučite za ovaj stan.”
Kimnula sam Cali i onda je upitala, “Mogu li razgledati?”
“Naravno. Uzmite si koliko god vremena vam je potrebno.”
Neće mi trebati puno – moj je odgovor već bio ne.
Hodala sam kroz stan i namrštila se kad sam spazila ne samo prašinu,
već i plijesan na kupaonskim zidovima. Ušla sam u kupaonicu da bolje
pogledam i onda zacvilila kad sam pogledala u kadu i ugledala najvećeg
pauka kojeg sam ikad vidjela u cijelom svom životu. Bio je veličine moje
jebene glave.”
“Ne!” Viknula sam i skoro istrčala iz stana. “Ovaj ne.”
“Što? Nisi ni-”
“Tamo je tarantula u jebenoj kadi. Ne za ovo mjesto!”
Kane je trepnuo i onda pogledao u Calu. “Um, ovo mjesto ne, Cala,
oprosti.”
“Nema problema. Slijedeći je stan na šestom katu. Idemo gore.”
Slijedeći je stan u istoj zgradi?
Uh.
Ponovo smo ušli u dizalo, a ja sam se trzala i osjećala svrbež jer samo
osjećala da pauk puže svuda po meni.
“Aideen?”
Nisam pogledala u Kanea kad sam rekla, “Što je?”
“Ne miči se. Imaš nešto u svojoj kosi.”
Odmah sam počela vrištati dok sam mahala glavom naprijed – nazad na
način da bi se Will Smith ponosio.
“Makni to. Makni to. Makni to.”

~ 203 ~
 Naš svet knjiga

“To je suprotno od ne micanja!”

Zacvilila sam i pripila lice uz Kaneova prsa kad me je zgrabio.
Obuhvatio je moje tijelo svojim rukama i to je zaustavilo moje pokrete.
“Ne. Miči. Se,” naredio mi je.
Zacvilila sam u njegova prsa i trznula se kad sam osjetila njegovu ruku
na svojoj glavi.
“Tako,” rekao je nekoliko sekundi kasnije. “Nema je više.”
Stajala sam ukopana na mjestu. “Što je to bilo?”
“Samo malo paučine.”
Kladim se da je bila stvarno velika – inače je ne bi spazio. Samo je rekao
da je bila mala kako bi se osjećala bolje.
“Ne sviđa mi se ovdje.”
Kane je uzdahnuo, “Hajdemo samo pogledati ovaj stan, u redu?”
Ne.
“Dobro.”
“Hajde, Cala nam drži vrata otvorenima.”
Odmaknula sam se od Kanea i prošla pokraj Cale, a da je nisam niti
pogledala. Čekala sam da me zaobiđe, kako bih je mogla pratiti do
slijedećeg stana. Kane je bio iza mene dok smo išli, ali je bio puno viši, a
mene je zanimalo u što – ili u koga – gleda. Kladila bih se u novac da gleda
Calino dupe, ali kad sam pogledala preko ramena, iznenadila sam se kad
sam vidjela da mu je pogled zalijepljen za moje dupe.
“Što to radiš?” Upitala sam iziritirana.
No, zapravo sam se htjela nasmiješiti.
Kane je prebacio svoj pogled na moj i rekao, “Uživam u pogledu. Smeta
li ti?”
Okrenula sam pogled naprijed i odmahnula glavom, smiješak mi se
raširio preko lica.
“Broj šest – nula – osam, ovo je stan broj dva.” Nasmiješila se Cala dok
je stala ispred stana.
Progutala sam kad je otvorila vrata i pokazala mi da uđem u stan.
Oklijevala sam, ali kad je Kane frknuo iza mene zagunđala sam i ušla.
Raspored u stanu je bio isti kao i stan dolje, ali je bio čist.
Jako čist.
“Ovo je bolje,” promrmljala sam sebi u bradu.
“Opet, uzmite si koliko god vremena trebate.”

~ 204 ~
 Naš svet knjiga

Čula sam kako Kane nešto govori Cali, ali nisam znala što jer sam već
išla niz ravni hodnik u kupaonicu.
Molim te, bez pauka.
Polako sam otvorila kupaonska vrata i promatrala je iz hodnika nekoliko
sekundi. Namjeravala sam ući unutra i uvjeriti se da nema pauka, ali sam
se uspaničila i odmakla se.
“Kane,” zazvala sam ga. “Ne mogu pogledati. Ti to učini za mene, molim
te.”
Kane je išao niz hodnik, smijuljeći se i odmahujući glavom prema meni.
Ušao je ravno u kupaonicu i polako se okretao provjeravajući cijelu
prostoriju. Pogledao me i slegnuo ramenima. “Čisto je.”
“Provjeri kadu.”
“Aideen-”
“Provjeri je.”
Kane je zagunđao, ali je učinio kako sam mu rekla i provjerio kadu.
“Čista je.”
Otpuhnula sam izdah olakšanja.
“U redu, ti pregledaj dnevni boravak i kuhinju, ja ću se pobrinuti za
spavaće sobe.”
Kane mi je salutirao. “Da, gospođo.”
Udarila sam ga po dupetu kad je prošao pokraj mene, a on je to smatrao
urnebesno smiješnim. Osjećajući se prilično zadovoljna sama sobom
okrenula sam se i krenula niz hodnik, te provjerila spavaće sobe. Obje su
bile iste veličine, jednake.
Nije bio ogroman, ali je bio veći od mog sadašnjeg stana, dodatna soba
je bila idealna za dječju sobu. Nasmiješila sam se razgledavajući. Sviđao mi
se.
“Kane ovo mjesto je-”
Iznenadna trešteća glazba me prekinula i uzrokovala da pritisnem ruke
preko mojih ušiju.
Što dovraga?
“Kane!”
Kane je ušao u spavaću sobu – i on je imao ruke na ušima.
“Što je to?” Vikala sam u očaju.
Pokazao je na zid. “Mislim da su to susjedi.”
Raširila sam oči. “Imat ćemo bebu. Ne mogu dozvoliti da mi glazba trešti
kroz zidove!”

~ 205 ~
 Naš svet knjiga

Kimnuo je glavom složivši se. “Idemo reći Cali da je i za ovo mjesto

odgovor ne.”
“Prokleto jebeno točno!”
Izletjela sam iz sobe i iz stana gdje sam pronašla Calu. Ona se malo
zarumenila kad me pogledala.
“Ispričavam se.”
Odmahnula sam glavom. “To je ne za dva stana u ovoj zgradi. Možemo
li ići do slijedećeg, molim vas?”
Cala je kimnula glavom i pogledala preko mog ramena u Kanea.
“Slijedeća lokacija je bliža Uptonu. To je Old Isle Green i udaljeno je petnaest
minuta odavde, gospodine.”
Bronagh i Dominic su živjeli u Old Isle Green.
“U redu, idemo.”
Zarumenila sam se kad je Kane isprepleo prste s mojima i čvrsto držao
moju ruku dok smo išli niz hodnik i u dizalo. Mentalno sam se ukorila što
sam tako vesela jer je to bilo samo držanje za ruke, ali nisam marila. Sviđalo
mi se to.
Izašli smo iz zgrade i vratili se u Kaneov Jeep. Tada smo slijedili Calu
dok nismo stigli u Old Isle Green otprilike petnaest minuta kasnije.
Odahnula sam kad sam izašla iz auta i nisam vidjela niti jednu mrtvu
životinju.
“Dominic i Bee žive blizu,” promrmljao mi je Kane dok smo slijedili Calu
u visoku stambenu zgradu.”
Kimnula sam glavom pokazujući da sam ga čula.
“Spremna?” Upitao je Kane.
Grickala sam unutrašnjost svog obraza i rekla, “Spremnija neću biti.”
Ušli smo u zgradu i otišli ravno na treći kat. Cala je objašnjavala sve
prednosti ovog stana Kaneu i meni. Pustila sam njega da sluša dok sam se
ja tiho molila da ovaj stan bude bolji od prošla dva. Kad smo došli u stan,
oboje i Kane i ja, smo ga pregledali. Nisam našla ništa loše u vezi stana. Sobe
su bile velike i čiste, a kad sam pritisnula uho na zid sobe nisam mogla čuti
niti zvuka.
Pogodak.
“Ovaj mi se sviđa.”
Kane mi se nasmiješio, ali nije ništa rekao.

~ 206 ~
 Naš svet knjiga

Prošla sam pokraj njega i Cale, koji su bili u hodniku stana. Izašla sam
van i hodala gore i dolje po hodniku vani samo kako bi vidjela da li mogu
čuti bilo kakav zvuk glasnih susjeda.
Ništa nisam čula, što me zadovoljilo.
Moje zadovoljstvo je bilo kratkog vijeka, jer dok sam hodala do mog
mogućeg budućeg doma laganog koraka, došla sam do stana odmah do
mene, upravo kad su se vrata otvorila. Poskočila sam kad je iz stana
pobjegao dim i smrad.
Moj mozak je vrištao da je požar, kada je hrpa mladića posrnula u
hodnik smijući se i gurajući jedan drugoga. Svi su mali seronje bili napušeni.
“Hej, gospođo,” jedan od njih je slinio prema meni, “želite li dozu?”
Dozu čega?
“Kane!” Viknula sam.
Nekoliko sekundi kasnije bila sam gurnuta iza njegova velikog tijela.
“Vratite se u stan ili nećete poživjeti dovoljno dugo da uzmete slijedeću
dozu.”
Dečki su prasnuli u smijeh, ali pošto se Kane nije micao stišali su se.
Jedan od njih je čak rekao, “Ne želim da me Hulk zdrobi, bolje da umjesto
toga odemo nešto pojesti.”
Ostali su klicali i utrpali se nazad u stan ispunjen dimom. Kane mi se
okrenuo licem i vidjela sam da pokušava da se ne nasmije. Međutim, ja
nisam bila raspoložena za smijeh.
“Drogeraška kuća... stvarno?”
Ovaj dan je bio jebena katastrofa.
“Slijedeći će biti dobar. Imam dobar osjećaj u vezi njega,” rekao je Kane,
pokušavajući me uvjeriti.
Zagunđala sam, “Samo hajdemo. Ne može biti gore nego ovdje.”
Nisam čak niti pogledala u Calu dok sam ulazila opet u dizalo.
Jebeno je bila loša u svom poslu.
Napustili smo katastrofalni broj tri i krenuli do četvrtog, koji je bio
udaljen samo pet minuta. Izašla sam iz Kaneovog Jeepa i pogledala okolo.
“U Uptonu smo,” promrmljala sam.
Kane je frknuo. “Da, ovdje je slijedeći stan.”
“Ti živiš dvije minute odavde. Keela isto,” iznenada sam zacvilila od
uzbuđenja.
Kane se smiješio. “Držimo fige da je ovaj pravi.”

~ 207 ~
 Naš svet knjiga

Brzo sam stisnula figu i prišaptala, “Molim te budi pravi, molim te budi
pravi.”
Ušli smo u zgradu koja je izgledala potpuno nova. Predvorje je bilo
ogromno i besprijekorno čisto. Čak je imalo i osiguranje! Ogromni plus.
O, molim te budi onaj pravi!
“Četvrti kat,” rekla je Cala i pokazala nam da uđemo u dizalo.
Ušli smo unutra i vozili se gore do našeg odredišta. Kad sam izašla iz
dizala, bila sam zadivljena. Hodnik ispred stanova je izgledao kao hodnik
u hotelu s pet zvjezdica.
“Vau,” mrmljala sam sebi u bradu.
Kane me vodio niz prekrasni hodnik za Calom, onda me uveo u raj.
“O, Kane,” zadahtala sam. “Ovo je prekrasno!”
Ušli smo u stan i razgledala sam ga. Dnevni boravak i kuhinja su bile
dvije odvojene prostorije! U mom starom stanu su bile spojene u jednu
prostoriju, koja je bila tako mala da bi cijela stala u novi dnevni boravak.
Hodnik je bio dugačak i zavijen u lijevo gdje su se nalazile sobe i kupaonica.
Bez riječi, izašla sam i ogromnog dnevnog boravka i odlutala niz hodnik
u kuhinju. Uzdahnula sam kad sam upila novo namještenu kuhinju, u kojoj
su bili novi sjajni bež kuhinjski ormarići i crne mramorne radne plohe.
Uređaji su bili od nehrđajućeg čelika i potpuno novi. Sve se činilo potpuno
novim.
Zanijemjela sam.
Izašla sam unatraške iz kuhinje i onda se okrenula i otišla niz hodnik da
provjerim sobe i kupaonicu. Zacvilila sam kad sam provirila u kupaonicu.
Sve je bilo crno i bijelo. Imala je kadu i tuš kabinu. Prostorija me podsjetila na
jednu od kupaonica u Keelinoj kući. Bila je prekrasna. I čista. Jako čista.
“Ovo mjesto je nevjerojatno,” šaptala sam samoj sebi i onda napustila
kupaonicu.
Provjerila sam obje sobe i vidjela da su obje bile velike s velikim
prozorima koji su dozvoljavali puno prirodnog svjetla da ispuni sobe.
Nijedna od soba nije imala svoju kupaonicu, ali mi to nije smetalo jer sam
imala majku svih kupaonica do sobe.
Zacvilila sam kad sam ušla u sobu koja bi trebala biti moja nova spavaća
soba i pogledala na desno. Tu je bio uglavljen ormar koji je bio preko cijelog
prokletog zida. Bio je ogroman. Otvorila sam lakirana vrata i uzdahnula kad
su se vrata automatski preklopila u stranu i nastavila se preklapati
otkrivajući cijeli ormar.

~ 208 ~
 Naš svet knjiga

Čula sam brze korake koji su dolazili niz hodnik, onda cvilež kad su se
zaustavili. “Na smrt si me uplašila!” Kaneov je glas otpuhivao iza mene.
Podigla sam ruke na moje lice i šmrcnula. “Pogledaj ormar,” prišaptala
sam.
Nasmijao se. “Sviđa ti se?”
“Obožavam ga,” ispravila sam ga i okrenula se licem prema Kaneu sa
suzama u očima. “Jako ga obožavam. Savršen je.”
Kaneova ramena su se opustila i smiješak je obuhvatio njegovo cijelo
lice. “Onda je tvoj, idemo ispuniti papirologiju. Možeš odmah dobiti
ključeve – Cala ima ključeve svih stanova. Svi su odmah useljivi također.”
Odmahnula sam glavom u nevjerici. “Kako je moguće da je ovaj stan
samo 2500 mjesečno?”
Kane je slegnuo ramenima. “Takvo je tržište ponude i potražnje.”
“Valjda, ali ovo izgleda kao mjesto gdje bi Tony Stark sretno živio.
Nevjerojatno je.”
Kane je frknuo, “Hajdemo učiniti ovaj nevjerojatan stan tvojim.”
Nisam mogla izustiti niti jednu riječ, pa sam samo kimala glavom i
primila Kaneovu ispruženu ruku dok smo išli niz hodnik nazad u dnevni
boravak gdje je bila Cala.
“Želi ga,” objavio je Kane Cali koja se nasmiješila.
“I mislila sam to. Ovo je mjesto prekrasno.”
Još uvijek nisam mogla govoriti pa sam samo treptala i silom se trudila
da ne zaplačem.
Unajmit ću stan.
Jebote.
Zurila sam u dok mi je objašnjavala uvjete unajmljivanja. Ispunila sam
obrazac s mojim bankovnim podacima, kako bi mi mogli svaki mjesec
skidati s računa najamninu, onda je Cala prolazila kroz sve točke uvjeta i
odredbi. Kad sam ih shvatila, dala mi je kemijsku, stavila ugovor o najmu
na stol i pokazala na liniju na dnu stranice.
“Potpišite ovdje, molim.”
Pogledala sam u Kanea, koji se mi se smiješio i onda sam spustila pogled,
zadržala dah i potpisala svoje ime na isprekidanu crtu. Učinila sam to brzo
u slučaju da se Cala predomisli.
“Čestitam, gospođice Collins. Ovaj stan je unajmljen na vaše ime.
Izvolite ključeve, možete se useliti odmah. Obavijestit ću poduzeća zbog

~ 209 ~
 Naš svet knjiga

režija da ih šalju na vaše ime. Sve glavno je već uključeno – grijanje, voda,
struja. Sve.”
Jebote.
Bila sam tako uzbuđena da sam zacvilila, “Hvala Vam.”
Cala se nasmijala i odmahnula glavom. “Nema na čemu.”
Cala nas je pozdravila i ostavila mene i Kanea same. Odmah sam ga
zagrlila, a on se nasmijao i uzvratio mi zagrljaj. “Sretna si?”
“Jako!”
Kane se zacerekao i onda zasiktao, “Sranje, zaboravio sam platiti Cali.
Pričekaj me minutu.”
Otrčao je iz stana za Calom, a zato što sam htjela još jednom vidjeti
prekrasni hodnik, slijedila sam ga. Zastala sam na dovratku kad sam čula
glasove kako razgovaraju.
“Upalilo je. Izabrala je ovaj stan baš kako ste rekli da hoće, gospodine.”
Što?
Kane je frknuo, “Bravo, obavila si odličan posao danas.”
“Sve za mog šefa.”
Opet, što?
Izašla sam van u hodnik.
“Kane.”
Pogled mu se zalijepio za moj dok se odmakao korak unazad od Cale.
“Aideen.”
Suzila sam oči. “Što je Cala htjela reći s 'upalilo je'?”
Trepnuo je. “Bože, tako si prekrasna, dušo-”
“Nemoj,” prekinula sam ga. “Ne izbjegavaj pitanje, odgovori mi.”
Zatvorio je usta.
Prebacila sam pogled na Calu. “Što si mislila pod 'upalilo je'?”
Caline oči su bile divlje i prebacivala je pogled s Kane na mene i obrnuto.
Koraknula sam naprijed prema njoj i Kane je prekinuo sa svojom glumom
nevinašca.
“Bježi, Cala!” Viknuo je. “Spašavaj se!”
Tada sam svjedočila kako potpuno odrasla žena bježi od mene punom
brzinom kao luda u štiklama od 15 cm. Nisam se ni pomakla, čak nisam niti
vikala za njom, bila sam previše impresionirana da bih je ometala.
Kane je, doduše bio druga priča.
“Što si učinio?”
Nervozno se počešao po vratu. “Nešto stvarno slatko i pažljivo.”

~ 210 ~
 Naš svet knjiga

Zadahtala sam, “Ozbiljno sumnjam u to.”

Izdahnuo je. “Nekako sam... sabotirao razgledanja danas.”
Zurila sam u njega.
“To je sranje. Kako bi mogao sabotirati razgledavanje stanova? Stajao si
pokraj mene u svima njima.”
Gledao je posvuda, samo ne meni u lice.
“Možda sam platio nekim ljudima da budu glasni, posrednicima za
nekretnine da uprljaju neke stanove i nekim klincima koje poznajem iz
kluba da se pretvaraju da su drogeraši koji te žele nadrogirati.”
Nisam znala da li da se smijem ili da plačem.
“Molim te, reci mi da se šališ.”
Kane je slegnuo svojim velikim ramenima. “Htio sam da imaš prekrasan
dom, a ovo je bio jedini način na koji sam mogao to učiniti, bez da otvoreno
kažem, 'Evo, uživaj u ovom stanu bez stanarine.'“
Vratila sam se unazad i zurila u njega.
“Kako to, dovraga, misliš bez stanarine? I što je Cala mislila time što te
nazvala svojim šefom?”
Grickao je svoju donju usnu. “Ja posjedujem ovu zgradu, Aideen.”
“Ti što?”
“Upton Realtors... ova zgrada i još njih pet smještenih po cijelom
Dublinu – ja ih posjedujem.”
Blijedo sam zurila u njega.
“Ne vjerujem ti.”
Kane je nakrivio glavu na stranu. “Da, vjeruješ.”
Nisam... jesam li?
Uh.
“Zajebavaš se sa mnom.”
“To mi nije namjera.”
“Govoriš li mi istinu sada?” Upitala sam. “Budi iskren.”
Kane je kimnuo glavom. “Govorim ti istinu, kunem se.”
Šutjela sam nekoliko trenutaka pokušavajući promisliti o ovoj novoj
informaciji.
“Tko sve zna za sve tvoje... nekretnine?”
“Moja braća znaju, ali ne volim da moj posao bude općepoznato pa nisu
rekli svojim curama. One nisu morale znati.”
“Ne mogu ovo vjerovati.”

~ 211 ~
 Naš svet knjiga

Kane se namrštio. “Žao mi je što sam te prevario. Bojao sam se da ćeš

pomisliti da je ovaj stan isplata zato što si trudna s mojim djetetom.”
“Što?” Upitala sam, zbunjena.
“Ne znam,” uzdahnuo je Kane. “Samo sam se bojao da ako bih ti to
objasnio i onda ti dao stan, da bi ti to smatrala milostinjom.”
“Pa si odlučio da je bolja opcija da mi daš ovaj stan tako što ćeš me
prevariti?”
Kane je prošao objema rukama po svojoj kosi. “Bilo je to glupo, znam...
ali da budemo iskreni, ti ne bi ovo saznala da nisi slučajno čula Calu.”
Cala.
“Znači, ti si njen šef, točno?”
Slegnuo je ramenima i kimnuo.
“Jesi li spavao s njom?”
Nisam imala pojma zašto ga uopće to pitam.
Kane je trepnuo. “Što?”
“Jesi li spavao s Calom?”
Kane je podigao obrve. “Da, ali to je bilo davno-”
“O, moj Bože!”
Okrenula sam se i krenula prema dizalima Kaneove stambene zgrade.
“Aideen,” prasnuo je Kane iza mene. “Stani, jebote!”
Uzdahnula sam kad je Kane projurio pokraj mene i prepriječio mi put.
“Makni se!”
“Ne!” Prasnuo je na mene. “S njom se to dogodilo prije no što sam te
uopće upoznao. Bilo je to samo jedanput. Zašto si se, dovraga, raspizdila
zbog Cale?”
Shvatila sam odgovor čim je Kane postavio pitanje.
Bila sam ljubomorna.
Bila sam ljubomorna na to što je Cala spavala s Kaneom.
Jebiga.
“Nisam,” odgovorila sam i pokušala ga zaobići.
Kane me nije htio pustiti da prođem. “Pokušaj mi odgovoriti iskreno
ovaj put.”
Gurnula sa ga u prsa. “Makni se, Kane.”
“Natjeraj me.”
Zacvilila sam od iživciranosti. “Vrištat ću da netko nazove policiju.”
Kane mi se smješkao. “Vrišti koliko hoćeš, nema stanara u ovoj zgradi.”
Zurila sam u njega. “Što?”

~ 212 ~
 Naš svet knjiga

“Tehnički govoreći, ti si jedina osoba koja živi u ovoj zgradi.”

Što dovraga?
“Ja ne živim ovdje.”
Kane mi se nasmiješio. “Potpisani ugovor o najmu u mom džepu govori
drugačije.”
O, moj – seronja!
“Nevažeći je. Nisam znala-”
“Potpisala si ugovor o najmu na dvanaest mjeseci, lutkice. Imam to crno
na bijelo.”
Prevario me.
“Kane... ne možeš me prisiliti da živim ovdje.”
“Naravno, da mogu.”
Stavila sam ruke na lice. “Ovo ne može biti stvarno.”
“Naravno da može,” cerekao se Kane. “Dobiješ novi, potpuno
namješteni stan besplatno. Ne moraš se brinuti zbog bučnih susjeda, ili za
svoju sigurnost zato što u predvorju imam osiguranje koje radi 24/7 u svim
mojim zgradama. Također, tvoje račune za režije plaća tvoj jako velikodušni
stanodavac. On je jako dobar tip i dobro izgleda, ili mi je bar tako rečeno.”
Mrzila sam ga.
“Toliko te jako sada želim povrijediti,” prišaptala sam. “Ne mogu
vjerovati da si to učinio – ti si lud.”
“Jedina luda stvar u ovome bi bila da mi se opireš u ovome.”
“Kako da se ne opirem?” Upitala sam. “Daješ mi dom i riješio si sve moje
financijske brige. Očekuješ da jednostavno budem sretna?”
“Zapravo, lutkice, očekujem.”
Odmahnula sam glavom. “To je previše.”
“To nije dovoljno,” usprotivio mi se Kane. “Molim te, samo mi dopusti
da se prema tebi ponašam kao prema kraljici, što i jesi za mene. Mislim da
ti nije jasno koliko si mi važna.”
“Ja ili beba?”
Zatvorio je prostor između nas. “Oboje. Vi ste moja obitelj, a ja se brinem
o svojoj obitelji.”
Nisam mogla razmišljati.
“Ne znam što bih rekla,” zajecala sam.
Kane se sagnuo i pritisnuo svoje čelo na moje. “Reci da mi nećeš biti
problematičan stanar. Ja sam stanodavac koji ne trpi sranja.”

~ 213 ~
 Naš svet knjiga

Otpuhnula sam, “U tom slučaju, iznajmio si stan krivoj djevojci,

prijatelju.”
Nasmijao se i stavio ruke oko mene.
“Žao mi je što sam ti lagao.”
Stavila sam ruke čvrsto oko njega. “I treba ti biti. Osjećam se tako sjebano
sada da ne znam što bi sa sobom. Mozak mi ne radi sada.”
Kane se nasmijao dok je stavljao svoju ruku na donji dio mojih leđa i
polako ih milovao, lijenim kružnim pokretima.
“Da li se sada ipak osjećaš bolje? Znajući da ti cijela plaća sada može biti
za hranu, bebu i tebe?”
Mozak mi je bio kao kaša.
“Preplavljena sam. Nikad nisam bila bez računa koje treba platiti niti
sam imala dodatni novac za impulzivne kupnje. Sada sam na nepoznatom
teritoriju.”
Kane me poljubio u glavu. “Keela se privikla na to da Alec ima novca, i
ti ćeš se jednostavno navići na to da ga i ja imam, također.”
Namrštila sam se. “Međutim, Keela se suprotstavila Alecu. Nije htjela
trošiti novac koji nije zaradila.”
“Ti si ovo zaradila, lutkice,” uvjeravao me Kane. “To što si me trpjela na
dnevnoj bazi znači da si zaslužila ovo i puno više.”
Promislila sam o tome na sekundu i onda rekla, “To je točno.”
Kane se gromoglasno nasmijao. “Skromna, kao i uvijek.”
Frknula sam i čvršće ga zagrlila.
“Hvala ti,” promrmljala sam.
Mogla sam čuti osmijeh u njegovom glasu kad je rekao, “I drugi put,
lutkice.”
Nisam mogla vjerovati da sam imala potpuno novi stan, ali ono što
jednostavno nikako nisam mogla shvatiti je da Kane posjeduje navedeni
stan. Posjedovao je cijelu zgradu punu stanova, pet zgrada.
“Ne mogu vjerovati da si vodio posao, a da nitko od nas to nije shvatio.
Zapravo sam iživcirana. Ponosim se time što uvijek sve saznam, ali nisam
imala pojma o ovome.”
Kane se cerekao i povukao se iz našeg zagrljaja.
“Zapravo, sve se dogodilo slučajno. Našao sam Upton Realtors dok su
bili na prodaju i tri zgrade koje su posjedovali po povoljnoj cijeni. Kupio
sam ih prije nekoliko godina, onda ovu zgradu prošle godine i preuredio

~ 214 ~
 Naš svet knjiga

ih. Imam stotinu stanara, ti ćeš biti sto i prva. Također, imam puno stanova
za popuniti.”
Izvila sam obrvu. “To je zakonito, zar ne?”
Kane se nasmijao, “Da, zakonito je. Sve što posjedujem je potpuno po
zakonu.”
Zbog toga sam se malo bolje osjećala, ali još sam se osjećala kao da mi je
mozak sjeban.
“Ne mogu ovo vjerovati, mislila sam da si ti nezaposlen!”
“Znam,” odgovorio je, “i namjeravao sam ti reći. Samo sam htio da prvo
dobro upoznaš mene, prije no što ti otkrijem sve ovo.”
Namrštila sam se. “Bojao si se da ću se ponašati drugačije kad bih znala
da imaš novca?”
Slegnuo je ramenima. “Nisam bio siguran ni u što, pa sam to zadržao za
sebe.”
Šutjela sam nekoliko trenutaka i onda rekla, “Razumijem. Hvala što si
mi rekao, pa makar samo zato što sam slučajno čula Calu.”
“Aideen,” uzdahnuo je Kane, “Htio sam ti reći prije no što bi se smjestila
u stan, kunem se.”
Vjerovala sam.
Kimala sam glavom gore i dolje. “Znam. Cijela je ta situacija jednostavno
luda.”
Kane je počešao svoj vrat. “Kad ti već govorim o nekretninama koje
posjedujem, znaš onaj stari društveni centar u centru grada?”
Centar o kojem je govorio je bio prazan već godinama.
Gledala sam ga. “Da?”
“I to posjedujem,” priznao je. “Planiram ga pretvoriti u centar za mlade
kako bih pomogao mladima da se maknu s ulice i što dalje od bandi i
nevolja.”
Trepnula sam. “O, moj Bože. Kane.”
“Što?” Promrmljao je.
“To je... prekrasno. Mogla bih te poljubiti što si mi to rekao, ja radim s
djecom, pa mi to puno znači. Puno ti hvala.”
Kane se nasmiješio. “Poljubi me ako želiš.”
Napravila sam grimasu prema njemu, ali sam stala na vrhove prstiju i
poljubila kut njegovih usana.
“Dražiš,” zadirkivao je.

~ 215 ~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam se. “Sjećam se da si prije nekoliko godina rekao da želiš

nešto učiniti sa centrom, samo nisam mislila da je to u pitanju.”
Slegnuo je ramenima. “To je samo nešto što želim učiniti. Ako mogu
pomoći jednom djetetu, isplatit će se.”
Moje srce!
“Mogu li ja pomoći?” Upitala sam. “Mislim, s djecom, kad centar bude
otvoren?”
Kaneove su oči zasjale. “Ne bih volio ništa više nego da mi ti pomažeš,
lutkice.”
Ozarila sam se. “Bit će nevjerojatno. Znam hrpu načina kako zadržati
dječju pažnju, čak i tinejdžera. Možemo napraviti planove, te dovesti
volontere da pomažu...” Zastala sam u svom brbljanju kad sam vidjela da
mi se Kane smiješi.
“Što?” Upitala sam stidljivo.
Odmahnuo je glavom. “Samo me činiš sretnim.”
Oh.
“Da? Pa i ti mene činiš sretnom, također.”
Kaneove su oči gorjele i znala sam da moram promijeniti temu ili će ovaj
prelijepi hodnik biti uništen tjelesnim tekućinama.
Odmahnula sam glavom i pogledala po hodniku. “Ne mogu vjerovati
da posjeduješ ovo mjesto. Prekrasno je.”
Nasmiješio se sveznajućim osmijehom. “Hvala. Još nije službeno
otvoreno, zato što veći stanovi iznad još nisu dovršeni, ali uskoro će biti.”
Pogledala sam uz i niz hodnik. “Pitam se tko će mi biti susjedi.”
Kane je frknuo, “Nećeš imati susjede. Ti ćeš biti jedina osoba na ovom
katu.”
“Što? Zašto?”
Kane je zadahtao, “Zato što ja tako kažem. Dizalo će se otvoriti na ovom
katu samo za one koji imaju posebnu karticu.”
To je glupo. Tu ima i drugih stanova koji bi trebali biti korišteni.”
Kane je slegao ramenima. “Radije bih da imaš sve samo za sebe.”
Otpuhnula sam dah. “Zaista ne znam što bih rekla.”
“Reci hvala vam, stanodavče i gospodaru.”
Zarežala sam, “Hvala ti, gospodaru seronjo.”
Kane se nasmijao i stavio ruke opet oko mene i rekao, “Dovoljno blizu.”
Nasmiješila sam se.
Bio je presavršen.

~ 216 ~
 Naš svet knjiga

Odmakla sam se od Kanea kad mi je mobitel zazvonio. Izvadila sam ga

iz džepa i javila se a da nisam ni pogledala u ekran.
“Halo?”
“Jesi li našla stan?” Upitala je Keela, iščekujući.
Zakolutala sam očima. “Bok, Keela.”
“Nemoj ti meni bok. Jesi li nešto našla?”
Zacerekala sam se, “Možda.”
“Aideen!” Zarežala je.
Pogledala sam u Kanea i frknula, “Našla sam svoj novi stan.”
Kane mi je namignuo dok je Keela vrisnula u moje uho. Odmakla sam
mobitel i zasiktala. “Moje uho, kučko!”
“Oprosti,” rekla je Keela. “Gdje je? Kakav je?”
“Doslovno je dvije minute od tvoje kuće i prekrasan je.”
Keela je vrisnula. Opet.
“Prokletstvo, Keela!”
Kane se nasmijao.
“Tako sam jebeno uzbuđena.”
Nasmiješila sam se. “I ja, a mogu se useliti odmah.”
“Sutra ti svi možemo pomoći da se preseliš, ali večeras?” Cerekala se
Keela, “Večeras slavimo.”
Oh – o.

~ 217 ~
 Naš svet knjiga

Ovo je bila grozna ideja.

Sjedila sam u novootvorenom pabu, petnaest minuta udaljenom od
Uptona, sa svim mojim prijateljima i obitelji koji su me okruživali, a sve što
sam htjela je ići doma i u krevet. Koliko god to željela, nisam mogla otići
zato što su svi bili vani slaveći moju trudnoću i novi stan. To je bila večer
posvećena meni i Kaneu. Morala sam trpjeti i pretvarati se da nisam na
sekundu od toga da padnem licem na stol.
“Aideen?” Zazvao me James.
Da, moja braća su bila ovdje.
Kao i moj otac.
Svi su sjedili za istim stolom s nama, što je uključivalo i braću Slater. Kad
su tek stigli, zamislila sam da će izbiti svjetski rat u pabu, ali svi su bili
iznenađujuće pristojni. James se čak ispričao Kaneu. Da, on se ispričao.
Zurila sam u njega kad su mu te riječi prešle preko usta. Nisam vjerovala
da to nije trik da uhvati Kane nespremnog, ali kad sam pogledala u
Jamesovo lice, vidjela sam da je iskren.
Nije mu se sviđalo ispričavanje, mogla sam to osjetiti, ali je bio bolji
čovjek i mislim da je to bilo zbog mene. Gurnuo je u stranu svoje razmirice
sa braćom Slater zbog mene i zbog mog djeteta. Bila sam toliko zahvalna da
sam grlila svoju braću dugo i čvrsto, što su oni smatrali urnebesnim.
“Što je?” Odgovorila sam na poziv mog brata.
On se nacerio. “Jesi li dobro?”
Kimnula sam glavom. “Dobro sam, zašto?”
“Zato,” umiješao se Alec, “što izgledaš kao da ćeš upravo zaspati
sjedeći.”
Lagano sam se cerekala, “Dobro sam, samo sam malo umorna.”
Zadrhtala sam kad sam osjetila njegovu ruku na dnu moje kralježnice.
“Možemo ići sada ako želiš?”
Htjela sam zastenjati dok je Kane govorio u moje uho. Bio je dobar osjećaj
i opustilo me, što je samo učinilo da se osjećam još umornije. Okrenula sam
se i pogledala ga, lica su nam bila udaljena samo par centimetara.
Odmahnula sam glavom. “Dobro sam.”

~ 218 ~
 Naš svet knjiga

Kaneove oči su bile malo krvave. “Sigurna si?”

Osjetio se lagani zadah viskija u njegovom dahu, a zbog toga sam ga
htjela grickati.
“Sigurna sam.” Kimnula sam i onda progutala. “Ali, učini mi uslugu?”
“Sve,” mrmljao je i pogledao u moja usta.
Prestani, Kane.
“Nemoj više piti. Dala sam ti visoku dozu inzulina prije no što smo
krenuli, ali nemoj to zloupotrebljavati, molim te.”
Kane mi je namignuo. “Završio sam.”
Izvila sam obrvu zbog čega se zacerekao.
“Obećavam, popio sam samo jedno pivo i čašu viskija.”
To je bilo sve?
“Tvoje oči pričaju drugu priču.”
Kane je zagunđao, “Nikad nisam puno pio; ne treba mi puno da osjetim
posljedice alkohola.”
Kimnula sam glavom. “U redu, onda, hvala ti.”
Nacerio se i opet izdahnuo.
Zadah od viskija me očito palio.
“Uzmi bombon od mente ili nešto,” prišaptala sam. “Inače ću te
grickati.”
Kane je oblizao usne. “Voliš viski?”
Moj brat Dante je čuo Kaneovo pitanje i to ga je nasmijalo.
“Ona obožava viski, vjerojatno više miris nego okus. Da postoje svijeće
s mirisom viskija, Aideen bi ih kupila stotine.”
Bijesno sam gledala u mog brata, ali ga nisam mogla ispraviti zato što je
ono što je rekao bilo potpuno točno. Obožavala sam miris viskija.
“To je dobro znati.” Cerio se Kane.
Zarežala sam na njega. “Nemoj misliti da će te to uvući u moje gaće.”
Kane je spustio glas i rekao, “Samo ću nastaviti pričati i čekati da me ti
moliš da ti se uvučem u gaće.”
Prasnula sam u smijeh i to je privuklo pažnju mojih prijateljica.
“Što je tako smiješno?” Upitala je Bronagh, smiješeći se.
Zacerekala sam se, “Kad jedan od braće kaže riječ gaće, smatram da je to
najsmješnija stvar ikad. Njihov naglasak jednostavno izmrcvari tu riječ.”
Nico je frknuo “Upravo je to razlog zašto mi umjesto toga kažemo
'gaćice'.”
“Ne!” Sve ženske za stolom su se izderale.

~ 219 ~
 Naš svet knjiga

Nico je poskočio i brzo digao ruke u zrak. “Žao mi je.”

Njegova braća i moja, su se smijali kao ludi zbog toga kako nas je Nico
preplašeno gledao. To je također zabavljalo djevojke.
Zijevnula sam i to je uzrokovalo da mi se moje prijateljice nasmiješe.
“Skoro se bliži jedanaest, Ado. Idi kući.”
Zagunđala sam prema Keeli, “Spremna sam za krevet u jedanaest? Prije
par mjeseci nisam ni izlazila do jedanaest! Ovo je tako sjebano.”
Svi su se nasmijali.
“Ovo je lagani dio, dušo.” Moj otac se smješkao. “Ne spavaš prvih
osamnaest godina.”
Skoro sam zaplakala. “Hvala što si mi to rekao, tata.”
Moj otac je namignuo i nasmiješio mi se. I ja sam dok me iznenada nije
obuzela snažna potreba da idem na WC. Zastenjala sam i ustala. “Odmah
se vraćam.”
“Kuda ideš?” Upitao me Harley.
Zagunđala sam, “U WC.”
Bijesno sam gledala u stol kad se začulo smijuljenje.
“Nije smiješno. Pokušaj ti imati Sotonski okot da ti sjedi na mjehuru
24/7!”
Okrenula sam se i hodala po rubu plesnog podija koji je bio krcat
ljudima. Zakolutala sam očima na smijeh mojih prijatelja i obitelji koji me
slijedio. Stigla sam do WC i bila sam sretna što sam uspjela naći prazan
odjeljak.
Brzo sam se olakšala i uzdahnula pritom. Mrzila sam što moram tako
često na WC, ali sam morala priznati da je mokrenje jedino olakšanje koje
sam osjećala u zadnje vrijeme. Sada sam bila trudna dvadeset i jedan tjedan
i četiri dana, i sve male stvari koje sam uzimala zdravo za gotovo su me
počele sustizati.
Moja stopala npr: Nikad nisam imala problema s mojim stopalima.
Nikad nisam išla trčati, ali sam puno hodala i nikad nisam osjećala nikakvu
bol, ali sada su bile natečene i na kraju svakog dana i jako su me boljele.
Nisam znala koliko sam dobila na težini dosad, ali sam bila sigurna da je
bilo puno više no što bi stručnjaci smatrali zdravim. Toliko sam znala.
Također sam znala, zahvaljujući slikama sa Googlea, da sam imala veliki
trbuh za skoro dvadeset i dva tjedna trudnoće. To me uplašilo jer nisam
htjela imati veliku bebu – moja vagina ne bi to mogla podnijeti.

~ 220 ~
 Naš svet knjiga

Izgledalo je kao da je moje tijelo imalo alergijsku reakciju od trudnoće.

Moja stopala su natekla, leđa su me boljela, grudi su me boljele, noću nisam
mogla dobro spavati i stalno sam bila gladna. Bilo je jebeno grozno.
Završila sam na WC-u, onda oprala ruke i obrisala ih kod umivaonika.
Izašla sam iz WC-a i krenula nazad u pab, ali kad sam otvorila vrata
naletjela sam na visokog čovjeka i posrnula unazad. Čovjek me uhvatio za
ruke i zaustavio moj pad.
“Vau, eto!” Rekao je čovjek, paničnim tonom.
Otpuhnula sam veliki dah. “Omojbože! Hvala vam.”
“Nema problema, dušo. Isuse, trudna si, jesi li dobro?” Upitao je
uznemirenog izgleda.
Pogledala sam gore i primijetila da je to čovjek kojeg sam srela u bolnici
prije nekoliko dana. Činilo se da me on nije prepoznao, a mene je bilo sram
podsjećati ga da smo se već sreli, u slučaju da griješim. Međutim, bila sam
sigurna da ga znam, sjećala sam se njegovog ožiljka na licu.
Nisam imala šanse dobro ga promotrim kad smo se zadnji put vidjeli,
ali sad jesam. Primijetila sam da je stariji muškarac s gustom crnom kosom,
osim na njegovoj lijevoj strani gdje mu je ožiljak na licu ide do linije kose.
Izgledao je približno iste dobi kao i moj otac, što bi značilo da je oko pedeset
godina. Nasmiješio se kad me pustio i gurnuo svoje naočale prema gore.
Kimala sam glavom. “Zaista sam dobro...”
“Phillip.”
Nasmiješila sam se. “Phillip. Ja sam Aideen.”
Phillip je namignuo. “Jako se dobro čuvaj, Aideen. Pazi kuda staješ.”
Zacerekao se. “Dobar savjet, zapamtit ću ga.”
Phillip je nagnuo glavu naprijed, pogledao preko svog ramena i onda se
okrenuo i otišao prema šanku. Izdahnula sam i odmahnula glavom sama
sebi.
Pazi kuda staješ.
To je bio zaista dobar savjet za mene; bio je to savjet koji sam morala
staviti odmah u uporabu, jer si nisam mogla dozvoliti da budem nespretna
kao obično, dok sam trudna. Bilo je preopasno.
Pogledala sam po pabu i odlučila da moram ići kući. Znala sam da su
svi vani da proslave moju trudnoću i novi stan, ali pab nije bio mjesto za
trudnicu. Bio je opasan, predstojeća nesreća koja čeka da se dogodi.
Također je bilo pakleno vruće s svim tim tijelima natrpanim unutra, a
vrućina mi je otežavala da dođem do daha.

~ 221 ~
 Naš svet knjiga

Morala sam otići.

Bez razmišljanja, okrenula sam se i krenula prema izlazu iz paba. Kad
sam prošla kroz vrata i izašla van, hladni zrak se omotao oko mog tijela kao
pokrivač. Duboko sam udahnula.
To je bilo bolje.
“Gle, gle, gle. Zar to nije moja uvijek nestajuća bivša cura.”
Trznula sam se kad sam čula njegov glas, ali sam zalijepila osmijeh dok
sam se polako okretala. “Heeej, ti. Što ima, prijatelju?” Upitala sam Lubanju
kad je stao ispred mene sa svojim ogromnim rukama prekriženim preko
prsa i cerekom na svojim ustima.
Nasmijao se, “Što ima, prijatelju? Stvarno? Gdje si, dovraga, bila?
Pokušavam stupiti u kontakt s tobom već odavno. Da li si promijenila svoj
broj?”
Odmah sam se osjećala usrano što ga nisam nazvala da razgovaramo,
kao što sam obično radila. Bila sam loša prijateljica.
“Ne, samo sam bila zaposlena.”
Lubanja je zaigrano namignuo. “Mislio sam da me možda izbjegavaš.”
Namrštila sam se. “Izbjegavam? Zašto bih?”
“Zadnji put kad sam bili zajedno odlučili smo da smo zauvijek završili,
pa sam pomislio da me želiš izbaciti iz svog života kad nisam mogao stupiti
u kontakt s tobom.”
Lice mi se namrštilo. “To je najdalje od istine, Trevore. Volim te, znaš
to.”
Nikad nisam koristila Lubanjino pravo ime osim kad sam bila ozbiljna,
a upravo sada sam bila smrtno ozbiljna. Htjela sam da zna da ga nikad
nisam pokušavala izbaciti iz mog života. Nikad. On je bio ogroman dio mog
života.
Lubanjino lice se smekšalo. “I ja volim tebe.”
Nasmiješila sam se i opustila svoje crte lica. “Što radiš ovdje?”
“Radio sam vikendima, pa su moje noći za piće radnim danima. Ovdje
sam s nekim dečkima iz kluba.”
Kimala sam glavom, ali nisam ništa rekla.
“Jesi li dobro?”
Frknula sam, “Ovisi što smatraš pod dobro.”
Lubanja je zurio u mene, jako, dok je čekao da mu objasnim.
Uzdahnula sam, “Dobro sam. Samo je sada sve ludo kod mene.”
“Vratimo se unutra, častit ću te pićem. Možemo razgovarati o tome.”

~ 222 ~
 Naš svet knjiga

“Rado, ali ne smijem piti.”

“Zašto ne?” Zbunjeno je upitao Lubanja.
Nisam znala kako reći mom bivšem dečku, koji je u nekad bio moj svijet,
da sam trudna s drugim muškarcem. Pa sam odlučila to učiniti šalom.
Stavila sam ruke na trbuh, trljala ga kružnim pokretima i široko se
osmjehnula.
Lubanja je pogledao dolje u moje ruke i onda opet u moje lice. “Zašto se
smiješiš i diraš si trbuh na taj način? Gladna si? Želiš ići nešto pojesti?”
Prasnula sam u smijeh. “Nisam gladna. Unutra imam ljudsko biće na
koje moram misliti, dakle nema više pića. Bar ne još nekoliko mjeseci.”
Lubanja se cerekao, ali je stao kad nisam ničime pokazala da se šalim.
Zurio je u moje oči i kad nije vidio ni trag laži, uzdahnuo je, “Ne vjerujem
ti!”
Slegnula sam ramenima. “Istina je.”
“Začepi, jebote!”
Opet sam prasnula u smijeh, “Sada, to je jednostavno nepristojno.”
“Trudna si?” Upitao je Lubanja, oči su mu se izbuljile. “Za stvarno?”
Zar on ne vidi moj veliki trbuh?
Kimnula sam glavom. “Da.”
“S kim?” Upitao je zabrinuto.
Cerekala sam se, “Ne s tobom, ne brini.”
Lubanja se opustio. “Oprosti, nije da ne želim djecu, želim, ali znaš.
Vau.”
Hihotala sam se. “Shvaćam. Bila sam prilično šokirana kad sam tek
saznala, također.”
“Ne mogu vjerovati,” rekao je Lubanja zbunjen. “Stvarno ćeš imati
dijete?”
“Hoću.” Ozarila sam se.
“Jebeni pakao. Moja mala beba će imati bebu,” nasmijao se. “Čestitam,
dušo!”
Zacvilila sam kad je Lubanja koraknuo naprijed, omotao ruke oko mene
i podigao me s tla. Uhvatila sam se za njegova ramena, zaklopila oči i
nasmijala se.
“Kad ćeš roditi derište?” Upitao je Lubanja kad me spustio na tlo nakon
par sekundi.
Držala sam se za njega, jer se nisam baš osjećala potpuno stabilno na
nogama.

~ 223 ~
 Naš svet knjiga

“U siječnju,” rekla sam, nasmiješivši mu se. “Termin mi je na mamin

rođendan.”
“Ne!” Uzdahnuo je Lubanja i ozario se. “To je nevjerojatno.”
Dao mi je veliki poljubac u obraz i to me nasmijalo. Upravo sam se htjela
odmaknuti od njega sada kada sam opet imala uporište, ali sam ostala na
mjestu kad sam čula komešanje meni s desna.
“Kane. Ne!” Čula sam kako se Nicov glas dere.
Kane?
Pogledala sam na moju desnu stranu i raširila oči kad sam ga spazila
kako juri prema meni i Lubanji, njegovo lice je bilo izobličeno od bijesa, a ja
nisam imala pojma zašto. Sve što sam znala je da je popizdio i da je bio
potpuno usredotočen na Lubanju.
Jebiga.
Vrijeme se usporilo, a onda sam se odmakla upravo kad se Kane zabio
u Lubanju, podigavši ga od tla i pribivši ga na zemlju. Zvuk Lubanje kako
udara o tlo me pogodio kao fizički šamar, te sam začula vrisak koji mi je
probijao uha, prije no što sam i shvatila da je zvuk izašao iz mojih usta.
“Stani!”
Glupo sam pojurila naprijed kako bi pokušala spriječiti Kanea da
povrijedi Lubanju, ali Nico me spriječio u sekundi. “Ne bih jebeno rekao!”
Prasnuo je na mene. “Trudna si, odmakni se!”
Trepnula sam i onda mu kimnula glavom.
Bio je u pravu i mrzila sam to što me druga osoba morala podsjetiti da
ne jurim u borbu. Već bih trebala to sama znati – ipak sam ja ta koja je
trudna.
“Idiotkinjo,” siktala sam sama na sebe.
Podigla sam ruke do mog lica i pokrila uha dlanovima da blokiram
zvukove cijelog tog kaosa oko mene. Mogla sam čuti Lubanju kako
pokušava prodrijeti do Kanea, kao i Nico. Raširila sam oči kad je Nico
skočio na Kaneova leđa i omotao ruku oko njegova vrata. Nekoliko sekundi
ništa se nije događalo. Kane je i dalje udarao Lubanju, ali onda su se njegovi
pokreti pomalo usporavali i shvatila sam zašto.
Nico ga je gušio.
“Prestani!” Vrisnula sam. “Ubit ćeš ga.”
Kane se otkotrljao s Lubanje s Nicom još uvijek pričvršćenim na
njegovim leđima kao majmun, i tek kad su mu se oči sklopile, Nico ga je

~ 224 ~
 Naš svet knjiga

pustio i podigao se sa tla. Kane je malo hripao dok je hvatao dah i trepnuvši
otvorio oči. Zurio je gore u noćno nebo i smijao se kao luđak.
Zurila sam u Kanea i onda u Nicu.
“Ti prokleti idiote!” Viknula sam i krenula naprijed, gurajući Nicu u
prsa. “Nemoj mu to više nikada raditi. Gušio si ga!”
Nico je zagunđao dok je malo posrnuo. “To je jedini način da ga
navedem da stane kad počne.”
“Počne što?” Upitala sam.
Pogledao me u oči. “Kad se počne tući... on se isključi i ne prestaje dok
ne bude prisiljen.”
Kao kad se tukao sa Jamesom prije nekoliko mjeseci.
Progutala sam i odmakla pogled. “Odvedi ga doma. Ja se moram uvjeriti
da mi je prijatelj dobro.”
“Popio je još nekoliko pića kad si otišla u WC. Tvoja su ga braća izazvala
u ispijanju žestica. Pijan je i vidio je kako te Lubanja poljubio u obraz, te je
krivo shvatio,” rekao je Nico uhvativši me za ruku kako bi me pomakao
ispred sebe.
“Zašto mi to govoriš?” Upitala sam.
Nico je slegao ramenima. “Kako bi bila blaga prema njemu kad se
otrijezni.”
“Nema šanse za to,” odgovorila sam.
Nico se nasmiješio. “Dođi sa mnom, odvest ću te kući.”
Pogledala sam preko ramena u Lubanju, ali ga nije bilo, a gomila koja se
okupila ispred paba se već razilazila.
Uzdahnula sam, “Dolazak ovamo je bio glupa ideja.”
“Pričaj mi o tome.”
“Moram se oprostiti od svih-”
“Poslat ću poruku Bronagh da nešto izmisli. Ona će se oprostiti umjesto
tebe i Kanea.
Uzdahnula sam, ali sam kimnula glavom.
Okrenuo se od mene i pomogao svom glupom bratu da se ustane na
noge i onda stavio ruku oko njegova struka, dok je vodio Kanea u njihov
parkirani Jeep na parkiralištu. Tiho sam ih slijedila.
Nico je smjestio Kanea u stražnji dio Jeepa, zakopčao svoj pojas i
mrmljao psovke kad je Kane pao u lijevo i odmah počeo hrkati. “Teški gad,”
gunđao je.

~ 225 ~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam se sebi u bradu dok sam zaobišla auto do suvozačeve

strane i popela se na prednje sjedalo, povezavši se. Kad se Nico smjestio na
vozačevo mjesto, počeo je petnaestominutni put do kuće. Prvih nekoliko
minuta smo šutjeli dok Nico nije počeo pričati.
“Sviđaš mu se. Znaš to, zar ne?”
Nisam odgovorila zato što nisam znala što da kažem.
“Zaista. Samo ima čudan način na koji to pokazuje, ali sviđaš mu se.”
Moje srce je lagano udaralo o moja prsa.
“Ne podnosi me, Nico.”
Nico se nasmijao, “Uozbilji se, Aideen. On se samo svađa s tobom zato
što ne zna kako drugačije da ti priđe.”
To je bilo glupo.
“Znači, samo je kreten prema meni zato što mu se sviđam? To je
najgluplja stvar koju sam ikad čula.”
“Nikad nisam rekao da je pametan.”
Malo sam se nacerila na to i onda se namrgodila kad je Kane zahrkao iza
nas.
“Ja... ne znam da li mogu provoditi vrijeme s nekim kao što je on.
Njegova narav... plaši me. I on se meni sviđa, ali ne znam da li je to
dovoljno.”
“On te nikad ne bi povrijedio,” uvjeravao me Nico.
Kimnula sam glavom. “To vjerujem, ali njegova sposobnost da povrijedi
druge ljude me jednako plaši.”
Nico je stegao čeljust. “Nije njegova krivica da je takav kakav je.”
Trepnula sam. “Čija je onda?”
Njegove su se ruke stegle na volanu. “Ljudi iz njegove prošlosti.”
“Ah,” rekla sam i pucnula prstima. “Marco? On je tebe učinio borcem, a
Aleca eskortom, zar ne?”
Nico je nijemo kimnuo glavom.
“Što su bili poslovi koje su Ryder i Kane obavljali za njega?”
Pogledao me. “Ti ne znaš?”
Otpuhnula sam, “Ne. Djevojke su sve za to da 'poštuju privatnost svojih
muškaraca' ili tako neko slično sranje.”
Nico se nasmijao, “Kladim se da te to ubija.”
“Moglo bi se tako reći,” priznala sam.
Osmjehnuvši se, rekao je, “Ne propuštaš puno što te drže u mraku, vjeruj
mi, Ado. Biti u mraku, kad je riječ o mojoj obitelji, je ljubaznost.”

~ 226 ~
 Naš svet knjiga

Zastenjala sam, “Ne kad ću imati dijete s čovjekom koji je izgubljen u

tami.”
“Ne znam što želiš da ti kažem, Ado. Kane je moj brat, ali čak niti ja ne
razumijem, niti znam u potpunosti stvari koje je pretrpio. On o tome ne
govori. Nikada.”
Počela sam osjećati mučninu.
“Misliš na uzrok njegovih ožiljaka?” Upitala sam, tihim glasom.
Nico je kimnuo i držao pogled na cesti. “On ne govori kako ih je zadobio,
a mi ga ne pritiskujemo na to.”
Naslonila sam se. “Zašto ne? Ako bi razumjeli što je prošao, mogli bi mu
sada pomoći.”
“On je dobro,” uvjeravao me je. “Rijetko upada u tučnjave... to je samo
otkad... pa, otkad-”
“Otkad sam ostala trudna?”
Nico me pogledao i onda opet na cestu dok je kimao glavom gore dolje.
“Znam da se privikavaš na to da ti se život iznenada mijenja, Ado, ali
nemaš pojma koliko je ovo ogromna stvar za Kanea.”
Ostala sam tiha dok mi je Nico govorio još o Kaneu.
“On ima malo tolerancije za druge ljude. Prihvatio je Bronagh, Brannu i
Keelu, čak i Alannahu jer ih moja braća i ja volimo, a srećom i on ih je
zavolio. On je duhovita i dobra osoba... ali je sjeban, Aideen. Neću to
ublažavati – neće biti lako s njim. Ali samo... samo se sjeti koliko je ovo teško
za njega.”
Podigla sam ruke na lice i protrljala ga. “Moram znati što ga je učinilo
takvim kakav je. Nije normalno da on zamrači svaki put kad se tuče – to je
pakleno opasno. On je kao stroj.”
Nico je bio tih nekoliko minuta dok nije rekao, “Pitaj ga zašto. Samo
izaberi pravi trenutak.”
Dok ne budemo u potpunosti vjerovali jedno drugome da se otvorimo i
zaista razgovaramo, jednostavno nisam sigurna da li će se taj 'pravi
trenutak' ikada dogoditi. Kane je imao puno slojeva, nisam znala hoće li me
ikad pustiti da dođem do njegova središta.

~ 227 ~
 Naš svet knjiga

“Ne mogu vjerovati da si platila ljudima da odnesu sve u moj novi stan.
Moj stari stan je prazan, imam samo moj krevet, nekoliko komada odjeće i to
je to.”
Trenutno sam sjedila na mom krevetu gledajući po mojoj ogoljeloj sobi.
Trebala sam se iseliti iz njega za stalno sutra, a nisam čak niti bila tužna
zbog toga. Bila sam spremna krenuti u novo poglavlje u mom životu.
Keela je frknula kroz mobitel. “Bila je to Alecova ideja, ali da, potpuno
sam se složila s tim zato što nema teoretske šanse da bi ponovili dan selidbe.
Ne, hvala.”
Zadrhtala sam. “Amen, sestro.”
Keela je malo šutjela prije no što je rekla, “Jesi li već nazvala svog
stanodavca?”
Kimnula sam glavom iako me nije mogla vidjeti. “Da, nazvala sam ga
jutros. Zna da odlazim sutra. Bio je malo iznenađen što neću obnoviti
ugovor o najmu, ali se složio s tim da će me osloboditi mog sadašnjeg
ugovora dva mjeseca prije isteka, ako može zadržati depozit koji sam mu
dala kad sam se uselila.”
“Drago mi je da si sve riješila. Još sam i sretnija što ćeš živjeti u Uptonu.
I to dvije minute od mene!”
Zacvilila sam od oduševljenja. “Znam! Ne mogu vjerovati kakav mi je
stan. Prekrasan je.”
“Ja ne mogu dočekati da prespavam kod tebe.”
Nasmijala sam se, “Ne može niti Kane, po načinu kako se ponaša.”
Keela je promrmljala, “Nico nam je ispričao što se dogodilo sinoć s njim.
Jesi li ljuta na njega?”
Jesam li?
Izdahnula sam. “Da i ne. Ljuta sam što je povrijedio Lubanju – kojeg još
moram nazvati, usput – i kako se ponašao, ali shvaćam da je izvukao deblji
dio štapa. Mislio je da me Lubanja ljubi.”
“Pa, ima se pravo ljutiti ako je mislio da je to pravi poljubac.”
“Što?” Uzdahnula sam. “Znaš da nismo zajedno.”

~ 228 ~
 Naš svet knjiga

“Službeno, da,” odgovorila je Keela. “Ali, oboje se ponašate kao par već
tjednima – samo se ne ljubite i ne seksate se.”
“Mislim da ne-”
“Ja mislim da već jednom budeš s njim. Mučiš jadnog dečka,” Keela je
rekla, prekinuvši me.
“Keela!” Prasnula sam. “Ti bi trebala biti na mojoj strani.”
“Rekla sam ti da sam ja na strani ljubavi.”
Zagunđala sam, “Što to uopće znači?”
“Znači,” gromoglasno se nasmijala, “da se vas dvoje očito sviđate jedno
drugome, ali ste ili preglupi da to shvatite ili pretvrdoglavi da to priznate.
Jedno od toga.”
Zarežala sam, “Da li me nazivaš glupom?”
“Da!” Cerekala se Keela.
Pušila sam se u tišini dok mi se nije prestala smijati.
“Oprosti,” rekla je kroz prigušeni smijeh. “Samo volim što si u tom
položaju.”
“Zašto?” Upitala sam zgrožena.
“Zato što je,” drsko je rekla, “biti s Kaneom ono što ti želiš duboko u
sebi, a kako se on ponaša kad je uz tebe, to tjera da izađe na vidjelo i ti to
mrziš. Zanimljivo je gledati kako se to odvija.”
“Ti si jebeno nevjerojatna.”
“Znam.”
Pritisnula sam slobodnu ruku na moje lice. “Udarila bih te kad bih
mogla.”
Keela se smijuljila. “Ne sumnjam u to.”
Razmislila sam o onome što je rekla nekoliko sekundi i namrštila se.
“Neću lagati, sviđa mi se. Jako mi se sviđa, ali recimo da budemo zajedno...
što ako on zajebe sve? Ne mogu preuzeti taj rizik kad beba dolazi.”
“To je veliki 'što ako', dušo?”
“Ne pomažeš mi da vidim smisao,” zacvilila sam.
“Pomažem,” suprotstavila se Keela, “samo pokušavaš uvjeriti samu
sebe da je ono što ja govorim sranje. Znaš da nije. Ne bih ti predlagala da
nešto pokušaš s Kaneom da ne mislim da bi bili super zajedno.”
Znala sam da je ono što govori istina. Keela mi je uvijek čuvala leđa.
“Pretpostavljam.”
“Da li to znači da ćeš dati šansu Kaneu?”
Dobro sam razmislila o tome.

~ 229 ~
 Naš svet knjiga

Znala sam da mi se Kane sviđa. Od njega bih osjetila leptiriće samo kad
bi me pogledao, a to me činilo tako sretnom. Još uvijek smo se svađali, ali
smo sada bili tako bliski da bi to što nisam s njim s vremenom postao
problem. Moji osjećaji prema njemu su se razvijali brzo, i što mu duže nisam
popuštala, teže mi je bilo.
Zagunđala sam Keeli, “Valjda.”
“Dobro, zato što je krenuo tebi da razgovarate prije deset minuta.”
“Ti prokleta kučko!”
Čula sam Keelin smijeh prije no što je spustila slušalicu.
Zlo.
Ona je čisto zlo.
Odmahnula sam glavom i bacila mobitel na krevet. Legla nazad i
uzdahnula kad sam pogledala u strop. Nisam se mogla udobno smjestiti,
osoba koja mi je zvonila na vratima se pobrinula za to.
Kane.
Uspravila sam se, ustala s kreveta, te izašla iz spavaće sobe, te hodnikom
došla do vrata. Otvorila sam vrata, a da nisam ni pogledala kroz špijunku
jer sam znala tko bi mogao biti.
Ušao je stan i zatvorio vrata za sobom. Okrenula sam se i krenula prema
kuhinjskom stolu. Preturala sam po torbi u potrazi za sjajilom za usne koje
je Keela ostavila i za tubom super ljepila.
“Što radiš?”
“Dodajem ljepilo u Keelino sjajilo za usne.”
Neka me samo pokuša opet prevariti.
Kane je zurio u mene na trenutak i upitao, “Zašto?”
“Jesi li ikad čuo za frazu 'neki ljudi trebaju ljepilo umjesto balzama za
usne'?”
Kane je kimnuo. “Naravno.”
“Pa, ta se fraza može primijeniti ovdje. Ako Keela ne želi začepiti gubicu,
ja ću joj je začepiti.”
Kane je trepnuo. “Ponekad znaš biti jako strašna, znaš to?”
“Čak i najbolji ljudi imaju svoje granice, Kane.”
Progutao je. “Primio na znanje.”
Uzdahnula sam.
“Što radiš ovdje?” Upitala sam Kanea kad sam obje tube vratila u torbu
i okrenula se licem prema njemu.
“Morao sam te vidjeti.”

~ 230 ~
 Naš svet knjiga

Prekrižila sam ruke na prsima. “Zašto?”

Kane je stavio ruke u džepove svojih traperica. “Moram primiti svoju
injekciju inzulina... i htio sam ti reći da mi je žao.”
Ignorirala sam njegov dijabetes na minutu.
Podigla sam obrve. “Da li ti je zaista žao?”
Stegao je čeljust. “Zašto si mu dopustila da te poljubi?”
To bi onda bilo ne.
“Poljubio me u obraz, jer mi je prijatelj koji mi je čestitao na mojoj
trudnoći.”
Kane je trepnuo. “Oh.”
“Da, oh.”
Tada me izbjegavao pogledati u oči. “Mislio sam da te je ljubio u usta.”
Odmahnula sam glavom. “Ti znaš da ti i ja nismo zajedno, zar ne? To
znači da me drugi muškarci mogu ljubiti, ako im ja to dopustim.”
Kane je zarežao, “Prestani. Samo me pokušavaš naljutiti.”
“Ne, ne pokušavam. Samo se trudim da shvatiš da ne možeš napadati
ljude, Kane.”
Trepnuo je. “Inače ne napadam. Obično sam povučen, ali si se onda
dogodila ti.”
Podsmjehnula sam se. “Što to znači?”
Slegnuo je ramenima. “Ne znam što to znači. Samo znam da ne želim da
budeš s drugim ljudima. Muškarcima, ženama... bilo kime. Ne mogu to
objasniti. Navikao sam se držati dalje od drugih, pa sada kad nas dijete
veže, želim i tebe držati dalje od drugih ljudi. Znam da je to glupo i ludo,
ali ne mogu si pomoći. To je jednostavno kakav sam. Ne vjerujem ljudima,
Aideen, posebno ne kad ste u pitanju ti i naša beba.”
Samo se sjeti koliko je ovo teško za njega.
Nicov glas mi je odjeknuo u umu i uzrokovao da naglas uzdahnem.
“Dakle, što?” Upitala sam. “Ne želiš da razgovaram s bilo kime? Jasno ti
je da sam ja učiteljica, zar ne?”
Namrštio se. “Znam to. Mislio sam izvan posla... S kim još želiš
razgovarati osim moje braće i djevojaka?”
Slegnula sam ramenima. “Lubanjom.”
Kane je škrgutao zubima.
Uperila sam prst u njega. “On je moj prijatelj i da budem iskrena, bliža
sam njemu nego tebi. Poznajem ga godinama, Kane.”

~ 231 ~
 Naš svet knjiga

Mišići u njegovoj čeljusti su se micali gore i dolje dok je on škrgutao

zubima.
“Ne sviđa mi se on.”
To me je raspizdilo.
“Čak ga ni ne poznaješ.”
“Znam da on poznaje tebe... cijelu tebe. To mi se ne sviđa, dakle ne sviđa
mi se ni on.”
“O, moj Bože,” zastenjala sam i protrljala oči. “Prokleto me zbunjuješ.”
“Žao mi je.”
Pogledala sam u Kane i vidjela da mu zaista je žao, iako nije zapravo
znao da je ono što radi pogrešno.
“Što hoćeš?” Upitala sam. “Želim nas oboje usrećiti. Samo mi reci što
želiš.”
Kane je podigao obrve. “Zar nije očito što ja želim?”
“Meni nije.”
Trepnuo je. “Tebe, Aideen. Želim tebe.”
Što?
“Kako to misliš, želiš me?” Upitala sam zbunjeno.
“Nisi glupa, znaš na što mislim.”
Znala sam, ali je moj um odbijao povjerovati u to dok on to ne izgovori.
“Tek smo postali pravi prijatelji,” bunila sam se.
Nisam znala zašto se bunim – rekla sam Keeli da ću pokušati s Kaneom.
Htjela sam pokušati s njim, samo sam se zaplela u glupu svađu i skrenula s
onoga što se trebalo dogoditi zbog mog zdravog razuma, kao i Kaneovog.
Kane je slegnuo ramenima. “Samo želim pokušati biti s tobom.
Vjerojatno ću biti grozan dečko, ali što ako ne stavimo etiketu na nas i samo
se... družimo?”
Nakrivila sam glavu. “Da vidim da li sam dobro shvatila. Želiš da
budemo zajedno u vezi, a da to ne nazivamo vezom?”
“Točno.”
“Zašto?”
“Manji je pritisak?” Uzdahnuo je. “Ne znam. Pokušavam ovo shvatiti
dok govorim, lutkice.”
Zurila sam u Kanea dugi trenutak. “Je li to samo zato što sam trudna?”
“Ne,” odmah je izgovorio. “Gle, razgovarao sam s Dominicom i on mi je
pomogao da razjasnim zašto mislim na tebe cijelo vrijeme i toliko uživam u
svađanju s tobom. To je zato što mi se sviđaš, ali ne znam što da učinim u

~ 232 ~
 Naš svet knjiga

vezi s tim. Ne volim ljude, Aideen. Nikad. Ponekad ne mogu podnijeti da

budem s mojom braćom, ali uz tebe želim biti cijelo vrijeme. Da li to
razumiješ? Želim biti s tobom. Trebam te, lutkice. Ti me činiš normalnim tako
što me izluđuješ.”
Trepnula sam i pokušala izbjeći teži dio onoga što je Kane rekao kao šalu.
“Da li je prošao s tobom i Mušku Bibliju također?” Upitala sam.
Mogla bih se zakleti da se zarumenio.
“Da,” promrmljao je. “Naučio je neke stvari otkad je u vezi s
Bronaghom.”
Nisam si mogla pomoći da ne šmrknem.
“Ne znam što bih rekla, Kane,” priznala sam i pomaknula se. “Imam
dvadeset i osam godina i trudna sam s tvojim djetetom. Započeti vezu s
tobom se čini kao logičan korak, ali da budem iskrena, stvarno sam
uplašena. Što ako pođe loše i zamrzimo se više nego prije?”
Kane je koraknuo naprijed. “Nećemo dozvoliti da se to dogodi.”
“Ne smijemo dozvoliti da se to dogodi,” ispravila sam ga. “Da li me
razumiješ? Ne smijemo mrziti jedno drugo, bez obzira bili zajedno ili ne. Ne
želim da nam dijete odrasta u neprijateljskoj okolini.”
Kaneovo se lice smekšalo. “Vjeruj mi, lutkice, to je zadnje što želim,
također.”
Udahnula sam i izdahnula. “Jako sam nesigurna u vezi ovoga, ali ako ne
stavimo etiketu na to, te samo nastavimo ovako kako smo i dosad bili, steći
ću više povjerenja. Je li to u redu?” Upitala sam. “To je najbolje što sada
mogu učiniti. Ne mogu samo uskočiti u vezu s tobom s etiketom ili bez nje,
ako nemam povjerenja u tebe.”
Kane je kimnuo glavom. “U redu je što se mene tiče, lutkice. Samo mi je
laknulo što uopće želiš pokušati.”
“Želim. Jako mi se sviđaš. Lagala bih i tebi i sebi kad bih rekla da ništa
ne osjećam za tebe u zadnje vrijeme.”
Zaigrao je obrvama. “Što si to osjećala za mene točno? Opiši mi.”
“Koliko detaljno da ti opišem?” Nacerila sam se.
Kane je uzdahnuo, “Aideen Collins, da li ti flertuješ sa mnom?”
“Flertujem? Hoćeš reći da te moja nespretnost zavodi?”
Nasmijao se, “Samo mi dobaci jebozovan pogled i zavest ćeš me?”
Prasnula sam u smijeh. “Prokleti preverznjače,” rekla sam kad je Kane
ušao u moj osobni prostor i sklopio ruke oko mene, privukavši me uz svoje
tijelo.

~ 233 ~
 Naš svet knjiga

Omotala sam ruke oko njega i uzdahnula s osmijehom na licu. Osjećala

sam da je ovo kako treba biti. Nisam znala da li tako treba biti, ali sam
osjećala da tako treba biti, a to mi je trenutno bilo sasvim dovoljno.
“Nikad prije nisam bio nečiji dečko. Oprosti ako budem užasan u tome.”
Nasmijala sam se uz Kaneova prsa. “Polako ću te uvoditi u sve.”
“To mi dobro zvuči, lutkice.”
Zakolutala sam očima, ali sam se široko smiješila.
Bila sam sretna.
Zaista sretna.
Samo sam mrzila što mi je u pozadini uma bio glas koji je šaptao, ali koliko
dugo?

~ 234 ~
 Naš svet knjiga

“Aideen?”
Pogledala sam u mog mlađeg brata kad je zazvao moje ime. Gavin i moja
ostala braća su bila u mom novom stanu postavljajući nove police za stvari
i knjige koje je Kane kupio za stan. On je bio vani s Nicom, pa ih on nije
mogao postaviti, ali mi nije smetalo jer mi je to dalo priliku da se družim sa
svojom obitelji.
Službeno sam se potpuno iselila iz mog starog stana i smjestila se u novi
stan. Nije trebalo puno da ekipa za selidbe koje je unajmio Alec, prebaci sve
stvari jer se Kane pobrinuo da kupi novi, skupi namještaj za novi stan, pa
su se morale prenijeti samo stvari kao što su moja odjeća i slično.
“Aideen?” Ponovio je Gavin.
“Hmmmm?”
“Kakva je razlika između cure i cure prijateljice?” Pitao me nasumice.
Posvetila sam mu punu pažnju.
“Što?” Upitala sam.
Gavin je slegnuo ramenima. “Poslao sam poruku jednoj djevojci s kojom
se družim i upitao je što je ona meni, a ona je rekla da je ona moja cura
prijateljica s razmakom između riječi. Ne razumijem razliku.”
Pogledala sam poruku kad mi ju je pokazao i onda slegnula ramenima i
rekla, “Razlika, mali brate, je u razmaku između cure i prijateljice koju svi
nazivaju zona prijateljstva.”
Moja starija braća su prasnula u smijeh dok me Gavin bijesno gledao i
rekao, “Trudnoća te učinila zlom.”
Zločesto sam se smješkala. “Tako sam čula.”
Gavin je zagunđao. “Žao mi je Kanea, on te mora podnositi 24/7.”
Zakolutala sam očima prema njemu.
Kane i ja smo hodali, a da nismo to etiketirali, samo malo više od tjedan
dana i sve je bilo super između nas. Slagali smo se bolje nego ikad. No,
jedino što smo radili do sada je bilo ljubljenje. Intenzivno ljubljenje. On je
htio seks, jako, ali ja sam bila nervozna zbog toga jer je sve bilo drugačije
sada kad smo zajedno.

~ 235 ~
 Naš svet knjiga

Tada se Gavin sagnuo prema meni i privukao mi pažnju kad je stavio

ruku na moj trbuh. Nacerio se kad se beba pomakla pod njegovim dodirom.
“On me već voli.”
Zagunđala sam, “Ona... i samo imaš sreće.”
Gavin je frknuo i odmakao ruku. “Uvijek se pomiče kad mu govorim, ili
kad ti diram trbuh. Može me osjetiti.”
“Jadnom djetetu je vjerojatno već dosta tvog glasa, pa se okreće kako bi
se odmakao od tebe... jesi li ikad pomislio na to?”
Gavin je pokazao našem najstarijem bratu prst, što je uzrokovalo da se
smijuljim.
“On me voli,” čvrsto je ponovio Gavin.
Nasmiješila sam se. “Naravno da te ona voli.”
Gavin se nasmijao, “Nije dozvoljeno da ijedna cura više uđe u ovu
obitelj, samo dečki.”
Smijuljila sam se sama sebi, “Kako god ti kažeš.”
Gavin mi se nacerio i onda pogledao u svoj mobitel kad je zapištao.
Dobio je poruku i što god da je pisalo u njoj natjeralo ga je da ustane.
“Nazvat ću te kasnije, seko.”
Želudac mi se okretao.
“Kuda ideš?” Upitala sam.
Gavin mi je dobacio čvrst pogled. “Van.”
“Ne budi pametnjaković, Gavine,” gunđao je James dok je pogledao u
našeg mlađeg brata.
Gavin je podigao obrve. “Imam dvadeset i dvije godine; ne moram se
javljati svaki put kad nekuda idem.”
“Zašto?” Upitao je Harley. “Da li si preveliki frajer da bi obavijestio svoju
obitelj gdje ćeš biti.”
“Ne, to vas se jednostavno ne tiče.”
Suzila sam oči. “Gavine.”
Pogledao me i onda raširio oči. “Da se nisi usudila.”
Znao je što ću upravo učiniti.
“Da li ideš kamo mislim da ideš?”
Slegnuo je ramenima, a zbog toga mi je krv proključala.
“Reci našoj starijoj braći tko su ti novi prijatelji.”
Dante je prišao mojim ulaznim vratima i naslonio se na njih ruku
prekriženih na prsima, kad se Gavin okrenuo i pošao prema njima s
namjerom da ode.

~ 236 ~
 Naš svet knjiga

“Makni se.”
Dante se nacerio. “Natjeraj me.”
Gavinove ruke su se savile u šake, a njegovo cijelo tijelo se napelo, ali
nije natjerao Dantea na ništa, kao što sam i znala da neće.
“Tako sam i mislio,” smješkao se Dante.
Gavin je zarežao, “Dante, samo se pomakni.”
“Ne,” Dante je odgovorio. “Tko su ti prijatelji koje Aideen spominje?”
Gavin me pogledao. “Ti si znatiželjna jebena kučka. Zašto to
jednostavno ne možeš zadržati za sebe?”
Zasiktao je kad ga je Dante svom snagom udario u glavu. “Da više nikad
nisi tako razgovarao s njom, ti nepristojno malo govno. Jesi li me čuo?”
Gavin je trljao glavu. “Onda joj reci neka gleda svoja posla!”
Odmahnula sam glavom. “Oprosti što mi je jebeno stalo do tebe!”
“Dobro sam!” Derao se Gavin. “Ne trebam nikoga da pazi na mene.”
James me pogledao. “Reci nam tko su ti ljudi s kojima se druži. Nemam
strpljenja da čekam da skupi hrabrost kako bi nam rekao.”
“O, moj jebeni Bože!” Gavin je viknuo i otišao do moje fotelje, spustivši
se na nju. “Ne mogu vjerovati da me tretirate kao da sam malo dijete!”
Zato što se ponašaš tako.
Ignorirala sam ga i pogledala u Jamesa. “S društvom Brandona Daleya.”
James je zurio u mene na sekundu i onda skrenuo pažnju na Gavina.
Dante i Harley su učinili istu stvar, a Gavin je jauknuo kad su sva trojica
pojurila na njega. Dante je prvi stigao do njega i pritisnuo ga na fotelju i
držao ga tako.
“Nemojte me udariti!” Vikao je Gavin našoj braći.
Nije ih se bojao, samo je znao koliko jako mogu udariti, a nije htio osjetiti
nikakvu bol.
“Objasnit ćeš u što si se upetljao. Odmah!”
Trepnula sam.
James. Je. Popizdio.
“Ne moram ja učiniti niti jednu jebenu stvar – Harley!” Gavin je zarikao
kad je Harley posegao dolje i zgrabio, kako se činilo, Gavinov kurac i jaja.
Jao.
Napravila sam grimasu i pokušala prekrižiti vlastite noge kao da mogu
osjetiti Gavinovu bol, ali moj stalno rastući trbuh mi je zasmetao.
“Tako mi Bog pomogao,” režao je Harley. “Istrgnut ću ti tvoje
dragocjenosti za deset sekundi ako ne odgovoriš na pitanje.”

~ 237 ~
 Naš svet knjiga

“Čekaj – samo mi daj SEKUNDU!”

Harley je nešto povukao ili zakrenuo, a to je definitivno zaboljelo jer se
Gavinov glas povisio za oktavu ili dvije.
Harley se zločesto cerekao, “Govori, mali brate. Odmah.”
“U redu!” Derao se Gavin.
Harley je pustio njegove privatne dijelove i uspravio se. Zurio je dolje u
Gavina, koji je pritisnuo ruke između nogu i stenjao od boli.
“Gav,” navaljivao je James.
Gavin je pogledao u moju braću čvrstim pogledom. “Ne moram vam to
reći; znate da sam ušao unutra.”
Dante je posegao dolje i po drugi put, odalamio je Gavina po glavi.
“Jednostavno si donio odluku da se pridružiš jebenoj bandi? Bandi
Brandona Daleya? Ti glupi, mali idiote!”
Gavin je zarežao, “To je bila moja jebena odluka. Nije mi trebalo
dopuštenje od tebe, niti bilo koga drugoga.”
James je bio brz kao munja kad je udario Gavina. Udario je Gavina točno
preko čeljusti, a zbog toga sam skočila na noge.
“James!” Zacvilila sam.
Bez da se okrenuo, moj brat je rekao, “Sjedni opet dolje, Aideen.”
Kako je znao da stojim?
“Nemoj ga povrijediti!” Prasnula sam. “Neizmjerno je glup, ali on je naš
brat. Naš mlađi brat!”
“Što je upravo razlog iz kojeg ću mu udarcima utupiti malo razuma.
Sada, sjedni opet dolje. Molim te.”
Gad voli naređivati.
Zagunđala sam, ali sam učinila kako je rekao i sjela opet na moju sofu.
“Udaraj me koliko god želiš, to ništa neće promijeniti.”
Sva tri moja brata su bijesno gledala u Gavina.
“Zašto?” Upitao je Dante.
“Što zašto?”
“Ne pravi se glup, dečko,” zarežao je James.
“Zašto si se pridružio bandi? Zašto si napravio nešto tako neuobičajeno
za tebe? Zašto si napravio nešto tako potpuno jebeno glupo?”
Gavin je stisnuo čeljust. “Zato što sam to htio, u redu?”
“To je tvoj odgovor?” Upitao je Harley, čvrstim glasom. “Zato što si ti to
htio? Da li se ti to jebeno zezaš sa mnom?”

~ 238 ~
 Naš svet knjiga

“Samo me ostavi na miru. Ništa ne radim. Brandon me samo drži da

budem tamo i to je to. Ne radim ništa pogrešno.”
Sranje.
“Još ne,” promrmljala sam.
Gavin je prebacio pogled na mene i bijesno me gledao. “Začepi, Aideen.”
Da, kao da će se to dogoditi.
“Ti začepi i slušaj malo razuma,” suprotstavila sam mu se. “Biti u bandi
je opasno, vode ih gadovi, a ti nisi gad. Jako se trudiš biti nešto što nisi.”
Gavin se odgurnuo na noge i ramenima se progurao pokraj Dantea i
Harleya.
“Kuda ideš?” Prasnula sam.
“Što dalje od vas četvero. Nije mi potrebno ovo jebeno sranje,” izderao
se i onda zalupio vratima mog stana.
“Idem po njega,” režao je James.
Suze su mi počele navirati. “Pusti ga. Što ga više budemo tjerali da učini
nešto što ne želi, više ćemo ga odgurnuti od sebe.”
“Pa bi samo trebali prihvatiti da je sada u bandi?” Upitao me Harley.
Odmahnula sam glavom, dok su mi suze klizile niz obraze. “Ne,
rješavam to.”
“Trudna si,” namrštio se Dante. “Ti ne bi trebala ništa rješavati.”
Uzdahnula sam. “Samo mi vjerujte. Keela može uvjeriti svog ujaka da
učini skoro sve. Rekla je da će izbaviti Gavina bez ogrebotine.”
“Kad?” Upitao je James.
“Uskoro,” odgovorila sam.
Kimnuo je.
Harley se namrštio na mene kad sam se obrisala ispod očiju. “Ne plači,
seko. Bit će u redu.”
Kimnula sam glavom i šmrcnula.
Prokletstvo, Gavine.
Moja braća su se nastavila mrštiti na mene, a onda smo svi pogledali u
vrata dnevnog boravka kad smo čuli zvuk otvaranja i zatvaranja ulaznih
vrata.
“Halo?”
“U dnevnom boravku,” viknuo je Harley, a da nije ni odmakao pogled s
mene.
Kane, Nico i Alec su ušli u moj dnevni boravak i svaki od njih je podigao
obrve.

~ 239 ~
 Naš svet knjiga

“Sve u redu?” Upitao je Nico kad je vidio da brišem svoje oči.

Kimnula sam glavom. “Svi su dobro.”
Prošla sam pokraj njih, izašla iz dnevnog boravka i krenula ravno prema
kupaonicu. Čula sam kako dečki nešto mrmljaju dok sam išla niz hodnik, a
onda upravo kad sam ušla u kupaonicu, začula sam korake.
Uzela sam nekoliko rupčića i ispuhala nos. Tapkala sam njima ispod
očiju kad je veliko tijelo ispunilo dovratak. Mogla sam vidjeti njegov odraz
u ogledalu pokraj mene.
“Jesi li dobro?”
Kimnula sam glavom. “Da.”
“Pogledaj me.”
Nisam htjela, pa sam držala leđa okrenuta prema Kaneu i šmrcala.
Uzdahnuo je i ušao u kupaonicu. Stavio je ruke oko mene i zagrlio me
odzada.
“Što se dogodilo?” Mrmljao je. “James je spomenuo Gavina.”
Okrenula sam se u njegovim rukama i pritisnula lice uz njegova prsa.
“Tako je glup i tvrdoglav. Kako ne vidi da ga samo želim zaštititi?”
Kane je položio bradu na moj potiljak. “Kao što si i rekla, glup je i
tvrdoglav. S vremenom će shvatiti da ti i tvoja braća radite pravu stvar što
ste tako grubi prema njemu.”
Zacvilila sam. “Što ako mu se nešto loše dogodi?”
“Neće, mogu razgovarati s Brandyem-”
“Ne!” Izjavila sam i odmakla se od Kaneova zagrljaja. “Ne želim da se ti
miješaš s njim, poznajem Brandona, sama ću ovo riješiti.”
Kaneova se usna trzala. “Što se dogodilo sa onim da smo u svemu ti i
ja?”
Moja donja usna je drhtala. “U ovome sam samo ja. Ne mogu vas štititi
obojicu istovremeno.”
Kane se nasmiješio. “Ja sam zaštitnik, lutkice.”
“Ne, prva sam se javila. Žao mi je.”
Nasmijao se. “Možemo štititi jedno drugo.”
“Dogovoreno,” promrmljala sam.
“Molim te nemoj više plakati,” mrmljao je Kane. “Zbog toga poželim
prebiti tvog brata jer te je uzrujao.”
Iznenada sam se nasmijala, “Moja braća su te pretekla.”
“Tako sam i mislio.”
Uzdahnula sam. “Nedostajao si mi.”

~ 240 ~
 Naš svet knjiga

Kane je frknuo, “Nije me bilo samo par sati.”

“Pa? Ipak si mi nedostajao.”
Nagnuo mi je glavu unazad kako bi se mogao prignuti i priljubiti svoje
usne na moje. Naš poljubac je počeo polako, ali je ubrzo postao ispunjen
žudnjom. Poljubio me grubo i zasiktao kad sam ga ugrizla za donju usnu.
“Ne mogu dočekati da te imam,” prišaptao je.
Nasmiješila sam se. “Imaš me.”
“Mislio sam da ne mogu dočekati da te imam golu.”
Zaigrano sam ga udarila. “Tek smo počeli hodati. Što ti misliš kakva sam
ja cura? Imam morala.”
“Mrzim tvoj moral,” zacvilio je.
Nasmijala sam se. “Daj mi vremena da se prvo počnem osjećati stvarno
ugodno u vezi s tobom. Ne želim da ovo bude samo fizička veza.”
Kane je milovao moj nos svojim. “Mogu čekati. Ubit će me, ali mogu ja
to.”
Znala sam da može, a to je čekanje učinilo još težim.
Doslovno.

Bila sam u boli.

Leđa su me boljela, a ja sam zbog toga bila mrzovoljna.
“Želiš li da ti izmasiram stopala?” Upitao me Kane.
Zakolutala sam očima. “Želim da odjebeš i ostaviš me na miru.”
“Prokletstvo, Aideen,” promrmljao je. “Danas si baš nervozna.”
Slegnula sam ramenima. “Preboljet ćeš ti to.”
“Ti bi se trebala jebati.”
Pogledala sam u Kanea s podignutim obrvama. “Molim?”
Podigao je ruke. “Masturbacija je dokazano sredstvo za ublažavanje
stresa. Ako mi ne želiš dopustiti da te jebem, onda jebi sama sebe i smiri svoje
trudno dupe.”
Mrzila sam to što mi se usna svinula, a mrzila sam i to što je Kane to
vidio, kao i njegova braća. Moja braća su otišla iz mog stana prije nekoliko
sati; bili smo samo Kane, Nico, Alec i ja.
“A ha!” Pokazao je na mene. “Nasmijao sam te!”
Zakolutala sam očima. “Pa?”
“Pa!” Ozario se Kane. “Nisam toliki gad ako ti mogu izmamiti osmijeh.”

~ 241 ~
 Naš svet knjiga

Trudila sam se da se ne nasmijem. “Ti jesi gad. Ogroman.”

“Želim baciti lampu na tebe.”
“Što? Zašto?” Upitala sam, raširenih očiju.
“Zato što se moraš jebeno razvedriti!” Zagunđao je Kane i prekrižio ruke
na prsima.
Zurila sam u njega na trenutak i onda prasnula u smijeh.
“Što? Sada se smiješ?”
Nasmijala sam se još jače.
“Nikada neću razumjeti žene, nikada!”
“Ja sam ovdje da te vodim, brate.”
“Odjebi, Dominic.”
Tako sam jako hripala da sam mislila da bih se mogla onesvijestiti.
“Prestanite!” Molila sam ih i pala postrance na Kanea, koji se smijao
mom smijehu.
Brzo sam ustala i izgegala se iz sobe i niz hodnik u kupaonicu. Jedva sam
stigla do WC-a na vrijeme da se olakšam. Smijanje dok sam trudna je bilo
grozno – uvijek je postojala mogućnost da se upišam.
Kad sam završila u kupaonici, krenula sam nazad u dnevni boravak.
Prošla sam pokraj kuhinje i vidjela da su trojica braće u kuhinji i da prave
sendviče. Nisam bila gladna – bar jednom – pa sam otišla nazad u dnevni
boravak i sjela.
Čim sam sjela, ona se probudila i zbog toga sam se nasmiješila.
“Kane,” pozvala sam ga.
Ušao je u dnevni boravak nekoliko sekundi kasnije, sa sendvičem u ruci.
“Da?”
“Budna je; pitaj svoju braću žele li osjetiti kako se miče.”
Kane se nasmiješio i prišao mi. Stavio je sendvič na stolić i kleknuo pred
mene, podigao mi majicu i stavio ruke na moj trbuh.
“Dominic, Alec,” pozvao je. “Dođite ovamo.”
Obojica su ušla u sobu, sa sendvičima u rukama.
“Što je?” Upitao je Alec.
“Dođite ovamo, beba je budna.”
Spustili su sendviče i onda okružili Kanea svaki s jedne strane i kleknuli
pokraj njega. Kao i Kane, samo su zurili u moj trbuh.
“Stavite ruke na njen trbuh,” prišaptao je Kane, a veliki osmijeh koji mu
je još uvijek bio na njegovom zgodnom licu, pretvorio se u nešto prelijepo.

~ 242 ~
 Naš svet knjiga

Nico i Alec su pogledali jedan drugoga preko Kaneove glave, ali su

učinili kako im je rekao i polako ispružili ruke i oklijevajući stavili ih na moj
goli trbuh. Nasmiješila sam im se obojici, te pomakla svoje ruke s Kaneovih
na njihove. Nasmijala sam se kad se beba jako ritnula, a Nico malo zacvilio.
“To je definitivno dečko!” Ponosno je objavio.
Alec je kimnuo glavom složivši se, ali onda se namrštio. “Iako, i Ado
može prilično jako udariti. Kao i naše cure. Ponekad mogu čak i nadjačati
nas... Prokletstvo, možda bi ipak mogla biti djevojčica.”
Šmrknula sam, “I je djevojčica, sigurna sam u to.”
Kane je frknuo, ali nije ništa rekao.
Ozario se kad su ga oba njegova brata potapšala po leđima.
“To je beba Slater unutra.” Nasmiješio se Nico.
Alec se ozario. “Prva od mnogih! Ne mogu dočekati da pravim bebe s
Keelom.”
Bila sam zadivljena svom trojicom.
Bili su jedni od najsnažnijih muškaraca koje sam upoznala u cijelom
svom životu. Svaki od njih je jako naudio ili ubio ljude – bar sam tako čula...
a ipak evo ih ovdje, klečeći preda mnom, kao glina u mojim rukama, zbog
bebe koja još nije ni došla na svijet.
“Bit ćete divni stričevi,” rekla sam Nici i Alecu.
Pogledali su me i onda se podigli i poljubili me u obraze istovremeno,
zbog čega sam se zahihotala. Opet su usredotočili na bebine udarce. Nisu
se pomakli čak niti kad su se vrata mog stana otvorila.
“Ja sam,” viknula je Keela.
“I ja i Branna,” zazvonio je Bronaghin glas.
Šmrknula sam.
Ušle su u dnevni boravak i jednom kad su vidjele što dečki rade, dojurile
su i nagnule se preko dečki, stavljajući svoje ruke na moj trbuh.
“Obožavam ovo,” zacvilila je Bronagh.
Namrštila sam se. “Tužna sam što mi je trbuh toliko velik da sve vaše
proklete ruke stanu na njega sada.”
Svi su se nasmijali.
Alec je ustao i uzeo svoj sendvič. “Moramo ići, kako bi vi dame imale
više mjesta za opipavanje.”
Namrštila sam se i pogledala u Kanea. “Kuda idete?”
Nagnuo se i poljubio me. “Pomoći Dominicu da nešto smisli.”
Brandon Daley i Tama su mi pali na um i zastenjala sam.

~ 243 ~
 Naš svet knjiga

“I ja tako mislim,” promrmljala je Bronagh.

Nico je pogledao u Bronagh i onda se podigao i poljubio je u obraz. “To
je samo raspored za borbe; mogu sam izabrati koje želim, to je sve.”
Bronagh je kimnula glavom, pa joj je Nico opet poljubio obraz, na što se
malo nasmiješila. Onda je ustao, kao i Kane.
“Zbogom,” promrmljala sam.
Kane se namrštio. “Ne, vidimo se kasnije.”
Zakolutala sam očima.
Uvijek bi to rekao.
“Što je sa tim 'vidimo se kasnije'?” Upitala sam Kanea. “Zašto nikada ne
kažeš zbogom?”
Kane je fokusirao svoj pogled na mene. “Zbogom je za mene konačno,
zato to nikad ne govorim ljudima, ako to stvarno ne mislim. Pogotovo to ne
govorim ljudima do kojih mi je stalo. Dakle, lutkice... Vidimo. Se. Kasnije,”
rekao je tada, te se okrenuo i izašao iz dnevnog boravka, a onda iz stana s
Alecom i Nicom koji su ga slijedili.
Sve je bilo tiho na minutu ili dvije, dok Keela nije otvorila svoja velika
usta. “Rekla sam ti da mu je duboko stalo do tebe. Nisam li ti rekla?”
Pogledala sam dolje u pod i nasmiješila se, onda opet podigla pogled s
istim osmijehom koji je igrao na mojim usnama dok sam se okretala licem
prema mojim prijateljicama.
“Da, rekla si mi to.”
Djevojke su uzdahnule.
“A i tebi je stalo do njega! Vi ste pravi par, nije da samo pokušavate!”
Zacvilila je Bronagh i onda se rastopila.
Branna je zapljeskala. “Vas dvoje ste predivni par!”
“Ovo je bio prvi put da je napustio sobu, a da se nisam osjećala kao da
ga želim ubiti. Hajdemo samo duboko udahnuti da se vi smirite.”
Sve su mi se djevojke jednostavno nasmiješile i nakon minute, podlegla
sam i nasmijala se.
“U redu, mi jesmo najljepši par.”
“I imat ćete najljepšu bebu. Reci to!”
Nasmijala sam se Bronaghi, “Također ćemo imati i najljepšu bebu.”
“Bravo curo.” Ozarila se Keela i onda ustala i zagrlila me.
Odmahnula sam glavom, smijuljeći se, “Čudno je da smo sve prijateljice
i da svaka hoda s bratom iz iste obitelji.”

~ 244 ~
 Naš svet knjiga

Bronagh je trepnula prema meni. “Zapravo nikad nisam razmišljala o

tome na takav način.”
“Moramo spojiti Damiena s Lanom kad se on vrati, kako bi zatvorili
krug.” Nacerila se Keela.
Bronagh i Branna su se pogledale.
“Što taj pogled znači?” Upitala sam.
Bronagh je uzdahnula, “To je duga priča.”
“Imamo čaja i vremena,” odgovorila je Keela. “Oduvijek sam htjela znati
cijelu priču o Alannahi i Damienu.”
Podigla sam ruku. “Malo sam umorna, pa možeš li nam ispričati kraću
verziju, ali sa svim bitnim detaljima?”
Bronagh je frknula prema meni i pogledala u Brannu. “Želiš li im ti
ispričati?”
“Ne, ti dobro pričaš priče. Ti to ispričaj.”
Rastopila sam se, “Tako ste dobre kao sestre.”
Bronagh je šmrknula, “Ona mi je sestra – trebala bi mi se sviđati.”
Smijuljila sam se kad je Branna gurnula svoju mlađu sestru sa smiješkom
na licu.
“U redu,” cerekala se Bronagh. “Kraća verzija je da se Alannahi sviđao
Damien od dana kad ga je prvi put vidjela, ali zato što je on spavao sa puno
lijepih djevojaka, ona nije ulazila u njegov vidokrug. Barem je to ono što je
ona vjerovala.”
Pucnula sam jezikom. “Da pogodim, jako mu se sviđala?”
“Njeno lice i tijelo?” Upitala je Bronagh i onda kimala glavom. “Da.”
Raširila sam oči. “To je kretenski.”
Bronagh je slegnula ramenima. “Damien je bio zavodnik u to vrijeme;
imao je problema s vezanjem za ljude. Samo bi spavao sa svima i nije mario
za trag slomljenih srca koje je ostavljao za sobom. Dobro, on nikada nije
nikoga namjerno htio povrijediti; jasno je dao do znanja da on želi samo
fizičku vezu. To nije promijenilo činjenicu da je bio kreten... ali jako dobar.
Namrštila sam se. “Nemoj mi reći da je poševio Lanu i onda je ostavio.”
Bronagh je pucnula prstima prema meni. “Točno.”
Zavalila sam se na moje sjedalo. “Jadna Lana.”
“Da, doista je bila slomljena,” mrmljala je Branna. “Međutim, Bronagh
je svašta rekla Damienu i to ga je potpuno trgnulo... bila je malo gruba.”
Bronagh je zagunđala, “Ispričala sam se zbog toga, ali on je to morao
čuti. Nisam htjela da se izvuče što je povrijedio Lanu.”

~ 245 ~
 Naš svet knjiga

“Dakle, kad je Damien otišao, bili su u lošim odnosima?”

Bronagh je kimala glavom. “Da. Nije ni sada ništa bolje. Ne razgovaraju,
a ako i razgovaraju, to su usiljeni pozdravi kad je ona u sobi, a on na
telefonu.”
Trepnula sam. “Što misliš da će se dogoditi kad se Damien vrati kući?”
“Iskreno?” Upitala je Bronagh.
Kimnula sam glavom.
Ona je odmahnula glavom. “Nemam jebenog pojma što će se dogoditi
između njih, ali što god da se dogodi, nema sumnje da će biti ludo. Ne
očekujem ništa manje od Damiena Slatera.”

~ 246 ~
 Naš svet knjiga

Pet tjedana kasnije...

“Da, shvaćam to, ali ne razumijem kako žene mogu danima krvariti... a
da ne umru? To me raspamećuje.”
Alec?
Ušla sam u kuhinju, naslonila se na dovratak, te prekrižila ruke na
prsima.
“Već smo razgovarali o ovome,” zastenjala je Branna i protrljala rukama
preko svog umornog lica. “Taj dotok krvi ne pumpa srce. Ne dolazi iz vena
niti arterija-”
“Odakle onda dolazi?” Prekinuo je Alec Brannu a-ha tonom kao da ju je
uhvatio u nečemu.
Na što sam to, dovraga, naletjela?
Branna je zurila u Aleca. “Previše sam trijezna da bih vodila ovaj
razgovor s tobom.”
Šmrknula sam i tako privukla i Alecovu i Branninu pažnju.
“Trudnice!” Ozario se Alec kad me vidio i skočio na noge.
Prišao mi je i naslonio glavu na moj trbuh, poljubio ga i milovao svojom
rukom. “Bok, bebo.” Uspravio se i protrljao mi glavu, poljubio me u obraz
i onda rekao, “Bok, mama.”
Nasmiješila sam se i protrljala njegova prsa. “Bok, striče.”
“Je li to neka nova fora?” Upitala je Branna za stolom. “Trljanje i
ljubljenje dijelova tijela kad se pozdravljamo?”
“Da!” Odmah je odgovorio Alec. “Da, jest, a za buduće pozdrave, moj
omiljeni dio tijela za trljanje i ljubljenje je između mojih bedara.”
“Perverznjače,” rekla sam nasmijavši se dok sam ga zaigrano udarila
prije no što sam otišla do stola gdje sam sjela preko puta Branne.
Zastenjala sam dok su mi stopala pulsirala od užitka što se moja težina
podigla s njih.
“Umorna?” Upitala me Branna smiješeći se.

~ 247 ~
 Naš svet knjiga

Kimnula sam glavom. “Iscrpljena sam, a stopala me ubijaju. Osjećam se

kao da sam dobila 300 kg samo ovaj tjedan. Ne mogu prestati jesti pizzu. To
je prokletstvo.”
Branna mi se smijuljila. “Bit ćeš ti dobro; to su samo žudnje.”
Namrštila sam se. “No, zašto ne mogu žudjeti za voćem ili povrćem?
Zašto to mora biti pizza? Nemam snage volje da je se klonim.”
Alec se nasmijao kod sudopera dok si je točio čašu vode. “Okrivi Kanea.
Pizza je bila sve što je on jeo u naselju.”
“Za što me okrivljujemo?”
Mi o vuku.
Nisam pogledala Kanea kad je ušao u prostoriju; bila sam preumorna da
bih čak pomakla glavu.
“Aideen žudi za pizzom, a pizza je sve što si ti jeo kad smo bili klinci, pa
sam joj rekao da okrivi tebe za njenu dobivenu težinu,” smijuljio se Alec.
Kane je mumljao psovke prema njemu, a onda prešao preko prostorije
do mene gdje se spustio pokraj mene i glavom mi gurkao ruku. “Kakvu
dobivenu težinu? Izgledaš zgodnije nego ikad.”
Zarežala sam. “Nemoj. Preumorna sam da te udarim zato što lažeš.”
Kane se cerekao i nagnuo se, poljubivši mi usne. Svojim je nosom
milovao moj, a to je samo uzrokovalo da se ja još više nagnem prema njemu.
Uzdahnula sam uz njegova usta. “Jesam li ti već dala drugu injekciju?
Ne sjećam se.”
Kane je polizao moju donju usnu prije no što se odmakao i rekao, “Ne,
možemo to sada učiniti... onda pogledati film?”
To je zvučalo savršeno.
“U redu. Pomozi mi.”
Kane je ustao, uzeo moje ruke u svoje i onda me povukao.
Leđa su mi kvrcnula, a ja sam zastenjala. “To je bilo briljantno.”
Branna mi se nasmijala. “Bit će te zanimljivo vidjeti za nekoliko mjeseci
kad budeš još veća.”
Veća?
“Ako postanem imalo veća, raspolovit ću se,” rekla sam Branni, oči su
mi se suzile.
Prasnula je u smijeh. “Sad si u dvadeset i sedmom tjednu, i iako jesi
velika za taj vremenski period, čekaj dok budeš četiri tjedna do termina.
Tada nastaje pakao. Napuhat ćeš se, bit će ti stalno neudobno, nikad nećeš
spavati, puno ćeš plakati... sve dobre stvari.”

~ 248 ~
 Naš svet knjiga

Zurila sam u Brannu, oči su mi se raširile.

“Mrzim te.”
Nasmijala se dok sam napustila prostoriju, a Kane me slijedio.
“Bok, trudnice!” Vikao je Alec za mnom.
Zastenjala sam, ali nisam odgovorila.
Popela sam se uz prve stepenice uz puno truda, ali polovina drugih
stepenica me skoro ubila. “Ne mogu se popeti do tvoje sobe,” zagunđala
sam.
To je bilo smiješno; bila sam trudna, ne invalid, a ipak jedva sam hodala.
Trudnoća je bila teška, tako jebena teška.
Kane je stavio svoje ruke na moje kukove. “Skoro si tamo; možeš
odspavati kad stigneš u moju sobu.”
“U redu,” zadahtala sam.
Kane je držao ruke na mojim kukovima i osjetila sam kako me gura
prema gore dok sam se ja penjala stepenicama jednu po jednu. Cijenim to;
pružao mi je prijeko potrebnu pomoć.
“Što mogu učiniti da ti bude ugodnije?” Upitao me Kane kad sam legla
na njegov krevet.
Pogledala sam ga, osjećajući se malo neugodno, iako nisam znala zašto.
Ipak mi je on bio dečko... ali sam bila nesigurna s njim jer se još nismo
seksali. Željela sam to. Bože, zaista sam to željela. Ali se nisam osjećala
dovoljno udobno u svom tijelu sada da bih to čak i pokušala.
“Možeš mi masirati leđa, jer me jako bole u zadnje vrijeme.”
“U redu, okreni se na stranu,” mrmljao je Kane.
Učinila sam kako je tražio, ali se umirila kad mi se jako približio. Brzo
sam se opustila i zastenjala kad je pritisnuo svoje prste na dno moje
kralježnice i vrtio ih u krug. “Ovdje?” Upitao je.
Bio je lijep osjećaj, ali ne dovoljno lijep.
Grickala sam svoju donju usnu. “Podigni mi majicu, materijal mi smeta
kad me masiraš.”
Kane je nijemo podigao moju majicu i razgolitio moju kožu. Osjećala
sam se malo nesigurno u vezi onoga što sam znala da on gleda, pa sam
pročistila grlo i rekla, “Oprosti zbog strija. Probala sam razne kreme kako
bi ih ublažila, ali izgleda da one ne djeluju na mene.”
Kane se umirio. “Nemoj se ispričavati zbog onoga što tvoje tijelo prolazi
zato što nosiš moje dijete. Nikada.”

~ 249 ~
 Naš svet knjiga

Zarumenila sam se kad je stavio dlan na moj meki kuk i kliznuo njime
do moje prednje strane gdje je milovao moj trbuh lijenim kružnim
pokretima. “Tvoje je tijelo savršeno, lutkice, čak i više sada kad si natečena
zbog moje bebe. Volim to što izgledaš ovako zbog mene.”
Oh.
Morala sam prekinuti nagli porast temperature u sobi.
“Javi mi se za nekoliko mjeseci kad mi tijelo bude ogromno, a ja budem
imala strije toliko ljubičaste da će izgledati kao cestovna karta za pakao.”
Kane je vibrirao od smijeha i onda mi stavio poljubac na moje još uvijek
pokriveno rame. “Opusti se, šuti i pusti me da ti masiranjem otjeram bol.”
Rastuću bol između mojih bedara ili onu u mojim leđima?
Nacerila sam se samoj sebi dok sam izdahnula i utonula dublje u jastuk
pod mojom glavom. Oblizala sam usne kad je Kane vratio ruku na dno moje
kralježnice i masirao je.
“Jače,” zastenjala sam.
Kane je stavio svoju ruku na moje rame i zarežao. Ukopao je svoje prste
u moja leđa i osjetila sam da mi oči idu u križ zbog nevjerojatnog, ali
neočekivanog osjećaja koji se zabio u moje tijelo.
“Da,” zadahtala sam. “Baš tamo. Jače.”
Kane je pomicao svoje prste brže po mojoj koži, a ja sam uzdahnula kad
se toplina raširila kroz moje tijelo. Sklopila sam oči i zamumljala od
zadovoljstva zbog olakšanja koje se proširilo kroz moje tijelo u obliku vrućih
trnaca. Bila sam tiha i ošamućena na nekoliko trenutaka dok nisam otvorila
oči, a onda ih raširila do boli kad sam shvatila što se upravo dogodilo.
Jesam li ja upravo... jesam li upravo?
“Omojbože,” zadahtala sam i stavila ruku na moje lice. “O, moj Bože.
Tako mi je žao.”
Kane je šutio jedan trenutak, a onda rekao, “Zbog čega?”
Kao da nije znao.
“Umirem od srama upravo sada. Nisam shvaćala da bih mogla....
mogla...”
“Svršiti zbog masaže leđa?” Kane je završio moju rečenicu umjesto
mene. “Tvoje tijelo je jako osjetljivo, nisam iznenađen. Usto, ja sam muškarac
pa ne bi trebala biti tako iznenađena.”
Pa, jebeno sam bila. Imala sam orgazam, a sve što je on radio je masirao
moja leđa, za ime Krista. Nikada neću moći preći preko toga.
“Lutkice, nemoj se sramiti. Ne u vezi ovoga. Ne sa mnom.”

~ 250 ~
 Naš svet knjiga

Otpuhnula sam, “Kako ne bih? Samo si mi masirao leđa, a ja sam

doživjela orgazam. I to stvarno dobar.”
Kane je gricnuo moje rame zubima. “Ovo je za mene prilično ponosan
trenutak. Osjećam se kao kralj svijeta što si svršila samo zbog masaže leđa.
Oslobodio sam te boli u leđima i opio te orgazmom. Zaslužio sam tapšanje
po leđima,” zezao me.
Zastenjala sam kad me okrenuo na leđa i smrzla se kad je mazio svoje
lice uz moje. “Usto,” mrmljao je, “bilo je seksi.”
Bilo je?
“Stvarno?” Prišaptala sam.
“O, da,” preo je. “osjetio sam trenutak kad si se prepustila, lutkice.”
O, prokletstvo, prijašnja se bol vratila i jako je pulsirala između mojih
bedara.
“Prestani tako govoriti,” molila sam ga tihim glasom.
Kane je pogledao dolje u moje noge i vidio trenutak kad sam stisnula
svoja bedra. Vragoljasti osmijeh mu je savio usne, dok je opet vratio pogled
na mene.
“Zašto?” Upitao je, oblizujući svoje usne. “Mogu učiniti da se osjećaš tako
dobro, lutkice. Mogu milovanjem i zabijanjem, otjerati tvoju bol. Znaš da
mogu.”
O, Bože.
“Želim te jebati na danjem svjetlu. Želim te vidjeti. Svaki pojedini
centimetar.”
“Prestani.”
“Kladim se da bi izgledala neodoljivo hvatajući se za plahte na mom
krevetu.”
Nije to rekao.
“Kane!”
“O, najava.” Ozario se.
Taj gad.
Molit ću ga da me dodirne, ukoliko ne prestane.
“Kane,” prišaptala sam. “Molim te.”
“Reci da,” mrmljao je i približio usne mojima, okrznuvši ih poljupcem.
“Reci da i voljet ću tvoje tijelo dok ne budeš mogla dobro gledati. Dopusti
mi da te dobro pojebem, lutkice.”
O, prokletstvo.
“Da,” zadahtala sam. “Da, molim te.”

~ 251 ~
 Naš svet knjiga

Kane je zarežao i uzeo moja usta u svoja. Poljubac je bio spor, zavodljiv
i savršen. Tako savršen. Podigla sam ruke kako bi ih mogla staviti oko
njegova vrata, ali Kane je posegao i uhvatio ih prije no što sam ga mogla i
dotaknuti.
“Bez diranja,” zadahtao je uz moja usta.
Što?
“Kane, molim te,” molila sam. “Trebam te.”
Nasmiješio se, a to je uzrokovalo da mu se cijelo lice promijeni.
“Imaš me, lutkice. Cijelog mene,” rekao je i onda mi nestao iz vidokruga.
Pomakao se niz krevet, uhvatio rub mojih tajica i mog donjeg rublja,
skliznuo ih niz moje noge, te ih svukao s mog tijela u jednom tečnom
potezu. Zacvilila sam od iznenađenja i pokušala skupiti noge, ali Kane je
već bio između njih i spriječio moj sakrij – moju – vaginu refleks da proradi.
Pogledala sam dolje, ali samo sam mogla vidjeti njegovu kosu.
To me nasmijalo.
“Što je smiješno?” Upitao je Kane.
“Moj trbuh. Blokira mi pogled na tebe,” cerekala sam se.
A Branna je rekla da još nisam dovoljno velika. Prozivam to sranjem.
“Ne moraš me vidjeti, lutkice. Samo me osjeti.”
I osjećala sam ga.
Zgrabila sam plahte na krevetu oko mene kad me raširio svojim prstima,
stavio jezik na moj klitoris, te ga posisao. Moji su se kukovi propeli, pa je
zgrabio moje kukove svojim snažnim rukama i držao me dolje dok je plesao
oko mog klitorisa svojim talentiranim jezikom.
Jebote.
Diši, samo diši i bit ćeš- “O, jebote! Kane!” Povikala sam i prekinula svoje
misli kad je svojim usnama trljao po mom klitorisu naprijed i nazad, a onda
pomicao glavom s jedne strane na drugu. Zagrizla sam svoju donju usnu i
čvršće zgrabila plahte.
Osjetila sam kako mi oči kolutaju kad se Kane oborio na moj klitoris i
sisao ga kao da mu život ovisi o tome. Osjetila sam kako mi se orgazam
nakuplja, a upravo prije no što je izbio, sve je utrnulo. Onda sam prestala
disati dok me je prvi val zahvatio.
“Da!” Povikala sam.
Sa svakim pulsom koji je Kane isisao iz mene, moja su se leđa izvila. Čim
je užitak izblijedio, a sve što je ostalo je bio samo osjećaj trnaca među mojim

~ 252 ~
 Naš svet knjiga

bedrima, izmigoljila sam se dalje od Kaneovih usta. Tiho se cerekao kad sam
se pogurala gore na krevetu.
“Pokušavaš li pobjeći od mene?”
“Osjetljivost,” dahtala sam dok sam izravnala leđa na krevetu.
Kane je uspuzao uz moje tijelo i lebdio iznad mene. Pogledala sam dolje
i vidjela da njegov trbuh dodiruje moj, a to me nasmijalo.
“Ovo je tako nezgodno.”
Kane je pogledao u moj trbuh i onda opet u moje lice i smješkao se.
“Mogla bi uvijek biti gore ako ti ovaj položaj nije po volji.”
Progutala sam. “No, što ako izgledam užasno iz tog ugla?”
Kane je zadahtao, “Ništa u vezi tebe nije užasno. Obožavam tvoje trudno
tijelo. Da li ti je to jasno? Obožavam ga.”
Zaista?
“Oh.”
“Da.” Nacerio se. “Oh.”
“Onda ću ja biti gore,” promrmljala sam.
Kane se okrenuo na leđa, brzo se oslobodio svojih hlača i bokserica, te
posegao kako bi mi pomogao da sjednem. Kleknula sam pokraj njega i
zagrizla metak tako što sam zgrabila rub svoje majice i povukla je preko
moje glave.
“Jebi me,” zadahtao je Kane dok se opijao pogledom na mene.
Uspravio se i posegao rukama oko mojih leđa. Otkopčao mi je grudnjak,
te sam uzdahnula od olakšanja dok je spadao s mog tijela.
Kane je stavio svoje ruke na moja leđa gdje su bili remeni i masirao mi
to područje kružnim pokretima.
Zastenjala sam od užitka.
“Da li ti je tako bolje?” Promrmljao je Kane.
Kimnula sam glavom i pogledala dolje u njega. On je gledao gore u mene
s kombinacijom požude i divljenja na svom prekrasnom licu. Prignula sam
usne do njegovih i poljubila ga.
Zastenjao je u moja usta, kliznuo je svojim rukama do moje stražnjice, te
je stisnuo. Zarežala sam u njegova usta i zarobila njegovu donju usnu,
grickajući je.
Kane me lupio po stražnjici, a zbog toga sam jauknula.
“Jaši me, lutkice.” Zastenjao je Kane u moja usta.
Trepnula sam prema njemu. “Deja vu.”
Kane se nasmijao. “Promijenit ću to. Kako ti zvuči... jebi me, lutkice?”

~ 253 ~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam se dok sam se podigla da omogućim Kaneu da zgrabi

svoj kurac, kako bih se mogla spustiti na njega. Oči su mi se trepereći
zatvorile dok se Kane trljao uz moj klitoris prije no što je namjestio svoj
kurac uz moj ulaz. Stisnula sam njegova ramena svojim rukama dok sam se
spuštala na njega.
“Da,” siktao je. “Jebote, Aideen. Tako si uska.”
Uživaj u uskome dok još možeš.
Progutala sam stenjanje i sagnula glavu do Kaneove dok sam se počela
pomicati gore dolje. Uzdahnula sam dok sam zagrizla moju donju usnu dok
su trzaji zadovoljstva strujali mojim tijelom.
“Što je bilo?” Zadahtao je Kane.
Oblizala sam usne. “Osjećaj je pojačan. Osjećam sve.”
Kane me gledao dok sam se podizala i spuštala na njegovom kurcu.
“Je li to dobra stvar?” Upitao je.
Kimnula sam glavom. “Da, jako je dobro.”
Kane se nacerio i legao opet na svoj krevet. Prošao je prstima po mom
trudničkom trbuhu, a onda ih podigao do mojih grudi. Zasiktala sam kad
ih je protrljao malo pregrubo.
“Nježno,” ukorila sam ga.
Prošao je vrhovima prstiju laganim kružnim pokretima oko mojih
bradavica, a to je uzrokovalo drhtaje uz i niz moju kralježnicu.
Moje disanje je postalo teško kad sam ubrzala ritam i nabijala se na
Kaneov kurac kao da sutra ne postoji.
“Jebote!” Zarežao je Kane i propeo svoje kukove gore u mene.
“Da,” dahtala sam. “O, molim te, da!”
“Hajde, lutkice,” režao je Kane i udario me po bedrima. “Svrši svuda po
meni.”
Zajecala sam dok sam se nabijala i spuštala se na Kanea dok mi tijelo nije
eksplodiralo od osjećaja. Osjetila sam kako Kaneova ruka hvata moje ruke
kako ne bih pala postrance sa njegova tijela.
Unutrašnjost mi je pulsirala, kožom su mi prolazili trnci, a glava mi je
bila u magli. Trepnuvši sam otvorila oči kad me Kane položio na krevet.
Mogla sam vidjeti da će se upravo namjestiti između mojih nogu, ali sam
odmahnula glavom.
“Odzada,” zadahtala sam i okrenula se na bok.

~ 254 ~
 Naš svet knjiga

Upotrijebila sam svu snagu u mom tijelu da se podignem na sve četiri,

ali sam uspjela. Kane nije gubio vrijeme da se priljubi iza mene, podižući mi
nogu i prebacivši je preko svojih nogu, prije no što je ušao u moje tijelo.
Jebote.
“Jako mi se sviđaš, lutkice,” rekao je Kane i onda mi poljubio leđa.
Pogledala sam preko ramena. “Da, pa, ti se meni sviđaš... malo.”
Kane mi se nacerio. “I ja sam definitivno sav u tebi. Jako. Zapravo,
potpuno doslovno.”
Zakolutala sam očima. “Pravi si dečko; nikad ne propuštaš priliku da
ubaciš nešto seksualno.”
“Seksamo se... ja sam u tebi upravo sada,” zarežao je. “Da li ti očekuješ
nešto drugačije od mene?”
“Ne,” odmah sam odgovorila, “ Ne očekujem, a to je zaista tužno. Nisi
baš visoko na mojoj listi očekivanja.”
Kane je zatvorio oči. “Slušam tvoje riječi, zaista, ali upravo sada sam do
jaja u tebi, pa me nije jebeno briga što dovraga govoriš.”
Otvorila sam usta da mu odbrusim, ali je iskliznuo iz mog tijela i opet se
zabio unutra sa takvom snagom da sam se zagrcnula vlastitim riječima.
“Jače?” Upitao je.
Skoro sam se onesvijestila, a jače bi zabijanje to obistinilo, ali kvragu sve?
“Jače.”
Kane je zakopao svoje prste u moje kukove i stisnuo moje meso dok se
zabijao duboko u mene.
“Da!” Zajecala sam.
Udario me po dupetu. “Jebote, lutkice. Tako je dobar osjećaj dok si
omotana oko mogu kurca.”
Moje su se oči trepćući zatvorile. “Kane, molim te.”
“Reci da si moja.” Zarežao je.
“Kane,” zadahtala sam.
“Reci.” Zabijanje. “Da si.” Zabijanje. “Moja.” Zabijanje.
“Tvoja sam,” povikala sam.
Kane je izustio nisko promuklo režanje dok je dobio ogromni nalet
energije i stalno se zabadao u moje tijelo uzrokujući da mi oči zakolutaju.
Prestala sam disati dok je on izmamio neočekivani treći orgazam iz
mene. Izgubila sam kontrolu u mojim rukama i pala naprijed. Okrenula sam
se pa sam sletjela na bok.
Kane je pao ispred mene na leđa.

~ 255 ~
 Naš svet knjiga

“To je bilo-”
“Briljantno,” završila sam teškim dahom. “Trudnički seks je jednostavno
jebeno briljantan.”
Kane se okrenuo na stranu, pritisnuo lice uz moj obraz, te bacio svoje
ruke oko mojih prsa. Poljubio me u obraz, zbog toga sam se lijeno
nasmiješila. Mazio se uz mene i prebacio svoju nogu preko moje. Zbog toga
sam se zahihotala.
“Mogu samo jednu rundu, veliki dečko. Ostavi me na miru.”
Kane se nasmijao, “Ne pokušavam. Preumoran sam da se pomaknem.”
Nasmijala sam se. “Bar si iskren.”
Kane se lagano smijuljio i onda uzdahnuo od zadovoljstva.
Podigla sam ruke i prošla svojim prstima nazad i naprijed preko njegove
ruke. Okrenula sam glavu na stranu i onda uzdahnula kad sam osjetila da
se ona miče u mom trbuhu. Stvarno se micala. Osjećala sam je da se miče
kad sam bila na poslu, ponekad tijekom noći, ali nikad kad je Kane bio uz
mene. Osjetio ju je malo u mom dnevnom boravku sa svojom braćom, ali
sada se stvarno migoljila, moglo se to vidjeti.
Progutala sam.
“Kane,” promrmljala sam kad mi je zadala brzi udarac zbog kojeg sam
uzdahnula.
Kane je sjeo. “Što je bilo?” Upitao je uspaničen.
Pogledala sam ga sa suzama u očima i pokazala mu da mi priđe.
“Brzo,” prišaptala sam. “Ona se miče.”
Kaneove oči su se raširile na trenutak, samo je sjedio i zurio u mene,
onda se iznenada trgnuo i prišao bliže.
“Što da radim?” Upitao je dok je zurio u moj trbuh.
Izgledao je izgubljeno.
Ispružila sam ruke i uzela njegove ruke u moje, te ih stavila na moj trbuh.
Prekrila sam ih svojima i čekala. Za nekoliko sekundi ništa se nije događalo,
a onda... a onda se dogodila čarolija.
“O, moj Bože,” rekla sam i pogledala u Kanea. “Možeš li to osjetiti?”
Kane je gledao u moj trbuh i onda u mene. “Mogu ga osjetiti. Stvarno ga
mogu osjetiti.”
Zaplakala sam i kimala glavom.
Kane je držao svoje ruke na mom trbuhu i imao ogroman osmijeh na
mom licu. Nagnuo se i poljubio mi trbuh i onda prišaptao, “Ja sam tvoj
tatica.”

~ 256 ~
 Naš svet knjiga

O, Bože.
Nisam to mogla podnijeti.
Suze su bile brze i žestoke dok su klizile mojim licem. Prisilila sam se da
se smirim jer nisam htjela da se beba prestane micati, pa sam udahnula
nekoliko dubokih udaha dok više nisam bila u cmizdravom neredu.
“Konačno, se puno miče dok si ti tu,” nasmijala sam se dok su mi suze
radosnice padale niz lice.
Stalno se okretala kad Kane nije bio u blizini, a micala se samo malo kad
je bio tu, ali ne velikim pokretima kao što su ovi u ovom trenutku.
Kane se nasmijao i pogledao u moj trbuh. “Stvarno ga mogu osjetiti.”
“Nju,” ispravila sam ga kroz suze.
Kane je odmahnuo glavom, smiješeći se.
“Naša se veza bazira na ovoj raspravi.”
“Ovo nije veza.”
“Što je onda?”
“Debatni tim.”
Kane mi se nasmijao, onda sagnuo glavu i poljubio mi trbuh. “Već te
volim.”
Moje srce!
“Ne mogu dočekati da je upoznam,” promrmljala sam.
Kane me pogledao i nasmiješio se. “Ni ja, lutkice. Ni ja.”
Smijuljila sam se, “Sada izgledaš kao potpuno nova osoba. Obožavam
to.”
Treptao je i onda spustio pogled. “To kažeš zato što se smiješim? Znam
– to mi promijeni lice. Već sam to prije čuo.”
Namrštila sam se. “Ne. Mislila sam na tebe kao na osobu, ne na tvoj
izgled.”
Kane je progutao. “Oh.”
Nakrivila sam glavu na stranu. “Volim tvoje tijelo takvo kakvo je; samo
želim to razjasniti.”
“Voliš moje tijelo?” Upitao je, vraćajući se opet meni sa strane, sada kad
se naše čedo smirilo u mirnom snu.
Kimnula sam glavom. “Što ne bih trebala voljeti?”
“Moje ožiljke,” odmah je odgovorio Kane.
“Tvoji ožiljci su prekrasni. Ti si prekrasan,” rekla sam dok sam vrhovima
prstiju nježno prelazila preko brojnih ožiljaka na njegovim rukama.
Pogledao me u oči. “Prekrasni?” Ponovio je, njegov je glas bio tih.

~ 257 ~
 Naš svet knjiga

“Prekrasni.” Kimnula sam i stavila svoje ruke na njegovu izbrazdanu,

ali prekrasnu kožu. “Tvoje su rane zarasle, a tvoja bol je prošla. Ono što je
ostalo je dizajn; slika koja pokazuje da si bio jači od svoje boli. To je ono što
ja vidim kad ih gledam. Vidim koliko si bio jak. Koliko jesi jak.”
Kane se u potpunosti okrenuo prema meni i zurio u mene pogledom koji
je uzrokovao da mi se disanje ubrza.
“Ožiljci... fizički su zacijelili prije puno vremena, ali sam ponovo
proživljavao kako sam ih zadobio milijun puta u mojoj glavi, a onda... onda
si se pojavila ti i sve je postalo bolje. Ti si držala moje demone pod
kontrolom samo time što si to ti.” Kane je posegao i stavio svoje drhtave
ruke na moja bedra. “Ti si me iscijelila, lutkice.”
Oh.
“Kane,” šaptala sam bez daha.
Oblizao je svoje usne. “Da?”
“Poljubi me,” zadahtala sam, “sada.”
Nisam mu morala dvaput reći.
Prekrio je moja usta svojima i pritisnuo me nazad dolje uz svoj madrac.
Dala sam sve od sebe da mu uzvratim poljubac s istim intenzitetom kojim
je on ljubio mene, ali sam bila iscrpljena.
“Umorna si.” Nasmiješio se.
Mrzila sam to što je moja izdržljivost upropastila naš trenutak.
“Žao mi je,” zadahtala sam.
Kane me poljubio u glavu. “Neka ti na bude žao, samo se odmori.”
“Pusti da te osjetim. Cijelog tebe.”
Kane je progutao. “U- Uredu.”
Sjela sam i prstima prelazila preko svih njegovih ožiljaka. Nekoliko sam
puta zastala kako bih ih i poljubila. Htjela sam zasuti Kaneovo tijelo
ljubavlju kako nikad više ne bi sumnjao u moje misli o njemu. Upravo sam
htjela leći opet na krevet kad sam prošla prstima preko kose koja je
pokrivala njegov vrat i osjetila jako debele kvrge.
Nakrivila sam glavu na stranu i maknula Kaneovu kosu s puta. Kad sam
to učinila, smrzla sam se.
“Kane,” prišaptala sam, “piše Marco.”
Odmakao se od mene. Ustao je s kreveta i navukao donji dio trenirke.
“Znam što piše.”
“To nije tetovaža,” nastavila sam. “To je ožiljak.”
Kane me nije htio ni pogledati kad sam ja izjavila ono što je očito.

~ 258 ~
 Naš svet knjiga

“Da. To je ožiljak, Aideen.”

Odmahnula sam glavom. Rekao je to kao da to nije velika stvar, iako je
bila.
Zaista je bila.
“Da li je to urezano u tebe? Tko je to učinio? Zašto-”
“Aideen!”
Poskočila sam od straha kad je Kane viknuo moje ime. Stisnula sam se
uz jastuke iza mene i čvrsto stisnula svoje usne.
“Pusti to na miru.”
Nisam mogla.
“Marco te natjerao da obavljaš svoje poslove, zar ne? Oni su uzrok tvojih
ožiljaka, zar ne?
“Aideen.”
O, jebiga.
Bio je razjaren.
“U redu,” prišaptala sam i odmakla pogled od njega.
Kane je bio tih nekoliko trenutaka prije no što je rekao, “Idem trčati.
Vratit ću se kasnije.”
Pogledala sam u vrata njegove sobe kad je izašao kroz njih i pomislila,
neću biti ovdje kad se vratiš.

~ 259 ~
 Naš svet knjiga

“Što nije u redu s tobom?”

Sjedila samu mom novom stanu s mojim prijateljicama oko mene, ali
nisam se osjećala prisutna. Moj um je bio negdje drugdje.
Pogledala sam u Bronagh kada mi je nešto rekla.
“Što?”
Bronagh je zadahtala, “Ne pravi se luda, nešto te muči. Pozvala si nas na
čaj i razgovor, ali si jedva progovorila, a došle smo prije nekoliko sati.
Govori.”
Nisam htjela govoriti. Nisam htjela ništa raditi.
“Jeste li se ti i Kane posvađali?” Ovo je došlo od Branne kad sam i dalje
šutjela.
Slegnula sam ramenima. “Tako nekako.”
“Ne možeš se tako nekako posvađati s bratom Slater,” umiješala se Keela.
“Ili jesi ili nisi.”
Zakolutala sam očima. “Onda jesam.”
“Zašto?” Upitala je Bronagh, nježnim glasom.
Izdahnula sam. “Pitala sam ga za njegove ožiljke.”
“O, jebiga,” promrmljala je Branna.
Da. O, jebiga.
“I ja tako mislim,” zagunđala sam.
Keela je zazviždala. “Dogodila se oluja sranja?”
Kimnula sam glavom. “Nije bilo psovki, čak niti puno vikanja... samo
me prekinuo pogledom u svojim očima i načinom kako je rekao moje ime.
Otišao je van trčati, pa sam došla kući.”
Bronagh je naslonila glavu na moju sofu. “Onda ga ne možemo uskoro
očekivati.” Bila je to izjava, ne pitanje.
Slegnula sam ramenima. “On možda neće doći ovamo. Nije bio sretan
zbog mog zabadanja.”
“Mogla si držati i pištolj uperen u njegovu glavu, još uvijek bi ti došao,”
frknula je Keela, a djevojke su se složile.
Namrštila sam se. “Ovaj put je bilo drugačije... Pitala sam ga za ožiljak u
obliku imena na njegovom vratu i on je samo... eksplodirao.”

~ 260 ~
 Naš svet knjiga

“Kakvo ime na njegovom vratu?” Upitala je Bronagh iznenađeno.

Pogledala sam je. “Nisi ga nikada vidjela?”
Odmahnula je glavom, kao i ostale.
“Ha. Njegova kosa mora da ga skriva od pogleda. Baš je odzada na
njegovom vratu.”
“Čije ime je na njegovom vratu?” Upitala je Keela stegnuta glasa.
Odmakla sam pogled i rekla, “Marco.”
“Što?”
Progutala sam. “Urezano je na njegov vrat. Izgleda užasno. Mogu samo
zamisliti koliko ga je to boljelo.”
“O, moj Bože,” prišaptala je Keela.
“Jadni Kane,” zajecala je Branna.
O, ne.
“Nemoj plakati. Potaknut ćeš i mene, a ako ja počnem neću moći
prestati.”
“Oprosti,” šmrcala je Branna i obrisala se ispod očiju.
Prekrižila sam ruke preko mog trbuha. “Nisam samo pitala za njegove
ožiljke...”
“Ne sviđa mi se kako si to ostavila nedovršeno,” uzdahnula je Branna.
Bronagh se primakla. “Pitala sam ga o poslu za Marca zato što znam da
je on bio uzrok njegovih ožiljaka.”
“Sranje.” Ovo je došlo od Keele.
Kimnula sam glavom. “Da, bila je to prava oluja sranja.”
“Zašto si ga pitala ta pitanja?” Upitala je Bronagh.
“Zato što imam osjećaj da poznajem samo pola osobe. Samo sam ga
htjela razumjeti... Nico je rekao-”
“O, Isuse Kriste,” prekinula me Bronagh. “Što ti je taj moj gad rekao.”
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. “Prije nekoliko tjedana mi je
rekao da pitam Kanea ta pitanja, ali sam morala čekati pravi trenutak. Ono
ranije se činilo kao pravi trenutak.”
Bronagh je trljala svoje lice rukama. “Da li je važno da znaš odgovore na
svoja pitanja?”
Kimnula sam. “Voljela bih da mogu previdjeti ožiljke. Voljela bih da
mogu biti ta žena koja ne mora znati što ga je učinilo takvim kakav je danas,
ali nisam. Moram znati kako bih ga mogla u potpunosti razumjeti. Da li
zbog toga zvučim ludo?”

~ 261 ~
 Naš svet knjiga

“Ne, dušo,” rekla je Branna i primakla mi se bliže. “To te čini ljudskim

bićem.”
Kimnula sam glavom. “Samo se bojim... ne želim ga izgubiti. Ovaj osjećaj
je točno ono čega sam se bojala. To je razlog zbog kojeg nisam htjela biti s
njim. Nisam htjela razviti duboke osjećaje, a jesam. Jako ga volim, a slama
mi srce to što ga je netko povrijedio i što ga još uvijek povrjeđuje. Želim mu
pomoći, ali ne znam kako.”
“Ti voliš Kanea.”
Trepnula sam. “Što?”
“Rekla si da ga voliš.”
Jesam?
Sklopila sam oči kad me je spoznaja pogodila. “Volim ga. Jebiga!”
“Aideen,” promrmljala je Keela, umirujućim glasom.
Okrenula sam se prema njoj i omotala ruke oko njenog tijela.
“Nećeš izgubiti Kanea,” rekla je čvrsto uz moje uho.
Štucnula sam, “Kako to znaš?”
“Zato što,” cerekala se Bronagh, “i on voli tebe.”
Što?
Odmakla sam se od Keele i pogledala u Bronaghu. “On me voli?”
Bronagh mi se blještavo osmjehnula. “Naravno, samo idiot to ne bi
vidio.”
Djevojke su kimnule glavama u isti mah.
Tupo sam trepnula.
Pretpostavljam da sam bila ogromni idiot onda jer ja nisam imala pojma.
Što sam više mislila o Kaneu, to su se moji osjećaji produbljivali. To je
uzrokovalo osjećaj mučnine koji je ispunio moj želudac, a bol se pojavila u
mojim prsima.
Mora da ću se razboljeti.
Vjerojatno ću dobiti gripu.
“Znam da mu je zaista stalo-”
“Ado,” prekinula me Branna, “on te voli. Vjerojatno ti to neće reći još
neko vrijeme, ako ikad, ali te voli.”
Oh.
“To je... puno za upiti.”
“Znam, ali upij to,” rekla je Keela. “Nemoj to ignorirati.”
Pogledala sam dolje. “To ne mijenja da želim znati o njegovoj prošlosti,
a on ima ogroman problem u vezi s tim.”

~ 262 ~
 Naš svet knjiga

Djevojke su uzdahnule, ali nisu ništa rekle.

Pogledala sam dolje na još nekoliko minuta i onda rekla, “Stvarno sam
umorna.”
Keela se namrštila. “Idi u krevet. Mi ćemo pospremiti ovdje i zaključati
kad krenemo.”
Nije mi morala reći dvaput.
Zagrlila sam sve moje prijateljice i odlutala iz dnevnog boravka i niz
hodnik do moje spavaće sobe. Nisam se čak niti presvukla za spavanje,
samo sam izula cipele i ušla u krevet. Sklopila sam oči i pustila da me moja
iscrpljenost obuzme.
U sekundi sam se obeznanila.

Probudila sam se kasnije i vidjela da je vani mrak. Podigla sam se i

prebacila noge preko stranice kreveta i samo sjedila tako nekoliko sekundi.
Zastenjala sam kad je moj mjehur zahtijevao da se isprazni. Protrljala sam
oči i onda ustala i krenula iz moje spavaće sobe do kupaonice.
Kad sam se olakšala, oprala sam ruke u umivaoniku i obrisala ih
jednim od novih, mekih ručnika koje sam kupila. Napustila sam
kupaonicu i opet ušla u hodnik. Slušala sam da li se čuje bilo kakav zvuk –
obično bi Kane gledao televiziju ili nešto dok sam ja spavala, ali nije
zvučalo kao da je on ovdje.
Još je bio ljut na mene.
Odmahnula sam glavom i otišla do kuhinje. Ušla sam u prostoriju i
brzo poskočila nazad u hodnik. Hladnoća popločanog poda u kuhinji je
bila malo previše za mene, pa sam opet otišla do moje spavaće sobe i
upalila svjetlo, kako bih mogla naći moje papuče. Nisam ih mogla vidjeti,
pa sam otišla do ormara i otvorila vrata, zatim se odmakla dok se ostatak
automatski otvarao.
Pogledala sam unutra u potrazi za mojim papučama i spazila ih pokraj
torbe.
Pogledala sam Kaneovu sportsku torbu. Donio ju je kad je svratio prije
nekoliko večeri, ali ju je zaboravio ponijeti sa sobom kad je otišao slijedeći
dan, pa sam je stavila u svoj ormar na čuvanje. Potpuno sam zaboravila na
nju jer ju on nikada nije spomenuo. Ali čim sam je vidjela, shvatila sam da

~ 263 ~
 Naš svet knjiga

je on puno puta od tada vježbao u svojoj kući ili išao na trčanje s Nicom i
ostalom njegovom braćom.
Zar ne bi trebao svoje stvari iz torbe? Njegove patike i slično?
Znatiželja me svladala, pa sam kleknula dolje na pod i povukla torbu
prema sebi. Uhvatila sam zatvarač i otvorila je. Raširila sam prorez torbe
kako bih mogla vidjeti sadržaj unutra. Malo sam se nagnula očekujući
smrad – ipak je to bila sportska torba – ali nije bilo smrada. Nije bilo
nikakvog mirisa.
To je bilo čudno.
Nagnula sam se naprijed i pogledala u torbu, ali nisam mogla ništa
vidjeti zahvaljujući sjenama od mog ormara. Malo sam se pomakla i
povukla torbu na podu za sobom. Opet sam se nagnula naprijed, a ovaj
put kad sam pogledala u torbu, jasno sam vidjela sadržaj. Uzdahnula sam
kad sam vidjela buntove novčanica omotane gumicom. I to nisu bile male
novčanice, to su bili buntovi novčanica od pet stotina eura. Na stotine njih.
“O, moj Bože,” prišaptala sam.
Nisam se ni trznula kad sam čula da se moja ulazna vrata otvaraju i
zatvaraju. Niti sam se trznula kad sam ga čula kako me doziva.
“Aideen?”
Nastavila sam zuriti dolje u novac i povikala, “U mojoj spavaćoj sobi.”
Tada sam začula korake – svaki ga je dovodio bliže meni i mom
otkriću.
“Hej, dušo. Samo sam htio reći da mi-” Kane se prekinuo kad je ušao u
moju sobu, a znala sam da je to bilo zbog onoga što je vidio.
Šutio je nekoliko trenutaka i onda rekao, “Imam objašnjenje za to.”
Pogledala sam gore u njega, pogled mi se urezao u njegov.
“Stvarno? Zato što ne mogu dočekati da ga čujem.”

~ 264 ~
 Naš svet knjiga

“Dakle?” Požurivala sam Kanea nakon minute tihog zurenja.

Progutao je. “Pokušavam smisliti pravi način da izrazim ovo što ti imam
za reći.”
“Molim te, uzmi si vremena,” zasiktala sam sarkastično.
Kane je suzio oči. “Želim to točno objasniti. Samo mi daj sekundu da
smislim kako.”
“Misliš, želiš sekundu da smisliš način kako ćeš se izvući iz toga da mi
kažeš odakle ti, dovraga, ovoliki novac?”
Kane je stegao čeljust. “Neću ti lagati, pa nemoj ni insinuirati da hoću.”
Da li je postojao neizgovoreni 'ili inače' u toj rečenici?
Ignorirala sam Kaneovu žestoku narav.
“Čekam tvoje objašnjenje zašto tisuće eura leže u mom jebenom ormaru
kao da ne vrijede ništa više nego par jeftinih cipela.”
“A ja ću ti dati objašnjenje ako mi daš jebenu sekundu da govorim.”
Borila sam se da ustanem i udarila Kaneovu ruku kad mi je došao
pomoći.
“Mogu sama,” prasnula sam i odgurnuvši se ustala. “Ti samo pričaj.”
Mišići u Kaneovoj čeljusti su se micali gore dolje.
“To je moj novac. Zaradio sam ga. Kraj priče.”
Možeš misliti da je jebeni kraj priče.
“Da se nisi jebeno usudio otresti ovo. Jesi li ti vidio koliko je novca u toj
torbi?” Derala sam se.
Kaneove su se ruke savile u šake. “To je moj novac, znam točno koliko
ga je unutra.”
“Zašto se ponašaš kao da je ovo normalno? To nije jebeno normalno!”
Stavio je ruke na lice. “Ne želim se svađati, molim te.”
Ozbiljno?
“Ako je ikad postojao razlog za svađu onda je to ovo, Kane!”
Okrenuo se i udario u vrata moje spavaće sobe i odmah oštetio drvo.
“Što, dovraga, hoćeš od mene?”
Nisam oklijevala.
“Istinu,” zahtijevala sam. “Bar jednom, reci mi jebenu istinu!”

~ 265 ~
 Naš svet knjiga

“Zašto?” Vrisnuo je Kane uzrokujući da malo posrnem unazad od njega.

“Zašto moraš znati sve o meni? Zašto ne mogu imati neke tajne koje su samo
moje?”
Zatvorila sam vrata ormara i pritisnula ruku na njih. Samo sam trebala
nešto za čega bih se mogla držati. “Zato što sam upravo našla torbu punu
novca u pozadini mog ormara i želim znati odakle si ga, dovraga, donio.”
Kane je podigao ruke do svoje glave i prošao prstima kroz svoju kosu.
“To je moj novac, u redu? Osim prihoda od mojih stanova, ne stavljam svoj
novac na bankovne račune. Nikad nisam. Ne volim papirnate tragove.
Radim samo sa gotovinom.”
Trepnula sam. “To nije odgovor na moje pitanje.”
“Aideen.”
“Odakle ti novac, Kane?”
Kane je zurio u mene, jako. “Iznajmljivao sam na svoju ruku moje...
talente nekim lošim ljudima, u redu?”
Želudac mi se zavezao u čvor.
“Što to znači?”
Kane je stegao čeljust. “To znači da ako netko treba dobiti batine, ljudi
mi plate da to učinim. Povrjeđujem loše ljude za druge loše ljude.”
Povukla sam se unazad kao da mi je opalio šamar.
“Ti... ti povrjeđuješ ljude?”
Kane nije ništa rekao. Nije čak niti trepnuo.
“Gubi se.”
“Ne.”
Ne.
“Ti nemaš pravo glasa u ovome. Gubi se iz mog stana. Odmah.”
“Ja posjedujem zgradu.”
Znala sam da će mi to kad-tad nabaciti na nos!
“Ti možda posjeduješ zgradu, ali ja sam unajmila ovaj jebeni stan i zato
gubi se!”
Kane je ostao na mjestu kao ukopan. “Htjela si razgovarati o ovome,
dakle sad ćemo razgovarati o tome.”
“Nakon onoga što si upravo priznao? Ne bih rekla!” Prasnula sam.
Izvadila sam mobitel iz džepa i ukucala Nicov broj. Stavila sam ga na
uho i pogledala Kanea ravno u oči kad se njegov brat javio na mobitel.
“Dođi i izvedi Kanea iz mog stana, odmah.”
Nicov glas je bio čvrst kad je pitao, “Što nije u redu?”

~ 266 ~
 Naš svet knjiga

“On je lažljivi kučkin sin koji povrjeđuje ljude kao posao. Želim da izađe
iz mog stana, odmah. Ozbiljna sam, Nico. Dođi po njega ili ću nazvati moju
braću.”
Zacvilila sam kad je Kane krenuo prema meni.
“Da me nisi ni pipnuo!” Vrisnula sam i skočila u desno.
Kane je udario vrata mog ormara, a zato što drvo nije bilo dovoljno
debelo kao moja vrata, njegova je šaka prošla kroz njih.
“Reci mom bratu da je sve u redu i prekini vezu.”
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. “Nema teoretske šanse-
Kane!”
Uzdahnula sam kad je Kane pojurio naprijed, zgrabio moj mobitel i bacio
ga u zid moje sobe. Moj iPhone se razbio u komadiće prije no što je čak i
dotakao pod. Zurila sam u komadiće na podu jedan trenutak, a onda bez da
sam pogledala Kanea okrenula sam se i izašla iz sobe.
“Čekaj, oprosti,” rekao je Kane iza mene. “Nisam htio to učiniti, samo si
me-”
“Naljutila?” Viknula sam i okrenula se kako bih se suočila s njim. “Svaki
put kad se naljutiš izgleda da poludiš. Vičeš na ljude, udaraš stvari, a sada
si dotjerao do toga da lomiš stvari? Koliko će dugo proći prije no što
zamračiš i udariš pravi izvor tvog bijesa, ha? Koliko dugo prije no što iskališ
svoj bijes na meni?”
Kane je raširio oči. “Ne bih nikad, dobro slušaj ovo, nikad te ne bih
udario.”
“Ne mogu ti to vjerovati i u tome je jebeni problem.”
Kane je izgledao kao da sam ga udarila.
“Možeš vjerovati da te ne bih povrijedio. Jednostavno možeš.”
Progutala sam. “Ne znam, Kane. Sve ovo postaje previše za mene. Nisi
iskren prema meni, iskaljuješ se na meni kad te nešto pitam i potpuno si
opsjednut sa mnom kad se radi o drugim muškarcima.”
“Zato što si ti moja!” Prasnuo je Kane.
Malo sam poskočila, ali sam se brzo pribrala.
“Shvaćam to,” izjavila sam, glas mi je bio iznenađujuće miran. “Zaista
shvaćam. Ja sam tvoja cura-”
“Ne, ne shvaćaš. Ti si moja. Sve u vezi tebe je moje.”
Trepnula sam. “Ne posjeduješ me, Kane.”
“Da. Posjedujem. Te.”
Koraknula sam unazad. “Ja nisam nekretnina.”

~ 267 ~
 Naš svet knjiga

“Znam da nisi,” zagunđao je Kane i koraknuo prema meni, “ali to što si

moja ne čini te predmetom, čini te mojim životom. Ti si moj život, Aideen.
Volim te.”
Prestala sam disati.
“Što?” Prišaptala sam.
“Volim te,” ponovio je Kane glasnije i čvršće.
Moj želudac me počeo boljeti, u grudima me stegnulo, a u glavi mi se
zavrtjelo.
“Što?” Ponovila sam, opet.
Kane je prešao preostalu udaljenost između nas. “Volim. Te.”
Jebote, Bronagh je bila u pravu.
To je bila jedina stvar na koju sam mogla misliti tijekom Kaneove objave
ljubavi prema meni.
“Ne mogu se nositi s tim,” konačno sam rekla.
Kane se nije micao. “Što želiš reći?”
“Želim reći da je ovo bio krivi trenutak da mi kažeš da me voliš. Nisi to
trebao reći.”
“Nisam to trebao reći? To je ono što osjećam.”
Progutala sam. “Povrjeđuješ ljude, Kane.”
“Loše ljude, Aideen. Govorimo o najvećoj gamadi na Zemlji.”
Odmahnula sam glavom. “Nije me briga. To ne opravdava ono što ti
radiš.”
Kane se okrenuo i počeo koračati gore dolje po hodniku.
“Ti posjeduješ stanove, agenciju za posredovanje nekretninama. Imaš
više novca nego što ti je potrebno. Zašto i dalje radiš... kao plaćenik?”
Bio mi je okrenut leđima kad se prestao kretati. Vidjela sam da su mu se
mišići u leđima ukrutili dok sam pitala to pitanje.
“Doniram sav novac koji zaradim kao plaćenik raznim humanitarnim
udrugama. Ne radim to zbog novca. Nikad nije bilo zbog novca.”
Sklopila sam oči. “Zašto onda to radiš?”
“Zato što moram.”
“Zašto?”
Okrenuo se licem prema meni, sa sadističkim osmijehom na svom licu.
“Da se nisi usudio tako me gledati. Nemoj misliti da ćeš se izvući iz ovog
razgovora zato što si hladan i zao.”

~ 268 ~
 Naš svet knjiga

“Hladan i zao,” ponovio je Kane i onda se nasmijao u silu. “To je

otprilike opis onoga što ljudi osjećaju prema meni. Jedan pogled na mene i
boje me se. Da li me se ti bojiš, lutkice?”
Samo onoga što osjećam za tebe.
“Psić ima više šanse prestrašiti me nego ti, Slateru,” zadahtala sam.
Osmijeh je razvedrio Kaneovo lice, ali samo na trenutak prije no što ga
je još jednom prekrila mrzovolja. “Svi me se boje. Misle da sam čudovište i
znaš što? Možda i jesam. Nisam postao ovakav zato što sam bio anđeo, to
je prokleto sigurno.”
Namrštila sam se. “Ne razumijem.”
“Dobro,” odgovorio je Kane. “Ne želim da me razumiješ.”
“Pa, ja želim!” Viknula sam. “Želim te upoznati.”
To priznanje me šokiralo kao i Kanea.
Odmahnuo je glavom. “Ako dobiješ odgovore na pitanja koja su ti na
umu, ostavit ćeš me. Nećeš mi dopustiti da se približim na 1,5m ni tebi ni
našem djetetu. Znam da nećeš.”
Progutala sam. “Dušo, ako mi kažeš ono što želim znati, ništa se neće
dogoditi. Neću te ostaviti.”
Kane je treptao. “Svi me ostavljaju, Aideen. Svi.”
Što?
“Tko te ostavio?” Upitala sam, ruke su mi drhtale.
“Želiš li popis?” Frknuo je Kane. “Moji roditelji – oni su me ostavili prije
no što su umrli jer su bili jebeno loši ljudi. Moja braća mi znače sve, ali oni
više ne mare za mene otkad su se djevojke pojavile. Damien se pokupio i
otišao, te se vratio u SAD prije četiri godine i nije se vratio otada. Kad ti nisi
sa mnom, ja sam sam. Svi me ostavljaju, čak iako to ne namjeravaju.”
Iznenadila sam se kad su mi vruće suze ispunile oči. “Trebao bi reći
svojoj braći kako se osjećaš. Znaš da će ponovo procijeniti svoje ponašanje,
ako bi i na sekundu pomislili da se osjećaš usamljeno i kao da su te gurnuli
u stranu.”
Kane je odmahnuo glavom. “Dobro je. Ja sam dobro.”
“Nemoj mi lagati,” izjavila sam. “Nisi dobro i moraš razgovarati sa
svojom obitelji o ovome.”
“To i radim,” promrmljao je. “Razgovaram s tobom.”
On me smatra svojom obitelji?
“Kane,” prišaptala sam.

~ 269 ~
 Naš svet knjiga

Odmahnuo je glavom. “Dosta s teškim emocionalnim sranjima, hajdemo

razgovarati o nečem drugom.”
Bijesno sam ga gledala. “Ne, teška emocionalna sranja se moraju
raspraviti.”
Kane je trepnuo. “Molim te, lutkice. Ne želim i tebe izgubiti, a razgovor
o mom teškom sranju će to uzrokovati.”
Ostala sam pri svome. “Govori o svojim teškim sranjima ili ću te
ostaviti.”
Nije mi se sviđalo što sam to rekla, ali sam morala.
Kane je zurio u mene dugi trenutak. “Više nećeš biti moja kad saznaš što
sam sve radio. Znam da nećeš.”
Stavila sam ruke u njegove. “Ti i ja?”
Kane je progutao i čvrsto zažmirio. “Ti i ja.”
Tada sam strpljivo čekala da počne pričati. Šutke me je odveo u dnevni
boravak i posjeo nas na sofu. Okrenula sam mu se licem, ali Kane je držao
svoje tijelo ravno i zurio u televizor ispred nas.
“Da li znaš zašto smo moja braća i ja bili povezani s Marcom?”
Progutala sam. “Znam da je vodio posao s tvojim ocem i nakon što je
tvoj otac poginuo on je preuzeo. To je otprilike to. Djevojke ne vole
razgovarati o tome, pa imam malo informacija.”
“U redu, to je istina, ali ima tu još puno toga.” Uzdahnuo je i pripremao
se da kaže riječi koje nije htio izgovoriti. “Marco i moj otac su vodili posao
koji im je donio naziv gangstera. Ništa što su radili nije bilo po pravilima –
čak su i zakonite stvari bile korumpirane. Sve od droge do oružja i
prostitucije je bilo prihvatljivo.”
Vau.
“Ja, zajedno s mojom braćom, sam odrastao u naselju u New Yorku. Bili
smo školovani kod kuće, pa nikad nismo puno izlazili. Naselje je bilo
ogromno i uvijek je bilo nešto čime smo se mogli baviti, tako da nam nije
bilo dosadno... dok nismo bili dovoljno stari da nas zaposle.”
Nije mi se sviđalo kako je to zvučalo.
“Blizanci su još bili djeca kad smo Ryder, Alec i ja počeli. Radili smo sitna
sranja kao što je premještanje proizvoda, dostave, uvježbavanje novajlija.
Takva sranja. Marco je uvijek govorio da moj tata ima velike planove za nas,
a kad ga je moj tata prevario, ubivši njega i moju majku dobio je pristup
nama. Dobro, nas trojica smo bili dovoljno stari da odemo ako to želimo – i
željeli smo – ali nismo se mogli dovoljno brzo izaći sa blizancima.”

~ 270 ~
 Naš svet knjiga

“Kako to misliš?” Promrmljala sam.

Kane je naslonio glavu na jastuk na sofi. “Damien je imao jednu curu,
zvala se Nala. Bila je slatka Azijatkinja i on ju je obožavao. To je bio problem
mog malog brata – bilo mu je previše stalo do ljudi. Bio je slomljen kad su
nam roditelji poginuli. Međutim, shvaćao je da ne smijemo ljutiti Marca. Bili
smo odgojeni u carstvu koje je propovijedalo odanost. To je usađeno u nas
od vrlo mlade dobi. Bili smo odani do srži jedan drugome, našim
roditeljima, čak i Marcu, iako njih troje to nije zaslužilo. Ono što je naš otac
učinio je bilo pogrešno; izdao je nekoga kome se zakleo na odanost i nas, a
to nije bilo u redu. Ne okrećeš leđa svojima, ali moji roditelji jesu.”
Slušala sam Kanea dok je govorio, a što sam više slušala, više sam se
bojala.
“Iako je Damien shvatio da je naš otac izdajnik, nije dopuštao nikome da
loše govorio o njemu. Jedan od Marcovih nećaka, Trent, je učinio upravo to.
Rekao je da je naš otac zaslužio da bude mrtav i pokopan, te da je zaslužio
i gore. To je uzrujalo Damiena; potukli su se, ali Trent je izvukao pištolj-”
Prekinula sam Kanea uzdahom, ali je on nastavljao.
“Da skratim priču, Damien se nekako dokopao pištolja i upucao Trenta.
Rečeno nam je da je mrtav, a kako bi zaštitili Damiena jer je izdao jednog od
naših, morali smo početi raditi za Marca. Drugačiji posao za svakoga od nas.
Gurnuo nas je u drugačije okoline – Dominica u borbe, Aleca da bude
eskort, Rydera u dilanje, a mene... ja sam postao čudovište.”
Odmahnula sam glavom.
“Uspori. Rekao si da vam je rečeno da je taj Trent mrtav?”
Kane je zarežao, “Da, do prije nekoliko godina kad se mali gad ponovo
pojavio. Saznali smo da je Marco izdao nas, pa smo izjednačili rezultat.
Ionako smo plaćali dug koji uopće nije bio valjan. Damien nikada nije ubio
Trenta... bar ne prvi put.”
Trepnula sam. “Ne želim ni znati što to znači.”
“Dobro,” zagunđao je Kane.
Prešla sam očima po njegovom tijelu.
“U redu, dakle dobio si posao da povrjeđuješ ljude... kako si zadobio
svoje ožiljke?”
Kane je progutao i odmakao pogled od mene. “Kazna.”
“Kazna?” Ponovila sam.
Kane je kimnuo glavom, još uvijek me nije gledao.
“Kad nisam obavio posao... ispravno, bio sam kažnjen. Jako.”

~ 271 ~
 Naš svet knjiga

Nije mi se svidjelo kako je to zvučalo, nimalo.

“Zbunjena sam, Kane,” promrmljala sam. “Kakav posao? Kakva kazna?”
“Aideen, moraš imati uvid s kakvim sam ljudima povezan. Čak i prije
nego sam objasnio sranje, morala si duboko u sebi znati da ne poslujem s
poštenim ljudima.”
Zašto ta rečenica nije stavljena u prošlo vrijeme?
“Ja... valjda,” priznala sam. “Znam da je Marco bio kao Keelin ujak
Brandon, pokvareni gad... ali to je to. Keela ne govori o Marcu ili bilo čemu
što se odigravalo s njim. Onesvijestio me prije no što je upucao Storma i oteo
Keelu, Aleca i Bronagh i odveo ih u Tamu, sjećaš se?”
Kane je savio ruke u šake. “Našao sam te onesviještenu na podu u
Keelinom stanu. Naravno da se jebeno sjećam. To me proganja.”
Zaista?
Zatekao me njegov iznenadni bijes. “Oprosti, nisam namjeravala-”
“Nemoj se ispričavati,” uzdahnuo je Kane. “Nisam bijesan na tebe, ništa
od toga nije bila tvoja krivica. Samo se razbjesnim kad se sjetim što ti se
dogodilo.”
Znala sam da me on našao prije svih drugih prošle godine kad je Marco
uništio Keelin stan i oteo nju, Aleca i Bronagh kao taoce. To je bilo kao u
filmu. Onesvijestili su me, povrijedili Storma i samo odveli ostale. Bilo je
nerealno uopće i razmišljati da se to dogodilo, a kamoli shvatiti da sam bila
dio toga. Kane me našao te večeri, onda me ostavio s Brannom dok su on i
ostala braća krenula po Brandona kako bi se mogli otarasiti Marca zauvijek.
To što su se otarasili Marca je ipak povrijedilo moju prijateljicu. Marco
više nije bio na Zemlji, bar ne više među živima, a ipak je još uvijek držao
Keelu preko njenih noćnih mora. Bila sam i više nego oduševljena što čujem
da njen um uzvraća udarac i da se polako, ali sigurno i ona rješava Marca.
Jebeni Marco.
“Mogu li te pitati nešto što mi je na umu od dana kada si se probudio u
bolnici?”
Kane je slegnuo ramenima. “Pucaj.”
“Koji je tvoj problem s iglama?”
Kane se umirio. “Nisu u pitanju igle, već ubadanje.”
Progutala sam. “Kakvo ubadanje?”
Trljao je lice rukama. “Kad sam bio kažnjavan, kako bi me spriječili da
se borim, vezali su mi ručne zglobove užetom i svezali ih iznad moje glave.”

~ 272 ~
 Naš svet knjiga

Zastao je kako bi si dotakao ožiljke koji su izgledali kao kružne opekotine

oko njegovih ručnih zglobova.
Ožiljci od užeta.
“Dok sam bio svezan, šef bi uzeo iglu tako tanku da si je jedva mogao
vidjeti. Nije bila dovoljno duga da bi mi oštetila bilo koji organ, pa bi me
ubadao njome ponovo i ponovo dok nisam vrištao. Govorio je da ako sam
ja njega ubo u leđa tako što nisam radio, onda će on ubosti moja. Doslovno.”
Želudac mi se okrenuo.
Onda mi se pogled prebacio na njegov vrat. “A ime na tvom vratu?”
Kane je spustio pogled. “Odbio sam povrijediti ženu. On je bila užasna
osoba koja je drogirala žene kojima je trgovala po naselju. Zvala se Jenna.
Ona je prevarila Marca i on je htio da je povrijedim, ali sam odbio. Marco
me vezao užetom i urezao svoje ime u moj vrat, žigosao me. To je bio stalni
podsjetnik da me on posjeduje.”
Zato je mrzio ime Jenna.
Htjela sam se isplakati.
Mrzila sam Marca Milesa i bilo mi je drago da je kučkin sin mrtav.
“Zašto bi Marco to učinio?” Prišaptala sam. “Zašto bi te ubadao i tako te
jako povrijedio?”
Kane se ukočio na trenutak. “Misliš da je Marco taj koji me ubadao?”
Što?
“Zar on nije jedini čovjek koji je bio povezan s tobom i tvojom obitelji?”
Zbunjeno sam upitala.
Kane se nasmijao, “Da bar. Da je bar Marco jedini zbog koga sam se
trebao brinuti, ali ne, Marco mi je bio glavni šef, ali on nije taj koji mi je
davao poslove.”
Množina?
“Dakle... tko ti je još davao... poslove?”
Kane je zarežao, “Već znaš tko.”
Znam?
“Što? Tko?”
Kaneov glas nije bio njegov kad se obrecnuo, “Veliki Phil. On je bio moj
bivši šef. On mi je zadao ožiljke. On mi je nanio bol.” Zarobio mi je pogled
i rekao, “On me stvorio.”

~ 273 ~
 Naš svet knjiga

“Veliki Phil?” Upitala sam. “Čovjek za kojeg je Damien spomenuo da

dolazi u Irsku?”
Kane je kimnuo glavom. “Da. On.”
“Št – što te je on natjerao da radiš?”
Tada je Kane odmakao pogled od mene. “Užasne stvari.”
“Ne želim te siliti da otkriješ bilo što, ali možeš li mi reći bar malo?”
Kane je protrljao oči. “Veliki Phil je bio čistač. Marco je vodio sve poslove
i sklapao dogovore, ali ako se dogovori nisu ispunjavali, Veliki Phil je bio
taj koji je išao saznati zašto. To znači da ako netko nije platio Marco novac
koji mu je dugovao, ekipa za čišćenje bi išla to ispraviti. Nije bio u pitanju
samo novac; ako bi netko učinio bilo što krivo prema Marcu, ekipa bi išla.
Ja sam bio podređen Velikom Philu u zapovjednom lancu u ekipi. On je
rekao 'skoči', ja sam pitao 'koliko visoko'.”
Kane se nasmijao, ali na silu.
“Morao sam povrijediti ljude... bol je bila lak način da se ljude navede da
plate.”
Zurila sam u njega, zgrožena zbog života koji je živio. Kane je pogledao
u mene i vidio mješavinu tuge i gađenja na mom licu, te se uspaničio.
“Molim te, shvati da smo svi imali ulogu koju smo morali igrati, a ovo je
bila moja. Štitio sam svog mlađeg brata, Aideen. Bojao sam se da ako se
povučem previše i ne napravim ono što bih trebao, da će Marco ubiti
Damiena.”
“Shvaćam,” prišaptala sam.
Iznenadila sam Kanea mojim odgovorom, ali sam još više iznenadila
sebe. Shvaćala sam zašto je Kane radio to što je radio, a to je bilo zato što
sam iskreno shvaćala da je radio te grozne stvari kako bi zaštitio svog brata.
Da sam ja bila stavljena u položaj da spasim život jednom od moje braće,
učinila bih to bez obzira na cijenu.
Da zaštitimo one koje volimo, učinili bi bilo što, bez obzira na posljedice.
“Međutim, bilo je tvrdoglavih ljudi, ljudi koji nisu htjeli vratiti ono što
su dugovali,” rekao je Kane, onda progutao. “Morao sam ih povrijediti na
drugi način.”

~ 274 ~
 Naš svet knjiga

Prestao je govoriti, a ja sam odlučila da ne moram znati na koji način je

mislio. Mogla sam zamisliti užasne stvari, a nisam čak niti potpuno znala
do kuda je bio prisiljen ići, pa nisam trebala detaljne opise.
Onda sam prešla na pitanje koje me je mučilo. “Zašto si bio kažnjen ako
si radio svoj posao? To mi nema nikakvog smisla.”
“Zato što ga nisam uvijek obavio.”
Nije?
“Zašto ne?”
Kane me pogledao, praznim očima. “Zato što sam mrzio svaku sekundu
toga. Mrzio sam povrjeđivati ljude. Mrzio sam to.”
“U redu, dušo,” zadahtala sam i primakla se bliže, nadajući se da ću mu
pružiti malo utjehe. “Znam da ne bi učinio ništa od toga što si mi ispričao
svojom slobodnom voljom.”
Kaneove oči su bila mračne, a mišići u njegovoj čeljusti su se stegnuli.
“Sada to radim svojom slobodnom voljom, ali samo ako je u pitanju
ološ.”
Trepnula sam kad je to rekao. Nije morao povrjeđivati ljude, ipak je to
činio, ali ovaj put u pitanju su loši ljudi? Meni je to zvučalo kao da pokušava
nadoknaditi sve loše što je učinio pokušavajući ispraviti to na jedini način
koji zna.
Stavila sam ruke na Kaneovo stegnuto lice i prisilila ga da me pogleda.
“Ti ne moraš učiniti ništa. Ne moraš povrjeđivati loše ljude kako bi
nadoknadio što si povrijedio nevine ljude. Platio si svoj dug. Ne moraš se
više zamarati njime.”
“Samo sam htio dokazati samom sebi da nisam čudovište kakvo svi
misle da jesam,” prišaptao je. “Ako zaustavim samo jednog gada, to će biti
dovoljno.”
O, Kane.
“Jesi, dušo,” promrmljala sam dok su mi suze navrle na oči. “Pomogao
si zaustaviti Marca. On je bio užasno ljudsko biće, a ti si ga zaustavio. Tko
zna koliko si boli spriječio i koliko si života poštedio, učinivši to?”
Kane je trepnuo prema meni. “Ja – Ja nikad nisam to uzeo u obzir.”
Pritisnula sam čelo uz njegovo. “Slobodan si od tih zlih ljudi. Tvoja
prošlost te ne čini onim što jesi. Sve užasne stvari koje si bio prisiljen raditi
ne odražavaju tvoj karakter. Ti znaš da si dobar čovjek, a to znaju i svi
ostali.”

~ 275 ~
 Naš svet knjiga

“Zaista to misliš?” Promrmljao je dok me je gledao oceansko plavim

očima.
Kimnula sam glavom i rekla, “Mislim.”
Progutao je i oblizao svoje usne. “Čuti to... to znači sve.”
“Loše stvari se događaju dobrim ljudima svaki dan, Kane,” uvjeravala
sam ga. “Ti si samo zapeo u nečemu nad čime nisi imao kontrolu.”
Omotao je svoje ruke oko mene. “Jako te volim, Aideen. Žao mi je zbog
svega što sam ikad rekao ili učinio što te povrijedilo.”
To priznanje je uzrokovalo da suze u mojim očima poteku.
“Da li me zaista voliš?”
“Više od ičega na ovome svijetu,” odmah je odgovorio Kane. “Ti si mi
sve.”
Moja donja usna je zadrhtala. “Nisam ja nitko oko koga bi se trebao
truditi, Kane.”
“Nisi se vidjela mojim očima. Ti si definitivno netko oko koga se treba
truditi, lutkice. Vjeruj mi.”
Jesam.
Vjerovala sam Kaneu.
“Vjerujem ti,” prišaptala sam, “svojim životom.”
Sklopio je oči. “Moram ti reći sve što je u mojoj glavi kako bi dobila jasnu
sliku koliko te trebam u svom životu. Pokraj mene.”
Nije morao, već sam znala.
“Kane-”
“Kad ne razgovaramo, ne spavam. Bez tebe sam užasan i nije me strah
to priznati. Strah me je da ako mi se ne vratiš da ću jednostavno postojati
osjećajući ovu prazninu u sebi.”
“Kane.”
Njegov stisak se pojačao na meni. “Učinit ću što god želiš, kunem se.”
Znala sam da hoće.
“Još vjerujem u nas, lutkice, a nadam se da i ti isto.”
Njegove su me riječi pogodile jače nego što ću ikada priznati.
“Znam prokleto dobro da možeš naći milijun puta boljeg od mene, a to
i zaslužuješ, Aideen. Zaslužuješ sve što ti svijet može ponuditi, ali ja sam
sebični gad koji te želi samo za vlastitu sreću.”
“Dušo,” prišaptala sam dok mi je srce udaralo u prsima.
Podigao je svoju ruku do mog lica i prešao palcem preko mojih usana.
“Provest ću svaki dan pokazujući ti koliko te volim i obožavam, lutkice.

~ 276 ~
 Naš svet knjiga

Možeš mi povjeriti svoje srce. Ne mogu ti dati puno toga, ali proklet bio ako
ti ne mogu dati tvoje sretno do kraja života.”
O, moj Bože.
“Ovo što mi imamo, lutkice... je bolje od riječi.”
On je bio moja propast.
“I ja volim tebe,” zadahtala sam.
Kane se ukočio. “Nisam sve to rekao da bi se ti osjećala kao da i ti to
moraš reći meni-”
“Govorim to jer je ljubav upravo ono što ja osjećam prema tebi. To raste
u meni sada već tjednima i tjednima. Samo sam se bojala to priznati samoj
sebi. Želim biti s tobom. Kunem se da želim.”
Kane je trepnuo nekoliko puta i onda izložio svoj savršeni osmijeh.
“Veza bez etikete, kao prije?”
“Ne,” sretno sam odgovorila.
Kane je podigao obrvu, pa sam rekla, “Lubanja... on je bio moj gospodin
Skoro Pravi, ali ti? Ti si ono što ja volim zvati gospodin Bol U Mom Dupetu,
a to u prijevodu znači moj gospodin Pravi.”
Zatreptao je. “Dakle... stvarno hodamo?”
Muškarci.
“Da,” zahihotala sam se, “stvarno hodamo. Službeno smo dečko i cura.”
Kane se nasmiješio. “Jupi.”
Osjetila sam kako mi se čeljust spustila. “Ti nikada ne bi trebao govoriti
'jupi'. Ti si velik, strašan i muževan do srži. Veliki strašni muškarci ne
govore 'jupi'.”
Kaneove oči su sjale, a on se nagnuo prema meni i šapnuo, “Ovaj
govori.”
U redu, dakle veliki, strašni i muškarci muževni do srži mogu reći 'jupi' i
da to dobro zvuči, bar moj muškarac može.

~ 277 ~
Naš svet knjiga

~ 278 ~
 Naš svet knjiga

“Gospođice Collins?”
Sklopila sam oči dok sam pisala na ploču što je za zadaću mom razredu.
Škola će biti gotova za pet minuta, a čuti 'gospođice Collins' je nešto bez
čega sam očajnički mogla. Bila sam umorna, nervozna i gladna. Samo sam
htjela ići doma i biti s Kaneom.
Tko bi znao da vas priznanje nekome da ga volite može natjerati da želite biti
pokraj njega dvadeset – četiri – jebenih – sedam?
Ja ne, to je sigurno. Moja iznenadna prilijepljenost za Kanea je bila
neugodna, ali nisam si mogla pomoći. Rekli smo te tri važne riječi prije samo
tjedan dana i osjećala sam da moram biti s njim cijelo vrijeme, jer moje srce
pati kad nisam. Nisam znala da li je ovo općenito ljubav ili su je moji
hormoni pomnožili s beskonačno. Što god da je, pretvorilo me u potpuno
zaljubljenog psića.
“Da?” Odgovorila sam slatko dušici koja me pozvala.
“Vaš trbuh briše napisano na dnu ploče.”
Hihotanje koje je uslijedilo nakon te izjave je uzrokovalo da mi se oko
trza.
Pogledala sam dolje i zastenjala kad sam vidjela da je moj trudnički
trbuh zaista obrisao napisano na donjoj polovici ploče. Zbog toga sam malo
zasuzila, jer sam se morala sagnuti kad sam to jebeno pisala!
“Neću to ponovo pisati,” objavila sam. “Večeras nema zadaće. Smatrajte
se sretnima.”
Usklici su tada ispunili učionicu i to me nasmijalo. Okrenula sam se
licem prema razredu i nasmiješila im se. Bila je to dobra grupa djece i voljela
sam ih podučavati.
“Svi se možete spremiti, te se poredati ispred vrata. Zvonit će za
nekoliko minuta.”
Razgovor koji je uskoro započeo mi je zadao momentalnu glavobolju.
“Spremite se tiho, molim,” rekla sam, čvrstim izrazom lica.
To je sve utišalo, a moja glava je bila zahvalna za to.
“Gospođice Collins?”

~ 279 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam u Niamh, plavu djevojčicu koja je sjedila u prvom redu u

mojoj učionici, kad je progovorila. “Da, dušo?” Upitala sam, nasmiješivši joj
se.
Bila je tako slatka da sam joj samo htjela uštipnuti obraze.
Kimnula je prema mom trbuhu. “Jeste li uzbuđeni što ćete imati bebu?”
Neki od mojih muških učenika su zastenjali, a to je uzrokovalo da se
zahihoćem. Djevojčice u mom razredu su voljele razgovarati o mojoj bebi i
pitaju razna pitanja o trudnoći. Prije nekoliko tjedana dječacima je bilo dosta
toga i isključili su se kad god bi me djevojčice pitale nešto o trudnoći.
Iskoristili bi to vrijeme da sklope oči ili da zure u prazno.
Meni je to bilo urnebesno smiješno.
“Jako sam uzbuđena.”
Niamh mi se nasmiješila. “Sigurno. I moja će mama, također, imati bebu
i ja sam super uzbuđena.”
Ozarila sam se. “To je briljantno, bit ćeš divna starija sestra.”
“Hvala,” zarumenila se Niamh. “Ne mogu dočekati da pomažem mami
oko bebe. Ona kaže da je to ogroman posao pomagati joj, zato što je moj tata
dobio novi posao i mora puno raditi kako bi mogli kupiti nove stvari za
bebu.”
U tom trenutku, moja ljubav prema Kaneu je narasla još više. On me
riješio brige o novcu – također mi je davao svoje dragocjeno vrijeme koje
možemo provoditi kao obitelj. Da sam se morala brinuti o novcu, ili o
dadiljama kako bih mogla raditi, nisam znala kako bih se nosila sa svim tim.
“Ti si jako dobra djevojčica što pomažeš svojoj mami i jako ćeš se zabaviti
s tvojim novim bratom ili sestrom. Ti ćeš biti ta koja će naučiti njega ili nju
sve zabavne stvari.” Namignula sam se.
Niamh se hihotala, kao i njene prijateljice.
Mogla sam samo zamisliti na koje su “zabavne stvari” pomislile.
Nekoliko sekundi kasnije zvono koje je označilo da je škola gotova je
glasno zazvonilo. To nije nimalo pomoglo mojoj bolnoj glavi, ali sam osjetila
olakšanje saznavši da mogu ići doma i ostati tamo ostatak dana.
Obožavala sam petke.
Išla sam iza mojih učenika dok su oni izlazili iz učionice, te krenuli u
dvorište gdje su se svi poredali dok im se roditelji nisu javili. Srećom trebalo
mi je samo desetak minuta da se pozdravim sa svojim učenicima i njihovim
roditeljima. Vratila sam se u učionicu i počela spremati svoje stvari.

~ 280 ~
 Naš svet knjiga

Uzela sam svoj mobitel i njegov punjač i stavila ih u torbu zajedno s

balzamom za usne i bombonima od mente. Zatvorila sam torbu, prebacila
remen preko svog ramena i izašla iz učionice, zaključavši vrata s ključevima
iza mene.
Hodnici su se brzo raščišćavali od starijih učenika kao i uvijek petkom,
jer su imali nastavu samo pola dana. Išla sam hodnikom i krenula u
zbornicu kako bih mogla objesiti ključeve u moju sobu na kuku za ključeve.
Kad sam ušla u prostoriju, bila je poluprazna kao i hodnik. Članovi osoblja
su htjeli izaći iz škole koliko i učenici.
Objesila sam ključ moje učionice na kuku za ključeve i napustila
zbornicu, nasmiješivši se sebi u bradu.
Bila sam na pola glavnog hodnika, krećući se prema izlazu iz škole, kad
sam podigla pogled i vidjela čovjeka kako se naslanja na zid izvan školskih
vrata.
Samo je stajao tamo, čekajući nešto... ili nekoga.
Tko je to?
“Aideen?” Pogledala sam preko ramena kad sam čula Kierain glas kako
me zove. Vidjela sam kako mi Kiera prilazi pa sam stala i čekala da dođe do
mene. Dok sam čekala, okrenula sam glavu i pogledala opet niz hodnik.
Iznenadila sam se kad sam vidjela da je područje izvan školskih vrata
prazno.
Nema čovjeka.
“Ludim,” promrmljala sam i okrenula se u Kierainom pravcu.
“Hej,” dahtala je Kiera, “drago mi je da sam te našla.”
Gurnula sam zalutale pramenove kose s mog lica. “Je li sve u redu?”
“Da, sve je u savršeno.”
Savršeno?
Smijuljila sam se. “Tko je on?”
Kiera se nasmijala. “Kako si znala da je u pitanju muškarac?”
Slegnula sam ramenima. “Imaš taj veliki šašavi osmijeh na licu.”
“Ti imaš isti takav osmijeh već neko vrijeme, nemoj mi se rugati.”
Nasmijala sam se, “Sretno priznajem da je moj zbog Kanea, zbog koga je
tvoj?”
“Zove se Trevor Moore. Upoznala sam ga u Tescou, od svih mjesta.”
Smrzla sam se. “Trevor Moore?”
Lubanja?
Kiera se namrštila. “Da li ga poznaješ?”

~ 281 ~
 Naš svet knjiga

Progutala sam. “Trevor je Lubanja, dušo.”

Kieraino lice se natmurilo. “Oh.”
Uperila sam prst u nju. “Ni ne pomišljaj na ono što misliš. Lubanja i ja
smo stara priča. Jako ga volim, ali on mi je samo prijatelj. On isto to osjeća i
za mene.”
Kiera je zagunđala, “Ali, on ti je bio dečko godinama, bilo bi čudno da
ja-”
“Čudno je samo ako ti to učiniš čudnim. Lubanja je nevjerojatan, a
iskreno ti kažem da nećeš naći boljeg dečka od njega. On je dragulj, Kiera, a
koliko su dragulji rijetki?”
Ona je grickala svoju donju usnu. “Stvarno ti ne smeta ako izađem na
spoj s njim?”
“Stvarno mi ne smeta,” uvjerila sam je.
Ona me gledala. “Govoriš li istinu?”
Kimnula sam glavom. “Iskreno, kad bih mogla izabrati nekoga za
Lubanju, to bi bila ti.”
Ona se zarumenila. “To je samo spoj.”
“Zašto si onda tako vesela zbog toga?”
“Zato što je on savršen,” topila se.
Prasnula sam u smijeh.
Kiera me zaigrano udarila po ramenu. “Prestani se smijati, nisam bila na
spoju godinama. U srednjim tridesetima sam, ne bih trebala biti ovako
vesela zbog muškarca.”
“Međutim, Lubanja je muškarac. On je briljantan. Imaš razloga biti
uzbuđena.”
Kiera se ozarila. “Zaista jesam.”
Bila sam jako sretna zbog nje, a i zbog Lubanje. Kiera je bila savršena za
njega.
“Kad imaš spoj?” Upitala sam.
Kiera se pognula. “Večeras.”
Namrštila sam se. “Zar večeras nisi dežurna za produžnu nastavu.”
Uvijek je petkom uvečer držala produžnu.
“Jesam,” zastenjala je. “Potpuno sam zaboravila na produžnu.”
“Što ćeš učiniti?” Upitala sam.
Ona je počešala svoj vrat. “Htjela sam te zamoliti da me zamijeniš na
produžnoj večeras?”
Moj odgovor je već bio potvrdan.

~ 282 ~
 Naš svet knjiga

“Kao da uopće moraš pitati. Naravno da ću te zamijeniti.”

Kiera je vrisnula i bacila ruke oko mene, čvrsto me prigrlivši na svoje
grudi. Nasmijala sam se i uzvratila joj zagrljaj.
“Puno ti hvala, ovo je točno ono zbog čega te volim. Ti si briljantna.”
Uzdahnula sam, “To je istina.”
Kiera se nasmijala, “U redu, dakle, produžna je u mojoj staroj učionici,
koja je sada tvoja nova učionica. Počinje u pola četiri i završava u šest. Ništa
ne moraš raditi, klinci donesu svoje stvari koje će raditi. Ti samo napiši da
su bili.”
Predala mi je komad papira sa samo jednim imenom na njemu.
“Produžna za jedno dijete?” Upitala sam.
Kiera je podigla ruke. “Ne krivi mene, krivi odbor.”
U odboru su seronje.
Kiera i ja smo se okrenule i išle niz hodnik, te izašle kroz školska vrata.
“Ne brini se zbog ovoga, imam sve pod kontrolom. Koliko teško može
biti držati produžnu za samo jedno dijete? Bit ću kod kuće do pola šest i
odmarati se.”
“Bravo curo,” cerekala se Kiera. “Sve ću ti ispričati u ponedjeljak.”
Dala sam joj palac gore. “Ne mogu čekati. Zabavi se!”
Razišle smo se; Kiera je otišla kući, a ja sam se odvezla do Kaneove kuće.
On je ostajao u stanu svaku noć, ali nije službeno živio tamo. Mislila sam da
je najbolje da bude tako nekoliko mjeseci. Nisam nas htjela opteretiti s puno
toga, dok nam je sve još tako svježe.
“Kane?” Zazvala sam ga kad sam ušla u njegovu kuću.
“U kuhinji, dušo.”
Zijevnula sam dok sam išla niz hodnik i ušla u kuhinju. Kanea sam našla
za kuhinjskim stolom pokraj Nice, obojica su nešto gledali na laptopu.
“Što to vas dvojica gledate?” Upitala sam dok sam otvarala vrata
hladnjaka i počela preturati po njemu u potrazi za hranom.
Sve je bilo tiho na trenutak dok nisam osjetila ruke koje su skliznule oko
moga struka i do mog trbuha. Malo sam poskočila, a on se zbog toga malo
zacerekao u moje uho.
“Uplašio sam te,” promrmljao je i lagano mi grickao uho.
Oči su mi se trepćući zatvorile na sekundu ali su se brzo ponovo otvorile.
“Molim te, nemoj,” zastenjala sam. “Seks u vrijeme ručka će me ubiti
umorom, a moram se vratiti nazad na posao za nekoliko sati. Kiera me

~ 283 ~
 Naš svet knjiga

zamolila da je zamijenim na večerašnjoj produžnoj, jer ona ima spoj i ja sam

pristala.”
Kane se zacerekao, “Samo se zezam. Pa, recimo.”
Zarežala sam, “Zli čovječe.”
Nastavio mi je grickati moju usnu resicu pa sam se okrenula i otresla ga
s mene.
“Možda izgledam potpuno mirna i opuštena, ali sam te u mojoj glavi
ubila već dvaput. Prestani.”
Kane se nacerio. “Imaš kratak fitilj.”
Pucnula sam prstima. “Ne, brzo reagiram na tvoja sranja.”
“Vau,” rekao je Nico iza kuhinjskog stola i pucnuo prstima u potezu
oblika slova Z koje je popratilo pomicanje njegove glave s jedne strane na
drugu. “Naprijed, curo.”
Pokušala sam da se ne smijem, zaista jesam, ali je bilo preteško.
“Ti si takav idiot.”
“Svladao sam to sranje,” rekao je Nico i onda pogledao u laptop.
Prišla sam mu i pokušala vidjeti što on to gleda, ali je zatvorio laptop
prije no što sam mogla vidjeti što je bilo na ekranu.
“Što je to?”
“Pornografija.”
Lažljivac.
Zurila sam u Nicu dok nije počeo popuštati pod mojim pogledom.
“To je tip s kojim se večeras borim u Tami. Proučavao sam njegov stil
borbe.”
Namrštila sam se i dotakla Nicovo lice. “Ti si prelijep da bi primao
udarce u lice.”
Nico se nasmijao i rekao, “Braco, tvoja cura misli da imam lijepo lice.”
“Pa? Ona misli da ja imam lijep kurac, znam što mene čini sretnijim.”
Nico je pucao od smijeha dok sam ja kolutala očima.
Muškarci.
“Voljela bih da mogu ovdje ostati cijeli dan,” uzdahnula sam.
“Pa, ostani,” rekao je Nico slegnuvši ramenom.
Zakolutala sam očima. “Ne mogu. Rekla sam Kieri da ću je zamijeniti.
Zar me nisi slušao? Rekla sam to prije nekoliko minuta.”
Nico me pogledao, pažljivim izrazom lica. “Tko je Kiera?”
Smješkala sam se. “Ona je prijateljica, ali ti je znaš kao gospođicu
McKesson.”

~ 284 ~
 Naš svet knjiga

“Ne!” Uzdahnuo je Nico. “Ona je još uvijek učiteljica u školi?”

Kimnula sam. “Da.”
“Je li još uvijek zgodna?”
Zadahtala sam, “Stvarno?”
“Što? Da Bronagh nije ušla u razred onaj prvi dan u školi, učinio bi
svojom misijom da poševim gospođicu McKesson. Ona je previše seksi da bi
bila učiteljica.”
Zurila sam u Nicu, dugo i jako.
“Ona te ne bi ni pipnula.”
Nico se smješkao. “Ne slažem se.”
Zadrhtala sam od gađenja. “Ti si odvratan.”
“Ja sam muško.”
To nije bio izgovor.
Tada sam otišla od Nice do Kanea. Izmjerila sam mu razinu šećera u
krvi, onda mu dala posljednju injekciju u danu. Opustilo me što znam da je
primio inzulin i da je to riješeno do sutra. Kad sam maknula njegov pribor,
napravila sam si sendvič dok se on vratio gledanju snimke borbe s Nicom.
Naslonila sam se na šank jedući moju hranu i slušajući braću kako
razgovaraju.
“Upravo tu, njegovi uzvratni udarci su slabi. On ima prodor energije za
brze udarce oko deset sekundi, onda mu treba dvadeset do trideset da se
ohladi. On pleše okolo kako bi izbjegao velike udarce. Nakon što to učini
večeras, uzvrati mu udarac i nemoj prestati dok ne padne.”
Odmahnula sam glavom. “Tako nasilno.”
Nitko od dečki mi nije poklanjao pažnju.
“Mislim da to neće biti dovoljno,” odgovorio je Nico Kaneu. “On je
ogroman. Podnijet će moje udarce i nastaviti s napadom.”
“Ne ako ga zahvatiš po desnom ramenu,” rekao je Kane. “Pogledaj kako
ga štiti. Kladim se da je ozlijeđeno više puta. Kad ga baciš na strunjaču,
nanesi dovoljno pritiska na zglob i kost bi trebala lako pući, ako je u pitanju
stara ozljeda.”
“Isuse Kriste,” uzdahnula sam. “Da li je to zaista neophodno?”
Opet, dečki su me ignorirali.
Otpuhnula sam, “Da, Aideen. Neophodno je, jer mi smo barbari, a ovo
je ono što mi radimo.”
Kane me tada pogledao. “Jesi li nešto rekla?”
Zarežala sam. “Pričam sama sa sobom.”

~ 285 ~
 Naš svet knjiga

“Zašto?”
“Ako ja ne budem razgovarala sa sobom, tko će?”
“Uh, ja?”
Zakolutala sam očima. “Molim te, pola vremena me ne slušaš, pa mogu
isto tako razgovarati sama sa sobom.”
Nico je šmrknuo, ali nije podigao pogled s laptopa.
Kane je ustao i prišao mi privukavši me k svom tijelu, kad se približio
dovoljno da to učini. Pogledao je u moj trbuh, onda gore u mene i nacerio
se. “Imam osjećaj da ima nešto između nas.”
Nasmijala sam se, “Da, trbuh koji će nastaviti rasti.”
“Što veći, to bolje.”
“Veće nije bolje kad se radi o mom trbuhu.”
Kane se cerekeo i poljubio me prije no što se vratio do Nice. Popila sam
vode i pogledala iz kuhinje u hodnik koji je vodio do ulaznih vrata, kad sam
čula da se vrata auta zatvaraju.
“Ryder ili Branna su stigli,” promrmljala sam.
“Bit će to Ry. Bran ne završava sa poslom do kasnije večeras.”
Hmmm.
Ryder.
“Da li je ijedan od vas primijetio kako se čudno Ryder ponaša u zadnje
vrijeme?”
Kane i Nico su izmijenili poglede i onda pogledali u mom smjeru.
Zbog čega je to bilo?
“Kako to misliš?”
Slegnula sam. “Puno izbiva iz kuće u zadnje vrijeme, mislim... puno.
Nema posao, pa se pitam što namjerava.”
Kane se namrštio na mene. “To su njegova posla.”
Zakolutala sam očima. “To mi ništa ne znači. Kao da me uopće ne
poznaješ.”
Nico se nasmijao, ali je pokrio usta kad ga je Kane gurnuo laktom.
“Nemoj ga povrijediti, ima borbu večeras.”
“Da,” rekao je Nico, “ti gade.”
Tada sam frknula.
Kane je odmahnuo glavom i usredotočio se na mene. “Nemoj navaljivati
na Rydera, molim te? Ne želim da se miješaš u kakav god da problem on
ima s Brannom, ok?”
O, za Boga miloga.

~ 286 ~
 Naš svet knjiga

“Aideen?”
Prokletstvo.
“Ok,” zagunđala sam i pogledala u hodnik kad su se ulazna vrata
otvorila. Ryder je podigao pogled i ugledao me. Zatvorio je vrata za sobom
i nasmiješio se dok je hodao niz hodnik i ušao u kuhinju.
“Hej, ljepotice.” Namignuo mi je i poljubio me u obraz pozdravljajući
me.
Kane je zagunđao, “Zvati je njenim imenom nije opcija za tebe?”
Ryder se smješkao dok je stavljao ruke oko mene. “Jok.”
“Ryder,” izderao se Kane.
Ryder se odmakao od mene do hladnjaka, smijući se sebi u bradu.
Podsmjehnula sam se i ja jer je bilo tako lako uzrujati Kanea, kad se radilo
o meni. Lako bi postao ljubomoran, ali sam morala priznati da mi se to
sviđalo.
Jako.
Pogledala sam u Rydera dok je on iskopao hrpu hrane iz hladnjaka i
stavio je na šank. Nasmijala sam se i upitala, “Gladan?”
“Umirem od gladi,” odgovorio je dok je slagao ogroman sendvič.
Upravo sam htjela odmaknuti pogled od njega kad sam spazila malo
bijelog praha na njegovoj jakni. Ispružila sam ruku i otrla malo praha na
svoje prste.
“Imaš nešto bijelo svuda po sebi,” zamišljeno sam rekla.
Ryder me pogledao preko svog ramena, onda u moje prste. Vidjela sam
da su mu se oči raširile kad sam prinijela prste svom nosu kako bih moga
ponjušiti ih i vidjeti da li mogu identificirati prah koji ih je prekrivao. Ali,
baš kad sam prinijela ruku mom nosu, Ryder je ispružio svoju ruku i udario
me po ruci udaljivši je od mog lica.
Vrisnula sam od straha, a iznenadna bol je prostrujala mojom rukom.
“Nemoj to njušiti!” Derao se Ryder i brzo mi uhvatio ruku.
Dovukao me do sudopera i gurnuo mi ruku pod slavinu koju je otvorio.
Napumpao je malo tekućeg sapuna na moju ruku i razmrljao ga po cijeloj
mojoj ruci, te je ribao. Završio je s pranjem moje ruke kad više nije bilo ni
traga praha zalijepljenog na mojoj koži.
“Koji je tvoj problem, dovraga?” Vikala sam na Rydera i povukla svoju
ruku iz njegove, prigrlivši je na moja prsa.
Osjetila sam ruke na mom ramenu i režanje, “Objasni ovo. Odmah,
Ryderu.”

~ 287 ~
 Naš svet knjiga

Kane je bio ljut.

Ryder je pogledao Kanea i onda Nicu. “Nisam mogao dopustiti da to
ponjuši, trudna je. Sam Bog zna što bi joj se dogodilo.”
Kaneov stisak na meni je popustio. “U redu je,” zadahtao je.
U redu je?
“Molim?” Upitala sam i okrenula se licem prema Kaneu. “Je li on udario
tebe i vukao te okolo za ruku?”
Kane je oblizao donju usnu. “To je bilo zbog tvoje vlastite sigurnosti.”
Što?
“Kako je udarac zbog moje vlastite sigurnosti?” Upitala sam.
“Žao mi je ako sam te povrijedio, Ado. Uspaničio sam se.”
Zašto bi se uspaničio?
Okrenula sam se prema Ryderu. “Zašto? Samo sam htjela vidjeti da li ću
prepoznati miris praha, to je sve.”
“Ne bi ga prepoznala,” odgovorio je Ryder.
“Kako znaš?”
“Jesi li ikada prije probala kokain?”
Koraknula sam unazad. “Ne, nisam. Kakvo je to pitanje?”
“Valjano.”
Što se to ovdje događalo?
Nabrala sam obrve. “Pokušavaš li mi reći da je prah na tvojoj jakni
kokain?”
Ryder je šutio.
“Ryder.”
Još uvijek je šutio, a to mi je dalo odgovor.
“O, moj Bože!” Zadahtala sam. “Zašto imaš kokain na svojoj jakni?”
Ryder je protrljao svoje lice. “Kane.”
“Razgovarat ću s njom-”
“Ovdje sam! Ne razgovarajte o meni kao da nisam!”
“Aideen,” uzdahnuo je Ryder. “Trebam te da, bar jednom, gledaš svoja
prokleta posla.”
O, kvragu ne.
“Jebi se, Ryderu!” Prasnula sam.
Nico je pokušao promijeniti temu, ali sam bila previše uzrujana da bih
to dopustila.
“Jebeno sam vam rekla da je nešto naumio!” Prasnula sam na Kanea i
Nicu. Tada sam pogledala u Rydera i izderala se, “Nemam pojma što si

~ 288 ~
 Naš svet knjiga

naumio, ali znam da je povezano s tvojim starim načinom života. Taj prah
je droga! Kunem se Bogom, Ryderu, ako povrijediš moju prijateljicu sa
svojim sranjem nikad više neću razgovarati s tobom i nikad nećeš biti blizu
mog djeteta.”
“Aideen!” Prasnuo je Kane. “Ne prijeti mu s bebom. To je i moje dijete i
moja braća će mu biti blizu.”
Bijesno sam gledala u Kanea. “Želiš li se kladiti?”
Kane je svojim očima probadao moje. “Da, želim.”
Seronja.
“Onda me tuži.”
Kaneovo lice se ukrutilo. “Hoću, ako do toga dođe.”
“Samo izvoli. Sigurna sam da će sudac biti na strani majke s dobrim,
stalnim poslom, umjesto oca koji tuče ljude na smrt kao posao.”
Mrzila sam samu sebe čim su mi riječi prešle preko usta. Bolni izraz koji
je bio na Kaneovom licu mi je slomio srce.
“Ljudi, molim vas,” molio je Ryder. “Ne svađajte se zbog mene.”
Samo što se nisam rasplakala, a nisam to htjela učiniti ispred dečki, pa
sam se okrenula i izašla iz kuhinje. Na smrt sam se prestrašila kad sam
zatvorila ulazna vrata za sobom, a Kane me nije ni pokušao zaustaviti.
Nikad mi nije dopustio da odem samo tako - ali ovaj put je izgledalo kao
da me je jednostavno pustio.

~ 289 ~
 Naš svet knjiga

“Gospođice Collins?”
Podigla sam pogled kad me Caleb Marks pozvao. Bio je učenik četvrtog
srednje i također jedini učenik na produžnoj večeras. Nije mi se previše
sviđao klinac zbog kojeg sam morala sjediti u mojoj učionici u pet sati
poslijepodne, hladne zimske večeri.
Zar se nije mogao ponašati kao derište neki drugi dan?
Po mogućnosti onaj kad nisam bila trudna i osjećala se kao potpuno
sranje.
“Da, Caleb?” Uzdahnula sam. “Što je bilo?”
“Mislim da bi škola trebala uložiti u nove klupe. Ova je stvarno stara i
ima nekoliko imena urezanih na njoj.”
U sebi sam kolutala očima. “Sigurno ću to spomenuti na slijedećoj
sjednici, Caleb.”
Šmrknuo je dok je čitao nešto s klupe za kojom je sjedio. “Također su
ponižavajuće za žene.”
To mi je pobudilo zanimanje.
“Hajde onda, pročitaj naglas što piše.”
Caleb se zacerekao, “Piše, 'Bronagh Murphy ima debelo dupe'. Napisano
je s dva e. Je li to pravilno?”
Prasnula sam u smijeh, ali sam brzo morala pokriti usta .
Nico.
Ovo je bila Kierina učionica, a ona je bila mentor i Nici i Bronagh kad su
bili u četvrtom srednje. To mora da je bila jedna od njihovih starih klupa.
“Gospođice, zašto se smijete?”
Pogledala sam u Caleba, još uvijek se smiješeći. “Poznajem dečka koji je
to napisao. On hoda s Bronagh čije je ime napisano na toj klupi. Zajedno su
još otkad su bili četvrti srednje.”
Caleb je trepnuo. “Ako hoda s njom zašto je naziva debelom?”
Vidite, to nije kompliment.
“On je iz New Yorka, a izgleda da u Americi ako napišeš riječ debelo na
taj način to znači da je veliko u dobrom smislu. On stvarno voli njeno veliko
dupe.”

~ 290 ~
 Naš svet knjiga

Caleb se nasmijao, “U redu, to ima smisla.”

Ne, nema!
Odmahnula sam glavom i ustala iz mog sjedećeg položaja. Prišla sam
klupi i pogledala u natpis o kojem je Caleb govorio. Bronagh Murphy je bilo
napisano velikim slovima dok je ostatak bio napisan malim slovima.
Kladim se u svoj život da je Bronagh urezala svoje ime u klupu tijekom
godina u školi, a Nico je urezao ostatak kad se preselio ovdje.
Kakav seronja.
Smijuljila sam se samoj sebi i onda uzela svoj mobitel, uslikala to i
poslala Nicu i Bronagh s natpisom: Uništavanje školske imovine. Sram me je što
vas oboje poznajem.
Nico je odmah odgovorio s hrpom emojia, a zbog toga sam odmah
šmrknula.
“Zašto ste to uslikali?” Upitao me Caleb.
“Kako bih im to mogla poslati. Najvjerojatnije je da će Bronagh ubiti
Nicu što je to uopće napisao.”
Caleb je šmrknuo. “Vi ste mutikaša.”
Obično bih ukorila klinca zbog njegovog riječnika, ali što se ovog tiče,
klinac je bio potpuno u pravu.
“Znam. To me zabavlja.”
Caleb se nasmijao dok sam se ja vratila za moj stol i sjela s uzdahom.
“Kad vam je termin?” Upitao je.
Brojala sam na prste. “Ostalo je još skoro deset tjedana.”
“Ah, to će proletjeti.”
Zagunđala sam, “Ne kad si ona koja je trudna.”
Caleb se nasmijao, ali nije ništa rekao.
“Dakle,” počela sam, “što si učinio da si zapeo ovdje u petak navečer?”
Caleb se smješkao. “Uhvatili su me u ženskoj svlačionici s Charlotte
Price.”
Suzila sam oči. “Molim te nemoj mi reći da ste radili ono što mislim da
ste radili.”
Caleb je podigao ruke. “Nastavnici koji su me uhvatili nisu ništa vidjeli
jer sam se povukao – mislim, izašao sam prije no što je došlo do bilo kakvog
hopa – cupa. Ne možeš dospjeti u nevolju kad nema nikakvog dokaza.
Samo sam dobio produžnu zato što sam bio u ženskoj svlačionici, ne zbog
ševe s Charlotte.”
Prljavi mali gad.

~ 291 ~
 Naš svet knjiga

“Kondomi su ostavljeni na školskoj referadi s razlogom, nadam se da to

znaš.”
Caleb se nastavio smješkati. “Znam.”
Odmahnula sam glavom.
Muškarci su svi isti.
“Zar ćete me zaista držati ovdje do šest sati, gospođice?”
Pogledala sam na sat na zidu i vidjela da je samo dvadeset do šest. Htjela
sam otići baš koliko i Caleb. Uhvatila sam njegov pogled i dobacila mu čvrst
pogled. “Ako te itko pita, nisi izašao iz ove škole do poslije šest. Jasno?”
Caleb je ustao i salutirao mi. “Briljantni ste, gospođice.”
“Znam.”
Caleb se nasmijao dok je prebacivao svoju torbu preko ramena i krenuo
prema vratima.
“Ideš li pješice ili će roditelji doći po tebe?” Upitala sam zbog svoje
vlastite mirne savjesti.
“Moj tata je na parkiralištu.”
Kimnula sam. “U redu, idi.”
“Vidimo se, gospođice.”
Nasmiješila sam se i onda pogledala dolje u moju torbu kad je Caleb
skoro istrčao iz prostorije. Kad više nisam čula korake kako jure hodnikom,
skupila sam svoje stvari. Kretala sam se puževim korakom jer sam bila
umorna. Bila sam spremna da ovaj dan završi. Kad sam spremila svoje
stvari, prebacila sam remen moje torbe preko ramena, stenjući pod njenom
težinom. S uzdahom, odmakla sam se od mog stola i krenula prema vratima
učionice.
Podigla sam pogled kako bih vidjela kuda hodam i uzdahnula kad sam
shvatila da nisam sama. Čovjek je stajao na vratima učionice. Poznati
čovjek.
“O, bok.”
Čovjek se osmjehnuo. “Bok, Aideen.”
Zurila sam u čovjeka, a onda mi je mučan osjećaj obuzeo želudac.
Prepoznala sam ga kao čovjeka koji je kratko razgovarao sa mnom u bolnici
i kasnije u pabu prije nekoliko tjedana.
Što, dovraga, on radi ovdje?
“Mogu li vam pomoći...?”
“Philip.”
Točno, već mi je to rekao.

~ 292 ~
 Naš svet knjiga

“Oprostite, Philip.” Nasmiješila sam se, forsirajući da mi se iskrenost

odrazi na licu. “Mogu li vam pomoći?”
Kimnuo je glavom. “Da. Zapravo, možete mi jako puno pomoći.”
Mogu?
Nabrala sam obrve. “U redu, kako vam mogu pomoći?”
“Možete sjesti kako bi obavili jedan mali... razgovor?”
Ne.
To je bilo prvo što su moj um i utroba povikali.
“Žao mi je, gospodine. Ali, kasno je, a pošto vi nemate dijete koje je pod
mojom skrbi tijekom školskih sati, morat ćete ugovoriti službeni sastanak.”
Philip se cerekao, “Oprostite, ja sam to postavio kao pitanje, a zapravo
je to trebao biti zahtjev.”
Zahtjev?
“Molim?” Upitala sam uz odmahivanje glavom.
Philip je pogledao u moj stol i nasmiješio se. “Ah, vidim da si dobila moje
cvijeće.”
Zurila sam u cvijeće koje je bilo dostavljeno u moju učionicu prije
nekoliko tjedana. Puno je cvjetova uvenulo, ali zato što mi se aranžman jako
sviđao, kupila sam svježe cvijeće i održavala ga lijepim.
“Vi ste ga poslali?” Zbunjeno sam upitala.
Philip je kimnuo glavom. “Naravno, prvi sam te put upoznao u bolnici
ono jutro, pa sam izašao van i kupio ti cvijeće kako bih ti čestitao na tvojoj
trudnoći. Nisam mogao vjerovati da si trudna, iako sam znao tjednima.”
Bila sam tako uplašena u tom trenutku, nisam imala pojma tko je taj
čovjek.
“Tko ste vi?”
“Ako sjedneš, rado ću ti odgovoriti na tvoja pitanja.”
Svaki dio mog bića mi je govorio da se maknem od ovog čudnog čovjeka
i to da se brzo maknem.
Čvrsto sam stajala. “Ne želim sjesti. Ne poznajem vas i cijenila bih kad
biste odmah napustili ovu prostoriju.”
“Bojim se da ne mogu to učiniti. Ne kad te konačno imam nasamo.”
Molim?
“Što?” Upitala sam i koraknula nekoliko koraka unatrag.
Philip mi se nasmiješio dok je ulazio u moju učionicu. Promatrala sam
mu lice i primijetila da mu se unakažena strana lica nije pomakla, što je

~ 293 ~
 Naš svet knjiga

njegov osmijeh učinilo toliko jezivijim. “Promatram te već tjednima sada,

ali skoro nikad nisi sama, a kad jesi to je na vrlo kratke vremenske periode.”
Promatrao me je? Tjednima?
“Zašto ste me promatrali?” Upitala sam s drhtajem straha u mom glasu.
Bila sam tako uplašena da sam pomislila da ću povratiti.
Philip se u silu nasmijao, “To je zapravo smiješna priča.”
Progutala sam. “Sumnjam da ću vidjeti humor u tome.”
“Nećeš.” Smješkao se.
Gledala sam okolo u potrazi za izlazom. Prozori nisu dolazili u obzir jer
su bili zaključani, ali vrata učionice su bila širom otvorena. Pogledala sam
u vrata, koja su bila samo nekoliko centimetara udaljena, a onda pogledala
opet u Philipa, koji je zurio u mene.
Nacerio se zlim osmijehom. “Nemoj to učiniti.”
Ignorirala sam ga i potrčala prema otvorenim vratima, ali u nekoliko
sekundi Philip me sustigao. Odzada me zgrabio za ruke. Okrenuo me licem
prema sebi, a kad sam pokušala ukopati svoje nokte u njegovo meso, nogom
me udario u koljeno.
Vrisnula sam od boli koja je eruptirala u donjem dijelu moje desne noge.
“Lijepo sam te zamolio da sjedneš, Aideen, samo kako bi mogli
razgovarati,” uzdahnuo je Philip. “Nisam htio pribjeći ovome.”
Nisam mogla razmišljati ili pojmiti što je ovaj užasan čovjek govorio. Sve
o čemu sam mogla misliti je bila bol koju sam trenutno osjećala.
“O, Bože,” zavapila sam.
Philip me podigao uz svoje tijelo i povukao me do moje stolice gdje me
spustio. Snažno me ošamario preko lica kad su mu ruke bile slobodne i
izderao se, “Prestani. Vrištati.”
Odmah sam zatvorila usta, ali bez obzira na sve, nisam mogla prestati
stenjati od boli. Nisam mogla ni zaustaviti suze koje su tekle iz mojih očiju.
“Ne znam zašto to žene rade,” Philip je zagunđao sebi u bradu. “Kažem
im da nešto naprave, ali one mi se opiru kao da misle da ih neću kazniti.”
Kazniti?
“Čak te i ne poznajem!” Urlala sam. “Zašto bih ostala i radila kako ti
kažeš?”
“Zato,” cvrkutao je Philip, “što ne želiš da povrijedim tvoje nerođeno
dijete ili Kanea, zar ne?”
Prisilila sam se da se usredotočim na Philipa. “O čemu ti to govoriš?”
Kako je on znao za Kanea.

~ 294 ~
 Naš svet knjiga

“Tvoj dečko i tvoja beba, želiš da budu na sigurnom, zar ne?”

Trepnula sam i kimnula glavom.
“Onda prestani vikati i sjedni dolje kao dobra cura.”
Što se događa?
“Slomio si mi nogu!” Zajecala sam i objema rukama prekrila područje
ispod mog koljena. Morala sam je držati, ali nisam mogla direktno dirati.
“Ne bih da si učinila ono što sam ti rekao.”
“Jebi se!” Derala sam se i onda zajecala od boli.
Philip se zacerekao sam sebi, a onda otišao do vrata učionice i zatvorio
ih. Prišao je mom stolu i nastavio kopati po mojoj torbi dok nije našao
ključeve.
Spremio je ključeve i onda privukao stolicu iza jedne od klupa mojih
učenika i sjeo ispred mene. Nagnuo se naprijed, stavivši laktove na svoja
koljena i samo je zurio u moje lice.
Pokušala sam najbolje što sam mogla da bijesno gledam u njega, ali me
toliko boljelo da nisam mogla ništa drugo osim plakati.
“Jesi li dobro?”
Pitao me da li sam dobro?
“Da li izgledam kao da sam dobro? Ti prokleti idiote!”
Philip se nasmijao i naslonio se na naslon stolice. “Vidim zašto je s
tobom.”
O čemu on to blebeće.
“Vidiš zašto je tko sa mnom?” Zasiktala sam.
Philip se nasmiješio. “Kane, naravno.”
Kane?
“T-ti poznaješ Kanea?” Upitala sam, prisiljavajući se da razmišljam o
razgovoru, umjesto o bolu u mojoj nozi.
Philip se nasmijao, “Da, Kane i ja se odavno poznajemo.”
Osjetila sam da mi se oko trza dok sam ga bijesno gledala. “Želiš li to
pojasniti?”
Cerekao se, “Kladim se da obožava tvoje ponašanje. Ljudi ga se boje, ali
kladim se u svoj život da mu se ti suprotstavljaš kad god možeš.”
Sklopila sam oči kad je bol u mojoj nozi postala previše za mene.
“Da mi se nisi onesvijestila.”
Zacvilila sam kad je pritisak odjednom obuhvatio moju nogu, a svježe
bol prostrujala mojim tijelom.
“Dobra cura, otvori svoje oči.”

~ 295 ~
 Naš svet knjiga

Naglo sam otvorila oči i bijesno gledala u gada ispred mene. Maknuo je
ruku koju je stavio na moju nogu i sjeo nazad u stolicu.
“Reci mi,” nasmiješio se Philip, “kojeg je spola Kaneovo derište?”
Stavila sam ruke na trbuh na zaštitnički način.
“Još ne znamo,” prišaptala sam.
Philip je zamumljao samom sebi, ali nije ništa rekao.
“Što hoćeš od mene?” Upitala sam, a tijelo mi je drhtalo.
Philip se nasmijao, “Šteta te je, ali moram povrijediti Kanea, a kako bih
to učinio, trebam te. Slučajno, ti si samo dobra žena u vezi s lošim
muškarcem.”
To me pogodilo u živac.
“Kane je dobar čovjek, a ti ga nećeš nimalo povrijediti.”
Philip se smijuljio, “Ti ćeš me spriječiti, je li?”
Možeš se kladiti da hoću.
“Da li se zbog ovoga osjećaš kao muškarac?” Upitala sam. “Što
povrjeđuješ trudnicu.”
Philipovo lice se ukočilo. “Ja ne vidim spol – samo osobu koja je moj
ključ da dođem do onoga što zaista želim.”
“A to je što točno?” Prasnula sam.
Philip nije oklijevao dok je rekao, “Kaneov očaj.”
Trepnula sam. “Zašto želiš povrijediti Kanea?”
“Zato što je on povrijedio mene,” zasiktao je Philip. “Namjeravam
izjednačiti rezultat.”
Moje oči su automatski usredotočile na ožiljke koji su pokrivali pola
njegovog lica. Philip je uhvatio moje zurenje i nasmiješio se zlim osmijehom,
“Da, on je to uzrokovao.”
Progutala sam ali nisam ništa rekla.
Zašto bi ti Kane to napravio?”
Philip se izderao, “Učinio je to indirektno.”
Nabrala sam svoje obrve u zbunjenosti i onda zastenjala kad je jaka bol
počela pulsirati u mojoj nozi.
“Kako-” prekinula sam se kako bi se pribrala. “Kako ti je mogao to učiniti
indirektno?”
Philip je stegao čeljust. “Podmetnuo je požar kako bi namjerno zapalio
nekog drugog, a zahvatio je i mene. Zaključao me u sobu da izgorim.”
Trepnula sam. “On to ne bi učinio.”

~ 296 ~
 Naš svet knjiga

Philip je sjeo ravno, posegao i udario me preko lica tako jako da mi se

glava okrenula u desno. Vrisnula sam i podigla ruke do mog lica, štiteći ga.
“Ti jebeno ne poznaješ Kanea Slatera kao ja. Ja sam stvorio tog kretena,
znam točno za što je on sposoban.”
Maknula sam ruke s lica i zurila.
On me stvorio.
Moje misli su se vratile na razgovor koji sam imala s Kaneom prije tjedan
dana kad mi je pričao o svojoj prošlosti. Zurila sam u čovjeka ispred sebe,
ljuta na samu sebe što mi je trebalo tako dugo da to shvatim.”
“Ti si Veliki Phil,” promrmljala sam.
Nasmijao se, “Veliki Phil je ime kojim me zovu moji dečki, ti možeš
nastaviti zvati me Philip.”
“Draže mi je seronja,” zagunđala sam i onda raširila oči zato što to nisam
namjeravala reći naglas.
Philip se nasmijao tako jako da se morao obrisati ispod očiju. “Ah, sviđaš
mi se, draga.”
Zagunđala sam kao odgovor.
“Mogu li te nešto pitati?”
Odmakla sam pogled. “Sigurna sam da ćeš me svejedno pitati, pa samo
izvoli.”
“Zašto Kane?”
To je uzrokovalo da ga pogledam.
“Što?”
“Zašto Kane?” Ponovio je Philip.
Trepnula sam. “Kako to misliš 'zašto Kane'?”
“Pa,” počeo je Philip, “većina ljudi ga procjenjuje po njegovom izgledu
– kao i mene. Boje ga se i izgleda im kao loš momak. Mislim, mora biti loš
ako ima toliko ožiljaka, zar ne?”
Zarežala sam, “Rekao mi je da te ožiljke ima zbog tebe i Marca.”
“Prisilio me je. Mogao je ostati lijep kao cvijet da je obavljao svoj posao.”
Pušila sam se od bijesa.
“Njegov bi život bio potpuno drugačiji. Sada izgleda velik i strašan, ali
nije uvijek bio takav,” zamišljeno je rekao Philip, s cerekom na svom
ružnom licu. “Zabavno je kako je završio s izgledom čudovišta zato što je
radio dobro.”
Obgrlila sam se. “Kako to misliš?”
“Rekao ti je kako je zadobio ožiljke, zar ne?”

~ 297 ~
 Naš svet knjiga

Polako sam kimnula glavom. “Rekao je da su zbog njegovog starog

posla, sranja na koja si ga ti natjerao.”
“To znači ne,” likovao je Philip. “Nije ti rekao detalje, jer je mislio da ćeš
ga smatrati zlim. Predvidljivi Kane.”
To mi je pobudilo interes.
“Ako mi namjeravaš reći o čemu govoriš, onda ispljuni to već jednom,”
zarežala sam. “Nemam cijeli dan.”
Philip se cerekao sebi u bradu, “Mala paklena mačka.”
Bijesno sam ga gledala.
“U redu, mala napasnice,” cerekao se Philip. “Tvoj muškarac je najbolji
utjerivač duga na kojeg sam ikad naišao. Kao da je bio stvoren da radi za
Marca, baš kao i njegova braća. Alec ima talent da natjera ljude da svrše,
Dominic ima talent da nokautira ljude, Ryder ima talent da prevozi velike
jebene pošiljke proizvoda neprimijećeno, a Kane? Taj dečko ima talent da
natjera ljude da vrište na vrlo zastrašujući način.”
Sadržaj mog želuca se okretao.
“Vidiš,” smješkao se Philip, “Kane je vrlo agresivan kad je bijesan. On se
često isključi tijekom borbe. Pretvori se u životinju, a da nije ni svjestan toga,
a ja volim preuzeti zasluge za to.”
“Kako ti možeš preuzeti zasluge za tako nešto?”
“Pa,” počeo je, “bila je moja ideja da probamo s elektrošokovima kad je
bičevanje prestalo biti učinkovito.”
Bičevanje? Elektrošokovi?
“Ja – ja ne razumijem.”
Philip je pucnuo jezikom prema meni. “Naravno da razumiješ, ti si
pametna žena. Razmisli o tome na sekundu.”
Upravo sam to i učinila.
Kanea je Philip bičevao i davao mu elektrošokove... ali zašto? Što sam
više razmišljala o tome, odgovor mi je postajao sve jasniji.
“T-ti si ga mučio kako bi ga pretvorio u svoje oružje?” Upitala sam, glas
mi je bio tako tih da nisam znala da li me je Veliki Phil čuo.
“Da i ne,” odgovorio je.
Pogledala sam ga. “Što to znači?”
“Isprva, kad je Kane bio bičevan, to je bila kazna, ne mučenje.”
Izderala sam se. “Kazna za što?”
Nisam htjela pitati to pitanje, ali sam morala znati.

~ 298 ~
 Naš svet knjiga

“Kane je bio čovjek koji je odlazio povrijediti one koji su prevarili mene
ili Marca. Recimo da je neki čovjek dugovao novac za neki proizvod, ali nije
imao novca da ga plati. Kane ne bi povrijedio njega, povrjeđivao bi njegove
bližnje dok isplata ne bi bila primljena. Osobu koja je u pitanju bi povrijedio,
ponekad i ubio, samo kad ne bi ništa proizašlo iz toga da ih jednostavno
povrijedi.”
Osjetila sam kako su mi suze navrle u očima.
“Ako je to sve radio, zašto je onda bio kažnjavan?”
Philip se smješkao. “Nije mu se sviđalo da povrjeđuje djecu i žene
gadova od kojih je trebao izvući isplatu. Za svako odbijanje, bio je bičevan.”
“Ali on ima na stotine ožiljaka!” Derala sam se.
Philip se cerekao, “Zašto misliš da sam rekao da smo prešli na
elektrošokove kad je bičevanje postalo neučinkovito?”
Htjela sam povraćati.
“Izgleda kao čudovište, ali iznutra, on je stvarno dobar tip, što je grozno
za njega jer nitko ne želi ostati s njim duže od nekoliko sati. Prilično je
sjeban, znaš?”
Pljunula sam u Philipovom smjeru. “Ja sam s njim. Ja ga volim.”
“A on voli tebe,” odgovorio je trljajući svoju cipelu o moj ormarić kako
bi skinuo moju pljuvačku, “a to je upravo zašto će ga tvoje ubistvo slomiti.”
Prestala sam disati.
“Ti... ti ćeš me ubiti?”
Philip mi se nasmiješio. “Da, hoću.”
“Zašto?” Prišaptala sam.
“Kane je pustio da moj sin izgori, pa mu samo uzvraćam.”
Raširila sam oči do točke bola.
Philipov sin je bio osoba koju je Kane zaključao u sobu koja je gorjela?
Zatresla sam glavom razbistrivši je i usredotočila se na poantu onoga što
je rekao. “Kako to misliš izgori?” Vrisnula sam.
Philip je ustao i izvadio plastičnu bocu iz džepa svog kaputa –
pretpostavila sam da je to boca od 750ml. Skinuo je čep s boce i počeo prskati
tekućine iz boce po sobi.
Uhvatila sam se za svoje koljeno dok je Philip otišao do mojeg ormarića.
Otvorio je vrata i izvukao van brojne knjige i kutije praznog papira. Trknuo
je poklopce s kutija papira, uzeo ih punu šaku i razbacao ih po sobi. Onda
je pošpricao još tekućine snažnog mirisa na papir.

~ 299 ~
 Naš svet knjiga

Moja se utroba okretala, a panika je nastupila kad je posegao u svoj džep

i izvadio srebrni upaljač. Povukao ga je uz svoje bedro i zurio u plamen koji
je stvorio.
“Ubio je moje dijete,” rekao je Philip dok je zurio u plašeći plamen i onda
prebacio pogled na mene, “tako da ću ja ubiti njegovo i njegovu curu. Saznat
će kakav je to osjećaj puta dva. Neću ga ubiti, ali ću mu uzrokovati toliko
bola da će poželjeti da je mrtav.”
Bacio je upaljač na klupu najbližu meni, a klupa se odmah zapalila
zahvaljujući tekućini, što god da je ona bila, kojom ju je polio. Plameni su se
proširili po sobi. Gdje god je poprskao tekućinu, tamo je nastao plamen.
Pogledala sam po prostoriji i vrisnula. Ništa nisam mogla vidjeti kroz
vatru i nadirući debeli crni dim.
Čula sam kako su vrata zalupila, pa sam pogledala tamo gdje je do prije
sekunde stajao Veliki Phil, ali njega tamo nije bilo. Kroz vatru sam vidjela
da su vrata moje učionice zatvorena, pa sam vrisnula što sam glasnije mogla
za njim da se vrati po mene, ali nije.
Ostavio me da izgorim.
Suze su mi klizile niz obraze dok sam ustajala sa stolice i pokušala hodati
prema vratima moje učionice. Kad sam se oslonila svojom težinom na
povrijeđenu nogu, odmah sam pala na pod, teško udarivši o pod. Vrisnula
sam jako glasno dok je zasljepljujuća bol preuzela kontrolu nad mojom
nogom. Tada sam počela kašljati, a to me vratilo nazad u stvarnost.
Izgorjet ću.
Sama me pomisao potakla. Svojom zdravom nogom sam se odgurivala
o pod, dok sam se rukama vukla. Pipala sam okolo u potrazi za mojom
torbom, sa svakim centimetrom sam joj se približavala i konačno je uhvatila
za remen.
Kašljala sam dok sam preturala po njoj i napipala svoj mobitel, te ga
uhvatila drhtavim rukama. Nisam mogla vidjeti ekran jer su me oči pekle
tako jako, zamagljene od mješavine mojih suza i dima koja ih je ispunila.
Usredotočila sam se i potezom po ekranu otključala svoj mobitel. Vidjela
sam svjetlo kako jarko svijetli, a mogla sam i raspoznati svijetlozelenu
aplikaciju na mobitelu koja me dovela do moje liste poziva. Pritisnula sam
je i onda nazvala posljednju osobu koja me zvala.
“Gospođice Collins?” Čula sam povik izvana.
Vrisnula sam, “Pomozite mi, molim vas!”

~ 300 ~
 Naš svet knjiga

“Gospođice Collins!” Poznati glas mladića je vikao. “Jeste li unutra?

Vidim dim.”
Caleb.
“Caleb!” Vrisnula sam. “Pomozi mi.”
“Gospođice Collins!” Njegov glas je urlao. “Izbavit ću vas odavde!”
Čula sam da lupa po vratima i zajecala. Davao je sve od sebe da ih
razbije.
“Aideen?” Čula sam kako glas viče.
Nisam znala tko je to, u ušima mi je počelo zvoniti. Povikala sam dok mi
se um ponovo usredotočio na bol u mojoj nozi.
“Pomozi mi!” Plakala sam i brzo govorila.
“Aideen!”
Trepnula sam i pogledala u moj mobitel.
Netko se javio na moj poziv.
“U školi sam,” vrisnula sam. “Ubit će me. Sve je zapalio-” prekinula sam
se kad me zahvatio napadaj kašlja.
“Aideen!” Čula sam njegov glas kako vrišti.
Kane?
Zajecala sam, “Kane. To je Veliki Phil. On pokušava-”
Ponovo sam zakašljala i pri tome ispustila mobitel. Ništa nisam mogla
vidjeti, pa sam pokušala popipati okolo, ali ga nisam mogla naći.
Vrisnula sam, “Ne!”
Potražila sam svoj mobitel kad se klupa pokraj mene srušila, a goruće
drvo me okrznulo i opeklo mi ruku. Zaurlala sam od boli i odgurnula se
dalje od vatre.
“Gospođice Collins!” Vrisnuo je Calebov glas. “Uključit ću požarni
alarm- Hej! Pustite me!”
Pogledala sam gore dok su se vrata moje učionice otvorila, a tijelo je
gurnuto u sobu. Vrata su se zalupila još jednom i ovaj put je uslijedio smijeh.
“Evo, imaš malo derište da ti pravi društvo.”
“Ti gade!” Derala sam se.
Philip se nasmijao, “Pozdravite mi Marca, gospođice Collins.”
Upravo sam htjela odgovoriti kad sam iznenada osjetila ruke na svojim
rukama. Vrisnula sam od straha, jer nisam vidjela nikoga ispred mene. Soba
se ispunjavala gustim dimom, te se ležanje na podu činilo kao jedina
mogućnost.
“To sam ja,” rekao je glas i onda zakašljao, “Caleb.”

~ 301 ~
 Naš svet knjiga

Caleb.
O, Bože.
“Caleb,” brzo sam rekla. “Izlazi odavde, odmah.”
“I da vas ostavim?” upitao je, kašljući. “Ne. Hajdemo.”
Zaplakala sam, “Moja noga, mislim da je slomljena.”
“Jebiga,” zarežao je Caleb i onda podvukao svoju ruku oko mog struka
i povukao. Zastenjao je dok me je podizao gore na noge.
Odmah sam počela hripati kad sam ustala. Dim je bio gušći, plamenovi
viši, a činilo mi se kao da mi grlo gori.
“Prozor,” zakašljala sam.
Zajecala sam od bola kad me Caleb vukao sa sobom. Naslonio me uz
klupu koja nije bila u plamenu i pokušao otvoriti prozor koji nam je bio
najbliži, ali se on nije htio ni pomaći.
“Zaključan je!” Viknuo je i pokrio usta i nos rukama.
Ja sam učinila isto.
“Pokušaj ga razbiti,” rekla sam, kašljući u svoje ruke.
U grlu sam imala osjećaj kao da je žilet bio zaglavljen u njemu, a što sam
više govorila i disala, činilo se kao da se još više ukopava.
“Pokrijte si lice!” Čula sam kako Caleb viče.
Učinila sam kako mi je rekao i pokrila lice. Nekoliko sekundi kasnije sam
čula glasan prasak kad je Caleb jednom od stolica udario u prozor. Čula
sam da se staklo razletjelo i Calebov glas.
“Pomozite nam!” Urlao je kroz prozor. “Molim vas, zarobljeni smo!
Pomozite nam!”
Čula sam ljudske glasove kako viču reagirajući na Calebovu molbu.
“U školi je požar!” Vrisnula je žena. “Ljudi su zarobljeni!”
Čovjek je viknuo, “Zovite hitne službe! Brzo!”
Škola je bila smještena usred naselja, pa su svuda oko nas bile kuće.
“Pomozite nam!” Caleb je opet vrisnuo.
Nagnula sam se preko stola kako bi se malo odmorila. Tada sam shvatila
da više ne osjećam bol u nozi. Ništa više nisam osjećala, osim umora koji me
obuzimao.
“Gospođice Collins!” Viknuo je Caleb.
Tada sam osjetila njegove ruke na meni.
“Hej,” zakašljao se, “probudite se!”
Naslonila sam se na njega i sklopila oči.
“Upomoć!” Vrisnuo je Caleb. “Trebam pomoć! Molim vas!”

~ 302 ~
 Naš svet knjiga

Činilo mi se kao da je prošla cijela vječnost otkad je Philip napustio

prostoriju, ali iz nekog razloga se činilo još i dulje otkad je Caleb razbio
prozor. Kao da se vrijeme usporilo, a ja sam sve iskusila iz perspektive treće
osobe.
“Izvući ćemo te odavde, sinko,” čula sam čovjeka kako viče dok se još
stakla bilo razbijeno.
Calebov stisak na meni se pojačao. “Moja je učiteljica sa mnom. Trudna
je.”
“Jebiga!” Viknuo je muški glas. “Moramo ih izbaviti odatle.”
Tada sam začula više glasova.
“Okvir prozora se ne može slomiti, pokušao sam,” rekao je Caleb i onda
zakašljao.
Zgrabila sam ga za ruku. “Nisi se... trebao... vratiti.”
Caleb je stavio glavu na moju. “Čekao sam tatu da dođe po mene, nije
bio na parkiralištu. To sam rekao samo kako bi me pustili ranije.”
Lagano sam se nasmijala, kašljući dok sam to radila.
“Začuo sam vrisak i uplašio sam se da ste dobili trudove ili tako nešto.
Nisam vas htio ostaviti potpuno samu. Tko je taj čovjek koji je ovo učinio?
Nisam ni primijetio kad mi je prišao iza leđa.”
Zajecala sam dok sam prekrila trbuh rukama.
Moja beba.
“Aideen!”
Trepnuvši sam otvorila oči. “Kane?” rekla sam promuklo.
“Prijatelju, pomozi nam da razbijemo okvir.”
“To je moja cura!” Vikao je. “Maknite se i mi ćemo ga razbiti.”
Kane.
“Drži se, Ado. Izbavit ćemo te za sekundu.”
Nico.
Tada sam začula glasno lupanje.
“Gazi po njemu, Dominic! Silom ga izbij.”
Tada se sve odigralo brzo. Glasan zvuk pucanja se oglasio i ljudi su
klicali.
“Mogu se izvući! Brzo, popnite se i izbavite ih!” Urlao je ženski glas.
“Ne, prvo izvucite nju!” Zakašljao je Caleb.
Osjetila sam nekoliko pari ruku kako me hvataju i onda sam bila
podignuta u zrak. Jednu sekundu sam bila u uzavreloj, dimom ispunjenoj
učionici, a već slijedeću sam bila vani okružena hladnim, čistim zrakom.

~ 303 ~
 Naš svet knjiga

Pohlepno sam ga uvlačila u svoja pluća.

“Aideen?”
Gavin? Zašto je on uopće ovdje?
“O, Bože!” Jecao je Gavinov glas. “Aideen!”
“Bit će ona dobro, čovječe. Imamo je.”
“Pogledajte je!” Jecao je Gavinov glas. “Ona nije dobro. Moram nazvati
svog tatu i braću.”
Htjela sam dozvati svog brata, ali najbolje što sam mogla je bilo da
otvorim oči i podignem pogled. Prvo sam vidjela Kaneovo lice, te sa odmah
počela plakati.
“Tako mi je žao,” frfljala sam, “za ono što sam rekla-”
“Prestani,” prekinuo me. “Nemaš se za što ispričavati.”
Ali jesam. Ono što sam rekla je bilo krivo i povrijedila sam ga.
“Bio je to on,” zakašljala sam.
Kane me pokušao podići, ali sam vrisnula kad mi se bol vratila u nogu.
“Ne!” Jecala sam. “Slomio ju je.”
Kane je pogledao dolje u moju nogu, a izraz čistog bijesa ga je ispunio.
“Natjerat ću ga da požali što je ovo učinio, lutkice. Obećavam.”
Odmahnula sam glavom. “Nemoj me ostaviti.”
Kane je uzeo moju ruku u svoju. “Nikad.”
Počela sam teško kašljati. Svakim kašljem u mom grlu sam imala osjećaj
kao da me staklo reže iznutra. Mislim da sam iskašljala nešto krvi – što god
da je bilo izašlo je u malim komadićima.
“O, moj Bože,” zajecao je moj brat. “Bit će joj dobro, zar ne?”
Htjela sam mu odgovoriti, ali sam u grlo imala osjećaj kao da gori.
“Da!” Odmah je odgovorio Kane mom bratu i privukao me bliže k sebi,
brišući moja usta i bradu svojom rukom. “Ona će biti savršeno jebeno
dobro. Gdje je ta Hitna pomoć?”
“Na putu je, braco,” Vikao je Nicov glas.
Nisam znala gdje je on, nisam dovoljno marila da bih pitala.
“Caleb-” počela sam.
“Je dobro,” prekinuo me Kane. “Dominic je s njim.”
O, Bože, to je bilo dobro.
Htjela sam pitati da li je on dobro, ali nisam mogla izgovoriti riječi. Moj
tijelo se počelo opuštati dok me je umor obuzimao. U prsima mi je gorjelo,
moje grlo je užasno boljelo, moja noga je pulsirala od boli, a oči su mi se
počele zatvarati.

~ 304 ~
 Naš svet knjiga

Zajecala sam kad sam osjetila kako se moja beba miče.

Osjetila sam olakšanje osjetivši je, ali sam bila svjesna da nešto nije u
redu sa mnom. Osjećala sam se pogrešno. Osjećala sam se kao... da je ovo
moj kraj.
Umrijet ću.
“Spasi dijete!” Zaplakala sam kad me je bol pogodila u grudi. Stisnula
sam Kaneovu ruku što sam čvršće mogla. “Obećaj mi d-da ćeš izabrati njen
ži-život umjesto mog ako do toga do-dođe.”
Moj glas nije zvučao kao moj; zvučao je kao da se dva komada brusnog
papira trljaju jedan o drugi.
“Aideen,” rekao je brzo Kane i odmahivao glavom dok je zurio dolje u
mene. “Ne ideš ti nigdje.”
Nisam to vjerovala. Osjećala sam da se neću više probuditi jednom kad
zaspem. Osjećaj u mom tijelu je bio pogrešan. Sve je bilo teško, umorno i
spremno da odustane.
“Obećaj mi!” Ponovila sam, suze su mi tekle niz lice kad sam opet
zakašljala.
“Molim te, ne tjeraj me da biram-”
“Obećaj!” Vrisnula sam kroz moj kašalj.
Kane je jecao, “Obećavam!”
Jače sam ga stisnula. “Ja-jako te volim. Ti si savršen, unutra i izvana...”
zastala sam kako bi još jednom zakašljala, “činiš me tako sre-sretnom.”
“Prestani!” Vikao je Kane na mene. “Prestani tako govoriti. Samo
prestani. Molim te.”
Spustila sam se dok je težina na mojim grudima bila sve teža.
“Nemoj zaspati!” Viknuo je Kane i jako me ošamario, ali ja to nisam
osjetila. “Drži oči otvorene.”
Spavati.
To zvuči jako dobro.
“Aideen!” Čula sam kako Gavinov glas jeca. “Molim te!”
Htjela sam utješiti njega i Kanea, ali se nisam mogla ni pomaknuti.
“Umorna,” rekla sam promuklo.
“Samo se malo odmori, ali nemoj zaspati,” rekao je Kane, glas mu je
puknuo.
Otvorila sam oči i zurila u njegove drugi trenutak, samo u slučaju da se
ne probudim i više mu nikad ne vidim lice. Rekla sam, “Zbogom.”
Snaga mojih riječi ga je pogodila kao vlak, vidjela sam to.

~ 305 ~
 Naš svet knjiga

Zbogom.
“Ne,” šapnuo je, “nikada nije zbogom. Kaže se vidimo se kasnije, sjećaš
se?”
Spustila sam svoje kapke kad su postali preteški da ih držim otvorene.
“Da nisi ni pomislila na to da me ostaviš, Aideen Collins. Trebam te.
Volim te, lutkice. Molim te, ostani sa mnom. Ti to možeš, ovdje sam s tobom.
Ti i ja?”
Ti i ja.
Čula sam glasne sirene i onda puno vikanja i komešanja. Nisam morala
otvoriti oči kako bi potvrdila da je sada oko mene bila gomila ljudi – mogla
sam osjetiti njihovu prisutnost.
“Gospodine, molim vas, spasite je. Preklinjem vas. Molim vas.”
Kane.
“Trudna je skoro trideset tjedana, ne pritiskujte joj trbuh! Ne dopustite
da moja sestra i moj nećak umru. Molim vas, spasite ih. Molim vas.”
Gavin.
“Pomaknite se nazad. Učinit ćemo sve što možemo, ali obojica se morate
odmaknuti.”
Sve je postalo buka.
“Aideen!” Čula sam njegov glas kroz oblak omamljenosti. “Ostani
budna, lutkice.”
“Aideen!” Ovo je bio Gavin.
Htjela sam im obojici odgovoriti, zaista jesam, ali nisam više mogla ostati
budna. Pustila sam da padnem u tamu, ali upravo prije no što mi se um
ispraznio vidjela sam Kaneovo nasmijano lice i to me umirilo. Samo sam se
nadala da ako se ne probudim, da će i on nekako, također pronaći mir.

~ 306 ~
 Naš svet knjiga

Zasljepljujuće bijelo svijetlo.

To je ono što me dočekalo kad sam treptajem otvorila oči. Trebao mi je
trenutak da mi se oči priviknu na svjetlo, ali kad jesu, još uvijek sam morala
puno treptati. Jako su me pekle.
Stisnula sam oči i pokušala podignuti ruku da ih protrljam. Namrštila
sam se kad sam shvatila da ne mogu. Na mojoj je ruci bila nekakva žica, a
ja nisam imala pojma što je to. Na silu sam otvorila oči i pokušala pogledati
dolje, ali me nešto na mom licu sprječavalo da vidim.
Bila je to maska preko mog nosa i usta.
Što dovraga?
Sklopila sam opet oči i stavila svoju ruku na moj krevet i opipala ga u
potrazi za Kaneom, ali sam samo osjetila madrac i onda prečku?
“Kane?”
Kad sam progovorila, zvučalo je više kao škripanje i boljelo je kao sam
vrag. Iz mene su eruptirali napadaji kašlja, a svaki kašalj mi je trgao grlo.
O, Bože.
Što nije bilo u redu sa mnom?
“Aideen, u redu je.”
Kane?
Otvorila sam oči i usredotočila ih dok nisam vidjela njegovo lice.
Nagnuo se nad mene i izgledao je kao da se upravo probudio.
“Gdje-”
“Nemoj govoriti, dušo,” prekinuo me. “U bolnici si.”
Bolnici?
“Št-”
“Došlo je do požara u školi. Ti si ostala nakratko zatočena unutra, ali si
sada na sigurnom. Na sigurnom si, lutkice.”
Požar u školi?
Pokušala sam se sjetiti požara, ali nisam mogla.
Moj um je bio prazan.
Od zbunjenosti sam nabrala obrve.

~ 307 ~
 Naš svet knjiga

“Ne sjećaš se?” Upitao je Kane.

Jako sam se pokušavala sjetiti, ali ništa mi nije dolazilo, pa sam slegnula
ramenima.
“Sjetit ćeš se,” promrmljao je Kane.
Kimnula sam glavom i pokušala malo sjesti, ali sam jauknula kad je bol
prostrujala mojom nogom. Povukla sam pokrivače s mog donjeg dijela tijela
i zurila u gips kraljevsko plave boje, koji mi je pokrivao desnu nogu od
sredine bedra od gležnja.
Što dovraga?
Kane me uhvatio za ruku. “I koljeno i goljenica su ti slomljeni. Morat ćeš
nositi gips osam tjedana dok se šteta sama ne popravi.”
Trepnula sam.
Što mi se, dovraga, dogodilo?
Pregledala sam ostatak svog tijela u potrazi za još bilo kakvom
povredom i moje su se oči usredotočile na bijeli zavoj koji je bio omotan oko
moje lijeve ruke od mog lakta do ručnog zgloba. Zurila sam u njega i onda
pogledala u Kanea.
On se namrštio. “Opekline drugog stupnja. Trebat ćeš presađivanje
kože.”
Jebeni. Pakao.
Pogledala sam ostatak mog tijela, ali nisam više ništa vidjela, pa sam
pogledala u Kanea.
“Imaš šljivu na oku i otečenu čeljust, ali to je to. Sve ostalo je u redu.”
Polako sam kimnula glavom.
“Da li te boli?”
Iznenađujuće ne.
Boljelo me kad sam pokušavala govoriti, ali osim toga bila sam dobro.
Odmahnula sam glavom.
“Dobro,” rekao je Kane. “Lijekovi protiv bolova i neke tekućine su u
infuziji. Daju ti ih otkad si sinoć stigla. Ovdje si sada već šesnaest sati.”
Ovdje sam već šesnaest sati.
“Jesi li dobro?” Upitao me Kane.
Odmah sam odmahnula glavom.
Nisam znala što mi se dogodilo, ili zašto sam bila u tako lošem stanju.
Osjećala sam se kao stranac u vlastitom tijelu. I to mi se nije sviđalo.
Pogledala sam dolje u moje ruke i jako zurila u njih. Pokušavala sam
tako jako da mislim na ono što mi se dogodilo. Mogla sam se sjetiti da sam

~ 308 ~
 Naš svet knjiga

otišla u školu na produžnu. Imala sam jedno dijete na koje sam trebala
paziti. Jedno dijete. Moja učionica. Sami.
Jednu sekundu sve je bilo maglovito i tamno, a već slijedeću su prizori
preplavili moj um.
Philip.
Vatra.
Dim.
Caleb.
Moja beba.
Raširila sam oči do točke bola. “Beba,” promuklo sam rekla i onda
zadobila niz napadaja kašlja.
“Polako, draga,” umirivao me Kane i donio mi malo vode da popijem.
“Mali gutljaji, gutanje će boljeti.”
Zacvilila sam od boli kad sam progutala malo vode koju sam držala u
ustima. Imala sam osjećaj kao da se lava slijeva niz moje grlo.
“Eto,” promrmljao je i nastavio trljati svojim rukama gore i dolje po
mojoj zdravoj ruci.
Treptala sam i podigla ruke, no bilo je teško zato što mi je tijelo bilo jako
umorno. Stavila sam ruke na trbuh i osjetila olakšanje što sam osjetila da je
još uvijek ogroman i tvrd.
Pogledala sam Kanea divljim pogledom.
“Dobro mu je, još uvijek je unutra.”
Olakšanje koje me je preplavilo je skoro uzrokovalo da povratim.
Zaplakala sam, a to je uzrujalo Kanea.
“Lutkice,” zadahtao je. “Oboje ste dobro, kunem se.”
Odmahnula sam glavom.
“Beba je dobro. Doktori ne znaju da li ima ikakvih oštećenja zbog
udisanja dima, ali koliko mogu vidjeti, sve izgleda u redu.”
Moje suze su tada potekle brzo i žestoko.
Što ako moja beba ima oštećenje mozga, jer mi je dim prekinuo dotok kisika?
Svakakvi su mi užasi preplavili um, a strah me potpuno ispunio. Nisam
mogla čuti Kane kako govori. Shvatila sam zašto, zato što sam ridala.
“Dušo!” Molio me Kane. “On je dobro, obećavam, on je u redu.”
“Što ako ima... oštećenje... mozga?”
“Nemoj tako razmišljati,” zasiktao je Kane. “Misli pozitivne misli. On je
dobro!”
Posegla sam i uhvatila se za grlo kad ga je bol pogodila.

~ 309 ~
 Naš svet knjiga

Zatvorila sam usta kad su mi vruće suze kanule iz očiju na obraze. Bol...
Bože, bol. Nikad u životu nisam tako nešto osjetila. kao da je netko polako
povlačio pilu preko mog grla.
“Idem po bolničarku,” rekao je Kane i skočio sa kreveta. Istrčao je van u
hodnik i zvao u pomoć. “Ona je budna i boli je. Molim vas, požurite.”
Trepnula sam nekoliko puta, a kad sam se usredotočila, dvije bolničarke
su stajale pokraj mene.
“Aideen, možete li me jasno čuti?” Upitala me prva sestra. “Nemojte
odgovarati verbalno, samo kimnite za da i odmahnite glavom za ne. Da li
me razumijete?”
Kimnula sam glavom.
“Dobro. Da li vam je sluh u redu? Da li zvuči kao da ste u tunelu?”
Odmahnula sam glavom. Moj je sluh bio dobro.
“Što je s vašim prsima, da li vas bole kad dišete?”
Isprobala sam ih duboko udahnuvši, što je samo rezultiralo kašljanjem.
Brzo sam pokazala na moje grlo, koje je bila jedina bol koju sam osjećala.
“Vaše grlo?”
Kimnula sam glavom.
“U redu, imate li ikakvih bolova u prsima?”
Odmahnula sam glavom.
“Dobro, to je zaista dobro.”
Bolničarka je pogledala Kanea i onda rekla, “Samo kako bi bili sigurni,
napravit ćemo krug terapije hiperbaričnim kisikom. Stavit ćemo je u tlačnu
komoru s kisikom ovdje u bolnici. To će ubrzati zamjenu ugljičnog
monoksida kisikom u njenoj krvi.”
“Je li to sigurno?” Upitao je Kane. “Trudna je.”
Bolničarka je kimnula glavom. “Izrazito je preporučljivo za trudnice koje
su bile izložene trovanju ugljičnim monoksidom. Nerođene bebe su
podložnije oštećenjima pa će ovo biti dobro i za majku i za dijete.”
Htjela sam to učiniti. Ako će to ukloniti bilo kakvo oštećenje na bebi, u
potpunosti sam se slagala s tim.
Kimnula sam glavom.
Kane se usredotočio na mene. “Želiš to učiniti?”
Opet sam kimnula glavom.
“Ona to želi učiniti.”

~ 310 ~
 Naš svet knjiga

Bolničarka me pogledala. “U redu, Aideen, mi ćemo pripremiti komoru.

Doći ćemo po nju za dvadeset do trideset minuta ako ste spremni. Je li to u
redu?”
Kimnula sam u stanju.
Bolničarka je tada pritisnula dugme i to je uzrokovalo da se gornja
polovica mog kreveta podigne. Podigla ju je dovoljno da još uvijek ležim,
ali u uspravnijem položaju. Tada se nagnula nad mene i namjestila mi
masku s kisikom na lice.
“Držite ovo na licu, dušice,” rekla je i popravila mi jastuk pod glavom.
“To će vam olakšati disanje.”
Kimnula sam glavom i onda pogledala u vrata kad su se otvorila, a onda
je unutra ulazila jedna osoba za drugom. Dobacila sam im osmijeh
zatvorenih usta kad su se skupili oko mog kreveta. Moj mali brat je bio prva
osoba koja se brzo sagnula i zagrlila me.
“Jesi li dobro?” Prišaptao mi je u uho.
Naslonila sam glavu na njegovu i kimnula glavom.
Gavin me čvrsto stisnuo, poljubio me u obraz, te se povukao natrag. Brzo
se obrisao ispod očiju, a to je samo pojačalo potrebu u meni da ga utješim.
“Dobro... sam,” promuklo sam rekla.
“Nema pričanja,” ukorila me bolničarka.
Ignorirala sam je i usredotočila se na Gavina, dobacivši mu brzi pogled.
Kimnuo je glavom prema meni i pomaknuo se u stranu kako bi me moja
ostala braća mogla zagrliti i poljubiti.
Moj otac, zajedno s Jamesom, je izašao kako bi pitali bolničarku neka
pitanja. Nasmiješila sam se kad se Keela progurala pokraj Aleca i Nice, te se
skoro popela na krevet kako bi me zagrlila.
“Tako sam se bojala,” plakala je Keela uz moj vrat. “Mislila sam da si
gotova kad je Kane nazvao i rekao nam što se dogodilo.”
Umorno sam podigla moju zdravu ruku i stavila je oko Keele. “Dobro
sam,” promuklo sam rekla.
“Ako ne prestaneš govoriti, reći ću te tati,” upozorio me Kane.
Keela se nasmijala kroz suze, a ja sam se nasmiješila.
Puno me puta poljubila u obraz, a onda sišla s mog kreveta. Zagrlila sam
Kaneovu braću i djevojke. Alannah je bila prilično potresena. Bila je
zabrinuta zbog bebe, ali Kane ju je uvjerio da je sve u redu.
“Jako mi je drago da si dobro,” šapnula mi je kad me je zagrlila.

~ 311 ~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam joj se kad se odmakla nazad. Pogledala sam u Nicu kad
je promrmljao Kaneu, “Nema mu ni traga.”
Kaneovo se tijelo ukočilo. “Nastavi tražiti.”
Usredotočila sam se na Kanea. “Moram... razgovarati... s.... tobom.”
“Razgovarat ćemo, lutkice. Samo sada malo odmori svoje glasnice.”
Morala sam s njim ozbiljno porazgovarati o Philipu. Taj je čovjek pokušao
ubiti mene i moju bebu. Htjela sam znati što se događa.
Nico je jednom kimnuo glavom Kaneu i onda me pogledao i namignuo
mi. “Dečko koji ti je pomogao je dobro. Bit će ovdje u bolnici još dvadeset i
četiri sata kao mjera predostrožnosti.”
Hvala Bogu.
Vijest da je Caleb dobro mi je donijela veliko olakšanje. On je bio mali
vojnik i bez njega, mislim da bih umrla u onoj učionici. Prizori Philipovog
razmetljivog cereka i plamenova ispunili su mi um.
Čvrsto sam zažmirila.
“Što nije u redu?” Upitao me moj brat Harley.
Progutala sam i trznula se od boli. “Vidim njegovo lice,” promuklo sam
rekla.
Harley se nagnuo nad mene i rekao, “Kane nam je rekao što se dogodilo
i uhvatit ćemo gada. Da li me čuješ?”
Kimnula sam glavom.
Harley mi se nasmiješio i onda obrisao suze ispod mojih očiju svojim
palcem. Svi u sobi su sjeli – djevojke su sjedile dečkima u krilu ili na
prozorskoj dasci. Nagnula sam glavu unazad i pogledala u strop.
Uzdahnula sam kad sam osjetila pokret u meni.
Još jednom sam se rasplakala dok sam stavljala ruke na moj trbuh.
Pogledala sam u Kanea kad je stavio svoju ruku na moj trbuh i također
osjetio njen pokret. Znala sam da se on trudi oraspoložiti me govoreći mi
da je ona dobro, ali sam vidjela olakšanje na njegovom licu kad je osjetio
njeno pomicanje pod svojim dlanovima.
“Hvala Bogu,” zadahtao je i prignuo se bliže meni.
Poljubio me u usta, onda moje obraze i čelo.
“Jako te volim.”
Pritisnula sam svoje lice uz njegovo. Ostao je pritisnut uz mene još
nekoliko minuta, ali kad se povukao nazad, opet je sjeo i držao svoje ruke
na mom trbuhu.

~ 312 ~
 Naš svet knjiga

“Potpuno je budan,” promrmljao je Kane, gledajući u moj trbuh dok se

ona okretala u meni.
Mogao se vidjeti oblik njenog lakta ili koljena kako bode prema van dok
se okretala.
“To me jebeno izluđuje,” rekao je Danteov glas meni s desna.
Pogledala sam u brata i našla njegov pogled i poglede svih ostalih, na
mom trbuhu.
Nasmiješila sam se i odmahnula glavom.
Bio je pravi muškarac.
“Ja mislim da izgleda super,” komentirala je Bronagh.
Nasmiješila sam joj se i vidjela da zuri u moj trbuh kao da je to
najzanimljivija stvar koju je ikad u životu vidjela. Tada sam se namrštila kad
joj je lice problijedjelo, a ona iznenada skočila s Nicovog krila. Otrčala je do
umivaonika u sobi i povratila u njega. Nico je bio odmah iza nje, trljajući
njen vrat svojom rukom.
Pogledala sam u Kanea koji me pogledao i nasmiješio se.
Točno ista stvar se dogodila meni prije dvadesetak tjedana.
“Dobro sam, samo mi je muka,” mrmljala je Bronagh i grgljala malo
vode, onda obrisala svoje lice maramicama koje joj je Nico dodao.
Sjeli su nazad, a Nico ju je prigrlio uz svoje tijelo.
“Da li si se razboljela?” Upitao je.
Ona je progutala i odmahnula glavom.
Nasmiješila sam joj se, a ona me bijesno gledala.
Znala je da ja znam.
“Ne gledaj me tako, Collins,” zarežala je prema meni.
“Sretna si što si trudna i ozlijeđena.”
Nastavila sam se smiješiti.
“Prestani!” Prasnula je.
Kane se nasmijao i onda zastenjao. “Užasavam se tvojih hormona. Jedva
mogu podnijeti Aideenine.”
Bronagh je bijesno gledala u Kanea i onda pogledala u Nicu koji se
ukočio ispod nje.
“Bronagh?”
Bronagh je ustala i okrenula mu se licem. “Htjela sam ti reći, ali si cijeli
tjedan pričao samo o svojoj glupoj borbi, a ja te nisam htjela smesti.”
Branna se naslanjala na vrata. “Reći mu što?”
Bronagh je pogledala svoju sestru i rekla, “Trudna sam.”

~ 313 ~
 Naš svet knjiga

“O, tako mi svega!” Povikao je Alec, podignuvši ruke u zrak. “Zar će svi
imati djecu prije mene?”
Moja braća su se nasmijala Alecu dok sam ja gledala u Nicu. On je gledao
u Bronaghu pogledom punim ljubavi pomiješanu s divljenjem. Ustao je i
koraknuo prema njoj. Ona ga je pogledala i počela se igrati svojim prstima.
“Jesi li ljut?”
Nico nije ništa rekao.
Bronagh je zastenjala, “Molim te, Dominic, reci nešto.”
Učinio je to.
Rekao je, “Volim te.”
“Aaaa,” rastopila se Alannah s njenog mjesta na prozorskoj dasci, zbog
čega se Kane smijuljio.
“Ti... Ti nisi ljut?”
Nico je stavio svoje ruke oko Bronagh. “Ljut?” Upitao je. “Pokušavamo
već neko vrijeme. Sretniji sam nego što to možeš i zamisliti. Imat ćemo bebu,
ljepotice.”
Opet sam se rasplakala.
Kane me pogledao i nasmiješio se dok mi je palcem milovao ruku.
“Koliko dugo znaš?” Upitala je Branna sestru.
Bronagh ju je pogledala i rekla, “Oko tjedan dana.”
Brannino se lice namrštilo. “I nisi mi rekla?”
“Nisam rekla nikome osim Alannahi zato što je ona bila sa mnom u kući
kad sam napravila test, Bran.”
Branna je kimnula glavom, ali sam vidjela da je povrijeđena.
“Dobro je ona,” rekao je Ryder Bronaghi, kojoj je grižnja savjesti bila
ispisana na licu kad je gledala svoju sestru. “Preboljet će ona to.”
Branna je pogledala Rydera i vidjela sam da joj se u tom trenutku srce
slomilo.
Ona me tada pogledala, očiju punih suza i rekla, “Žao mi je, Aideen.
Drago mi je da si dobro, dušo, ali moram ići.”
Jedva sam joj stigla kimnuti glavom kako bih joj pokazala da shvaćam,
kad je otvorila vrata i pobjegla iz sobe. Ryder je odmahnuo glavom, ali nije
ni pokušao krenuti za njom. Bronagh, s druge strane, nije oklijevala,
postavila se ispred Rydera i udarila ga nogom u goljenicu.
“Bronagh!” Prasnuo je i uhvatio se za svoju nogu.
Uperila je prst u njega i rekla, “To je zato što si seronja. Zar bi te jebeno
ubilo da budeš ljubazan prema njoj?”

~ 314 ~
 Naš svet knjiga

Ryder je stegao čeljust. “Ne znaš o čemu govoriš.”

Bronagh je odmahnula glavom. “Kad ona skupi hrabrosti da te ostavi i
nađe nekoga tko će je istinski voljeti i brinuti se o njoj, konačno će ti biti jasno
koliko je ona zaista nevjerojatna, ali će tada biti prekasno. Budi muško i bori
se za nju, ona je vrijedna toga!”
Kad je to rekla, Bronagh je napustila sobu s iživciranim Nicom koji ju je
slijedio.
Ryder je čekao oko dvadesetak sekundi prije no što je također otišao.
Alannah je uzdahnula s prozorske daske i odgurnula se na noge. “Idem
nešto pojesti, ide li netko sa mnom?”
Moja braća, Keela i Alec su u isti glas rekli 'da'. Rekli su Kaneu da će mu
donijeti nešto za jelo i onda su svi napustili sobu. Ostali smo opet sami Kane
i ja.
“Naše su obitelji lude.”
Kimnula sam glavom. “Damien je jedini normalan.”
Kane je frknuo. “Dominic ga je nazvao i rekao mu što se sinoć dogodilo.”
Namrštila sam se. “Niste ga trebali zabrinjavati.”
Tada sam pogledala u Kaneovo lice. Primijetila sam da mu lice izgleda
jako dobro u usporedbi s blijedim i ispijenim licem kakvo je imao prije
nekoliko tjedana bez inzulina.
Tada sam raširila oči.
“Injekcije,” promuklo sam rekla.
Kane je uzeo moje ruke u svoje i nasmiješio se. “Sam sam to učinio.”
Trepnula sam od zaprepaštenja.
“Znam,” cerekao se. “Dok si još spavala jutros znao sam da je trebam ili
ti neću biti od koristi kad se probudiš. Nisam htio da se moj dijabetes bori
protiv mene, kad sam se ja morao boriti za tebe, pa sam zagrizao metak i
dao si sam injekciju inzulina. Nisam se bojao... Ne bojim se. Više ne. Nikad
se neću bojati nečega tako običnog, ne kad sam te skoro izgubio.”
Suze su mi navrle u očima i ja sam ispružila ruke prema njemu.
Nasmiješio se i nagnuo se prema meni, poljubio me u obraz i omotao ruku
oko mog tijela.
“Volim te,” prišaptao je.
Čvršće sam ga zagrlila.
“Philip,” nježno sam prišaptala, “rekao mi je neke stvari.”
Kane se povukao nazad progutao. “Što ti je rekao?”

~ 315 ~
 Naš svet knjiga

“Promatrao me je tjednima,” prišaptala sam. “Srela sam ga u bolnici i u

p-pabu, a da nisam ni znala. On je bio taj koji mi je kupio cvijeće koje mi je
bilo poslano u moju učionicu.”
Kaneovo lice je otvrdnulo. “Mora da te je vidio sa mnom i htio je saznati
tko si.”
Kimnula sam glavom. “Rekao mi je za bičevanje i elektrošokove.”
Kane je sklopio oči. “Gad.”
Čekala sam da otvori oči i pogleda me.
“Nisi trebala znati te stvari, lutkice. Nitko ne treba znati ništa o tome što
sam prošao. Ništa dobro ne može proizaći iz toga.”
Složila sam se i kimnula glavom.
“Rekao mi je da si ubio njegovog sina,” bolno sam progutala. “Rekao je
da će ubiti mene i bebu na isti način kako bi ti poželio da si mrtav.”
Vene su se izbočile na Kaneovom vratu.
“Umrijet će zbog ovoga. Obećavam ti.”
Trepnula sam. “Jesi li ubio njegovog sina?”
Kane mi je zadržao pogled. “Da, jesam.”
O, Bože.
“Zašto?”
Kane je progutao. “Sin Velikog Phila, Colin, nije bio dobar dečko. Imao
je šesnaest godina u to vrijeme... a ja sam ga uhvatio kako radi nešto jako,
jako loše.”
Nisam htjela znati, ali nisam spriječila Kanea da govori.
“Uzeo je jednu od čuvarevih petogodišnjih kćeri... i silovao ju je.”
O, Isuse.
Želudac mi se okretao.
Kane je prošao rukama po svojoj kosi. “Nisam si mogao pomoći. Poludio
sam. On se onesvijestio pa sam ga zaključao u sobu u kojoj sam ga i našao,
onda odveo djevojčicu njenom ocu i uvjerio ga da ću ubiti Colina. Pa sam to
i učinio. Nisam ga ni dotakao, ali sam se pobrinuo da umre bolnom smrću
zbog toga što je tako odvratno stvorenje. Samo sam uzeo kanistar benzina i
polio ga svuda po sobi u kojoj sam ga zaključao, i zapalio je.”
Uhvatila sam Kaneovu ruku.
“Nisam znao da je Veliki Phil bio u kupaonici te sobe, ali bio je. Nisam
znao da li je i on naudio toj djevojčici, ali nije me bilo briga. Pokušao je
spasiti Colina, ali ja sam ga polio benzinom pa je bio mrtav u roku od

~ 316 ~
 Naš svet knjiga

nekoliko minuta. Umro je bolnom smrću. Veliki Phil je bio gadno opečen,
ali vatra je ugašena prije no što je on umro.”
Stisnula sam Kaneovu ruku.
“Marco je pitao što se dogodilo, jer kamere nisu radile u tom dijelu
naselja – siguran sam da je zato i odveo tu djevojčicu tamo. Rekao sam mu
da nemam pojma i to je bilo to. Veliki Phil je bio u bolnici dugo vremena
nakon toga, ali sam zaboravio na njega zato što je to otprilike bilo vrijeme
kad smo došli u Irsku. Nisam ni pomislio na njega do Damienove glasovne
poruke.
Trznula sam se. “Što misliš, kako je znao da si to ti napravio?”
“Možda mu je rekao jedan od čuvara?” Pogađao je Kane. “Ne znam; otac
djevojčice nije bio jedini tamo kad sam je doveo k njemu. Bilo tko od njih je
mogao čuti moj plan.”
Pomilovala sam palcem njegovu ruku. “Učinio si pravu stvar, Kane.”
Pogledao me. “Znam, nisam mogao dopustiti da on živi, ne s njom i
drugom djecom, koja su živjela u naselju.”
Kimnula sam glavom složivši se.
“Nemoj više razmišljati o tome, obavještavat ću te o svemu, ali se nemoj
brinuti. Imam pomoć za njegovo hvatanje.”
“Pomoć?”
Kane je kimnuo glavom. “Moja braća, tvoja braća, tvoj otac... i Brandy.”
Sklopila sam oči.
“Brandy mi je potreban da ga nađem; platio sam mu za njegovu pomoć.
Ne moram raditi ništa loše, obećavam.”
To mi je bilo veliko olakšanje.
“Ovo nije kraj, lutkice. Ovo je samo početak.”
Otvorila sam oči i pogledala u Kanea. “Volim te.”
Sagnuo se i poljubio me u čelo.
“Ovo je djelo moje mame,” mrmljao je Jamesov glas kad su se vrata sobe
otvorila. “Ona je učinila da bude sa Slaterom znajući jako dobro da ja mislim
da su oni gomila seronja.”
Moj se otac cerekao dok je zaobilazio krevet i posegao preko uzevši moju
ruku u svoju. Pogledala sam ga kad se Kane povukao i sjeo na stolicu s moje
lijeve strane. Oči mog oca su zasuzile, a kad sam posegla za njim, sagnuo se
naprijed i stavio svoj obraz uz moj.
“Nasmrt si me prestrašila, djevojčice.”
Stisnula sam ga.

~ 317 ~
 Naš svet knjiga

“Jako sam sretan što ste ti i beba dobro.”

Moj tata se odmakao od mene i nije ni pokušao skriti činjenicu da briše
svoje oči.
“Gdje su svi otišli?” Upitao je James.
“Po hranu,” odgovorio je Kane.
James je pogledao našeg oca. “Idemo im se pridružiti. Odvest će je u onu
komoru za pet minuta, a Kaneu će jedinom dozvoliti da ide s njom.”
Moj otac je kimnuo glavom i naslonio se da me još jednom poljubi prije
no što je ustao. Ispružio je ruku Kaneu koji ju je prekrio svojom rukom i
čvrsto je prodrmao.
“Dobro se brini o našoj curi,” rekao je.
Osjećala sam veliku ljubav prema mom ocu.
Rekao je našoj curi, ne mojoj.
“Hoću, gospodine.” Kane je kimnuo glavom.
“Prebit ću te ako ne budeš, Slateru.”
Zakolutala sam očima prema Jamesu dok je Kane šmrknuo.
Tada su otišli iz sobe i Kane je sjeo opet pokraj mene.
“Imamo nekoliko minuta prije no što bolničarke dođu po tebe.”
Frknula sam.
“Imaš me cijelu samo za sebe, virusnatoru. Što želiš raditi?” Šaptala sam,
trznuvši se samo malo na bol u mom grlu.
Kane mi je zarobio pogled i smješkajući se rekao, “Kad se vratiš ovamo
želim uključiti moj laptop i gledati treću sezonu Sinova anarhije s tobom.”
Jebote.
Kako se meni tako posrećilo?
“Volim kad mi govoriš prostote.”
Kane se nasmijao, “Onda začepi i slušaj me kako govorim. Odmaraj svoj
glas – inače se tvoje grlo neće oporaviti.”
“Još samo jedno i onda ću prestati.”
“Što to?”
“Volim te,” prišaptala sam.
Kaneovo se lice smekšalo. “I ja volim tebe, Aideen. Ti si moj cijeli svijet,
lutkice, ali ako kažeš još samo jednu jedinu riječ, zalijepit ću ti traku preko
usta.”
“Ti i ja?”
Kimnuo je glavom. “Ti i ja.”

~ 318 ~
 Naš svet knjiga

Široko sam se nasmiješila dok sam se naginjala da ga poljubim, ali mi je

moja maska na licu zasmetala. Onda sam uzdahnula kad su se vrata moje
sobe otvorila.
Blokirali su mi seks.
Očekivala sam da će to biti bolničarke ili doktor, ali osoba koja je ušla
nije bila bolničarka niti doktor. On je nosio veliki buket cvijeća i nisam mu
mogla vidjeti lice jer ga je cvijeće skrivalo, ali sam mogla vidjeti da ima bijelo
– plavu kosu.
O, moj Bože.
Kad se cvijeće spustilo i kad sam ja shvatila tko je to, zurila sam u njega
otvorenih usta. Odmahnula sam glavom, i na trenutak, pomislila sam da
sam prestala disati.
Nisam mogla vjerovati koga vidim.
“Kane,” prišaptala sam, ne skidajući oči s njega u slučaju da nestane.
“Aideen, što ti je bolničarka rekla? Ne smiješ govoriti-”
“Pogledaj,” prekinula sam ga, moj glas je pucao i uzrokovao mi bol.
Međutim, nije me bilo briga – bila sam previše zapanjena da bi se
usredotočila na bol.
Kane je podigao svoje obrve prema meni i onda ustao i okrenuo se da
vidi tko je na vratima, a kad je skoro je pao na mene. Posrnuo je, ali se brzo
ustalilo i onda oklijevajući koraknuo naprijed, otvarajući i zatvarajući usta
kao riba.
Bio je zabezeknut.
“Znam, nevjerojatno sam zgodan i ne možeš si pomoći da se ne diviš
remek djelu kakvo je moje prekrasno lice, ali hoćeš li dovući svoje dupe
ovamo i zagrliti me ili ćeš samo stajati tamo i zuriti u mene cijeli dan?”
Kane se nije pomakao ni centimetar. Umjesto toga, neprekidno je treptao
kao da provjerava da li ga oči varaju. Kad je shvatio tko je zaista ovdje, te
da to nije nikakva šala kojom mu se njegov um ruga, Kane je koraknuo još
jednom naprijed i šapnuo jednu riječ.
“Damien?”

Biljo draga hvala na jos jednom predivnom prevodu, Vole te tvoje cure Nsk.

~ 319 ~