Knjige.

Club Books
 Knjige.Club Books

Liane Moriarty

Sve što je Alice

zaboravila

Naslov izvornika: What Alice Forgot

S engleskoga prevela:
IRA MARTINOVIĆ

2
Knjige.Club Books

Za Adama

3
 Knjige.Club Books

„Život je sačinjen od samih sjećanja i jednog

jedinog trenutka u sadašnjosti koji proleti
pored vas toliko brzo da ni ne primijetite.“

TENNESSEE WILLIAMS

„Brak je muka.“

JOSEPH CAMPBELL

4
 Knjige.Club Books

P lutala je raširenih ruku, osjećajući dodir vode na koži, udišući ljetni miris soli
i kokosa. Još je osjećala i ugodne okuse doručka: slanine, kave, a možda i
kroasana. Podignula je bradu i jutarnje sunce odbilo se od vode, toliko blještavo
da je morala zaškiljiti. Kroz iskrice je vidjela vlastite ispružene noge i
stopala. Svaki je nokat bio obojen u drugu boju. Crvenu. Zlatnu. Ljubičastu.
Zabavno. Lak je bio loše nanesen. Nespretno i neuredno. Pokraj nje plutao je još
netko. Netko njoj jako drag, netko tko ju je nasmijavao, netko čiji su nokti bili
obojeni jednako šašavo. Taj netko je migoljio nožnim prstima kao da joj
prijateljski maše, a ona je plutala kao u ugodnom polusnu. Negdje u daljini neki
je muški glas viknuo „Tko se nije skrio!“, a zbor dječjih glasova odgovorio
„Magarac je bio!“. Muškarac je opet povikao „Tko se nije skrio!“ a dječji glasovi
opet odgovorili „Magarac je bio!“. Neko se dijete smijalo dugim, pjenušavim
smijehom nalik na nisku mjehurića. Jedan je glas tiho i uporno ponavljao „Alice?“
tik uz njezino uho i zabacila je glavu unatrag, da se hladna voda mirno prelije
preko njezina lica.
Pred očima su joj plesale točkice svjetlosti.
Je li ovo san ili uspomena?
- Ne znam! - rekao je neki uspaničeni glas. - Nisam vidjela što se dogodilo!
Nema potrebe za panikom, stara moja.
Onaj san ili uspomena ili što već rasplinuo se i nestao poput odraza na vodi,
a njezinim umom zaplovile su krhotine sjećanja kao da se budi u nedjeljno jutro
nakon dugog, dugog sna.

Je li i sir za mazanje sir?

5
 Knjige.Club Books

Ne može se rezati na kriške.

Ne može se...

... uopće se ne može rezati.

Logičan je zaključak da...

... treba nešto zaključiti.

Lavanda je ljupka.

Logično ljupka.

Moram porezati lavandu!

Osjećam miris lavande.

Ne, ne osjećam.

Osjećam.

Tek je tad osjetila bol. Glava ju je boljela, sa strane, snažno, kao da ju je netko
pošteno udario čekićem.
Misli su joj se bistrile. Odakle joj ta bol u glavi? Nitko joj nije rekao da će je
boljeti glava. Imala je popis bizarnih mogućih simptoma i popratnih pojava:
žgaravica, okus aluminija, vrtoglavica, silan umor . Ali nitko ni riječi nije rekao o
čekiću u sljepoočnicu. Na to su je stvarno trebali upozoriti. Jako boli. Ali naravno,
ako ne može pretrpjeti ni običnu bol u glavi, kako si onda misli da će...
Miris lavande dolazio je i odlazio u valovima, poput nježnog povjetarca.
Opet se prepustila polusnu.
6
 Knjige.Club Books

Najbolje bi bilo lijepo opet zaspati i vratiti se u onaj ugodni san s vodom i
šarenim noktima.
Možda ju je netko ipak upozorio na glavobolje, pa je zaboravila? Da, sigurno
su je upozorili! Glavobolje, čekaju vas glavobolje! Gadne, tako su rekli.
Fantastično.
Toliko se toga mora prisjetiti. Ne smije jesti mlade sireve ili dimljeni losos ili
suši, jer sve to može izazvati bolest za koju prije niti čula nije. Listeriju. To ima
nekakve veze s bakterijama. I opasno je za dijete. Zato ne smije jesti ni ostatke s
tanjura. Jedan zalogaj pilećeg batka od jučer mogao bi ubiti dijete.
Roditeljstvo nosi okrutnu odgovornost.
Ali sad bi mogla još malo odspavati. Ima li ičeg boljeg od spavanca?

Listerija.

Visterija.

Visterija na bočnoj ogradi dvorišta bit će prekrasna ako se ikad udostoji procvasti.

Listerija, visterija.

Ha. Smiješne rijeci.

Nasmiješila se, ali glava ju je stvarno jako boljela. Nastojala se hrabro držati.
- Alice, čuješ li me?
Miris lavande opet je dopro do nje. Snažniji, neugodno slatkast.

Sir za mazanje je namaz, a ne sir. Ne smije se poslužiti ni premekan, ni pretvrd.

Čovjek mora naći zlatnu sredinu, kao Zlatokosa.

- Vjeđe joj trepere. Kao da sanja.

7
 Knjige.Club Books

Ovo nema smisla, znala je. Neće uspjeti ponovno zaspati, iako je premorena,
iako bi mogla spavati zauvijek. Hodaju li sve trudnice uokolo s ovako žestokom
glavoboljom? Priprema li ih priroda time za žestoke bolove porođaja? Kad ustane,
mora vidjeti što o tome kažu knjige.
Svaki put zaboravi kako je bol neugodna. Okrutna. Kao da i vrijeđa, a ne samo
boli. Samo želiš da prestane, da nestane, odmah, ako bi moglo. Epiduralna je
najbolja stvar na svijetu. Mogu dobiti epiduralnu za glavobolju? Super, hvala.
- Alice, probaj otvoriti oči.
Je li sir za mazanje zapravo sir? Nitko ga ne stavlja na sirne plate. Možda se
sir za mazanje samo zove sir jer nisu našli bolji naziv, možda riječ sir u siru za
mazanje zapravo ne znači sir. O tome neće pitati liječnika, tek toliko da se opet
ne nađe u jednoj od onih situacija koje završe s Joj, Alice.
Nije se mogla udobno namjestiti. Madrac je bio hladan i tvrd kao beton. Ako
se malo promeškolji, mogla bi gurnuti Nicka nožnim prstima i napola ga
probuditi, pa će se nagonski okrenuti prema njoj i obgrliti je svojim toplim
rukama. Nick je uvijek topao, kao hodajući termofor.
Gdje je Nick? Je li već ustao? Možda kuha čaj.
- Ne miči se, Alice. Samo mirno leži i otvori oči ako možeš, dušo.
Elizabeth će znati je li sir za mazanje sir. Frknut će nosom kako to već starije
sestre znaju i reći joj točan odgovor. Mama neće pojma imati. I bit će shrvana
spoznajom o vlastitom neznanju. Reći će, O, joj, ne valjda! Sigurna sam da sam
jela sir za mazanje dok sam bila trudna s vama! Tada nismo znali sve to što danas
znamo! Mljet će i mljeti, brinuti se je li Alice nehotice prekršila pravilo. Mama se
uvijek drži pravila. Drži ih se i Alice, kad bolje razmisli.
Frannie neće znati je li sir za mazanje sir, ali sigurno će to spremno istražiti
na svojem novom računalu, baš kao što je odgovore na pitanja iz zadaća tražila u
enciklopediji kad bi je Elizabeth i Alice zamolile za pomoć.
Glava je stvarno jako boli.
A to je vjerojatno samo djelić boli koju će osjetiti u porođaju. Sjajno, baš
sjajno.
Ali nije ni sigurna da je jela sir za mazanje, sad kad bolje razmisli.
- Alice? Alice!
Pa čak i ne voli sir za mazanje.
8
 Knjige.Club Books

- Je li tko pozvao hitnu?

Opet odnekud miriše lavanda.
Jednom, dok su otkopčavali sigurnosne pojase, Nick je rekao (zapravo
odgovorio, jer Alice ga je bila nešto upitala pokušavajući izvući iz njega
kompliment), već s rukom na kvaki, Ne budi bedasta, gusko. Znaš da sam lud za
tobom.
Alice je otvorila svoja vrata i osjetila sunce na nogama i osjetila miris lavande
koju je sama posadila pokraj ulaznih vrata.
Lud je za mnom.
Trenutak blaženstva i lavande, nakon izleta u trgovinu.
- Dolaze! Nazvala sam 112! Nikad prije nisam morala pozvati hitnu! Sva sam
se spetljala. Zamalo sam nazvala 911, kao
Amerikanci. Već sam pritisnula devetku! Dokaz da previše gledam televiziju.
- Nadam se da nije ništa ozbiljno. Mislim, ono, nije da bi me mogla tužiti?
Nije valjda moja koreografija bila tako teška? Ha?
- Mislim da je ona zadnja pirueta bila malo previše, jer nam se još vrtjelo od
okreta nakon dvostrukoga kružnog udarca.
- Ovo je napredna skupina! Kad je koreografija prejednostavna, ljudi se
odmah požale! Moram svima dati opcije. Moj način je slojevit. O, zaboga, što god
da radim, nekome ne valja.
Je li to radio? Emisija uživo? Mrzim emisije uživo, pomislila je. Slušatelji su
uvijek ratoborni i svi zvuče kao da im je začepljen nos. I uvijek se nad nečime
zgražaju. Alice je jednom rekla da je ništa u životu nije zgrozilo. Elizabeth je rekla
da je zgrožena tom izjavom.
Ne otvarajući oči, rekla je: - To si ti upalio radio, Nick? Mislim da me boli
glava - zvučala je sitničavo, cendravo, što nije bilo u njezinu stilu, ali na kraju
krajeva, trudna je i glava je boli i hladno joj je i nešto nije kako treba.
Možda je to jutarnja mučnina?
Je li uopće jutro?
Joj, Alice.
- Alice, čuješ li me? Čuješ li me, Alice?
Grožđice, čuješ li me? Čuješ li me, Grožđice?

9
 Knjige.Club Books

Svake večeri prije spavanja Nick bi razgovarao s djetetom kroz prazan kolut
toaletnog papira prislonjen na Alicein trbuh. Čuo je za to na radiju. Navodno je
tako dijete naučilo prepoznati i tatin glas jednako dobro kao mamin.
- Ahoj! - doviknuo bi. - Grožđice, čuješ li me? Govori ti tvoj otac! - pročitali
su da je dijete u toj fazi veličine grožđice. Od milja su ga prozvali Grožđica. Samo
kad su bili sami, naravno. Bili su previše otkačeni za takve ljigave izjave u
javnosti.
Grožđica je odgovorila: Dobro sam, tata, hvala na pitanju; s vremena na
vrijeme malo se dosađujem, ali sve je u redu. Bilo bi odlično kad bi se mama mogla
okaniti dosadne zelene hrane i povremeno pojesti pizzu. Dosta hrane za zečeve!,
rekao je malac.
Da, činilo se da će Grožđica biti dečko. Jednostavno se činilo da ima mušku
narav. Mali hahar. U tome su se brzo složili.
Alice bi legnula na leđa i gledala Nickovo tjeme dok je razgovarao s djetetom.
Imao je nekoliko srebrnih vlasi. Nije znala zna li on to, pa mu nije ništa rekla. Bio
je u trideset drugoj. Aliceine su oči zasuzile pri pogledu na sjedine. Vražji
hormoni, za suze su oni krivi.
Alice nije razgovarala s djetetom naglas. Obraćala bi mu se u mislima,
sramežljivo, kad bi bili nasamo, kao pod tušem (ni pretoplim, ni prehladnim,
nalagala su mnoga pravila). Bok, malac, pomislila bi i preplavila bi je spoznaja o
tom čudu. Pljesnula bi dlanovima o vodu poput djeteta koje se sjetilo Božića.
Ulazila je u tridesete, imala kredit od kojeg joj se dizala kosa na glavi, supruga i
dijete na putu, ali osjećala se isto kao kad joj je bilo petnaest.
Samo što s petnaest nije iskusila trenutke blaženstva nakon običnog posjeta
trgovini. S petnaest još nije poznavala Nicka. Njezino je srce čekalo još nekoliko
kalvarija, nekoliko lomova prije Nicka, koji ga je slijepio riječima poput lud za
tobom.
- Alice? Alice, jesi li dobro? Molim te, otvori oči.
Obraćala joj se neka žena, preglasna i prenaporna da je i dalje ignorira.
Zgrabila ju je i povukla u budnost, i nije je htjela pustiti da opet potone.
Alice je taj glas bio poznat na neki neugodan način, poput preuskih čarapa
koje ipak nosi.
I taj glas nije pripadao u njezinu spavaću sobu.

10
 Knjige.Club Books

Okrenula je glavu na stranu. - Au!

Otvorila je oči.
Kroz izmaglicu je nazirala nepoznate boje i oblike. Nije vidjela ni noćni
ormarić, da barem dohvati naočale. Vid joj se očito kvari.
Trepnula je jedanput, dvaput, i tad se sve izoštrilo u isti tren, kao da je
konačno podesila teleskop. Oblik pred njom bila su nečija koljena. Kako bizarno.
Kvrgava, blijeda koljena.
Malo je podigla bradu.
- Konačno!
Pokraj nje je - neočekivano - klečala Jane Turner, s kojom je radila. Lice joj
je bilo crveno, a mokra kosa zalijepljena za znojno čelo. Oči su joj izgledale
umorno. Imala je mekan, bucmast vrat, što Alice prije nije bila zapazila. Bila je u
majici kratkih rukava s velikim mrljama od znoja i kratkim hlačicama, ruke su joj
bile jako mršave i jako bijele i osute tamnim pjegicama. Alice nikad nije vidjela
toliko mnogo Janeina tijela. Bilo joj je neugodno. Jadna stara Jane.
- Listerija, visterija - rekla je Alice da je nasmije.
- Buncaš - rekla je Jane. - Ne pokušavaj se uspraviti.
- Hmmmm - rekla je Alice. - I ne želim se uspraviti - imala je osjećaj da nije
u krevetu, da leži na leđima na tvrdom i hladnom parketu. Da se nije napila? Da
nije zaboravila da je trudna i nacvrcala se?
Njezin ginekolog bio je uljudan čovjek s leptir-kravatom i okruglim licem
koje je Alice - uznemirujuće li spoznaje - podsjećalo na jednog bivšeg dečka.
Rekao je da nema ništa protiv da Alice povremeno „gucne aperitiv i čašu vina uz
večeru“. Alice je mislila da je aperitiv ime pića. (Joj, Alice, rekla je Elizabeth.)
Nick joj je objasnio da je aperitiv piće koje se pije prije jela. Nickova obitelj bila
je od onih koje piju aperitive. Aliceina obitelj bila je od onih koje drže jednu jedva
dirnutu, prašnjavu bocu Bailey‘sa u smočnici, iza staklenki s gotovim umacima.
Unatoč tome što je rekao liječnik, Alice je popila samo pola čaše pjenušca otkako
je napravila test za trudnoću, a čak ju je i zbog toga grizla savjest, koliko god joj
svi govorili da djetetu ništa neće biti od pola čaše.
- Gdje sam? - upitala je, grozeći se odgovora. Što ako je u nekakvom
sumnjivom noćnom klubu? Kako će objasniti Nicku da se zanijela, zaboravivši da
je trudna?

11
 Knjige.Club Books

- U teretani - rekla je Jane. - Pala si i udarila glavom. Onesvijestila si se.

Nasmrt si me prestrašila, iako mi je i bilo drago da smo zbog tebe prestali vježbati.
U teretani? Alice i ne ulazi u teretane. A sad je došla k svijesti pijana u
teretani?
- Izgubila si ravnotežu - rekao je neki oštar, veseo glasić. - Pošteno si se
natukla! Sve si nas prestrašila, bedača jedna! Pozvali smo hitnu, pa se ne brini -
stiže ti profesionalna pomoć!
Pokraj Jane klečala je mršava djevojka osunčane kože boje kave i suncem
izblijedjele plave kose svezane u rep, odjevena u kratke hlače od sjajnog
rastezljivog materijala i kratki topić na kojem su se šepirila slova STEP CRAZY.
Alice je na prvi pogled osjetila odbojnost prema njoj. Nije joj se svidjelo što ju je
nazvala bedačom. Kako nedostojanstveno. Njezina sestra, Elizabeth, uvijek je
govorila da je jedna od Aliceinih mana to što shvaća samu sebe preozbiljno.
- Onesvijestila sam se? - upitala je Alice, puna nade. Trudnicama se zna
dogoditi da se onesvijeste. Ona se nikad u životu nije onesvijestila, iako je veći
dio četvrtog razreda vježbala padanje u nesvijest u nadi da će se onesvijestiti usred
školske mise i da će je mišićavi profesor tjelesnog, profesor Gillespie, morati
iznijeti na rukama.
- To je zato što sam trudna - rekla je. Da vidimo tko će joj se usuditi reći da je
bedača.
Jane je zaprepašteno otvorila usta. - Isuse, Alice, nisi valjda!
Step Crazy je napućila usta kao da je uhvatila Alice u prekršaju. - O, joj, dušo,
pa pitala samima li u grupi trudnica prije nego što smo počele. Trebala si se javiti.
Mogla sam ti prilagoditi vježbe.
Alice je tutnjilo u glavi. Ništa od svega ovoga nije imalo smisla.
- Trudna - rekla je Jane. - Pa baš sad! Koja katastrofa.
- Nije - Alice je zaštitnički spustila dlan na trbuh, za slučaj da ju je Grožđica
čula, da se ne uvrijedi. Njihova se financijska situacija Jane nimalo ne tiče. Kad
nekome otkriješ da si trudna, taj netko bi se trebao rascvasti od sreće.
- Mislim, što ćeš sad? - upitala je Jane.
O, za Boga miloga! - Što ću sad? Kakvo je to pitanje? Rodit ću! - šmrcnula je.
- Mirišeš po lavandi. Dobro sam namirisala lavandu - trudnice imaju pojačan osjet
njuha, znala je.

12
 Knjige.Club Books

- To je dezodorans - Jane nije nalikovala na sebe. Oči su joj bile drukčije.

Prilično drukčije. Možda bi trebala uložiti u kvalitetniju kremu za lice.
- Jane, jesi dobro?
Jane je frknula nosom. - Dobro sam. Za sebe se brini, ženo. Ti si se trudna
onesvijestila.
Dijete! Alice leži i sebično se bavi vlastitom bolnom glavom, a trebala bi se
baviti sirotom malom Grožđicom. Kakva će majka biti?
- Nadam se da se djetetu nije ništa dogodilo kad sam pala - rekla je.
- Fetusi su žilavi, ne brini se za to.
To je rekla neka treća žena. Alice se tek tad ogledala uokolo i shvatila da oko
nje stoji grupica sredovječnih žena crvenih lica i u sportskoj odjeći. Neke su se
naginjale nad nju sa zanimanjem nekoga tko je autom naletio na životinju, a
druge samo stajale podbočene i čavrljale kao da su na zabavi. Sve su zajedno bile
u nekakvoj dugačkoj prostoriji s fluorescentnom rasvjetom. U pozadini je čula
šuplji odjek glazbe, metal koji se sudara s drugim metalom i iznenadan, glasan
muški smijeh.
- Ali stvarno se ne bi smjela baviti intenzivnom tjelovježbom ako si trudna -
rekla je druga žena.
- Ne bavim se ja nikakvom tjelovježbom - rekla je Alice. - Iako bih trebala.
- Stara moja, nitko ne vježba više od tebe - rekla je Jane.
- Nemam pojma o čemu govoriš - prešla je pogledom po nepoznatim licima
koja su je okruživala. Sve je to skupa bilo tako... bizarno. - Nemam pojma gdje
sam.
- Vjerojatno ima potres mozga - rekao je netko uzbuđeno. - Nakon potresa
mozga čovjek je zbunjen i dezorijentiran.
- O, pa nisam znala da si liječnica!
- Nisam liječnica, ali u srednjoj sam išla na tečaj prve pomoći. Točno se sjećam
tih riječi: zbunjen i dezorijentiran. Treba je pregledati zbog mogućnosti
nagnječenja mozga, to je opasno.
Step Crazy je odjednom izgledala preplašeno. Pomilovala je Alice po ruci. -
O, joj, dušo, MOGUĆE JE DA SI ZARADILA POTRES MOZGA!

13
 Knjige.Club Books

- Moguće, ali od toga nije oglušila - rekla je Jane otresito. Nadvila se nad Alice
i obratila joj se tišim glasom. - Sve je u redu. U teretani si, na step-aerobici, kao i
svakog petka. Sto godina si me nagovarala da dođem s tobom, sjećaš se? E pa sad
sam tu i još ne znam u čemu je fora. Kako bilo da bilo, pala si i udarila glavom, to
je sve. Bit ćeš dobro. Ali zašto mi nisi rekla da si trudna?
- Što je step-aerobika? - upitala je Alice.
- O, joj, ovo je stvarno loše - rekla je Jane uzbuđeno.
- Stigla je hitna! - rekao je netko.
Step Crazy je poludjela od olakšanja. Skočila je poput zečice i razgrnula žene
okupljene oko Alice kao energična kućanica s metlom u rukama. - U redu, moje
dame, idemo im raskrčiti put do Alice, može?
Jane je ostala klečati na podu pokraj Alice, odsutno je tapšući po ramenu. A
tad je prestala. - Ma vidi ti to. Zašto se sve dobro uvijek tebi dogodi?
Alice je okrenula glavu i ugledala dva zgodna medicinska tehničara u plavim
kombinezonima. Prilazili su im odlučnim korakom, noseći torbe s opremom.
Alice se posramila i pokušala sjesti.
- Ostani ležati, dušo! - doviknuo joj je viši tehničar.
- Isti George Clooney! - šapnula joj je Jane na uho. I imala je pravo. Alice se i
nehotice odmah osjećala bolje: kao da je došla k svijesti u epizodi Hitne službe.
- Bok - George Clooney je čučnuo pokraj njih, sklapajući krupne dlanove
među nogama. - Kako se zovete?
- Jane - rekla je Jane. - Aha, ona. Ona je Alice.
- Znate mi reći puno svoje ime i prezime, Alice? - George ju je nježno primio
za ručni zglob i s dva prsta joj napipao puls.
- Alice Mary Love.
- Čujem da ste pali, Alice?
- Čini se da jesam. Ne sjećam se - Alice je bila na rubu suza od ganuća zbog
sve te pažnje, kao i svaki put kad bi joj se obratio itko iz medicinske profesije. Čak
i ljekarnice. Za to je bila kriva njezina majka, koja je uvijek stvarala strku oko nje
dok je bila mala. I Alice i Elizabeth odrasle su u potpune hipohondre.
- Znate li gdje ste? - upitao je George.
- Baš i ne - rekla je Alice. - Ali navodno sam u teretani.

14
 Knjige.Club Books

- Pala je na satu step-aerobike - Jane je vratila naramenicu grudnjaka pod

majicu. - Vidjela sam pad. Napravila je prilično dojmljiv salto unatrag i sletjela
glavom na pod. Bila je u nesvijesti desetak minuta.
Step Crazy se nagnula nad Alice i njezin rep je zaplesao. Alice se odozdo
zagledala u njezine duge, glatke noge i mišićav, ravan trbuh. Izgledao je umjetno.
- Mislim da joj je na tren popustila pozornost - rekla je Step Crazy Georgeu
Clooneyju povjerljivim tonom profesionalca koji se obraća drugom
profesionalcu. - Takav način vježbe nikad ne preporučujem trudnicama. I prije
početka sam pitala ima li u grupi trudnica.
- U kojem ste tjednu, Alice? - upitao je George.
Alice je zaustila, ali s čuđenjem shvatila da ne zna odgovor.
- Dvanaestom - rekla je nakon sekunde. - U dvanaestom tjednu - prije
nekoliko dana bili su na ultrazvuku. Grožđica je pred aparatom poskočila,
pomaknula se kao da je na plesnom podiju u disku i nakon pregleda su Nick i
Alice svima pokušavali vjerno predočiti kako se fetus pomaknuo. Svi su bili vrlo
pristojni, tvrdili su da je to fantastično.
Opet je spustila dlan na trbuh i tek tad shvatila što ima na sebi. Tenisice i
bijele čarape. Crne kratke hlače i usku žutu majicu bez rukava na čiju je prednjicu
bila nalijepljena zlatna naljepnica. Prikazivala je, zaključila je Alice, dinosaura iz
čijih je usta izlazio oblačić, a u njemu SAMO HRABRO. Samo hrabro?
- Zašto sam ovako odjevena? - Alice je pogledala Jane kao da je ona kriva za
to. - Ovo nije moja odjeća.
Jane je dignula obrvu i znakovito pogledala Georgea.
- Imam dinosaura na majici - rekla je Alice zadivljeno.
- Koji je danas dan, Alice? - upitao je George.
- Petak - odgovorila je Alice. Varala je na testu, jer je čula koji je dan od Jane.
Step-aerobika petkom. Što god to bilo.
- Sjećate li se što ste doručkovali? - ispitujući je, George je nježno pipao
Aliceinu glavu. Drugi tehničar joj je navukao tlakomjer na nadlakticu i sad je
pumpao.
- Tost i maslac od kikirikija?
To je bio njezin najčešći izbor ujutro. Vjerojatno je to i danas doručkovala.

15
 Knjige.Club Books

- Nije da gospodin zna što si ti doručkovala - rekla je Jane. - Samo pokušava

utvrditi sjećaš li se ti što si doručkovala.
Narukvica tlakomjera snažno je stezala Aliceinu ruku.
George je kleknuo, sjedajući na vlastite pete i rekao: - Alice, možete mi reći
tko je premijer naše krasne zemlje?
- John Howard - poslušno je rekla Alice, nadajući se da je to prvo i posljednje
političko pitanje. Politika joj nikad nije bila jača strana. Nije imala snage za sve to
zgražanje potrebno za razumijevanje politike.
Jane je ispustila nekakav tihi zvuk nalik na prasak; dijelom prezir, dijelom
smijeh.
- O. Mislim... Još je premijer, ne? - Alice je došlo da propadne u zemlju od
srama. Zbog ovoga će joj se smijati godinama. Joj, Alice, ne mogu vjerovati da nisi
znala tko je premijer! Jesu li možda održani izbori, a ona je zaboravila otići
glasovati? - Sigurna sam da je još premijer.
- A koja je godina? - George nije djelovao uznemireno njezinim neznanjem.
- 1998. - ispalila je Alice odmah. Barem je na to mogla točno odgovoriti.
Njezino dijete rodit će se 1999., iduće godine.
Jane je prekrila usta dlanom. George je zaustio, ali Jane ga je prekinula.
Spustila je ruku Alice na rame i prodorno se zagledala u nju. Pogled joj je bio pun
uzbuđenja. Na vrhovima trepavica lebdjele su sitne točkice maskare. Iz nje se
širio snažan miris dezodoransa od lavande i češnjaka.
- Koliko ti je godina, Alice?
- Dvadeset devet, Jane - Alice je iritirao Janein dramatičan ton. Čemu to
pitanje? - Isto koliko i tebi.
Jane se odmaknula i pobjedonosno zagledala u Georgea Clooneyja.
- Prije nekoliko dana primila sam pozivnicu za proslavu njezina četrdesetog
rođendana - rekla je.

Tog je dana Alice Mary Love otišla u teretanu i nekamo zametnula desetljeće
života.

16
 Knjige.Club Books

Jane je rekla da bi pošla s Alice u bolnicu, naravno da bi, ali da u dva mora biti
na sudu.
- Zbog čega moraš biti na sudu? - upitala je Alice, kojoj ni najmanje nije
smetalo što Jane ne može s njom u bolnicu. Bilo joj je dosta Jane za jedan dan.
Pozivnica za proslavu četrdesetog rođendana. Što li joj je to značilo?
Jane se nekako neobično osmjehnula i nije odgovorila Alice na pitanje o sudu.
- Nazvat ču nekoga da te dočeka u bolnici.
- Ne nekoga - Alice je promatrala tehničare kako rasklapaju nosila. Izgledala
su pomalo klimavo. - Nazovi Nicka.
- Pa da, naravno. Nazvat ću Nicka - Jane je izgovarala svaki slog polako i
razgovijetno, kao da nastupa u dječjoj predstavi.
- Zapravo, mislim da mogu hodati - rekla je Alice Georgeu Clooneyju. Nije
joj se sviđala pomisao da je diže itko osim Nicka, koji je bio prilično snažan. Bila
je pomalo zabrinuta zbog svoje težine. Što ako je tehničari podignu, pa počnu
stenjati kao da nose namještaj? - Dobro sam. Samo me glava boli.
- Pretrpjeli ste prilično snažan potres mozga - rekao je George. - Ne smijemo
se šaliti s ozljedama glave.
- Dajte, dajte. Nama je najbolji dio posla kad možemo ponijeti zgodnu žensku
na nosilima - rekao je drugi tehničar. - Nećete nam valjda to uskratiti?
- Da, Alice. Nećeš im valjda to uskratiti - rekla je Jane. - Mozak ti je oštećen.
Misliš da ti je dvadeset devet.
Što li joj to znaci?
Alice je legla i dopustila tehničarima da je uspješno premjeste na nosila. Kad
joj je glava pala na stranu, od boli joj se zavrtjelo.

17
 Knjige.Club Books

- Čekajte, tu joj je torba - Jane je podignula ruksak koji je stajao uza zid i
gurnula ga na nosila do Alice.
- To nije moje - rekla je Alice.
- Je.
Alice je promotrila platneni crveni ruksak. Na njemu su bile tri sjajne
naljepnice dinosaura, iste kao ona na prednjem dijelu njezine majice. Alice je
pomislila da će joj pozliti.
Medicinski tehničari podignuli su nosila. Činilo se da im nije teška. Alice je
zaključila da su valjda dobro pripremljeni za nošenje ljudi svih dimenzija i težine.
- Ured! - rekla je Alice, odjednom obuzeta panikom. - Moraš nazvati ured i
reći im što mi se dogodilo! Zašto nismo u uredu, usput? Petak je.
- Znaš li da ne znam? Stvarno, zašto nismo u uredu? - rekla je Jane istim onim
tonom za dječje kazalište. - Ništa se ti ne brini. Nazvat ću Nicka, a onda i ured.
Samo da provjerim, misliš na ABR Cigle i Crjepovi?
- Da, Jane, ABR - rekla je Alice oprezno. Jadna Jane, da nema nekakvu
mentalnu bolest? - Molim te, javi Sue da danas neću doći na posao - dodala je.
- Sue - polako je ponovila Jane. - Pretpostavljam da misliš na Sue Mason?
- Da, Sue Mason.
Nedvojbeno ima nekakvu boleštinu.
Sue Mason bila im je šefica. Manijakalni poštovatelj pravila, od točnog
dolaska na radno mjesto, preko ispričnica za izostanak zbog bolesti, do poštovanja
uredskog stila u odijevanju. Alice je jedva čekala da joj počne rodiljski dopust da
se makne od svega toga.
Vidjela je da Jane gleda za njima dok su je tehničari iznosili. Cupkala je donju
usnicu palcem i kažiprstom, zbog čega je izgledala kao riba.
- Brzo se oporavi! - doviknula joj je Step Crazy s pozornice u prednjem dijelu
prostorije, a glas joj je moćno odjeknuo, pojačan mikrofonom pričvršćenim oko
glave. Kad su nosila stigla do vrata, prostorijom je već tutnjila glazba. Alice je
pogledala prema pozornici i vidjela da Step Crazy već vježba: brzim se koracima
penjala i silazila s male platforme. Žene do maloprije okupljene oko Alice sad su
radile isto na vlastitim platformama. - Idemo, MOJE DAME! Da vidim osnovni
korak, da vidim stražnju ložu, da vidim RODEO! JAŠITE, JAŠITE! - žene su se
spustile u položaj kao u sedlu i zamahnule zamišljenim lasom nad glavom.
18
 Knjige.Club Books

Za Boga premiloga. Alice je pomislila kako mora sve zapamtiti da prenese

Nicku svaki detalj ovog bizarnog dana. Morat će mu pokazati i rodeo. Njemu će
sve ovo biti urnebesno. Cijeli ovaj dan je urnebesan, eto što je.
(Osim što je možda i užasan, na neki način, jer koga vraga ona radi u teretani
s Jane Turner, koja se ponaša kao da je pala s kruške?).
Prošli su kroz staklena vrata i ušli u golemu, dugačku prostoriju dimenzija
supermarketa. Alice nije prepoznala ništa oko sebe. Vidjela je nizove sprava
kompliciranog izgleda, a na njima i oko njih muškarce i žene koji kao da su svi
dizali, spuštali, vukli ili gurali stvari koje su za njih bile preteške. Prostorija je bila
tiha, a atmosfera ozbiljna kao u knjižnici. Dok su nosila prolazila, nitko nije
prestao vježbati. Samo su ih pratili pogledom, praznim i bez imalo suosjećanja,
kao da gledaju nešto na televiziji.
- Alice! - s jedne trake za trčanje sišao je neki muškarac, skidajući slušalice s
glave i spuštajući ih oko vrata. - Što se dogodilo?
Njegovo lice - crveno kao semafor i orošeno znojem - Alice je bilo potpuno
nepoznato. Samo se zagledala u njega, pokušavajući smisliti neki pristojan
odgovor. Bilo je prilično nadrealno voditi razgovor s neznancem, ležeći na
nosilima. Imala je osjećaj kao da je u jednom od onih snova kad se odjednom
nađete u pidžami na svečanoj zabavi.
- Malo je natukla glavicu - odgovorio je George Clooney nimalo medicinskim
rječnikom.
- O, ne! - čovjek je prešao ručnikom preko čela. - Samo ti je to trebalo
nekoliko dana prije velikog događaja!
Alice je pokušala namjestiti lice u izraz koji govori da i nju zabrinjava hoće li
biti spremna za veliki događaj. Možda je ovaj neki Nickov kolega, možda je veliki
događaj nešto vezano za Nickov posao, a ona bi za to trebala znati.
- Tako ti i treba kad pretjeruješ s teretanom, ha, Alice?
- Ho - rekla je Alice. Nije baš bila sigurna koju je riječ namjeravala izgovoriti,
ali stigla je do ho, pa je ondje i ostala.
Tehničari su krenuli dalje, a oznojeni se vratio na traku za trčanje i uključio
je, gledajući za Alice. - Ozdravi nam brzo, Alice! Reći ću Maggie da te nazove! -
raširio je palac i kažiprst i prislonio ih na uho kao da telefonira.
Alice je zažmirila. Želudac joj se okretao.

19
 Knjige.Club Books

- Jeste nam dobro, Alice? - upitao je George Clooney.

Alice je otvorila oči. - Malo mi je muka - rekla je.
- O. K. To je normalno u ovakvim slučajevima.
Stali su pred dizalom.
- Nemam pojma gdje sam - podsjetila je Georgea. Zaključila je da bi mu to
morala još jedanput reći.
- Ne brinite se sad za to - rekao je George.
Stali su pred dizalom.
- Stvarno pojma nemam gdje sam - podsjetila je Georgea. Imala je osjećaj da
bi trebala to reći.
- Ne brinite se sad za to - ponovio je George.
Vrata dizala otvorila su se s pištanjem i izašla je žena sa strogo podšišanom
kosom do brade. - Alice! Jesi li dobro? Što se dogodilo? - imala je jedan od onih
otmjenih naglasaka. - Kakva slučajnost! Baš sam te se sjetila! Htjela sam te nazvati
da popričamo o - o onoj nezgodici - iz škole. Chloe mi je sve ispričala.
Sirota Alice! O joj, samo ti je još to trebalo, uza sve ono sutra! Kakav te dan sutra
čeka!
Nije prestajala, pa su je tehničari samo zaobišli, ugurali nosila u dizalo i
pritisnuli tipku za prizemlje. Posljednje što je Alice vidjela prije nego što su se
vrata zatvorila bila je gesta koju je žena napravila: i ona se pravila da razgovara
na telefon kao i onaj tip na traci za trčanje. Čula je i nečiji glas malo dalje. Je li to
Alice Love na nosilima?
- Poznajete puno ljudi - rekao je George.
- Ne - rekla je Alice. - Uopće ne poznajem.
Sjetila se što je rekla Jane. Prije nekoliko dana primila sam pozivnicu za
proslavu njezina četrdesetog rođendana.
Okrenula je glavu i povratila po lijepim, ulaštenim crnim cipelama Georgea
Clooneyja.

Elizabethina domaća zadaća za doktora Hodgesa

Baš sam bila pri kraju stanke za ručak kad su me nazvali. Imala sam još samo
pet minuta i trebala sam ih iskoristiti za odlazak u kupaonicu pred ogledalo,

20
 Knjige.Club Books

da vidim je li mi ostalo hrane među zubima. Kad sam se javila, rekla je,
Elizabeth? Jane je, kao da je na svijetu samo ta jedna Jane (čovjek bi mislio
da je pogotovo netko tko se zove Jane shvatio da se mora predstaviti i
prezimenom), a ja sam pokušala shvatiti tko je ta Jane, Jane, Jane i onda mi
je sinulo. Jane Turner, Aliceina Jane.
Rekla je da je Alice pala u teretani, na satu step-aerobike.
A ja sam sjedila pred 143 osobe u klupama, koje su čekale, točile hladnu
vodu u čaše, grickale mentol bombone i gledale pozornicu s iščekivanjem i
olovkama spremnim za pisanje. Svatko od njih platio je 2950 dolara da čuje
moje predavanje, ili 250O, s popustom za ranu registraciju.
Toliko mi ljudi plaćaju da ih poučim kako pravilno voditi izravnu
reklamnu kampanju. Super, jel da Vi pojma nemate o tome kako izgleda
ljigav svijet oglašavanja, zar ne, doktore Hodges? Odmah sam to shvatila
prema vašem pristojnom kimanju dok sam vam objašnjavala čime se bavim.
Sigurno nikad niste razmišljali o tome da je tekst za brošure koje vam bace
u poštanski sandučić netko napisao. Netko poput mene. Kladim se da na
vašem sandučiću piše NE PRIMAMO LETKE. Ne brinite se. Neću vam zamjeriti.
Bilo kako bilo, trenutak je bio sve samo ne idealan za taj poziv. Trebala
bih odjuriti s predavanja zato što se moja sestra spotaknuta u teretani (neki
od nas imaju poslove, stvarne poslove s kojih ne mogu otići usred dana da
odu u teretanu). Uz to, i ne razgovaram s njom, zbog onog s muffinima od
banane. Znam da smo vi i ja o tome razgovarali nadugačko i naširoko, znam
da bih trebala sagledati njezine poteze s racionalnijeg stajališta, kako kažete,
ali još ne razgovaram s njom. (Naravno, ona ne zna da ne razgovaram s
njom, ali dopustite mi bar malo djetinjaste zadovoljštine).
Odgovorila sam Jane (pomalo nervozno i kao da sam važnija nego što
jesam), Je li se ozbiljno ozlijedila? Zbog tko zna kojeg razloga, mislila sam
kako nije moguće da se doista ozbiljno ozlijedila.
Jane je rekla, Misli da je 1998., da joj je dvadeset devet i da radimo u ABR
Cigle, pa mislim da je ozbiljno čudno, ako ništa drugo.
A onda je dodala, Znate da je trudna?
Duboko se sramim svoje reakcije. Jedino što mogu reći u svoju obranu,
doktore, jest da je bila nehotična i nezaustavljiva, poput kihanja u sezoni
peludnih alergija.
Zadrhtala sam od bijesa, koji je krenuo iz želuca i stigao do glave poput
vala. Rekla sam, Jane, žao mi je, ali nemam vremena i prekinula.

21
 Knjige.Club Books

George Clooney nije se naljutio zbog cipela. Alice je bila užasnuta, pokušala je
sići s nosila da mu ih nekako pokuša obrisati, ako negdje nađe rupčić. Možda u
onoj čudnoj platnenoj torbi? Ali tehničari su se samo uozbiljili i strogo je
podsjetili da mora mirovati.
Kad se našla u vozilu hitne pomoći pričvršćena za nosila sigurnosnim
remenom, želudac joj se smirio. Oprema od glomazne bijele plastike ju je umirila:
vozilo je djelovalo sterilno i racionalno.
Vožnja do bolnice također je bila mirna, kao vožnje taksijem. Nisu se
progurali kroz ostale automobile s upaljenim sirenama, barem koliko je Alice
vidjela.
- Znači da ne umirem? - upitala je Georgea. Drugi tehničar je vozio, a George
Clooney je sjedio otraga uz Alice. Imao je čupave obrve, što je Alice tek tad uočila.
I Nick ima čupave obrve, pomislila je. Jedne večeri, kad su dugo ostali budni,
pokušala ih je urediti pincetom, ali toliko je glasno urlao da je Alice
uhvatila panika da će njihova susjeda, gospođa Bergen, dići na noge
cijelo susjedstvo i pozvati policiju.
- Brzo ćete se vratiti u teretanu - smirio ju je George.
- Ne idem u teretanu - rekla je Alice. - Ne vjerujem u tjelovježbu.
- Ni ja - složio se George s osmijehom i potapšao je po ruci.
Kroz prozor iza Georgeove glave Alice je promatrala oglasne ploče i uredske
zgrade što su prolijetale pokraj njih.
Ma što je njoj? Dobila je po glavi, zato joj se sve čini tako čudno. Ovo je samo
duža i intenzivnija verzija onog osjećaja kad si na godišnjem i probudiš se i nemaš
pojma gdje si. Nema potrebe za panikom. Ovo je zapravo zanimljivo! Samo se
mora malo pribrati.
- Koliko je sati? - odlučno je upitala Georgea.
- Još malo pa ručak - rekao je, pogledavši na sat.
Tako je. Ručak. Petak je i još malo pa će ručak.
- Zašto ste me maloprije pitali što sam doručkovala? - pitala je.
- To je jedno od standardnih pitanja koja postavljamo pacijentima s ozljedama
glave. Pokušavamo utvrditi u kakvom su mentalnom stanju.

22
 Knjige.Club Books

Znači, ako se sjeti što je doručkovala, sve će se vratiti u normalu.

Doručak. Jutrošnji doručak. Daj, hajde. Moraš se sjetiti.
Alice je u glavi imala jasnu sliku doručka tijekom radnog tjedna. Dvije kriške
tosta koje usklađenim pokretom iskaču iz tostera i čajnik koji ljutito kipi i jutarnje
svjetlo što se ukoso prolijeva po kuhinjskom podu, sve do ispred hladnjaka, ravno
na onu veliku smeđu mrlju na linoleumu koja je izgledala kao da će se lako
dati oprati, a ispalo je upravo obrnuto. Doručak je i pogled na sat koji im je
darovala Nickova majka kad su kupili kuću, pogled pun nade da je ranije nego
što misli (uvijek je kasnije). Pucketav zvuk jutarnjeg programa radija ABC -
zabrinuti, napeti glasovi koji bistre svjetske probleme. Nick sluša taj program,
povremeno kaže Ma šalite se, ali Alice ga samo doživljava kao skup nejasnih
zvukova i pretvara se da još spava.
Ona i Nick ne vole jutra. To vole jedno na drugome, jer su oboje bili u vezama
s ljudima koji su jutrom bili nepodnošljivo čili i veseli. Ona i Nick ujutro
komuniciraju kratkim, gotovo grubim rečenicama; jutarnja mrzovolja je katkad
igra, katkad nije, ali nijednom od njih to ne smeta, jer oboje znaju da će navečer,
nakon posla, opet biti svi svoji.
Alice se pokušavala sjetiti kako je izgleda o jutrošnji doručak. Ili bilo koji
stvarni doručak.
Sjetila se prohladnog jutra kad su bili napola gotovi s ličenjem kuhinje. Vani
je snažno kišilo, njihove nosnice je dražio oštar miris boje, sjedili su na podu jer
je sav namještaj bio prekriven plahtama i ne razgovarajući jeli tost s maslacem od
kikirikija. Alice je još bila u pidžami, ali preko nje je navukla vestu na kopčanje,
a na noge je sve do koljena navukla Nickove stare nogometne čarape. Nick je bio
uredno obrijan i odjeven (sve osim kravate), spreman za izlazak. Prethodne večeri
bio joj je rekao da se boji važne prezentacije koju je morao održati Ćelavom
Mutavcu, Jebenom Megatronu i Velikom Šefu istodobno. Alice, koja se bojala
stati pred publiku, osjetila je kako joj se želudac grči iz suosjećanja. Tog je jutra
Nick otpio gutljaj čaja, odložio šalicu, otvorio usta da odgrize tost i zalogaj mu je
pao ravno na najdražu košulju s plavim prugama. Zalijepio se ravno na prsa.
Pogledi su im se susreli u šoku. Nick je polako odlijepio tost s košulje, na kojoj je
ostala četvrtasta masna mrlja. - To mi je bila jedina čista košulja - rekao je
tonom nekoga tko je upravo nastrijeljen, a zatim okrenuo onaj komadić tosta i

23
 Knjige.Club Books

zalijepio si ga na čelo. - Nije - rekla je Alice. - Odnijela sam rublje na pranje dok
si ti sinoć bio na skvošu.
Još nisu imali perilicu i morali su nositi rublje u praonicu na kraju ulice. Nick
je skinuo zgnječeni tost s čela. - Nisi valjda - rekao je. - Bogme jesam - rekla je
Alice, a Nick obuhvatio njezino lice objema rukama i poljubio je nježno, dugačko
i ljepljivo zbog maslaca od kikirikija.
Ali to nije bio doručak od ovog petka. Ovo je bilo starije, otprije nekoliko
mjeseci ili tjedana ili čega već. Kuhinja je sad dovršena. Ona tad nije ni bila
trudna. Još je smjela piti kavu.
Sjetila se nekoliko doručaka zaredom kad su zabrijali sa zdravom hranom i
jeli jogurt s voćem. Kad je to bilo? Brzo ih je prošlo, koliko god da su se u početku
bili zdušno bacili na to.
Sjetila se doručaka bez Nicka, dok je bio na putu. Alice bijela tost u krevetu.
Uživajući u romantičnoj boli zbog Nickove odsutnosti poput supruge mornara ili
vojnika. Taj je osjećaj bio nalik na glad koju lako podnosite, znajući da vas čeka
raskošna večera.
Sjetila se i jednog doručka usred svađe - ljutitih grimasa, bijesnih pogleda,
zalupljenih vrata - zbog toga tko je zaboravio kupiti mlijeko. Taj doručak nije bio
ugodan. (Ali jamačno nije bio ni jutrošnji. Sjećala se da su jedno drugome sve
oprostili iste večeri, gledajući Nickovu najmlađu sestru kako igra malu ulogu u
neshvatljivo glupoj postmodernističkoj predstavi koju nisu razumjeli. - Usput
rečeno, opraštam ti - šapnuo joj je u uho, nagnuvši se. - Oprosti, ja sam ta koja
oprašta tebi - rekla je Alice, a žena ispred njih je prosiktala Psst! Tišina, vas dvoje!
poput ljutite učiteljice, na što je njih uhvatio smijeh zbog kojeg su na kraju morali
izaći iz kazališta, gurajući se preko koljena gledatelja. Nickova se sestra jako
naljutila zbog svega.)
Sjetila se doručka za kojim je ona mrzovoljno čitala moguća imena za dijete,
a Nick mrzovoljno govorio da ili ne. To je jutro bilo lijepo, jer su se oboje konačno
samo pretvarali da su mrzovoljni. - Ja i dalje ne vjerujem da će nam dopustiti da
damo ime drugoj osobi - rekao je Nick - To je nešto što bi trebalo biti privilegija
kraljeva, ili takvog nekoga.
- Kraljica - rekla je Alice.
- Ma tko bi dopustio ženi da nekome da ime? - rekao je Nick. - Nema šanse.

24
 Knjige.Club Books

Je li to bio jutrošnji doručak? Nije. To je bio doručak... nekoga drugog jutra.

Ne ovoga.
Nije imala apsolutno nikakvog pojma što je doručkovala ovog petka ujutro.
Priznala je to Georgeu Clooneyju. - Rekla sam vam da sam jela tost i maslac
od kikirikija jer to najčešće doručkujem. Ali pojma nemam što sam zapravo
doručkovala.
- Nije važno, Alice - odgovorio je. - Mislim da se ni ja ne sjećam što sam
doručkovao.
- Aha - toliko o mentalnom stanju! Zna li George uopće što radi?
- Možda i vi imate potres mozga - rekla je Alice. George se po dužnosti
nasmijao. Izgledalo je da ga Alice više ne zanima. Možda se nadao da će idući
pacijent biti zanimljiviji. Vjerojatno jedva čeka da upotrijebi onu spravicu za
poticaj rada srca, pomislila je
Alice. Da sam ja medicinski tehničar, znala je, i meni bi defibrilator bio
najdraži.
Jedne nedjelje, dok je Nicka mučila mamurnost, a Alice ga pokušavala
nagovoriti da ode s njom do plaže; dok je Nick samo ležao na kauču zaklopljenih
očiju, praveći se da je ne čuje, Alice je protrljala dvije kuhače jednu o drugu i
rekla, O, ne, nema pulsa!, prislonila mu kuhače na grudi, povikala Odmaknite se!
Nick se poslušno trznuo kao da ga je stresla struja. Ni nakon toga nije ustao, pa je
Alice dreknula, Ne diše! Moramo ga intubirati! i pokušala mu gurnuti slamku niz
grlo.
Vozilo bitne pomoći stalo je na semaforu i Alice se malo promeškoljila.
Njezino se tijelo ponašalo čudno. Bila je umorna, premorena do srži, imala osjećaj
da bi mogla spavati do kraja života, ali istodobno i puna nekakve nervozne
energije koja ju je tjerala da skoči na noge i ode nešto raditi. Valjda je to
zbog trudnoće, zaključila je. Svi su joj rekli da će se osjećati kao u tuđem tijelu.
Pogledala je niz tijelo, promotrivši još jedanput bizarnu odjeću mokru od
znoja. Nije joj izgledala kao nešto što bi odabrala: nije nosila žuto, nije nosila
sportske majice bez rukava. Opet ju je pomalo uhvatila panika, pa je okrenula
glavu od odjeće i zagledala se u krov vozila.
Shvatila je da se ne sjeća ni što je sinoć večerala.
Ne sjeća se ničega. Sve kao da joj je na vrh jezika.

25
 Knjige.Club Books

Onu svoju salatu od tune s grahom? Onaj Nickov najdraži janjeći gulaš? Pojma
nije imala.
Naravno, dani u tjednu se uvijek nekako stope jedni s drugima. Možda se sjeti
što je radila preko vikenda.
U glavu joj se skotrljala hrpa sjećanja na razne vikende, svalila kao da je
izokrenula košaru punu rublja. Sjetila se sjedenja na travi u parku, s novinama u
rukama. Izleta. Šetnja po vrtnim centrima i prepirki zbog biljaka. Radova na
uređenju kuće. Beskrajnih radova na uređenju kuće. Filmova. Večera. Kava s
Elizabeth. Seksa nedjeljom ujutro, pa još malo spavanja, pa odlaska do
vijetnamske pekarnice po kroasane. Rođendana prijatelja. Pokojeg
vjenčanja. Putovanja. Posjeta Nickovoj obitelji.
Nekako je znala da nijedno od tih sjećanja ne pripada prošlom vikendu. Nije
znala kamo pripadaju - u neki vikend otprije mnogo vremena ili ne tako dugo.
Samo ih se sjećala.
Shvatila je u čemu je problem: ne zna što kamo pripada. Što je danas, što je
bilo jučer, a što prošli tjedan. Bespomoćno je lebdjela nad kalendarom poput
balona koji je nekome pobjegao iz ruke.
U mislima joj je bio prizor oblačnoga sivog neba punog buketa ružičastih
balona svezanih bijelim vrpcama. Bukete balona uhvatio je okrutan, silovit vjetar,
pomeo ih i Alice je preplavila silna tuga.
Koja se odmah raspršila poput mučnine koja samo prođe.
O, zaboga. Što li je to bilo?
Čeznula je za Nickom. Nick uvijek sve zna srediti. On će znati i što su sinoć
večerali i što su radili prošlog vikenda.
Nadala se da će je čekati u bolnici. Možda joj je već kupio cvijeće. Vjerojatno
je. Nadala se da nije, jer je znala koliko voli pretjerati.
Naravno, nadala se da je. Pa vozi je hitna. Valjda zaslužuje cvijeće.
U mislima joj se našao još jedan prizor: ovaj put velik buket crvenih ruža
dugačkih stabljika i bijele sadarke u kristalnoj vazi koju im je Nickova sestrična
darovala kad su se vjenčali. Odakle joj sad to? Nick joj ne daruje ruže. Zna da ih
voli vidjeti samo u vrtu. Ruže iz cvjećarnice nikad ne mirišu, a usto Alice zbog
tko zna čega uvijek podsjete na serijske ubojice.

26
 Knjige.Club Books

Vozilo hitne pomoći je stalo i George je poletno ustao, odmah se saginjući da

ne udari glavom.
- Stigli smo, Alice! Kako se osjećate? Izgledate kao da ste utonuli u duboke
misli.
Gurnuo je vrata kola i kad su se otvorila, kroz njih je nadrlo sunce i Alice je
zatreptala.
- Ne znam ni kako se zovete - rekla je Alice.
- Kevin - odvratio je George kao da se ispričava, kao da zna da ju je to ime
razočaralo.

Elizabethina domaća zadaća za doktora Hodgesa

Priznajem da se zbog posla katkad osjećam pomalo high, doktore. Sram me
i priznati. Ne kažem da sam opijena moći, ali ipak. Adrenalin me malo
prodrma. Kad se svjetla pogase, publika utiša, ja ostanem sama na pozornici,
a Layla mi da znak da počnem - njezino jako ozbiljno O. K., kao da smo ekipa
u NASA-i i spremamo se lansirati raketu. Svjetlo obasja moje lice, čujem
samo zveckanje čaša i možda prigušeno nakašljavanje. Volim onaj čisti,
jednostavni miris dobro održavane hotelske konferencijske dvorane i
prohladni, klimatizirani zrak. Sve mi to lijepo razbistri misli. Usto, moj glas
preko mikrofona uvijek zvuči jasno i autoritativno.
Ali s vremena na vrijeme izađem na pozornicu kao da na leđima nosim
silan teret, pognute glave i pogrbljena kao vještica iz priča. Dođe mi da
mikrofon prinesem ustima i kažem, Koji je smisao svega ovoga, dame i
gospodo? Činite se kao razumni, simpatični ljudi, pa recite vi meni kakvog
ovo ima smisla?
Ali znam koji je smisao svega toga.
Smisao je plaćanje računa. Svatko od njih plaća dio naših namirnica i
računa za struju i za vodu i za Visu. Svi oni velikodušno daju doprinos za
kanile i bezlične hotelske haljetke i plaću onog posljednjeg anesteziologa sa
psećim očima koji me nježno primio za ruku i rekao, A sad na spavanje, dušo.
Ali skrenula sam s teme. Znam da vi volite kad skrenem s teme. Želite da
pišem sve što mi padne na um. Pitam se dosađujem li vam. Uvijek mi
djelujete pristojno zainteresirano, ali možda katkad uđem u vašu ordinaciju
i odmah znate da jedva čekam pažnju, da pucam od želje da vam
prepričam svaki bezvezni detalj svojeg života, i dođe vam da se nalaktite na

27
 Knjige.Club Books

stol i naslonite bradu na sklopljene ruke i kažete, Koji je smisao svega ovoga,
Elizabeth?, ali onda se sjetite da ja dajem doprinos za vaše namirnice i
hipoteku i Visu i tako u krug.
Neki dan rekli ste da je osjećaj besmislenosti povezan s depresijom, ali
tu se varate, barem što se mene tiče. Ja vidim smisao u svemu ovome.
Smisao je novac.
Čim sam prekinula vezu s Jane, mobitel mi se opet oglasio (odmah sam
pomislila da zove Jane, da misli da nam se veza slučajno prekinula) i ugasila
sam ga usred zvonjave. Neki je čovjek prošao pokraj mene i rekao, Katkad si
mislim da bi nam svima bilo bolje bez tih vražjih aparata!, a ja sam rekla
Kvrapcu i mobiteli! (iako nikad u životu nisam rekla kvrapcu, nemam pojma
kako mi se to stvorilo u glavi. Svidjelo mi se. Možda to počnem
upotrebljavati i na našim seansama, da vidim kako ćete reagirati.). Tip je tad
rekao, Usput, čestitam. Bio sam na sto ovakvih radionica i mogu vam reći da
nikog prije nisam čuo da govori tako smisleno!
Nabacivao mi se. Događa se. Valjda ih privuku mikrofon i reflektori. Meni
je to smiješno, jer si ja uvijek mislim kako svi muškarci vide da u meni više
nema ni trun seksualnosti. Osjećam se sasušeno poput suhog voća. Da, to je
točno to. JA SAM SASUŠENA MARELICA, doktore Hodges. Ne ona fina
mekana suha marelica, nego jedna od onih koje i ne možete žvakati koliko
su presušene.
Nekoliko puta sam duboko udahnula svjež klimatizirani zrak da me
razbistri i pričvrstila mali mikrofon na ovratnik sakoa. Toliko sam se željela
vratiti na pozornicu da sam doslovno drhtala od uzbuđenja. Imam osjećaj da
me danas popodne razum privremeno napustio, doktore. Možemo o tome
porazgovarati na idućoj seansi.
Ili je možda privremena neubrojivost samo izgovor za moje neoprostivo
ponašanje. Možda me samo previše sram priznati da me netko nazvao i
rekao mi da se moja sestra ozlijedila, a ja sam joj poklopila slušalicu. Sve ću
vam ja iznijeti, doktore: želim da zaključite da mi je psiha oštećena i da se
imate čime pozabaviti, ali ipak želim da mislite da sam dobra osoba. Dobra
oštećena Elizabeth.
Na pozornicu sam izašla šepireći se poput rok-zvijezde i odmah počela o
vizualizaciji cilja i odlično mi je išlo. Nasmijavala sam ih. Natjerala sam ih da
se međusobno natječu izvikujući odgovore na moja pitanja, ali cijelo vrijeme
dok su oni vizualizirali svoje ciljeve, ja sam vizualizirala svoju mlađu sestru.

28
 Knjige.Club Books

Mislila sam si: ozljede glave znaju biti ozbiljne.

Mislila sam si: Nicka nema, a ne možemo ovo natovariti na Jane.
Mislila sam si: Alice je 1998. bila trudna s Madison.

29
 Knjige.Club Books

N ick nije čekao s cvijećem u bolnici.

Nitko je nije čekao u bolnici, zbog čega se Alice osjetila pomalo junački.
Njezina dva medicinska tehničara nestala su netragom, kao da su se rasplinuli.
Nije se sjećala niti jesu li je pozdravili, pa im očito nije mogla zahvaliti na brizi.
Bolnica je prvo bila vrtlog aktivnosti, a zatim mala prazna soba nalik na bijelu
kutiju u kojoj su Alice ostavili da čeka sama, na nosilima s kotačićima, zagledana
u strop.
Ušla je jedna liječnica, uperila Alice u oči svjetlo mlaza tankog poput mine
olovke, rekla joj da prati pogledom micanje njezina prsta. Medicinska sestra, čije
su oči bile divne zelene boje identične boji njezine kute, stala je na kraj nosila s
podloškom za dokumente u ruci i ispitala Alice sve o zdravstvenom osiguranju i
alergijama i najbližoj rodbini. Alice joj je rekla da ima predivnu boju očiju, na što
je sestra rekla da nosi leće u boji, a Alice je rekla Aha, osjećajući se prevareno.
Alice je dobila ledeni oblog na kvrgu koju je zelenooka sestra nazvala nojevim
jajetom, zatim je dobila dvije bijele tablete protiv bolova u maloj plastičnoj čašici,
ali odmah je rekla da je ništa ne boli nepodnošljivo, pa da radije ne bi uzela lijek
protiv bolova, jer je trudna.
Postavljale su joj pitanja vrlo glasno, kao da spava i pokušavaju je probuditi,
iako ih je gledala u oči. Sjećate li se kako ste pali? Sjećate li se vožnje do bolnice?
Znate li koji je danas dan? Znate li koji je datum?
- 1998.? - upitala ju je liječnica zabrinuto, promatrajući je odozgo kroz
naočale s crvenim plastičnim okvirima. - Jeste li sigurni?
- Jesam - rekla je Alice. - Znam da je 1998. jer mi je termin za porođaj osmi
kolovoza 1999. Osam, osam, devet, devet, devet. Lako se pamti.
- Godina je 2008. - rekla je liječnica.

30
 Knjige.Club Books

- Ma to nije moguće - rekla je Alice što je pristojnije i ljubaznije mogla. Možda

je ova liječnica jedna od onih filmskih genijalaca koji se izgube u svakodnevnim
sitnicama kao što su datumi.
- A zašto nije moguće?
- Jer nismo dočekali novo tisućljeće - rekla je Alice pomalo svisoka. - Pogasit
će nam se sva računala, jer nisu pripremljena na prelazak.
Osjećala se jako pametno, jako informirano o tekućim stvarima.
- Mislim da ste se malo zabunili. Ne sjećate se prelaska u novo tisućljeće?
Spektakularnog vatrometa u luci?
- Ne - rekla je Alice. - Ne sjećam se nikakvog vatrometa.
Prestanite sad, dosta, željela je reći. Nije smiješno, a i lažem vam o tome
koliko me glava boli. Samo se pravim hrabra. Jako me boli.
Sjetila se Nickovih riječi. - Je li tebi jasno da ćemo mi novo tisućljeće dočekati
s četveromjesečnim djetetom?
To je izgovorio s maljem u ruci, jer baš se spremao srušiti jedan zid.
Alice je spustila fotoaparat kojim se spremala obilježiti rušenje zida. - Sad je
- rekla je zadivljena i zapanjena u isto vrijeme. Četveromjesečno dijete, mala
osoba koju su oni stvorili, koja im pripada, ali i ne pripada.
- Aha. Morat ćemo malom parazitu naći dadilju - rekao je Nick sa savršeno
uvježbanom ležernošću. Zatim je veselo zamahnuo maljem, Alice je okinula da
zabilježi taj trenutak i našli su se u oblaku ružičastoga gipsa.
- Možda bih trebala obaviti ultrazvuk, da vidimo je li dijete dobro nakon pada
- rekla je Alice odlučno. Elizabeth bi ovako postupila da je na njezinu mjestu, a
kad bi se Alice našla u situaciji koja je zahtijevala odlučnost, uvijek bi pokušala
dokučiti kako bi Elizabeth postupila.
- U kojem ste tjednu trudnoće? - upitala je liječnica.
- Dvanaestom - rekla je Alice, ali u glavi joj se opet stvorila praznina i nije
bila sigurna je li to što je rekla istina. - Ili barem provjerite puls - rekla je, opet
Elizabethinim glasom.
- Hmm - liječnica je gurnula naočale više na nos.
Alice se u mislima stvorio glas s laganim američkim naglaskom. Žao mi je, ali
ne čujem rad srca.

31
 Knjige.Club Books

Toga se jasno sjećala. Svega, čak i male stanke nakon žao mije.
Žao mi je, ali ne čujem rad srca.
Tko je to bio? Tko je to rekao? Je li se doista dogodilo? Alice su na oči navrle
suze, opet se sjetila ružičastih balona svezanih u bukete i vjetra koji ih žestoko
vuče sivim nebom. Je li ih vidjela u nekom davno zaboravljenom filmu? Nekom
očito jako tužnom filmu? U grudi joj je opet navro val osjećaja, kao maloprije u
vozilu hitne pomoći. Ovaj put preplavio ju je val boli i bijesa. Zamislila se kako
jeca, tuli, ranjava vlastitu kožu rivajući nokte duboko u meso (inače nije bila tako
dramatična, nikad se u životu nije tako ponijela.) I ovaj put, baš kad je val narastao
toliko da je pomete, samo se rasplinuo. Krajnje neobično.
- Koliko djece imate? - upitala je liječnica. Odmaknula je Aliceinu majicu u
vis, a kratke hlačice malo pomaknula prema dolje da joj pregleda abdomen.
Alice je treptanjem pokušala odagnati suze. - Nijedno. Ovo mi je prva
trudnoća.
Liječnica je zastala usred pregleda i pogledala je. - Meni ovo izgleda kao
ožiljak od carskog reza.
Alice je nespretno podignula glavu i vidjela da liječnica svojim lijepo
oblikovanim noktom pokazuje nešto u dnu njezina trbuha. Zagledala se pomnije
i opazila vrlo blijed ljubičast ožiljak tik ispod linije stidnih dlačica.
- Ne znam što je to - rekla je Alice, prestravljena. Sjetila se ozbiljnog izraza
na majčinu licu dok je njoj i Elizabeth govorila da nikome ne smiju pokazati
intimne dijelove tijela, kako ih je nazvala. Kad je to rekla Nicku, zamalo je pao s
nogu od smijeha. Kako to da Nick nije uočio taj ožiljak? On je puno puta vidio
intimne dijelove njezina tijela.
- Maternica vam nije dovoljno proširena za dvanaesti tjedan trudnoće - rekla
je liječnica.
Alice se zagledala u svoj trbuh, koji je doista izgledao prilično ravno.
Impresivno ravno, štoviše, što bi inače bilo stvarno dobro, da Alice nije bila
trudna. Nick se već neko vrijeme veselo smijuljio svaki put kad bi ona odjenula
nešto dovoljno usko da se nazire izbočina trbuha.
- Jeste li sigurni da ste u dvanaestom tjednu? - upitala je liječnica.
Alice se zagledala u svoj trbuh - svoj jako ravan trbuh! - i neko vrijeme šutjela.
Bila je zbunjena i prestrašena i posramljena do srži. Shvatila je da su joj grudi -

32
 Knjige.Club Books

koje su zbog trudnoće bile teške i osjetljive i općenito jako grudne - nekako
normalne, obične, nenametljive. Nije se ni osjećala trudno. Nije se osjećala kao
Alice, ali svakako se nije osjećala trudno.
(Kakav je to ožiljak? Mislima su joj proletjele one priče o bandama koje
čovjeka otmu, drogiraju i uzmu mu organe za crno tržište. Da se nije nacvrcala,
otišla u teretanu i pala u šake nekome tko je njezinu nacvrcanost iskoristio da joj
uzmu organe?)
- Možda nisam u dvanaestom tjednu - rekla je liječnici. - Možda sam se
zabunila. Glava mi trenutačno nije najbistrija. Uskoro će stići moj suprug. On će
vam sve objasniti.
- Dobro, onda se samo opustite i nemojte se brinuti - liječnica je nježno vratila
Aliceinu odjeću na mjesto. - Prvo ćemo napraviti CT-sken da vidimo jeste li se
ozbiljno ozlijedili, ali mislim da će vam se ubrzo misli srediti i sve će biti kako
treba. Sjećate li se možda kako vam se zove ginekolog? Mogla bih nazvati
vašeg liječnika da provjerimo koliko ste trudni. Ne želim vas uznemiriti ako sad
ne čujemo rad srca, a zapravo je prerano da ga čujemo.
Žao mi je, ali ne čujem rad srca.
Toga se sjećala sasvim jasno. Kao da se doista dogodilo.
- Doktor Sam Chapple - rekla je Alice. - U Chatswoodu.
- Odlično. Ne brinite se. Nakon ozbiljne ozljede glave ovakva zbunjenost je
normalna.
Liječnica se suosjećajno nasmiješila i izašla. Alice je malo gledala za njom, a
zatim podignula majicu da provjeri trbuh. Uz to što je bio ravan, bio je i obilježen
paperjastim ožiljcima što su tekli okomito sa strana. Strije, shvatila je i kao
hipnotizirana prešla prstima preko njih. Je li ovo doista njezin trbuh?
Carski rez, rekla je doktorica. (Osim ako i to nije krivo shvatila, naravno.
Možda ovo nije ožiljak od carskog reza, nego običan ožiljak od... nečega.)
Ali ako liječnica ima pravo, znači li to da je neki drugi doktor (možda njezin
doktor Chapple?) zarezao njezinu kožu skalpelom i izvukao okrvavljeno,
nemirno dijete iz njezine utrobe, a ona se toga ne sjeća.
Može li udarac u glavu doista izbrisati tako važan događaj iz njezina
pamćenja? Nije li to pomalo pretjerano?

33
 Knjige.Club Books

Sjetila se koliko je puta gledala film s Nickom i zaspala na pola puta, s glavom
na njegovu krilu. Uvijek bi se ljutila kad bi joj se to dogodilo, jer bi se probudila
napola slineći i shvatila daje propustila radnju i da par koji se posljednji put kad
ih je vidjela mrzio sad zaneseno šeta oko Eiffelova tornja pod istim kišobranom.
- Već si rodila - rekla je sama sebi, tek toliko da vidi kako to zvuči. - Sjećaš
se?
Apsurdno. Očito se neće pljusnuti po čelu i reći si, Joj, da, rodila sam. Pa
naravno, sad se sjećam djeteta! Nemam pojma kako sam to zaboravila.
Kako je zaboravila rast djeteta u sebi, bacakanje i udaranje? Ako je već rodila,
znači da je odradila i prenatalni tečaj s Nickom. Znači da je kupila trudničku
odjeću. Da su obojili dječju sobu. Da su kupili krevetić i kolica i pelene i manja
kolica i stol za previjanje.
Znači da ima dijete.
Pa gdje je onda to dijete? Tko pazi na njega? Tko ga hrani?
Ovo je puno strašnije od nečega što pokriva Joj, Alice. Ovo je važno. Ovo je
užasno.
Za Boga miloga, gdje je Nick? Kad se konačno pojavi, dopustit će si da se malo
istrese na njega. Čak i ako bude imao dobru ispriku.
Sestra zelenih očiju vratila se u sobu i upitala: - Kako se osjećate?
- Hvala, dobro - odvratila je Alice i ne razmišljajući.
- Sjećate li se zašto ste u bolnici i što se dogodilo?
Alice je zaključila da je stalno pitaju jedno te isto da provjere kako joj je glava.
Došlo joj je da zaurla DA VAM PRAVO KAŽEM, MISLIM DA SAM SIŠLA S UMA!, ali
nije željela dovesti sestru u neugodnu situaciju. Ljudima je uvijek neugodno u
prisutnosti luđaka.
- Možete li mi reći koja je godina? - upitala je umjesto urlanja, i to vrlo hitnim
tonom, za slučaj da se liječnica s naočalama crvenih okvira vrati i zatekne Alice
kako ispituje druge ono što ona ispituje nju, provjeravajući je li joj rekla istinu.
-2008.
- Sigurno je 2008.?
- Sigurno je drugi svibnja 2008. Idućeg vikenda je Majčin dan! Majčin dan!
Alicein prvi Majčin dan.

34
 Knjige.Club Books

Samo što je 2008., a to znači da joj ovo nije prvi Majčin dan. Ako je 2008.
Grožđica već ima devet godina. Više uopće nije mala kao grožđica. Narasla je na
veličinu marelice, pa teniske loptice, pa lopte za košarku, pa... djeteta.
Alice je osjetila kako iz nje navire posve nepriličan smijeh. Njezino djetešce
ima devet godina.

Elizabethina domaća zadaća za doktora Hodgesa

Na Laylin užas, stala sam usred Vizualizacije cilja i odmah prešla na Olimpijadu
ideja. Sigurna sam da će vam ovo biti fascinantno, doktore: na tom dijelu im
kažem da zavire pod stolove, gdje ih čeka tajanstven proizvod. Svima je to
uvijek jako uzbudljivo, odmah žele znati što je ispod stola. Mene zapanjuje
koliko puta od ljudi čujem jednu te istu foru. To pridonosi dojmu da godine
lete, a ništa se ne mijenja. Ja sam savršeno utjelovljenje izraza juriti kao
muha bez glave.
Čujte, za deset minuta mi počinje Uvod u anatomiju. Ovo pisanje dnevnika
ne smije utjecati na moje praćenje serija. Briga me što o tome kaže moj suprug
Ben - bez opojnog djelovanja televizije vjerojatno bih već odavno sišla s uma.
Dok su polaznici tečaja zapisivali svoje ideje vezane za tajanstveni
proizvod, ja sam nazvala Jane. Ali naravno, Jane je bila isključila mobitel i
pobjeglo mi je glasno Jebemu, na što se Layla tiho nasmijala. Uvrijedila sam je
onom promjenom plana predavanja, jer je plan osmislila Layla, a njoj ništa nije
važnije od plana.
Objasnila sam joj da se moja sestra ozlijedila i da ne znam u kojoj je bolnici
i da moram smisliti tko će otići po njezinu djecu u školu. Layla je rekla, O.K.,
ali kad mislite završiti Vizualizaciju cilja? (Valjda bih trebala biti zadovoljna jer
je tako savjesna, valjda su to odlike dobrog zaposlenika, ali nije li to već
pomalo patološki, doktore Hodges? Što vi kao stručnjak kažete na to?)
Nakon toga sam nazvala mamu, ali kod nje mi se javila govorna pošta. Ah,
da mi se vratiti u dane dok mama nije imala vlastiti život. Još donedavno bih
prvo nazvala Frannie, čini mi se. Frannie je uvijek smirena kad nastane kriza.
Ali odlučila je prestati voziti i preselila se u zajednicu umirovljenika. (Još se
nisam pomirila s time. Bila je tako dobra vozačica.)
Nazvala sam školu, gdje sam naletjela na automat i morala odslušati
njihov govor o vrijednostima koje ondje uče djecu. Zatim sam nazvala Aliceinu
teretanu da vidim u koju su je bolnicu odvezli, ali dočekao me snimljen govor
o pravilnom režimu prehrane.
35
 Knjige.Club Books

Naposljetku sam nazvala Bena.

On se javio odmah, saslušao moje kukanje i rekao, Ja ću sve srediti.

36
 Knjige.Club Books

A liceina CT-snimka je, prema riječima liječnika, bila nezanimljiva, zbog čega
se ona posramila zbog svoje osrednjosti. Sve ju je to podsjetilo na školske
svjedodžbe, u kojima su sve opisne ocjene bile zadovoljavajuće, a komentari Alice
je premirna, mora više sudjelovati u nastavi. Mogli su baš napisati i istinu: Alice
je toliko dosadna da zapravo i ne znam tko je. Elizabeth je imala drukčije opisne
ocjene - neke izvanredno, neke ispodprosječno - i zanimljive komentare poput
katkad ometa nastavu. Alice bi vrlo rado dobila takav komentar - kako
uzbudljivo, ometa nastavu - ali nije znala kako da ga zaradi.
- Zabrinjava nas gubitak pamćenja, pa ćemo vas zadržati na promatranju
preko noći - rekla joj je ona liječnica s naočalama crvenih okvira.
- Aha. U redu. Hvala - Alice je posramljeno zagladila kosu unatrag,
zamišljajući si cijeli red liječnika i sestara kako je promatra dok spava. (Katkad bi
hrkala.)
Liječnica je privukla nalaze na grudi i pogledala Alice nekako veselo,
prijateljski, kao da je spremna na trač-partiju.
O, joj! Alice je pokušavala smisliti temu za razgovor. - Jeste li možda uspjeli
dobiti mojeg ginekologa? Doktora Chapplea? - rekla je naposljetku. - Mislim,
možda niste stigli... - nije htjela da se liječnica istrese na nju. Oprostite, spašavala
sam živote!
Liječnica je djelovala zamišljeno. - Jesam, da. Čini se da se doktor Sam
Chapple prije tri godine povukao u mirovinu. Njegova tajnica kaže da si je kupio
mali otok, što je totalno zakon!
- Kupio je otok - ponovila je Alice. Uznemirilo ju je što njezina liječnica
koristi izrazima poput totalno zakon: odjednom je izgledala mlađe i nekako
iznenađeno, a Alice je mislila da liječnike nikad ništa ne smije iznenaditi. Sjetila

37
 Knjige.Club Books

se Georgea Clooneyja iz vozila hitne pomoći. Ti se medicinari doimaju tako

profesionalno, tako dojmljivo, a onda vas razočaraju kad se pokaže da su
obični, normalni ljudi. Uz sve to, Alice se ta priča nije činila vjerojatnom. Kupio
otok? Tko kupuje otok?
- A vjerojatno ste i vi tome pridonijeli plaćanjem, ha? - rekla je liječnica
veselo.
Alice nije mogla vjerovati da doktor Chapple više ne sjedi u svojoj velikoj
kožom presvučenoj stolici i na bijele kartice svojim urednim rukopisom pomno
zapisuje odgovore na pristojno, ljubazno postavljena pitanja. Sad leži u mreži za
spavanje i pije koktele ukrašene papirnatim suncobranima. Nosi li još leptir-
kravate? Zamislila ga je samo u kupaćim blačicama i leptir-kravati, kao stripera.
Mora reći Nicku kako doktor sad vjerojatno izgleda, zaključila je. (Gdje je Nick?)
Naravno, ako je 2008., prošlo je deset godina i štošta se promijenilo u životu
doktora Chapplea, a što je još važnije, u njezinu životu - uključujući i to da je
NAVODNO VEĆ RODILA.
Mnogo se toga sigurno dogodilo u tih deset godina.
Stotine stvari. Milijuni stvari. Milijarde!
Da nije užasno, bilo bi fascinantno. Alice je zaključila da se stvarno mora
uhvatiti u koštac s tim problemom. Odmah! Po hitnom postupku, kako kaže
Frannie. Je li Frannie još živa ako je 2008.? Bake umiru. To se može očekivati.
Čovjek se ne smije niti uznemiriti kad mu baka umre. Ne želim da je Frannie
umrla, pomislila je Alice. Ne želim, ne želim. Ne želim da je itko umro.
Nitko u našoj obitelji više neće umrijeti, obećala joj je Elizabeth kad je ona
imala deset, a Alice pet godina. Ne bi bilo pošteno. Kad su bile male, Alice je
vjerovala Elizabeth svaku riječ.
Možda je Elizabeth umrla? Ili Nick? Ili mama? Ili djetešce? (Žao mi je, ali ne
čujem rad srca.)
Prvi put nakon mnogo godina Alice je obuzeo isti onaj osjećaj koji je iskusila
kad im je umro otac: osjećaj da će uskoro umrijeti još netko. Željela je okupiti sve
koje je voljela i spremiti ih na sigurno, pod krevet s najdražim igračkama. Katkad
bi je stres toliko shrvao da ne bi mogla disati i nekoliko puta joj je
Elizabeth morala donijeti papirnatu vrećicu da diše u nju dok se ne smiri.
- Možda će mi trebati vrećica - rekla je Alice liječnici.

38
 Knjige.Club Books

- Vrećica?
Apsurdno. Pa nije dijete da hiperventilira pri pomisli na smrt bližnjih.
- Ne, ne vrećica. Ona mekana torba za teretanu. Imala sam ju sa sobom - rekla
je liječnici. - Crveni ruksak s naljepnicama. Znate možda gdje je?
Liječnica kao da se pomalo naljutila zbog toga što joj Alice postavlja to strogo
administrativno pitanje, ali ipak se ogledala uokolo. - Evo ga, tu je. Da vam ga
dodam? - otišla je po neobičan malen ruksak, koji je stajao na polici na drugom
kraju sobe. Alice ga je bojažljivo odmjerila.
- Ne. Da. Da, molim.
Liječnica joj ga je dodala i rekla: - Dobro, sad se vi lijepo odmarajte. Uskoro
će netko doći po vas da vas odveze u sobu na odjelu. Oprostite što toliko čekate.
Tako vam je to u bolnicama - majčinski ju je potapšala po ramenu i brzo izašla,
kao da se odjednom sjetila da je čeka neki drugi pacijent.
Alice je prešla prstima po trima blještavim naljepnicama dinosaura na
poklopcu ruksaka. Sva tri dinosaura imala su oblačiće iznad glava. DINOSAURI SU
ZAKON! DINOSAURI SU NAJ!, pisalo je. Pogledala je naljepnicu na vlastitoj majici i
skinula je. Bila je ista kao ove na ruksaku. Vratila ju je na majicu (imala je osjećaj
da mora) i pričekala da vidi hoće li je dinosauri na nešto podsjetiti.
Je li ih nalijepila Grožđica? Njezin je mozak odmah šmugnuo u grmlje pred
tom pomisli, poput prestrašene životinje. Nije željela znati. Nije željela imati
odraslo dijete. Željela je svoje djetešce koje se još nije ni rodilo.
Nemoguće, pomislila je. Ovo je nemoguće. Ali moguće je, zato se priberi,
Alice. Spustila je ruku na preklop ruksaka i pogled su joj privukli vlastiti nokti.
Podignula je obje ruke i ispružila ih ispred sebe. Nokti su joj bili lijepo oblikovani
i dugački i lakirani vrlo blijedim bež lakom. Inače su bili neuredni i slomljeni ili
je pod njima bilo blata iz vrta ili boje ili prljavštine od nekog drugog posla na
preuređenju kuće. Uređeni su bili samo jednom, na dan vjenčanja, kad je otišla
na manikuru. Medeni mjesec provela je mašući noktima Nicku pred nosom. Gle
mi nokte. Prava sam dama.
Osim noktiju, ništa na rukama nije bilo drukčije. I dalje su bile njezine i
izgledale su baš lijepo. Nisu bile ukrašene nakitom, ali Alice je nosila prstenje
samo za izlaske, a teretana očito nije bila izlazak. Nije nosila nakit da ne zapne za
nešto, pogotovo dok bi radila po kući. Podignula je lijevu ruku još bliže očima i

39
 Knjige.Club Books

tek tad zapazila mali krug blijede kože oko prstenjaka, na mjestu
vjenčanog prstena. Obuzeo ju je isti osjećaj nepovezanosti s vlastitim tijelom kao
kad je maloprije ugledala strije. Njezin je mozak mislio da je sve kao prije, ali
njezino je tijelo govorilo da je vrijeme teklo i bez nje.
Vrijeme. Prinijela je dlanove licu. Ako šalje prijateljima pozivnice za proslavu
četrdesetog rođendana, ako sad ima... trideset devet godina - mentalno joj je
zastao dah, srce joj skočilo u grlo pri toj pomisli - to znači da joj lice izgleda
drukčije. Starije. Nad umivaonikom u kutu sobe visjelo je zrcalo. Alice je u njemu
vidjela odraz svojih stopala u kratkim bijelim čarapama; jedna od mnogih sestara
koje su prošle kroz sobu skinula joj je one čudne tenisice (glomazne i pune
nekakvih gumenih dijelova) i spustila ih na pod pokraj nosila. Alice bi mogla sići,
obuti ih i otići do zrcala.
Ali bolnica je sigurno vrlo stroga što se tiče nedopuštenog ustajanja iz kreveta.
A Alice je ozlijedila glavu. Mogla bi se onesvijestiti i opet se ozlijediti. Nitko joj
baš nije naredio da ne ustaje, ali to je valjda bilo samo po sebi razumljivo.
Trebala bi se pogledati u zrcalo. Ali ne želi se vidjeti. Ne želi znati. Ne želi da
ovo bude stvarno. Uostalom, trenutačno nema vremena. Mora pretražiti ruksak.
Brzo je otkopčala preklop i gurnula ruku u ruksak poput djeteta koje gura ruku u
vreću s darovima. I izvukla je... ručnik.
Običan jednobojni čisti plavi ručnik. Alice ga je promatrala, osjećajući samo
sram: prekapa po tuđim stvarima. Jane Turner je očito u onoj brzini dohvatila
tuđu torbu i gurnula je Alice u ruke kao da je njezina. Tipično za Jane. Uvijek sve
zna najbolje, uvijek je nestrpljiva.
No, dobro.
Alice je opet pogledala svoje lijepo oblikovane nokte. Zatim je opet zavukla
ruku u torbu i iz nje izvukla složenu plastičnu vrećicu. Na vrećici je pisalo
Country Road. Oho, otmjena trgovina. Otvorila je vrećicu i istresla sadržaj na
krilo.
Ženska odjeća. Donje rublje. Crvena haljina. Vesta na kopčanje boje vrhnja,
s jednim jedinim drvenim dugmetom. Visoke bež čizme do koljena. Kutijica za
nakit.

40
 Knjige.Club Books

Rublje je također bilo boje vrhnja, svileno i ukrašeno čipkom. Alice je nosila
svakakvo rublje, šareno i isprano: gaćice s veselim morskim konjicima i ljubičaste
grudnjake koji su se kopčali sprijeda.
Podignula je haljinu da je bolje vidi. Bila je predivna: fina crvena svila i
jednostavan uzorak sitnih cvjetića iste boje kao vesta na kopčanje.
Pogledala je etiketu na haljini. Veličina trideset osam. Premala za nju. Ovo
nije njezina haljina.
Uredno je presavila odjeću i otvorila kutijicu za nakit, iz koje je prvo izvukla
tanak zlatni lančić s velikim privjeskom od topaza. Dragi kamen bio je prevelik
za njezin ukus, ali prislonila ga je na haljinu i zaključila da savršeno pristaju jedno
uz drugo. Svaka čast, vlasnice svega ovoga. Tko si, da si.
Drugi komad nakita u kutijici bila je Aliceina zlatna narukvica Tiffany s
privjescima.
- Ma vidi ti što je tu - rekla je Alice, dignula narukvicu i stavila je preko
zgloba. Dodir nakita ju je utješio: imala je osjećaj da je konačno stigao Nick.
Tu joj je narukvicu kupio dan nakon što su saznali da je trudna s Grožđicom.
Nije smio toliko potrošiti, jer su prolazili kroza stanje koje je Nick opisao riječima
silan financijski stres: svaki zahvat na preuređenju kuće stajao je više nego što su
planirali, ali Nick je rekao da narukvicu mogu uvesti u troškovnik od
kategorijom izvanredni troškovi (što god to bilo) jer je činjenica da će
postati roditelji bila izvanredna.
Grožđica je začeta jedne srijede navečer, što nije bilo dovoljno uzbudljivo za
tako izvanredan događaj, a čak ni seks nije bio ni previše strastven, ni romantičan.
Jednostavno nije bilo ničega na televiziji i Nick je zijevnuo i rekao, Trebali bismo
oličiti hodnik, a Alice je rekla, A da se samo poseksamo?, na što je Nick ponovno
zijevnuo i rekao, Mmm. O. K. Onda su otkrili da u ladici noćnog ormarića nema
kondoma, ali dotad su se već bili bacili u akciju i ni njemu, ni njoj nije se dalo
ustati i otići do kupaonice, uostalom bila je srijeda, i samo su se jedanput, i
uostalom u braku su. Slobodno ostanu trudni, koliko god to bilo malo vjerojatno.
Idućeg dana
Alice je otkrila kondom u ladici noćnog ormarića: trebala je samo malo dublje
gurnuti ruku, malo više ispružiti prste. Ali već je bilo prekasno: Grožđica je već
počela raditi svoje, već je postajala osoba.

41
 Knjige.Club Books

Dan nakon što su napravili osmi pozitivni test za trudnoću (za slučaj da je
prvih sedam bilo lažno!), Nick je došao doma s posla i pružio Alice mali dar u
ukrasnom papiru, s karticom na kojoj je pisalo Majci mojeg djeteta. Unutra je bila
narukvica.
Iskreno rečeno, Alice je tu narukvicu uvijek voljela više od zaručničkog
prstena.
Stvarno iskreno rečeno, zaručnički prsten nije niti voljela, niti joj se sviđao.
Bio joj je grozan.
To nije znao nitko osim nje. Taj je prsten bio jedina Aliceina tajna i zapravo
je žalila što nije sočnija. Prstenje bio antikni, u edvardijanskom stilu, i pripadao
je Nickovoj baki. Alice nije poznavala baku Love, koja je navodno bila
zastrašujuća, ali puna ljubavi (Alice je ta kombinacija zvučala grozno). Nickove
četiri sestre, koje je on zvao Šljokice, jer su im karakterne osobine jamačno imale
štošta zajedničko sa šljokicama, bile su lude za tim prstenom i kad ga je baka Love
oporučno ostavila Nicku, bilo je prilično ogorčenih primjedbi. Aliceinu lijevu
ruku svako malo bi zgrabila jedna od četiriju Šljokica i šmrcnula, Takav nakit
jednostavno više nitko ne izrađuje!
Alice je taj prsten bio ružan: velik smaragd okružen dijamantima, u obliku
cvijeta. Zbog tko zna čega podsjećao ju je na hibiskus. Sve ostale žene koje je
susrela bile se oduševljene tim prstenom i od većine njih je čula da vrijedi pravo
malo bogatstvo.
Točno je u tome bio problem: taj je prsten bio najskuplji komad nakita koji je
Alice posjedovala, a stalno je gubila stvari. Stalno. Svako malo našla bi se u
situaciji da mora stati i razmisliti gdje je bila i što je radila, pretresati po kantama
za smeće, nazivati kolodvore, restorane i supermarkete da vide je li ondje ostavila
novčanik ili sunčane naočale ili kišobran.
- O, ne - rekla je Elizabeth kad je čula da je Alicein zaručnički prsten
neprocjenjivo vrijedno obiteljsko nasljeđe. - Morat ćeš ga - ne znam ni ja; možda
dati zašiti za prst?
Alice prsten uglavnom nije nosila, osim u posebnim prigodama ili kad bi se
trebala vidjeti s jednom od Šljokica. Nosila bi samo običan zlatni vjenčani prsten
ili ništa. Nikad nije bila luda za nakitom.

42
 Knjige.Club Books

Ali narukvicu iz Tiffanyja je obožavala. Za razliku od prstena, ta je narukvica

bila sve ono lijepo što joj se dogodilo posljednjih nekoliko godina: Nicka, dijete,
kuću.
Pričvrstila ju je oko zgloba, naslonila se na bijeli bolnički jastuk i spustila mali
ruksak na trbuh te ga stisnula uz sebe. Pomislila je da na svijetu sigurno postoje
milijuni identičnih narukvica i da ovo možda i nije njezina - ništa drugo u
ruksaku nije joj bilo poznato - ali u sebi je znala da ipak jest.
Razljutila se sama na sebe. Daj više! Sjeti se! Zašto si uvijek tako bedasta? Zašto
se uvijek TEBI događaju ovakve stvari?
Bijesna, zavukla je ruku u ruksak i iz njega izvukla crni novčanik. Dugačak
kožni novčanik od fine, skupe kože. Okrenula ga je nekoliko puta. Na jednoj
strani je diskretnim, sitnim slovima pisalo Gucci. O, Bože. Otvorila je novčanik i
odmah ugledala vlastito lice, koje ju je promatralo s vozačke dozvole.
Njezino lice. Njezino ime. Njezina adresa.
Dokazi da je taj ruksak doista njezin.
Fotografija je bila mutna, kakve već i jesu fotografije na vozačkoj, ali vidjela
je da nosi bijelu bluzu i dugačku ogrlicu od, čini se, crnih bisera. Dugački crni
biseri? Zar je postala netko tko nosi dugačke niske bisera? Kosa joj je bila ravna,
dugačka do ramena i obojena u svijetlu plavu. Nosi kraću frizuru? Nick ju je
jednom natjerao da mu obeća kako nikad neće odrezati svoju dugu kosu. Alice je
to bilo nevjerojatno romantično, iako se Elizabeth pravila da joj se povraća kad
joj je to rekla uz komentar, nećeš valjda u četrdesetoj imati frizuru koju si nosila
u četrnaestoj.
U četrdesetoj.
O, joj.
Alice je opipala zatiljak. Dosad je bila napola svjesna da joj je kosa svezana u
rep, ali nije znala da je taj rep više nalik na praseći, nego na konjski. Skinula je
gumicu i provukla prste kroz kosu. Bila je još kraća nego na vozačkoj dozvoli.
Zapitala se sviđa li se Nicku ta frizura. Još malo i morat će skupiti hrabrosti da
konačno stane pred zrcalo.
Ali naravno, još nema vremena za to. Samo polako.
Vratila je vozačku dozvolu u novčanik i pregledala ostatak sadržaja. Našla je
nekoliko kreditnih i debitnih kartica sa svojim imenom, uključujući i zlatni

43
 Knjige.Club Books

American Express. (Nije li zlatni American Express običan statusni simbol za tip
ljudi koji voze BMW-e?). Našla je iskaznicu za knjižnicu. Iskaznicu za teretanu.
Iskaznicu zdravstvenog osiguranja.
Jednostavnu bijelu posjetnicu na kojoj je stajalo Michael Boyle, fizioterapeut.
Adresa ordinacije bila je u Melbourneu. Okrenula ju je i na poleđini vidjela
rukom ispisanu poruku.

Alice, smjestili smo se. Dobro nam je. Često se sjetim tebe i
sretnijih vremena. Nazovi me kad god poželiš. M. Pusa.

Spustila je posjetnicu na krilo. Što li taj Michael Boyle misli pod sretnijim
vremenima? Ne zanimaju nju nikakva sretnija vremena s fizioterapeutima iz
Melbournea. Sve skupa zvuči odbojno: zamislila je proćelavog, trbušastog tipa s
mekušastim rukama i uvijek vlažnim usnama.
Gdje je Nick, dovraga?
Možda ga je Jane zaboravila nazvati. Jako se čudno ponašala u teretani. Alice
bi ga trebala sama nazvati, objasniti mu da je prilično ozbiljno ozlijeđena, reći mu
da stvarno mora odmah izaći s posla i doći u bolnicu. Zašto se toga već nije
dosjetila? Odjednom ju je obuzela potreba da nađe telefon, žudnja da čuje njegov
dragi, dobro joj poznati glas. Imala je osjećaj da nije razgovarala s Nickom
desetljećima.
Gotovo panično se ogledala uokolo po maloj sobi. Naravno, telefona nije bilo
na vidiku. U sobi nije bilo ničega osim umivaonika, zrcala i natpisa koji je
objašnjavao kako pravilno oprati ruke.
Mobitel! To njoj treba. Baš je nedavno dobila prvi mobitel: stari mobitel
Nickova oca koji je bio ispravan, ali čiju je masku na mjestu držala gumica. Alice
je imala osjećaj da sad sigurno već ima novi telefon, vjerojatno skuplji: otvorila je
prednji džep ruksaka i doista, unutra je bio otmjeni mali sjajni srebrni telefon.
Znala je da će ga ondje naći. (Ili nije? Kako da zna?)
U džepu je bio i rokovnik s kožnim koricama, koji je Alice odmah otvorila da
si potvrdi da je doista 2008. Odmah je uočila - s nekim pomalo poremećenim
divljenjem - da su stranice ispisane njezinim rukopisom. Crna slova na vrhu
stranica nisu ostavljala mjesta sumnji: 2008., 2008., 2008., govorila su. Alice je

44
 Knjige.Club Books

prestala s listanjem i dohvatila sjajni srebrni telefon. Disala je plitko, kao da joj
grudi pritišće teška metalna cijev.
Hoće li se uopće snaći s tim neobičnim telefonom? Nikad nije bila vješta s
novim aparatima. Za divno čudo, njezini otmjeni, manikirani prsti sami od sebe
radili su što treba i telefon se poslušno upalio. Birala je izravan broj Nickova ureda
i prinijela mobitel uhu. Čula je da zvoni. Molim te, javi se. Molim te, javi se. Čim
čuje Nickov glas, briznut će u plač olakšanja, već je znala.
- Prodaja, izvolite!
Javila joj se neka mlada djevojka glasa punog dobrog raspoloženja. Negdje u
njezinoj blizini netko se veselo smijao.
- Je li Nick ondje? - rekla je Alice. - Nick Love.
Djevojka je trenutak šutjela, a kad je progovorila, zvučala je kao da ju je netko
upravo oštro ukorio. Smijeh u pozadini naglo je zamuknuo. - Žao mi je, krivo su
vas spojili. Ako želite, mogu vas spojiti s osobnom pomoćnicom gospodina Lovea.
Alice je zastala, na tren se diveći činjenici da Nick ima osobnu pomoćnicu.
Kako otmjeno.
Djevojka je nastavila kao da je Alice odgovorila. - Gospodin Love je ovoga
tjedna u Portugalu, ali njegova pomoćnica sigurno će vam pomoći.
Portugal! - Što radi u Portugalu?
- Mislim da je na nekakvoj međunarodnoj konferenciji - nesigurno je rekla
djevojka. - Ali mogu vas spojiti s —
Portugal i osobna pomoćnica? Nick je očito dobio promaknuće. Morat će
tome nazdraviti pjenušcem!
- Možete me podsjetiti na kojem je gospodin Love položaju kod vas? - rekla
je Alice, čestitajući sama sebi na mudrosti.
- Gospodin Love je naš direktor - rekla je djevojka tonom koji je implicirao
da to zna cijeli svijet.
O, Bože.
Nick je na položaju Jebenog Megatrona.
To nije samo obično promaknuće. To je korak od sedam milja u poslovnoj
hijerarhiji. Alice je ispunio ponos pri pomisli na Nicka kako se šepiri po uredu i
naređuje ljudima što da rade. Kako to njima nije smiješno?

45
 Knjige.Club Books

- Spojit ću vas s njegovom pomoćnicom - rekla je djevojka odlučno. Alice je

čula klik, a odmah potom opet zvonjavu.
Javio se još jedan ženski glas, vrlo smiren. - Ured gospodina Lovea, ovdje
Annabelle. Kako vam mogu pomoći?
- O - počela je Alice. - Ovdje Nickova supruga, mislim, gospođa Love.
Pokušavam doći do njega, ali...
Annabellein je glas odjednom bio leden. - Dobar dan, Alice. Kako ste?
-1 nisam baš...
- Kao što znate, Nick se u Sydney vraća tek u nedjelju ujutro. Ako imate hitan
problem, mogu mu javiti što trebate, ali radije ga ne bih ometala. Raspored mu je
jako nakrcan.
- O.
Zašto je Annabelle tako neljubazna? Očito se poznaju. Što li joj je Alice
napravila da je ova tako hladna prema joj?
- Dakle, Alice? Je li hitno ili nije?
Imam pravo, potvrdila si je Alice; Annabelle me ne podnosi. Glava ju je
odjednom jače zaboljela. Došlo joj je da kaže, Gospođo draga, ja sam u bolnici!
Kamo me dovezla hitna!
Ne bi smjela dopuštati ljudima da budu bezobrazni prema tebi, često joj je
znala reći Elizabeth. Katkad bi nakon kakvog izgreda - koji bi Alice uvijek prva
zaboravila - Elizabeth odjednom rekla, Znaš što? Razmišljala sam si o onoj
ženskoj koja te napala u ljekarni. Ne mogu vjerovati da si joj to prešutjela - pa
gdje ti je hrabrost? Pa nisi beskičmenjak. Alice bi se na to svalila na tlo poput
lignje, da joj pokaže da je doista najobičniji beskralježnjak. O, za Boga
miloga, samo bi rekla Elizabeth.
Problem je bio u tome što Alice nije znala odbrusiti bez pripreme. Takve
situacije čovjeka uvijek zateknu nespremne! Njoj su trebali sati da smisli britak
odgovor, da dobro promisli o svemu. A što ako je napadač baš tog jutra saznao da
boluje od smrtonosne bolesti i zapravo ima pravo biti loše volje?
Zaustila je promrmljati nešto otužno i molećivo Nickovoj pomoćnici, kad je
njezino tijelo - posve samostalno, bez njezina angažmana - krenulo u akciju. Leđa
su joj se ispravila i ukočila. Brada se uzdignula. Mišići trbuha su se stegnuli. Kad
je progovorila, nije prepoznala vlastiti glas. Bio je napet i oštar i

46
 Knjige.Club Books

nedvojbeno bahat. - Da, hitno je - rekla je. - Apsolutno je hitno. Imala

sam nesreću. Molim vas da kažete Nicku da me nazove što prije može.
Alice bi manje iznenadilo i da je njezino tijelo samo od sebe izvelo trostruki
salto.
Žena je uzdahnula. - U redu, Alice. Vidjet ću što mogu učiniti - iz tih je riječi
prijezir tekao u potocima.
- Zahvaljujem.
Alice je prekinula. - Krava. Koza. Drolja - ispalila je kutom usana kao da
pijucka otrovne strelice.
Progutala je knedlu. Ovo ju je još više iznenadilo: zvučala je kao curetina s
tetovažama koja se s vremena na vrijeme voli dobro potući.
Telefon u njezinoj ruci je zazvonio i prenula se.
Sigurno je Nick, pomislila je s olakšanjem. Njezini prsti i opet su sve odradili
sami. Pritisnula je tipku s oznakom zelene slušalice.
- Nick? - rekla je.
Čula je ljutiti dječji glas. - Mama?

47
 Knjige.Club Books

Misli i ideje jedne prabake!

Danas sam pomalo uzrujana. Nadam se da ćete mi oprostiti za rant - kako kažu
mladi. (Tu riječ zapravo ne mogu smisliti, ali lako uđe u uho i korisna je!)
Kao što mnogi od vas znaju, ja sam predsjednica odbora za društvene
događa je ovdje kod nas u Mirnoj šumici. Posljednjih nekoliko mjeseci
pripremamo večer talenata za obitelji - konačno je na redu iduće srijede. Naše
obitelji - djeca, unuci i tako dalje - bit će izvođači. Trebalo bi biti jako zabavno!
Sigurna sam da će neki nastupi biti prava muka, ali barem će nam odvratiti misli
od artritisa.
Danas je na sastanak odbora došao novi stanar doma. Znate da sam ja
uvijek sretna kad dođe netko s novim idejama, pa sam oduševljeno dočekala
Gospodina X. (Mislim da nitko u Mirnoj šumici ne čita moj blog-većina nas
staraca pojma nema o internetu - ali za svaki slučaj neću pisati prava imena.)
Gospodin X je bio pun prijedloga.
Na večeri za obitelji poslužit ćemo čaj, kavu, sendviče i kekse. Gospodin X
je dignuo ruku i predložio da u kut dvorane postavimo bar i služimo koktele.
Rekao je da je godinu dana u životu proveo kao barmen na nekom karipskom
otoku i da još zna napraviti koktel koji će me baciti na leđa. Ne šalim se - doista
je to rekao. Tako se i inače izražava.
Zatim je rekao da on zna jednu curu koja mu nije baš obitelj, ali mogla bi
pripremiti nastup. Pitao je je li to dopušteno. Odgovorila sam da jest, naravno.
Rekao je da je to super, jer je ta striptizeta jako darovita! Svi su muškarci
prasnuli u smijeh, udarajući se po koljenima. To nije smiješno, ljudi! Seksistički
je! Ljigavo! Čak su se i neke žene nasmijale. Rita se smijala kao luda. Znam da je
demetna, ali svejedno!
Znate to je bilo najčudnije? Obuzeo me nagon da briznem u plač. Kako
neugodno, znam. Imala sam osjećaj da stojim pred razredom na svojem prvom

48
 Knjige.Club Books

poslu nakon fakulteta. (Ako niste pročitali stranicu o meni, znajte da sam
dvadeset godina predavala matematiku. Deset godina nakon toga bila sam
zamjenica ravnatelja, pa deset godina ravnateljica. Posvetila sam cijeli život
obrazovnom sustavu.) U mojem je prvom razredu bio dečko po imenu Frank
Neary. Još vidim njegovo prepredeno lice. Pametan klinac, ali nemoguć.
Stalno je zbijao šale. Stalno je nasmijavao druge dečke. Zbog njega sam ispadala
dosadna i naporna, kao kakva stara usidjelica.
Naravno, u svakom je razredu bio po jedan Frank Neary i ubrzo sam naučila
kako im utjerati strah u kosti. Ali te prve godine bila sam mlada i neiskusna, a
zbog Franka sam se osjećala kao najuštogljenija osoba na svijetu. Isto tako
osjećala sam se danas.
Imam ja smisao za humor, ljudi! Znam se nasmijati dobroj fori! Ali
striptizeta? Ni vama nije smiješno, jel‘ da?
Iduća stavka na rasporedu bio je sporan prijedlog o kojem sam pisala prošli
put. (O tome ste bogme imali štošta reći! Čini se da sam vas pošteno uzrujala!).
Imala sam osjećaj da Gospodin X neće stati na moju stranu ni u tome i stvarno...

IZVANREDNE VIJESTI!
O joj, moram se malo smiriti. Upravo sam morala prekinuti pisanje zbog
telefonskog poziva. Zvala me moja, ,kći‘ Barbs neugodnom viješću da je moja,
,unuka‘ Alice pala u teretani (u koju ide prečesto za moj ukus) i teško se
ozlijedila. U bolnici je. Vijest me teško pogodila i zbog toga što Alice u posljednje
vrijeme ionako ima problema, pa joj ovo uopće nije trebalo. Čini se da je zbog
udarca glavom izgubila pamćenje i misli da je 1998. Za Boga miloga. Sigurna sam
da će joj se pamćenje vratiti, ali ipak se brinem i sad mi se moje trivijalne brige
od maloprije čine tako nevažnima. Danas završavamo ovdje, javit ću vam kako
je Alice čim budem znala više.

KOMENTARI

Beryl kaže...
Frannie, uz tebe sam! Reci ti tom groznom X-u da nije poželjan u odboru! Molit
ću se za Alice.

49
 Knjige.Club Books

Anonimni kaže...
Znam da sam jedini muški čitatelj na blogu i da ćete me vi, dame, sigurno odmah
poklopiti, ali svejedno moram upitati što imate protiv koktela? Meni to zvuči
zabavno. Ja sam na strani Gospodina X! (Oprosti, Frannie, ali meni je isto
smiješno. Ne ljuti se na tipa. Sigurno vas je samo malo htio nasmijati.)

Doris iz Dallasa kaže...

Možda bi mogla pozvati Gospodina X na piće i porazgovarati o svemu? Iskoristi
svoje ženske čari! Mogla bi ga nagovoriti onakvom pitom sa sirom i lukom za
koju si nam prošli put dala recept.
P. S. Zašto uvijek stavljaš te čudne navodnike na riječi ,kći‘ i ,unuka‘?

Baka Mrak kaže...

Jadna ti i jadna Alice. Nevolja nikad ne dolazi sama. Javljaj nam kako ste!

Lady Jane kaže...

Reci Alice da sam se ja jednom onesvijestila u trgovini, kod ledenica, i kad sam
se osvijestila pitali su me kako se zovem, a ja sam im rekla svoje djevojačko
prezime! A bila sam udana četrdeset tri godine! Nikad ne znaš što će tvoj mozak
smisliti.

Frank Neary kaže...

Bok, profesorice Jeffrey. Danas sam guglao vlastito ime i nabasao na vaš blog.
Oprostite što sam vas gnjavio, ali ja se vaših satova matematike sjećam po
najboljem! Mislim da sam bio i pomalo zaljubljen u vas. Studirao sam građevinu
i siguran sam da uspješnu karijeru mogu zahvaliti vašem napornom radu.

Mabel Manijak kaže...

Tek sam nedavno našla tvoj blog. Super si! jako zabavno pišeš!
I ja sam prabaka, živim na drugom kraju svijeta (u Indiani, u SAD-u) i bavim se
mišlju da i ja počnem pisati blog. Imam jedno pitanje: što tvoja obitelj misli o
tome da pišeš o njima? Mislim da bi mojima smetalo...

50
 Knjige.Club Books

AB44 kaže...
Je li ono pravi Frank Neary, tvoj učenik? Kako dobro! Internet je zakon!

- Mama? - reklo je dijete opet, jednako nestrpljivo. Ali nije razaznala je li to dijete
muško ili žensko. Zvučalo je kao dijete i ništa više. Zadihano, nestrpljivo, možda
malo šmrcavo. Nekako slatko. Alice nije razgovarala s djecom telefonom, osim
kad bi Nickovim nećacima ili nećakinjama trebala čestitati rođendan, što bi
uvijek ispalo pomalo ukočeno s njezine strane, ali svaki bi put pomislila da su
djeca preko telefona tako slatka. Uživo su bila mnogo veća i strasnija i prljavija.
Dlan joj je bio mokar od znoja. Čvršće je zgrabila telefon, liznula usnice i
rekla: - Halo?
Mama, ja sam! - dječji je glas izletio iz telefona toliko silovito da je Alice imala
osjećaj da joj je to dijete - muško ili žensko - dreknulo ravno u uho. - Zašto si
mislila da je tata? Je li te nazvao iz Portugala? E, ako se čujete, možeš mu reći da
se igrica za PlayStation zove Lost Planet: Extreme Condition, O. K.? Jesi li
zapamtila? Mislim da ne zna pravo ime. O. K., mama, ovo je važno, daj si zapiši.
Dakle, Lost. Planet. Extreme. Condition. A gdje si ti? Moram na plivanje, a znaš
da mrzim kasniti jer mi trener uvali dasku i veslo. Ide stric Ben! Zašto nam nisi
rekla da će doći? BOK, BEN! O. K., moram ići. Bok, mama!
Alice je čula nekakvo grebanje, nekakav tupi udarac, a zatim dječje povike u
daljini. Čula je muški glas kako pozdravlja s Bok, malac, a zatim se linija
prekinula.
Alice je spustila mobitel na krilo i zagledala se pred sebe, u otvorena vrata i
bolnički hodnik onkraj njih. Pred vratima je brzo prošao netko sa zelenom
papirnatom kapom, vičući Pa zar opet? Negdje u daljini čuo se plač
novorođenčeta.
Je li to ona upravo za razgovarala s Grožđicom?
Nije znala ni kako se to dijete zove. Ona i Nick su se još prepirali u vezi s
imenom. On je htio da se dijete zove Tom - dobro i pošteno muško ime, a ona
Ethan - seksi, uspješno ime. Ako Grožđica ispadne curica, što bi bilo iznenađenje,
Alice ju je htjela nazvati Madeline, a Nick Addison - jer očito nije imao
spremno dobro i pošteno ime za curicu.

51
 Knjige.Club Books

Ne mogu mu ja biti majka, pa i ne znam kako se zove, pomislila je Alice. Ovo

je jednostavno nemoguće. Ovo je izvan svake mogućnosti.
Možda je bio krivi broj! Dijete je spomenulo nekakvog strica Bena. U
Aliceinoj obitelji nema Benova. Čak i ne pozna nijednog Bena. Nikad nije niti
čula za nekoga tko se zove Ben. Promislila je i jedini Ben kojeg je izvukla iz ladica
uma bio je golemi bradati majstor za neonske natpise kojeg je vidjela jedanput,
kad je Dori (Nickovoj sestri, vjerojatno najšljokičastijoj od svih Šljokica)
pomagala da uredi svoju radionicu za gatanje i tarot. Ali taj se isto tako mogao
zvati Bili ili Brad.
Problem je u tome, shvatila je Alice, što je dijete pitalo zašto je mislila da zove
Nick. I znalo je da je Nick u Portugalu.
Ovo je bilo izvan svake mogućnosti, ali istodobno, dokazi su bili prilično
uvjerljivi.
Na trenje zaklopila oči i brzo ih opet otvorila, pokušavajući si zamisliti
devetogodišnjeg sina. Koliko bi mogao biti visok? Koje bi mu boje mogle biti oči?
A kosa?
Pola Alice željelo je vrištati od panike - jer situacija je bila kao iz horora - a
pola Alice prasnuti u smijeh, jer sve je skupa bilo urnebesno. Nemoguća fora.
Fantastična priča koju će prepričavati godinama: A onda nazovem Nickov ured i
ženska mi kaže da je Nick u Portugalu! A ja si mislim, u Portugalu?
Bojažljivo je podignula telefon kao da podiže eksplozivnu napravu,
razmišljajući bi li trebala nekoga nazvati. Koga? Elizabeth? Mamu? Frannie?
Ne. Ne treba joj još nepoznatih glasova, ne treba čuti još nešto što ne zna o
najbližima.
Tijelo joj je bilo teško i umorno. Odlučila je ne napraviti ništa. Baš ništa.
Naposljetku će se ipak nešto dogoditi, ipak će netko doći. Liječnici će joj srediti
glavu i sve će biti u redu. A sad će sve ove stvari vratiti u ruksak. Kad je podignula
rokovnik uvezan u kožu, iz njega je ispala fotografija.
Na fotografiji je bilo troje djece u školskim odorama. Očito su pozirali za
slikanje, jer su svi sjedili na stubama jedno do drugoga, lakata naslonjenih na
koljena i brada naslonjenih na laktove. Dvije djevojčice i jedan dječak.
Dječak je sjedio u sredini. Imao je svijetlu plavu kosu, neurednu frizuru, malo
klempave uši i prćast nos. Glavu je nakrivio na jednu stranu, a usta razvukao u

52
 Knjige.Club Books

grotesknu grimasu koja je, znala je Alice, trebala biti osmijeh. Znala je to jer je
istu tu grimasu vidjela na stotinama fotografija svoje sestre. Zašto se uvijek tako
nacerim?, svaki put bi žalosno rekla Elizabeth kad bi vidjela svoju fotografiju.
Desno od dječaka sjedila je nešto starija djevojčica. Bila je krupne građe,
čvrstog tijela, imala dugo lice i smeđu kosu svezanu u konjski rep koji je padao
preko jednog ramena. Sjedila je nagnuta naprijed, a njezino je tijelo jasno govorilo
Ne želim sjediti pred fotićem u ovoj bezveznoj pozi. Usta su joj bila stisnuta u
tanku crtu, a pogled smrknut i usmjeren ravno u leću objektiva. Jedno joj je
koljeno bilo gadno ogrebano, a vezice na objema tenisicama razvezane. Alice ta
djevojčica nije djelovala nimalo poznato.
Lijevo od dječaka sjedila je mlađa djevojčica, kovrčave plave kose podignute
u dvije guste pletenice nalik na praseće repice. Njezin je osmijeh bio širok,
uzbuđen, napinjao bucmaste anđeoske obraze i u njima stvarao duboke jamice.
Na oba kraka ovratnika školske odore nosila je neke ukrase. Alice je prinijela
fotografiju bliže očima: ukrasi su bile naljepnice dinosaura, iste kao one
na njezinoj majici.
Okrenula je fotografiju i vidjela naljepnicu na poleđini, ispisanu strojem.

Djeca (slijeva nadesno): Olivia Love (vrtić), Tom

Love (3. razred), Madison Love (4. razred)
Roditelj: Alice Love
Broj naručenih - primjeraka: 4

Alice je opet okrenula fotografiju i ponovno pogledala troje djece.

Nemam pojma tko ste.
U ušima joj je odjednom zujalo; čula je vlastito disanje, plitko i isprekidano;
osjetila je da joj se grudi nadimaju pomalo panično, kao da se našla na velikoj
nadmorskoj visini. (Ovo je najbolji dio: gledam ja tako tu fotku i skužim... To su
moja djeca? A ja nemam pojma tko su! Urnebes!)
U sobu je ušla medicinska sestra koju Alice nije prije vidjela. Dobacila joj je
letimičan pogled i uzela karton s nosila. - Ispričavam se što tako dugo čekate.
Šefica kaže da ćete morati pričekati još samo nekoliko minuta; traže vam krevet.
Kako se osjećate?

53
 Knjige.Club Books

Alice se drhtavim prstima primila za glavu. - Jedino što me muči jest što se
ne sjećam proteklih deset godina vlastitog života - u glasu joj se čuo treperav trag
histerije.
- Mislim da bismo vam mogli naći čaj i sendviče, što kažete? - sestra je
pogledala fotografiju na Aliceinim koljenima. - Vaši klinci?
- Čini se - rekla je Alice i nasmijala se kratkim smijehom koji se odmah
pretvorio u jecaj. Okus suza u ustima Alice je odmah prepoznala; odmah joj se u
glavi stvorila misao: Prestani! Dosta mi je više suza!, ali nije znala što to znači jer
nije plakala od malih nogu, ali sad kad je počela, nije mogla prestati.

54
 Knjige.Club Books

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Za vrijeme poslijepodnevne stanke nazvala sam Bena, koji se javio vičući,
da nadglasa buku koju kao da je stvaralo dvadesetero djece, a ne troje.
Rekao je da ih je pokupio iz škole i da ih sad vozi na trening plivanja. Rekao
je da su ga djeca uputila da ih odveze na trening, naglasila da se treninzi ne
propuštaju otkako je Olivia postala krokodil ili čudnovati kljunaš ili što već,
i čula sam kako se Olivia gugutavo smije i viče, Delfin! Ja sam delfin!. Čula
sam i Toma, koji je očito sjedio pokraj Bena, recitirajući monotonim glasom,
Voziš pet kilometara na sat brže od dopuštenog; voziš četiri kilometra na
sat brže od dopuštenog; voziš dva kilometra sporije od dopuštenog.
Ben je zvučao kao da je pod stresom, ali i sretno. Sretnije nego u tko
zna koliko tjedana. Alice nas nikad ne bi zamolila da odemo po djecu i
odvezemo ih na trening (jer nam ne vjeruje) i znam da je Ben bio uzbuđen
kao da je i sam dijete. Zamislila sam si kako ga vide drugi vozači na
semaforu: obični tata (malo krupniji, bradatiji tata) i troje djece.
Ako predugo budem mislila o tome, boljet će, pa neću.
Ben je rekao da je Tom maloprije razgovarao s Alice i da mu nije rekla
da je pala u teretani, da je zvučala kao mama, samo možda deset ili
petnaest posto mrzovoljnije nego inače. Mislim da Tom trenutačno uči
postotke u školi.
Čudno, ali meni dotad nije niti palo na um da nazovem Alice. Nazvala
sam je odmah nakon Bena.
Kad se javila, glas joj je bio toliko neobičan da je nisam prepoznala i
pomislila sam da se javila medicinska sestra. Rekla sam, Oprostite, nazvala
sam broj mobitela Alice Love i onda sam je čula kako jeca. O, Libby hvala
Bogu da si nazvala!, rekla je. Zvučala je grozno. Histerično, čak. Brbljala je
nepovezane bedastoće o nekakvoj fotografiji, o naljepnicama dinosaura, o
crvenoj haljini u koju ona očito ne stane, ali svejedno je predivna, o tome
55
 Knjige.Club Books

da se nacvrcala u teretani, o tome da je Nick u Portugalu i o tome da ne zna

je li trudna ili nije, jer ona misli da je 1998., a svi drugi kažu da je 2008.
Pošteno me prepala. Ne sjećam se kad se Alice posljednji put rasplakala (ili
me zvala Libby). lako je tijekom prošle godine imala dosta razloga za
plač, nije plakala preda mnom, a i u posljednje vrijeme smo samo
tako grozno pristojne jedna prema drugoj, jako suzdržane i razumne.
Zapravo je bilo dobro čuti Alice kako plače. Bilo je stvarno. Nije me
trebala tako dugo, a uloga starije sestre nekoć je bila velik dio mojeg
identiteta. Bila sam Elizabeth, starija sestra koja je štitila Alice od svijeta.
(Zapravo bih trebala uštedjeti novac i analizirati sama sebe, doktore
Hodges).
Rekla sam joj da se ništa ne brine, da stižem i da ću sve srediti, a onda
sam se vratila na pozornicu i rekla svima da imam hitan slučaj, da se
nekome iz moje obitelji nešto dogodilo i da moram odmah otići, ali da će
me vrlo stručno i sposobno zamijeniti moja osobna pomoćnica, Layla. Kad
sam pogledala Laylu da vidim što ona o tome misli, bila je sva rumena i
ozarena, kao da je upravo spoznala tajne vjere. Znala sam da će sve biti O.
K.
Naravno, Alice su odvezli baš u Royal North Shore.
Svaki put kad skrenem na njihovo parkiralište, imam osjećaj da sam
progutala nešto golemo. Nešto u obliku sidra, što mi se spusti niz grlo i
ukorijeni u trbuhu, pružajući krakove u stranu.
I još nešto: nebo ondje izgleda tako golemo, poput velike prazne
školjke. Zašto mi se to čini? Dok vozim, stalno pogledavam prema njemu,
možda zato što sam sama sebi tako sitna i beskorisna, ili možda zato što je
vražje parkiralište tako smješteno i prilazna cesta se prvo malo penje, a
onda naglo spušta.
Moram pomoći Alice, podsjećam sama sebe izlazeći iz auta.
Ali kamo god pogledam, vidim mlađe verzije Bena i sebe. Lutamo tom
bolnicom poput utvara. Ako ikad odete onamo, doktore Hodges, potražite
nas. Lako ćete nas naći: vidjet ćete nas kako se vučemo stazicom uza zgradu
bolnice prema parkiralištu jednog sunčanog, ledenog dana; ja u onoj
bezveznoj hipijevskoj suknji koja mi loše stoji, ali koju i dalje nosim jer je ne
treba glačati; držim za ruku Bena, koji hoda ispred mene, gledam u pod i
ponavljam si svoju mantru. Ne misli na to. Ne misli na to. Ne misli na to.
Vidjet ćete nas i na recepciji, gdje smo ispunili formulare; Bena tik iza mene,

56
 Knjige.Club Books

kako mi masira donji dio leđa malim krugovima koji kao da su jedino to što
me održava na životu - govore mi da udahnem, pa da izdahnem - poput
ventilatora. Vidjet ćete nas i u dizalu, zgurane iza neke sretne obitelji punih
ruku balona na kojima piše Curica! Oboje stojimo u identičnoj pozi, s
rukama zaštitnički omotanim oko struka, kao da sami sebe grlimo, kao da
ne damo svoj toj silnoj sreći da nam se približi i naudi nam.
Prošlog tjedna rekli ste mi da to nije zauvijek odredilo tko sam, doktore
Hodges, ali jest. Definiralo me.
Ne misli na to.
Hodajući hodnicima u kojima uvijek ima jeke (klak, klak, klak,
odzvanjale su moje potpetice; pa tek onaj smrad, vjerojatno znate na što
mislim, onaj grozni smrad kuhanog krumpira koji vas uvijek podsjeti na
bolnicu i na svaki prijašnji posjet bolnici), okretala sam glavu od loše
odjevenih utvara sebe same, nastojala razmišljati samo o Alice i o tome
misli li doista da je 1998. i o tome kako to onda izgleda. Jedino s čime bih
mogla usporediti gubitak pamćenja jest moje jedino pijanstvo, kad sam bila
tinejdžerica i grozno se napila na proslavi dvadeset prvog rođendana
jednog prijatelja i ustala i recitirala dugačku zdravicu punu ljubavi za
slavljenika, kojega sam te večeri tek upoznala. Idućeg dana nisam se sjećala
ničega, ni minute od svega toga. Čini se da sam u zdravici upotrijebila riječ
oskudijevati, što me uznemirilo, jer mislim da je trijezna nikad nisam
izgovorila i nisam bila sigurna znam li zapravo u kakvom se kontekstu
upotrebljava. Nikad se poslije nisam napila. Prevelik sam control freak da si
dopustim da mi se ljudi smiju opisujući što sam sve napravila pijana.
Meni je bilo grozno što sam izgubila dva sata pamćenja. Kako bi tek bilo
izgubiti deset godina?
Dok sam tražila broj odjela na kojem je bila Alice, sjetila sam se mame
i Frannie i mene, sve tri uzbuđene poput one obitelji u dizalu, kako trčimo
hodnicima u potrazi za Aliceinom sobom onoga dana kad je rodila Madison.
U dnu hodnika spazile smo Nicka, daleko pred nama, i sve tri smo povikale
Nick! i Nick se okrenuo, stao da nas pričeka i dok smo mu prilazile, nemirno
se meškoljio i udarao zrak poput Rockyja, i Frannie je raznježeno rekla, Baš
je zlatan!, a ja sam u to vrijeme izlazila s onim bahatim arhitektom iz
gradskog ureda za urbanizam i u tom sam trenu odlučila prekinuti s njim
jer Frannie za njega nikad ne bi rekla da je zlatan.

57
 Knjige.Club Books

Ako je Alice doista zaboravila proteklih deset godina, pomislila sam, ne

sjeća se ni tog dana, ni Madison kao malog djeteta. Ne sjeća se ni kako smo
sve tri jele praline iz metalne kutije dok je pedijatar pregledavao Madison.
Okretao ju je na sve strane, držao na dlanu jedne ruke vrlo stručno, poput
košarkaša koji vrti loptu, a Alice i Nick su u istom trenu podviknuli Pazite! i
svi smo se nasmijali, a pedijatar se nasmiješio i rekao Kći vam dobiva ocjenu
pet plus! Svi smo zapljeskali, čestitajući Madison na prvoj petici u životu, a
pedijatar ju je zamotao u bijelu dekicu poput slatkoga malog
zapakiranog sendviča i svečano je pružio Alice.
Baš sam počela shvaćati koliko je toga monumentalnog Alice proživjela
u proteklih deset godina kad sam pronašla njezin odjel i kad sam pogledala
kroza staklena vrata, ugledala je u prvom odjeljku ograđenom zavjesama.
Sjedila je uspravno, oslonjena na jastuke, ruku opuštenih na krilu i pogleda
uperenog ravno. Bila je okružena bjelinom: bila je odjevena u bijelu
bolničku halju, naslonjena na bijele jastuke, glava joj je bila omotana bijelim
zavojem, a čak joj je i lice bilo mrtvački blijedo. Bilo ju je neobično vidjeti
tako nepomičnu: Alice je inače uvijek u pokretu. Šalje poruke, zvecka
ključevima automobila, grabi jedno od svoje djece za lakat i strogo im
nešto šapće na uho. Alice je uvijek nestrpljiva, uvijek nešto radi.
Prije deset godina nije bila takva. Ona i Nick nedjeljom bi spavali do
podneva. Kako će naći vremena za preuređenje te svoje goleme kuće!,
kvocale smo mama i Frannie i ja poput starih teta. .
Dok sam joj prilazila, nije me vidjela, a tad je okrenula pogled prema
meni i oči su joj izgledale tako krupno i tako plavo na blijedome licu.
Pogledala me, ali kako: nekako drukčije, ali i nekako poznato.
Ne znam kako da to opišem, ali znam da sam pomislila nešto neobično:
dobro došla natrag.
Znate što mi je prvo rekla, doktore Hodges?
Joj, Libby, što ti se dogodilo?, rekla je.
Kad vam kažem da me ono definiralo.
Ili je možda mislila na bore.

Alice su konačno premjestili na odjel, dali joj bolničku halju da se presvuče,

daljinski upravljač za televizor i bijeli ormarić s ladicama. Gospođa iz bolničkog
restorana ušla je s kolicima i dala joj šalicu slabog čaja i četiri mala sendviča sa

58
 Knjige.Club Books

sirom i šunkom. Sestra je imala pravo: čaj i sendviči su joj malo popravili
raspoloženje, ali ipak nisu zakrpali golemu rupu od deset godina u njezinu
pamćenju.
Kad je na mobitel čula Elizabethin glas, obuzeo ju je isti onaj osjećaj kao kad
je nazivala doma s onoga groznog putovanja po Europi kad joj je bilo devetnaest
i kad se pravila da je drukčija osoba - netko ekstrovertiran, sklon avanturi; netko
tko uživa u obilaženju katedrala i ruševina po cijele dane i tko voli razgovore s
pijanim dečkima iz Brisbanea koji odsjedaju u istini hostelima kao i ona - a bila
je usamljena, nedostajao joj je dom i često joj je bilo dosadno, a uza sve to, nikako
nije mogla shvatiti kako funkcioniraju rasporedi vožnje vlakova na kolodvorima.
Elizabethin glas, tako glasan i jasan u slušalici neobične telefonske govornice na
drugom kraju svijeta, uvijek bi Alice donio olakšanje. Koljena bi joj zaklecala,
naslonila bi čelo na staklo i pomislila Dobro je, ipak sam stvarna.
- Stiže mi sestra - rekla je medicinskoj sestri čim su prekinule, kao da time
potvrđuje da je stvarna, da je osoba koja ima obitelj, i to obitelj koju prepoznaje.
Doduše, dok je Elizabeth prilazila njezinu krevetu, nije je odmah prepoznala.
Bez previše razmišljanja je zaključila da je ta žena u bež odijelu, s naočalama i
ravnom kosom do ramena, netko iz bolničke administracije tko dolazi srediti s
njom neke formalnosti, ali tad je prepoznala nešto u držanju te žene, nešto u
položaju leđa koji je prkosno davao do znanja da se spremna uhvatiti u koštac sa
svime, nešto što je odavalo baš Elizabeth.
Alice je bila šokirana, jer što se nje ticalo, Elizabeth se prilično udebljala.
preko noći. Uvijek je bila vitka, snažna, imala tijelo oblikovao veslanjem ili
trčanjem ili svim drugim tjelesnim aktivnostima kojima se s tolikim užitkom
bavila. Ni sad nije bila debela, ali nedvojbeno je bila krupnija; mekša i prsatija,
poput napuhane verzije sebe same, nalik na luftić koji je netko previše napuhao.
Sigurno joj nije lako, pomislila je Alice. Elizabeth je uvijek bila vrlo glasan
protivnik nezdrave hrane; osoba koja odbija čak i puslice kao da joj nudite kokain.
Jednom kad su Nick, Alice i Elizabeth proveli vikend izvan grada, Elizabeth je za
doručkom provela sto godina proučavajući nutricionističke vrijednosti napisane
na čašici od jogurta, smrknuto ih upozoravajući da se posebno paze jogurta.
Nakon tog vikenda, Nick i Alice bi dreknuli Pazi! kad god bi ono drugo otvorilo
jogurt.

59
 Knjige.Club Books

Kad je prišla bliže, a jarko svjetlo nad krevetom joj obasjalo lice, Alice je
zapazila sitne bore oko usta i u kutovima očiju nad kojima su blistale naočale
elegantnih okvira. Elizabeth je imala svijetlo-plave oči uokvirene gustim tamnim
trepavicama, kao i Alice; oči koje su naslijedile od oca, oči koje su im pribavile
mnogo komplimenata. Ali Elizabethine oči sad su izgledale manje i bljeđe, kao da
se boja isprala iz njih.
Te blijede oči skrivale su nešto izmučeno i umorno i poraženo, kao da je
Elizabeth izgubila u borbi koju je trebala dobiti.
Alice je preplavila briga: Elizabeth se sigurno dogodilo nešto grozno.
Ali kad ju je upitala što, Elizabeth je rekla: - Što ti to znači, što mi se dogodilo?
- toliko jetko i odrješito da je Alice posumnjala u vlastiti sud.
Elizabeth je privukla plastični stolac i sjela. Alice je uočila da joj se suknja
ružno nagužvala na prevelikom trbuhu i brzo okrenula glavu. Došlo joj je da se
rasplače.
- Ti si u bolnici - rekla je Elizabeth. - Pitanje je što se dogodilo tebi.
Alice je osjetila kako joj glas odmah skreće u očaj i beznađe. - Posve je
bizarno, kao san. Čini se da sam pala u teretani. Ja, u teretani! Možeš si ti to
zamisliti? Jane Turner kaže da sam bila u teretani na satu step-aerobike petkom -
Alice si je dopustila praznoglavi osmijeh, jer sad je Elizabeth bila uz nju. Sad ona
može biti ozbiljna i zabrinuta. .
Elizabeth se zagledala u nju toliko ozbiljno, toliko zabrinuto i toliko napeto
da je Alice odmah prošla volja za praznoglavošću.
Dohvatila je fotografiju koja je ležala na ormariću uz krevet i pružila je
Elizabeth. - Jesu li ovo moja... - počela je tihim, pristojnim glasom. Osjećala se
gluplje nego ikad u životu. - Jesu li ovo moja djeca?
Elizabeth je primila fotografiju, pogledala je i licem joj je preletjela neka
složena sjena, neki jedva vidljiv trzaj koji je odmah nestao. - Jesu, Alice -
odgovorila je s opreznim smiješkom.
Alice je udahnula duboko, drhtavo, i zaklopila oči. - Nisam ih nikad vidjela.
Čula je da i Elizabeth uzdiše. - Sigurna sam da je ovo prolazno. Vjerojatno se
samo moraš odmoriti, opustiti i...
- Kakvi su? - Alice je otvorila oči. - Ta djeca? Jesu li... dobra?
- Krasni su, Alice - rekla je Elizabeth odlučnije.
60
 Knjige.Club Books

- Jesam li dobra majka? - rekla je Alice. - Brinem li se dobro za njih? Čime ih

hranim? Izgledaju snažno!
- Ništa ti nije važnije od djece, Alice - rekla je Elizabeth. - Sjetit ćeš se svega
sama, vidjet ćeš. Sve će ti se vratiti. Samo ...
- Mogla bih im skuhati hrenovke - rekla je Alice, sva ozarena tom zamisli. -
Djeca vole hrenovke.
Elizabeth ju je samo gledala. - U životu im nisi skuhala hrenovke.
- Mislila sam da sam trudna - rekla je Alice. - Ali napravili su pretrage i rekli
da nisam. Ne osjećam se trudno, ali ne mogu vjerovati da nisam trudna. Ne mogu
vjerovati.
- Nisi. Mislim, teško bi bilo povjerovati da ...
- Troje djece! - rekla je Alice. - Planirali smo samo dvoje.
- Olivia je bila slučajna - rekla je Elizabeth ukočeno, kao da ne odobrava takve
slučajnosti.
- Ništa mi ovo ne djeluje stvarno - rekla je Alice. - Baš sam Alisa u Zemlji
čudesa. Sjećaš se koliko sam mrzila tu knjigu? Same besmislice. Ni tebi se nije
sviđala.
- Mogu si misliti koliko ti je sve čudno, ali neće ovo potrajati; pamćenje će ti
se brzo vratiti. Očito si... snažno udarila glavom.
- Da. Snažno - Alice je opet uzela fotografiju. - Znači, ova mala. Ta mala je
najstarija, znači da mi je to prvo dijete? Naše prvo dijete bila je bila djevojčica?
- Curica, da.
- Mislili smo da će biti dečko.
- Sjećam se.
- A porođaj? Tri puta sam rodila? Kako je izgledao porođaj? Ne znam što me
čeka, nervozna sam. Mislim, bila sam nervozna...
- Mislim da ti je s Madison bilo prilično lako, ali s Olivijom je bilo
komplikacija - Elizabeth se promeškoljila na plastičnom stolcu. - Čuj, Alice,
mislim da bih trebala pronaći tvojeg doktora. Ne znam kako da razgovaram s
tobom... Ovo već posta je stvarno čudno. Bojim se.
Alice je panično posegnula za Elizabethinom rukom. Nije željela opet ostati
sama. - Ne, ne, ne idi. Netko će uskoro doći. Svako malo dođu vidjeti kako sam.

61
 Knjige.Club Books

Nego, Libby, nazvala sam Nicka na posao i rekli su mi da je u Portugalu. U

Portugalu! Što ondje radi? Ostavila sam mu poruku kod neke užasne tajnice.
Morala sam joj se suprotstaviti. Bila bi ponosna na mene! Pokazala sam da
nisam beskičmenjak!
- Svaka čast - rekla je Elizabeth, ali izgledala je kao da je upravo pojela nešto
pokvareno.
- Ali još me nije nazvao - uzdahnula je Alice.

Elizabethin dnevnik za doktora Hodgesa.

Tek kad je Alice spomenula da je Nick u Portugalu shvatila sam očito i to
me pogodilo još više nego kad me upitala jesu li joj djeca draga.
Stvarno je zaboravila sve.
Čak i Ginu.

62
 Knjige.Club Books

Z nači, ne sjećaš se ničega, baš ničega nakon 1998.? - Elizabeth se opet

promeškoljila na svojem plastičnom stolcu, primičući ga bliže Aliceinu
krevetu, naginjući se i tijelom prema njoj kao da je konačno odlučila saznati o
čemu je zapravo riječ.
- Mislim, sjećam se pokoje sitnice, pokoje slike - rekla je Alice. - Ali ničeg
smislenog.
- U redu, da čujem onda čega si se sjetila - rekla je Elizabeth zainteresirano.
Sad kad je sjedila još bliže, Alice je vidjela da su joj bore oko usana još dublje nego
što joj se isprva učinilo. Zaboga. Alice je nesvjesno pritisnula vlastito lice prstima
kao da će ga opipati. Još je izbjegavala ogledalo.
- Kad sam došla k svijesti, sanjala sam nešto - rekla je. - Zapravo ne znam
jesam li to sanjala, ili stvarno se dogodilo. Plivala sam, bilo je divno ljetno jutro,
a moji su nokti na nogama bili svaki svoje boje. Samnom je bio još netko, tko je
isto imao različito nalakirane nokte. Hej, jesi to bila ti? Kladim se da si to bila ti!
- Nisam, ne sjećam se ničeg takvog - rekla je Elizabeth. - Čega se još sjećaš?
Alice je pomislila na bukete ružičastih balona kako se ljuljuškaju na nebu, ali
nije željela razgovarati s Elizabeth o cunamiju boli koji ju je preplavio, ni saznati
što ga je potaknulo.
- Sjećam se neke žene s američkim naglaskom - rekla je - kako govori Žao mi
je, ali ne čujem rad srca.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Priznajem da sam nekako dirnuta, čak i polaskana time što se Alice od
milijardi uspomena dovoljno važnih da isplivaju na površinu, sjetila baš
toga.

63
 Knjige.Club Books

Alice je uvijek dobro oponašala naglaske i pogodila je njezin glas

savršeno. I ton i ritam, sve je bilo identično, i na tren sam se ponovno našla
u onoj sumornoj sobi, pokušavajući shvatiti. Tako dugo nisam razmišljala
o tome.
Zamislite, doktore Hodges, da se mogu vratiti kroz vrijeme, u taj dan,
i šapnuti sama sebi na uho, Ovo ti je tek početak, draga moja. A onda
zabaciti glavu unatrag i nasmijati se kao vještica, ludo i glasno.
Ali vi ne volite moj crni, ogorčeni humor, zar ne? Uočila sam da se svaki
put samo pristojno, pomalo tužno nasmiješite kao da se sramotim, a vi
dobro znate zašto; kao da sam tinejdžerica koja ne zna kontrolirati svoje
sramotne osjećaje.
No dobro, bilo kako bilo, nisam željela razgovarati s Alice o
Amerikanki. Očito. Mislim, pogotovo s Alice. A ne želim razgovarati o tome
ni s vama. Ne želim niti misliti na to. Ni pisati o tome. Dogodilo se i gotovo.
Kao i sve ostalo.

Elizabeth je dlanom poravnala bijelu dekicu pokraj Aliceine noge. Lice kao da joj
se stisnulo. - Žao mi je, ni meni to ništa ne znači - rekla je.
Zašto zvuči tako ljutito? Alice je imala osjećaj da je nešto skrivila, ali nije
mogla dokučiti što. Osjećala se trapavo i glupavo, poput djeteta koje pokušava
shvatiti nešto važno i ključno što joj odrasli ne žele objasniti.
Pogledi su im se na tren slučajno sreli, Elizabeth se napola nasmiješila i brzo
okrenula pogled.
Na odjel je ušla neka žena s cvijećem, uputila pogled pun nade Alice i
Elizabeth, zatim gotovo prezirno trepnula i krenula dalje u potragu po odjeljcima
ograđenim zastorima. Tren poslije, čuli su piskutav glas bez tijela. Bas sam te se
sjetila!
- Trebala sam i ja tebi donijeti cvijeće - promrmljala je Elizabeth.
- Udana si! - rekla je Alice odjednom.
- Molim?
Alice je podignula Elizabethinu lijevu ruku. - Imaš i zaručnički prsten!
Predivan je. Točno bih si takav odabrala da sam mogla birati. Mislim, nije da mi
se ne sviđa prsten bake Love.

64
 Knjige.Club Books

- Ne samo da ti se ne sviđa prsten bake Love - rekla je Elizabeth suho - nego

ga prezireš iz dna duše, Alice.
- Aha. Jesam ti ja to rekla? Ne sjećam se da sam ti to rekla.
- Jesi, prije sto godina. Mislim da si bila previše popila, zato mi i nije jasno
kako - ma nema veze.
- Dobro, koliko ću još čekati? - rekla je Alice. - Za koga si se udala? Za onog
zgodnog arhitekta iz gradskog urbanističkog?
- Misliš na Deana? Ne, nisam se udana za Deana. Bili smo zajedno otprilike
pet minuta. A i umro je. U nesreći na ronjenju, tragedija. Uglavnom, ja sam udana
za Bena. Ne sjećaš se Bena? Trenutačno pazi na tvoju djecu.
- Joj, kako je drag - rekla je Alice slabašno i opet ju je uhvatila lagana mučnina,
jer dobra bi majka očito odmah provjerila tko joj pazi na djecu. Problem je bio u
tome što je Alice još bila zapanjena što uopće ima djecu. Pritisnula je dlan na
ravni trbuh, u kojem očito nije bilo djeteta, i uhvatila ju je i vrtoglavica, koju
je odmah odagnala. Ako si dopusti da misli na to, počet će vrištati i nikad neće
stati.
- Ben - rekla je Alice, gledajući pozorno Elizabeth. - Znači, udala si se za
nekoga po imenu Ben - sad se sjetila da je ono šmrcavo dijete na telefonu
spomenulo nekog strica Bena. Od toga joj je bilo samo još teže: svi su oni sve znali,
sve je imalo smisla. Samo Alice pojma nije imala. - Baš sam si maloprije mislila
kako je jedini Ben kojeg znam onaj golemi dizajner neonskih znakova kojeg sam
upoznala u trgovini Nickove sestre. Zapamtila sam ga jer je bio tako krupan i spor
i tih, kao veliki grizli koji se nekako pretvorio u čovjeka.
Elizabeth je prasnula u smijeh i taj smijeh (grlen, velikodušan, toliko
privlačan da biste zbog njega odmah poželjeli reći još nešto smiješno), te način na
koji je zabacila glavu unatrag pretvorili su je u pravu Elizabeth koju je Alice
pamtila.
- Ne kužim - Alice se nasmiješila, spremna shvatiti.
- Za tog sam se Bena udala. Upoznala sam ga kad je Dora otvorila trgovinu. U
braku smo osam godina.
- Ozbiljno? - Elizabeth se stvarno udala za velikog grizlija koji dizajnira
neonske znakove? Svi su njezini dečki bili ekstremno duhoviti, uspješni
poslovnjaci uz koje se Alice osjećala priglupo. - Pa zar nije on imao bradu?

65
 Knjige.Club Books

Elizabeth se valjda ne bi udala za nekoga s bradom?

Elizabeth se tresla od smijeha. - Imao ju je i još je ima.
- Još izrađuje neonske znakove?
- Da, i to jako lijepe. Najdraži mi je onaj za Robova Rebrica i Roštilj u Killari.
Prošle godine bio je drugi na godišnjim nagradama za dizajn neona.
Alice ju je oštro pogledala, pokušavajući dokučiti šali li se Elizabeth, ali bila
je posve ozbiljna.
- Znači, to mi je šogor - rekla je. - Znači... njega poznajem. Prilično dobro ga
poznajem. Slaže li se s Nickom? Družimo li se u četvero?
Elizabeth je malo šutjela, a Alice iz izraza njezina lica nije ništa uspjela
pročitati. - Prije mnogo godina - počela je naposljetku - prije nego što smo se Ben
i ja vjenčali, dok je Madison bila mala, a ti trudna s Tomom, unajmili smo si kuću
u zaljevu Jester, jednog Uskrsa. Na plaži Hyams, znaš? Najbjelji pijesak na svijetu,
savršeno vrijeme, a Madison je bila tako slatka. Bili smo ludi za njom.
Igrali smo bedaste kartaške igre, a jedne noći Ben i Nick su se napili i zaplesali
na glazbu iz osamdesetih. Mislim da sam ga samo tad vidjela da pleše. Bili su tako
strašno blesavi! Ti i ja smo se toliko glasno smijale da smo probudile Madison,
onda je i ona ustala i plesala s njima, u pidžami. Kad se sad sjetim, to je bio baš
poseban praznik. Sad me hvata nostalgija. Nisam se toga sjetila godinama.
- Ja se toga nisam sjetila uopće - rekla je Alice. Činilo joj se okrutnim
zaboraviti krasno provedene praznike. Imala je osjećaj da se umjesto nje
zabavljala neka druga Alice.
- Mene začuđuje da se ne sjećaš Bena - rekla je Elizabeth, potpuno drukčijim
tonom. Glas joj je bio pomalo agresivan, čak je i gledala Alice kao da je izaziva da
joj se suprotstavi. - Vidjeli ste se jučer. Pozvala si ga da ti pomogne s autom.
Ispekla si mu muffine od banane, koje obožava. I baš ste lijepo pročavrljali o
svemu i svačemu.
- Znači - nervozno je rekla Alice - imamo i auto?
- Aha. Imaš auto, Alice.
- I pečem muffine od banane?
Elizabeth se nasmiješila. - S malo masnoće. Puno vlakana. Iznenađujuće su
ukusni.

66
 Knjige.Club Books

Alicein umje panično skakutao s misli na misao, na sve strane, dok joj se nije
zavrtjelo u glavi: vidjela je ono troje djece kako sjede jedno do drugoga, muffine
od banane, auto (nije voljela aute; voljela je autobuse i trajekt, a usto i nije bila
dobra vozačica), vidjela je prodavača neona po imenu Ben za kojeg se Elizabeth
udala.
I odjednom je zastala na jednoj bolnoj pomisli. - Hej! Pa ti si se udala bez
mene! - Alice je obožavala vjenčanja. Nikad ona ne bi zaboravila vjenčanje.
- Ti si mi bila kuma - rekla je Elizabeth - a Madison je bacala cvijeće preda
mnom. - Bile ste u istim haljinama, ljubičastim kao orhideja. Ti si održala duhovit
govor, a Nick vas je osramotio teatralnim plesanjem na Come on, Elleen. Darovali
ste nam mikser.
- Aha - u Alice je bujala plima frustracija. - Ja ne vjerujem da se ničega od
svega toga ne sjećam! Čak mi i ne zvuči poznato! -zarinula je prste u rupice u
tkanju deke, zgrabila preko nje vlastita koljena poput ljutitog djeteta. - A svega
toga toliko ima!
- Joj, daj - Elizabeth joj je protrljala ramena pomalo grubo, kao da masira
boksača, grozničavo se ogledavajući uokolo u potrazi za pomoći. - Moram malo
otići, naći doktora da čujem što se događa.
Elizabeth je uvijek bila spremna na rješavanje problema. Što god se dogodilo,
željela je brzo naći rješenje.
Iz odjeljka do njih dopro je kreštav ženski smijeh. Ma nisi valjda! Jesam! Alice
i Elizabeth istodobno su podignule obrve s identičnim, sestrinskim
neodobravanjem, i Alice je odmah ispunila smirujuća ljubav prema sestri.
Pustila je dekicu i nekako uspjela zadržati ruke na krilu, mirne. - Ne idi,
molim te. Još malo i doći će medicinska sestra, dolaze vidjeti kako sam. Možeš
razgovarati s njom. Ostani sa mnom, pričaj mi nešto. Mislim da će me to izliječiti.
Elizabeth je pogledala na sat. - Nisam baš sigurna - rekla je, ali ipak sjela.
Alice se promeškoljila da udobnije namjesti jastuk pod leđima. Razmišljala je
bi li postavila još pitanja o djeci na fotografiji (troje djece, kako pretjerano, kao
neizvedivo), ali to joj je još bilo toliko nestvarno da joj je bilo glupo išta pitati.
Imala je osjećaj da gleda znanstvenu fantastiku i ništa joj nije jasno, samo se
meškolji u sjedalu i pokušava suspregnuti smijeh. Radije će pitati Elizabeth kako
živi.

67
 Knjige.Club Books

Elizabeth je sjedila pognute glave, češkajući zglavak, na kojem Alice nije

vidjela ništa vrijedno češkanja. Opet je promotrila bore oko sestrinih usta, koje
kao da su joj vukle usta prema dolje u grimasu. Možda je to normalno sa
starenjem? (Možda su se i njezina usta objesila? Mora se pogledati u ogledalo. Još
malo i pogledat će se u ogledalo.) Ali nije bila stvar samo u borama: Elizabeth je
djelovala tužno, nekako poraženo i tužno. Je li moguće da nije sretna s bradatim
grizlijem? (Je li moguće da je itko sretan s bradatim grizlijem? Mislim, bezobrazno
je to. Naravno da je moguće. Koliko god ta brada bila stvarno apsurdno čupava.)
Dok ju je tako promatrala, Alice je zapazila da Elizabeth guta kao s mukom.
- O čemu razmišljaš? - upitala ju je.
Elizabeth se prenula i podignula pogled. - Ne znam, ni o čemu - prigušila je
zijevanje. - Oprosti nije da se dosađujem, samo sam umorna. Prošle noći jedva
sam spavala nekoliko sati.
- Aha - rekla je Alice. Nije joj trebalo objašnjenje. I ona i Elizabeth patile su
od grozne nesanice. Naslijedile su to od majke. Nakon što im je umro otac,
Elizabeth i Alice često bi sjedile budne uz majku cijele noći, sve tri u kućnim
ogrtačima, jedna do druge na kauču, gledajući video i pijući kakao. Idućeg dana
sve tri bi spavale cijeli dan, dok bi se Sunčeve zrake šuljale tiho, usnulom kućom.
- Kako je moja nesanica? - upitala je Alice.
- Nemam pojma. I ne znam patiš li još od nesanice.
- Ne znaš? - Alice je bila zbunjena. Uvijek su se žalile jedna drugoj na
nesanicu, znale sve o noćima one druge. - Pa zar ne... razgovaramo?
- Naravno da razgovaramo, ali valjda imaš pune ruke posla zbog djece i svega,
pa se samo čujemo na brzinu i to je to.
- Pune ruke posla - ponovila je Alice. To joj se nije ni najmanje svidjelo.
Uvijek je bila pomalo sumnjičava prema ljudima koji su imali pune ruke posla,
koji su se opisivali izrazima poput padam s nogu i ne znam gdje mi je glava. Čemu
tolika žurba? Usporite malo. I koga vraga radite da su vam stalno pune ruke posla?
- Aha - rekla je naposljetku. Bilo joj je poprilično neugodno. Imala je osjećaj
da stvari nisu kako treba između nje i Elizabeth. U nekim trenucima činilo joj se
da razgovaraju pristojno i ukočeno, poput nekoć dobrih prijateljica koje se nisu
dugo vidjele.

68
 Knjige.Club Books

Mora pitati Nicka što se događa. To je bila jedna od Nickovih najboljih

osobina: volio je razgovarati o ljudima, promatrati ih i proučavati. Bio je
zainteresiran za složene ljudske odnose. Usto, Elizabeth mu je bila draga i kad bi
se šalio na njezin račun ili se žalio na nju (jer Elizabeth je s vremena na vrijeme
bila jako naporna), radio je to baš kako treba, kao da su braća, pa Alice nikad nije
osjetila potrebu da je od toga brani.
Alice je promotrila Elizabethin lijepi kostim (odličan kroj, divna bež tkanina.
Čini se da su se u 2008. obje bolje odijevale). - Još radiš za one kataloge? Škrinja s
blagom?
Elizabeth je 1998. bila copywriter za tvrtku kataloške proda je Škrinja s
blagom. Posao joj je bio naći zabavne, privlačne opise za stotine i stotine
proizvoda poput sjajila za usne s okusom banane, kuhala zajedno ja je ili
vodootpornog tranzistora za slušanje pod tušem. Dobivala je mnogo darova, što
je bilo zgodno, a i svakog mjeseca kad bi katalog izašao, obitelj bi čitala Elizabeth
njima najdraže rečenice. Frannie je ponosno čuvala sve brojeve kataloga Škrinje
s blagom na polici, a kad bi joj došli prijatelji, natjerala bi ih da ga čitaju.
- Kako je to davno bilo - rekla je Elizabeth. Pogledala je Alice i blago stresla
glavom, kao da nikad prije nije vidjela takvo što. - Pa ti si prava putnica kroz
vrijeme.
- Znači, više ne radiš za njih? - Alice je sve to skupa već pomalo išlo na živce.
Bit će ludo zabavno ako je svi tako zaprepašteno pogledaju svaki put kad postavi
najjednostavnije pitanje. Koliko se toga uopće može promijeniti u deset godina?
Sve, čini se.
- Škrinja s blagom sad je web stranica - rekla je Elizabeth. - A ja ne radim za
njih oko šest godina. Četiri godine radila sam za jednu agenciju, a prije otprilike
dvije godine počela sam održavati predavanja, seminare na kojima ljude
poučavam o tome kako pisati reklame. Letke, kako ih zove većina ljudi. Prilično
su - zapravo su prilično popularni, koliko god to čudno zvučalo. A i izvor zarade,
pa ono. Kad me danas nazvala Jane, bila sam usred predavanja.
- Znači, imaš vlastitu agenciju?
- Da.
- Oho! Dojmljivo. Pa ti si uspješna. Oduvijek sam znala da ćeš biti uspješna.
Mogu te doći gledati?

69
 Knjige.Club Books

- Možeš me doći gledati? Gledati? - Elizabeth se podrugljivo nasmijala.

- Što je smiješno? Jesam te već došla gledati, ha?
- Ne, Alice - rekla je Elizabeth. - Nikad nisi pokazala ni malo zanimanja za
moje seminare - opet je zvučala onako oštro.
- Aha - Alice je bila zbunjena. - To mi je malo... Mislim, zašto nisam?
Elizabeth je uzdahnula. - Jer imaš pune ruke posla, Alice. To je sve.
Opet te pune ruke posla.
- A i mislim da - mislim da moju karijeru smatraš pomalo prostačkom.
- Prostačkom? To sam ja rekla? Ja sam to rekla za tebe? Ne bih nikad! - Alice
je bila zgrožena. Je li se ona to pretvorila u gaduru koja kritizira ljude zbog posla
kojim se bave? Uvijek je bila tako ponosna na Elizabeth. Bila je pametnija, pred
Elizabeth je bila karijera. Alice je bila statična i zadovoljna malim.
- Nisi baš rekla, ne - rekla je Elizabeth. - Vjerojatno to i ne misliš. Zaboravi
da sam išta rekla.
Možda ta druga Alice, pomislila je Alice, možda ta Alice koja je proživjela
deset godina mog života i nije simpatična.
- A ja? - rekla je Alice. - Cime se ja bavim?
U ABR-u je radila kao tajnica u uredu za obračun plaća. Taj joj posao nije bio
ni pretjerano drag, ni mrzak. Bio je samo posao. Alice nije bila karijeristica. Ti si
savršena kućanica. Kao da si izašla iz 1950-ih, rekla joj je jednom Elizabeth kad
joj je Alice priznala da je uživala u tom danu: malo vrtlarenja, šivanje novih
zavjesa za kuhinju, pečenje čokoladne torte za Nicka.
- Ne radiš - rekla je Elizabeth bezizražajno.
- To zvuči odlično! - rekla je Alice sretno.
- Ali uvijek imaš pune ruke posla - opet to? Što li joj to znači? - Baviš se svime
i svačime za školu.
- Školu? Kakvu školu?
- U koju ti idu djeca.
Aha. Opet djeca. Tri mala neznanca.
- Frannie - rekla je Alice odjednom. - Kako je Frannie? Nije valjda - nije valjda
bolesna ili takvo što? - nije željela niti izgovoriti riječ umrla.
- Frannie je dobro - rekla je Elizabeth. - Živa i zdrava.
70
 Knjige.Club Books

Srebrni mobitel koji je ležao na ormariću pokraj Aliceina kreveta probudio se

i zazujao.
- Možda je konačno Nick! - Alice se nagnula dohvatiti telefon.
- Nick! - Elizabeth je skočila na noge. - Daj da ja prva razgovaram s njim.
- Nema šanse - Alice je odmaknula ruku s telefonom, pomalo iznervirana. -
Zašto? - i ne pričekavši odgovor, pritisnula je tipku s malom zelenom slušalicom
i prinijela telefon uhu.
- Halo?
- Ja sam, bok - rekao je Nick i Alice je osjetila kako joj se venama širi
olakšanje, poput čašice alkohola. - Što se dogodilo? -upitao je. - Je li se djeci nešto
dogodilo? - glas mu je bio dublji, grublji nego inače, kao da je prehlađen.
Znači, i Nick zna za tu djecu. Svi znaju za djecu.
Elizabeth je mahala rukama, cupkala na mjestu i gestikulirala Alice da joj da
telefon. Alice joj je samo isplazila jezik.
- Ne, nego meni - rekla je Alice. Toliko mu je toga morala reći da nije znala
gdje da počne. - Pala sam u... u teretani, s Jane Turner, i udarila glavom. Bila sam
bez svijesti. Morali su pozvati hitnu i - joj da, u dizalu sam povratila tipu po
cipelama, koji neugodnjak! Čekaj tek da čuješ za step-aerobiku rodeo!
Urnebes. Čekaj, pa ti si u Portugalu! Ne mogu vjerovati da si u Portugalu. Kakav
je Portugal?
Toliko mu je toga morala ispričati. Imala je osjećaj da ga nije vidjela
godinama. Kad se vrati iz Portugala, morat će izaći na večeru u onaj meksički
restoran koji oboje vole i samo pričati i pričati. Naručit će si i margaritu, sad kad
Alice opet smije piti jer više nije trudna. Sve bi dala da je već sad u tom restoranu
s Nickom, da sjede u mračnom kutku, da je drži za ruku i palcem joj miluje dlan.
Nick je šutio. Valjda je u šoku, zaključila je.
- Ali sad sam dobro! - rekla je Alice da ga smiri. - Nije ništa ozbiljno! Bit ću
dobro! Već sam dobro!
- Za kog sam te kurca onda morao nazvati? - rekao je Nick.
Alice je osjetila stezanje u zatiljku, kao daju je netko žestoko udario. Nick joj
nikad nije rekao takvo što, čak ni u svađama. Ovaj je poziv trebao probuditi Alice
iz noćne more, srediti stvari, a ne pogoršati ih.

71
 Knjige.Club Books

- Nick? - rekla je drhtavim glasom. Poslije svega mora se pošteno razljutiti na

njega zbog ovoga. Jako ju je povrijedio. - Što ti je?
- Je li ti ovo neka nova strategija? Pokušavaš mi nešto dokazati? Jer, ne samo
da mi nije jasno što izvodiš, nego ni nemam vremena za to, da budem iskren.
Nećeš mi sad reći da želiš drukčiji dogovor za vikende? Jesi me zato zvala? Ili - o,
Isuse Kriste, nemoj mi reći da ćeš opet početi o Božiću?
- Zašto si takav? - rekla je Alice. Srce joj je panično tuklo. Ovo je bilo užasnije
nego bilo što drugo što ju je danas snašlo. - Što sam ti napravila?
- O, Isuse Bože, nemam vremena za jebene igrice!
Sad je već vikao. Nick je vikao na nju dok je sjedila u bolnici.
- Paprika - šapnula je Alice. - Moraš si isprati usta paprikom, Nick.
Elizabeth se ustobočila. - Daj mi telefon.
Uzela je telefon iz Aliceinih drhtavih prstiju, prislonila ga na uho, a drugo
začepila prstom. Okrenula se od Alice i pognula glavu da je Alice slabije čuje. -
Nick, Elizabeth je. Stanje je ozbiljno.
Udarila je glavom i izgubila pamćenje. Zaboravila je sve nakon 1998. Sve,
razumiješ što ti govorim?
Alice je mlohavo spustila glavu na jastuk i drhtavo udahnula. Što li je ovo
bilo?
Elizabeth je sad šutjela i slušala, namrštena. - Da, jasno mi je, ja razumijem,
ali mislim da se ona toga ne sjeća.
Opet je malo šutjela.
- S Benom su. Odveo ih je na trening plivanja i mislim da će ostati s njima
noćas, a onda - opet je zašutjela. - Da, u redu, onda tvoja mama može doći po njih
kad i inače, a i sigurna sam da će do nedjelje navečer Alice biti dobro i sve će biti
normalno - opet stanka. - Ne, još nisam našla doktora, ali sad ću - stanka. - Dobro.
Hoćeš li opet razgovarati s Alice?
Alice je pružila ruku. Sigurno hoće, sad kad se malo pribrao.
- Aha, dobro. O. K. Bok, Nick - rekla je Elizabeth.
I prekinula vezu.

72
 Knjige.Club Books

- Nije htio razgovarati sa mnom? - rekla je Alice. - Samo malo. Nije htio
razgovarati sa mnom? - cijelo tijelo su joj proboli bolni dodiri nekog okrutnog,
dugačkog, zašiljenog vještičjeg nokta.
Elizabeth je ugasila telefon i spustila ruku na Aliceinu nadlakticu. - Sjetit ćeš
se i sama - nježno je rekla. - Sve je u redu. Samo što ti i Nick više niste zajedno.
Alice je imala osjećaj da se sve oko nje urušilo, usukalo u Elizabethina usta.
Prikovala je pogled za ta usta, gledala kao se miču usnice boje maline obrubljene
tamnijom crtom. Elizabeth se valjda koristi olovkom. Ma pazi ti nju: koristi se i
olovkom i ružem.
Što to govori? Nije valjda da ...
- Molim? - rekla je Alice.
- Razvodite se - ponovila je Elizabeth.
Ma pazi ti to.

73
 Knjige.Club Books

A lice je popila čašu pjenušca s djeverušama, dok su se šminkale, pa još jednu

u limuzini, tri i četvrt četvrte čaše na proslavi (i jagode poslije pjenušca), pa
još jednu čašu sjedeći s Nickom na golemom krevetu u hotelskoj sobi te večeri.
Sve u svemu, bila je nacvrcana, ali to joj nije smetalo, jer ipak je ona bila
mladenka, ipak je to bilo njezino vjenčanje, i svi su joj govorili da je lijepa, a to je
značilo da je romantično pripita, a ne pijana i da sutradan neće biti mamurna.
- Nije li moja vjenčanica divna, predivna? - upitala je Nicka, vjerojatno treći
put, prelazeći dlanom po skupocjenoj, raskošnoj tkanini. U salonu su rekli da se
ta tkanina zove svileni saten, da se boja zove sjajna bjelokost, i prelazeći prstima
preko nje Alice je osjetila isto ono zadovoljstvo kao kad je kao djevojčica
milovala unutrašnjost glazbene kutijice, finu ružičastu podstavu od satena. Samo
što je ovo bilo još bolje, jer Alice je još onda željela biti u toj kutijici, u tom
ružičastom satenu. - Meni je moja vjenčanica divna i predivna. Izgledam kao
golemi čarobni zlaćani sladoled, zar ne? Ne dođe li ti da je pojedeš?
- Dođe, inače i bih - rekao je Nick. - Ali sit sam do guše. Pojeo sam tri komada
torte. Bila je fantastična. Još godinama će se pričati o torti s našeg vjenčanja.
Većina torta je dosadna, ali naša torta...! Jako sam ponosan na našu tortu. Nisam
je ja ispekao, ali ponosan sam na nju. Bravo, torta.
Činilo se da je i Nick popio previše pjenušca.
Alice je spustila čašu na noćni ormarić pokraj kreveta i legla na leđa,
popraćena šuštanjem tkanine. Nick se spustio do nje. Više nije imao kravatu, a i
otkopčao je dugmad svečane bijele košulje. Brada mu je već imala sjenu dlačica,
oči su bile prošarane krvavim žilicama, ali frizura mu je još bila savršeno valovita,
savršeno razdijeljena. Alice ju je dodirnula i odmah povukla ruku. - Kosa ti je od
slame!

74
 Knjige.Club Books

- Moje sestre su krive - objasnio je Nick. - Napale su me gelom. Pomilovao ju

je po kosi. - I tvoja je ljupko sintetična, suprugo - rekao je.
- To je zbog laka. Litara i litara laka, supruže.
- Laka, kažeš, ženo?
- Da, mužu.
- Kako zanimljivo, ženice.
- Hoćemo li sad zauvijek ovako, mužiću?
- Nećemo, ženice.
Oboje su se zagledali u strop i neko vrijeme ležali bez riječi.
- Što kažeš na Ellinu zdravicu?
- Mislim da je trebala biti dirljiva.
- Aha.
- A haljina tvoje tete kojoj nikad ne znam ime?
- Mislim da je trebala biti... pomodna.
- Aha.
Tiho su se nasmijali.
Alice se okrenula na bok. - Zamisli - rekla je i oči su joj se ispunile suzama.
Nakon previše pjenušca uvijek bi bila cmizdrava. - Zamisli što bi bilo da se nismo
upoznali.
- Spojila nas je sudbina - rekao je Nick. - Da se nismo upoznali tog dana,
upoznali bismo se idućega.
- Ja ne vjerujem u sudbinu! - već je tulila Alice, uživajući u kotrljanju vrelih
suza niz obraze. Onaj trostruki sloj maskare sigurno je već otopljen i klizi joj
licem. Užasavala ju je pomisao na to da je Nicka upoznala samo pukom igrom
sudbine. Isto tako mogla ga je ne upoznati, a tad bi joj život bio samo isprana
kopija postojanja; živjela bi poput nekakvoga sirotog šumskog bića koje nikad ne
vidi sunca, nikad ne bi znala koliko je sposobna voljeti i koliko može biti voljena.
Elizabeth je jednom rekla - vrlo odlučno i vrlo bespogovorno - da pravi čovjek
nije dopuna, nego da žena prvo mora biti sretna sama sa sobom, na što je Alice
kimnula kao da se slaže, ali si je mislila, O, ne, pravi čovjek je tvoja druga
polovica.

75
 Knjige.Club Books

- Da se nismo upoznali - nastavila je Alice - danas bi bio tek običan dan kao i
svaki drugi i sad bismo sjedili svatko kod sebe doma i gledali televiziju, a ja bih
bila u trenirci i... i sutra ne bismo išli na medeni mjesec - rekla je, a tek tad ju je
pogodila potpuna spoznaja užasa koji bi ih očekivao da se nisu upoznali. -
Morali bismo na posao! Na posao!
- Dođi ovamo, draga moja nacvrcana mladenko - Nick je privukao Alice k
sebi i naslonila je glavu na njegove grudi, udišući miris vodice poslije brijanja (bio
je mnogo snažniji nego inače; Nick je očito tog jutra izlio pola bočice na sebe, i
pri pomisli na to Alice se toliko raznježila da su joj suze još brže potekle). - Jedino
što je važno, jedino - ovo je vrlo važno, slušaš me? - rekao je.
- Da.
- Upoznali smo se.
- Jesmo - priznala je Alice. - Upoznali smo se.
- Sve je ispalo kako treba.
- Tako je - šmrcnula je Alice. - Sve je ispalo kako treba.
A tad su oboje zaspali, utonuli u dubok san premorenih mladenaca pokriveni
Aliceinom vjenčanicom od svilenog satena boje bjelokosti. Na Nickovu licu bila
je zalijepljena jedna crvena točkica konfeta, koja je ostavila trag boje što se neće
dati isprati prva tri dana medenog mjeseca.

***

- Sigurno smo se samo jako posvađali - rekla je Alice Elizabeth.

- Ne razvodimo se, ne. Ne bismo se mi nikad razveli.
Već i sama ta riječ - razvod - bila je tako ružna, čak i za izgovaranje. Raz-vod.
Pri ovome vod Aliceina usta ružno su se napućila i sama sebi je izgledala poput
ribe. A, ne. Ne razvode se oni. Nije moguće.
Nickovi roditelji razveli su se dok je Nick bio malen. Sjećao se svega. Kad god
bi čuo da se netko razvodi - čak i poznati parovi koji bi razvod razvlačili po
novinama zbog publiciteta - rekao bi tonom irske bakice, Ah, kakva šteta. Nick
je vjerovao u brak. Mislio je da se ljudi prelako predaju kad im veza postane teška.
Jednom je rekao Alice da će, budu li ikad imali problema u vezi, dati sve od sebe
da poprave stvari. Alice ga nije ozbiljno shvatila, jer neće trebati ništa popravljati,

76
 Knjige.Club Books

znala je; jer se problemi u vezama najlakše riješe privremenim spavanjem u dva
kreveta, zagrljajem u hodniku, čokoladicom kradom pruženom ispod lakta i
nježnim bockanjem u rebra koje govori Dosta smo se svađali, idemo se pomiriti.
Nicku je razvod bio fobija - jedina fobija! Ako se doista razvode, sigurno je
shrvan, očajan. Snašlo ga je ono čega se najviše bojao. Alice je srce zaboljelo zbog
toga.
- Jesmo li se ozbiljno posvađali zbog nečega? - Alice je upitala Elizabeth.
Saznat će ona što se dogodilo, a onda to poništiti.
- Mislim da nije bila riječ samo o jednoj svađi. Mislim da imate mnogo malih
problema, ali da ti iskreno kažem, nisi mi rekla što se dogodilo. Samo si me
nazvala dan nakon što se Nick iselio i...
- Nick se iselio? Iz naše kuće?
Nije si to uopće mogla zamisliti, koliko god pokušavala - Nick baca stvari u
kovčeg, s treskom zatvara vrata za sobom, vani ga čeka taksi. Žuti taksi, kao
američki, jer ništa od toga nije stvarno, jer je to scena iz filma popraćena glazbom
koja para srce. To nije njezin život.
- Alice, otišao je prije šest mjeseci, ali kad ti se vrati pamćenje, shvatit ćeš da
ti to ne smeta, jer ono, ne smeta ti. To si htjela. Upitala sam te točno to prošlog
tjedna .Jesi li sigurna da ovo želiš?, upitala sam, a ti si rekla, Apsolutno sigurna.
Ovaj je brak već dugo mrtav mrtvijancat.
Lažeš, lažeš, užasno lažeš! To ne može biti istina. To je izmišljotina i točka.
Alice je pokušala odgovoriti što je mirnije mogla. - Sad si ovo izmislila da mi bude
bolje, jel‘ da? Nema šanse da sam ja rekla da nam je brak mrtav mrtvijancat. I ne
koristim se tim izrazom! Ne izražavam se tako. Molim te, ne otežavaj mi
muku izmišljanjem gluposti.
- Joj, Alice - žalosno je rekla Elizabeth. - Vjeruj mi, tako misliš samo zbog
ozljede... O, dobar dan!
Sestra koju Alice dotad nije vidjela žustrim je pokretom odmaknula zavjesu
oko odjeljka i Elizabeth ju je pozdravila s očitim olakšanjem.
- Kako se osjećate? - sestra je pumpala narukvicu tlakomjera oko Aliceine
ruke.
- Dobro - ravnodušno je odgovorila Alice. Već je znala što je čeka. Mjerenje
tlaka. Pregled zjenica. Pitanja.

77
 Knjige.Club Books

- Tlak vam je jako skočio od posljednjeg mjerenja - komentirala je sestra,

bilježeći rezultate u karton.
Moj suprug upravo se izderao na mene kao na najljućeg neprijatelja. Moj dragi
Nick. Moj Nick. Želim mu sve to tužiti, jer Nick ne bi šutke podnio da netko
onako viče na mene. Kad me nešto uzruja, uvijek prvo kažem njemu; nagazim na
gas kao manijak da što prije dođem doma i izjadam se Nicku. Čim mu kažem,
lice mu se smrkne od bijesa, uvrijeđen je i u moje ime i sve je odmah bolje, sve je
kako treba.
Nick, ne bi vjerovao kako se taj tip izderao na mene. Doći će ti da ga tresneš
posred nosa kad čuješ. Samo što je taj tip bio ti, Nick; kako čudno, ha? To si bio
ti.
- Čula je nekoliko šokantnih vijesti - rekla je Elizabeth.
- Morat ćete se pokušati smiriti i opustiti - sestra se nagnula prema Alice i
nježnim dodirom laganim poput perca podignula joj vjeđe da provjeri reagiraju li
zjenice na svjetlost iz minijaturne ručne svjetiljke koju joj je uperila u oči. Parfem
koji je nosila podsjetio je Alice na nešto - ili na nekoga? - ali naravno, čim
se odmaknula, Alice je zaboravila i to malo što je znala. Hoće li joj život odsad
tako izgledati? Kao niz napornih, iritantnih deja vu nalik na svrbež koji ne
prolazi?
- A sad ću vam samo postaviti nekoliko dosadnih pitanja, može? Kako se
zovete?
- Alice Mary Love.
- Gdje ste i zašto?
- U bolnici Royal North Shore, jer sam u teretani udarila glavom.
- Koji je danas dan?
- Petak, drugi svibnja... 2008.
- Sjajno, super! - sestra se okrenula prema Elizabeth, kao da i od nje očekuje
oduševljenje. - Samo provjeravamo je li joj ozljeda utjecala na kognitivne
sposobnosti.
Elizabeth je nervozno zatreptala. - Super je to sve, ali ona još misli da je 1998.
Tužibabo, pomislila je Alice.
- Ne mislim - rekla je. - Znam da je 2008. Upravo sam to rekla.

78
 Knjige.Club Books

- Ali se i dalje ne sjeća ničega nakon 1998. Ili ničega uopće. Ne sjeća se vlastite
djece. Ne sjeća se raspada braka.
Raspada braka. Njezin je brak nešto što se može raspasti poput loše spojene
torte.
Alice je zaklopila oči i zamislila Nickovo lice prošarano prugama od
jastučnice, u nedjeljno jutro, na jastuku, pokraj njezina. Katkad bi mu kosa jutrom
bila raščupana kao da je panker. Imaš irokezu, rekla je Alice kad je prvi put uočila
taj fenomen. Naravno da imam, odgovorio je. Nedjelja je. Nedjeljom nosim
irokezu. Čak i zatvorenih očiju znao bi kad se Alice probudila, znao da ga gleda i
misli si kako bi bilo super dobiti šalicu čaja u krevet. Ne, rekao bi i prije nego što
bi upitala. I ne sanjaj, ženo. Ali svaki bi put ustao i skuhao joj čaj.
Alice bi dala sve, baš sve, da je sad u krevetu s Nickom, da je sve što želi šalica
čaja. Možda mu je dosadilo kuhati joj čaj? Je li u tome problem? Da nije pokazala
dovoljno zahvalnosti? Što si ona misli, tko je? Princeza koja se izležava i čeka da
joj netko donese čaj i prije nego što je ustala oprati zube? Nije ona dovoljno
zgodna za takve prohtjeve. Trebala je ustati prije nego što bi se Nick probudio,
srediti frizuru i našminkati se i ispeći mu palačinke s jagodama i to u dugačkoj
čipkastoj spavaćici. Tako se brak održava na životu, za Boga miloga! Kao da to
nije toliko puta pročitala u ženskim časopisima - pa to svi znaju! Imala je osjećaj
da je grozno zabrljala, da je zanemarila - Kako nepromišljeno! Kako neoprezno! -
najbolji dar koji je u životu dobila.
Alice je čula da Elizabeth šapće sestri hitnim tonom, da pita kad će doći
doktor, kakve su testove napravili. - Kako znate da nema nekakav ugrušak u
mozgu? - Elizabethin se glas pomalo histerično povisio i Alice se jedva vidljivo
nasmiješila. Elizabeth uvijek stvara dramu.
(Doduše, a što ako ima ugrušak? Mračni, prijeteći ugrušak koji joj lepeće po
mozgu poput zlokobnog šišmiša? Da, bolje da oni i to pogledaju.)
Možda je dosadila Nicku. Je li to razlog? Jednom je u srednjoj školi čula jednu
curu kako govori, O. K. je Alice, ali ono, bezvezna je.
Bezvezna je. Cura je to rekla tako ležerno, bez imalo zlobe, kao da samo
govori činjenice, i tako je Alice u četrnaestoj dobila potvrdu za ono što je uvijek
vjerovala. Naravno da je dosadna! I sama sebi je dosadna! Drugi ljudi bili su
mnogo zanimljiviji. Iste te godine, u kuglani se jedan dečko nagnuo sasvim blizu
nje, dovoljno blizu da osjeti slatki miris Coca-Cole u njegovu dahu, i rekao joj -
79
 Knjige.Club Books

Imaš facu kao svinja. To je potvrdilo drugu Aliceinu sumnju: njezina majka se
vara kad tvrdi da je njezin nos zgodan tako prćast - to nije nos, to je njuška.
(Taj je dečko imao sitno, mršavo lice štakora. Alice je tek u dvadeset petoj
shvatila da mu je mogla vratiti istom mjerom, ali pravila su bila jasna: dečki
odlučuju koje cure su zgodne, bez obzira na to koliko su oni sami ružni.)
Možda joj je Nick jednog jutra donio čaj u krevet i odjednom progledao,
konačno je otvorio oči i pomislio, samo malo, kako sam ja završio u braku s ovom
lijenom, bezveznom curom koja ima facu kao svinja?
O, Bože, zar je muka zbog svega ono što ne voli na sebi još tako svježa? Pa
odrasla je, ima dvadeset devet godina! Tek nedavno se vračala od frizera, hodala
zadovoljna sama sobom i prošla pokraj grupice nasmijanih tinejdžerica čije ju je
hihotanje potaknulo da u mislima pošalje poruku četrnaestogodišnjoj Alice: Ne
brini se, sve će ispasti kako treba. Postat ćeš zanimljivija, naći ćeš posao, smisliti
kakvu frizuru želiš i na kraju naći si dečka koji misli da si lijepa. Osjećala se tako
dovršeno, kao da su sva tjeskoba koju je osjećala kao tinejdžerica i sve propale
veze prije Nicka bile samo dio normalnog, prihvatljivog plana koji je vodio do tog
trenutka: do dana kad u dvadeset devetoj godini shvati da je postala sve što je
trebala.
Trideset devetoj. Ne dvadeset devetoj. Sad joj je trideset devet godina. A taj
dan kad je prošla pokraj tinejdžerica bio je prije deset godina.
Elizabeth se vratila i sjela uz Alice. - Pokušat će pozvati doktora, što, čini se,
nije lako jer si trenutačno samo na promatranju, a doktor ima pune ruke posla,
ali rekla je da će vidjeti što može napraviti. Mislim da su nam izgledi ravni nuli.
- Molim te, reci mi da ono nije istina - rekla je Alice. - Ono za Nicka.
- Joj, Alice.
- Volim ga. Doista ga volim. Toliko ga volim.
- Voljela si ga.
- Ne, volim ga. Sad ga volim. Znam da ga još volim.
Elizabeth je coknula jezikom, ali tonom punim suosjećanja, i podignula ruke
kao da se predaje. - Kad ti se pamćenje bude vratilo, odmah ćeš ...
- Ah bili smo tako sretni! - prekinula ju je Alice nestrpljivo, kao da će joj time
konačno dokazati. - Nismo mogli biti sretniji! - suze su joj bespomoćno klizile

80
 Knjige.Club Books

licem, slijevale se u uši i škakljale je. - Što se dogodilo? Je li se zaljubio u drugu?

To je to, zar ne?
Ma nije valjda. To je nemoguće. Nick voli Alice, to je činjenica. Činjenica.
Čovjek valjda smije prihvatiti činjenice bez stalnog preispitivanja? Jednom je
Nicka jedan prijatelj zezao zbog toga što se dao odvući na mjuzikl (iako je Nick
zapravo volio mjuzikle.) Vidim ti tragove povodca oko vrata, rekao je, a Nick
slegnuo ramenima. Što da ti kažem, stari moj? Volim je više od kisika.
Dobro, bio je popio nekoliko pivica, ali ipak je to izgovorio posred puba, gdje
sve muško uvijek pokušava biti još muškije. Izjavio je da je voli više od kisika.
Sad se odjednom sjetio da ipak više voli kisik?
Elizabeth je prislonila nadlanicu Alice na čelo, a zatim je pomilovala po kosi.
- Nije nikoga upoznao, barem koliko ja znam. I imaš pravo, bih ste sretni, imali
ste lijep, poseban odnos. Ali stvari se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Takve se stvari
jednostavno dogode. To je život. To što se sad razvodite ne mijenja činjenicu
da ste se voljeli i bilo vam je lijepo. Kad ti se pamćenje bude vratilo, ovo ti neće
smetati, vjeruj mi.
- A ne - Alice je zaklopila oči. - Ne želim da mi ne smeta.
Dok ju je Elizabeth milovala po čelu, Alice je razmišljala o danu kad su je
nakon jednog dječjeg rođendana dovezli doma. Na zabavi je pobijedila u igri i još
je bila uzbuđena zbog toga. Nosila je balon i košaricu izrađenu od šarenih
kartonskih vrpca punu lizalica. Elizabeth ju je dočekala pred kućnim vratima.
Dođi sa mnom, rekla je.
Alice se poslušno vukla za njom, spremna na tu novu igru koju je Elizabeth
očito smislila, spremna podijeliti lizalice s njom, samo ne one u obliku zubala, jer
te su joj bile najdraže. Dok su prolazile pokraj dnevne sobe, Alice je, noseći balon
koji je plesao iza nje, uočila da je soba puna odraslih, puna ljudi koje nije
poznavala i koji su stajali oko mame, koja je sjedila na kauču glave naslonjene
pod čudnim kutom (sve je skupa bilo čudno, ali možda je mama
imala glavobolju). Alice joj se nije javila jer nije željela razgovarati sa svim tim
nepoznatim ljudima, samo je hodala za Elizabeth sve do njezine sobe, pred kojom
je Elizabeth rekla: - Moram ti reći nešto zbog čega ćeš se jako loše osjećati, pa
mislim da bi se prvo trebala presvući u pidžamu i leći u krevet, pripremiti za
vijest, da manje boli.

81
 Knjige.Club Books

Alice nije rekla, Što je? Što je bilo? Reci mi odmah! jer joj je bilo tek šest
godina i jer se dotad ništa nije dogodilo, a uostalom, uvijek je slušala Elizabeth.
Tako se samo lijepo presvukla u pidžamu, a Elizabeth je otišla po termofor, koji
je stavila u jastučnicu da ne opeče Alice. Donijela je i žlicu meda, mast Vicks s
mirisom mentola, pola aspirina i čašu vode. Tako je to radila mama svaki put kad
bi neka od njih bila bolesna, a Alice je voljela biti bolesna. Kad je legla, Elizabeth
joj je namazala Vicks na grudi, a zatim joj počela milovati čelo baš kao majka kad
bi jedna od njih imala snažnu trbobolju ili takvo što. Alice je zaklopila oči,
uživajući u svemu dobrome što bolest donosi sa sobom, i to bez bolesti. Tad je
Elizabeth rekla: - O. K., sad ću ti reći loše vijesti. Od toga ćeš se osjećati
iznenađeno i neugodno, zato se pripremi, može? Možeš sisati palac ako želiš.
Alice je otvorila oči i namrštila se, jer više nije sisala palac, osim kad bi imala jako
težak dan, a i tad ne bi u usta strpala cijeli palac, nego samo grickala vrh. A tad je
Elizabeth rekla - tata je umro.
Alice se nikad nije sjetila što se dogodilo nakon toga, ni kako se osjećala kad
je to čula. Sjećala se samo kako ju je Elizabeth pokušala zaštititi od nečega zbog
čega će se jako loše osjećati. Već je bila odrasla kad je shvatila da je tad i Elizabeth
još bila dijete. Nazvala ju je da porazgovaraju o tome, da joj zahvali, ali
začudo, Elizabeth se događaja toga dana sjećala potpuno drukčije. Nije se uopće
sjećala da je spremila Alice na spavanje.
Naravno, ista ta Elizabeth jednom je Alice gađala škaricama za nokte koje su
joj se zabile u vrat, ali ipak...
Sad je Alice otvorila oči i pogledala Elizabeth. - Ti si jako dobra starija sestra
- rekla je.
Elizabeth je odmaknula ruku. - Nisam - rekla je bezizražajno.
Nekoliko sekunda nijedna od njih nije ni riječi rekla. - Jesi li sretna, Libby? -
upitala je tad Alice. Jer, djeluješ mi... - beskrajno nesretno, poželjela je reći.
- Dobro sam.
Elizabeth je izgledala kao da pretresa moguće komentare po glavi i odbacuje
ih jedan za drugim. Daj opet budi Elizabeth!, zamalo je povikala Alice.
- Moguće je da nam životi nisu ispali točno onako kako smo zamišljale kad
nam je bilo trideset - rekla je Elizabeth naposljetku.

82
 Knjige.Club Books

Prekinuo ih je nečiji glas. - Konačno! Tu ste! Mislila sam da vas nikad neću
pronaći!
U dnu kreveta stajala je neka žena lica na tren dramatično sakrivenog iza
velikog buketa žutih tulipana.
Spustila je tulipane i pokazala lice. Alice je zapanjeno trepnula.

83
 Knjige.Club Books

M ama? - rekla je Alice.

U dnu kreveta stajala je Aliceina mama, ali to nije bila Barb Jones koje se
Alice sjećala. Za početak (iako, mnogo toga moglo bi biti početak Aliceinih
primjedbi), više nije imala kratku smeđu kosu ošišanu na samozatajnu frizuru
časne sestre koju je nosila oduvijek. Kosa joj je sad bila bogate crveno-smeđe boje,
val mahagonija koji se slijevao niz ramena uz iznimku dvaju pramenova što su
padala uz lice (otkrivajući njezine smiješno male, vilinske uši) i šireg pramena
podignutog na vrh glave i pričvršćenog kopčom s golemim, kičastim, tropskim
cvijetom od svile. Njezina majka, njezina nenametljiva majka koja bi se lako
mogla stopiti s pročeljem koliko je bila bezbojna, njezina majka koja je prije nosila
samo tanak sloj najneupadljivijeg Avonova ružičastog ruža, sad je bila
namazana kao da se sprema izaći na pozornicu. Usne su joj bile jednake boje kao
i kosa, tekući puder pretaman i nanesen u debelom sloju, oči uokvirene... ma jesu
li to umjetne trepavice? Ne valjda. Bila je odjevena u blještav top bez rukava
prekriven šljokicama, zategnut u struku i uguran u široki crni remen koji se
šepirio iznad voluminozne suknje boje grimiza. Alice je odigla glavu od jastuka i
vidjela da taj scenski kostim upotpunjuju mrežaste čarape i sandale s
remenčićima.
- Jesi li dobro, dušo? - upitala ju je majka. - Uvijek sam ja govorila da je ta
step-aerobika prenaporna za zglobove i vidi što te sad snašlo.
- Ideš na zabavu pod maskama? - upitala je Alice, sva sretna što joj je sinulo
moguće rješenje. To bi objasnilo mamin izgled, iako bi bilo teško u to povjerovati.
- Ne, za Boga miloga, pa imali smo demonstraciju u školi kad mi je Elizabeth
ostavila poruku. - Došla sam ravno iz škole, nisam se stigla niti presvući. Malo su
buljili u mene, ali naviknula sam ja već na poglede. Ali dosta sad o tome, da čujem
što se dogodilo i što kažu doktori. Blijeda si kao kreč - Aliceina je majka sjela
84
 Knjige.Club Books

na rub kreveta i potapšala je po nozi. Na ruci su joj zaplesale blještave narukvice.

Je li to ona osunčana? I je li to dekolte?
- Kakvu demonstraciju? - upitala je Alice. Nije mogla odlijepiti pogled od
egzotičnog bića pred sobom. Mama je bila mama, ali i nije. Za razliku od
Elizabeth, mama nije imala novih bora - štoviše, debeli sloj šminke zagladio joj je
lice i izgledala je mlađe.
- Alice je izgubila znatan dio pamćenja, mama - rekla je Elizabeth. - Ne sjeća
se ničega nakon 1998.
- O, joj - rekla je Barb. - Ne sviđa mi se kako to zvuči. Vidjela sam da je jako
blijeda. Valjda imaš potres mozga. Ne smiješ zaspati! Kad čovjek ima potres
mozga, mora ostati budan. Alice, dušo, nikako ne smiješ zaspati!
- To je izmišljotina - rekla je Elizabeth. - Liječnici to više ne preporučuju.
- Nisam sigurna da je baš izmišljotina, nedavno sam u Reader’s Digestu čitala
o dečku po imenu Andy koji je udario glavom vozeći se na onim motorčićima
kojih ima na sve strane oko grada, a točno to se dogodilo i Sandrinu unuku, kad
smo kod toga, zato si ja mislim da ne smijemo pustiti Toma ni blizu njih, Alice,
iako već znam da će se njemu sigurno dopasti, ali jako su opasni ti motorčići, čak
i ako nosiš kacigu, opasni su, a taj mali, taj Andy, nije nosio kacigu. Barem mislim
da se zove Andy, ali moguće je da se zove i Arnie, iako je to staromodno, doduše
zgodno ime, koje danas nitko više ne da je djeci...
- Mama - prekinula ju je Alice, znajući da sama nikad neće naći izlaz iz
labirinta u koji se uplela. Njezina majka uvije je bila patološka brbljavica, iako bi
inače u javnosti uvijek govorila jako tiho, jer dobro odgojeni ljudi svojim pričama
ne uznemiruju ljude oko sebe, pa bi je Alice stalno morala poticati da govori malo
glasnije. Kad bi se približio netko koga nije poznavala najmanje dvadeset godina
i bila si jako bliska s njim, odmah bi zašutjela, čak i usred rečenice, poput radija
koji je netko ugasio; pognula bi glavu izbjegavajući poglede i nasmiješila se
skromno i jako samozatajno. Bila je toliko sramežljiva da bi, dok su Alice i
Elizabeth išle u školu, bila sva jadna prije roditeljskog sastanka, pozlilo bi joj od
muke, a sa sastanka bi se uvijek vratila sva iscrpljena i drhtava od napora, jedva
se sjećajući ičega o čemu su razgovarali roditelji i profesori, kao da je smisao
sastanka pojaviti se i preživjeti, a ne slušati, što je uvijek izluđivalo Elizabeth, koja
je jedva čekala da čuje koliko su je profesori nahvalili. (Alice nije zanimalo o
čemu se razgovaralo na roditeljskim sastancima, jer je i sama bila patološki

85
 Knjige.Club Books

sramežljiva. Naslijedila je to od majke poput kakvog zdravstvenog peha, recimo

dermatitisa.)
Aliceina majka sad je govorila glasno (čak i preglasno, zapravo) i bez osvrtanja
uokolo kao da pokušava spaziti strance zbog kojih bi trebala zašutjeti. Uz to,
držala je glavu nekako drukčije, nekako previše podignuto, tako da joj je brada
stršala u vis, a vrat bio ukočen kao u labuda. Podsjetila je Alice na nekoga, nekoga
koga sigurno nije zaboravila, samo se trenutačno nije mogla sjetiti ničega o toj
osobi.
- Ali još mi nije jasno zašto si ovako odjevena, mama. Izgledaš... nevjerojatno.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Pomislila sam - Samo nemoj spomenuti Rogera, mama. Molim te, nemoj
spomenuti Rogera. Ne može podnijeti još jedan šok. Glava će joj
eksplodirati.

- Kao što sam već rekla, dušo, Roger i ja smo bili na demonstraciji salse u školi
kad mi je Elizabeth ostavila poruku. Jako sam se prepala kad sam čula da ...
- Jesi ti to rekla salsa?
- Nemoj mi reći da si zaboravila da plešemo salsu! Pa to je nemoguće, a znaš
i zašto? Reći ću ti zašto! Jer si za naš posljednji nastup rekla da je nezaboravan, a
to je bilo prošle srijede! Olivia se popela na pozornicu s nama, naravno Tom i
Madison nisu, a ni ti, kad smo već kod toga, i Roger je bio jako razočaran, ali
pokušala sam mu objasniti da ...
- Roger? - rekla je Alice. - Tko je Roger?

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Mogla sam si misliti. Kad je mama posljednji put ne spomenula Rogera u
razgovoru duljem od pet minuta?

- Roger, dušo. Nisi valjda Rogera zaboravila? Ne valjda? - majka ju je preplašeno

pogledala, pa se okrenula prema Elizabeth. - Ovo je jako ozbiljno. I mislila sam si
da je skroz blijeda. Ima boju kreča!

86
 Knjige.Club Books

Alice se pokušavala sjetiti imena nalik na Roger. Možda ga zna kao Roda?
Roberta? Njezina bi majka često krivo zapamtila imena; Jamieja bi zapamtila kao
Johnnyja, Sušan kao Susannah i tako dalje.
- Jedini Roger kojeg znam je Nickov tata - rekla je Alice i malo se nasmijala,
jer Nickov je tata bio pomalo smiješan.
Majka se netremice zagledala u nju. Zbog umjetnih trepavica izgledala je kao
lutka. - No da, na tog Rogera i mislim, dušo. Na svojeg supruga, Rogera.
- Tvojeg supruga?
- Isuse, daj mi snage - uzdahnula je Elizabeth.
Alice ju je pogledala. - Mama se udala za Rogera?
- Bojim se da je.
- Ali... za Rogera? Stvarno?
- Aha. Stvarno.
Bilo je to još jedno vjenčanje na kojem Alice nije bila, ali to si vjenčanje nije
mogla niti zamisliti.
Za početak, Aliceina majka odlučno je odbijala pomisao da ikad više izađe na
spoj bilo s kim. Ma prestara sam ja za to, govorila bi. Spojevi su za mlade i lijepe!
Uostalom, ljubav mog života je bio vaš otac i gotovo! Kako bi itko mogao biti
dobar kao on? Koliko god su je Elizabeth i Alice uvjeravale da je još mlada i lijepa,
da tata ne bi očekivao da ga oplakuje do kraja života, Alice je potajno bila
ponosna na mamu zbog te odanosti. Smatrala ju je dirljivom i lijepom, iako je bila
i naporna, jer Alice i Elizabeth zbog toga su majci bile jedini izvor društvenog
života.
No, dobro, mama je nadvladala strah od izlazaka (vjerojatno ono i nije bila
doživotna romantična odanost, nego strah od spojeva, zaključila je Alice), ali
zašto se morala udati baš za Nickova tatu?
- Zašto? - bespomoćno je upitala Alice. - Zašto si se baš morala udati za
Rogera?
I odmah se sjetila: Roger se drži ukočeno kao labud, to je to.
Barb je razrogačila oči i napućila usta kao da će joj povjeriti neku tajnu,
navukla na lice grimasu koja je bila toliko različita od svega što je Alice znala o

87
 Knjige.Club Books

mami da je morala okrenuti pogled od nje, pomalo zgađena, kao da ju je zatekla

u nečem perverznom i seksualnom.
- Jer sam se ludo zaljubila u njega, toga se valjda sjećaš - rekla je. - Sigurno se
sjećaš, počelo je na Madisoninu krštenju, kad je Roger rekao da se bavi mišlju da
ode na satove salse i upitao me bih li bila zainteresirana, ali zapravo me nije niti
pitao, nije mi ostavio izbora, jednostavno je zaključio da želim s njim, a ja ga
nisam željela razočarati, to bi bilo jako nepristojno, i iako sam bila prilično
nemirna zbog toga i razmišljala sam si da bih mogla otići do doktora Holdena da
mi da nešto za smirenje, vi cure ste počele kvocati zbog toga kao da ću postati
ovisna o cracku, za Boga miloga, a meni je trebalo samo malo Valiuma ili takvo
što, jer navodno je čovjek od Valiuma samo lijepo opušten kao da lebdi, no kako
bilo da bilo nisam mogla dobiti termin kod doktora, naravno, nisam si mislila da
će mi ga ona nova na recepciji tek tako dati, bahata je ta mala, nije kao Kathy, s
kojom, usput rečeno, nemam pojma što je bilo...
- Koliko ste dugo u braku? - prekinula ju je Alice. Opet ju je obuzeo užas zbog
potpunog nepoznavanja vlastitog života. Imala je osjećaj da sjedi u lunaparku, u
onim kabinama koje se penju i spuštaju, padaju, lete u svim smjerovima i okreću
naopako, a ona cijelo vrijeme gleda uokolo i vidi samo nepoznate djeliće
inače poznatog svijeta. Nikad nije voljela lunapark.
- Gotovo pet godina. Sjećaš se vjenčanja, Alice, naravno da ga se sjećaš.
Madison nam je bacala latice pred noge. Bila je jako slatka u onoj žutoj haljini,
dobro joj stoji žuto, što se za većinu ljudi ne može reći. Kupila sam joj žutu majicu
za rođendan, ali ne znam hoće li je nositi, nikad se ne zna s njom...
- Mama - odlučno je rekla Elizabeth. - Alice se ne sjeća ni Madison. Posljednje
čega se sjeća jest da je bila trudna s njom.
- Ne sjeća se Madison - ponovila je Barbara šaptom. Duboko je udahnula i
nastavila veselim, nervoznim glasom kao da će iščupati Alice iz amnezije šaljivim
tonom. - Mislim, jasno mi je zašto je se trenutačno ne želiš sjetiti, mala je u
posljednje vrijeme totalno gunđalo, iako sam sigurna da će je to brzo proći, ali
Toma i Olivije se valjda sjećaš, ne? Ne mogu vjerovati da sam ovo uopće
pitala. Naravno da ih se sjećaš. Ne može čovjek zaboraviti vlastitu djecu. To bi
bilo... nezamislivo.
Sad joj se u glasu čuo drhtaj straha, što je Alice utješilo. Da, mama. Ovo je
nezamislivo.

88
 Knjige.Club Books

- Mama - rekla je Elizabeth opet. - Molim te da probaš shvatiti što ti govorim.

Alice se ne sjeća ničega nakon 1998.
- Ničega?
- Sigurna sam da je to samo privremeno.
- Pa da! Naravno, privremeno!
Njihova je majka utonula u šutnju, prelazeći noktom preko ruba debelo
namazanih usta.
Alice si je u mislima ponavljala novu činjenicu, da provjeri što misli o tome:
moja majka udana je za oca mojeg supruga.
To je bilo jednako nezaboravno koliko i imam troje djece i suprug kojeg
obožavam iselio se iz naše kuće, ali uspjela je zaboraviti i to.
Ništa od svega toga nije istina. Očito je riječ o apsurdnoj, dobro razrađenoj
šali na moj račun. Ili iznimno realističnom snu. Ili uvjerljivoj halucinaciji. Noćnoj
mori koja nema kraja.
Roger! Što li je njezinu dragu, opreznu majku navelo da se ludo zaljubi (mama
se nikad ne koristi takvim izrazima!) u nekoga poput Rogera? U Rogera, koji
uvijek nosi previše kolonjske vode, govori kao spiker na radiju, koristi se riječima
poput malčice i mnijem. U Rogera, koji bi nakon nekoliko čašica na zabavi stjerao
Alice u kut i održao joj opširan govor o svim svojim karakternim osobinama i
navikama. Bi li se moglo reći da sam sportski tip? Apsolutno. A da sam
intelektualac? Možda ne u najstrožem smislu, nije da imam doktorat, ali znaš što
ću ti reći? Imam ja doktorat iz škole života, Alice. A duhovnost, pitaš? Mnijem da
bih i na to morao odgovoriti potvrdno. Da, držim do duhovnosti!
Alice bi samo bespomoćno kimala, plitko disala da u nosnice ne uvuče previše
mirisa, sve dok se odnekud ne bi stvorio Nick i prekinuo ga riječima Mnijem da
je damici potrebno piće, tata.
A tek Nick? Što li Nick misli o ovakvom razvoju događaja? Njegov je odnos s
ocem jako čudan i jako krhak. Kad god bi joj nasamo pričao o tome kako se Roger
ponio prema njegovoj majci tijekom razvoda, Nick bi ga bespoštedno oponašao i
rugao mu se, čak i s mržnjom u glasu, ali s druge strane, Alice je uočila da
u Rogerovoj blizini Nick uvijek govori malo dubljim glasom, uvijek malo ispravi
ramena, uvijek spomene neki važan ugovor koji je pribavio tvrtki ili neko drugo

89
 Knjige.Club Books

postignuće o kojem Alice dotad pojma nije imala, kao da i dalje želi očevu pohvalu
iako bi to odlučno, pa čak i ljutito porekao.
Alice nije mogla zaključiti kako je Nick reagirao na taj brak. Znači li to da su
ona i Nick sad u rodu? Nick joj je polubrat! Prvo je pomislila da su njih dvoje
vjerojatno umrli od smijeha na sve to, smislili kakvu igricu o toj temi, zbijali
neukusne šale o incestu ili se pretvarali da su Greg i Marcia Brady. Ali možda im
uopće nije bilo smiješno. Možda su se naljutili iz solidarnosti s
Nickovom majkom, koliko god se ona prema bivšem suprugu ponašala kao prema
kakvom šašavom starom ujaku.
A Šljokice? O, Bože; Šljokice! Nema šanse da su one mirno primile te vijesti -
one nisu mirno primile ništa. Padale bi u nesvijest, jecale, prestajale razgovarati
jedna s drugom, vrijeđale se na najnevinije komentare. Barem jedna od njih u
svakom je trenutku bila usred teške osobne krize. Alice nije ni znala koliko obitelj
može biti dramatična dok nije upoznala Nickovu obitelj; sve te sestre, njihovi
supruzi, dečki, tete, bratići, svega je bilo na desetke. Njezina tiha, pristojna,
minijaturna obitelj u usporedbi s njima doimala se tako dosadno, tako bezlično.
- Jesmo li se zato Nick i ja... - počela je Alice. Da se Nick nije razljutio zbog
braka svojeg oca i njezine majke?
- Naravno da nije! - u njezinu mamu kao da se vratio život. - Uzrok vašeg
razvoda je i nama misterij, ali u svakom slučaju nema nikakve veze s Rogerom i
sa mnom! Roger bi bio shrvan da samo i čuje da si ovo rekla! Naravno, Roger ima
vlastite teorije o vašem razvodu...
- Mama i Roger su zajedno godinama - ubacila se Elizabeth. Ti i Nick ste se
isprva malo čudno držali, a Šljokice su histerizirale, naravno, ali sve se smirilo i
danas se više nitko ne bavi time. Ozbiljno ti kažem, Alice, sve što te trenutačno
šokira zapravo i nije bilo toliko šokantno. Kad ti se pamćenje bude vratilo,
smijat ćeš se sama sebi.
Alice se nije željela sjetiti stvarnosti u kojoj nikoga ne šokira da se ona i Nick
razvode, nije mogla vjerovati kako je ležerno njezina majka izgovorila riječ
razvod, kao da je razvod nešto svakodnevno, stvarno, postojeće.
- Više se ne razvodim - rekla je Alice. - Gotovo je s razvodom.
- O! - njezina majka je teatralno sklopila ruke kao da se moli. - Pa to je
fantastično!

90
 Knjige.Club Books

- Mama - rekla je Elizabeth - obećaj mi da nećeš reći ni riječi o ovome ni

Rogeru, ni bilo kome drugome. Alice nema pojma što govori.
- Imam pojma - rekla je Alice. Imala je osjećaj da je malo pripita. - Smiješ reći
svima, mama. Reci Rogeru. Reci Šljokicama. Reci našoj djeci, koje imamo troje!
Gotovo je s razvodom! Nick i ja riješit ćemo probleme, kakvi god oni bili.
- Fantastično! - zavapila je Barb. - Presretna sam!
- Neće ti biti fantastično kad se Alice bude vratilo pamćenje - rekla je
Elizabeth. - Alice, predala si zahtjev za razvod. Jane Turner dobit će moždani
udar kad čuje što izvodiš.
- Jane Turner? - rekla je Alice. – Kakve veze ima Jane Turner s ovime?
- Jane ti je odvjetnica - rekla je Elizabeth.
- Odvjetnica? Ali Jane nije odvjetnica - Alice se prisjetila kako je neki tip na
poslu izgubio u svađi od Jane i rekao trebala si biti odvjetnica, a Jane odbrusila to
znam i sama.
- Diplomirala je pravo prije nekoliko godina i sad radi kao odvjetnica
specijalizirana za razvode - rekla je Elizabeth. - Pomaže ti - ovaj, da se razvedeš
od Nicka.
Kako apsurdno, kako glupo da njoj Jane Turner pomaže da se razvede od
Nicka. Jane je super... u malim dozama, rekao je jednom Nick, a Alice se složila.
Kako se Jane Turner uplela u njihov život?
- Ti i Nick vodite bitku za skrbništvo - rekla je Elizabeth. - Stanje je ozbiljno.
Bitku za skrbništvo. Iz nekog razloga ta je riječ skrbništvo podsjetila Alice na
škrob, što ju je posjetilo na puding, što ju je navelo da zamisli bitku pudingom,
gađanje slatkim žutim streljivom, smijanje, vrištanje i lizanje pudinga s kože.
Ali bitka bez pudinga vjerojatno je mnogo manje zabavna.
- I to otkazujem - rekla je Alice. (Zašto bi uopće tražila skrbništvo nad troje
djece koju i ne poznaje! Želi Nicka.) - Bitka za skrbništvo je otkazana jer je
otkazan i razvod, i to je moja posljednja riječ.
- Hura! - kliknula je njezina majka. - Tako mi je drago da si ostala bez
pamćenja. Ova nesreća će na kraju ispasti pravi blagoslov.
- Samo što nijedna, ni druga ne računate na jednu preprekicu - rekla je
Elizabeth.

91
 Knjige.Club Books

- Koju?
- Nick nije izgubio pamćenje.

92
 Knjige.Club Books

10

N ick? - rekla je Alice.

- Žao mi je, dušo, to sam opet samo ja - rekla je medicinska sestra.
Budili su je svaki sat da provjere kako je, upere joj svjetlo u oči i opet joj postave
ista ona pitanja. - Alice Mary Love. Bolnica Royal North Shore. Udarila sam
glavom - promrmljala je Alice. Sestra se nasmijala. - Bravo. Oprostite na buđenju.
Vratite se sad na spavanje.
Alice je zaspala i sanjala, a medicinska sestra opet je budi. - Dižite se! Vrijeme
je za salsu! - rekla je sestra s golemim šeširom, koji je zapravo bio golemi
profiterol.
- Sanjala sam da se razvodimo - rekla je Alice Nicku. - Imali smo troje djece,
moja mama je bila udana za tvog tatu, a Elizabeth je bila jako tužna.
- Koga kurca to meni govoriš? - rekao je Nick. Alice je zastao dah od šoka i
gurnula je palac u usta. Nick je skinuo crveni konfet s lica i bacio ga na nju.
- Zezam te! - rekao je.
- Nick? - rekla je Alice.
- Više te ne volim jer još sišeš palac!
- Ne sišem - rekla je Alice, crvena od srama.
- Kako se zovete? - dreknula je medicinska sestra, ali ni ova nije bila stvarna,
jer lebdjela je zrakom nošena buketom ružičastih balona. Alice se nije obazirala
na nju.
- Opet ja - rekla je sestra.
- Nick? - rekla je Alice. - Boli me glava. Jako me boli glava.
- Nije Nick, Sarah je. Medicinska sestra.
- Niste stvarni. Samo vas sanjam.

93
 Knjige.Club Books

- Stvarna sam, vjerujte mi. Možete otvoriti oči i reći mi kako se zovete?

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Bok, doktore Hodges, eto mene opet. Sad je pola četiri ujutro, a san je
nešto nemoguće i glupo čime se bave samo drugi. Probudila sam se
misleći na Alice, na to kako mi je rekla da sam dobra starija sestra.
A nisam. Uopće nisam.
I dalje se volimo, naravno da se volimo. Nije bit u tome da se ne
volimo. Nikad ne zaboravimo kad je onoj drugoj rođendan. Štoviše,
natječemo se koja će kojoj dati bolji rođendanski dar, kao da se prešutno
borimo za položaj bolje, velikodušnije sestre. Prilično redovito se
viđamo. I dalje se često zajedno nasmijemo. Iste smo kao milijuni drugih
sestara. Baš zbog svega toga ne znam točno što želim reći. Samo što nije
isto kao kad smo bile male. Ali to je život, zar ne, doktore Hodges?
Odnosi se mijenjaju. Nema vremena za održavanje svega kako je bilo.
Pitajte Alice! Posvetila se ulozi Mame iz North Shorea kao da joj je to
nova religija.
Možda sam ja trebala paziti na to? Možda je bila moja dužnost,
dužnost starije sestre, da nas zadržim na pravom putu? Ali proteklih šest
godina preživjela sam samo zato što sam se znala izolirati, što sam se
uspjela odvojiti od svih i omotati izolacijom. Toliko sam stegnula tu
izolaciju oko sebe da mi je svaki razgovor (osim predavanja o reklamnim
kampanjama) mučan, imam osjećaj da mi riječi zapinju u grlu, stežu ga,
da mi se usta ne otvaraju dovoljno za pravi razgovor.
Problem je u bijesu. Uvijek tinja u meni, čak i kad ga nisam svjesna.
Ako se slučajno udarim ili mi košarica borovnica ispadne i bobice
se prospu po kuhinjskom podu, odmah uzavri poput mlijeka na
štednjaku. Trebali ste čuti kako sam životinjski zaurlala neki dan kad
sam udarila čelom o otvorena vrata kuhinjskog ormarića dok sam
vadila suđe iz perilice. Sjela sam na pod, naslonila se leđima na hladnjak i
dvadeset minuta jecala. Sad me sram zbog toga.
Prije nego što su se Nick i Alice razišli, katkad bih imala osjećaj da mi
u razgovoru s Alice na vrhu jezika lebde neoprostive riječi. Misliš da se
cijeli svijet vrti oko tebe i tvoje savršene male obitelji i tvojeg savršenog
malog života i misliš da je stres naći savršene ukrasne jastučiće za svoj
novi kauč od deset tisuća dolara.

94
 Knjige.Club Books

Dođe mi da prekrižim ovo što sam napisala, jer je okrutno, a i nije

istina. Ne mislim to, ali to sam joj mogla reći i mogla bih još, a ako ih
izgovorim, te će riječi zauvijek ostati u našem sjećanju. Zato je bolje
nikad ne reći ništa i pretvarati se, a isto se tako pretvara i Alice. I onda
obje zaboravimo kako se otvoriti jedna drugoj.
Zato me onaj dan kad me nazvala da mi kaže kako se Nick iselio
pogodio poput munje. Bila sam u šoku. Nisam znala da imaju problema,
nisam ni najmanje posumnjala u njihov brak. To je bio neoboriv dokaz da
se više ne povjeravamo jedna drugoj. Morala sam znati što se događa u
životu moje sestre. Meni se trebala povjeriti, obratiti za savjet. Sestrinski
savjet. Ali nije. Ja sam iznevjerila nju koliko i ona mene.
I zato onoga dana kad sam čula za Ginu nisam znala što da radim. Da
nazovem Alice? Da se samo odvezem k njoj? Da je nazovem i pitam da li
da dođem? Nisam mogla niti razmišljati o tome što Alice želi. Mislila sam
samo na to što bi bilo pristojno, kao da je riječ o nekome koga jedva
poznajem. Naravno, trebala sam odmah sjesti u auto i odvesti se do nje,
pobogu. Koji je meni vrag bio da to odmah nisam napravila?
Dok smo izlazile iz bolnice, mama mi je bojažljivo, nimalo nalik na
sebe, rekla, Znači li to da se ne sjeća ni Gine?, a ja sam rekla, Valjda znači.
Ni ona, ni ja nismo znale što da još kažemo o tome.
Kako da nađem nit koja se provlači svime ovime od početka, kako da
je primim i pustim da me vodi unatrag, kroz telefonske pozive i Božice i
proslave dječjih rođendana, sve do početka, do vremena dok smo bile
samo Alice i Libby Jones? Kako, doktore Hodges? No, dobro. Možda bih
mogla pokušati zaspati.
Ne. Ne mogu ni zijevati na silu.
Sutra idem u bolnicu po Alice, vozim je doma. Trebala bi biti
otpuštena do deset ujutro. Jednostavno je zaključila da ću ja doći po nju.
Da nije izgubila pamćenje, napravila bi sve što može da se ne mora
osloniti na mene. Usluge prihvaća samo od drugih majki iz razreda, jer
njima može vratiti kompliciranim dječjim zabavama. Pitam se hoće li joj
se do sutra vratiti pamćenje. Pitam se hoće li joj biti neugodno zbog
svega što je rekla danas popodne, pogotovo zbog onoga o Nicku. Pitam
se je li to bila prava Alice, stara Alice, ili samo zbunjena Alice s potresom
mozga. Je li u dubini duše doista shrvana zbog razvoda? Je li to bio uvid
u pravo stanje? Ne znam. Pojma nemam.

95
 Knjige.Club Books

Liječnica s kojom sam razgovarala bila je prilično sigurna da će se

Alice vratiti pamćenje. Bila je jedna od najsimpatičnijih liječnica koje sam
upoznala, a u posljednjih nekoliko godina upoznala sam ih mnogo. Čak
me i gledala u oči dok smo razgovarale, čak je i pričekala da ja dovršim
pitanje prije nego što počne odgovarati. Ali vidjela sam da je jedino što
je zanima činjenica da Aliceina CT snimka ne pokazuje trag
intrakranijalnog krvarenja. Malo sam je zatekla izjavom da se Alice ne
sjeća vlastite djece, ali rekla je da ljudi svakako reagiraju na potres mozga
i da se Alice zasad mora samo puno odmarati. Rekla je da će joj se
pamćenje vratiti kad joj se mozak oporavi od traume. Nekako mi je dala
do znanja da su već ionako napravili više nego što inače rade za pacijente
s običnim potresom mozga kad su zadržali Alice na promatranju preko
noći.
Kad sam ostavila Alice u bolnici, obuzeo me neobičan osjećaj krivnje.
Djelovala mi je mnogo mlađe. To je ono što nikako nisam mogla predočiti
liječnici. Nije stvar samo u tome da je Alice zbunjena. Imam osjećaj da
doslovno razgovaram s dvadeset devetogodišnjom Alice. Čak i govori
drukčije. Sporije, ljubaznije, manje suzdržano. Kaže sve što joj padne na
um.
Jesam li imala tulum za trideseti rođendan?, upitala me prije nego
što smo mama i ja otišle, a ja se nisam mogla sjetiti. A onda sam se na
putu do auta sjetila da su nas pozvali na roštilj. Alice je bila trudna, imala
je velik trbuh, a i bili su usred preuređenja kuće. Posvuda je bilo ljestava
i limenki s bojom, a zidovi su bili puni rupa. Sjećam se kako sam stajala u
kuhinji i pomagala Alice i Nicku da stave svjećice na tortu, kad je Alice
odjednom rekla, Mislim da dijete štuca. Nick je pritisnuo dlan na njezin
trbuh, a onda zgrabio i moju ruku da osjetim te bizarne trza je nalik na
koprcanje ribe. Jasno se sjećam da su se tad oboje okrenuli prema meni,
blistavih pogleda, obraza rumenih od uzbuđenja i divljenja. Oboje je na
obrvama imalo plave boje, jer su baš bojili dječju sobu. Bili su tako dragi.
Bili su moj najdraži par. Znala sam kradom promatrati Nicka dok gleda
Alice kako nešto govori; uvijek bih zapazila tu nježnost, taj ponos, čula da
se smije glasnije od ostalih kad bi ona rekla nešto smiješno ili nešto
tipično za Alice. Nick je kužio Alice kao i mi, ili možda čak i više nego
mi. Uz njega je bila puna samopouzdanja, zabavnija, pametnija. Izvukao
je na površinu sve ono što se skrivalo u njoj i tako joj dopustio da pokaže
kakva je zapravo, da bude sva svoja, a Alice je blistala nekom unutarnjom

96
 Knjige.Club Books

svjetlošću. Toliko ju je volio da ju je zbog njega bilo lakše voljeti i

drugima.
(Voli li mene Ben tako? Voli. Ne voli. Ne znam. Možda me u početku
tako volio. Sad sva ta blistava ljubav više nije važna. Takva je ljubav za
mlađe, vitkije, sretnije ljude, a uostalom, sasušene marelice više nisu
blistave.)
Nedostaju mi stari Nick i Alice. Kad ih se sjetim kako stoje u kuhinji i
ukrašavaju tortu svjećicama, imam osjećaj da se prisjećam ljudi koje sam
nekoć poznavala, koji su se odselili u drugu zemlju i više se nisu javili.

U pola pet ujutro Alice je probudila jedna jasna misao: Nisam ni upitala Elizabeth
koliko ona djece ima.
Kako je mogla zaboraviti odgovor na to pitanje? Još važnije, kako je mogla
zaboraviti postaviti to pitanje? Ona je egocentrična, sebična, plitka osobica, eto
kako. Nije ni čudo da se Nick razvodi od nje. Nije ni čudo da je Elizabeth ne gleda
kao prije.
Ujutro će nazvati mamu i pitati je koliko Elizabeth ima djece, a onda se praviti
da je znala, da nije zaboravila Elizabethinu djecu (samo svoju), naravno da nije, i
pitat će je, Joj, da, usput, kako je tvoj mali kako-li-se-već-zove?
Samo što nije bila sigurna ima li mama još isti broj telefona. Nije znala ni gdje
mama sad živi. Je li se uselila u Rogerov stan uređen sav u bijelom i kromu, s
pogledom na luku? Ili se Roger doselio k mami, u njezinu kuću punu čipkastih
podložaka za ukrasne zdjele i kičastih sitnica i kućnog bilja? Obje mogućnosti
činile su joj se jednako sulude.
Djevojka u odjeljku do njezina je hrkala. Ispuštala je tih, pištav zvuk nalik na
zujanje komarca, ali okrenula se na trbuh i zarinula lice u jastuk kao da se
pokušava ugušiti.
Ovo je najstrašnije što mi se u životu dogodilo, pomislila je.
Ali nije bila sigurna nije li čak i to istina.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Nakon što smo danas otišle iz bolnice, mama i ja smo otišle do Aliceine kuće
po Bena i djecu. Svi smo večerali pizzu. (Hvala Bogu da je Roger bio na
sastanku rotarijanaca. Nisam bila raspoložena za druženje s Rogerom.
97
 Knjige.Club Books

Mislim da nitko nikad nije raspoložen za druženje s Rogerom osim mame, i

naravno, samog Rogera.) Djeci nismo rekli da je Alice izgubila pamćenje.
Rekli smo im samo da je udarila glavom u teretani, ali da će biti dobro. Olivia
je sklopila ruke i ciknula, Jadna mamica! Ovo je apsolutna tragedija! i
vidjela sam da se Benova ramena tresu od prigušenog smijeha. Stajao
je okrenut leđima, kod ladice s jedaćim priborom. Madison je stisnula usnice
i rekla, Je li tata čuo za to?, a onda ustala i odmarširala u sobu kao da već
zna odgovor. Tom je pričekao da se Olivia počne zabavljati s bojicama i
šljokicama šarajući po velikom kartonu na kojem je pisalo mama, brzo nam
ozdravi, a onda me bez riječi primio za ruku i odveo iz kuhinje u dnevnu sobu.
Posjeo me na kauč, pogledao ravno u oči i rekao, O. K., da čujem istinu. Ima
li mama tumor na mozgu? Prije nego što sam stigla odgovoriti, rekao je, I ne
laži mi! Ja sam ljudski detektor laži! Ako ti pogled pobjegne desno gore, znat
ću da lažeš! Trebala mi je nadljudska snaga da mi pogled ne pobjegne gore
desno.
Večer je bila zabavna. Ne znam zašto. Sirota Alice je završila u bolnici, a
nama je bilo zabavno.
O, pa ja zijevam! Ja zijevam razjapljenih usta! Idem ja sad, doktore
Hodges. Možda i zaspim.

Dok se nebo vani bojilo svjetlom, Alice je zapala u najdublji san te duge, bizarne,
rascjepkane noći. Sanjala je Nicka. Sjedio je za dugačkim stolom od borovine koji
nije prepoznala. Stresao je glavom, podignuo šalicu s kavom i rekao, Uvijek je
važna samo Gina, ha? Gina, Gina, Gina. Otpio je gutljaj, a Alice osjetila čisti
prijezir prema njemu. Okrenula se od njega i žestokim pokretima obrisala masnu
mrlju na granitnoj radnoj plohi.
U snu se toliko žestoko trzala da se krevet pomaknuo.
Sanjala je da stoji u maloj, zatamnjenoj prostoriji, pokraj Elizabeti koja leži i
preplašeno je gleda, pitajući, Što to znači, ne čuje se rad srca?
Sanjala je golem valjak za tijesto. Gurala ga je uz brdo, praćena pogledima
tisuća ljudi. Morala se držati kao da taj zadatak obavlja bez muke.
- Dobro jutro, spavalice! - rekla je medicinska sestra. Njezin veseo, zvonak
glas Alice je zvučao kao lom stakla.
Prenula se i duboko udahnula kao da je dotad zadržavala dah.

98
 Knjige.Club Books

11

Misli i ideje jedne prabake

Jutros sam ustala s pticama! Nisam mogla spavati već od pet ujutro, pa sam
zaključila da onda mogu i sjesti i napisati nešto za blog.
Hvala svima na brižnim porukama. Vijesti o Aliceinoj ozljedi su dobre.
Sinoć me nazvala Barb, kaže da će Alice biti dobro. Napravili su pretragu
koja se zove CT sken (mislim da je to kao rendgen, samo naprednije) i sve
je izgledalo normalno. Barb je rekla da će je zadržati preko noći, ali da će
je ujutro pustiti doma. Ono što je čudno jest da se Alice još ne sjeća ničega
nakon 1998. Misli da je i dalje sa suprugom, Nickom, pa Barb sad slavi jer
vjeruje da će se Alice i Nick pomiriti, što se meni čini malo vjerojatnim.
Barb je sva puna optimizma otkako ide na salsu.
Alicein gubitak pamćenja podsjetio me na dragu prijateljicu Ellen, koja
je nedavno dobila dijagnozu demencije. Neki dan sam razgovarala s njom
telefonom i činila se potpuno lucidna. Rekla je da ima puno posla, da peče
tortu u obliku balerine za svoju pranećakinju, a onda je spomenula da ne
čuje kosilicu i da je Ernie sigurno gotov u vrtu, što znači da se ona mora
požuriti s večerom. Samo što je Ernie umro 1987. Prepala me. Podsjetila
sam je da je Ernie umro i rasplakala se kao da to čuje prvi put. Bilo mi je
grozno, ali nisam htjela da provede dva sata guleći krumpire za
Ernieja. Jednom sam ga gledala kako jede sedamnaest krumpira u
jednom obroku! Pohlepnik.)
Nasreću, Alice je premlada za demenciju! Sigurna sam da će danas kad
joj odem u posjet biti čila i vesela! Moram joj kupiti neki poklončić. Da
barem znam kakav. Nije to lako. U posljednje vrijeme imam osjećaj da
stalno biram krive poklone. Dok su bile male, bilo je lako. Uživala sam u
pogledu na njihova sretna lišća. Sad se brinem da su samo pristojne. Ima
li netko od vas prijedlog?

99
 Knjige.Club Books

Doris iz Dallasa me, čini mi se, pitala zašto Barb zovem ,kći', a Alice
,unuka'. Tako pišem jer one nisu moja biološka obitelj. Godinama smo bile
prve susjede. Da budem iskrena, da Barbin suprug nije umro dok su cure
bile male, vjerojatno bismo ostale samo susjede u pristojnim odnosima.
Ali Barb je jako loše podnijela suprugovu smrt, nije se snašla. Nije imala
obitelji osim kćeri, pa sam ja uskočila kao počasna baka. Kako se ja nisam
udavala, a nemam ni nećaka ili nećakinja, rado sam prihvatila tu ulogu.
Sad čak imam i ,troje krasne praunučadi‘!
A sad idemo dalje!
U posljednjoj objavi stigla sam do pola puta s prepričavanjem sastanka
odbora za društvene događaje. Nakon što su svi prestali s bedastim
cerekanjem na račun fora sa striptizetom, na dnevni red je došao izlet
autobusom koji sam ja organizirala. Trebalo bi biti zabavno. Idemo na
predavanje stručnjaka (liječnika, odvjetnika itd.) za eutanaziju, a nakon
toga ćemo do rasadnika i na ručak u njihov restoran. Nije me iznenadilo
što je Gospodin X jedan od onih koji guraju glavu u pijesak kad je riječ o
smrti. Živimo dok možemo!, odmah je zakreštao; Carpe diem! i druge
takve klišeje. Očito nikad nitko njemu drag nije patio pred njegovim
očima, ali ja jesam. Moja draga majka je umrla od raka prije trideset
godina. Objasnila sam mu (što sam jednostavnije mogla, jer očito nije
obrazovan) da želim sama odabrati kad i kako ću napustiti ovaj svijet. To
je pitanje dostojanstva. Pitanje kontrole. Vjerujem da sam bila vrlo
uvjerljiva. Gospodin X me prvo malo promatrao i mislila sam da sam
možda prodrla kroza tvrde slojeve te njegove glave, ali tad je rekao,
Zašto radije ne bismo otišli na skokove padobranom?, a ona budala Harry
Palisi je odmah dignuo ruku i povikao, ]a sam za! (moram istaknuti da je
Harry u kolicima). I sastanak je otišao kvragu.
Nakon toga su ljudi počeli križati imena s popisa za izlet Izbor je vaš i
zapisivati se na listu za aktivnost koju Gospodin X organizira isti dan u isto
vrijeme kao ja svoj izlet. Nazvao ga je Hajmo još malo živjeti! Nisam
sigurna kamo idu. Čula sam priče o obilasku pubova, odlasku na autoutrke
i ronjenje na plaži Coogee. Za moj se izlet odlučio respektabilan broj ljudi,
ali moram priznati da većina njih nije najugodnije društvo. Pretežno je
riječ o čangrizavim dosadnjakovićima. Tipu ljudi koji se žali na kvalitetu
kave u automatu u rasadniku. Čak me i moja najbolja prijateljica u
domu, Shirley, upitala bih li joj zamjerila da ode na izlet Gospodina X.

100
 Knjige.Club Books

Jako sam uzrujana. Nije li nepristojno što je X (više ga ne smatram

gospodinom) organizirao svoj izlet baš na dan kad i ja svoj?
Sad se ja zbog njega osjećam kao čangrizava dosadnjakovićka. Zašto
se uopće pitam kakva sam osoba u ovim godinama? Prestara sam za to!
Prekasno je za rad na karakteru! Ali potajno sam jednako toliko nesigurna
kao i prije četrdeset godina.
Reći ću vam nešto što nikad nikome nisam rekla. Godine 1975-, dok
sam radila kao profesorica matematike, neki profesori organizirali su
cjelodnevni izlet na plažu. Iz cijele zbornice samo ja nisam bila pozvana!
Za to sam saznala slučajno, kad sam zatekla neke od njih kako gledaju
fotografije s izleta. Bože moj, kako sam bila povrijeđena, još to pamtim.
Ah, kako sam šašava. Idem ja radije u jednu žustru šetnju!
Da, umalo sam zaboravila. Čisto sumnjam da je ono u komentarima
bio moj nekadašnji učenik, Frank Neary. Čula sam da je poginuo u
Vijetnamu.

KOMENTARI

Doris iz Dallasa kaže...

Zato ih, dakle, zoveš ,kći‘ i ,unuke'. Viđate li se često? Pričaj nam o njima!
Ja mislim da ti ne trebaju navodnici ili što su već. Meni se čini kao da si im
ti prava prabaka! Jesi li poslušala moj savjet i pozvala X-a na piće? Mislim
da je u tome tajna: sprijatelji se s njim. Možda imate više zajedničkog nego
što misliš.

Beryl kaže...
Kad mi je bilo deset godina, svi iz mog razreda bili su pozvani na proslavu
rođendana Mary Murray. Samo ja nisam. To je bilo prije šezdeset godina,
a ja još razmišljam o tome. Zašto ja nisam bila pozvana? Što sam skrivila?
Zato te razumijem, Frannie. I slažem se s Doris - moraš se sprijateljiti s X-
om. Znaš što kažu, drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže. Prijedlog za
Alice: možda parfem u obliku mirisnog pudera? Moje unuke vole takve
parfeme.

101
 Knjige.Club Books

Anonimni kaže...
Naravno da vjerujem da je eutanazija opravdana u određenim
okolnostima, ali ne želim slušati predavanja o tome. Možda X misli isto
tako. Ili možda ne želi razmišljati o smrti. Pusti čovjeka da obiđe pubove!

Frank Neary kaže...

Krivo ste čuli, profesorice Jeffrey; živ sam i zdrav! Da vas nešto pitam -
zašto se niste udavali? U mladosti ste bili pravi komad. Mislio sam da ćete
moći birati prosce! (Kladim se da vas ostali profesori zato nisu pozvali na
izlet. Bili ste najljepša profesorica u školi. Nisu htjeli da se pojavite na plaži
u seksi žutom bikiniju, kao u pjesmi!)

Mabel Manijak kaže...

Tvoja objava me iznenadila i zaprepastila. Samoubojstvo je smrtni grijeh.
O tome nema razgovora! Tu Gospodin Bog ima posljednju riječ. Više ne
namjeravam čitati ovaj blog.

Baka Mrak kaže...

Baš mi je drago da je Alice bolje. Ne obaziri se ti na X-a. Osobno nisam
pristaša eutanazije (uz dobru palijativnu skrb za njom ne bi trebalo biti
potrebe), ali mislim da Frannie ima pravo doznati o tom pitanju. Mabel
Manijak, nitko vas ne sili da čitate ovaj blog. Usput rečeno, misli li još itko
osim mene da je Frank Neary malo pretjerao s komentarima? Mladiću,
neke stvari se jednostavno ne govore!

Dobro, vrijeme je za pokret. Fini topli tuš. Odjeća. Frizura. Šminka.

Posljednja sestra je otišla, ostavljajući Alice samu s tim strogim, odrješitim
mislima.
Preumorna sam, odgovorila joj je Alice ratoborno. Oči su joj bile suhe i pekle
su je. Proživjela je najstrašniju noć u životu (po svojoj prilici). A i vjerojatno bih
trebala pričekati da pitam sestru smijem li ustati.
Glupost! Čim se istuširaš, bit će ti bolje. Uvijek ti je bolje nakon tuširanja!
Stvarno?

102
 Knjige.Club Books

Da! A i vrijeme je da se pogledaš u ogledalo, za Boga miloga. Samo ti je trideset

devet, a ne osamdeset devet. Što misliš, koliko si ostarjela?
A ručnik? Ne znam koji ručnik da uzmem. Bolje da pričekam da mi netko
kaže.
Smrdiš po znoju, Alice. Bila si u teretani. Moraš se istuširati.
Alice se uspravila u sjedeći položaj. Nije mogla podnijeti pomisao da smrdi.
To je uvijek smatrala najtežim poniženjem. Bila bi užasnuta sama sobom kad bi
Nick rekao da miriše po češnjaku dan nakon večere pune češnjaka: zgroženo bi
prekrila usta dlanom i otrčala opet oprati zube, a do kraja dana bi žvakala žvakaće.
Nicku nije bilo jasno čemu tolika strka. Njega nije smetao vonj vlastitog tijela.
Nakon cijelog dana u radovima na preuređenju kuće veselo bi pomirisao vlastito
pazuho poput gorile i objavio, Smrdim!, kao da je time ostvario kakav važan
životni plan.
Možda se Nick razvodi od nje jer joj smrdi iz usta.
Oprezno je opipala osjetljivu kvrgu na glavi. I dalje je boljela, ali svakako
manje. Bolje bila odraz jučerašnje.
Ali i dalje se nije sjećala ni one djece, ni Nickova odlaska.
Spustila je bosa stopala na hladan pod i ogledala se uokolo. Tulipani koje joj
je donijela majka imali su krupne žute cvjetove koji su se lijepo isticali na bijelom
bolničkom zidu. Pokušala si je zamisliti mamu kako pleše salsu s Rogerom, kako
im se bokovi ljuljaju u istom ritmu. Rogerove kukove mogla je zamisliti kako se
ljuljaju, ali mamine? Taj joj je prizor u isto vrijeme bio fascinantan i odbojan.
Jedva je čekala da to opširno raspravi s Nickom.
Sjetila se njegova glasa, tona punog mržnje kojim joj se jučer obratio. Razvod
očito ima teže uzroke od zadaha. Da je razlog takvo što, Nick bi se ponašao kao
da se srami, iako suosjeća.
Čak i nakon tog razgovora (i sjećanja na to kako se Nick prosto izderao na
nju!) Alice nije mogla vjerovati da se Nick neće pojaviti u bolnici, da neće svakog
trena utrčati sav zadihan i zgužvan od trčanja, ispričati se za taj nesporazum i
čvrsto je zagrliti. Nije se čak mogla niti uzrujati zbog razvoda, jer je sve skupa bilo
besmisleno. Pa to je Nick! Njezin Nick. Čim ga vidi, sve će biti kako treba.
Ruksak s naljepnicama dinosaura stajao je na ormariću pokraj kreveta. Alice
se sjetila one lijepe crvene haljine. Možda može probati uvući se u nju.

103
 Knjige.Club Books

Stisnula je ruksak pod ruku, a drugom stidljivo privukla dva dijela bolničke
halje da se slučajno ne razdvoje, da joj svi ne vide gaćice, za čime zapravo nije
bilo potrebe. Zavjese oko odjeljka one djevojke bile su navučene, a ona je opet
hrkala poput napornog komarca.
Možda je Alice s godinama počela hrkati glasnije nego inače i Nick ju je
ostavio. Mogla bi si nabaviti onu gumu koju strpaš u usta da ne možeš hrkati. Bar
je to lako riješiti. Vrati se doma, Nick.
Bila je toliko umorna da joj se činilo da vuče noge kroz mokar cement.
Mislim da bih se trebala vratiti u krevet.
Da se nisi usudila vratiti u krevet. Zbog tebe će opet zakasniti u školu, a onda
prigovorima neće biti ni kraja, ni konca.
Alice je iznenađeno podigla glavu. Odakle sad to? Sjetila se fotografije ono
troje djece u školskim odorama. Očito je Alice zadužena za pravovremeni izlazak
iz kuće u školu.
Možda, možda se prisjetila djelića jednog sjećanja, možda je krajičkom oka
ugledala neki prizor, možda se prisjetila zvukova topota nogu u hodniku, lupanja
vratima, automobilske trube, dječjeg plača, boli snažne poput bušilice koja joj
probija čelo. Ali čim je pokušala okrenuti pogled sjećanja prema tom prizoru,
on je šmugnuo i nestao kao da ga je izmislila.
Obuzeo ju je osjećaj da gleda pred sebe, a slijeva i zdesna stoji deset godina
sjećanja. Mora naći načina da okrene glavu, da ih pogleda.
Otišla je do male kupaonice koju je dijelila s djevojkom koja hrče, zaključala
vrata za sobom i upalila fluorescentnu svjetiljku. Prostorija se ispunila blještavom
svjetlošću i Alice je zatreptala. Prošle noći uspjela je otići na toalet i oprati ruke,
a da ne pogleda u ogledalo nad umivaonikom. Sad to više nije namjeravala
izbjegavati. Danas je dan za akciju, odrješitu i odlučnu.
Razvezala je vrpce bolničke halje, pustila je da padne na pod i stala pred
ogledalo.
Vidjela je svoj odraz od struka naviše.
Mršava sam, pomislila je, zabijajući prste u struk i pipajući rebra u vis. Vidim
si rebra. Pa ja sam mršava. Trbuh joj je bio ravan i čvrst, nalik na trbuh one
djevojke u teretani. Kako se to dogodilo?

104
 Knjige.Club Books

Naravno, stalno je govorila da bi se trebala baciti na vježbanje i skinuti

kilograme, ali nikad ništa nije poduzela u vezi s tim. Smatrala je to jednom od
onih stvari koje sve žene kažu s vremena na vrijeme, da pokažu frendicama da su
žene: Isuse, kako sam se udebljala! Dok je izlazila s Richardom, dečkom prije
Nicka, koji bi je poticao s Vu-ci! Ho-ruk! gledajući je kako navlači traperice
preko bedara, Alice bi s vremena na vrijeme osjetila kako sitna nezadovoljstva
vezana za izgled prerastaju u mržnju prema vlastitom tijelu i odlučno gladovala
cijeli dan, da bi već navečer slistila kutiju čokoladnih keksa za večeru. Ali tad je
upoznala Nicka, koji joj je govorio da je lijepa, čiji bi je dodir uvjerio da je doista
lijepa koliko Nick misli da je. Zašto da si onda ne priušti još komad
čokoladne torte ili još čašu pjenušca, kad Nick već čeka s nožem ili
bocom, zločesto se ceri i govori, Samo jednom se živi!, kao da svaki dan
nešto slave. Nick je volio slatko poput djeteta, uživao u ukusnoj
hrani, vrhunskom vinu i lijepom vremenu toliko da je izlet na vrelom suncu s
njime bio poput seksa. Uz Nicka se Alice osjećala poput dobro uhranjene, sretne
mačke: bucmasta, glatke dlake, glasno predući od zadovoljstva svih osjetila.
Alice nije znala sviđa li joj se ovaj novi trbuh ili ne. Sjedne strane, ispunio ju
je jasnim ponosom, kao da je otkrila da posjeduje neku dotad nepoznatu vještinu.
Vidi što sam uspjela! Imam trbuh supermodela! S druge strane, napipala je kosti
pod kožom i to ju je ispunilo blagim gađenjem, kao da je netko s njih zgulio meso.
Što li Nick misli o njezinu novom tijelu? Možda ništa. Za koga si me kurca
onda zvala?
Uočila je da su joj grudi mnogo manje i ne više onako živahne. Zapravo, bile
su grozne: izduljene i obješene poput čarapa što padaju prema trbuhu. Podigla ih
je dlanovima, pa opet ispustila. Joj, fuj. Uopće joj se nisu svidjele. Nedostajale su
joj njezine lijepe, oble, vesele, lelujave grudi.
Što ako ih je ovako upropastilo dojenje troje djece? To joj ni najmanje ne bi
smetalo da je usto dobila i nostalgično prisjećanje na noći u stolici za ljuljanje s
djetešcem paperjaste glavice u naručju, ali nije. A tako se veselila dojenju. To je
veselje trebalo biti pred njom, a ne u dalekoj prošlosti.
O. K. Zaboravi sad grudi. Idemo na lice. Vrijeme je za lice.
Prišla je korak bliže ogledalu i zadržala dah.
Isprva ju je preplavilo olakšanje, jer iz ogledala ju je i dalje gledalo vlastito
bedasto lice. Nije bila jezivo deformirana. Nisu joj narasli rogovi u međuvremenu.
105
 Knjige.Club Books

Štoviše, njezino mršavo novo lice joj se svidjelo. Bilo je izražajnije, oči su joj se
više isticale. Obrve su joj bile savršeno oblikovane, a trepavice tamne. Nije više
imala onoliko pjegica. Koža joj je bila glatka i čista, iako je oko usana i očiju imala
podosta plitkih ogrebotina. Možda se ozlijedila kad je pala? Nagnula se bliže
ogledalu da vidi o čemu je riječ.
O.
Ogrebotine nisu bile ogrebotine, nego bore. Kao Elizabethine, samo možda i
veće nego Elizabethine. Između očiju je imala dva duboka žlijeba. Nisu nestali ni
kad se prestala mrštiti. Ispod očiju je vidjela dvije male ružičaste vrećice kože i
odmah se sjetila kako je jučer, kad je ugledala Jane, upitala što joj je s očima. Ništa,
samo je i Jane deset godina starija.
Protrljala je bore oko usta i očiju prstima, kao da provjerava može li ih
obrisati. Nije im bilo mjesto na njezinu licu, nisu smjele biti ondje: hvala, ali ipak
ne bih, nije ovo za mene, ovo ne odgovara mojem licu.
Odustala je i odmaknula se od ogledala da ne vidi bore.
Kosa joj je još bila svezana u rep gumicom, kao i prošle noći. Skinula je gumicu
i pogledala je, čudeći se tom crnom predmetu na vlastitom dlanu, činjenici da ga
ne prepoznaje, činjenici da je sama njime svezala kosu i sad se toga ne sjeća.
Kosa joj je padala do nekoliko centimetara iznad ramena. Ošišala se, kao što
je i naslutila. Zapitala se što ju je ponukalo na tu odluku. I boja je bila drukčija.
Više je bila nalik na plavu, nego smeđu; nekakva pepeljasto tamnoplava. Bila je
raščupana od noći provedene u preokretanju s boka na bok, ali kad je provukla
prste kroz nju, vidjela je da je otmjeno ošišana, kraća straga i dulja sprijeda. Alice
je zaključila da sama ne bi odabrala tu frizuru, ali morala je priznati da joj prista
je uz lice bolje od bilo koje frizure koju je dotad nosila.
Odrasla je. To je to. Iz ogledala ju je gledala odrasla osoba. Samo što se nije
osjećala odraslo.
O. K. Dobro. Ovo si ti, Alice. Ovo je Alice: odrasla, mršava majka troje djece
koja je usred bitke pudingom za skrbništvo nad to troje djece.
Zaškiljila je i pokušala vidjeti svoje staro ja, svoje pravo ja, kako je gleda iz
ogledala. Duga smeđa kosa puštena da pada bez neke prave frizure, mekše, oblo
lice, krupnije, prpošne grudi, deblji (prilično debeli) trbuh, više pjegica, nikakve
bore - zaljubljena u Nicka i trudna s prvim djetetom.

106
 Knjige.Club Books

Te ženske više nije bilo. I nije bilo smisla razmišljati o njoj.

Kad se Alice okrenula od ogledala i osvrnula po nepoznatoj kupaonici,
obuzela ju je silna usamljenost. Opet se sjetila onog putovanja po Europi, pranja
zuba u nepoznatim kupaonicama, vlastitog odraza u ne baš čistim ogledalima i
lagane vrtoglavice pri pokušajima da shvati tko je ona zapravo dok nema druge
ljude oko sebe, ljude koji je vole i uz koje njezina osobnost dolazi do izražaja. Sad
nije bila u stranoj zemlji u kojoj su svi govorili jezikom koji nije razumjela, ali
bila je u neobičnom novom svijetu u kojem su svi osim nje znali što se događa.
Samo se sramotila govoreći gluposti, praveći budalu od sebe, ne znajući što je što.
Drhtavo je uzdahnula.
Ovo je prolazno. Uskoro će joj se pamćenje vratiti, a život nastaviti po
starome.
Samo što nije znala želi li da joj se pamćenje vrati. Želi li se sjetiti? Želi sjesti
u vremenski stroj i vratiti se u 1998., eto što želi.
Peh, stara moja. Pomiri se s time. Istuširaj se. Vrijeme je za jutarnju kavu i
žemlju sa sirom za mazanje, prije nego što se djeca probude.
Prije nego što se djeca probude. Alice je plašio taj pomalo osoran, pomalo
oštar glas koji bi joj se svako malo stvorio u glavi. I što je to o žemlji sa sirom za
mazanje? Alice ne voli takav doručak.
Ili možda voli? Liznula je usnice kao da pokušava odlučiti. Sir za mazanje i
žemlja ili tost i maslac od kikirikija? Oba izbora činila su se i slasno i gnjusno u
isto vrijeme.
Nije da ti život ovisi o doručku, Alice.
Joj, daj začepi. Nemoj se uvrijediti, ali zvučiš kao kučka, Alice.
Otišla je do ruksaka i izvukla kozmetičku torbicu. Valjda se može pouzdati u
ukus nove Alice kad je riječ o šamponu i regeneratoru. Premetala je po svim tim
bočicama i tubama (za Boga miloga, zar sve ovo nosi u teretanu?) i konačno
pronašla dvije uske, tamne bočice. Nije prepoznala ime proizvođača, ali obećavao
je rezultat kao u salonu.
Kad je stala pod tuš i utrljala šampon u kosu, Alice je nosnice ispunio snažan
miris breskve, toliko poznat da su joj koljena zaklecala. Pa naravno, pa naravno.
Ispustila je zvuk nalik na prigušeno jecanje, sjetivši se same sebe pod jednim
drugim tušem, u kabini punoj pare, čela naslonjenog na plave pločice, kako plače

107
 Knjige.Club Books

bez zvuka, otvorenih usta, dok joj pjena s mirisom breskve klizi u oči. Ne mogu
ja ovo... Ne mogu ja ovo...
Na trenutak je to sjećanje bilo toliko stvarno da je imala osjećaj da ga živi sad,
a već idućeg trenutka skliznulo je s nje poput pjene.
Miris šampona i dalje joj je bio poznat, jako poznat, ali nije probudio nikakva
nova sjećanja.
Ono je sjećanje bilo čisti očaj, bol i čekanje da ta bol prođe.
Je li to bilo sjećanje na plač zbog Nicka?
Ako su to sjećanja koja sjede zaključana u njezinoj glavi - ako se sjeća raspada
krasnog braka i plakanja u tuš-kabini čela naslonjenog na pločice - želi li ih doista
natrag?
Ugasila je tuš i obrisala se ručnikom iz ruksaka. Omotala ga je oko sebe,
izvukla sve bočice i tubice iz kozmetičke torbice i poredala ih pred sebe. Što li
ona radi sa svime time?
Brže, idemo.
Ruka joj je instinktivno poletjela prema bočici sa zlatnim poklopcem.
Otvorila ju je i ugledala gustu, bogatu vlažnu kremu. Brzo je namazala njome
cijelo lice, odlučnim, uvježbanim pokretima. Tap, tap, tap. Nije trebala razmisliti
što slijedi, jer je ruka odmah potom zgrabila tekući puder, izlila malo na spužvicu
i počela ga mazati po licu. Alice je sve to pratila krajičkom uma,
potpuno zapanjeno. Tekući puder? Nikad ga ne nosi. Jedva se šminka. Ali njezine
ruke su se micale tako brzo, njezina glava se naginjala amo-tamo kao da je sve to
već milijun puta prošla. Nakon pudera na red je došao debeli zlatni stik, koji je
utrljala u obraze. Otvarala je kutijice, tubice, bočice. Maskara. Olovka za oči. Ruž.
A onda je odjednom - od početka nije bilo prošlo ni pet minuta - bila gotova
i vratila je svu onu menažeriju u kozmetičku torbicu. Bez zastajkivanja je otvorila
džep na strani ruksaka, pitajući se što traži, i izvukla malo sušilo za kosu i okruglu
četku. Aha, to kužim. Moram osušiti kosu. Uključila je sušilo i njezine ruke
opet su sve napravile same, ne čekajući da ona kaže što da rade. Četka je plesala
po kosi. Sušilo hučalo, grijući.
O. K., kad izađeš odavde, moraš...
Njezin mozak nije znao dalje.
Moraš...
108
 Knjige.Club Books

Frizura je bila gotova.

Ugasila je sušilo, izvukla ga iz utičnice, namotala žicu oko drška, gurnula ga
u ruksak i počela tražiti nešto drugo. O, pobogu. Zašto sve radi tako panično brzo?
Gori li negdje?
Izvukla je plastičnu vrećicu punu odjeće, istresla sve iz nje, i odabrala onaj
komplet donjeg rublja i haljinu. Rublje je bilo fino, glatko joj milovalo kožu, a
grudnjak joj je podignuo grudi na nekadašnje mjesto. Ali u ovu lijepu haljinu neće
moći ući. Navukla ju je preko glave, povukla zatvarač ispod ruke i ne gledajući
što radi i pogledala se u ogledalo. Njezino salo nigdje nije napinjalo haljinu. Jer
ga više nije imala.
Nakit. Uzela je ogrlicu s privjeskom od topaza i Nickovu narukvicu i stavila
oboje. Čizme. Ugurala je noge u njih.
Tad je stala, pogledala se u ogledalo i odmah otvorila usta od divljenja.
Izgledala je - malo ju je bilo sram davati komplimente sama sebi, ali izgledala
je fantastično. Okrenula se i pogledala se s boka.
Privlačna, otmjena, vitka žena. Tip žene koji nikad ne bi mogla biti, mislila
je nekoć. A sad je bila jedna od tih žena, onih žena na kojima je sve toliko
savršeno da očito nisu stvarne.
Zašto je Nick ostavlja kad izgleda ovako fantastično?
Nešto još nedostaje.
Parfem.
Pronašla ga je u džepu sa zatvaračem na prednjici kozmetičke torbice.
Poprskala je zglavke i u tren oka našla se naslonjena na umivaonik, podupirući se
da ne padne. Udahnula je miris vanilije, mandarina i ruža. U tom je mirisu bio
cijeli njezin život. Usisao ju je u golemi vrtlog boli i bijesa i cin, cin, cin zvonjave
telefona, i sve glasnije dječje vriske za stolom i brbljanja televizije i Nicka na rubu
kreveta, pognutog, prstiju čvrsto isprepletenih oko zatiljka kao da gura glavu
prema dolje.
- Oprostite?
Netko je pokucao na vrata kupaonice.
- Oprostite? Hoćete li još dugo? Moram i ja!

109
 Knjige.Club Books

Alice se polako uspravila. S lica joj je nestala svaka kap boje. Hoće li joj opet
pozliti, kao jučer? Neće.
- Oprostite! - povikala je. - Izlazim za sekundu!
Gurnula je ruke pod vodu i ružičastim tekućim sapunom iz bolničke bočice
sprala s njih parfem. Kako je jednostavan, snažan miris žvakaće gume od jagode i
sredstva za dezinfekciju punio njezine nosnice, tako se vrtlog smanjivao.
Ne sjećam se.
Ne sjećam se.
I neću se sjetiti.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Kad sam otišla po nju u bolnicu, već me čekala odjevena i spremna. Pod jako
crvenim očima imala je crne podočnjake, ali kosa joj je bila isfenirana, a
šminka savršena kao i inače.
Bila je toliko nalik na pravu Alice da sam bila sigurna kako joj se
pamćenje vratilo i kako je ova bizarna epizoda naših života završila. Jesi li se
svega sjetila?, upitala sam, a ona je odgovorila, Tek što nisam, i okrenula
pogled pa sam zaključila da se stidi zbog svega što je jučer rekla o Nicku.
Rekla je da ju je liječnica pregledala i da je potpisala sve papire i da može
doma, u vlastiti krevet.
Dok smo se vozile iz bolnice, nije mnogo govorila, kao ni ja. Kad je
konačno progovorila, bila sam sigurna da će joj tema biti milijuni sitnica koje
mora obaviti preko vikenda, da će kukati zbog dragocjenog vremena koje je
izgubila u bolnici. A ona je pitala, Koliko djece ti imaš?
Alice!, rekla sam i zamalo skrenula s ceste kad sam okrenula glavu prema
njoj.
Oprosti što nisam pitala još jučer, rekla je. Mislim da sam samo bila u
šoku. Mislila sam nazvati mamu da je pitam, ali nisam sigurna ima li još isti
broj telefona, a i mislila sam si, a što ako mi se javi Roger?
Rekla sam da sam mislila kako joj se pamćenje vratilo, a ona je rekla, I
nije baš.
Odmah sam joj rekla da se moramo okrenuti i vratiti u bolnicu te upitala
je li lagala doktorima, jesu li joj samo zato dopustili da ode, a ona je samo
prkosno podignula glavu (izgledala je kao Madison).

110
 Knjige.Club Books

Rekla je da je slobodno vratim u bolnicu, ali kako će reći da nema pojma

o čemu govorim jer njoj se pamćenje vratilo i ništa mu ne manjka, a onda će
liječnici morati odlučiti koja je od nas dviju luda i zaključit će da sam to ja, a
onda ću završiti u luđačkoj košulji.
Ja sam rekla da mislim kako se više ne koriste luđačkim košuljama.
(Koriste li se, doktore Hodges? Imate li i vi jednu košulju u ladici, tek toliko,
za hitan slučaj, da se nađe?)
Alice je prekrižila ruke na prstima i počela se bacakati kao da je u
luđačkoj košulji, vičući: Pustite me! Moja sestra je luda! Ja sam uvijek bila
normalnija!
Bila sam zaprepaštena. Djelovala je... kao stara Alice.
A onda smo prasnule u smijeh kao djeca. Smijale smo se i smijale, a ja
sam ipak nastavila prema njezinoj kući, jer nisam znala što drugo da radim.
Bilo je tako čudno smijati se s Alice. Imala sam osjećaj kao da jedem nešto
slasno što nisam okusila godinama. Bila sam zaboravila taj opijeni, euforični
osjećaj kad se cijelo tijelo trese od smijeha. Kad se jako smijemo, obje
prosuzimo. Bizarno, ali obje smo to naslijedile od tate.
I to sam bila zaboravila. Nije li to čudno.

Nakon nekog vremena ipak su se prestale smijati i utišale.

Alice se pitala hoće li se Elizabeth vratiti na temu povratka u bolnicu, ali
Elizabeth nije ništa rekla. Samo je obrisala tragove suza ispod očiju vrhovima
prstiju, šmrcnula i upalila radio. Alice je bila spremna na grozote, jer Elizabeth je
uvijek slušala samo glasan, ljutit heavy metal privlačan samo njoj i klincima s
nabrijanim autima, od kojeg je Alice boljela glava. Ali auto je ispunio nježan zvuk
ženskoga glasa i Alice kao da se našla u Jazz baru. Elizabethin glazbeni ukus se
promijenio. Alice se opustila i zagledala kroz prozor. Ulice Sydneyja manje-više
su izgledale kao i prije. Je li onaj kafić i prije bio ondje? One zgrade izgledaju mi
novo, razmišljala je Alice, iako je isto tako moguće da su ondje već dvadeset
godina, samo ih ja prije nisam uočila.
Promet je bio nevjerojatno gust, ali svi su automobili izgledali kao i prije. Kad
je Alice bila mala, mislila je da će do 2008. već živjeti u budućnosti iz znanstvene
fantastike i voziti leteće automobile.

111
 Knjige.Club Books

Pogledala je Elizabeth iz profila. Na njezinu licu još je bilo traga njihovu

napadaju smijeha.
- Sinoć sam opet sanjala onu ženu s američkim naglaskom koja je rekla da ne
čuje rad srca - rekla je Alice. - Jesi li sigurna da ne znaš tko je to?
S Elizabethina je lica nestao onaj trag osmijeha, a obrazi dotad okrugli i
rumeni od smijanja spustili se, kao da su se urušili. Alice je odmah požalila što je
išta rekla.
- To je bilo prije šest godina - naposljetku je rekla Elizabeth.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Ispričala sam joj sve to kao da joj pričam priču. Shvatila sam da zapravo jedva
čekam da joj sve ispričam, da je preduhitrim i kažem joj prije nego što se
sama sjeti. Prije nego što na sve to odmahne rukom kao da je riječ o nečem
nevažnom iz davne prošlosti.
A sad ću sve to ispričati i vama, doktore Hodges.
Alice i ja bile smo trudne u isto vrijeme. Njezino dijete trebalo se roditi
točno tjedan dana nakon mojega.
Aliceina treća trudnoća bila je slučajna, naravno, i bila posljedica
nekakve komplicirane zabune s promjenom marke pilula, nešto tipično za
Alice (tipično za staru Alice, naravno; ne za ovu, bolju, pedikiranu,
manikiranu Alice obrađenu pilinzima, voskom i bojom). Moja trudnoća nije
bila slučajna. Čak i sama ideja slučajne trudnoće tako je bezbrižna, tako
slobodna. Podsjeća me na ljetne praznike, ljubljenje satima, glatku mladu
kožu i... ne znam, jebene pina colade. Čini mi se kao nešto što bi meni uvijek
bilo nemoguće i to ne samo zbog moga glupog tijela, nego i zato što nisam
taj tip osobe. Nisam dovoljno neopterećena. Ne dam se zanijeti trenutkom.
Takvima koji slučajno ostanu trudni uvijek želim reći ZAŠTO SE
NISTE KORISTILI KONTRACEPCIJOM? Alice mi je jednom rekla da ni Madison
ne bi bila začeta da je toga dana samo malo više ispružila prste, zavukla ruku
dublje u ladicu. Mene je to silno iživciralo, jer ono. Koliko je teško ispružiti
prste, Alice?
Ben i ja smo pokušavali dobiti dijete dvije godine, prirodnim putom.
Probali smo sve što ljudi inače probaju. Mjerenje temperature, bilježenje
plodnosti, akupunkturu, kineskog fitoterapeuta, praznike tijekom kojih smo

112
 Knjige.Club Books

se pretvarali da ne mislimo na to, testove koje liznete, a oni vam u obliku

cvijeta pod mikroskopom pokažu da ovulirate.
Seks je i dalje bio ugodan. Bilo je to prije nego što sam se pretvorila u
sušenu marelicu, vidite, doktore Hodges; dok sam još bila vitka i u dobroj
formi. Doduše, katkad bih zapazila da se Ben na posao baca istim onim
odlučnim izrazom lica kojim bi primao francuski ključ kad bi pokušavao
popraviti neki zaguljen dio auta.
Bila sam nezadovoljna što ne mogu zatrudnjeti, ali još prilično
optimistična, jer sam bila takva po naravi. U to sam vrijeme čitala puno
knjiga za samopomoć. Čak sam odlazila na vikend-seminare i našla snagu u
sebi i zaneseno vikala i grlila neznance. O, da, strastveno sam vjerovala u
optimizam. Ako ti život da kisele limune, ti napravi limunadu i tako to. Po
stolu sam imala naljepnice s nadahnjujućim porukama. Preda mnom je
stajala planina, a ja sam se namjeravala uzverati do vrha. (Bila sam upravo
naporno optimistična.)
Krenuli smo na medicinski potpomognutu oplodnju.
I ostala sam trudna već u prvom ciklusu. To se događa vrlo rijetko! Bili
smo izvan sebe od sreće. Hihotali se i skakutali od sreće. Svaki put kad bismo
se pogledali, nacerili bismo se od uha do uha od sreće. Ta je trudnoća bila
dokaz da samo treba biti optimističan!
Dokaz da je moderna znanost čudo! Zaljubili smo se u znanost. Dobra
stara znanost. Zaljubili smo se i u svoju doktoricu. Voljeli smo čak i dnevne
injekcije - uopće nam nisu bile problem, nisu čak niti boljele, nisu me čak niti
plašile! A od lijekova uopće nisam bila tako strašno pospana, ni čangrizava.
Zapravo nam je cijeli proces bio zanimljiv i zabavan!
U isto vrijeme prezirem te stare verzije Bena i Elizabeth, ali i
blagonaklono gledam na njihov optimizam. Nisu znali što sve može poći
krivo. (Uostalom, zar trebam misliti da bi ljudi morali pesimistično gledati na
život samo zato da ne izgledaju glupo kad ih život konačno pljusne?) Teško
mi je kad nas se sjetim kako se grlimo i plačemo te nazivamo prijatelje i
obitelj kao da smo u nekakvoj televizijskoj komediji za maloumne. Čak smo
birali ime. Ime! Sad mi dođe da se izderem na svoje nekadašnje ja: Samo
zato što si trudna ne znači i da ćete dobiti dijete, budale!
Negdje imam fotografiju sebe i Alice na kojoj stojimo naslonjene leđima
jedna na drugu i znakovito grlimo svaka svoj trbuh. Izgledamo lijepo. Ja se
ne kesim lažno i usiljeno kao na svakoj drugoj fotografiji, a Alice nema

113
 Knjige.Club Books

zatvorene oči kao na svakoj drugoj fotografiji. Bile smo oduševljene kad smo
saznale da su nam termini porođaja udaljeni samo nekoliko dana. Mogli bi
se roditi na isti dani, ciknule smo, očiju razrogačenih od te podudarnosti. Bit
će kao blizanci!, vrisnule smo. Namjeravale smo se fotografirati u istoj pozi
svakog mjeseca, da pratimo napredovanje trudnoće. Sve je skupa bilo tako
jebeno slatko. (Oprostite mi na psovanju, doktore Hodges. Samo sam na
trenutak željela zvučati cool i ljutito. Isprat ću si usta paprikom. To nam je
mama davala kad bismo opsovale kao djeca, umjesto pranja jezika
sapunom, što je smatrala nehigijenskim. Ni danas ne mogu reći jebemu, a da
mi se u ustima ne stvori okus paprike. Bense uvijek smije kad psujem. Vidi
se da ne znam što radim. Ne zna ni Alice. Mislim da to ima neke veze s
paprikom. Mislim da odmah iskrivimo usta u grimasu prije psovanja,
spremna na gadan okus mljevene paprike.)
Alice je otišla sa mnom na ultrazvuk u dvanaestom tjednu jer je Ben bio
u Canberri na sajmu automobila. Madison je tad bila u maloj školi, a Tom je
bio s nama, bezubim ustima grizao prepečenac u kolicima, sjedeći uspravno
i ogledavajući se uokolo, već jako svjestan svega oko sebe. Dok je Tom bio
mali, bila sam potpuno luda za njegovim smijehom. Nasmijavala bih ga tako
da se dugo držim jako ozbiljno, a onda odjednom, bez upozorenja,
napuhnem obraze i stresem glavom kao pas. Tomu je to bilo urnebesno
smiješno. Pomno bi me gledao, pogled bi mu plesao od veselja, a kad bih
zatresla glavom, glava bi mu poletjela unatrag od smijeha, smijao bi
se cijelim tijelom, tapšući se po koljenu kao Nickov tata, jer mislim da je
zaključio da se to tako radi svaki put kad se čovjek smije. Imao je dva mala
prednja zuba, a smijeh mu je bio sladak poput čokolade. Alice je ugurala
Tomova kolica s nama, parkirala ih u kutu sobe, a ja sam skinula suknju i
legla. Nisam se previše obazirala na Amerikanku tanke kose koja mi je
namazala gel na trbuh i ukucala nešto u računalo, jer sam gledala Toma,
spremna opet ga nasmijati. Tom me gledao u oči, cijelo njegovo čvrsto tijelce
je drhtalo od iščekivanja, a Alice je čavrljala sa ženom tanke kose o vremenu,
o tome kako bi obje radije da je hladno, a ne ovako vlažno, iako, naravno, ne
prehladno. Žena je kuckala po kompjutoru, vozeći plastični dio
ultrazvuka naprijed-natrag. Bacila sam pogled na ekran i vidjela svoje ime u
gornjem desnom kutu, iznad pejzaža u obliku mjeseca koji je označavao
moje tijelo. Čekala sam da žena pokaže dijete, ali samo je šutke kuckala,
namrštena. Alice se zagledala u ekran, grickajući nokat. Ja sam pogledala
Toma, raširila oči, napuhala obraze i stresla glavom.

114
 Knjige.Club Books

Tom se zavalio u kolicima sav ekstatičan, smijući se, a Amerikanka ga e

nadglasala. Žao mi je, ali ne čujem rad srca. Imala je južnjački naglasak, kao
Andie McDowell.
Nije mi bilo jasno što joj to znači, jer Ben i ja smo već čuli otkuca je srca
pri prvom posjetu ginekologu; neobičan, pomalo jeziv zvuk nalik na konjska
kopita pod dubokom vodom, koji se meni nije činio stvarnim, ali koji je
usrećio Bena i mojeg doktora. Pogledali su me s ponosnim osmijesima kao
da su oni zaslužni za taj zvuk. Pomislila sam da žena tanke kose želi reći kako
je uređaj pokvaren, kako se nešto potrgalo. Zaustila sam da joj kažem, Ništa
strašno, ali tad sam pogledala Alice, koja je očito odmah shvatila o čemu je
riječ, jer je stisnula šaku i prekrila njome usta, okrećući se prema meni
crvenih, suznih očiju. Žena je dodirnula moju ruku vršcima prstiju i rekla, Žao
mi je, a meni je postajalo jasno da se možda dogodilo nešto jako loše.
Pogledala sam Toma, koji je žvakao svoj prepečenac, smiješeći se, sigurno si
misleći, Sad će opet izvesti onu ludoriju! i instinktivno mu uzvratila osmijeh,
pitajući je istodobno, Što to znači?
Poslije me mučila krivica jer se nisam bila posvetila svojem djetetu.
Nisam se smjela igrati s Tomom kad je srce mojeg sirotog
djetešca pokušavalo kucati. Imala sam osjećaj da je nekako znalo da
se bavim nečim drugim. Trebala sam gledati samo onaj ekran i ništa više.
Trebala sam ga bodriti, misliti si Kucaj. Kucaj. Kucaj.
Znam da je to iracionalno, doktore Hodges. Nikad vam neću pružiti
profesionalno zadovoljstvo da ovo od mene i čujete, pa da mi možete i sami
reći da je to iracionalno i čestitati si na pošteno odrađenom poslu.
Znam da je iracionalno i znam da nisam ništa mogla napraviti.
Ali znam i da bi se dobra majka usredotočila na otkuca je srca svojeg
djeteta.
Nikad više nisam onako nasmijala Toma. Ne znam je li njegovoj dječjoj
psihi nedostajala ta naša šala. Siroti mali Tom. Siroti moj mali izgubljeni
astronaut.

- Sjećaš se? - rekla je Elizabeth. - Doktorica je imala tanku kosu.

Tom si je razvukao mrvice prepečenca po cijelom licu. Dan je bio jako vruć,
jako vlažan; ti si imala na sebi kaki hlače i bijelu majicu kratkih rukava. Na putu
doma morala si stati na benzinskoj i kad si se vratila u auto, i Tom i ja smo plakali.

115
 Knjige.Club Books

Kupila si Twix i dijelila ga svakome po malo, a čovjek iza tvojeg auta legao je na
trubu, pa si pružila glavu kroz prozor i izderala se na njega. Bila sam jako ponosna
na tebe zbog tog deranja.
Alice se pokušala sjetiti. Željela se sjetiti. Imala je osjećaj da izda je Elizabeth
time što je zaboravila. Napela je mišiće mozga poput dizača utega, kao da
pokušava podići nešto teško što joj se zaglavilo u umu.
Vidjela je nekoliko slika; nasmijano dijete u kolicima, Elizabeth kako plače u
autu, čovjeka koji ljutito trubi, ali nije znala jesu li te slike njezina sjećanja ili je
mašta naslikala ono što je Elizabeth upravo opisala. Imala je osjećaj da nije riječ o
sjećanjima: slike su bile jednodimenzionalne i bezbojne, bez konteksta.
- Jesi li se sjetila? - rekla je Elizabeth.
- Možda. Malo - nije je htjela razočarati, jer je Elizabeth izgledala kao da
očekuje pozitivan odgovor.
- Aha. Dobro. Mislim, valjda.
- Žao mi je - rekla je Alice.
- Zbog čega? Nisi namjerno odalamila glavom u teretani.
- Ne to. Žao mi je zbog tvojeg djeteta.

116
 Knjige.Club Books

12

A lice je pomalo panično razmišljala što da kaže. Očito je pitanje bilo Jeste li
pokušali opet?, ali nekako joj se činilo da bi to bilo isto kao da je rekla, Dobro,
što sad? Idemo dalje!
Pogledala je Elizabeth. Nosila je sunčane naočale, pa joj Alice nije vidjela oči
i vozila jednom rukom, trljajući drugom nešto na obrazu pomalo nesvjesno i
kompulzivno.
Alice se zagledala kroz prozor i shvatila da su već samo nekoliko ulica od
njezine kuće. Ona i Nick toliko su puta prošetali ovom četvrti u sumrak,
zastajkujući da vide kako su ljudi sredili svoje kuće, u potrazi za idejama koje bi
mogli ukrasti. Je li to doista bilo prije deset godina? To joj se uopće nije činilo
moguće. Njezino sjećanje na te šetnje bilo je toliko jasno i toliko normalno da su
isto tako mogli ovuda proći još jučer. Nick bi uvijek prvi pozdravio druge šetače.
Krasna večer!, dobacio bi s veseljem koje nije bilo nimalo cool, pa odmah zastao
da pročavrlja sa susjedima kao da se znaju godinama, a Alice bi samo stajala pokraj
njega lica ukočenog od osmijeha, misleći si, Čemu toliki trud zbog neznanaca?
Ali bila je ponosna na Nickovu nesputanu društvenost; na to što je mogao ušetati
na svaku zabavu, u svaku prostoriju punu neznanaca, pružiti ruku prvome i reći:
- Bok, ja sam Nick. Ovo je moja supruga, Alice. Smatrala je to nevjerojatnom
vještinom, ravnom sviranju kakvog kompliciranog instrumenta koji Alice nikad
ne bi savladala. Najbolje od svega bilo je što bi se Alice mogla samo mirno
prikrpati njemu na svim društvenim događajima i što su zbog njega sve zabave
postale vesele i prštave, a ne muka kao prije. Alice se katkad pitala zašto je uopće
bila onako stidljiva. Čak i kad Nick ne bi bio uz nju na zabavi, znala je da, ako je
sugovornik odjednom ostavi, neće ostati sama usred gomile; može
jednostavno potražiti Nicka, prići mu s izrazom lica kao da nešto treba od njega i
on će je odmah obgrliti oko ramena i vješto uvući u razgovor.

117
 Knjige.Club Books

Znači li to da sad opet mora sama na zabave?

Sjetila se onog ranjivog stanja u kojem je bila nakon završetka prijašnjih veza.
Mjesecima nakon prekida osjećala se kao da je ostala bez gornjeg sloja kože. Ako
joj je tako bilo nakon prekida s nevažnim dečkima, kako će joj onda biti sad, kad
je ostala bez Nicka? Tako se lijepo ušuškala u udobnost njihove veze. Mislila je da
će moći tako ostati zauvijek.
Alice je podigla pogled s krila, s ruke koja se igrala Nickovom narukvicom, i
vidjela da skreću u Ulicu Rawson. Promatrajući dugi drvored javora bogatih
krošnji, Alice je uočila da vozilo pred njima skreće udesno u Ulicu King i uhvatila
ju je panika. Srce joj je naglo ubrzalo kao da se probudila usred noćne more, grlo
joj se stegnulo kao da ga je nešto zgrabilo i stisnulo, a cijelo tijelo joj se ukočilo u
sjedalo, preplavljeno plimom čistog straha.
Pokušala je pružiti ruku prema Elizabeth, dodirnuti je da joj da do znanja da
možda umire, ali nije se mogla pomaknuti. Elizabeth je zakočila i pogledala
nalijevo, pa nadesno, da i ona skrene u Ulicu King. Alice umire od srčanog udara
u njezinu autu, a Elizabeth to i ne vidi.
Skrenule su i Aliceino se srce malo smirilo. Opet je prodisala. Kad joj je zrak
ispunio pluća, ispustila je šištav uzdah olakšanja.
Elizabeth joj je dobacila pogled. - Jesi li dobro?
Alice je odgovorila neprirodno visokim glasom. - Na tren sam se osjećala jako,
jako čudno.
- Zavrtjelo ti se? Mogu te odmah vratiti u bolnicu ako hoćeš. Nije mi problem.
- Ne, ne, sad je prošlo. Samo mi je - ne znam, ništa.
Strah se rasplinuo, a Alice shvatila da drhti poput lista na vjetru, prodrmana
kao da je upravo sišla s opasne vožnje u lunaparku. Što li izaziva te plimne valove
osjećaja? Prvo ona nezamisliva tuga. Sad strah.
Dok su se vozile Aliceinom i Nickovom ulicom, u dvorištu prekoputa njihova
ugledala je znak. Proda je se, pisalo je. - Pritchetti prodaju kuću? - upitala je.
Elizabeth je pogledala znak i licem joj je preletjela neobična grimasa čije
značenje Alice nije razumjela. - Mislim da su oni prodali prije dosta godina. Ovo
proda je obitelj koja je kuću kupila od njih. Nego, dakle - skrenula je na prilaznu
stazicu ispred Nickove i Aliceine kuće, stala i povukla ručnu kočnicu. - Dome,
slatki dome.

118
 Knjige.Club Books

Alice je pogledala kroz prozor i kad je ugledala vlastitu kuću, prekrila je usta
dlanom. Poletno je otvorila vrata, iskočila iz auta i glatki bijeli šljunak stazice
zašuštao je pod njezinim tenisicama. Bijeli šljunak! - O! - rekla je uzbuđeno. -
Vidi ti što smo nas dvoje napravili!

Kuću su prvi put vidjeli jednog oblačnoga srpanjskog dana.

- O, joj - rekli su u isti mah čim su stali pred njom. Neko su vrijeme ostali u
autu, sjedeći i gledajući je, ispuštajući identičan zvuk, mmm, koji je značio,
Možda ima nekog šarma?
Kuća je bila napola ruševna jednokatnica građena početkom dvadesetog
stoljeća, s tužno obješenim krovom, prozorima prekrivenim dekama umjesto
zavjesa i dvorištem obraslim u korov i zatrpanim starom kramom. Izgledala je
otužno i oronulo, ali uz malo mašte i poluzatvorene oči moglo se vidjeti da je
nekoć bila lijep dom.
Znak na kojem je pisalo Proda je se isticao je i Potencijalno viša vrijednost.
Svi su znali što to znači.
- Previše posla - rekao je Nick.
- Puno previše - složila se Alice i razmijenili su sumnjičave poglede.
Izašli su iz auta i ostali stajati na ulici, drhtureći od hladnoće, čekajući da dođe
predstavnica agencije za nekretnine. Vrata kuće su se otvorila i dvorištem je
prošla pognuta starica odjevena u mušku vestu, kariranu suknju, visoke čarape i
tenisice. Vukući noge, prišla je poštanskom sandučiću.
- O, Bože - zakukala je Alice. Grozno je bilo vidjeti već i sredovječan bračni
par kako panično bježi prema autu da se odveze prije nego što potencijalni kupci
uđu u njihov dom i počnu prezirno komentirati njihov ukus u izboru sagova.
Alice bi uvijek stegnulo oko srca kad bi zapazila koliko su si vlasnici dali truda da
kuću učine što privlačnijom kupcima - svježe cvijeće u vazama, kuhinjske radne
plohe s mokrim tragovima nedavnog zdušnog pranja, lonac s kavom i šalice na
stoliću u dnevnoj sobi, zbog ugođaja doma. Nick bi cinično frknuo nosom na
mirisne svijeće u kupaonici, rugajući se zbog očite istine da su upaljene samo zbog
njih, ali Alice je tu nadu smatrala dirljivom. Ne trebate se toliko truditi zbog
mene, poželjela bi im reći. A sad je vlasnica bila ova drhtava starica. Kamo će ona
izaći na ovako hladan dan dok oni budu razgledavali njezinu kuću? Je li izribala

119
 Knjige.Club Books

podove na svojim artritičnim koljenima, iako je znala da vjerojatno neće kupiti

njezinu kuću?
- Bok! - doviknuo joj je Nick, a Alice se stisnula iza njega, šapćući, Psst! Nick
ju je povukao da stane pokraj njega, i Alice nije preostalo ništa drugo nego da s
njim poslušno krene prema starici, jer joj stvarno nije trebao hrvački meč u
javnosti.
- Za nekoliko minuta se sastajemo s agenticom za nekretnine - objasnio je
Nick.
Starica se nije nasmiješila. - Dogovor vam je tek u tri.
- O, ne - rekla je Alice. Sad kad je čula riječ tri, termin joj se činio poznatim.
Nick i ona vrlo često bi krivo zapamtili vrijeme svakakvih sastanaka i dogovora.
(Kuku vašoj djeci, ako ih budete imali, rekla im je jednom Nickova majka.)
- Ispričavamo se - rekao je Nick. - Možemo se malo provesti po četvrti.
Izgleda jako lijepo.
- Kad ste već tu, uđite - rekla je starica. - Bolje ču vam ja pokazati svoju kuću,
nego ona ljigavica.
I ne čekajući odgovor, okrenula se i istim onakvim sporim korakom krenula
natrag prema kući.
- Strpat će nas u kaveze i hraniti da nas lijepo ugoji prije nego što nas pojede
- prišapnuo je Nick Alice.
- Bacaj mrvice za sobom - odgovorila je Alice šaptom.
Tresući se od jedva suzdržavanog smijeha, poslušno su krenuli za njom.
Na vrhu malog stubišta koje je vodilo na trijem kuće stajala su dva lijepa
kamena lava. Njihove oči kao da su pratile Alice i Nicka dok su se približavah.
- Grrr! - šapnuo je Nick Alice, dižući ruku kao da je lavlja šapa.
- Psst - rekla je Alice.
Kuća je iznutra bila i bolja i lošija nego što su očekivali. Stropovi su bili visoki,
ukrašeni bogatim kutnim štukaturama i rozetama, a svi su kamini bili starinski,
mramorni. Nick je bez riječi vrhom cipele odgurnuo kut trošnoga starog tepiha
da Alice pokaže parket od mahagonija. Istodobno su osjetih neugodan vonj vlage
i nemara, vidjeli rupe u gipsu, saznali da je kupaonica puna plijesni, a kuhinja na
podu ima linoleum iz pedesetih i štednjak koji je izgledao kao muzejski izložak.

120
 Knjige.Club Books

Starica ih je posjela pred radijator s jednim jedinim odjeljkom i pred njih

iznijela čaj i kekse s maslacem, odmahujući rukom na Aliceinu očajničku ponudu
da joj pomogne. Bilo ju je mučno gledati kako hoda. Kad je konačno sjela, donijela
je prašnjavi stari fotoalbum crnih korica.
- Ovako je kuća izgledala prije pedeset godina - rekla je.
Fotografije su bile male i crno-bijele, ali vidjelo se da je kuća nekoć bila lijepa
i ponosna, a ne oronuli kostur u koji se pretvorila.
Starica je usmjerila prst s požutjelim noktom u fotografiju mlade djevojke koja
je raširenih ruku stajala u vrtu pred kućom. - Ovo sam ja, na dan useljenja.
- Bili ste jako lijepi - rekla je Alice.
- Jesam - rekla je starica. - Ali to nisam znala, naravno. Kao što ni vi sad ne
znate da ste lijepi.
- Ne zna - složio se Nick, koji je trpao u usta treći ustajali keks, kao da nije jeo
mjesec dana.
- Trebala bih ostaviti kuću djeci i unucima - rekla je starica. - Ali kći mi je
umrla u tridesetoj, sin više ne razgovara sa mnom, pa prodajem kuću. Želim za
nju dvjesto tisuća dolara.
Nick se zagrcnuo keksom. Agencija je za kuću tražila više od tristo tisuća.
- Agentica će vam vjerojatno reći da tražim mnogo više, ali ja vam kažem da
mi ponudite dvjesto i da ću pristati. Znam da bih vjerojatno mogla dobiti više od
ulagača koji bi preuredio ono osnovno i brzo je preprodao, ali nadala sam se da bi
kuću mogao kupiti neki mladi par koji bi je lijepo polako preuredio i vratio u nju
sretne uspomene. Sad ih vjerojatno ne osjećate, ali kuća ih je puna.
Ispljunula je riječi sretne uspomene kao da joj se gade.
- Mogla bi biti lijepa - nastavila je starica pomalo prijekornim tonom. -
Trebala bi biti lijepa. Samo je treba malo oprati i ulaštiti.
- Malo oprati i ulaštiti - rekla je Alice poslije, dok su sjedili u autu zagledani
u kuću.
Nick se nasmijao. - Da, litrama deterdženta i kantama voska.
- Onda, što kažeš? Da je prekrižimo? Trebali bismo je prekrižiti, zar ne?
- Reci ti prva. Što ti se čini?
- Ne, ti reci prvi.

121
 Knjige.Club Books

- Dame biraju.
- O. K., neka ti bude - rekla je Alice. Duboko je udahnula i zagledala se u
kuću, zamislila je obojenu, s uredno pokošenim travnjakom kojim ukrug trče
klinci. Znala je da bi samo luđak došao do njezina zaključka, da će im trebati
godine da srede sve to. Znala je da nemaju dovoljno novca. Da oboje imaju
poslove s punim radnim vremenom. Da su se dogovorili da neće kupiti kuću
kojoj bude potrebno bilo što osim sitnih popravaka.
- Želim je - rekla je.
- I ja - rekao je Nick.

Alice je bila u sedmom nebu. Svaki novi detalj koji je uočila bio je razlog za novi
uzdah divljenja. Visoke stube od pješčenjaka što su vodile do trijema (Nickova
ideja), sjajni bijeli prozorski okviri iza kojih su se nazirale zavjese boje vrhnja,
ružičasta bugenvilija što se pjenušavo penjala rešetkom postavljenom uz bok
trijema (Alice se mogla zakleti da su se toga tek neki dan sjetili. Mogli
bismo doručkovati na trijemu i praviti se da smo na nekom grčkom otoku, rekla je
Nicku), pa čak i ulazna vrata; jao, kako su divna - očito su ih očistili do temelja i
iznova lakirali.
- Imali smo popis - rekla je Alice Elizabeth. - Sjećaš se našeg popisa? Pune tri
stranice stvari koje je trebalo srediti. Devedeset tri stavke. Nazvali smo taj popis
Neostvarivi san. Posljednja stavka bila je prilazna staza prekrivena bijelim
šljunkom - sagnula se, uzela jedan oblutak i pokazala ga Elizabeth na otvorenom
dlanu. Je li moguće da su napravili sve s popisa? Pa to je pravo čudo. Ostvarili su
neostvariv san.
Elizabeth se umorno nasmiješila. - Stvorili ste prekrasan dom - čekaj da ga
vidiš iznutra. Pretpostavljam da su ti ključevi u ruksaku?
I ne razmišljajući, Alice se sagnula i iz džepa s patentnim zatvaračem na strani
ruksaka izvukla svežanj ključeva. Privjesak je bio mali pješčani sat. Alice je znala
gdje će ključevi biti, ali nije se sjećala kao da ih je već vidjela.
Ona i Elizabeth uspele su se na trijem. Bio je cool i prelijep. Alice je ugledala
komplet stolaca od pruća s plavim jastucima (u njoj najdražem tonu plave) i
napola ispijenu čašu soka od naranče na okruglom stoliću s površinom ukrašenom
mozaikom. Nagonski je prišla stolu i primila čašu, zabacujući ruksak na rame;

122
 Knjige.Club Books

udarila je nogom u nešto pod stolom i vidjela da je riječ o crno-bijeloj nogometnoj

lopti. Otkotrljala se i udarila kotač dječjeg skutera koji je ležao postrance i čije su
ručke bile ukrašene šarenim vrpcama.
- O - rekla je, odjednom obuzeta panikom. - Djeca. Jesu li djeca unutra?
- Kod Nickove mame su. Ovo je njegov vikend. Nick se sutra ujutro vraća iz
Portugala. Vratit će ti djecu u nedjelju navečer, kao i inače.
- Kao i inače - ponovila je Alice tiho.
- Da, tako ste se dogovorili - rekla je Elizabeth kao da se ispričava.
- Aha - rekla je Alice.
Elizabeth je uzela čašu s narančinim sokom iz Aliceinih mlitavih prstiju. - Da
uđemo? Mislim da bi trebala leći. Još si jako blijeda.
Alice se ogledala uokolo. Nešto je nedostajalo.
- Gdje su George i Mildred?
- Ne znam tko su George i Mildred - rekla je Elizabeth onim nježnim, mirnim
tonom kojim se ljudi obraćaju luđacima.
- Tako smo nazvali kamene lavove - Alice je pokazala prazne stupove na
trijemu. - Stara vlasnica nam ih je ostavila. Obožavamo ih.
- Aha, sad se sjećam. Bacili ste ih. Nije to baš bio vaš stil, Alice.
Alice nije znala što joj to znači. Ona i Nick ne bi nikad bacili svoje lavove. -
Idemo do trgovine, George i Mildred - rekli bi im svaki put na izlasku. - Čuvajte
nam kuću.
Nick će znati gdje su. Pitat će njega. Okrenula se i prinijela ključ bravi. Nije
prepoznala kvaku - i kvaka i ključanica bile su od teškog metala zlatne boje - ali
njezini prsti odmah su pronašli pravi ključ i pritisnuli kvaku, njezino se rame
odmah naslonilo na vrata da ih odgurne, dobro uvježbanim, skladnim pokretom.
Bila je zadivljena vlastitim tijelom, koje kao da je znalo sve što treba -
s mobitelom, sa šminkom, s bravom - iako njezin um ne pamti ništa od svega toga.
Baš se spremala reći sve to Elizabeth, kad je ugledala hodnik i ostala bez riječi.
- O. K., slušaj me sad, vrijeme je za moju viziju - rekao je Nick stojeći u
prašnjavom, mračnom hodniku prvog traumatičnog tjedna kad su se uselili.
(Njegova majka se rasplakala kad su joj pokazali kuću.) - Zamisli Sunčevu svjetlost
što se ulijeva u hodnik s krovnih prozora koje ćemo ugraditi ovdje, ovdje i ovdje.

123
 Knjige.Club Books

Zamisli da nema ovih tapeta, da su zidovi obojeni u neki svijetli zeleni

ton. Zamisli da nema ni ovog tepiha, da je nestao nekamo daleko, daleko, a na
podu su samo ulaštene, blistave daske parketa. Zamisli stolić na kojem stoje
cvijeće i pisma na srebrnom pladnju - znaš kako, onako kao da ih je ondje odložio
batler - i stalak za kišobrane i vješalicu za šešire. Zamisli fotografije naše krasne
dječice duž cijelog zida - i to ne one grozne namještene fotke, nego
spontane, kako skaču po plaži ili kopaju nos ili takvo što.
Alice je pokušala zamisliti sve to, ali mučila ju je grozna prehlada ijedna
nosnica ju je toliko boljela da su joj oči suzile; u banci su imali dvjesto jedanaest
dolara i dvije minute prije toga otkrili su da će morati mijenjati cijeli sustav za
grijanje vode. - Ne znam što nam je bilo da smo ovo kupili - procijedila je, a Nick
je očajnički pogledao. - Nemoj, Alice, molim te.
A sad je hodnik izgledao točno onako kako ga je Nick opisao: Sunčeva
svjetlost, stolić, parket koji je blistao poput zlata. Vidjela je čak i neobičnu
antiknu vješalicu za šešire u jednom kutu, prekrivenu slamnatim šeširima i
šiltericama i ručnicima za plažu.
Alice je polako prošla hodnikom, bez zastajkivanja, samo u prolazu dodirujući
stvari nježno, odsutno, vršcima prstiju. Bacila je pogled na uokvirene fotografije:
bucmasto dijete koje na koljenima i dlanovima puže po travi, dižući krupne oči
prema fotoaparatu; svjetlokoso djetešce koje se smije iz petnih žila, stojeći do
djevojčice odjevene u kostim Supermana koja stoji podbočena poput superjunaka,
mršavi osunčani dječak u mokrim, obješenim kratkim hlačicama za kupanje,
uhvaćen kako u zraku, na pozadini vedroga plavog neba, maše rukama i nogama
u svim smjerovima, bacajući kapi vode dok leti prema moru koje se na slici ne
vidi. Svaka fotografija bila je još jedno sjećanje koje je Alice izgubila.
Hodnik je vodio do prostorije koja je nekoć bila ona mala dnevna soba u kojoj
im je starica ponudila čaj i kekse. Planirali su srušiti tri zida iza te sobe - ta je
zamisao bila Aliceina; nažvrljala ju je na ubrusu pizerije Domino s - i napraviti
golemi prostor preko kojeg je onaj tko stoji u kuhinji vidio sve do stabla jakarande
u kutu dvorišta iza kuće. Nisi ti jedini vizionar, rekla je Nicku tada. Prostor
je izgledao točno onako kako ga je nacrtala, ali još ljepše. Vidjela je dugačke,
glatke, granitne radne plohe u kuhinji, golemi hladnjak od nehrđajućeg čelika i
komplicirane kuhinjske aparate.

124
 Knjige.Club Books

Elizabeth je ušla u kuhinju - kao da je to samo obična kuhinja! - i izlila ustajali

narančin sok u sudoper.
Alice je spustila ruksak na pod. Nije moguće da su sve te priče o razvodu
istinite. Kako bi itko u ovoj kući mogao biti bilo što osim blaženo sretan?
- Ne mogu vjerovati - rekla je Alice. - Joj, vidi! Znala sam da će bijele žaluzine
odlično pristajati uz onaj stražnji prozor. Nick je htio da ih ostavimo u prirodnoj
boji drveta. Doduše, vidim da je pobijedio što se pločica tiče. Moram priznati da
je imao pravo. A gle, našli smo rješenje za onaj čudni kut! To je to! Savršeno!
Joj, nisam sigurna što mislim o ovim zavjesama.
- Alice - rekla je Elizabeth. - Jesi li se ti uopće ičega sjetila?
- Isuse! Je li ono bazen? Pravi bazen? Libby, jesmo li mi bogati? Je li se to
dogodilo? Jesmo li dobili na lutriji?
- Što si rekla liječnicima?
- A vidi tek koliki je onaj televizor. Velik je kao platno u kinu.
Znala je da zvuči suludo, ali nije mogla prestati.
- Alice - rekla je Elizabeth.
Aliceina koljena su se zatresla. Prišla je sofi presvučenoj smeđom kožom
(skupom kožom!) pred televizorom i sjela. Nešto joj se zabilo u nogu. Zavukla je
ruku pod bedro i izvukla malu plastičnu igračku: čovječuljka ubojitog izgleda koji
je pod jednom rukom nosio strojnicu. Oprezno ga je spustila na stolić za kavu.
Elizabeth joj je prišla i sjela do nje. Pružila joj je presavijen list papira. - Znaš
li od koga je ovo?
Presavijeni komad papira bio je čestitka: na prednjoj strani su nasumce
zalijepljene šljokice, a crtež naslikan flomasterom prikazivao je spodobu tužno
obješenih usta i s flasterom na čelu. Alice je otvorila čestitku i pročitala što piše.
Najdraža mamice, oporavi se brzo. Voli te Olivia.
- Od Olivije, naravno - rekla je Alice, prelazeći prstima po šljokicama.
- Sjećaš li se Olivije?
- Na neki način.
Te Olivije se nije sjećala ni na koji način, ali njezino postojanje bilo je
neporecivo.
- Što si rekla liječnicima?

125
 Knjige.Club Books

Alice je pritisnula prstima još osjetljiv zatiljak. - Rekla sam im da su mi neke

stvari malo mutne, ali da sam se sjetila većine. Preporučili su mi kojem neurologu
da odem i rekli da se naručim ako budem imala većih rupa u pamćenju. Rekli su
da bih se za tjedan dana trebala sjetiti svega i biti sva svoja. Ali ionako mislim da
se već sjećam pokoje sitnice.
- Pokoje sitnice?
Oglasilo se zvono na vratima.
- O! - rekla je Alice. - Predivno je! Stari zvuk zvona bio mi je grozan!
Elizabeth je podigla obrve. - Idem ja otvoriti - rekla je, pa zastala. - Osim ako
ti ne želiš otvoriti.
Alice se zagledala u nju bez razumijevanja. Zašto Elizabeth ne bi otišla
otvoriti vrata? - Ne, idi ti.
Elizabeth je nestala niz hodnik, a Alice zabacila glavu unatrag, naslonila je na
kauč i zaklopila oči. Pokušala je zamisliti kako bi izgledalo da sutra Nick dovede
djecu doma. Nagonski bi mu se odmah bacila oko vrata, kao svaki put kad bi se
vratio s puta. (Imala je snažan osjećaj da nije vidjela Nicka jako dugo, kao da je na
putu tjednima.) A što ako Nick samo ostane mirno stajati i ne uzvrati joj zagrljaj?
Što ako je samo polako odgurne od sebe? Što ako je grubo odgurne? Ma ne bi Nick
tako. Zašto uopće razmišlja o tome?)
A i djeca će biti ondje. Motati se okolo. Raditi što god djeca rade.
Alice si je šaptom ponovila njihova imena.
Madison.
Tom.
Olivia.
Olivia je lijepo ime.
Što da im kaže? Oprostite, sjećam se vaših lica, samo ne znam točno tko ste.
Ne smije to, ne. Djeca bi se prestrašila da čuju da ih se majka ne sjeća. Morat će
se pretvarati da ih se sjeća dok joj se pamćenje ne vrati. A to će biti vrlo brzo,
naravno. Jako brzo.
Morat će im se obraćati prirodnim tonom. Ne onako lažno veselo kako se
većina ljudi obraća djeci. Djeca su pametna. Odmah bi shvatili da se nešto događa.

126
 Knjige.Club Books

O, nebesa. O čemu da razgovara s njima? Pa ovo je teže od pokušaja smišljanja

tema za razgovor prije odlaska na one Nickove grozne uredske zabave.
Čula je glasove iz hodnika. Približavali su se.
Ušla je Elizabeth, a za njom i neki muškarac koji je gurao kolica na kojima su
stajale tri kartonske kutije.
- Dostavili su čaše - rekla je Elizabeth. - Za večeras.
- Kamo da ih stavim? - upitao je čovjek mrzovoljno.
- Ovaj - počela je Alice. Za večeras?
- Možete u kuhinju - rekla je Elizabeth. Čovjek je podignuo kutije na radnu
plohu.
- Potpišite - rekao je. Elizabeth je potpisala primku. Otrgnuo ju je s bloka,
pružio joj je i na tren se osvrnuo oko sebe. - Lijepa vam je kuća - rekao je.
- Hvala! - Alice se sva ozarila.
- Dostava pića! - doviknuo je netko iz hodnika.
- Alice - rekla je Elizabeth - pretpostavljam da se ne sjećaš da je večeras kod
tebe zabava?

127
 Knjige.Club Books

13

Z ajedno su prolistale Alicein rokovnik.

- Koktel-zabava, vrtić - pročitala je Alice naglas. - Devetnaest sati. Što li to
znači?
- Mislim da znači da si pozvala k sebi roditelje sve djece iz Olivijine grupe u vrtiću
- rekla je Elizabeth.
- Ja sam ih pozvala? - rekla je Alice. - Zašto bih ih pozvala?
- Mislim da često priređuješ takve zabave.
- Misliš? Hoćeš reći da ne znaš sigurno? Nisi li i ti pozvana na te zabave?
- Nisam, ne. To su zabave za roditelje djece iz vaše škole i vrtića - rekla je
Elizabeth. - Za mame. Ja nisam ničija mama.
Alice je podigla pogled s rokovnika. - Nisi? - upitala je. Elizabeth kao da se
lecnula. - Ne, nisam. Sreća me nije htjela u tom pogledu. Nego, što ćeš ti s tom
zabavom?
Alice više uopće nije zanimala zabava. Nije imala nikakve namjere ugostiti
roditelje sve djece iz Olivijine grupe u vrtiću. - Što se tebi dogodilo? - upitala je.
- Molim te, reci mi. Jesi li pokušala opet nakon onog pobačaja?
Elizabethin pogled je skliznuo u stranu.

Misli i ideje jedne prabake!

Komentar Doris iz Dallasa naveo me na razmišljanje o tome trebam li doista
navodnike kad spominjem svoju ,kćer' i svoje ,unuke'.
Doris ima pravo. Barb je moja kći. Elizabeth i Alice su moje unuke.
Kad je Barb umro suprug, moj se život zauvijek promijenio. Prije toga oni
su bili samo zgodna mlada obitelj u kući do moje. Otac obitelji bio je
simpatičan visok čovjek s naočalama. Električar. Uvijek je iznosio moje kante
128
 Knjige.Club Books

za smeće na cestu da mi pomogne. Kćeri su ga obožavale, još ih vidim kako

mu trče ususret kad se vrati s posla, a pletenice im plešu oko glave.
Ja sam živjela sama. Da odgovorim na pitanje Franka Nearyja (nemam
pojma jeste li dosta Frank Neary kojem sam predavala prije tako mnogo
godina ili drski prevarant!), nisam se udavala. Bojim se da me ljubav
razočarala, kako kažu.
Bilo kako bilo, nisam bila ni usamljena, ni vodila neispunjen život. Imala
sam posao koji sam obožavala, prijatelje i hobije. Nisam sanjarila o obitelji. A
tad sam čula da je simpatičan otac obitelji u kući do moje umro od srčanog
udara. Bila sam u šoku. Nikad neću zaboraviti kako su djevojčice izgledale
izlazeći na očev sprovod. Bile su blijede, shrvane.
Jedan dan sam im odnijela složenac i odmah sam vidjela da se Barb ne
nosi dobro sa svime time. Jednostavno je odustala od života. Ona je sama
izgubila roditelje kao tinejdžerica i mislim da joj je suprugova smrt
jednostavno bila previše.
Tako sam počela svraćati k njima svakog poslijepodneva. Isprva samo iz
susjedske dužnosti. Činilo se kao da im treba pomoć. Ali tad sam zavoljela
djevojčice.
Obje su zaključile da zbog očeve smrti odmah moraju odrasti. Alice je
odlučila naučiti kuhati. Ja sam je naučila kako ispeći kotlete na roštilju. Za
nekoliko tjedana počela je eksperimentirati sa začinima i tako to! Elizabeth
je više bila zainteresirana za to kako sve funkcionira. Kako si čovjek nađe
posao?, pitala bi me, ili, Kako se otvara račun u banci?
Trudila sam se, ali bojim se da je taj događaj ipak jako utjecao na
djevojčice. Obje se odonda svim silama trude stvoriti savršenu obitelj. Uvijek
sam se pitala jesu li odrasle u takve poštovateljice savršenstva jer su se na
neki način pokušavale vratiti u nevine dane prije očeve smrti. Ali, ipak, svi mi
volimo kad sve ispadne savršeno, zar ne?
Nikad neću zaboraviti dan kad me Alice zamolila da pođem s njom na
dan baka i djedova u školi.
Ovo je Frannie. Živi do nas. Ona je moja baka, rekla je učiteljici, a zatim
pogledala mene kao da me pita Jesam li dobro rekla? Sjećam se da joj nisam
niti mogla odgovoriti jer sam susprezala suze.
Prilažem fotografiju Elizabeth, Alice i sebe. Snimljena je prvog Božića
nakon što im je umro otac. (Pogledajte moju psihodeličnu haljinu iz

129
 Knjige.Club Books

sedamdesetih!) Obje su se jako potrudile da njihova mama dobije savršen

Božić.
Njih dvije su pravi blagoslov.

KOMENTARI

Doris iz Dallasa kaže...

Hvala ti što si ovo podijelila s nama. Baš su bile krasne kao male. Prava sreća
da si ih uzela pod svoje. A ti si bila pravi komad!
P. S. Kako te ljubav razočarala, ako se smije znati?

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Aliceino pitanje jesam li pokušala opet bilo je nadrealno. Pogotovo zato što
ga je postavila tako bojažljivo, s toliko poštovanja. Zamalo sam se nasmijala.
Zapitala sam se pretvara li se.
Već odavno nisam pošteno razmislila o tim gubicima, kako ih vi zovete
stisnutih usta i zgrčenog lica, kao da patite od zatvora. Da vam iskreno
kažem, doktore Hodges, ta mi je vaša grimasa antipatična. Kladim se da je ni
vaša supruga ne voli. Svaki put kad je vidim, pomislim da bih tih 150 dolara
koje dajem vama mogla potrošiti pametnije. Sjećam se da ste me jednom
pokušali nagovoriti da pričam o ranim gubicima (i dvaput se onako
namrštili), a ja sam dramatično uzdahnula i rekla da još nisam spremna, iako
je pravi razlog bila ta vaša grimasa.
Te gubitke danas smatram gotovo samo natuknicama, bilješkama u
mojem liječničkom kartonu. Kad mi liječnici postave pitanje o zdravstvenoj
povijesti, mirno ponovim svaku proceduru i svaki test koji sam prošla,
navedem svako bolno razočaranje, a da mi glas čak i ne zadrhti; kao da mi to
sve skupa ništa ne znači, kao da se sve to dogodilo nekome drugome.
Zato i mogu izgovoriti pobačaj u prvom tromjesečju, a da ne trepnem,
da se i ne sjetim kako mi je bilo i što sam tad osjećala. Moram vam reći da
sam zbog ove domaće zadaće propustila cijelu večerašnju epizodu Uvoda u
anatomiju. Stvarno se trudim. Da mi barem date ocjenu za zadaću. Trebali
biste razmisliti o tome da pacijentima koji žude za pohvalom date ocjene.
Sjećam se kako smo bili sretni kad sam ponovno ostala trudna, jer smo
taj put, zbog tko zna kojeg razloga, uspjeli to postići prirodno, bez ičije
pomoći.

130
 Knjige.Club Books

To je trebalo biti moje siječanjsko dijete; termin za porođaj bio je 17.

siječnja. (Dan nakon Benova rođendana. Zamisli samo, moglo bi se roditi kad
i on! Ali psst, ne izgovaraj to naglas.) Taj put nismo nikome rekli da sam
trudna. Mislili smo da je obavještavanje obitelji i prijatelja o prvoj trudnoći
bila početnička pogreška. Zamišljala sam kako objavljujem drugu trudnoću
smirenim glasom punim ženskog samopouzdanja nakon sigurnog ulaska u
drugo tromjesečje. To bi bio odrasliji, sigurniji potez. Ne, ovaj put nije bilo
riječi o potpomognutoj oplodnji, rekla bih ležerno. Ovo je prirodna trudnoća.
Taj put nismo razgovarali o imenima, a Ben ne bi svakog jutra potapšao moj
trbuh dok bi me ljubio za rastanak prije odlaska na posao. Govorili smo, Ako
još budeš trudna za Božić, izgovarali riječ dijete tiše nego ostatak rečenica,
kao da su naše nade bile naša pogreška, kao da smo mogli prevariti bogove
i potajno dobiti dijete ako ne privučemo njihovu pozornost.
Taj put Ben je bio sa mnom na prvom ultrazvuku i oboje smo se sredili
kao da idemo na razgovor za posao, kao da je odjeća važna. Taj je put
liječnica bila mlada Australka, pomalo namrgođena. Bila sam zabrinuta, ali
glumila sam da je sve u redu, ako me razumijete. Pravila sam se i da sam
nervozna, ali zapravo sam na neki način uživala u vlastitoj muci: Gle ti nju
kako panično stišće šake, kako oprezno liježe, jadnica traumatizirana; kao da
ne zna da će ovaj put srce kucati jasno i glasno, naravno da hoće; onakvo što
se ne događa dvaput! Već sam osjećala olakšanje koje će me, znala
sam, preplaviti kad čujem dobre vijesti. Već sam se spremala pustiti suze
radosnice, samo sam čekala da mi ultrazvuk da znak. Već sam se spremala
poslati svojem prvom djetetu poruku punu ljubavi - nešto poput Nikad te
neću zaboraviti, uvijek ćeš biti u mom srcu - a onda se posvetiti ovom djetetu.
Našem pravom djetetu. Aliceino dijete bit će samo nekoliko mjeseci starije
od njega. Još bismo ih mogle prodati kao blizance.
Namrgođena liječnica je rekla, Žao mi je...
Ben je stisnuo zube i odmaknuo se od kreveta, kao da ga je netko izazvao
na tučnjavu u pubu i pokušao je ne uplesti se u to.
Jako sam puno profesionalnih isprika čula, doktore Hodges. Žao mi je.
Žao mi je. Žao mi je. Da, da, vašim je kolegama liječnicima uvijek jako žao.
Pitam se hoću li ti jednoga dana čuti i od vas. Žao mi je, ali ne mogu vas
izliječiti. Ludi ste kao puška. Možda biste se trebali raspitati o drugim
metodama liječenja, na primjer transplantaciji tuđe osobnosti.
Bilo me sram što se to dogodilo dvaput, na gotovo identičan način. Imala
sam osjećaj da tratim ljudima vrijeme tim konstantnim dolascima na
131
 Knjige.Club Books

ultrazvuk s mrtvom djecom. Kako, molim? Mislili ste da je u vama živo

dijete? Ne budite smiješni. Ne možete vi to. Niste vi prava žena. Pogledajte
samo koliko se malo trudite; pa to je smiješno. Pogledajte koliko se žena
ozbiljno potrudilo, pogledajte kolike trbuhe guraju pred sobom, sa živom i
nemirnom dječicom.
Poslije sam si mislila kako sam pogriješila što obitelji nisam rekla za
trudnoću, jer sam željela da znaju za pobačaj, da znaju da je to dijete
postojalo. Ali kad sam im rekla za pobačaj, više ih je zanimalo zašto im nisam
rekla za trudnoću. Imali su osjećaj da sam ih nasamarila. Govorili su stvari
poput, A baš sam se pitala zašto ne piješ na roštilju za Uskrs, ali tad si
govorila da ti samo nije do pića! Drugim riječima, lagala si nam.
Benova je majka bila uvrijeđena. Dva puta smo je morali odvesti na ručak
u Black Stump (imali smo kupone) prije nego što nam je oprostila. Čini se da
ju je više pogodilo to što smo joj zatajili trudnoću, nego što smo izgubili
dijete. Drugi gubitak nikoga nije uzrujao kao prvi, ali kako je i mogao kad su
saznali za dijete tek nakon što djeteta više nije bilo. Majčinski osjećaji za
moje siječanjsko dijete bili su vrlo snažni, jer mi se činilo da su svi drugi
zaključili kako nije bilo ni slatko ni pametno kao ono prvo dijete.
Saznala sam da je moje siječanjsko dijete bila djevojčica. Ovaj put su
fetalno tkivo poslali na pretrage i rekli mi da je dijete bilo kromosomno
normalna djevojčica. Rekli su da im je žao, ali da nisu našli uzrok pobačaja.
Rekli su da se još dosta toga ne zna o spontanim pobačajima, ali da statistika
kaže kako su nam izgledi za iduću trudnoću izvanredni. Glavu gore.
Pokušajte ponovno.
Tjedan dana nakon kiretaže (kako otmjeno ime za tako mesarski zahvat.
Nikad se nisam osjećala tako očajno kao kad bih se probudila u bolnici nakon
kiretaže.), otišla sam posjetiti Alice u bolnicu vidjeti njezinu djevojčicu.
Naravno, Alice je rekla da ne moram doći, a Ben je rekao da ne želi da idem,
ali otišla sam. Ne znam zašto, ali odlučila sam raditi sve kao inače.
Otišla sam do kioska i kupila čestitku punu ružičastih šljokica na kojoj je
pisalo Čestitam na divnoj djevojčici. Otišla sam u trgovinu dječje odjeće i
kupila majušnu žutu haljinu s izvezenim leptirićima. Odmah si poželite
curicu, zar ne?, gugutala je prodavačica. Zamotala sam haljinicu u ružičasti
papir i potpisala se na čestitku, odvezla u bolnicu i našla parkiralište te prošla
hodnicima s darom, pod jednom rukom, i časopisima s tračevima o
poznatima za Alice, pod drugom. Cijelo to vrijeme duhom sam lebdjela uza

132
 Knjige.Club Books

sebe samu, zadivljena. Stvarno ti dobro ide. Super si. Još malo i gotova si, a
onda možeš ići gledati televiziju.
Alice je bila u svojoj sobi, dojila je Oliviju.
Moje grudi još su bile bolne. Kako je to samo zlobno od tijela; to
pretvaranje da je još trudno čak i nakon što su dijete sastrugali iz njega. Ma
vidi ti nju!, rekla sam Alice, spremna na gugutanje koje uvijek prati
novorođenče.
Danas sam u tome pravi stručnjak. Evo, prošlog tjedna bila sam u posjetu
prijateljici koja je rodila treće dijete i moj je nastup - bez lažne skromnosti
bio besprijekoran. Vidi ti te ručice! Ma gle, ima iste oči/nos/usta kao ti! Pa
naravno da ga želim malo držati! Udah, udah. Čavrljanje. Osmijeh. Ne misli
na to, ne misli na to, ne misli na to. To bi trebala biti kategorija na dodjeli
Oskara.
Ali Alice mi nije dopustila ni da izađem na pozornicu.
Čim me ugledala, pružila je prema meni slobodnu ruku i rastužila se. Do
sam barem ja ovako došla k tebi u sobu, rekla je.
Sjela sam na krevet do nje i pustila je da me zagrli. Aliceine suze kapale
su ravno na Olivijinu mekanu, malu, ćelavu glavu, ali i dalje je uporno sisala
kao da joj život o tome ovisi. Ta mala je od prvoga dana luda za hranom.
Bila sam potpuno zaboravila taj dan - sve do danas. Bila sam zaboravila
koliko su mi značile Aliceine iskrene suze. Imala sam osjećaj kao da je
preuzela na sebe dio moje boli. Mislila sam si, dobro, mogu ja ovo. Mogu ja
ovo, bit će sve kako treba.
Nisam niti shvaćala da će se ovo toliko otegnuti; ponoviti toliko puta.
Hmm. Mislim da je moja terapija pisanjem upravo zakoračila u novu
fazu. Ali nemojte se odmah umisliti, doktore Hodges. Nije da ste iz mene
izvukli potisnuto sjećanje. Samo se toga nisam dugo sjetila. Ali dobro,
čestitam i na to malom pomaku: možda vaša metoda ima smisla, lako sam
zbog nje propustila cijelu epizodu Uvoda u anatomiju, a najavili su da će biti
eksplozivna.
Na idući gubitak sam već bila potpuno spremna.

- Ne pretvaraš se? - rekla je Elizabeth. - Ne praviš se da se ne sjećaš samo zato da

mi nešto dokažeš?

133
 Knjige.Club Books

Alice je obuzeo isti osjećaj kao kad se Nick izderao na nju preko telefona: kao
da je primila udarac šakom u želudac. I Nick je pitao pokušava li mu nešto
dokazati. Zar je postala osoba koja zlonamjerno dokazuje?
- Kao na primjer?
- Zaboravi. Samo sam paranoidna - Elizabeth je ustala i otišla u kuhinju. Stala
je pred hladnjak. Bio je prekriven magnetima, bilješkama, fotografijama i dječjim
crtežima. - Pitam se imaš li tu negdje koju pozivnicu za tu svoju zabavu.
Alice se okrenula na sofi i pogledala je. Glava ju je prilično boljela.
- Libby. Molim te, reci mi. Što ti to znači? Ne razumijem. Povremeno mi se
obraćaš kao da - ono, gotovo kao da si više nismo dobre. Kao da ti više nisam
draga.
- Ha! - Elizabeth je uzela nešto s hladnjaka i vratila se do Alice.
- Našla sam pozivnicu. Piše da se dolazak može potvrditi i nekoj drugoj
ženskoj. Trebala bi je nazvati i pitati je može li se zabava održati kod nje.
Pružila joj je pozivnicu, ali Alice ju je odbila primiti.
Elizabeth je uzdahnula. - Naravno da si mi draga. Ne brini se. Nemaš se zašto
brinuti. Drži - piše da se ženska zove Kate Harper.
Ime mi je poznato, mislim da si mi je spomenula. Mislim da ste si prilično
dobre.
Pogledala je Alice s iščekivanjem.
- Nikad čula - rekla je Alice bezizražajno.
- Dobro onda - rekla je Elizabeth. - Onda ću je na nazvati, a ti pođi gore i
prilegni. Izgledaš kao smrt na dopustu.
Alice je promatrala Elizabethino nemirno, izborano lice.
Jesam li te razočarala? Jesam li izgubila i tebe i Nicka?

134
 Knjige.Club Books

14

A lice je stajala u nepoznatoj spavaćoj sobi u potrazi za nečime - bilo čime -

što pripada Nicku. Nigdje mu nije bilo ni traga. Na noćnom ormariću nije
bilo njegovih knjiga i časopisa. Obožavao je krvave trilere (oboje su ih obožavali),
povijesne knjige s ratnim temama i poslovne časopise. Nigdje ni traga
uredno naslaganim hrpicama novčića, sitniša koji je svakog dana vadio iz
džepova. Nigdje ni traga kravatama prebačenim preko kvaka. Nigdje ni traga
velikim, prljavim tenisicama. Nije vidjela čak ni jednu jedinu zgužvanu majicu ili
čarapu.
Oboje su bili neuredni. Odjeća bi im najčešće ležala po podu, isprepletena u
strastvene šarene zagrljaje. Katkad bi namjerno pozvali goste da sami sebe
natjeraju na pospremanje, a tad to obavili panično, malo prije dolaska gostiju.
Ali ovaj tepih (boje trule višnje; nije se sjećala da ga je kupila) bio je savršeno
čist, nedavno usisan.
Prišla je ormaru (pronašli su ga pred nečijom kućom, prevrnutog na stranu;
čekao je odvoz krupnog otpada; bila je jesen kao i sad; izbrusili su gornji sloj
ispucanog smeđeg laka nalik na lišće i ispod njega otkrili puni mahagonij s
prirodnim uzorkom.) U ormaru je ugledala uredno razmaknute vješalice
(kvalitetne, teške) na kojima je visjela prelijepa odjeća, vjerojatno njezina. Iako je
na tren osjetila čisti gušt dodirujući fine tkanine jednu za drugom, više od toga
razveselio bi je pogled na jednu jedinu Nickovu košulju.
Čak i običnu bijelu košulju za ured. Navukla bi je i obgrlila se rukavima kao
da su Nickove ruke. Zarinula bi nos u ovratnik.
Polako je zatvorila vrata ormara i osvrnula se po spavaćoj sobi, shvaćajući da
je i mirisom i izgledom tipično ženska. Pokrivač je imao navlaku ukrašenu
bijelom čipkom, kod uzglavlja stajao je niz malih plavih ukrasnih jastučića. Alice
je taj krevet bio apsolutno prekrasan (krevet iz snova i ništa manje), ali Nick je
135
 Knjige.Club Books

uvijek govorio da bi ga ženskasti krevet odmah gurnuo u impotenciju, pa ako si

ona to želi, samo naprijed. Nad krevetom je visjela reprodukcija djela Margaret
Olley - staklenka od pekmeza puna cvijeća - za koju je Alice odmah znala da bi
Nicka natjerala na povraćanje svaki put kad je vidi. Na toaletnom stoliću stajali
su redovi staklenih bočica i kutijica u raznim bojama (koji je smisao svega
toga?, rekao bi sigurno Nick) i kristalna vaza s velikim buketom ruža.
Točno bi tako uredila svoju spavaću sobu da nije udana. Uvijek je željela
skupljati ukrasne staklene bočice, ali mislila je da za to neće imati prilike.
Samo joj se ruže nisu svidjele. Sjetila se kako joj se jučer u vozilu hitne pomoći
u mislima stvorio buket ruža. Prišla je toaletnom stoliću i zagledala se u njih. Tko
li ih joj je darovao? I zašto ih drži u spavaćoj sobi, kad ne voli takve aranžmane s
ružama?
Pokraj vaze ležala je kartica. Od Nicka? Želi li Nick da mu se vrati i poslao joj
je ruže, zaboravivši da ih ne voli? Ili joj Nick pokušava nešto dokazati i namjerno
joj je poslao ruže iako zna da ih ne voli?
Alice je uzela karticu i pročitala tekst: Draga Alice, nadam se da ćemo ubrzo
sve ovo ponoviti - možda ovaj put i po danu? Dominick.
O, Bože, pa ona se s nekim viđa.
Svalila se na rub kreveta sva u nevjerici, držeći karticu vršcima prstiju.
Dečki su iza nje, izlasci su iza nje, a ne nešto pred njom. Ionako nikad previše
i nije voljela izlaske: osjećaj da si zarobljen u autu na prvom izlasku, svjesnost
svakog pokreta, konstantna jeziva mogućnost da ti je među zubima zapelo hrane,
iznenadni val umora kad shvatiš da je na tebi red da smisliš novu temu za
razgovor koji ionako ne teče glatko. Kako najčešće provodiš vikende?
Naravno, ništa nije bolje od izlaska koji počne kako treba. Alice se još sjećala
euforije nakon prvih nekoliko izlazaka s Nickom. Noći kad su gledali vatromet
na Dan državnosti iz bara u četvrti Rocksu. Ona je pila veliki koktel sa šlagom, a
Nick joj je pričao smiješnu priču o jednoj od svojih sestara i bio je tako zabavan i
tako seksi, a Alice je frizura bila super i cipele je nisu žuljale i na koktelu su plivale
čokoladne mrvice i Nickov dlan milovao je dno njezinih leđa i Alice je osjetila
toliku sreću daju je uhvatio strah, jer za takvo blaženstvo sigurno postoji cijena.
(Je li ovo cijena? Nakon svih tih godina? Je li cijena Nickovo deranje i psovanje s
drugog kraj« svijeta? Je li konačno platila taj apsurdno visoki račun?

136
 Knjige.Club Books

Izlazak s bilo kime osim Nicka bio bi dosadan i nelagodan i glup. Dominick.
Kakvo je to uopće ime, Dominick?
Iznenada ju je obuzeo bijes i poderala je karticu na sićušne dijelove. Kako je
mogla tako izdati Nicka? Staviti to cvijeće u spavaću sobu?
Sjetila se i onog drugog - onog fizioterapeuta iz Melbournea - koji joj je
napisao nešto o sretnijim vremenima. Tko je taj? Je li to ona već u drugoj vezi
nakon Nicka? Je li se ona to pretvorila u fuficu? Fuficu koja se zlobno dokazuje,
ide u teretanu, organizira koktele za vrtićke roditelje i razočarava sestru? Osoba
u koju se pretvorila već joj je bila mrska. Samo joj je odjeća bila dobra.
Sve ovo mora prestati. Mora vratiti Nickov sitniš i Nickove čarape i Nickove
tenisice u spavaću sobu, a ove ruže baciti van.
Alice je legla na leđa. Elizabeth je dolje zvala tu neku Kate Harper,
pokušavajući otkazati večerašnju zabavu.
Uzverala se više na krevet, ogrnu! a pokrivač i zavukla se pod čistu, svježu
posteljinu iako je i dalje na sebi imala onu crvenu haljinu. Zagledala se u strop
(štukature su bile obnovljene, strop obojen svježim slojem boje, a pukotine i mrlje
od vode nestale kao da ih nikad nije niti bilo) i sjetila se trenutka u bolničkoj
kupaonici kad ju je val sjecanja pomeo poput cunamija, povukao u vrtlog glavom
prema dolje. Tad kao da mu se namjerno odupirala, kao da je otkoračila od ruba
tog vrtloga, a zapravo se trebala prepustiti valu. Bilo bi joj mnogo lakše i mnogo
jednostavnije da se sjeti koji se vrag događa u njezinu životu. Pomirisala je zglob
koji je poprskala parfemom - onim koji je potaknuo cunami sjećanja - ali sad je
taj slabi miris potaknuo samo zbunjenu, isjeckanu hrpu osjećaja; napola mutnih,
nestvarnih, toliko skliskih da su šmugnuli poput ribe i prije nego što ih je uspjela
razaznati.
Ovo nije najstrašnije što mi se u životu dogodilo, pomislila je tik prije nego
što joj je um utonuo u san. Samo najapsurdnije.

Kad se probudila, u dnu kreveta sjedila je Frannie, s darom u rukama.

- Bok, pospanko.
- Bok - Alice se nasmiješila s olakšanjem, jer Frannie je izgledala baš kako je
trebala izgledati. Nosila je poznatu svijetloružičastu bluzu na kopčanje koju je
Alice vidjela već puno puta (ili nalik na sve one slične koje je inače nosila) i lijepo

137
 Knjige.Club Books

krojene sive hlače. Sjedila je savršeno uspravnih leđa. Izgledala je poput šumske
vile: kratku sijedu kosu začešljala je iza ušiju, koža joj je bila blijeda poput vrhnja,
a na nosu su joj stajale naočale mačkastih okvira, zlatnim lančićem obješene oko
vrata.
- Nisi se nimalo promijenila - rekla je Alice sretno. - Izgledaš isto kao inače.
- Misliš, isto kao prije deset godina? - Frannie je popravila naočale na nosu. -
Valjda na mom licu više nije bilo mjesta za bore.
Izvoli - pružila joj je dar. - Vjerojatno ti se neće svidjeti, ali željela sam ti nešto
darovati.
Alice se uspravila u krevetu. - Naravno da će mi se svidjeti - odmotala je dar:
bočica mirisnog pudera. - Lijepo - otvorila ga je, nasula malo na dlan i pomirisala.
Miris je bio jednostavan, cvjetni i nije je ni na što podsjetio. - Hvala ti.
- Kako si? - upitala je Frannie. - Sve si nas preplašila.
- Dobro sam - rekla je Alice. - Zbunjeno. Katkad mi se čini da sam na
najboljem putu da se svega sjetim, a katkad da je sve ovo zamršena šala na moj
račun i da se svi samo pretvarate da mi je trideset devet, kad znate da samo što
nisam navršila trideset.
- Znam kako je to - rekla je Frannie zamišljeno. - Neki dan sam se probudila
i imala osjećaj da mi je devetnaest. Otišla sam u kupaonicu i iz ogledala me gledala
starica. Pošteno sam se prepala. Tko je ta stara baba?, pomislila sam.
- Nisi stara baba.
Frannie je nehajno odmahnula rukom. - No, kako god. Ja mislim da si ti
pretrpjela slom živaca. Ne gledaj me tako! Slom živaca je čest problem, a ti si u
posljednje vrijeme stalno pod stresom. Što zbog razvoda, što ...
- Da, kad smo kod toga. Zašto smo se razišli? - prekinula ju je Alice. Nije se
mogla natjerati da kaže razvod. Frannie joj neće prešutjeti ništa, znala je. Sve će
joj reći bez sustezanja.
- Nemam ni najblažeg pojma - rekla je Frannie. - To je između tebe i Nicka.
Ja znam samo da ste oboje jako odlučni u namjeri da se razvedete. Nema ni
najmanje šanse da ćete se pomiriti. Zato smo svi prisiljeni držati jezik za zubima
i pomiriti se s time.
- Ali sigurno imaš mišljenje o tome. Ti uvijek imaš mišljenje o svemu!

138
 Knjige.Club Books

Frannie se nasmiješila. - Najčešće i imam, zar ne? Ali u ovom slučaju stvarno
nemam. Nisi mi se povjerila. Situacija najteže pada djeci. Pogotovo s obzirom na
tu groznu bitku za skrbništvo. Kao što dobro znaš, to vam jako zamjeram.
- Ne znam. Ne sjećam se.
- Aha. Uglavnom, jasno i glasno sam ti rekla što mislim o tome. Možda i
preglasno.
- Misliš li da bi mi se mogao vratiti? - upitala je Alice.
- Tko to? Misliš na Nicka? Alice, ne želiš da ti se vrati - rekla je Frannie. -
Prošle srijede smo razgovarale i rekla si mi da si dobila ruže od nekoga novog
momka po imenu Dominick. Bila si jako uzbuđena zbog toga.
Alice je s blagim gađenjem pogledala ruže. - Rekla si da sam pod stresom zbog
razvoda - rekla je kiselo.
- Jesi, pod stresom si - rekla je Frannie. - Ali ružama si se razveselila.
Alice je uzdahnula. - A kako si ti, Frannie? Još živiš u kući do mamine?
- Ne, dušo - Frannie je potapšala Alice po nozi. - Prije pet godina sam se
vlastitom odlukom preselila u umirovljeničko naselje.
- Aha. I kako je u umirovljeničkom naselju? Je li zabavno?
- Zabavno - opet se zamislila Frannie. - To je važno u današnje vrijeme, ha?
Sve mora biti zabavno i opušteno.
- Mislim, očito ne sve.
- Misliš li ti da ja nemam smisla za humor? - upitala je Frannie. Pogledala je
Alice iznenađujuće povrijeđeno.
- Naravno da imaš smisla za humor!
- A što misliš o eutanaziji?
Alice je na tren zastala, a zatim se uspaničeno uspravila.
- Frannie, što nije u redu? Da nisi bolesna?
- Ne, ne. Potpuno sam zdrava. Samo me zanima pitanje eutanazije. Želim biti
obaviještena. Mislim, u mojim godinama čovjek mora istražiti sve mogućnosti,
zar ne? Što je u tome toliko čudno? To je tema o kojoj se treba razgovarati! - sad
se već prilično uzrujala.
- Da, slažem se, ali... Jesi li sigurno dobro? Zašto razmišljaš o tome ako nisi
bolesna?

139
 Knjige.Club Books

Frannie je uzdahnula i nasmiješila se. Nije se često smiješila, pa kad je to

činila, čovjek se osjećao kao da je dobio poklon. - Vjeruj mi, nisam bolesna. Samo
sam... zainteresirana. Dođi, idemo dolje. Tvoja majka priprema ručak.
Dok su silazile, Alice je pomnije promotrila Frannie. Doima se slabije nego
inače, zapazila je. Čvrsto se držala za rukohvat.
- Alice, draga! Baš sam mislio otići po tebe!
- Kako si, Rogere? - rekla je Alice, zgrožena pri pogledu na Rogera u dnu
stubišta. Bez Nicka, Roger je u njezinoj kući bio izvan konteksta. Bio je gost za
kojeg su se morali pripremiti (mentalno, uglavnom), a ne netko tko se tek tako
nađe u podnožju stuba, kao da je član kućanstva.
- Ja sam zdrav kao dren! - dreknuo je Roger. - Za tebe se svi brinemo! - kad
je Alice stigla u prizemlje, primio ju je za lakat i poveo u dnevni boravak, pritom
joj zabrinuto pridržavajući i leđa.
- Jesi li se dobro naspavala, Alice? - upitala ju je majka, izlazeći iz Aliceine
kuhinje i brišući prste krpom. - Sad ti ništa nije važnije od odmora, znaš. Dosad
si se već sigurno svega sjetila, ha? - nije ni pričekala odgovor. - Frannie, draga,
koji ti stolac više odgovara? Neće ti ovdje smetati propuh?
- Barbara, ne tretiraj me kao dijete! - odbrusila joj je Frannie, dok joj je
pokušavala pomoći da sjedne.
Hvala nebesima, Barb na sebi više nije imala onaj egzotični komplet za
demonstracije salse, ali zato je imala majicu kratkih rukava s prilično dubokim
izrezom i kapri hlače. Kosu je svezala u prpošni konjski rep. Alice je sva zapanjena
promatrala majku kako koketno naginje glavu, gledajući Rogera.
- Dakle, napravila sam nam odličnu salatu od tune. To sam odabrala posebno
za tebe, Alice, jer je riba najbolja hrana za mozak. Roger i ja svaki dan pijemo
riblje ulje, jel‘ da, ljubač?
Ljubač. Njezina majka je Rogera upravo nazvala ljubač.
Roger kao da se u proteklih deset godina nije uopće promijenio. I dalje je bio
sav osunčan i ulickan i zaljubljen u sebe. Da nije bio na plastičnoj operaciji? Alice
to uopće ne bi čudilo. Bio je odjeven u ružičastu polo majicu, a među prosjedim
dlakama na prsima ugnijezdio mu se zlatni lanac. Kratke hlače bile su mu samo
mrvicu preuske, naglašavajući mišićave noge tamne od sunca.

140
 Knjige.Club Books

Kad se Barb okrenula da se vrati u kuhinju, Roger ju je veselo i nimalo

diskretno pljesnuo po stražnjici. Užasnuta Alice je okrenula pogled. (Sad se sjetila
i da Roger ima vodeni krevet. Ženske ga obožavaju, rekao je Alice jednom
prilikom.)
Frannie se tiho nasmijala i sućutno spustila ruku na Aliceinu. Da si odvrati
misli od tog prizora, Alice se zagledala u dugačak stol od borovine pred kojim se
našla. Taj je stol sanjala u bolnici: za tim je stolom sjedio Nick dok je ona čistila
kuhinju. I rekao je nešto što joj nije imalo smisla. Što je ono rekao?
U kuhinju je ušla Elizabeth, zabacujući torbicu na rame. - Moram ići.
- Kamo ideš? - očajnički je upitala Alice. Trebala joj je moralna potpora za
druženje s Rogerom i njihovom majkom. - Hoćeš li se vratiti?
Elizabeth ju je nekako čudno pogledala. - Imam sastanak za ručak s nekim
ljudima. Mogu se vratiti ako želiš.
- S kojim ljudima? - upitala je Alice, da je što dulje zadrži. - S kime ideš na
ručak?
- S prijateljima - rekla je Elizabeth, očito izbjegavajući odgovor. - A ti pazi na
telefon, jer ostavila sam tri poruke Kate Harper vezane za večerašnju zabavu, ali
još se nije javila - odmjerila je
Alice. - Još si mi jako blijeda. Mislim da bi se poslije ručka trebala vratiti u
krevet.
- Joj, da, morala bi! - rekla je njihova majka, ulazeći u kuhinju s kristalnom
zdjelom za salatu. - Odmah poslije ručka spakirat ću je ravno u krevet, ne brini
se. Mora se posve oporaviti prije nego što se vrate oni mali vragovi.
Alice se zagledala u kristalnu zdjelu u majčinim rukama i iz njoj nepoznatog
razloga u mislima joj se stvorilo ime Gina.
Uvijek je važna samo Gina, ha? Gina, Gina, Gina. To je to. Toga se sjetila, to
je sanjala. To je Nick govorio za ovim stolom.
- Tko je Gina? - upitala je Alice.
Svi u kuhinji su utihnuli i ukipili se.
Frannie se nakašljala. Roger se zagledao u pod, igrajući se s lančićem oko
vrata. Barb se sledila na pragu kuhinje, stežući zdjelu na trbuhu. Elizabeth je
grizla usnicu.

141
 Knjige.Club Books

- Slušam, tko je Gina? - rekla je Alice.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Nešto o čemu sam mnogo razmišljala bilo je kako bih se ja osjećala da
izgubim deset godina sjećanja i što bi me iznenadilo ili što bi me uznemirilo
o mojem novom životu.
Prije deset godina još nisam niti poznavala Bena. Moj suprug bio bi
neznanac. Krupni, zastrašujući, bradati neznanac u mom krevetu. Kako bih
staroj sebi objasnila da sam se zaljubila u šutljivog diva koji dizajnira neonske
oznake i čija su najveća strast automobili? Prije nego što sam upoznala Bena,
bila sam od onih djevojaka koje o autima ne znaju ništa, i to pretežno
namjerno, jer misle da je to slatko. Opisivala sam ih po boji i dimenzijama.
Veliki bijeli auto. Mali plavi auto. Sad znam marke i modele. Gledam utrke.
Katkad čak prolistam njegove automoto časopise.
Volite li vi automobile, doktore Hodges? Meni se više činite kao tip za
galerije i operu. Vidim da na stolu imate fotografije supruge i dvoje male
djece. Potajno ih gledam svaki put dok mi pišete račun. Kladim se da je vaša
supruga ostala trudna bez problema? Imam li pravo? Zahvalite li svako toliko
nebesima što se niste oženili nekom ženskom problematične plodnosti
poput mene? Pogledate li svaki put tu fotografiju kad ja odem i s ljubavlju
pomislite, Ah, hvala Bogu da je moja žena tako plodna! Neću vam zamjeriti
ako pogledate. Sigurna sam da je to urođeno, da je to čista biologija:
muškarci žele žene koje im mogu roditi djecu. Jednom sam upitala Bena što
misli o tome. Rekla sam kako mi sigurno potajno zamjera i da mi je
jasno zašto. Jako se naljutio. Nikad ga dotad nisam vidjela tako ljutitog. Da
to nikad više nisi rekla, rekao je. Ali kladim se da je to istina i da se baš zato
tako naljutio.
Prije nego što sam upoznala Bena, padala sam na duhovite, uspješne
dečke. Nikad prije nisam izašla s muškarcem koji je posjedovao kutiju za alat.
Pravu pravcatu kutiju punu prljavog, mnogo korištenog alata, znate već,
odvijača i tako toga. Sram me priznati koliko sam se napalila kad sam prvi
put vidjela Bena da iz te kutije uzima težak francuski ključ mastan od ulja.
Moj tata je isto imao kutiju s alatom. Možda sam podsvjesno zato i željela
muškarca koji zna s alatom. Kladim se da vi nemate alat, doktore Hodges?
Ne, nisam niti mislila.

142
 Knjige.Club Books

Mislila sam da je jedna od važnijih osobina koje moj budući mora imati
blagoglagoljivost na zabavama. Da mora biti zabavan u društvu, kao Alicein
Nick. Ali Ben je na zabavama izgubljen slučaj. Uvijek kao da je prekrupan za
stolac koji dobije. Uvijek na licu ima izraz taoca. Osjećam se kao da sam sa
sobom dovela dobro treniranu, pitomu, golemu čimpanzu. Katkad sve dobro
prođe ako nađe drugog muškarca (ili ženu, ne diskriminira) za razgovor o
autima, ali pretežno je sav jadan i čim sjednemo u auto glasno s
olakšanjem izdahne, kao da je upravo pušten iz zatočeništva.
Čudno je to. Sve te godine izluđivale su me mama i Alice, koje se
društvenih događaja boje više nego smrti. Joj, ne!, tragično bi rekle i ja bih
pomislila da je netko umro, a ispalo bi da je jedna od njih pozvana na zabavu
ili ručak na kojem će poznavati samo jednoga drugog gosta, i odmah bi se
bacile na razvoj strategije kako da se izvuku, odmah bijedna drugu zalile
valovima sažaljenja zbog nemilog događaja. Joj, jadna ti! Bilo bi ti grozno!
Moraš se izvući! Meni je to silno išlo na živce, a na kraju sam se udala za
muškarca koji kao i one misli da je druženje muka koju čovjek mora otrpjeti i
gotovo. Doduše, Ben nije sramežljiv kao što su one bile. Ne pozli mu od
muke, ne grize se razmišljajući što li drugi misle o njemu. Zapravo, mislim da
se Ben nikad ne bavi takvim mislima. Potpuno je lišen taštine. Ne voli zabave
jer ne voli čavrljanje. Jednostavno nije savladao tu vještinu. (A ispalo je da
mama i Alice obožavaju čavrljati, da zapravo žele upoznati ljude i družiti se.
Obje su bile društvenije od mene, samo ih je sramežljivost sprječavala da
pokažu svoje pravo, društveno lice. Bile su poput sportaša koji su zapeli u
kolicima.)
Na kraju je ispalo i da Ben i ja više i ne idemo na zabave i večere. Ja ih ne
podnosim. I ja sam izgubila vještinu čavrljanja. Ne mogu slušati ljude kako
govore o svojim zanimljivim ispunjenim životima. Treniraju za maratone, uče
japanski, vode djecu na kampiranje i preuređuju kupaonice. I ja sam nekoć
imala takav život. I ja sam bila zanimljiva i aktivna i informirana. Ali moj se
život sad svodi na tri stvari: posao, televiziju i potpomognutu oplodnju. Više
nemam anegdota. Ljudi kažu, A čime se ti baviš, Elizabeth?, a ja se u
posljednji tren spriječim da im ne izrecitiram cijelu svoju noviju medicinsku
povijest. Sad razumijem zašto jako bolesni i jako stari ljudi osjećaju potrebu
da vam kažu sve o svojem zdravlju. Moja neplodnost ispunjava svaki kutak
mojeg uma.
Kako su se stvari samo promijenile. Sad sam ja ta koja uzdiše od jada kad
me neki veseli glasić na telefonu pita jesam li slobodna iduće subote, kad

143
 Knjige.Club Books

Alice priprema koktel-zabavu za roditelje Olivijine vrtićke grupe, kad mama

tri puta na tjedan ide na salsu.
Alice ne može vjerovati da ima troje djece. Ja ne bih mogla vjerovati da
nemam nijedno. Nisam očekivala takve muke sa začećem. Naravno, nije to
nešto što itko očekuje. Ali nisam jedinstvena zbog neplodnosti. Samo, više
bih očekivala svakakve medicinske probleme prije neplodnosti. Naš tata je
umro od srčanog udara, pa se ja uvijek preplašim i kad me malo zapeče
žgaravica. Od dva para baka i djeda, dvoje je umrlo od raka, pa sam cijeli
život spremna na to da mi stanice polude. Dugo me mučio strah od
amiotrofične lateralne skleroze, i to samo zato što sam u novinama čitala
dirljiv članak o nekom čovjeku kojeg je to pokosilo. Prvi put je osjetio da ima
problema sa zdravljem kad su ga stopala počela boljeti na terenu za golf.
Svaki put kad bi mene zaboljelo stopalo, pomislila bih, aha, počinje. Rekla
sam Alice za to, a onda se i ona zabrinula za sebe. Skinule bismo cipele s
visokim potpeticama i masirale bolna stopala i raspravljale o pojedinostima
našega budućeg života u invalidskim kolicima, a Nick bi zakolutao očima i
rekao, Jeste li vas dvije normalne?
Alice je drugi razlog zbog kojeg nisam očekivala neplodnost. Uvijek smo
bile sličnog zdravlja. Obje svake zime patimo od dugotrajnog napadaja suhog
kašlja kojem treba točno mjesec dana da prestane. Obje imamo slaba
koljena, loš vid, blagu netoleranciju na laktozu i izvanredno zdrave zube.
Budući da Alice nije imala problema s plodnošću, zaključila sam da ih neću
imati ni ja.
Zato Alice krivim za to što se nisam ozbiljno posvetila istraživanju
plodnosti kad je trebalo. Nisam se osigurala, jer je to bilo nešto za što se nije
trebalo brinuti. Sad se svakog dana podsjetim da se moram brinuti hoće li
Ben poginuti u prometnoj nesreći na putu do posla. U pravilnim razmacima
brinem se i za Aliceinu djecu - napravim krug po tipičnim dječjim bolestima:
meningitisu, leukemiji. Svake večeri prije spavanja odradim brigu da će
netko koga volim umrijeti. Svakog jutra me muči briga hoće li netko
koga poznajem tog dana poginuti u terorističkom napadu. To znači da su
teroristi pobijedili, uvijek mi kaže Ben. Ne razumije on da se ja tom brigom
borim protiv terorista. To je moj osobni rat protiv terorizma.
Šala mala, doktore Hodges. Katkad mi se čini da ne kužite moje šale. Ne
znam zašto vas baš jako želim nasmijati. Ben misli da sam duhovita. Smije se
mojim šalama glasno i nenadano. Ili se barem smijao, prije nego što sam se
pretvorila u dosadnjakovićku koja zna pričati samo o jednome.

144
 Knjige.Club Books

Mislim da bi bili dobro da obradimo tu moju zabrinutost u jednoj od

naših seansa, jer je očito riječ o praznovjerju i to djetinjastom - kao da sam
ja središte svemira, kao da moja briga utječe na nešto. Ali ne znam, doduše,
već čujem sve one oštroumne primjedbe koje ćete reći, sva pronicava
pitanja koja ćete postaviti pokušavajući me polako dovesti do spoznaje.
Meni je sve to besmisleno i dosadno. Neću se prestati brinuti. Volim se
brinuti. Potječem iz duge loze zabrinutih ljudi. Briga mi je u krvi. Od vas želim
samo da zaustavite bol, doktore Hodges. Zato vam plaćam tu silnu lovu.
Samo želim opet biti sva svoja.
Opet sam se udaljila od teme. A tema je bila da sam zamišljala kako bi
meni bilo da sam ostala bez pamćenja. Dakle, udarim ja glavom i probudim
se i saznam da je 2008., da sam se udebljala, da je Alice smršavjela, a ja sam
udana za tipa koji se zove Ben.
Pitam se bih li se opet zaljubila u Bena. To bi bilo lijepo. Sjećam se kako
sam se prvi put zaljubila polako, kako su me osjećaji zagrijali polako poput
one stare električne deke kojoj je trebalo sto mučnih godina da zagrije ledeni
krevet, sekundu po sekundu, dok ne bih shvatila, Pa ja već neko vrijeme ne
drhturim. Štoviše, toplo mi je. Blaženo mi je toplo. Tako mi je bilo s Benom.
Prešla sam sa Stvarno ne bih smjela vući ovog tipa za nos kad nemam
nikakve namjere biti s njim na Zapravo i ne izgleda tako loše pa na Nekako
mi je ugodno s njim i stigla do Pa ja sam luda za njim.
Pitam se bi li i Ben mene pokušao zaštititi od loših vijesti kao što svi mi
izbjegavamo određene teme s Alice. Ben jako loše laže.
Ja bih upitala, Koliko djece imamo?, a on bi odgovorio Nismo baš imali
sreće u tom smislu i počešao se po bradi te nakašljao i skrenuo pogled.
Ja bih odlučno zahtijevala da mi kaže sve, a on naposljetku popustio i
priznao.
Proteklih sedam godina bila si trudna pet puta; triput kao rezultat
medicinski potpomognute oplodnje i dvaput kao rezultat prirodnog začeća.
Nijedno to teoretsko dijete nije postalo stvarno dijete. Najdalje što si došla
bio je šesnaesti tjedan i tada su nam srca bila tako zgažena da nismo znali
hoćemo li se ikad oporaviti. Usto, prošla si osam neuspješnih ciklusa
potpomognute oplodnje. Da, sve te to promijenilo. Da, sve je to promijenilo
naš brak i tvoje odnose s obitelji i prijateljima. Ljutita si, ogorčena, i da ti
pravo kažem, često pomalo čudna. Trenutačno ideš psihijatru, nakon jednog

145
 Knjige.Club Books

neugodnog izgreda u kafiću. Da, sve nas to mnogo stoji, ali radije ne bih o
tome koliko točno.
(Zapravo sam imala šest pobačaja, doktore Hodges. Samo što Ben ne zna
za onaj jedan. Došla sam do samo petog tjedna, pa se to jedva i računa. Ben
je bio na ribičkom izletu s prijateljem, a ja sam napravila test na trudnoću
dan prije nego što sam prokrvarila i to je bilo to. Kad se vratio s izleta bio je
tako sretan i prljav i opaljen suncem i nisam mu rekla. Nisam mogla. Bilo je
to samo još jedno izgubljeno teoretsko djetešce. Mali astronaut izgubljen u
svemirskom prostranstvu.)
A što bih ja rekla Benu nakon te njegove dugačke, tužne priče?
U tome i je stvar, doktore Hodges, jer još pamtim staru odlučnu,
poduzetnu, naporno optimističnu Elizabeth kojoj bi prva pomisao vjerojatno
bila nešto ohrabrujuće, nešto u stilu, Ako ne uspiješ otprve, probaj opet. Na
kraju krajeva, ta je Elizabeth bila žena koja je svako jutro počinjala pogledom
na nadahnjujući poster planine sa snježnim vrhuncem i citatom Leonarda da
Vincija: „Prepreke me neće zaustaviti, jer svaka od njih u meni budi još malo
odlučnosti.“ Dobra fora, Leonardo.
Ali što dulje razmišljam, to mi se više čini da možda ne bih rekla ništa
ohrabrujuće.
Sasvim je moguće da bih brzo dlanovima pljesnula koljena i rekla, Znaš
što? Meni se čini da je vrijeme da odustanete.

146
 Knjige.Club Books

15

T išinu je konačno prekinula njezina majka.

- Gina je bila tvoja prijateljica - rekla je. Spustila je zdjelu za salatu na stol ne
gledajući Alice u oči. - Zapravo, čini mi se da ti je Gina poklonila ovu zdjelu.
Zato si je se valjda sjetila.
Alice je pogledala zdjelu i zaklopila oči. Ugledala je zgužvan žuti ukrasni
papir. Okusila pjenušac. Možda je čula koju notu ženskog smijeha. A tad je sve to
iščezlo.
Opet je otvorila oči. Svi su gledali u nju.
- Ja sad stvarno moram ići - Elizabeth je pogledala na sat. Kuhinjom se razlilo
užurbano olakšanje. - Mislim da sam te blokirao autom! - rekao je Roger poletno
i izvukao debeo svežanj ključeva iz džepa, skačući sa stolca.
- Nemoj zaboraviti paziti na mobitel, zvat će te Kate - rekla je Elizabeth,
izlazeći žurno iz kuhinje. - Ako se ne javiš, večeras će ti se svi nacrtati tu za
zabavu!
- Idem te ja ispratiti - Barb je požurila za kćeri niz hodnik, očito u namjeri da
s njom porazgovara nasamo.
Kad su Alice i Frannie ostale same, Alice je uzela mini rajčicu iz salate i
pogledala Frannie. - Dobro, odakle poznajem tu Ginu?
- Živjela je prekoputa - rekla je Frannie. - Mislim da su se uselili baš prije
nego što je Olivia rođena. Ne sjećaš se ničega o njoj? - Ne. Više ne živi prekoputa?
Frannie je zastala. Bilo je očito da ne zna kako da nastavi. - Ne - rekla je
naposljetku. - Obitelj se preselila u Melbourne. Ne tako davno.
I Alice je odjednom shvatila.
Ta Gina se spetljala s Nickom. To objašnjava sve. Zato se svi tako čudno drže.

147
 Knjige.Club Books

Gina. Da. To ime u njoj nedvojbeno budi sjećanje na bol. Snažnu, sirovu bol.
Zastoje uopće mislila da se njima nevjera ne može dogoditi? Pa događa se
svima, stalno. Nevjera je jedan od onih događaja kao iz sapunica, koji je pomalo
komičan kad snađe nekog drugog, ali razoran poput potresa kad snađe vas.
Alice se sjetila sirote Hillary Clinton. Zamisli samo kako je bilo njoj kad je
cijeli svijet saznao da ju je suprug prevario, i to onako prljavo. Ako Bili Clinton
može skrenuti s puta (a čovjek bi mislio da, kad si predsjednik Sjedinjenih Država,
imaš pune ruke posla i nemaš vremena za nevjeru), može i Nick.
Na kraju krajeva, shvatila je u šoku, pa oni su u braku već deset godina. Možda
je Nicka uhvatila pomalo zakašnjela kriza sedme godine (koja je gotovo dokazan
medicinski fenomen, pa nije zapravo ni kriv) i ta ga je grozna, manipulativna
ženskica iskoristila, zavela ga.
Drolja jedna.
Vjerojatno je bio pijan. Vjerojatno se dogodilo samo jedanput. Možda su bili
na zabavi i Nick ju je poljubio (Kratko! Jedva ju je dodirnuo!), a Alice je pretjerano
burno reagirala i Nick se ispričavao, ali Alice se ustobočila i ni makac (Blesača!) i
sad se razvode zbog toga. Za sve je kriva Alice. I Gina.
Sigurno je prelijepa.
Pomisao na njezinu ljepotu, na Nickovo divljenje njezinoj ljepoti, probola ju
je poput mača i glasno je uzdahnula.
- Jesi li se prisjetila? - bojažljivo je upitala Frannie.
- Mislim da jesam - Alice je protrljala čelo.
- Joj, dušo - rekla je Frannie i kad ju je Alice pogledala, na bakinu je licu
vidjela toliko suosjećanja da je odmah shvatila kako nije bila riječ samo o
poljupcu.
Kako si mogao, Nick? Kad ga vidi u nedjelju navečer, neće mu se baciti oko
vrata. Napast će ga šakama. Kako ju je mogao tako uljuljkati u sigurnost veze,
kako ju je mogao naviknuti na takvo blaženstvo, na udobnost - a onda joj tako zlo
sve to iščupati iz ruku? Napraviti budalu od nje?
Ipak, Hillary je bila spremna ostati uz svojeg supruga dok u laboratoriju
analiziraju je li na haljini te druge žene njegova sperma.
Alice je shvatila da je afera Lewinsky stara deset godina. Zapitala se je li brak
Clintonovih preživio.
148
 Knjige.Club Books

Zazvonio je kućni telefon.

Alice je bez razmišljanja ustala i javila se.
- Halo?
- Alice, Kate je! Radim milijun stvari odjednom i tek sam sad čula poruke
tvoje sestre! Grozno sam se zabrinula za tebe jučer ujutro u teretani, svima sam
rekla što ti se dogodilo, i namjeravala sam te nazvati, ali znaš da padam s nogu od
posla, a i Melanie mi je rekla da te vidjela nasmijanu u autu na Rosevilleu, pa
sam si mislila, dobro je! Ali tvoja sestra mi je napisala da nisi u stanju održati
zabavu?
Alice je prepoznala taj afektirani glas. Pripadao je mršavoj plavuši koju je
vidjela u teretani sekundu prije nego što je povratila po cipelama Georgea
Clooneyja.
- Ovaj... - rekla je Alice.
- Naravno, normalno, nema problema! Možemo je preseliti k meni! Čas posla!
Samo što smo mi usred preuređenja, a i Samova mama je kod nas, pa jednostavno
doslovno nemamo mjesta za zabavu. Mislim, večeras ne moraš ništa raditi,
stvarno ne moraš ako ti glavobolja još nije do kraja prošla. Ja ću se pobrinuti za
sve.
Moram priznati da se ni ja ne osjećam najbolje, ali bit ću ja dobro, mene samo
muči prehladica. Melanie mi je rekla, znaš što mi je rekla? Ti si superžena Kate,
kako sve to uspijevaš? A ja sam joj odgovorila, Joj Melanie, nisam ti ja nikakva
superžena, ja sam ti superpremorena žena koja samo radi najbolje što može. Sam
kaže da moram naučiti ljudima reći ne, da moram konačno početi misliti na sebe,
ali ja si ne mogu pomoći, oduvijek sam takva. No dobro, draga, kao što sam već
rekla, ako te glavica još boli, lijepo se ti večeras odmaraj, a mi ćemo ti donositi
koktele. Mislim, nije da si zadužena za catering, jel‘ da?
Slušajući Kate, Alice je osjetila kako je hvata bizaran zamor. Je li joj ova žena
doista prijateljica? Nije si mogla zamisliti da želi razgovarati s njom dulje od pet
minuta. Stoput bi se radije družila s odlučnom i drskom Jane Turner, nego s ovom
lajavicom čija je usiljena slatkoća skrivala same noževe.
- O. K., neka ti bude - rekla je.
Koga briga ako joj se večeras na vratima nacrta stotinjak ljudi? Život joj je
ionako noćna mora, slobodno se i nastavi u istom tonu.

149
 Knjige.Club Books

- Znači, ne moramo ništa mijenjati? O, hvala nebesima. Znala sam ja da se

mogu osloniti na tebe! I mislila sam si da je tvoja sestra nešto krivo shvatila. Ona
je prava ogorčena, namrgođena karijeristica, a uza sve te probleme s plodnošću,
nije ni čudo da je namrgođena, ha? Ona valjda nema pojma za što je sve
sposobna jedna majka! Dobro, sad jurim, i jedva čekam da se večeras vidimo!
Pusa, pusa!
Linija se prekinula. Alice je tako žestoko spustila slušalicu da se telefon
zatresao. Kako se ta gadna ženska usuđuje reći ono o Elizabeth? Alice se sjetila
sestrina shrvanog lica dok je govorila o malom srcu koje se nije čulo i poželjela
odalamiti tu Kate šakom posred onog njezina elegantnog nosa.
- Je li sve u redu? - upitala je Frannie.
Znači li to da se Alice žalila toj Kate Harper na Elizabeth? Jesu li riječi
ogorčena i namrgođena izašle iz njezinih izdajničkih usta?
- Alice?
U Frannienu glasu čula je tračak staračkog drhtanja i odjednom je vidjela
Frannie očima neznanca: vidjela je staru, krhku ženu.
Brzo se pribrala. Pa uskoro joj je trideset, joj ne, četrdeset. Ne smije se više
zavući baki u zagrljaj i plakati.
- Sve je u redu - rekla je. - Rekla sam Kate Harper da smije održati zabavu
kod mene.
- Ozbiljno? - njezina majka vratila se u kuhinju, a za njom i Roger. - Jesi li
sigurna da ćeš moći?
- Aha, jesam - rekla je Alice. - Jesam. Zašto ne bih bila?
- Prisjetila se Gine - rekla je Frannie.
- O, dušo - rekla je Barb, a Rogerovo lice se iskrivilo u groteskno sažalnu
grimasu koja je vjerojatno trebala pokazati da suosjeća s Alice.
Alice je znala da je Roger imao nekoliko ljubavnica dok je bio u braku s
Nickovom majkom. Bojim se da je pogled mog supruga lutao na sve strane, rekla
joj je jednom s diskretnim uzdahom, a Alice se zadivila njezinoj sposobnosti da
čak i suprugov preljub prikaže otmjenim, biranim riječima.
Vara li Roger sad njezinu majku?

150
 Knjige.Club Books

Možda nije ni čudo da je i Nick ispao prevarant. Kako se ono kaže, naranča
ne pada daleko od stabla? Trebala bi to reći Rogeru, gledajući ga ravno u oči.
Dakle, Rogere, vidim da ni ova naranča nije pala daleko od stabla, trebala bi mu
reći izazovno. Ali poznajući samu sebe, nešto bi krivo rekla i nitko ne bi shvatio
na što cilja. Što ti to znači, dušo?, rekla bi joj majka, živo zainteresirana, i
upropastila trenutak.
I sad joj se nekako činilo da se zapravo kaže kako jabuka ne pada daleko od
stabla. Jabuka, a ne naranča. Osjetila je kako joj iz dubine grla nadire veseo
smijeh. Koja sam ja budala, pomislila je. Joj, Alke, rekli bi joj.
- Alice? - rekla je njezina majka. - Hoćeš li šalicu čaja? Ili tabletu protiv
bolova?
- Ili piće? - zabrinuto se namrštio Roger. - Hoćeš li čašicu brendija?
- Alkohol je posljednje što joj treba, Rogere - osorno je rekla Frannie. - Još
ćeš joj predložiti da ode na poker.
- Ha? - rekao je Roger.
- Dobro sam - rekla je Alice.
Razmislit će o ovome poslije, kad Roger i njegove groteskno sažalne grimase
ne budu u blizini. Baš me briga koliko se svijet promijenio, zaključila je. Bio on
jabuka ili naranča, Nick nije s istog stabla kao njegov otac.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Alice me tako molećivo pogledala da sam zamalo pomislila da ću otkazati
ručak, ali nije da sam je ostavila samu s Prpošnim Rogerom. Tako ga zove
Ben. Mislim da mu taj opis pristaje.
No, kako bilo da bilo, nisam željela završiti u razgovoru o Gini. Moji
osjećaji za Ginu su kompleksni. Ili da budem iskrena, djetinjasti.
Otišla sam na ručak s Neplodnima.
Upoznale smo se prije pet godina, kad sam se učlanila u skupinu za
potporu neplodnima. Isprva smo se sastajale u mjesnoj zajednici, pod
vodstvom psihijatra kao što ste vi, doktore Hodges. Problem je bio u tome
što nas je ta liječnica samo tjerala na pozitivne misli. Do vidimo možete ii to
izraziti pozitivnim riječima, rekla bi.
Ali mi nismo željele biti pozitivne, hvala ne. Žudjele smo za time da
naglas izgovorimo sve ogorčene, negativne, neugodne riječi koje su nam
151
 Knjige.Club Books

čučale u glavama. Zbog lijekova, hormona i beskrajne frustracije stalno smo

mrzovoljne i bezobrazne, a to nismo smjele pokazati u javnosti, jer bi nam
svi okrenuli leđa. Tako smo se udružile u malu privatnu grupu. Sad se
sastajemo jedanput na mjesec, u otmjenom restoranu u kojem su izgledi da
ćemo naletjeti na mamice s dječicom u kolicima minimalni. Jedemo, pijemo,
psujemo i kukamo koliko nam srca žele - o doktorima, obiteljima,
prijateljima, a ponajviše o bezosjećajnosti Plodnih.
Isprva sam se opirala ideji da svijet podijelim na Plodne i Neplodne, kao
u nekakvom znanstveno-fantastičnom filmu, ali ubrzo je to ušlo u moj
vokabular. Plodne nikad neće razumjeti da..., počinjemo rečenice. Ben ne
voli čuti takve stvari. Ne voli ni žene iz moje grupice, iako ih nije niti upoznao.
Jednom smo se bavile idejom da organiziramo neko druženje s partnerima,
ali od toga nije bilo ništa.
Sad zbog svega ovoga zvuče grozno, ali nisu grozne. Ili su možda grozne,
ali ja to ne vidim jer sam ista kao one. Znam samo da je ručak s tim ženama
katkad jedino zbog čega već nisam poludjela. A iduće nedjelje je Majčin dan.
(Kako nas televizija podsjeća svake dvije minute.) Neplodnima je to
najbolniji dan u godini. Svaki put se probudim puna srama. Ne toliko tužna,
koliko baš posramljena.
I glupa. Kao kad sam bila jedina u školi kojoj još nije trebao grudnjak. Kao
da nisam prava žena. Kao da nisam odrasla.
Danas smo se sastale u restoranu u Manlyju, na plaži. Kad sam došla, već
su sjedile za stolom, na suncu, uz vodu, pod vedrim nebom, nagnute nad
nešto nasred stola, sa sunčanim naočalama podignutim u kosu.
- Anna-Marie je napravila test za trudnoću - rekla je Kerry kad me
ugledala. - Ne odobravamo, naravno, ali da čujemo što ti misliš.
Anna-Marie svaki put nakon tretmana napravi kućni test za trudnoću. U
bolnici nam svaki put kažu da nakon tretmana ne radimo testove, jer nisu
točni. Mogu pokazati pozitivan rezultat jer u tijelu još ima hormona od
tretmana, od injekcije, ili rezultat može biti negativan, jer ste prerano
napravili test. Najbolje je čekati krvne pretrage. Ja nikad ne radim kućne
testove jer volim točne rezultate, ali Anna-Marie svaki put nakon transfera
jajašca napravi test i priznala je da je jednom napravila sedam testova u
istom danu. Svaka od nas pati od nekog oblika opsesivno-kompulzivnog
ponašanja, pa nitko nikome ne prigovara.

152
 Knjige.Club Books

Proučila sam njezine testove. Donijela je tri, omotana aluminijskom

folijom, kao i svaki put. Meni su svi izgledali negativno, ali nije joj to imalo
smisla reći. Rekla sam da na jednom od njih možda vidim tanku ružičastu
liniju, a ona je rekla da je njezin suprug rekao da je siguran kako su sva tri
negativna, a ona se izderala na njega jer očito se ne trudi! Moraš željeti tu
drugu crticu, rekla mu je, i gadno su se posvađali. Anna-Marie nikad nije
imala uspješnu oplodnju, a pokušava već dulje od deset godina. Liječnici,
suprug i obitelj uporno je nagovaraju da odustane. Njoj je tek trideset,
najmlađa je od nas, pa ima vremena upropastiti si još cijelo jedno desetljeće
života. Ili možda neće morati, naravno. Tako je svima nama. Možda smo sve
na korak od posljednjeg, uspješnog ciklusa.
Kerry (dvije godine tretmana s doniranim jajašcima, jedna ektopična
trudnoća koja ju je zamalo ubila) rekla je Anna-Marie, Elizabeth je bila na
transferu jajašca prije deset dana, a kladim se da ona nije došla u iskušenje
da napravi test
Sve pratimo i tuđe cikluse oplodnje; obavještavamo jedna drugu
mailom. Anna-Marie, Kerry i ja smo u sredini ciklusa. Ostale tri su između
dvaju ciklusa, ili na početku novoga.
Da budem iskrena, zbog sve drame s Alice nisam se niti sjetila brinuti
hoće li ovaj ciklus uspjeti. U ranim godinama, dok sam još vjerovala u moć
pozitivnog razmišljanja, jutro nakon svakog transfera bih meditirala. Molim
te, mali embriju, ostani s nama. Ostani, ostani, ostani, ponavljala bih si.
Nudila bih mu mito Kad ti bude pet godina, odvest ću te u Disneyland. Nikad
te neću tjerati u školu kad ti se ne bude dalo. Samo ostani, daj da ti budem
majka, može?
Ali ništa od toga nije utjecalo na ishod. Sad jednostavno pretpostavim
da ciklus neće uspjeti, a i ako uspije, izgubit ću dijete negdje putem. To bi
me trebalo zaštititi, ali nikad ne uspije, jer nada uvijek nekako nađe put do
mene. Nikad nisam ni svjesna da se uvukla u mene dok ne nestane, dok mi
još jedno Žao mi je ne povuče tepih ispod nogu i sruši me na pod.
Stigao je konobar i donio nam pića. Da pogađam: ostavile ste muževe s
djecom i uzele si dan predaha?, rekao je.
Ah, ta dirljiva naivnost Plodnih. Uvijek pretpostave da je skupina žena
određene dobi očito i skupina majki.
Kakvog smisla ima izgledati kao jebena majka kad nisi jebena majka?,
rekla je Sarah, najnovija članica naše grupice. Odradila je tek prvi ciklus

153
 Knjige.Club Books

oplodnje, ali već je snažno ogorčena zbog neplodnosti. Zbog nje sam shvatila
da sam ravnodušna i na vlastitu ravnodušnost.
To nas je dovelo do popisa uvreda koje smo pretrpjele od prošlog
sastanka.
Na popisu su se našli:
Šef koji je rekao, Potpomognuta oplodnja je izbor, nije da si dobila gripu,
pa možeš dobiti bolovanje.
Teta koja je rekla, Samo se opusti i odi na masažu. Tako napeta nikad
nećeš ostati trudna. (Svaka od nas ima takvu tetu.)
Brat koji je rekao (uza zvučne kulise dječje cike), Ti imaš jako romantičnu
predodžbu o roditeljstvu, a sve ti se to svodi na jebeni naporan rad.
Sestričnu koja je, puna sućuti, rekla, Točno znam kako ti je. Ja već šest
godina radim na doktoratu.
A tvoja sestra?, upitala me Kerry. U posljednjem mailu si napisala da te
nečime razbjesnila.
To je ona supermama s troje djece?, upitala je Anne-Marie i napućila
usta. Ona koja ne mora raditi jer ima bogatog muža?
Sve su me požudno promatrale, spremne zgroziti se nad Aliceinim
ponašanjem, jer da budem iskrena, doktore Hodges, već sam se žalila na nju.
Ali sjetila sam se Alice kako se pretvara da je u luđačkoj košulji na putu
doma, sjetila sam se kako je izgledala užasnuto i povrijeđeno dok je
razgovarala s Nickom u bolnici. Sjetila sam se kako je rekla, Kao da ti više
nisam draga i kako je izgledala danas kad sam odlazila, u haljini zgužvanoj
od spavanja i s kosom našušurenom na jednu stranu. To je bilo tipično za
staru Alice, da se i ne pogleda u ogledalo kad ustane. I sjetila sam se kako je
plakala sa mnom u bolnici kad je rođena Olivia, kako nas je danas nevino
upitala tko je Gina.
I posramila sam se do korijena kose, doktore Hodges. Došlo mi je da im
kažem, Čujte, ne smijete tako o mojoj maloj seki.
Ali rekla sam im da je Alice izgubila pamćenje i da misli da joj je dvadeset
devet, što je mene navelo na razmišljanje o staroj Elizabeth, o tome kako sad
živim. Rekla sam da bi stara Elizabeth, odnosno mlađa Elizabeth, mislila da
je vrijeme da odustanem. Prestanem sa svime ovime. Okrenem leđa i
gotovo. Nema više injekcija. Nema više epruveta punih tople krvi. Nema više
tugovanja.

154
 Knjige.Club Books

Naravno, skočile su na mene poput dobrih vojnika koji znaju koja im je

dužnost.
Ne smiješ odustati. Nikad!, rekle su i onda mi jedna po jedna pričale o
groznim slučajevima neplodnosti i pobačaja koji su svi redom završili
zdravom, bucmastom dječicom.
Slušala sam ih i kimala i smiješila se i promatrala galebove koji su kreštali
kao da se svađaju.
Ne znam, doktore Hodges. Stvarno više ne znam.

Za ručkom, Roger si je zadao zadatak da popuni rupe u Aliceinu sjećanju

prepričavanjem svoje verzije svakog povijesnog događaja proteklog desetljeća,
dok se njezina majka latila prepričavanja osobne povijesti svih ljudi koje je Alice
vidjela makar i jedanput u životu.
- A onda su Sjedinjene Države izvele invaziju na Irak jer je dobri stari Sadam
gomilao zalihe oružja za masovno uništenje - rekao je Roger tonom
propovjednika.
- Samo što nisu našli nikakvo oružje - ubacila se Frannie.
- Tko zna što su zapravo našli?
- Ma šališ se!
- A Marianne Elton, joj, naravno da je se sjećaš, pa bila je trenerica Olivijine
ekipe u netballu, udala se za Jonathana Knoxa, onog dragog mladog
vodoinstalatera koji je bio kod nas kad smo imali problema s toaletom onog jako
hladnog Uskrsa, svadba je bila na nekom tropskom otoku, što je bilo jako izvan
ruke svim uzvanicima, a i mala koja je bacala latice jako se ispekla na suncu, no
dobro, njih dvoje su prije dvije godine dobili prvo dijete, kćer, nazvali su je
Madeline, što je, naravno usrećilo njezinu mamu Madeline, ali ja sam rekla da
nikad nisam očekivala da se unuke zovu po meni, doduše ime Madeline je
trenutačno u modi, ali uglavnom, sirota Madeline je...
- ... a da ja tebi kažem što je vlada trebala napraviti odmah nakon terorističkog
napada na Baliju, Alice...
- Joj, da, jedan od Felicitynih dečki je bio na Baliju! - rekla je Barb, razgaljena
time što je osobna povijest odjednom bila u srazu s političkom povijesti. - Odletio
je dan prije napada. Felicity misli kako to znači da je mali izabran za velika djela,

155
 Knjige.Club Books

ali dosad nije napravio ništa veliko, zapravo nije da uopće išta radi, samo je stalno
na Facebooku. Tako se to kaže, Rogere? Biti na Facebooku?
- Sjećaš li se ti ičega od svega ovoga, Alice? - rekla je Frannie.
Alice ih je slušala samo krajičkom uma. Ostatak uma zaokupljala joj je ideja o
oprostu. Krasna, velikodušna ideja, osim kad se odnosi na nešto užasno što bi
navodno trebalo oprostiti. Je li Alice sposobna za oprost? Pojma nije imala. Nikad
nije morala oprostiti nešto užasno poput nevjere. Uostalom, želi li Nick da mu
ona oprosti?
- Nisam sigurna - odgovorila je Frannie na pitanje.
Nešto od Rogerovih priča djelovalo joj je poznato, kao da je to nekoć davno
naučila u školi i odavno zaboravila. Kad je spomenuo terorističke napade, osjetila
je neki instinktivni užas, možda se i prisjetila jednog prizora: žene sa šiltericom
pritisnutom na usta kako govori, O, Bože, blagi Bože. Ali nije se sjećala gdje je
bila kad je čula za napade, je li bila s Nickom ili sama, je li gledala vijesti na
televiziji ili ih slušala na radiju. Prepoznala je i neke dijelove majčine priče. Na
primjer, riječi mala koja je bacala latice ispekla se na suncu zvučale su joj poznato,
poput kraja vica koji je već čula.
- Morat će natrag u bolnicu - rekla je Frannie. - Nešto tu nije kako treba.
Pogledajte je samo. Jasno je kao dan!
- Čisto sumnjam da joj mogu vratiti pamćenje transplantacijom - rekao je
Roger.
- Joj, oprosti, Rogere, pojma nisam imala da si neurokirurg - rekla je Frannie.
- Tko želi komad pite? - veselo je upitala Barb.

156
 Knjige.Club Books

16

A lice je ostala sama. Nakon ručka povela se ozbiljna rasprava o tome treba li
ostaviti Alice samu. Barb i Roger su kao i svake subote poslijepodne imali
svoj napredni sat salse. Rekli su da naravno da mogu propustiti taj jedan sat, iako,
naravno, baš je taj sat iznimno važan jer će vježbati za nastup u Frannienu
umirovljeničkom naselju, na večeri talenata za obitelji, ali nema veze, stvarno im
ne bi bio problem propustiti baš taj sat ako ih Alice treba. Frannie je imala važan
sastanak u domu - nešto vezano za Božić. Ona je trebala voditi sastanak, ali
naravno da bi ga mogla propustiti i zamoliti Bev ili Esme da vode sastanak
umjesto nje, doduše njih dvije su nervozne kad treba stati pred mikrofon, a i vrlo
je vjerojatno da bi ih onaj novi stanar nadglasao i uzeo im riječ, ali to ne bi bio
kraj svijeta, jer njezina unuka je njoj najvažnija.
- Mogu ostati sama - ponavljala je Alice i ponavljala. - Uskoro mi je četrdeset
godina! - dodala je ležerno, ali očito je to izgovorila nekako neobično, jer su se na
tren svi zagledali u nju i iduće sekunde počeo je novi krug rasprave o tome tko će
ostati s Alice.
- Elizabeth bi se trebala vratiti svake sekunde - rekla je Alice, gurajući ih iz
kuhinje, zatim hodnikom, pa na kraju i preko praga. - Idite svojim putom! Snaći
ću se ja!
U nekoliko minuta svi troje ukrcali su u Rogerov veliki novi auto, Alice je
ugledala zatamnjene obrise kako joj mašu iza stakala i idućeg trena auto je nestao
niz prilazni put, bacajući šljunak gumama na sve strane.
- Snaći ću se i sama - ponovila si je Alice tiho.
Ugledala je gospođu Bergen, izašla je iz kuće do Aliceine s velikim meksičkim
šeširom na glavi i parom vrtlarskih rukavica u ruci. Alice je voljela gospođu
Bergen, koja ju je poučavala vrtlarenju. Dala je Alice dosta savjeta o
problematičnom drvu limuna (i predložila Nicku da ga povremeno poškropi, što
157
 Knjige.Club Books

je on i učinio i to s prilično odbojnim entuzijazmom), donosila joj reznice iz

vlastitog vrta i pristojno predlagala koju bi Alice biljku trebala više zalijevati, koju
malo skresati i oko koje počupati korov. Gospođa Bergen nije voljela kuhati, pa
joj je Alice zauzvrat nosila plastične kutijice pune složenca i slanih pita i kolača
od mrkve. Gospođa Bergen je već isplela tri para čarapica za dijete i počela
heklati jaknicu i kapicu.
Ali sve je to bilo prije deset godina.
Znači li da je ta mala odjeća sad prašnjava, izblijedjela i zametnuta u nekom
ormaru?
Alice je podignula ruku i veselo mahnula. Gospođa Bergen je pognula glavu i
znakovito se okrenula prema svojim azalejama.
Alice se nije prevarila: gospođa Bergen joj je okrenula leđa bez pozdrava.
Da Alice ode do ograde i pozdravi je, bi li se draga bucmasta gospođa Bergen
izvikala na nju kao i Nick? To bi bio prizor kao iz Egzorcista, kad ona djevojčica
okrene glavu za sto osamdeset stupnjeva i počne bljuvati uvrede.
Alice se brzo vratila u kuću i zatvorila vrata za sobom, obuzeta apsurdnom
željom da brizne u plač.
Možda je gospođa Bergen posenilila i nije je prepoznala. To je sasvim logično
objašnjenje. Da, moguće je. To je to. Zasad. Kad se Alice vrati pamćenje, sve će
lijepo vratiti na svoje mjesto. Da, tako je!
No dobro. I što sad?
Upitala se što li ona točno radi tijekom tih vikenda dok su djeca kod Nicka.
Uživati u besposličarenju? Je li usamljena? Čezne li za svojom dječicom i jedva
čeka da se vrate?
Najpametnije bi bilo da se prošeće po kući i pokuša saznati što više o svojem
životu. Tako će biti spremna kad se Nick vrati sutra navečer. Mogla bi pripremiti
uvjerljiv govor: deset razloga zašto se ne bismo trebali razvesti.
Možda pronađe nešto o Gini. Možda njezina ljubavna pisma Nicku? Ne, to bi
vjerojatno odnio sa sobom pri selidbi.
Ili bi se možda mogla nekako pripremiti za tu večerašnju zabavu. Ali kako?
Zabava joj se činila neobično nevažnom.

158
 Knjige.Club Books

Zapravo nije uopće željela biti u kući. Želudac ju je nelagodno stiskao od sve
one pite s kremom. Želiš još jedan komad?, upitala ju je majka ozareno i
iznenađeno, i Alice je odmah shvatila da nova Alice ne bi nikad zatražila još pite.
Otići će u šetnju. To će joj razbistriti misli. Dan je prelijep. Zašto da ga
provede unutra?
Otišla je na kat, ali stala na pola puta do svoje sobe. Zagledala se u troja
zatvorena vrata. To su sad sigurno dječje sobe. Ona i Nick su te sobe ostavili
prazne nakon preuređenja, osim jedne koju su namjeravali odmah pretvoriti u
sobu za novorođenče. Mnogo su vremena proveli ondje, sjedeći na podu
prekriženih nogu, planirajući i maštajući. Već su i boju odabrali, oceanski plavu.
Odgovarat će čak i djevojčici, ako ih Grožđica iznenadi i izađe kao curica. (Što je
i napravila!)
Alice je bojažljivo odškrinula vrata te prve uređene sobe.
A, ono. Što si očekivala?, pomislila je. Naravno da unutra nema krevetića s
bijelom ogradicom, stola za presvlačenje, stolice za ljuljanje. To više nije soba za
novorođenče.
U sobi je vidjela jedan krevet, nepospremljen, prekriven razbacanom
odjećom, i jednu policu za knjige zatrpanu knjigama, starim praznim bočicama
od parfema i staklenkama. Zidovi su gotovo potpuno bili prekriveni sumornim
crno-bijelim fotografijama europskih gradova. Alice je između dviju fotografija
jedva uočila kvadratić plave boje. Prišla je i dodirnula ga vrškom prsta. Oceanski
plava.
Uz jedan zid stajao je radni stol. Ugledala je fascikl s naljepnicom na kojoj je
pisalo Madison Love. Rukopis joj je bio poznat: izgledao je kao njezin u osnovnoj
školi. Ugledala je i kuharicu, otvorenu i okrenutu licem prema dolje na stolu.
Pogledala je na kojem je receptu otvorena: lazanje. Nije li Madison premlada
za kuhanje? I za postere europskih gradova? U njezinim godinama Alice se još
igrala s lutkama. Devetogodišnja Alice se u usporedbi s devetogodišnjom Madison
osjećala manje vrijednom.
Oprezno je vratila kuharicu na mjesto i na prstima izašla iz sobe.
Vrata sljedeće sobe bila su zatvorena, a na njima je stajalo upozorenje.

NE ULAZITE. ULAZAK ZABRANJEN BEZ PRETHODNOG DOPUŠTENJA.

CURAMA ULAZAK ZABRANJEN. KAZNA JE SMRT.
159
 Knjige.Club Books

O, Bože. Alice je maknula ruku s kvake i povukla se korak natrag. I ona je cura,
na kraju krajeva. Ovo je sigurno Tomova soba. Tko zna, možda je postavio i
nagazne mine. S dečkima se nikad ne zna. Kako zastrašujuće.
Iduća soba dočekala ju je ljubaznije. Ulazeći, morala se progurati kroz lance
perlica obješenih s dovratka. Krevet je bio san svake djevojčice: imao je baldahin
s četiri stupića i ljubičastim tilom. S vješalice na zidu visjela su vilinska krila. Alice
je vidjela sitne staklene ukrase u obliku kolača, na desetke plišanih
životinja, ogledalo za šminkanje uokvireno svjetlima, ukosnice i vrpce za kosu,
glazbenu kutijicu, narukvice sa šljokicama i dugačke niske kuglica, ružičasti
prijenosni stereouređaj i punu kutiju kostima za maskenbal. Sjela je i pretresla
sadržaj kutije. U njoj je našla nešto što je prepoznala: zelenu ljetnu haljinu, koju
je odmah raširila pred sobom. Kupila ju je za medeni mjesec. Bila je to jedna od
najskupljih haljina koje je dotad kupila. Nije se smjela prati, morala je na kemijsko
čišćenje. Sad je imala smeđu mrlju na izrezu, a rub je bio izrezan škarama, i to
vrlo neuredno. Alice je odbacila haljinu od sebe, zavrtjelo joj se. Soba je odjednom
bila zagušljiva, puna nekog slatkastog mirisa nalik na miris sjajila za usne od
jagode. Svježi zrak. Mora izaći na svježi zrak.
Otišla je u vlastitu sobu i brzo pronašla kratke hlače i majicu kratkih rukava
u ladici, izvukla tenisice i sunčane naočale iz ruksaka koji je još stajao spakiran
ondje kamo ga je odložila na povratku iz bolnice. Trkom se pustila niz stube i s
vješalice za šešire uzela jednu šiltericu. Na šiltu je pisalo PHILADELPHIA.
Izašla je iz kuće, zaključala vrata za sobom i s olakšanjem zaključila da se
gospođa Bergen vratila u kuću.
Kojim putom? Krenula je nalijevo i krenula hitrim korakom. Iz drugog smjera
prema njoj se kretala žena s kolicima u kojima je sjedilo namrgođeno dijete
uspravnih leđa i strogog držanja. Kad se Alice približila, dijete se namrštilo, a žena
nasmiješila. - Danas ne trčiš? - rekla je.
- Danas ne trčim - rekla je Alice i nastavila hodati.
Trčim? O, za Boga miloga. Alice je mrzila trčanje. Sjetila se kako su se ona i
njezina prijateljica Sophie vukle po školskoj atletskoj stazi, držeći se za trbuhe i
kukajući. Profesor tjelesnog, Gillespie, uvijek bi vikao na njih, O, za pet rana
Božjih, cure!

160
 Knjige.Club Books

Sophie! Kad se vrati doma, nazvat će Sophie. Ako si više nije bliska s
Elizabeth, možda Sophie zna više o tome što je pošlo krivo između nje i Nicka.
Nastavila je hodati, prolazeći pokraj kuća koje su se udvostručile otkako ih je
posljednji put vidjela, nabujale poput kolača u pećnici.
Prizemnice od crvene cigle narasle su u zaglađene vile s pročeljima boje
gljiva, sa stupovima i mansardama.
Kako zanimljivo, shvatila je, pa ja hodam sve brže i brže, nekako skakućem
po pločniku i odjednom mi se trčanje ne čini toliko apsurdnom idejom. Štoviše,
nekako je... ugodno.
Bi li uopće trebala trčati s ozljedom glave? Vjerojatno ne bi. Ali možda joj
poskakivanje strese mozak i vrati sjećanja na mjesto.
Potrčala je.
Ruke i noge odmah su uhvatile ravnomjeran ritam; počela je duboko udisati
kroz nosnice, izdisati na usta. O, ovo je super osjećaj. Ovo je sjajno. Pa ja znam
kako se ovo radi.
Kad je stigla do Ulice Rawson, skrenula je nalijevo i ubrzala. Debelo crveno
lišće javora treperilo je na suncu. Bijeli automobil pun tinejdžera prošao je pokraj
nje polako, škripeći, tresući se od glasne glazbe. Protrčala je uz dvorište u kojem
je grupica djece cičala i pucala međusobno iz pištolja na vodu. Netko je
upalio kosilicu.
Bijeli auto pun tinejdžera skrenuo je u Ulicu King.
Alice je stisnulo u grudima od napadaja panike. Osjećaj je bio isti kao onaj u
autu s Elizabeth. Noge su joj toliko snažno zadrhtale da je morala čučnuti dok
drhtanje - što god ga izazvalo - ne prođe. U grlu joj je zapeo vrisak užasa. Ne smije
ga pustiti van: da vrisne, znala je, pošteno bi se osramotila.
Osvrnula se oko sebe, još oslonjena dlanovima na pločnik; panično je disala,
vidjela da ona djeca s pištoljima na vodu i dalje trče amo-tamo kao da se svijet
odjednom nije zamračio i postao zao. Pogledala je unatrag, prema kraju ulice, gdje
je bijeli automobil stajao čekajući da se uključi u promet na glavnoj ulici.
Alice nije mogla skinuti pogled s tog auta, s tog raskrižja.
Istodobno joj je bilo prevruće i prehladno, kao da ima gripu. O, za Boga
miloga. Neće joj valjda pozliti? To joj je od onolike pite. Ako povrati, možda bi
mogla nagovoriti one klince da operu pločnik pištoljima.

161
 Knjige.Club Books

Čula je automobilsku trubu. - Alice?

Alice je otvorila oči.
Uz drugi pločnik stao je neki auto, kroz čiji se prozor nagnuo neki muškarac.
Otvorio je vrata i brzo dotrčao do nje.
- Što se dogodilo?
Stao je pred nju, na put suncu. Alice je bez riječi zaškiljila prema njemu. Nije
mu razaznala crte lica. Činio joj se ekstremno visok. Kleknuo je do nje i dodirnuo
joj lakat.
- Jesi li se onesvijestila?
Sad mu je vidjela lice: obično, ljubazno, mršavo, sredovječno lice;
nenametljivo lice simpatičnog prodavača na kiosku s kojim jutrom pročavrljate o
vremenu.
- Ustani, hajde - rekao je i primio je za oba lakta podižući je. Alice se uspravila.
- Odbacit ćemo te doma.
Poveo ju je preko ceste, do auta, i posjeo na suvozačko sjedalo. Alice nije znala
što da kaže, pa nije rekla ništa. Sa stražnjeg sjedala do nje je dopro neki glas. - Jesi
li pala i udarila se?
Alice se okrenula i vidjela dječaka smeđih očiju nalik na čaj, koje su je
zabrinuto promatrale.
- Dobro sam - rekla je. - Samo se malo čudno osjećam. Čovjek je sjeo za
upravljač i upalio motor. - Bili smo na putu k tebi, a onda te Jasper spazio na
pločniku. Izašla si na trčanje?
- Da - rekla je Alice. Stali su na uglu Ulice Rawson i King. Alice ovaj put nije
osjetila ništa.
- Jutros sam sreo Neila Morrisa u trgovini - rekao je muškarac. - Rekao je
kako je jučer vidio da te iznose iz teretane u vozilo hitne pomoći! Ostavio sam ti
nekoliko poruka, ali nisi...
Tu se zaustavio.
- Pala sam na step-aerobici i udarila glavom - rekla je Alice. - Danas sam
dobro, ali nisam trebala izaći trčati. To je bilo glupo.
Dječak Jasper se nasmijao sa stražnjeg sjedala. - Nisi ti glupa! Tata je nekad
glup. Kao danas, kad je triput nešto zaboravio i morali smo stati i rekao je sam

162
 Knjige.Club Books

sebi, Budalo! Bilo je smiješno. Prvo je zaboravio novčanik. Onda je zaboravio

mobitel. Onda je zaboravio - hmm, tata, što si treće zaboravio?
Skrenuli su pred Aliceinu kuću. Auto se zaustavio i dječak je odustao od treće
stvari koju je tata zaboravio, izašao i potrčao prema trijemu.
Muškarac je povukao ručnu kočnicu i zatim se s izrazom nježne zabrinutosti
okrenuo prema Alice. Spustio je ruku na njezino rame. - Idi ti lijepo lezi, a Jasper
i ja ćemo se pobrinuti za balone. Balone. Za zabavu, pretpostavila je.
- Malo mi je neugodno - počela je Alice.
Muškarac se nasmiješio. Osmijeh mu je bio lijep. - Zbog čega? - rekao je.
- Jer nemam pojma tko ste vi - rekla je Alice.
(Doduše, Alice su njegov osmijeh i njegova ruka na ramenu bili nekako
poznati i nekako je već naslutila tko bi on mogao biti.) Ruka je poletjela unatrag
kao da je za rame veže opruga.
- Alice, to sam ja! Dominick.

Misli i ideje jedne prabake!

Ova će objava biti kratka, jer me mnogo od vas tražilo da vam javim kako je
Alice. Nažalost, moram reći da Alice jamačno NI]E kako treba! Ne sjeća se
svoje prijateljice Gine (o tim tragičnim događajima pisala sam vam ovdje.)
Malo sam se prepala kad sam to shvatila.
Gina je tako dugo bila tako važan dio Aliceina života. (Alice je pomalo
sklona uzdizanju određenih ljudi u status božanstva.) Sjećam se kako je
jedne godine na nekom dječjem rođendanu Gina rekla nešto o Aliceinoj
odjeći. Nešto poput, ta bi ti bluza puno bolje stajala uz onu suknju, znaš koju.
Bila je jedna od onih žena koje imaju mišljenje o svemu. Alice je odmah otišla
u kuću i presvukla se. Trivijalan događaj, ali sjećam se da je Nicku jako
zasmetao.

KOMENTARI

Baka Mrak kaže...

Imala sam i ja jednom takvu frendicu koja je sve znala najbolje. Ni mojem se
suprugu nije sviđala! Nadam se da Alice ima dobrog doktora.

163
 Knjige.Club Books

Doris iz Dallasa kaže...

Sigurna sam da će Alice brzo biti kao nova. Što ima novoga s Gospodinom X?

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Jučer kad sam se vratila s ručka s Neplodnima, dogodilo se nešto smiješno.
Dobro, možda ne baš smiješno da se čovjek nasmije. Više šašavo ili ironično.
Vozeći se doma nakon ručka razmišljala sam o Odustajanju s velikim O.
Ta je ideja rasla i jačala u mojim mislima. Odjednom mi se odustajanje činilo
razumnom odlukom. Ne mogu podnijeti još jedan pobačaj. Ne mogu. Već i
pri pomisli na to u grudima me stegne kao da je netko na mene spustio
betonski blok. Dosta mi je. Nisam ni znala da mi je dosta, ali dosta mi je.
Prije smo si zadavali rokove. Prestat ćemo kad navršim četrdesetu.
Prestat ćemo nakon Božića. Ali svaki put bismo pomislili, dobro, ali što nam
drugo preostaje? Dovoljno smo putovali, bili smo na dovoljno tuluma, gledali
dovoljno filmova i slušali dovoljno koncerata, dovoljno vikenda spavali do
mile volje. Nauživali smo se svega onoga što ljudima s djecom toliko
nedostaje. Ne želimo više tako živjeti. Želimo dijete.
Sjećam se kako sam si razmišljala o majkama koje su spremne utrčati u
goruću zgradu da spase dijete. Onda bih baš i ja mogla još malo izdržati, svaki
put bih zaključila; podnijeti još malo muke, odreći se još malo ugode da
donesem dijete na svijet. Mislila sam si da je to plemenito. Sad si mislim da
sam ludara koja trči u goruću zgradu spasiti djecu koja ne postoje. Moja
djeca nikad nisu niti trebala postojati. Uvijek su bila samo u mojoj glavi. To
je najstrašnije u svemu ovome. Kako sramotno. Svaki put kad bih ridala za
izgubljenim djetetom, ridala bih za krajem veze s tipom s kojim nikad nisam
niti izašla. Moja djeca nisu bila djeca. Bila su samo mikroskopske nakupine
stanica, sićušne nedovršene lutkice koje nikad nisu trebale postati nešto
drugo. Bila su tek moje očajničke nade. Moja dječica iz snova.
A ljudi se moraju naučiti odreći snova. Mnogo potencijalnih balerina
moralo se pomiriti s time da zbog tjelesne građe nikad neće postati balerine.
Njih nitko ne sažalijeva. A što sad, nađi si neki drugi posao. Moja tjelesna
građa nije za djecu. Peh, stara moja.
Na pješačkom prijelazu vidjela sam jednu trudnicu, jednu mladu majku
koja je gurala kolica i jednu koja je vodila dijete za ruku. I nisam osjetila ništa,
doktore Hodges! Ništa! To je za Neplodne važan napredak: vidjeti trudnicu i
ne osjetiti ništa. Ni nož u trbuhu, ni ogorčenost, ni bolno stisnuta usta.

164
 Knjige.Club Books

A sad smo došli do smiješnog dijela.

Kad sam došla doma, Ben nije bio u garaži, nije radio na autu. Sjedio je
za kuhinjskim stolom, a posvuda pred njim ležali su nekakvi dokumenti.
Zapazila sam da su mu oči malo crvene i malo natečene. Razmišljao sam o
nečemu, rekao je.
I ja, rekla sam, ali pustila ga da kaže prvi.
Rekao je da je razmišljao o onome što mu je Alice rekla prošlog tjedna i
da je shvatio da je imala pravo. Sto posto pravo.
Joj, Alice.

Alice je sjedila na sofi i promatrala Dominicka kako iz spremnika s helijem puni

plave i srebrne balone. Njemu i Jasperu konačno je dosadilo udisati helij i
razgovarati visokim pištavim glasićima. Jasper se toliko žestoko smijao tati koji je
tim glasićem pjevao Somewhere over the rainbow da se Alice zabrinula da će se
zagušiti.
Sad je Jasper bio straga, u dvorištu, i daljinskim upravljačem vrlo stručno
upravljao minijaturnim helikopterom.
- Jako je sladak - rekla je Alice, promatrajući ga. Zaključila je da je Jasper u
Olivijinoj vrtićkoj grupi. A Olivija je njezina kći, podsjetila se; ona s gustim
plavim kečkama.
- Je, kad nije mali psihopat - rekao je Dominick.
Alice se nasmijala. Možda malo prerevno. Nije baš razumjela roditeljski
humor. Možda je mali doista psihopat i ovo uopće nije trebalo biti smiješno.
- Dakle - počela je. - Koliko dugo se ti i ja, ovaj, viđamo?
Dominick joj je dobacio kratak pogled, a zatim se opet vratio balonima.
Svezao je još jedan i zatim ga pratio pogledom kako se diže prema stropu.
- Oko mjesec dana - rekao je ne gledajući je.
Alice je rekla Dominicku kako su joj liječnici rekli da je gubitak pamćenja
privremen. Aliceino stanje ga je prestravilo i obraćao joj se nježno i oprezno, kao
da je Alice blago mentalno zaostala. Osim ako mi se i inače tako ne obraća,
pomislila je Alice.
- I... ovaj... dobro nam ide? - upitala je Alice pomalo neoprezno. Kako bizarno,
pomislila je. Jesam li ga poljubila? Jesam li spavala s njime? Bio je vrlo visok. Ne

165
 Knjige.Club Books

neprivlačan. Samo nepoznat. Osjećala je i odbojnost i uzbuđenje pri toj pomisli.

Podsjetila ju je na prošaptane, hihotave tinejdžerske razgovore. O, Bože,
zamisli da se seksaš s njim.
- Aha - rekao je Dominick. Napravio je nešto nervozno i čudno s ustima. Bio
je jedan od onih štreberskih tipova kojima je uvijek pomalo neugodno u društvu.
Dohvatio je još jedan balon i pričvrstio ga na otvor cijevi spremnika s helijem.
Zatim ju je pogledao u oči, vrlo izravno, i odgovorio pomalo svečano. - Barem ja
tako mislim.
Uopće nije bio neprivlačan.
- Aha - rekla je Alice, crveneći se malo, ne znajući što da kaže.
- Fino, super. Mislim...
Više od svega željela je Nicka pokraj sebe. Topao dodir njegove ruke na svojoj
nozi. Dodir koji govori, ovo je moje. Tako da se Alice oslobodi i može uživati u
sigurnom, prikladnom razgovoru - a možda čak i udvaranju - s ovim očito jako
dragim muškarcem.
- Nekako si drukčija - rekao je Dominick.
- Na koji način?
- Ne znam kako da to objasnim.
Nije rekao ništa drugo. Čini se da nije razgovorljiv, zaključila je Alice. Za
razliku od Nicka. Zapitala se što ju je privuklo na njemu. Koliko je uopće privlači,
kad smo kod toga? Sad joj je bio nekako dosadan.
- Čime se ti baviš? - upitala je. Standardno pitanje za spoj. Podmukao pokušaj
klasifikacije karaktera prema odabiru zaposlenja.
- Računovođa sam - rekao je.
Fantastično. - Aha, da.
Nacerio se. - Samo provjeravam jesi li doista izgubila pamćenje. Imam
voćarnicu. Prodajem voće i povrće.
- Ozbiljno? - pomislila je na besplatni mango i ananas.
- Ma ne!
Isuse, koji je ovo štreberski humor.
- Ravnatelj škole.
- Nisi, idemo dalje.
166
 Knjige.Club Books

- Sad sam ozbiljan. Ravnatelj sam škole.

- Koje škole?
- One u koju ti idu djeca. Tako smo se upoznali.
Ravnatelj škole. Alice, smjesta da si se javila ravnatelju na razgovor!
- Znači, i ti ćeš biti tu večeras? Na zabavi?
- Da. Pozvan sam iz dvaju razloga zapravo, jer vrtić djeluje o sklopu škole, a i
Jasper ide u taj vrtić, tako da...
Imao je naviku ostavljati rečenice nedovršene. Glas bi mu samo zamro, kao
da je ostatak rečenice tako očit da ga nema smisla izgovarati.
- A zašto je zabava kod mene? - upitala je Alice. To joj se činilo nevjerojatnim.
Zašto bi se ponudila za takvo što?
Dominick je podignuo obrve. - Zato što ste ti i Kate Harper razredne mame.
- Što su razredne mame?
Nesigurno se nasmiješio. - Razredne mame organiziraju društvene događa je
za sve druge mame i komuniciraju s učiteljima i profesorima, organiziraju
raspored za goste čitače i takve...
O, Bože. Pa to zvuči jezivo. Alice je postala jedna od onih savjesnih,
uključenih žena. Vjerojatno je ohola i bahata, doduše, uvijek je i bila pomalo
bahata. Mogla se zamisliti kako se šepuri oko škole u svojoj lijepoj novoj odjeći.
- Puno pomažeš školi - rekao je Dominick. - Jako smo sretni što te imamo! A
kad smo kod toga, veliki događaj je jako blizu. Što kažeš, ha? Nadam se da ćeš
dotad biti u formi!
Čovjek na traci za trčanje u teretani također je spomenuo nekakav veliki
događaj. - Što to znači? - upitala je Alice puna zebnje.
- Upisat ćeš nas u Guinessovu knjigu rekorda.
Alice se nasmiješila, spremna na novu šalu.
- Ne, sad sam ozbiljan. Ne sjećaš se? Na Majčin dan pečeš najveću pitu od
limuna na svijetu. Imat će i meringu! Velik događaj! Pola novca koji prikupimo
ide školi, a pola za istraživanje raka dojke.
Alice se sad sjetila onog sna s golemim valjkom za tijesto.
- Ja pečem pitu? - upitala je u panici. - Golemu pitu od limuna? Ja je pečem?

167
 Knjige.Club Books

- Ne, ne. Stotinu mama peče pitu - rekao je Dominick. - Bit će fantastično -
svezao je još jedan balon. Alice je pogledala gore i vidjela da je strop potpuno
prekriven plavim i srebrnim balonima.
Večeras je domaćica zabave, a idućeg vikenda namjerava srušiti svjetski
rekord. O, pobogu. Kakva je to osoba postala?
Spustila je pogled i zatekla Dominicka kako je netremice promatra.
- Skužio sam - rekao je. - Po čemu si drukčija.
Sjeo je pokraj nje. Preblizu. Alice se neopazice pokušala odmaknuti, ali to nije
bio lak pothvat na mekanoj sofi presvučenoj kožom koja je stvarala zvuk svakim
njezinim pokretom. Tako je samo ostala sjediti s rukama na krilu, kao da je doista
školarka. Sigurno Dominick neće ništa pokušati dok mu je sin nekoliko metara
dalje?
Bio je toliko blizu da je Alice vidjela sitne točkice dlačica na bradi i osjetila
njegov miris: pasta za zube i pjena za umivanje. (Nick je mirisao po kavi, losionu
poslije brijanja, češnjaku od sinoćnje večere.)
Izbliza je i on imao oči nalik na čaj kao i njegov sin. (Nickove oči bile su
katkad boje lješnjaka, katkad zelene, ovisno o svjetlosti; šarenice su mu bile
obrubljene prstenom zlata, a trepavice toliko svijetle da su na suncu izgledale
bijelo.)
Dominick se nagnuo prema njoj. O, nebesa i svi sveci, pomozite; pa nju će
ravnatelj škole poljubiti, a ona ga ne smije pljusnuti jer ga je možda već nekad
poljubila.
Ali ne. Pritisnuo je palac među njezine obrve. Što to izvodi? Je li ovo neki
bizarni sredovječni ritual? Da i ona to njemu napravi?
- Izgubila si boru - rekao je. - Uvijek imaš boru od mrštenja, točno ovdje; kao
da se koncentriraš ili brineš, čak i kad si sretna. A sad je...
Maknuo je prst. Alice je odahnula. - Nisam sigurna bi li trebao reći ijednoj
ženi da joj nedosta je bora - rekla je, shvativši tek tad da to podsjeća na udvaranje.
- S njom ili bez nje, i dalje si prelijepa - rekao je, primio je za zatiljak i
poljubio.
Poljubac nije bio neugodan.
- Vidio sam vas!

168
 Knjige.Club Books

Pred njima je stajao Jasper, držeći jednom rukom helikopter za elisu. Gledao
ih je razrogačenim očima, oduševljeno.
Alice je prekrila usnice prstima. Pa ona je poljubila drugog muškarca. Nije ga
samo pustila da on poljubi nju, nego mu je uzvratila. Više iz znatiželje, doduše. Iz
pristojnosti. (Možda i zato što joj je bio privlačan, ali samo mrvičak.) Krivnja joj
se rasplinula nutrinom poput žgaravice.
Jasper se cerekao. - Reći ću Oliviji da je moj tata poljubio njezinu mamu! -
plesao je i poskakivao, pobjednički mahao šakama, lica iskrivljenog u mješavini
zadovoljstva i gađenja. - Moj tata je poljubio njezinu mamu! Moj tata je poljubio
njezinu mamu!
O, Bože. Jesu li i Aliceina djeca ovakva? Pomalo... poremećena?
Dominick je nježnim pokretom punim poštovanja dodirnuo Aliceinu ruku i
ustao. Zgrabio je Jaspera i okrenuo ga naglavačke, držeći ga za gležnjeve. Jasper
je vrisnuo od užitka i smijeha, a helikopter mu je ispao iz ruke.
Alice je gledala za njima, obuzeta neobičnim osjećajem odvojenosti od svega
oko sebe. Je li ona to njega upravo poljubila? Toga stidljivog ravnatelja škole?
Toga veselog tatu?
Možda je takvo ponašanje posljedica potresa mozga. Da, to je to. Ima
medicinski razlog za ovo. Nije sva svoja.
A tad se sjetila da je krivnja uopće ne treba mučiti. Pa Nick se spetljao s onim
Ginom. Tako je. Sad su kvit.
Jasper je uočio da je s njegova helikoptera u padu otpao jedan dio i vrisnuo je,
koprcajući se onako naopačke, sav jadan. - Što je bilo? Što ti je, malac? - rekao je
Dominick i okrenuo ga na noge. Alice je opet zaboljela glava.
Kad se Elizabeth vraća? Treba joj Elizabeth.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Vozeći se natrag do Alice, razmišljala sam o Gini. Sad često razmišljam o njoj.
U mojim je očima prerasla u misterij. Prije miješamo išla na živce.
Nisam sigurna zašto me odmah tako jako živcirala. Možda zato što je
odmah bilo očito da su ona i Michael i Alice i Nick osnovali savršen mali
kružok. Stalno su visjeli jedni kod drugih, upadali bez kucanja. Zbijali su
privatne šale. Djeca su večerala u kojoj su kući željela. Gina bi prešla preko

169
 Knjige.Club Books

ceste ravno u Aliceinu kuću u kupaćem kostimu - bez majice kratkih rukava,
bez ručnika pod rukom - tek tako bi prešla preko ceste kao da nema pojma
da je u kupaćem, bezbrižna poput djeteta. Imala je mekano, oblo tijelo boje
bijele kave. Prelijepe, vesele grudi koje su privlačile muške poglede.
Mislim da sam jednom čula priču o tome kako su se jedne ljetne večeri napili
i bacili u bazen bez odjeće. Kao u raskalašenim sedamdesetima!
Ona i Alice bile su prpošne i vesele i pijuckale su pjenušac, a ja sam bila
ukočena kao kartonski obris žene. Moj je smijeh bio usiljen. U tren oka Gina
je poznavala moju sestru bolje nego ja sama.
Gina je rodila s pomoću medicinski potpomognute oplodnje. Postavila
mi je mnogo zainteresiranih i stručnih pitanja. Nježno bi mi protrljala ruku (i
inače je bila jedna od onih koje stalno nekoga grle ili miluju, svaki put kad bi
me vidjela pozdravila bi me mirisnom pusom u oba obraza; jednom sam čula
Rogera kako govori, Super mi je kako vi europske cure pozdravljate ljude!) i
rekla da apsolutno razumije kroz što sve prolazim. Vjerojatno me i
razumjela, samo što je ona sa svim tim bila gotova. Vidjela sam da su njezina
sjećanja na proces oplodnje obojena u ružičasto zbog sretnog završetka.
Čovjek bi pomislio da će me njezina priča nadahnuti - pa Gina je
uspjela! Prošla je minskim poljem potpomognute oplodnje i sretno prešla na
drugu stranu. Ali ja sam samo imala osjećaj da mi baca klipove pod noge.
Lako je sad misliti da to minsko polje nije bilo toliko strašno kad si na drugoj
strani i samo gledaš kako mi drugi stajemo na mine. Gina si nije mogla
zamisliti da nema svoju djecu: bila su stvarna, prestvarna; jedino što je
vidjela. A ja sam imala osjećaj da se ni na to ne mogu požaliti Alice jer sam
bila sigurna da joj Gina na drugo uho šapće kako takva oplodnja i nije tako
strašna kako ja tvrdim, kako sam samo melodramatična, kako samo kukam.
Jedne večeri nazvala sam Alice da joj kažem kako sam izgubila još jedno
dijete.
Tijekom te trudnoće pratila me strašna mučnina. Svaki put kad bih prala
zube, borila bih se s nagonom da povratim. Jednom sam istrčala iz kina jer
je žena do mene nosila snažan parfem (Opium) i jela kokice: od spoja tih
dvaju mirisa zamalo sam povratila. Mislila sam kako je to siguran znak da će
ta trudnoća uspjeti. Ha, ha. To je bio siguran znak ničega.
Kad sam nazvala Alice, javila se smijući se. Negdje u blizini Gina je vikala
nešto o ananasu. Smišljale su koktele za nekakvu školsku zabavu. Naravno,
Alice se prestala smijati kad sam joj rekla i odgovorila mi tužnim glasom, ali
nije uspjela odmah izbrisati posljednje note smijeha. Osjećala sam se kao
170
 Knjige.Club Books

dosadna sestra s još jednim dosadnim pobačajem koja svima kvari zabavu
svojim pomalo degutantnim ginekološkim lošim vijestima. Alice je valjda
dala znak Gini, jer je njezin smijeh zamro kao da ga je ugasila prekidačem.
Rekla sam Alice da se ne brine, da ćemo razgovarati poslije i brzo
prekinula. A zatim sam bacila telefon preko cijele sobe i uništila krasnu vazu
koju sam kupila u Italiji kad mi je bilo dvadeset godina, legla na kauč i vrištala
u ukrasni jastučić. Još tugujem za tom vazom.
Alice me nije nazvala idućeg dana. A dan nakon toga dogodila se
Madisonina nesreća. Svi su otišli u bolnicu, zabrinuti, misleći samo na nju.
Moj pobačaj našao se u sendviču, stiješnjen između Gine i Madison. Alice ga
nikad poslije nije niti spomenula. Pitam se je li ga zaboravila.
Mislim da su toga dana naši odnosi zahladili.
Znam, da. Sitničavo i djetinjasto, ali što mogu.

171
 Knjige.Club Books

17

Misli i ideje jedne prabake!

Jučer me moja kći Barb upitala želim li kakav određeni dar za Majčin dan.
Znate što mi je prvo palo na um?
Vreća za samoubojstvo. To je posebna vreća koju navučete na glavu i
omogući vam da mirno ostanete bez kisika i umrete. Ili to, ili Mirnu
tabletu. To je tableta koja također omogućuje mirnu smrt. Nažalost, po to
bi Barb morala potegnuti do Meksika, a njoj je problem voziti i do
Parramatte.1
Mogu si zamisliti kako ste se zagrcnuli nad tipkovnicama. Ne brinite
se, rekla sam joj da si želim lijep mekan ručnik za ruke i fini mirisni sapun.
Nisam bolesna. Štoviše, barem koliko mi je poznato, dobrog sam
zdravlja. Ali u kolovozu ću ipak navršiti sedamdeset petu. U toj je dobi
moja draga majka umrla od raka. Užasavam se pri pomisli da bih mogla
proći iste ponižavajuće muke kao ona. Ne zabrinjava me toliko bol, koliko
gubitak kontrole. Ne želim slušati naporne sestre kako me pitaju, Kako
smo danas? Ne želim jesti i spavati i kupati se kad drugi žele. Sva sam se
stresla od užasa. Da u ladici noćnog ormarića imam vreću ili tabletu,
kamen bi mi pao sa srca i mogla bih mirno spavati. Mogla bih se prestati
brinuti o tome. To bi bio doista poseban dan.
Krenimo dalje: još je osmero ljudi otkazalo moj izlet na seminar o
eutanaziji. Čini se da je ono o pubovima bila šala: Gospodin X je organizirao
sasvim pristojno krstarenje po luci. Svi su jako uzbuđeni i vjerojatno su
zaboravili da sam i ja organizirala krstarenje lukom prošlog Božića.
Ponašaju se kao da je X izmislio krstarenje lukom.
Moram priznati da sam pomalo potištena zbog toga.

1
Parramatta, gradić udaljen 24 km od Sydneyja.

172
 Knjige.Club Books

A sad na veselije vijesti! Moja praunuka Olivia nastupit će na večeri

talenata za obitelj! Nadam se da je neću zaboraviti fotografirati za blog.
Barbara i njezin suprug Roger također će nastupiti, plesat će salsu. Upitali
su me bi li stanari zajednice umirovljenika bili zainteresirani za satove
salse. To bi se X-u baš svidjelo, ha? Što prostačkije, to bolje.

KOMENTARI

Beryl kaže...
Frannie, ja sam se doista zagrcnula sendvičem s piletinom kad sam pročitala
prve rečenice! Draga Frannie, ne čini ti se da si malo pretjerala s pričama o
eutanaziji? Brinem se za tebe.

AB74 kaže...
Stvar je jednostavna. Nabavi si pištolj. Brzo i učinkovito, metak u glavu i
gotovo. Bum! A sad odi na krstarenje lukom i zaboravi na to! (Ako ti treba
jeftin i pouzdan pištolj, javi mi se mailom.)

Doris iz Dallasa kaže...

Još nam nisi rekla jesi li pozvala Gospodina X na piće.
P. S. Nisi nam rekla ni kako te ljubav razočarala.
P. P. S. Molim te, nemoj se javiti AB74! Zvuči kao pripadnik mafije!

Sportska mama kaže...

Čitam tvoj blog od početka, ali dosad nisam komentirala. Moram ti reći da
mi je ovo što si napisala danas neodgovorno i nemoralno! Više te neću čitati.

Anonimni kaže...
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Frank Neary kaže...

Žao mi je što vam je neki idiot slomio srce, profesorice Jeffrey! Ali za ljubav
nikad nije kasno! ja bih vas vrlo rado izveo na spoj. Na ples? U kino? Što
volite?
173
 Knjige.Club Books

Baka Mrak kaže...

Možda je i bolje da je Alice zaboravila što se dogodilo Gini.

- Nick!
Alice se naglo uspravila u krevetu. Srce joj je ludo udaralo i disala je plitko.
Opipala je krevet u potrazi za Nickom, da ga probudi, da mu kaže kakvu je noćnu
moru imala, iako su joj pojedinosti sna već bježale, klizile kroz prste i sve je skupa
bilo nekako apsurdno. I imalo neke veze s... drvećem?
S golemim drvetom. Crnim granama na sivom olujnom nebu.
- Nick?
Nick bi se inače odmah probudio kad bi Alice imala noćnu moru, odmah bi
je stao tješiti glasom još hrapavim od sna. O. K. je, sve je u redu, samo si ružno
sanjala. Alice bi uvijek na tren pomislila, Nick bi bio divan tata.
Potapšala je po krevetu. Očito je sišao po čašu vode. Ili još nije niti legao?
Nick nije ovdje, Alice. Živi negdje drugdje. Sutra ujutro se vraća iz Portugala,
a ti ga nećeš dočekati na aerodromu. Možda će ona Gina doći po njega. O, da,
usput: danas si poljubila ravnatelja škole. Sjećaš se? Sjećaš li se? Možeš li se
konačno sjetiti vlastitog života, glupačo?
Upalila je svjetiljku pokraj kreveta, odgurnula pokrivač i ustala iz kreveta.
Nema šanse da sad ponovno zaspi.
No dobro.
Prešla je dlanovima po spavaćici: svjetlucava svila boje bisera, bez rukava.
Sigurno je stajala pravo malo bogatstvo. Kako je glupo što se i ne sjeća da ju je
kupila. Dobro, sad je dosta. Želim se sjetiti svega, odmah, pomislila je.
Otišla je u kupaonicu i potražila onu bočicu parfema koju je imala sa sobom
u bolnici. Poprskala se teatralnim, velikodušnim pokretom i duboko udahnula.
Zatrčat će se i skočiti naglavce u onaj vrtlog sjećanja.
Parfem joj se zdušno uvukao u nosnice i na tren joj je bilo pomalo mučno.
Čekala je da joj se misli ispune sjećanjima stvaranim proteklih deset godina, ali
vidjela je samo nasmiješena, nepoznata lica s večerašnje zabave i Dominickove
smeđe oči nalik na čaj i majku kako se koketno smiješi Rogeru i bore razočaranja
oko Elizabethinih usana.
174
 Knjige.Club Books

Sva su ta nova sjećanja bila previše svježa, previše je zbunjivala. U tome je bio
problem: trenutačno nije imala mjesta za stara sjećanja.
Sjela je na hladne kupaonske pločice, privukla koljena k bradi i obgrlila ih.
Sinoć je došlo toliko ljudi: veselo su nahrupili u njezinu kuću, poslužili se čašama
pjenušca i sicusmm sendvičima koje su uokolo nosili konobari s bijelim
pregačama (osoblje cateringa nacrtalo se na vratima točno u pet poslijepodne i
odmah okupiralo njezinu kuhinju, nečujno, ali uspješno), okupili su se u grupice
u njezinu dvorištu i zabili potpetice u travnjak. Alice, govorili su kao da se tako
dobro poznaju, svi redom je ljubeći u oba obraza. (Čini se da se 2008. svi ljube u
obraze.) Kako si mi ti? Frizure su bile glatkije i niže nego 1998. Sve su glave zbog
toga izgledale manje, kao u crtićima.
Svi su ti ljudi razgovarali o cijenama benzina (kako itko ima išta reći o nečemu
toliko dosadnom?), o cijenama nekretnina, zahtjevima za gradnju i nekom
političkom skandalu. Razgovarali su o djeci - o Emily, Harryju, Isabel - kao da
Alice i njih dobro poznaje.
Prepričavali su urnebesne zgode s nekog školskog izleta na kojem je navodno
i Alice bila i na kojem je navodno sve što je moglo pošlo krivo. Tišim, ozbiljnim
tonom ogovarali su neku učiteljicu koju su svi mrzili. Razgovarali su o satovima
Jazz-baleta, saksofona, plivanja, školskom orkestru, školskoj kantini, proslavi
dana škole, dodatnoj nastavi za darovitu i iznadprosječno darovitu djecu.
Alice nije ni riječi razumjela. Svi su ti razgovori bili tako opširni - puni imena i
datuma i vremena i kratica; TN, LN. Dvije žene su Alice na uho prosiktale riječ
koju uopće nije prepoznala - botoks - kad je pokraj njih prošla treća. Alice nije
znala je li botoks prijezirna uvreda ili ljubomorni kompliment.
Dominick se nenametljivo motao uokolo, objašnjavajući svima da se Alice još
oporavlja od nezgode i da bi zapravo trebala biti u krevetu. Tipično za Alice da
ne želi ni bolesna biti!, odgovarali su. (To je tipično? Kako bizarno. Alice je uvijek
jedva čekala izgovor da legne u krevet i pusti da je njeguju.) Činjenica da nikoga
ne prepozna je nije je nimalo omela; za druženje na toj zabavi bilo je dovoljno
smješkanje i kimanje, što je bilo to bolje jer bi Alice svako malo odlutala u mislima
opazivši nešto novo u vlastitom vrtu. Je li ono u kutu povrtnjak? Vidjela je
tobogan i ljuljačku koja se lagano ljuljala na večernjem povjetarcu - je li se
Grožđica spustila tim toboganom ravno njoj u ruke?

175
 Knjige.Club Books

Sad je Alice prešla prstom preko bijelih fuga na podu kupaonice. (Ona i Nick
su otišli na tečaj keramike pripremajući se za preuređenje kupaonica - broj 46 na
popisu Neostvarivi san.) Ali nije se sjećala da su preuredili kupaonicu. Moguće je
da sam izgubila tisuće sjećanja, shvatila je.
Je li Nick upravo sad u krevetu s Ginom?
Ginu su spomenuli na zabavi. Nastala je pomalo neugodna situacija. Alice je
razgovarala sa ženom (ili bolje rečeno, slušala je) koja je nosila apsurdno krupne
dijamantne naušnice i s čovjekom koji je gotovo opsesivno pokušavao dohvatiti
još jednu prženu samosu s pladnja te pratio konobare pogledom poput kopca.
Tema razgovora bila je domaća zadaća, koja je, čini se, najteže padala roditeljima.
- I tako ti ja u tri jutro sjedim i za Erin lijepim štapiće od sladoleda da
napravim kolibu u kakvoj su živjeli prvi doseljenici i odjednom puknem; kužiš,
puknem! - žena je pucnula prstima i dijamanti su bljesnuli.
- Mogu si misliti - promrmljala je Alice, iako si nije mogla misliti. Zašto ta
Erin sama ne radi domaću zadaću? Ili zašto je ne rade zajedno? Alice se zamislila
kako se veselo smije sa svojom slatkom kćerkicom dok lijepe štapiće od sladoleda
i piju toplu čokoladu. Uz to, Alice je bila jako dobra u takvim zadacima. Bila je
sigurna da je njezina koliba prvih doseljenika bila najbolja u cijelom razredu.
- Ali moraju se naučiti disciplini, zar ne? Nije li to smisao zadaće? - rekao je
čovjek. - Hej! Oprostite! Nosite li vi to samose? Aha, ražnjiće. Ali dobro, pa danas
se sve to može guglati.
Oguglati? Je li on to rekao oguglati? Što to znači? Alice je probolo u glavi.
- Ne mogu valjda guglati kolibu prvih doseljenika izrađenu od štapića od
sladoleda i nacrtat će mi se na stolu! A uostalom, kladim se da nisi ti taj koji im
pomaže sa zadaćom, ha? - žena je dobacila Alice pogled koji je govorio, Muškarci!,
koji je Alice pokušala uzvratiti. (Bila je uvjerena da Nick pomaže sa zadaćom.) -
Kladim se da Laura sve sama sredi i prije nego što ti stigneš doma s posla. Sjećam
se da je Gina Boyle jednom rekla da je mislila kako će zadaća biti...
Žena je zašutjela usred rečenice i dramatično se lecnula od nelagode. - Alice,
oprosti, tako mi je žao. Nisam te mislila povrijediti.
Muškarac je na tren obgrlio Alice oko ramena. - Nije to bilo lako, bogme. Joj,
gle! Idem ti po samosu!

176
 Knjige.Club Books

Alice je bila zgrožena. Znaju li svi da ju je Nick prevario s Ginom? Je li to

javna tajna u ovom bizarnom društvu s hijerarhijom nalik na srednjoškolsku?
A onda se odnekud stvorio Dominick i nježno je odvukao od njih. Alice se
već počela oslanjati na njega. Čak se zatekla kako ga traži pogledom po vrtu,
misleći si nekako napola, Gdje je Dominick?, ali misleći si i kako će to prepričati
Nicku: I taj tip, pazi taj tip se cijele večeri pravio da mi je dečko! Što kažeš na to?
Elizabeth i njezin suprug, Ben, također su došli na zabavu, jer je Alice rekla
Elizabeth da će dobiti napadaj panike ako ne dođe. Ben je bio još krupniji i još
kosmatiji nego što ga je Alice pamtila. Izgledao je poput drvosječe koji je utekao
iz crtane bajke, to više što se našao u skupini golobradih muškaraca u urednim
košuljama zakopčanim do grla i s ramenima oblikovanim u teretani. Činilo se da
mu je Alice draga. Rekao je kako je dugo razmišljao o onome o čemu su neki dan
razgovarali, a zatim rekao, čega se ti, naravno, ne sjećaš! i lagano se udario po
čelu. Elizabeth je stisnula usnice i okrenula pogled u stranu. - O čemu smo
razgovarali? - upitala je Alice. - Nećemo sad o tome - suho je odgovorila
Elizabeth.
Elizabeth i Ben se nisu previše družili s ostalima. Najviše su razgovarali s
Dominickom - kojeg, čini se, prije toga nisu upoznali. Alice je bilo neobično
vidjeti Elizabeth kako stoji uz Bena s istom čašom cijele večeri. Inače bi na
zabavama marširala od gosta do gosta kao da joj je dužnost porazgovarati sa svima.
Najčudnije od svega bilo je što je Alice shvatila da bi se na toj zabavi snašla i
bez Elizabeth ili Dominicka ili čak Nicka. Iako je sve skupa bilo nadrealno i nalik
na san; druženje sa svim tim ljudima koji su je poznavali, koji su znali svaku
pojedinost o njezinu zdravlju (jedna ju je žena pokušala odvući u kut da nastave
razgovor otprije nekoliko tjedana o Aliceinoj zdjeličnoj pregradi), Alice
nije osjetila ni onu sasvim uobičajenu predzabavnu paniku. Instinktivno je znala
kako stajati, što rade ruke, što radi lice. Osjećala se graciozno, dinamično, čak je
i prepričala svima kako je pala u teretani, udarila glavom i probudila se iz
nesvijesti misleći da je deset godina mlađa i trudna s prvim djetetom. Riječi su
glatko tekle iz nje. Bez muke je gledala sve oko sebe u oči. Bez muke je ispričala
anegdotu. Čini se da je postala normalna i sposobna, i to prije četrdesete.
Možda je to samopouzdanje iz nje izvukao dobar izgled. Iz ormara je probrala
plavu haljinu s izrezom obrubljenim finom čipkom. - Joj, ti uvijek imaš najbolje
komade odjeće, Alice, dušo - rekla je Kate Harper, žena koju je prvi put vidjela u

177
 Knjige.Club Books

dizalu teretane. Kako je večer odmicala, Kate je zvučala sve otmjenije. Do ponoći
će zvučati kao engleska kraljica, pomislila je Alice. Uopće joj se nije sviđala.
Zabava je završila oko jedan ujutro. Dominick je ostao među posljednjima, a
na odlasku ju je čedno poljubio u obraz i rekao da će je nazvati sutradan. Nije ni
pokušao pokrenuti pitanje ostanka preko noći, pa je Alice zaključila da njihova
veza možda još nije stigla do te faze. Bio je simpatičan, netko koga bi vrlo
rado predložila prijateljici kao potencijalnog partnera, ali pomisao da se skine
pred njim Alice je bila smiješna.
Istodobno, možda je samo bio diskretan jer su Elizabeth i Ben ostali spavati
kod nje. Možda je njihov seksualni život impresivno aktivan.
Stresla se pri toj pomisli.
Za manje od dvadeset četiri sata vidjet će Nicka i djecu i sve će se konačno
vratiti na svoje mjesto.
Postajalo joj je hladno na podu kupaonice. Ustala je i proučila svoje umorno,
mršavo lice u ogledalu. U koga si se pretvorila, Alice Love?
Vratila se u spavaću sobu razmišljajući o tome da pokuša ponovno zaspati, ali
znala je da je to neizvedivo. Njoj treba toplo mlijeko, znala je. Naravno, neće joj
pomoći. Toplo mlijeko nije lijek za nesanicu, ali ipak je ritual koji preporučuju
časopisi i ipak je smiruje i ipak uz njega prođe vrijeme.
Šuljajući se hodnikom, Alice je vidjela da su vrata gostinske spavaće sobe
zatvorena. Prije se ugodno iznenadila kad je shvatila da imaju gostinsku sobu (to
je bila jedna od nekoliko soba u kući punih stare krame) i to s bračnim krevetom,
komodom s ladicama i spremnim ručnicima. - Očekivala sam da će netko od
gostiju prespavati? - upitala je Alice Elizabeth. - Ovo ti je gostinska soba, uvijek
je takva - odgovorila je Elizabeth. - Jako si organizirana, Alice.
U glasu joj se opet čula ona hladnoća. Alice nije znala što to znači. Elizabeth
ju je sad već pomalo nervirala.
Na prstima je prošla hodnikom po sagu koji se nastavljao i na stubištu,
promašila prvu stubu i zgrabila se za rukohvat. Možda bi bilo bolje da je pala i
opet udarila glavom. Možda bi joj to vratilo pamćenje.
Sišla je stubama grčevito se držeći za rukohvat. Kad je stigla do posljednje
stube, vidjela je da je u kuhinji upaljeno svjetlo.
- Bok - rekla je.

178
 Knjige.Club Books

- O, bok.
Elizabeth je stajala ispred mikrovalne.
- Toplo mlijeko - rekla je. - Hoćeš i ti?
- Da, molim.
- Iako mi nikad ne pomogne.
- Ni meni.
Alice se naslonila na radnu plohu i promatrala Elizabeth kako toči mlijeko u
još jednu šalicu. Na sebi je imala preveliku majicu kratkih rukava, koja je očito
pripadala Benu. Alice se pokraj nje u svojoj dugačkoj satenskoj spavaćici osjećala
uštogljeno.
- Kako si? - upitala je Elizabeth. - Kako... kako pamćenje?
- Nema novosti - rekla je Alice. - I dalje se ne sjećam ni djece, ni razvoda.
Doduše, prokljuvila sam da razvod ima neke veze s Ginom.
Elizabeth ju je iznenađeno pogledala. - Kako to misliš?
- U redu je, ne moraš me štititi od istine - rekla je Alice. - Skužila sam da me
Nick prevario s njom.
- Nick te prevario s Ginom?
- Zar nije? Svi drugi misle da je.
- Meni je to novost - Elizabeth je bila istinski šokirana.
- Vjerojatno je i sad s njom u krevetu - rekla je Alice kao da je zapravo nije ni
briga.
Mikrovalna se oglasila zvoncem, ali Elizabeth je nije niti pogledala.
- Čisto sumnjam u to, Alice - rekla je.
- Zašto?
- Jer je Gina mrtva.

179
 Knjige.Club Books

18

O , rekla je Alice. Zamislila se. - Nisam je valjda ja ubila? U napadu ljubomore

i bijesa? Doduše, da jesam, bila bih u zatvoru. Ili sam se možda izvukla?
Elizabeth se nasmijala s nevjericom kao da je riječ o skandalu. - Ne, nisi je ti
ubila - rekla je i odmah se namrštila. - Hoćeš mi reći da si se baš sjetila da se Nick
spetljao s Ginom?
- Baš i ne - priznala je Alice. Ali sve je bilo jasno kao dan. Sad se pak
razvedrila: zato su je svi onako sućutno gledali kad je ona žena spomenula Ginu.
Jer je Gina mrtva! Od preljuba ni p! Alice su preplavili olakšanje i ljubav prema
Nicku, uz tračak krivice. Pa naravno da me nisi prevario, dragi. Nisam niti mislila
da jesi. Ni sekunde!
Ali ako preljuba nije bilo, možda je Gina bila draga. Možda je grozno što je
mrtva.
Elizabeth je izvadila šalice iz mikrovalne i odnijela ih do stolića za kavu, pa
upalila svjetiljku. Baloni koje je Dominick napuhao i dalje su bešumno lebdjeli
tik ispod stropa. Na prozorskoj dasci stajale su dvije napola prazne čaše pjenušca,
a do njih i hrpica prožvakanih štapića za ražnjiće.
Alice je sjela na sofu i prekrižila noge, pa povukla spavaćicu preko koljena.
- Kako je Gina umrla? - upitala je.
- U nesreći - Elizabeth je gurnula prst u svoje mlijeko i promiješala ga,
izbjegavajući Alicein pogled. - U prometnoj nesreći, zapravo. Otprilike prije
godinu dana.
- Jesam li bila tužna?
- Bila ti je najbolja prijateljica. Mislim da si bila shrvana - Elizabeth je otpila
velik gutljaj mlijeka i brzo spustila šalicu. - Au! Prevruće je.

180
 Knjige.Club Books

Shrvana. Kakva teška, bremenita riječ. Alice je otpila mlijeka i također opekla
jezik. Neobična li osjećaja, pomislila je: bila sam shrvana smrću žene koje se sad
ne sjećam, ali protiv razvoda, čini se, nisam ništa imala. Nije imala iskustva sa
shrvanošću. Ništa grozno nikad je nije snašlo. Otac joj je umro kad joj je bilo
šest godina, ali pamtila je samo da se osjećala zbunjeno. Majka joj je jednom rekla
da je Alice nakon očeve smrti tjednima nosila njegovu staru vestu i da je vrištala
i otimala se kad joj ju je Frannie konačno povukla preko glave i skinula. Alice se
toga nije sjećala. Ono čega se sjećala bilo je kako je toga dana na čaju nakon
sprovoda dobila jezikovu juhu od neke mamine prijateljice s tenisa jer je prstom
krala kremu s pite sa sira, ali da je isto to radila i Elizabeth, čak više nego Alice,
pa njoj nitko nije ni riječi rekao. Alice se nije sjećala ni boli, ni shrvanosti, nego
nepravde i pite od sira.
Sjetila se i noći prije vjenčanja, kad se u krevetu rasplakala zbog spozna je da
je otac neće dovesti do oltara. Te su je nenadane suze zbunile i pomislila je da je
možda samo nervozna zbog vjenčanja. Zabrinula ju je i mogućnost da su suze
lažne, da plače samo zato što bi zbog toga trebala plakati, a zapravo si i ne može
zamisliti kako je to imati oca. Istodobno joj je bilo drago, jer možda je značilo da
se neki dio nje još sjeća oca, da joj on i dalje nedostaje, i zaplakala je još gorče,
sjetivši se kako bi, kad se brijao u kupaonici, na njezine ispružene dlanove istresao
mnogo slasne, kremaste pjene da je Alice namaže po cijelom svom licu, kako je
to bilo slatko, kako je to bilo dirljivo. A onda se ponadala da će joj frizerka na dan
vjenčanja, sutradan, sušilom izvući šiške kako treba, jer je znala zeznuti šiške, a
kad bi ih zeznula, Alice bi izgledala kao vombat - i eto, sad znamo; Alice je grozno
površna, više je zabrinjavaju šiške za vjenčanje, nego njezin pokojni otac.
Naposljetku je zaspala iscrpljena od svih tih osjećaja, za koje još nije znala je li ih
potaknulo sjećanje na oca ili briga zbog kose.
A sad je, čini se, iskusila pravu, odraslu bol zbog smrti žene po imenu Gina.
- Bila si s njom - rekla je Elizabeth tiho.
- Molim? Gdje to?
- Vidjela si Gininu nesreću. Vozila si iza nje. Sigurno ti je bilo užasno. Ne
mogu si niti zamisliti kako ...
- Na uglu ulica Rawson i King? - prekinula ju je Alice.
- Da. Sjećaš se toga?

181
 Knjige.Club Books

- Ne baš. Mislim da se samo sjećam osjećaja. Već dva puta me pri pogledu na
taj ugao uhvatila panika, strah kao u noćnoj mori.
Hoće li taj osjećaj nestati sad kad Alice zna što ga je potaknulo?
Nije znala želi li se sjetiti prizora kako netko pogiba pred njom.
Nekoliko sekunda šutke su pile mlijeko. Alice je dohvatila jednu od vrpca
koje su visjele s balona i povukla je. Promatrala je balon kako pleše i opet se sjetila
onih ružičastih balona kako ljutito plešu olujnim nebom.
- Roza baloni - rekla je. - Sjećam se roza balona i grozne boli. Ima li to veze s
Ginom?
- To je bilo na njezinu sprovodu - rekla je Elizabeth. Ti i Michael - to joj je
bio suprug - naručili ste balone. Pustili su ih na kraju ceremonije. Bilo je jako
lijepo. Jako tužno.
Alice se pokušala zamisliti kako dogovara puštanje balona s ožalošćenim
suprugom po imenu Michael.
Michael. To je pisalo na posjetnici u njezinu novčaniku. Michael Boyle -
fizioterapeut iz Melbournea - sigurno je Ginin suprug. Kako jednostavno
objašnjenje.
- Je li Gina poginula prije nego što smo se Nick i ja razišli? -upitala je
Elizabeth.
- Da. Oko šest mjeseci prije. Prošla godina ti je bila prilično teška.
- Zvuči teško, da.
- Žao mi je - rekla je Elizabeth.
- Nije strašno - Alice ju je oprezno pogledala, brinući se izgleda li kao da traži
sažaljenje. - Ne sjećam se Gine. Ni razvoda.
- Zbog toga bi trebala neurologu - rekla je Elizabeth, ali nekako neuvjerljivo,
kao da se njoj ne bi dalo gnjaviti s time.
Neko su vrijeme sjedile u tišini, koju je prekidalo tek povremeno grgljanje što
je dopiralo iz akvarija.
- Jesam li ja trebala nahraniti one ribice? - upitala je Alice.
- Ne znam - rekla je Elizabeth. - Zapravo, mislim da su ribice Tomova
dužnost. Mislim da ih nitko drugi ne smije niti pogledati.

182
 Knjige.Club Books

Tom. To je onaj svjetlokosi dječak koji je na telefonu zvučao šmrcavo. Alice

je prestrašila pomisao da će ga morati upoznati. Toma, koji je zadužen za ribice.
Koji ima dužnosti i mišljenja. Sve troje djece sigurno ima vlastita mišljenja.
Uključujući i mišljenje o Alice. Koje možda i nije tako dobro. Možda je prestroga.
Možda ih sramoti u javnosti. Možda dolazi po njih pred školu u krivoj odjeći.
Možda im je Nick draži. Možda krive nju za Nickov odlazak.
- Kakvi su? - rekla je.
- Ribe?
- Ne, djeca.
- Aha, oni. Super su.
- Dobro, ali reci mi kakvi su. Opiši mi ih karakterno.
Elizabeth je otvorila usta i odmah ih opet zatvorila. - Glupo mi je pričati ti o
tvojoj djeci. Poznaješ ih mnogo bolje nego ja.
- Ja se ne sjećam ni da sam ih rodila.
- Znam. Što još jedva vjerujem. Mislim, izgledaš kao ti. Imam osjećaj da ćeš
se svakog treba svega sjetiti i reći mi: - Joj, daj, molim te; nećeš mi valjda ti pričati
o vlastitoj djeci.
- O, za Boga miloga - rekla je Elizabeth.
- Dobro, dobro - Elizabeth je podigla ruke. - Probat ću. Dobro, dakle, Madison
je... Madison je - opet je zastala. - Mama bi ovo bolje znala, ona ih stalno viđa.
Traži nju.
- Što to znači? Pa i ti znaš moju djecu, zar ne? Mislila sam, ono, mislila sam
da ćeš ih ti poznavati bolje nego itko drugi. Ti si im kupila prvi dar. One malecke
čarape.
Elizabeth je bila prva osoba koju je Alice nazvala nakon što su ona i Nick
poredali sve one testove za trudnoću na stolić za kavu. Bila je tako uzbuđena.
Pojavila im se na vratima s pjenušcem (Za Nicka i mene, ne i za tebe!),
primjerkom knjige Što očekivati u trudnoći i čarapicama.
- Stvarno? - rekla je Elizabeth. - Ne sjećam se toga - odložila je šalicu i
dohvatila jednu uokvirenu fotografiju sa stolića do nje. - Dok su bili mali, viđala
sam ih po cijele dane. Obožavala sam ih. I dalje ih obožavam, naravno. Samo ti
uvijek imaš pune ruke posla. Djeca idu na mnogo izvannastavnih aktivnosti. Sve
troje ide na plivanje. Olivia ide na balet i netball. Tom igra nogomet, a Madison
183
 Knjige.Club Books

igra hokej na travi. A tek rođendani! Stalno su kod nekoga na rođendanu.

Društveni životi su im fantastični. Sjećam se da sam uvijek znala što točno žele
za rođendan dok su bili mali. Uvijek bi s mojih darova trgali papire ludi od sreće.
Sad moram nazvati tebe, koja mi onda kažeš kamo da odem i što da kupim. Ili im
ti sama kupiš poklon, a ja ti dam novac. A onda njih natjeraš da mi pismeno
zahvale. Draga teta Libbie, s ie, puno ti hvala na mojem bla.
- Natjeram ih da ti pismeno zahvale - ponovila je Alice.
- Da. Znam da ih time učiš civiliziranom ponašanju, bontonu, čemu već, ali
mrzim pismene zahvale. Uvijek si ih zamislim kako kukaju i negoduju dok ih
tjeraš da ih pišu. A i sama se osjetim kao stara usidjelica kad ih dobijem.
- Joj. Oprosti.
- Ma ne! Ne vjerujem da sam ti se požalila na to. Baš sam se pretvorila u
čangrizavu staru babu. Jesi li i ti to zaključila?
- Meni se više čini da si postala... - Alice nije znala kojom riječju da opiše
novu Elizabeth. Nepodnošljiva?
- No, kako god - rekla je Elizabeth kao da je i ne zanima odgovor. - Vratimo
se na tvoju djecu. Madison je - Madison je Madison - nježno se nasmiješila.
Madison je Madison. U toj je rečenici bio cijeli svijet sjećanja. Ako je Alice
zauvijek ostala bez tog svijeta, kako će to podnijeti?
- Mama uvijek kaže, Kako smo mi nju dobili?-rekla je Elizabeth.
- O. K. - rekla je Alice. Ovo joj i nije bilo od neke pomoći.
- Madison je od rođenja jako, ne znam, intenzivna. Svi su njezini osjećaji
uvijek snažni. Svakog Badnjaka uhvatila bi je groznica pri pomisli na sutrašnje
jutro, a kad bi Božić prošao, uhvatila bi je groznica jer je prošao. Znala se sakriti
u kakav kut i plakati kao ljuta godina jer će morati čekati punu godinu dana do
idućega. Što još? Aha, sklona je nezgodama. Prošle godine je protrčala kroz
onaj francuski balkon ondje, samo što su vrata bila zatvorena. Zaradila je
četrdeset dva šava. Bilo je jako traumatično. Krvi je bilo posvud. Tom je nazvao
hitnu, a Olivia se onesvijestila. Nisam niti znala da se petogodišnjaci mogu
onesvijestiti, ali pokazalo se da Olivia ima fobiju, boji se krvi. Ili ju je možda samo
imala, pa je prošlo, ne znam. Zapravo, čini mi se da je jedno vrijeme svima
govorila da će kad odraste biti medicinska sestra. Mama joj je čak i kupila kutu,
sjećaš se?

184
 Knjige.Club Books

Alice ju je samo gledala.

- Oprosti - rekla je Elizabethe, pomalo postiđena. - Ne mogu si niti zamisliti
kako ti je. Svako malo zaboravim.
- Da čujem još o Grožđici. Mislim, Madison - rekla je Alice.
- Madison voli kuhati - rekla je Elizabeth. - Mislim, pretpostavljam da još voli
kuhati. U posljednje vrijeme je malo ćudljiva, čini mi se. Prije je kuhala prema
vlastitim receptima. Bilo je ukusno, samo što je kuhinja nakon nje izgledala kao
da je bomba pala, a njoj čišćenje nije bilo zanimljivo kao kuhanje. Uz to, pomalo
je primadona u kuhinji; ako joj recept ne ispadne kako si je zamislila, rasplače se.
Jednom je trokatnu čokoladnu tortu, koju je ukrašavala satima, bacila ravno u
kantu za smeće. Ti si poludjela od bijesa.
- Ja? - Alice se tko zna koji put pokušala pomiriti s opisom nove Alice. Nikad
se nije ljutila, a kad i bi, ne bi bila bijesna, nego nadurena.
- Čini se da ste sve te posebne sastojke morali otići kupiti, pa me i ne čudi da
si se razljutila.
- Madison zvuči kao Šljokice - rekla je Alice. Nikad joj prije nije palo na pamet
da bi se geni Nickovih sestara mogli uvući u njezinu djecu. Uvijek si je mislila da
će njezine kćeri, ako ih dobije, biti minijaturne verzije nje same. Nova mala Alice,
uz pokoje poboljšanje; recimo Nickove oči, da bude zanimljivije.
- Ne, nije kao Šljokice - odlučno je rekla Elizabeth. - Jednostavno je Madison.
Alice je pritisnula trbuh dlanovima, sjetivši se koliko su strastveno ona i Nick
voljeli Grozdiću. Njihova je ljubav prema njoj bila jednostavna, gotovo
egocentrična. A sad je Grožđica imala šavove jer se zabila u staklena vrata i bacala
kolače u smeće, ljuteći Alice do bijesa. Sve je to bilo mnogo složenije i mnogo
neurednije nego što je Alice zamišljala.
- A Tom? Kakav je on?
- Pametan - rekla je Elizabeth. - I povremeno iznenađujuće duhovit. I
sumnjičav. Ne da si lagati kao druga djeca. Odmah ide provjeriti na internet.
Povremeno se zna zapaliti za neku temu i nauči sve o tome. Jedno vrijeme bio je
lud za dinosaurima. Nakon toga za roller-coasterima. Ne znam koja mu je
trenutačna opsesija.
Jako je dobar u školi. Dobiva nagrade i uvijek je najbolji u razredu, tako to.
- To je dobro - rekla je Alice.

185
 Knjige.Club Books

- Pogotovo nakon Madison.

- Što to znači?
- Samo to da je Madison prije imala problema u školi. Problema s ponašanjem,
kako ti inzistiraš.
- Aha.
- Ali mislim da ste to riješili. Već neko vrijeme nisam čula za neku dramu.
Dramu. Alice ima život s dramama.
- A tu nam je i Olivia - rekla je Elizabeth. - Ona je od one djece koju svi
obožavaju. Kad smo s njom šetale dok je bila mala, ljudi su nas zaustavljali na ulici
da ti kažu kako je lijepa. Čak i ozbiljni sredovječni poslovni ljudi u trku bi se
nasmiješili prolazeći pokraj Olivije u kolicima. Bilo je kao da šećemo u društvu
poznate osobe; sve su se glave okretale za njom. I dalje je tako slatka. Čekamo
da se pretvori u čudovište, ali još nije. Jako je draga i sve voli, možda i malo
previše. Jednom je čučnula u kuhinji i nečemu rekla Bok, mali, i kad smo
pogledali s kim razgovara, vidjeli smo da pokušava pomilovati žohara. Mama je
zamalo zamrla.
Elizabeth je zastala i glasno zijevnula.
- Ti bi ih vjerojatno opisala drukčije - rekla je, tonom kao da se brani. - Ti si
im majka.
Alice je razmišljala o trenutku kad je prvi put vidjela Nicka. Ona je na sebi
imala prugastu pregaču, sjedila je na visokom stolcu pred dugačkom radnom
površinom i čekala da počne sat tajlandske kuhinje. Njezina prijateljica Sophie
trebala je ići s njom, ali uganula je gležanj i propustila prvi sat tečaja. Nick je
zakasnio i ušao s djevojkom za koju je Alice pretpostavila da mu je cura, ali poslije
je saznala da je to najšljokičastija od njegovih sestara, Dora. Ušli su smijući se i
Alice, koja je baš nedavno bila prekinula s dečkom i osjećala se jako usamljeno, i
odmah zaključila da su antipatični. Kako tipično. Još jedan sretan, nasmijan par.
Sigurno su ludi jedno za drugim! Sjetila se i da su se Nickov i njezin pogled susreli
dok je po predavaonici tragao za dva slobodna mjesta (dok je Dora zbog tko zna
čega s obožavanjem i čuđenjem buljila u stropni ventilator kao da je
hipnotizirana). Nick je upitno podignuo svoje guste obrve i Alice se pristojno
nasmiješila; da, može, zaljubljeni golupčići, slobodno sjednete do mene da
dosađujemo jedni drugima čavrljanjem.

186
 Knjige.Club Books

Pri vrbu predavaonice bilo je još jedno slobodno mjesto. Da im se pogledi nisu
susreli, da je Alice čitala recept za ribu pred sobom na radnoj plohi, da je Sophie
stala dva centimetra lijevo i izbjegla rupu u cesti zbog koje je uganula nogu, ili da
su se njih dvije odlučile za tečaj enologije - koji je gotovo pobijedio - to troje
djece nikad se ne bi rodilo. Madison Love. Thomas Love. Olivia Love. Tri male
osobe koje su već imale i svoj karakter i čudne navike i osobine i priče.
U trenutku kad je Nick podigao svoje guste obrve, to je troje djece dobilo
pečate na potvrde o postojanju. Da, da, da; dopušteno vam je da postojite.
Alice je sad bila sva ushićena. Naravno, svake se sekunde valjda rodi milijardu
nove djece ili tako nešto, pa sve ovo i nije toliko nevjerojatno, ali ipak. Kako ih
sreća ne paralizira pri svakom pogledu na tu djecu? Zašto se razvode, pobogu?
- Zašto se borimo za skrbništvo? - upitala je. Kakav bizaran, odrasli koncept.
- Nick želi da pola vremena budu kod njega. Ne znamo kako misli biti roditelj
pola vremena kad radi po cijele dane. Ti si od početka bila primarna odgojiteljica,
kako kažu. Ali sve je postalo - sve je skrenulo u gadne vode. Valjda je to uvijek
tako s razvodima.
- Znači li to da Nick misli - Alice je bol gotovo nadjačala. - Misli li Nick da
nisam dobra majka?
Kako ona zna da je dobra majka?
Elizabeth je prkosno dignula bradu i pogled joj je bljesnuo pogledom stare
Elizabeth. - Ako Nick to i misli, ima krivo, i milijun svjedoka će to izjaviti na
sudu. Ti si sjajna majka. Ne brini se. Neće pobijediti. Nema šanse. Nemam pojma
što pokušava dokazati. Mislim da je to njemu doslovno samo pitanje pobjede.
Alice je bila zbunjena: sjedne strane, bilo joj je drago vidjeti Elizabeth kako
sta je na njezinu stranu, ali, s druge, osjetila je instinktivnu odanost prema Nicku.
Elizabeth je obožavala Nicka. Kad bi se Alice i Nick posvađah, Elizabeth bi uvijek
stala na njegovu stranu. Boljeg nećeš naći, govorila je.
A sad je već bila ljutita. - Mislim, sve skupa je tako glupo. Nick pojma nema
kako uopće izgleda briga za djecu. Ne zna kuhati. Cisto sumnjam da je ikad u
životu uključio stroj za pranje rublja. Ionako je stalno na putu. Samo pokušava ...
Alice je podigla dlan da je zaustavi.
Nije joj se svidjelo što Elizabeth kritizira Nicka. Elizabeth voli Nicka, znala
je.

187
 Knjige.Club Books

- Ne želi biti nezainteresirani otac poput svojega - rekla je. - Mrzio je kad je
Roger njega i sestre tjerao da izađu s njim. Uvijek je govorio da se Roger previše
trudio, da je sve bilo usiljeno, možeš si i sama zamisliti; da je bilo nelagodno i da
su se cure uvijek potrgale zbog toga koja će ga prije natjerati da izvuče
kreditnu karticu. Svaki put kad izađemo u restoran i vidimo oca samog s djecom,
Nick se strese od jeze. Rastavljeni tate, kaže. Mislim, tako je govorio. Prije deset
godina.
Pokušala je malo smiriti glas. - Želio je biti s djecom svake večeri, saslušati
kako im je prošao dan u školi, pripremiti im doručak vikendom. Često je govorio
o tome. Imala sam osjećaj da želi popraviti svoje djetinjstvo i uvijek mi je bilo
lijepo slušati ga kako planira jer je time popravljao i naše djetinjstvo,
odrastanje bez tate. Imao je lijepe, romantične ideje o obiteljskom životu. I ja isto.
Ne mogu vjerovati - ne mogu vjerovati...
Dalje nije mogla. Elizabeth se približila i sjela na sofu do nje. Pomalo
nespretno ju je zagrlila. - Možda - oprezno je počela, - možda je ovaj gubitak
pamćenja i dobar, jer će ti pomoći da sagledaš stvari objektivno, bez tereta svega
što se nagomilalo u proteklih deset godina. A kad ti se pamćenje vrati, ta nova
perspektiva će ti ostati i moći ćete srediti stvari bez svađe.
- Što ako mi se pamćenje ne vrati?
- Ma naravno da će se vratiti. Pa djelići ti se već vraćaju - rekla je Elizabeth.
- Možda je Alice otprije deset godina poslana kroz vrijeme da spriječi ovaj
razvod - rekla je Alice napola u šali. - Možda mi se pamćenje neće vratiti dok ne
obavim misiju.
- Možda! - rekla je Elizabeth pomalo previše veselo. Malo je razmislila. -
Dominick se čini kao drag čovjek. Jako drag.
Alice se sjetila kako je Dominicku dopustila da je poljubi na istoj ovoj sofi i
preplavila ju je krivica. - Jako je drag, da. Samo što nije Nick.
- Ne, nije. Potpuno je drukčiji od Nicka.
Što li to znači? Bih li se trebala uvrijediti u Nickovo ime?, zapitala se Alice.
Bilo kako bilo, neće im valjda sad nabrajati dobre i loše točke kao da ih
uspoređuju statistički. Nick joj je suprug. Promijenila je temu. - Kad smo kod
muškaraca - rekla je. - Sviđa mi se Ben.
- Čudno mi je slušati te kako govoriš o njemu kao da ste se tek upoznali.

188
 Knjige.Club Books

- Što je mislio pod onime da si je razmislio o našem razgovoru od neki dan? -

Alice je znala da je ta tema osjetljiva. Vrijeme je da sazna što se to ispriječilo
između nje i Elizabeth, zaključila je.
- Haah - Elizabeth se protegnula i zijevnula. - Hoćeš čašu vode?
- Ne, hvala.
- Ja sam jako žedna - ustala je i otišla u kuhinju. Alice je gledala za njom,
pitajući se hoće li se Elizabeth doista praviti da je nije čula.
Elizabeth se vratila s jednom čašom vode i opet sjela na drugo mjesto, na
fotelju prekoputa Alice.
- Kasno je - rekla je.
- Libby.
Elizabeth je uzdahnula. - U četvrtak - dan prije tvoje nezgode - Ben ti je došao
pomoći nešto u vezi s autom. Bar si ga pod tim izgovorom pozvala, jer uopće nisi
imala problema s autom. Namamila si ga na prijevaru.
O, za Boga miloga. Što li je napravila? Alice se uspravila. Osjetila je kako se
rumeni. Valjda se nije bacila na sestrina supruga? (Za početak, to bi bio pravi
pothvat i zbog njegovih dimenzija.) Je li zbog razlaza s Nickom pošandrcala?
- Ponudila si ga toplom muffinima od banane, svježe pečenim. Ben obožava
tvoje muffine od banane.
O, Bože.
- S puno maslaca. Ja mu ne dam da jede maslac. Ima visok kolesterol, znaš.
Mislim, znaš, jer ti si opsjednuta zdravom prehranom.
Zavela sam sestrina supruga maslacem. Aliceino je srce ludo udaralo.
- A onda si mu održala pripremljeni govor.
- Pripremljeni govor? - ponovila je Alice slabašno.
- Da, pripremljeni govor o tome kako bismo trebali prestati s potpomognutom
oplodnjom i posvojiti dijete. Imala si i brošure. Formulare za prijavu. Internetske
adrese. Sve si istražila.
Alice nekoliko sekunda nije shvaćala što sluša. U mislima je bila spremna na
užasavajuće prizore: penje se na kat pod izgovorom da se ide malo osvježiti i vraća
u kuhinju u seksi crvenom rublju.
- Posvojiti - zbunjeno je ponovila.

189
 Knjige.Club Books

- Da. Misliš da bismo trebali svratiti do neke zemlje trećeg svijeta kao
Angelina i Brad i naći si neko slatko siroče.
- Kako drsko i oholo od mene - rekla je Alice ozbiljno, ali i s olakšanjem što
nije pokušala zavesti Bena. - Pa ja guram nos gdje mu nije mjesto! Pa ja se petljam
u sve!
Ali posvojenje je dobra ideja, zar ne?, ipak je pomislila.
- Ja - rekla je Elizabeth - sam se razljutila. Kad se Ben vratio doma i rekao mi
o čemu ste razgovarali, nazvala sam te i žestoko smo se posvađale. Sasula si mi u
lice da misliš kako je vrijeme da se suočimo sa stvarnošću.
- To sam rekla?
- Jesi.
- Oprosti.
- Nema veze. Nisi loše mislila. Problem je u tome što sam se ja osjećala glupo
zbog toga što sam čula. Kao da ti ne bi dopustila da stvari odu predaleko. Kao da
ti ne bi pristala na takvu grozotu; pobačaj za pobačajem. Kao da sam ja, ne znam;
kao da sam ja histerična i zato ne znam naći izlaz iz te situacije.
- Oprosti - rekla je Alice još jedanput. - Oprosti mi.
- Ne sjećaš se razgovora - rekla je Elizabeth. - Kad ga se sjetiš, drukčije ćeš
misliti. Uostalom, i ja sam tebi svašta izgovorila.
- Kao na primjer?
- Nema šanse da to ponovim! Ionako nisam onako niti mislila. Sad se barem
ne moram ispričati.
Nekoliko sekunda su šutjele. - Angelina i Brad su vaši prijatelji? - upitala je
Alice.
Elizabeth se kratko nasmijala. - Brad Pitt i Angelina Jolie. Zaboravila si i
tračeve o poznatima.
- Mislila sam da je Brad Pitt zaručen za Gwyneth Paltrow.
- To je već prapovijest. Oženio se s Jennifer Aniston, onda se od nje razveo, a
Gwyneth je rodila dijete po imenu Apple. Ne zezam te. Apple.
- O - Alice je bilo neizrecivo žao zbog Brada i Gwyneth. - Na fotkama su
izgledali sretno.
- Svi izgledaju sretno na fotkama.

190
 Knjige.Club Books

- A Bili i Hillary Clinton? - upitala je Alice. - Jesu li oni ostali zajedno?

- Misliš nakon onoga s Monicom Lewinsky? - rekla je Elizabeth. - Mislim da
se toga više nitko i ne sjeti.
Alice je pogledala Elizabeth. - Znači - počela je, ne mareći za posljedice - ti
ne želiš posvojiti dijete?
Elizabeth se nekako zločesto nasmiješila. - Ja sam bila spremna na posvojenje
prije mnogo godina, ali Ben nije želio niti čuti. Uvijek je bio protiv toga jer je on
sam posvojen, a njegova majka je - naporna. Nije imao sretno djetinjstvo. Moja
krasna svekrva rekla mu je kako ga se majka odrekla jer nije imala novca za dijete,
pa je Ben štedio i štedio. Mislio je skupiti sto dolara i onda pisati majci, reći joj da
ima novca za sebe, da ga neće morati izdržavati, samo neka dođe po njega. Svakog
bi rođendana otrčao do poštanskog sandučića misleći da će baš te godine,
iznenada, dobiti čestitku od biološke majke. Mislio je da izgleda ružno na
fotografijama iz djetinjstva - izgledao je pomalo neobično, to je istina - i pitao
se je li ga biološka majka možda dala na posvojenje jer joj je bio ružan. Usto,
uvijek je mislio da njegovi roditelji žale što si nisu našli manjeg, pametnijeg sina.
Cijelo je djetinjstvo proveo kao mirno, uredno dijete koje je samoinicijativno
spremalo sobu i nije mnogo govorilo, kao da je golemi nezgrapni gost u vlastitom
domu. Srce mi se slomi kad pomislim na to. Rekla si da je Nick želio biti dobar
tata da nadoknadi vlastito loše djetinjstvo. Mislim da Ben slično razmišlja. Želi
svoje biološko dijete. Želi nekoga tko će sličiti njemu, imati oči kao njegove ili
što ti ja znam. Željela sam mu to darovati. Silno sam mu željela to omogućiti.
- Jasno mi je da jesi.
- I zato sam uvijek poštovala njegovo mišljenje o posvojenju.
- Da, razumijem zašto.
Elizabeth se opet onako nasmiješila.
- Što je?
- U četvrtak si rekla Benu da odraste.
- Molim?
- Rekla si mu da odraste i ostavi djetinjstvo iza sebe. Rekla si mu da se mnogo
ljudi ne slaže ni sa svojim biološkim roditeljima, da je odnos roditelja i djece
poput lutrije, ali i da će dijete koje dobije nas dvoje za roditelje dobiti jackpot. Na
tome ti hvala, usput. To je baš bilo lijepo od tebe.

191
 Knjige.Club Books

- Nema na čemu - barem je jedno dobro rekla. - Ali Benu sigurno nije bilo
lijepo to čuti od mene.
- E, tu je sad preokret u radnji. Jučer kad sam se vratila doma s ručka rekao
mi je da si je razmišljao o onome što si rekla i kako misli da imaš pravo. Da bismo
trebali posvojiti dijete. Već je uzbuđen. Sve je istražio na internetu. Čini se da
sam mu ja prije pet godina samo trebala reći Daj odrasti. A ja sam po običaju
dramatizirala i pravila dramu zbog njegova traumatičnog djetinjstva, vjerojatno.
Alice si je pokušala zamisliti golemoga kosmatog Bena kako jede muffine od
banane dok mu ona govori da odraste. (Muffini od banane. Odakle joj recept?
Znači li to da sad ima kalup za muffine?) Alice nikad nije govorila Elizabeth kako
da živi svoj život, iako je Elizabeth njoj davala savjete o svemu i svačemu. To
Alice nije smetalo, jer Elizabeth je bila njezina starija sestra. Bio joj je zadatak biti
odgovorna, ozbiljna sestra koja na vrijeme preda je poreznu prijavu, redovito
servisira auto i ima karijeru, tako da Alice može biti šašava i beznadni slučaj i
zezati Elizabeth zbog motivacijskih postera s planinama i zalascima sunca. Alice
se sjetila da ju je baš Elizabeth natjerala da ode na onaj tečaj kuhanja sa
Sophie, kao lijek za prekid s onim drskim i bahatim savjetnikom za IT.
A sad je Elizabeth naređivala Elizabeth.
- Ako Ben razmišlja o posvojenju, nije li to dobro? - upitala je, sva puna nade.
- Nije, ne - Elizabethin je glas dobio grubu notu. Tek sad počinjemo, pomislila
je Alice. - Uopće nije. Nemaš pojma o čemu govoriš, Alice.
- Ali...
- Sad je prekasno. Predugo smo čekali. Čini se da nisi niti razmišljala o tome
koliko tra je proces posvojenja. Što sve čovjek mora proći. Nismo mi Brad i
Angelina. Mi moramo proći svakakve provjere i platiti tisuće dolara, koje
nemamo. Posvajanje tra je godinama, stresno je i svašta može poći krivo, a ja za
to više jednostavno nemam snage. Dosta mi je. Dobili bismo dijete gotovo
u pedesetoj. Preumorna sam za borbu s birokracijom i uvjeravanje službenika da
bih bila dobra majka i dokazivanje koliko zarađujemo i bla bla. Ne znam zašto se
odjednom zanimaš za naše život, ali zakasnila si.
- Odjednom se zanimam? - Alice je bila povrijeđena, željela se obraniti, ali
nije znala kako jer nije poznavala činjenice. Nije mogla vjerovati što je čula. Kako

192
 Knjige.Club Books

je moguće da me inače ne zanima Elizabethin život? - Znači da me inače ne

zanima?
Elizabeth je glasno izdahnula, ispuhala se poput balona i klonula u
naslonjaču.
- Naravno da te zanima.
- Pa zašto si to onda rekla?
- Ne znam. Katkad tako i mislim. Povlačim taj komentar.
- Nismo na sudu.
- Nisam tako niti mislila. Uostalom, ti bi isto mogla reći za mene. Ne viđam
nećake toliko često kao prije. Trebala sam biti uz tebe nakon Gine, nakon Nicka.
Ali ti si uvijek tako... ne znam. Sama sebi dovoljna. I uvijek imaš pune ruke posla
- zijevnula je. - Ma, zaboravi.
Alice je spustila pogled na svoje ruke. - Što je među nama pošlo krivo? - tiho
je upitala.
Nije dobila odgovor. Alice je podigla pogled i vidjela da je Elizabeth zaklopila
oči i naslonila glavu unatrag, na naslonjač. Izgledala je premoreno i tužno.
Ni kad je konačno progovorila, nije otvorila oči. - Stvarno bismo trebale na
spavanje.

193
 Knjige.Club Books

19

B ilo je pet i trideset, nedjelja poslijepodne.

Još pola sata i Nick će se vratiti s djecom.
Alice se stezao želudac od mučnine i uzbuđenja, kombinacija kao za prvi spoj.
Prvo je obukla lijepu haljinu s cvjetnim uzorkom, našminkala se i našušurila
kosu u pravu majčinsku frizuru, ali zatim je zaključila da je pretjerala. Vjerojatno
se inače svaki dan ne odijevam poput kućanice iz pedesetih koja je pozvana na
večeru u goste, pomislila je. Otrčala je na kat i na brzinu skinula šminku, u panici
skinula haljinu preko glave. Pronašla je par traperica i bijelu majicu kratkih
rukava, a zatim zagladila kosu. Nije nosila ništa od nakita osim Nickove narukvice
i vjenčanog prstena, koji je iskopala iz dna jedne ladice, gdje je ležao uz prsten
bake Love. Kad ih je pronašla, zapitala se zašto ih nije vratila: nije li običaj strgnuti
prstenje s prsta i bijesno ga baciti u glavu čovjeku od kojeg se razvodiš?
Pogledala se u ogledalu u spavaćoj sobi. Tako je bolje, zaključila je -
jednostavno, ležerno - iako joj je vlastito lice djelovalo blijedo i staro; jedva se
oduprla snažnoj čežnji da ponovi onu rutinu kojom je u bolnici transformirala
lice. Ali valjda ne nosi šminku u nedjelju navečer, u vlastitom domu?
Prije, nakon što su Elizabeth i Ben otišli doma, Alice je sinulo da je vjerojatno
njezina dužnost nahraniti to troje djece. Nazvala je majku i upitala je što da im
skuha za večeru, dodajući kako bi im voljela skuhati najdraža jela. Barb je provela
dvadeset minuta po djetetu nabrajajući prehrambene navike. Sjećaš se kad je
Madison neko vrijeme bila vegetarijanka? Naravno, to je baš moralo biti u isto
vrijeme kad Tom nije želio okusiti nijedno povrće. Onda se Olivia nije
mogla odlučiti želi li jesti samo povrće kao Madison, ili nikakvo povrće, kao
Tom! Čupala si je kosu prije svake večere! Nakon mnogo predomišljanja, Alice se
odlučila za domaće hamburgere. Mislim da si našla zdravi recept u kuharici
Zdravlje srca u kuhinji. Baš si mi prošli tjedan rekla da ti je pun nos hamburgera,
194
 Knjige.Club Books

ali da ga klincima nikad nije dosta. Sigurna sam da se toga sjećaš, jel da, dušo? Pa
to je bilo prošlog tjedna!
Alice je potražila kuharicu i knjiga se otvorila sama od sebe, na pravoj stranici,
zamazanoj ostacima hrane. Sve sastojke našla je u nevjerojatno dobro popunjenoj
ledenici i smočnici. Hrane je bilo dovoljno za stotine djece. Pripremajući smjesu
za hamburgere, shvatila je da je u jednom trenu prestala čitati recept. Čini se da
je njezino tijelo znalo da treba naribati dvije mrkve, jednu tikvicu, dodati dva jaja.
Kad je smjesa bila gotova, vratila ju je u hladnjak. Iz frizera je već prije bila
izvadila peciva, koja su sad čekala da ih podgrije. Napravila je i zelenu salatu. Jedu
li djeca zelenu salatu? Tko zna. Mogu je pojesti ona i Nick. Nick će valjda ostati
na večeri, zar ne? Neće valjda samo iskrcati djecu i otići? Imala je grozan osjećaj
da je točno to procedura koju slijede razvedeni roditelji. Morat će ga zamoliti da
ostane i gotovo. Ako bude trebalo, preklinjat će. Ne smije ostati sama s djecom.
Nije to sigurno. Ne zna ona kako s djecom. Na primjer, kupaju li se ta djeca sama?
Treba li im pročitati priču prije spavanja? Treba li im otpjevati uspavanku? Kad
uopće idu na spavanje? I kako ih nagovore da odu u krevet?
Vratila se u kuhinju u trapericama i ogledala uokolo po svojoj prelijepoj,
blistavo čistoj kući. U podne su joj se na vratima stvorile čistačice, oboružane
kantama i metlama, upitale kako je prošla zabava i ukopčale usisivače. Sve su
izribale i ulaštile, dok se Alice motala uokolo pomalo posramljena, ne znajući što
da radi. Da im pomogne? Da im se makne s puta? Da ih nadgleda? Da sakrije sve
vrijedno? Pripremila je novčanik da ima plati koliko god zatražile, ali nisu je
zatražile ništa. Samo su rekle da se vide u četvrtak, u uobičajeno vrijeme, i
nestale, veselo joj mašući. Alice je zatvorila vrata za njima, udahnula miris ulja za
poliranje namještaja i pomislila, Ja sam netko s bazenom, klimatizacijom i
čistačicama.
Dok se ogledavala po kuhinji, pogled joj je privukao stalak s vinima. Trebala
je otvoriti bocu i pustiti vino da diše i čeka Nicka. Odabrala je jednu, otišla po
vadičep i u hodu shvatila da boca nema pluteni čep. Imala je običan čep na
odvrtanje. Bizarno. Miris vina joj je ispunio nosnice i zatekla se kako i sebi
poprilično toči u čašu. Zabila je nos u nju. Jedan dio njezine glave mislio je,
Koga vraga izvodiš, pozeru?, a drugi, Mmm. Kupine.
Vino je glatko kliznulo niz njezino grlo i Alice se zapitala je li se prometnula
u alkoholičarku. Nije bilo ni šest poslijepodne. Nikad nije voljela vino, ali ovo je

195
 Knjige.Club Books

vino, ovo pijuckanje, bilo poznato i ugodno, jednako koliko i neobično i

pogrešno. Možda ju je Nick zato ostavio, možda zato traži skrbništvo nad djecom.
Jer je Alice pijandura. I to ne zna nitko osim nje, Nicka i djece. To je
njihova sramotna tajna. Dobro, ali zašto ne potraži pomoć? Otpila je dugačak
gutljaj. Zašto ne ode na sastanak anonimnih alkoholičara i prođe onih njihovih
dvanaest koraka? Odrekne se boce? Otpila je još jedan gutljaj i kucnula prstima
po radnoj plohi. Još malo i vidjet će Nicka, a tajna njihova razvoda bit će
otkrivena. Znala je da je to očekivanje nelogično, ali mislila je da će, čim ugleda
Nicka, sve njezine uspomene sjesti na svoje mjesto, netaknute.
Dominick je opet svratio do nje, poslijepodne. Donio joj je kartonski pladanj
s papirnatim čašama punim tople čokolade i torticama od kukuruznog brašna
(imala je osjećaj da joj je to omiljena slastica i primila ih je primjereno
oduševljeno). Iznenadilo ju je zadovoljstvo koje je osjetila ugledavši ga na
vratima. Možda ga je potaknulo to njegovo nervozno držanje: imala je osjećaj da
je obožava i to joj se svidjelo. Obožavao ju je i Nick, ali obožavala je i ona njega,
pa su bili na nuli. U razgovoru s Dominickom imala je dojam da on svaku njezinu
riječ smatra nevjerojatno zanimljivom.
- Kako, ovaj, kako pamćenje? - pristojno ju je upitao dok su pili čokoladu i jeli
tortice na stražnjem trijemu.
- Malo bolje, čini mi se - ljudi su voljeli čuti da se zdravstveni problemi
popravljaju.
Jasper je, kako je saznala, bio kod majke. Shvatila je da je i Dominick
razvedeni tata. Kako je sve to čudno, pomislila je. Ne bi li sve bilo manje kaotično
da se ljudi jednostavno drže osobe kojom su se oženili u prvom pokušaju?
Ali to je značilo da imaju zajedničku temu, razvod. U trenutku nadahnuća,
Alice ga je upitala,
- Jesmo li ikad razgovarali o Nicku? O tome zašto se on i ja razvodimo?
Pogledao ju je iskosa i neobično. - Da.
Aha!
- Možeš mi ukratko prepričati što sam ti rekla? - pokušala je to pitanje
postaviti ležerno, neobavezno, ne pokazujući koliko je odgovor zapravo zanima.
- Ne sjećaš se zašto ste se ti i Nick razišli? - rekao je polako.

196
 Knjige.Club Books

- Ne! Nisam mogla vjerovati da se razvodimo! Šokiralo me - bubnula je i tek

tad shvatila da bi te riječi mogle pogoditi nekoga tko se nada vezi s njom.
Dominick se neko vrijeme vrlo koncentrirano češao po nosu. - Pa, ovako.
Očito ne znam svaki detalj, ali čini se da je on - Nick - posvećen samo poslu i
ničemu drugome. Puno putuje i radi do kasno navečer, pa ste se, prirodno, barem
si tako rekla, prirodno ste se udaljili. To je sve. I mislim, mislim da je bilo nekih
problema u vezi sa seksom. Spomenula si... - glasno se nakašljao i zašutio.
Seksom? Alice je s ovim čovjekom razgovarala o seksu? Kakva neoprostiva
Nickova izdaja. Uostalom, kakvih bi to problema moglo biti vezanih za seks? Pa
njihov je seksualni život veličanstven, zabavan, nježan, potpuno zadovoljavajući!
Bilo joj je neugodno uopće čuti riječ seks iz Dominickovih usta. Bio je previše
pristojan. Previše odrastao i uljudan. Čak i sad kad se toga sjetila, Alice se
zarumenjela.
Neugodno je bilo i Dominicku. Nakašljao se sto puta. Alice mu je ponudila
čašu vode, ali vrlo brzo je otišao, pozdravljajući je s Pazi na sebe! Na vratima ju je
iznenada zagrlio, na brzinu, ali toplo. - Jako si mi draga - rekao joj je na uho i
otišao.
Nikakve pomoći od njega, dakle. Razišli su se jer Nick puno radi. Kakav klišej.
Takvi problemi su uzrok raspada drugih brakova. Ako Nick mora dugo raditi,
zašto onda ne nadoknade propušteno kad je doma?
Pogledala je svoju čašu i shvatila da se razina vina poprilično snizila. Što ako
su joj usne i zubi sad zamrljani vinom i kad otvori vrata Nicku i djeci, izgledat će
poput vampira? Pritrčala je ogledalu u hodniku i pogledala se. Usne su joj
izgledale normalno. Pogled joj je bio pomalo izbezumljen i sulud, a i još je
izgledala jako staro.
Vraćajući se u kuhinju, stala je pred Zelenom sobom, samo što ta soba više
nije bila zelena. Kad su kupili kuću, ta mala soba u dnu hodnika imala je zidove
boje limete. Sad su bili obojeni u ugodnu nijansu pudera. Alice se naslonila na
dovratak, shvativši da joj nedosta je ona zelena. Svatko tko ju je vidio reagirao je
jednako: smijehom i prekrivanjem očiju. Naravno, nisu mogli zadržati zelene
zidove, ali svejedno. Kuća je sad bila doslovno savršena. To je Alice trebalo
oduševiti, ali deprimiralo ju je.

197
 Knjige.Club Books

Zelena soba sad je bila radna soba, kako su i planirali. Vidjela je radni stol i
računalo, police s knjigama na svim zidovima. Prišla je i sjela za računalo.
Nagnula se nad stol i bez razmišljanja, nagonski pritisnula srebrnu tipku na crnoj
kutiji na podu. Računalo se probudilo i zazujalo, a Alice odmah pritisnula još
jednu tipku, na monitoru. Zaslon se obojio plavim. Odaberite korisničko ime,
pisalo je. Vidjela je četiri ikonice: Alice, Madison, Tom i Olivia. (Znači li to da se
djeca koriste ovime? Nisu li premalena za to?) Kliknula je vlastito ime i zaslon se
pretvorio u golemu fotografiju. Na fotografiji je bilo ono troje djece. Njezina
djeca. Svi su bili u jaknama i sa šalovima oko vrata, na sanjkama koje su jurile niza
snježnu padinu. Madison je sjedila straga, Tom u sredini, a najmanje
dijete, Olivia, naprijed. Madison je držala uže za upravljanje sanjkama. Usta su im
bila otvorena kao da se smiju ili vrište, a oči razrogačene od straha ili uzbuđenja.
Dirnuta, Alice se dlanom primila za dno grla. Djeca su bila prelijepa. Više od
svega željela je da joj se vrati sjećanje na taj dan. Dugo je promatrala fotografiju i
na tren joj se učinilo da čuje viku dječjih glasova, tiho, kao iz daljine; da osjeća
ledene nosiće i prste... čim je pokušala zgrabiti to sjećanje da ga zadrži, šmugnulo
je poput jegulje.
Nije joj preostalo ništa drugo nego da klikne tipku na kojoj je pisalo E-mail.
Računalo je zatražilo lozinku.
Naravno, Alice nije znala lozinku, ali čim je stavila ruke nad tastaturu, prsti
su se pokrenuli sami od sebe i neobjašnjivo natipkali ORIGANO.
Što li to znači? Ali njezino se tijelo sjetilo nečega što je njezinoj glavi još bilo
nepoznato, jer se zaslon poslušno promijenio i pred njom je zaplesala omotnica.
Imate sedam novih poruka, pisalo je ispod nje.
Što li ju je nadahnulo da kao lozinku odabere ime začina?
Prva poruka bila je od Jane Turner i bila je naslovljena s Kako glava?
Druga je bila od Dominicka Gordona. (Tko je to? Aha. On je to. Njezin dečko.)
U predmetu je pisalo Vikend?
Ostalih pet poruka bilo je od njoj nepoznatih žena i sve su kao predmet
navodile isto: Megameringa za Majčin dan.
Megameringa za Majčin dan. Ime događaja podsjećalo je na neku parodiju i
Alice se zamalo podrugljivo nasmijala. Zvučalo je kao nešto što bi smislila
Elizabeth-stara, odlučna Elizabeth - a ne ona.

198
 Knjige.Club Books

Vidjela je i mail od Nicka Lovea, koji je očito već bila pročitala. Predmeta nije
bilo, a poslanje u petak, na dan njezine nezgode.

Sad će se ionako promijeniti mnogo tradicija, ne čini ti se? Koja sranja. Božić
će im biti drukčiji kako god se nas dvoje dogovorili. Ne očekuješ valjda da
kod tebe provedu i božićno jutro i večer, pa da ih ja vidim na pet jebenih
minuta usred dana. Ostat će kod Dore na Badnjak, to je najbolje rješenje.
Vole se družiti s bratićima i sestričnama. Možeš li TI misliti na njih, ZA
PROMJENU? Samo na sebe misliš. Po običaju.
P. S. Lijepo te molim da im spakiraš kupaće za vikend. Vodim ih u vodeni
svijet u nedjelju, čim se vratim iz Portugala.
P. P. S. Već dvije sestre su mi plakale na telefon zbog prstena bake Love.
Možeš li, molim te, biti toliko razumna da ga vratiš? Nije da ga često nosiš.
Ako ga namjeravaš prodati, jako si nisko pala. Čak i za sebe.

Čak i za sebe. Alice se grlo stegnulo i jedva je disala. Imala je osjećaj da joj je netko
izbio zrak iz pluća. Kakva hladnoća. Kakva okrutnost. Kakva mržnja.
Nije mogla vjerovati da je te riječi napisao isti onaj Nick kojega je njezin
pristanak na udaju nagnao u suze; koji se znao baciti na nju i srušiti je u krevet,
podići joj kosu s vrata i ljubiti je po vratu; koji bi je upozoravao kad opet može
gledati ekran jer je prestala scena s krvi i crijevima; koji bi pod tušem pjevao
Living next door to Alice od prve do posljednje riječi.
A zašto ona njemu odbija vratiti grozno ružan prsten bake Love? Pa prstenje
njegovo obiteljsko nasljedstvo. Naravno da ga treba vratiti.
Spustila se niže i vidjela da je Nickova poruka samo najnovija u prepirci koja
je trajala danima.
Njezina najnovija poruka bila je poslana prije tri dana.

Djeca bi se ove godine na božićno jutro trebala probuditi u vlastitim

krevetima. Od toga ne namjeravam odustati. Očito je da želim da zadrže sve
tradicije - želim objesiti čizmice za Djeda Mraza itd. I bez toga su proživjeli
dovoljno promjena. Tebi je sve ovo samo još jedan korak u strategiji. Tebe
zanima samo pobjeda. Briga me hoćeš li pobijediti - ali ne koristi se djecom
kao pijunima. Usput rečeno, već sam te najmanje dvaput zamolila da im ne

199
 Knjige.Club Books

daješ toliko brze hrane preko vikenda, pogotovo Oliviji. Sigurna sam da ti je
super biti cool tata i dati im da rade i jedu što žele, ali nakon toga su
ponedjeljkom umorni i loše volje, a ja se moram obračunati s time.

Pa sad je tek svibanj! Zašto uopće razgovaraju o tome gdje će tko provesti Božić?
Njezin život živi neka prevarantica. Alice je bila zaprepaštena njezinim
licemjernim tonom propovjednika.
Spustila se još niže, prelazeći pogledom preko prijašnjih poruka. Iz teksta su
iskakale svakakve riječi i rečenice.

Mogu li te podsjetiti da...

Kako li si samo uskogrudna...

Kako li si samo puna sebe...

Sišao si s uma ako misliš da...

Koji je tebi VRAG?

Možemo li se pokušati dogovoriti racionalno?

Ti si ta koja je...

Čula je škripanje šljunka i vidjela bljesak automobilskih svjetala. Pred kućom se

zaustavio auto. Alice je ustala. Srce joj je udaralo poput pneumatskog čekića.
Provukla je prste kroz kosu i krenula hodnikom prema kućnim vratima. Skidanje
šminke bila je glupa odluka, znala je sad. Sprema se izaći pred čovjeka koji je mrzi.
Čula je zatvaranje automobilskih vrata. - Ali, tata, to nije pošteno - kukala su
djeca.
Alice je otvorila kućna vrata. Noge su joj toliko drhtale da je mislila da će
pasti. Možda bi to i bilo dobro.

200
 Knjige.Club Books

- Mamice! - Djevojčica je dotrčala stubama i zaletjela se ravno u Alice, obgrlila

je oko struka i zabila joj glavu u trbuh. Napala ju je i riječima, promumljanim u
Aliceinu majicu. - Boli te još glava? Jesi li dobila moju čestitku? Kako je spavati u
bolnici?
Alice ju je samo grlila, nesposobna progovoriti.
Ne sjećam se ni da sam te nosila.
- Olivia? - hrapavo je rekla, spuštajući dlan na njezine zapetljane svijetloplave
kovrče. Kosa joj je bila mekana, glava tvrda, a lice, kad je podigla glavu da pogleda
Alice, neopisivo lijepo: glatka koža, pjegice kao da je netko posuo kožu cimetom,
plave oči uokvirene apsurdno dugačkim trepavicama.
Olivia ju je promatrala njezinim očima, samo još većim i jamačno većim nego
Aliceinim. Alice se zavrtjelo u glavi.
- Mama! - ciknula je Olivia. - Tebi još nije dobro? Sirota mamice! Znam!
Poslušat ću ti srce i biti tvoja medicinska sestra! Da!
Utrčala je, zalupila mrežasta vrata za sobom i otrčala niz hodnik.
Alice je podigla pogled i ugledala Nicka kako vadi stvari iz prtljažnika
skupoga srebrnog automobila.
Uspravio se. Obje ruke bile su mu pune naprtnjača i mokrih ručnika.
- Bok - rekao je.
Alice se učinilo da više nema kose. Kad je krenuo prema njoj, vidjela je da je
samo potpuno sijeda i vrlo kratka. Lice mu je bilo mršavije, ali tijelo nekako
krupnije; ramena su bila zaobljena, nazirao se trbuščić. Oko očiju je imao mrežu
sitnih bora. Bio je u zelenoj majici kratkih rukava i kratkim hlačama koje Alice
nije prepoznala. Nije ni mogla, naravno; ali to ju je ipak uznemirilo.
Popeo se na trijem i stao pred nju. Odmjerila ga je od glave do pete. Bio je
drukčiji i neobičan, ali i dalje neporecivo Nick. Alice je zaboravila sve što je
maloprije pročitala na kompjutoru i čula na telefon onoga dana u bolnici i osjetila
samo čist, jednostavan užitak što vidi Nicka doma nakon dugo puta. - Bok i tebi
- rekla je s vedrim osmijehom.
Zakoračila je prema njemu, a Nick se instinktivno odmaknuo unatrag, kao da
je Alice neugodan kukac. Pogled mu je bio prazan i prikovan na neku točku na
Aliceinu čelu.

201
 Knjige.Club Books

- Kako si? - upitao ju je tonom koji je Alice poznavala, hladnim tonom

rezerviranim za nesposobne trgovce s kojima je imao posla u tvrtki.
- Mama! U vodenom parku imaju novi stroj za valove! Trebala si vidjeti kakav
sam val uhvatio! Bio je visok najmanje šest metara. Išao je sve do stropa. Gle. Ne,
do stropa, mama, ondje. Da, ondje. Toliko je bio visok. Možda koji centimetar
manje. E da, tata je snimio super sliku! Pokaži mami sliku, tata! Možeš joj odmah
pokazati sliku?
Dakle, ovo je Tom. Na sebi je imao dugačke kupaće hlačice i šiltericu, koju je
upravo skinuo da si protrlja kosu. Kosa mu je bila boje jednake Olivijinoj - toliko
svijetla plava da je bila gotovo bijela. Nick je imao takvu kosu kao dijete. Tom je
imao mršave, osunčane, snažne ruke i noge. Izgledao je kao minijaturni tinejdžer
surfer. O, za Boga miloga. Pa on ima Rogerov nos, shvatila je Alice. Došlo joj je
da se nasmije. Rogerov nos na licu ovog malog sportaša. Poželjela ga je zagrliti,
ali nije znala bi li mu se to svidjelo.
- Da, Nick, daj da odmah vidim fotku - rekla je.
Nick i Tom su je pogledali kao u nevjerici. Možda krivo zvuči? Možda zvuči
previše ležerno?
- Zvučiš čudno, mama - rekao je Tom. - Jesu li ti u bolnici šivali glavu? Pitao
sam tetu Libby imaš li tumor na mozgu i rekla je da sigurno nemaš. A ja sam
ljudski detektor za laži, znao bih da laže.
- Sigurno nije tumor na mozgu - rekla je Alice. - Samo sam pala.
- Umirem od gladi - uzdahnuo je Tom.
- Za večeru su hamburgeri.
- Ne, mislim, doslovno umirem od gladi.
- Aha.
Na trijem se popela još jedna djevojčica. Bacila je mokar ručnik na pod i
podbočila se. - Jesi ti to rekla da su za večeru hamburgeri?
- Da - rekla je Alice.
Madison. Ovo je Grožđica. Ovo je druga plava linija na svim onim testovima
za trudnoću. Ovo je otkucaj srca na monitoru ultrazvuka. Ovo je misteriozna,
nevidljiva slušateljica Nickova glasa prenesenog u trbuh kroz kolut toaletnog
papira.

202
 Knjige.Club Books

Madison je imala toliko blijedu kožu da je bila gotovo prozirna. Na vratu je

imala ljutitu crvenu mrlju, kao da je netko baš ondje odustao od nanošenja kreme
za zaštitu od sunca. Imala je ravnu smeđu kosu koja joj je padala u oči i lijepe,
ravne, bijele zube. Oči su joj imale oblik kao Nickove, ali bile su tamnije od
njegovih, neke neobične boje. Obrve su isto bile nečije - Elizabethine, kad je bila
mala! Bile su blago podignute u kutovima, kao obrve Spocka iz Zvjezdanih staza.
Nije bila dražesna kao Olivia i Tom. Bila je bucmasta. Ljutito je izbacila donju
usnicu. Ali jednog dana, pomislila je Alice, jednog bi dana mogla biti prekrasna,
Grožđice moja.
- Obećala si - rekla joj je Grožđica. Pogled joj je bio ubitačan. Bila je
zastrašujuća. Zadivila je Alice.
- Što sam obećala?
- Da ćeš kupiti sastojke da ja večeras mogu ispeći lazanje. Znala sam da nećeš.
Zašto si se onda pretvarala da hoćeš, kad si i ti znala da nećeš - posljednju rečenicu
naglasila je ritmičnim udaranjem nogom po trijemu.
- Ne budi nepristojna, Madison - rekao je Nick. - Mama je imala nezgodu.
Provela je noć u bolnici.
Alice je došlo da se nasmije Nickovu strogom roditeljskom glasu. Madison je
prkosno podignula bradu. Pogled joj je bio čista vatra. Ljutito je odmarširala u
kuću i tresnula vratima za sobom.
- Ne lupaj vratima! - povikao je Nick za njom. - I izvoli se vratiti po mokar
ručnik!
Nije odgovorila. Nije se vratila.
Nick se ugrizao za donju usnicu. Nosnice su mu se raširile. Alice nikad prije
nije vidjela taj izraz lica.
- Tome, uđi. Želim razgovarati s mamom. Možeš li unijeti i Madisonin
ručnik?
Tom je stajao pred pročeljem kuće, brojeći cigle vrškom prsta. - Tata, koliko
cigala ima na cijeloj kući? - rekao je.
- Tome.
Tom je teatralno uzdahnuo, podigao Madisonin ručnik i ušao u kuću.
Alice je duboko udahnula. Nije si mogla zamisliti da s to troje djece živi
dvadeset četiri sata. Nije si zamišljala da govore. Nije razmišljala o svoj toj energiji
203
 Knjige.Club Books

koja je prštala iz njih. Sva tri karaktera bila su na površini, bez zaštitnog sloja koji
je navuklo odrastanje.
- Grožđica - počela je Alice, ali nije znala nastaviti. Nije mogla opisati
Madison riječima.
- Što si rekla? - upitao je Nick.
- Grožđica. Nisam zamišljala kako će odrasti. Tako je... ne znam.
- Grožđica? - Nick nije imao pojma o čemu Alice govori.
- Sjećaš se - dok sam bila trudna s Madison, zvali smo je Grožđica.
Nick se namrštio. - Ne sjećam se. Uglavnom, možemo li se dogovoriti za
Božić.
- Aha, to - Alice se sjetila onih groznih mailova i usta su joj se ispunila
gorčinom. - Zašto uopće sad razgovaramo o Božiću? Pa svibanj je!
Zagledao se u nju kao da je sišla s uma.
- Molim? Pa ti si opsjednuta svojim supervažnim rasporedom. Rekla si da želiš
dogovor crno na bijelom, u Excelu, za svaki dan do kraja godine. Za svaki
rođendan, svaki koncert. Rekla si da će to biti najbolje za djecu.
- Zar jesam? - zar se ja stvarno znam koristiti Excelom?, zapitala se.
- Da!
- Aha. Dobro. O. K. Kako ti želiš. Mogu biti kod tebe za Božić.
- Kako ja želim? - ponovio je sumnjičavo, gotovo nervozno. - Što se događa?
- Ništa. Nego, kako je bilo u Portugalu?
- Dobro, hvala - odgovorio je službeno.
Alice je stezala šake da se podsjeti da mu se ne baci oko vrata, prisloni lice na
njegove grudi i kaže, Daj govori normalno.
- Idem sad - rekao je.
- Molim? Ne. Ne smiješ. Moraš ostati na večeri - od panike ga je zamalo
zgrabila.
- Mislim da to ne bi bili pametno.
- Da, tata, da! Ostani na večeri! - javila se Olivia. Nacrtala se na trijemu s
crvenim plaštem preko ramena i malim plastičnim stetoskopom oko vrata.
Objesila se Nicku na ruku. Alice je uhvatila ljubomora što ga tako bezbrižno dira.

204
 Knjige.Club Books

- Mislim da je bolje da odem - rekao je Nick.

- Molim te, ostani - rekla je Alice. - Jest ćemo hamburgere.
- Da! Mamica želi da ostaneš! - Olivia je od sreće plesala amo-tamo po trijemu.
- Tome! - proderala se. - Pogodi što! Tata osta je na večeri!
- Isuse, Alice - promrmljao je Nick i tek ju je tad prvi put pogledao u oči.
- Otvorila sam nam fino vino - rekla mu je Alice i lijepo se nasmiješila.
Ne treba njoj ruž da vrati supruga.

205
 Knjige.Club Books

20

K ad je ušao, Nick kao da nije znao kamo bi sam sa sobom. Zabio je ruke u
džepove kratkih hlača i krenuo u šetnju dnevnom sobom, zastajkujući i
razgledavajući kao da je u tuđoj kući.
- Bazen je pod kontrolom? - upitao je, pokazujući glavom bazen u dvorištu
iza kuće.
Alice je stajala u kuhinji, točeći im vina. Pojma nije imala o čemu Nick govori:
što je bilo bazenu da nije bio pod kontrolom?
- Bazen je pod kontrolom - rekla je. - Vrlo je poslušan. Kao dobro odgojen
pas.
Nick se okrenuo od prozora i prodorno zagledao u nju. - Dobro - rekao je.
Alice je izašla iz kuhinje i pružila mu vino. Opazila je da je primio čašu vrlo
oprezno, pazeći da im se ruke ne dodirnu. - Hvala - rekao je. Alice je ostala stajati
pred njim, a Nick se opet odmaknuo kao da je zarazna.
Tom je trčkarao po kuhinji, otvarajući ormariće jedan za drugim. Stao je pred
hladnjak i otvorio vrata, pa mahao njima naprijed-natrag.
- Što ima za jelo, mama? - upitao je.
Alice se osvrnula uokolo kao da pogledom traži svoju mamu.
- Mama - rekao je Tom.
Alice se prenula. Ona je mama.
- Ne znam - počela je, nadajući se da zvuči veselo i s puno ljubavi. - Što ti se
jede? Hoćeš možda sendvič?
- Možeš se strpjeti do večere, Tome - rekao je Nick.
Aha, znači to je pravi odgovor.

206
 Knjige.Club Books

- Da - rekla je odmah, nastojeći zvučati kao Nick. - Tata ima pravo - nasmijala
se. Nije si mogla pomoći. Pogledala je Nicka kao da su sudionici u kakvom sitnom
zlodjelu. Kako ovo njemu nije smiješno? Pa njih dvoje su mama i tata.
Nick ju je samo nervozno odmjerio. Vidjela je da mu je pogled pobjegao
prema njezinoj čaši. Misli li možda da se napila?
Klinac je zalupio vratima hladnjaka s toliko žestine da su se zatresla. - Ako
uskoro nešto ne pojedem, umrijet ću od neuhranjenosti - rekao je. - Gledajte.
Trbuh mi već strši kao gladnima. Gle - izbacio je trbuh.
Alice se nasmijala.
- Prestani se glupirati - strogo ga je prekorio Nick. - Idi se presvući u suhu
odjeću.
Da, očito nije odgovorno poticati djecu da se rugaju gladnima.
Pojavilo se najmanje dijete. Olivia. Namazala je usta jarkim crvenim ružem.
Imala ga je i po zubima. To joj je dopušteno? Alice je pogledala Nicka kao da traži
odgovor, ali on je stajao pred prozorom, zagledan van, u bazen. - Meni ta voda i
dalje izgleda pomalo zeleno - rekao je. - Kad si posljednji put zvala tipa da je
očisti?
- Mama, spremna sam ti biti medicinska sestra. Sjedi da ti izmjerim
temperaturu - Olivia ju je zgrabila za ruku. Očarana dodirom te male, tople ruke,
Alice se poslušno dala odvesti do sofe.
- Lezi i budi dobra, može? - rekla je Olivia.
Alice je legla, a Olivia joj gurnula plastični termometar u usta. Zagladila je
Aliceinu kosu od čela. - Sad ću ti poslušati srce, pacijentice - rekla je. Gurnula je
slušalice u uši, a drugi kraj pritisnula Alice na grudi. Vrlo profesionalno se
namrštila. Alice se svim silama trudila ostati ozbiljna. Pa ova mala je pravo blago.
- Pacijentice, srce ti kuca - rekla je Olivia.
- Uh, super! - rekla je Alice.
Olivia je izvukla termometar i pogledala ga. Napravila je užasnutu grimasu. -
Pacijentice, imate jako visoku temperaturu! Gorite!
- O, ne! Što da radim?
- Gledaj me kako radim zvijezdu! Od toga će ti biti bolje.

207
 Knjige.Club Books

Alice ju je promatrala kako izvodi savršenu zvijezdu. Zapljeskala je, a Olivia

krenula ponoviti predstavu.
- Ne u kući, Olivia! - suprotstavio se Nick. - Znaš da ne smiješ!
- Molim te, tatice - rekla je Olivia molećivo. - Samo još jednu.
- Smije li ona nositi ruž? - upitao je Nick.
- Ne znam - rekla je Alice. - Nisam baš sigurna.
- Pusti mamu da ode raditi večeru - Nick je imao isto ono poraženo,
premoreno držanje koje je Alice uočila na Elizabeth prethodne večeri. Čini se da
su 2008. svi bili premoreni i loše volje.
- Oprosti, najdraži tatice - Olivia je obgrlila Nickove noge.
- Skini kupaći - rekao je Nick. Olivia je otplesala na kat, mašući crvenim
plaštem oko sebe.
Ostali su sami.
- Usput rečeno, nismo stigli napraviti svu Olivijinu zadaću - rekao je Nick
kao da se već brani od napada koji se sprema.
- Misliš, ti nisi stigao napraviti svu Olivijinu zadaću? - upitala je Alice.
- Naravno da ne! Isuse, ti stvarno misliš da sam potpuno nesposoban!
Alice se uspravila u sjedeći položaj. - Ne mislim.
- Ostalo joj je još samo osam pitanja. Očito je teže pisati zadaću u malom
stanu. Nismo završili ni Tomovu lektiru. A danas smo proveli tri sata na
Madisoninu pokusu. Tom joj je htio pomoći.
- Nick.
Zašutio je, otpio gutljaj vina i pogledao je.
- Molim?
- Zašto se razvodimo?
- Kakvo je to pitanje?
- Samo me zanima.
Toliko je željela ustati i zagrliti ga da se morala spriječiti pritiskanjem bedara:
da ih nije zadržala na sofi, bila bi ustala i bacila se Nicku na grudi.
- Nije važno zašto se razvodimo - rekao je Nick. - Ne dam se uvući u taj
razgovor. Koji je smisao toga, Alice? Nisam raspoložen za igrice. Premoren sam.

208
 Knjige.Club Books

Ako me pokušavaš navući da se izletim i kažem nešto što ćeš upotrijebiti protiv
mene, neće ti upaliti.
- Aha - rekla je Alice.
Pitala se koliko je šokantnih trenutaka još pred njom. Otkako je Elizabeth u
bolnici izgovorila riječ razvod, Alice je čekala da vidi Nicka, da od njega čuje da
to nije istina, da ta riječ nema nikakve veze s njima.
- Možda bih trebao krenuti doma - rekao je Nick, spuštajući čašu na stolić za
kavu.
- Jednom si mi rekao da ćemo, budemo li imali problema u vezi, dati sve od
sebe da ih riješimo - rekla je Alice. - Bili smo u onom novom talijanskom
restoranu kad si to rekao. Gulio si vosak sa svijeće. Sjećam se tog dana vrlo jasno.
- Alice.
- Rekao si da ćemo se zajedno pretvoriti u čangrizave starce i ići na izlete
putničkim autobusima i igrati bingo. Kruh s češnjakom donijeli su nam hladan,
ali bili smo pregladni da se bunimo.
Nick je malo otvorio usta i zbog spuštene donje usnice izgledao tupavo.
- Jedne večeri stajali smo pred kućom Sare O‘Brien i čekali taksi i pitala sam
te nije li Sara te večeri bila još ljepša nego inače, a ti si rekao, Alice, nikad nikoga
ne bih mogao voljeti ovako kako volim tebe, a ja sam se nasmijala i rekla, Nisam
te to pitala, iako sam te točno to pitala i iako sam bila nesigurna, a ti si me
razuvjerio. Tim riječima. Bilo je hladno. Imao si na sebi onu debelu vunenu vestu
koju si poslije izgubio na Katoombi. Ti se toga ne sjećaš?
Osjetila je da joj se nos puni.
Nick je panično podignuo raširene dlanove kao da je pred njim buknuo požar,
a on pri ruci nema ništa čime bi ga mogao ugasiti.
Alice je glasno šmrcnula. - Oprosti - rekla je i pogledala u pod, jer nije mogla
podnijeti pogled na Nickovo poznato, a nepoznato lice. - Ove su pločice
apsolutno savršene boje - rekla je. - Gdje smo ih našli?
- Ne znam - rekao je Nick. - To je bilo prije deset godina - ponovno ga je
pogledala. Nick je spustio ruke i sad ju je promatrao zapanjeno, očito shvativši.
- Alice - rekao je - pamćenje ti se vratilo, zar ne? Pretpostavio sam - mislim,
pa pustili su te iz bolnice. Ne misliš valjda da je još 1998.?

209
 Knjige.Club Books

- Znam da je 2008. Vjerujem da je. Samo nemam osjećaj da jest.

- Dobro, ali valjda se sjećaš proteklih deset godina? Ne postavljaš valjda sva
ova bizarna pitanja zato što se ne sjećaš?
- Jesi li se spetljao sa ženom koja je živjela prekoputa nas? S onom koja je
poginula? S Ginom? - rekla je Alice.
- Spetljao? S Ginom? Šališ se.
- O. Onda dobro.
- Ne sjećaš se Gine? - rekao je.
- Ne. Sjećam se balona na njezinu sprovodu.
- Ali, Alice... - Nick se panično nagnuo prema njoj. Osvrnuo se da provjeri je
li ijedno od djece blizu, pa nastavio tiše. - Sjećaš se djece, zar ne?
Alice ga je pogledala u oči i bez riječi odmahnula glavom.
- Uopće?
- Posljednje čega se sjećam je da sam bila trudna s Grožđicom. Mislim,
Madison.
Nick se pljesnuo dlanovima po koljenima. (Imao je niz novih, odraslih,
nezadovoljnih pokreta i grimasa.) - Za Boga miloga, pa zašto onda još nisi u
bolnici?
- Jesi li se spetljao s nekim tko nije Gina?
- Molim? Ne, naravno da nisam.
- A ja?
- Koliko ja znam, nisi. Možemo se sad vratiti na temu?
- Znači, nismo prevarili jedno drugo?
- Ne! Isuse, nemamo vremena za varanje! Ni energije. Mislim, ja nemam. Ti
si možda uspjela utrpati preljub između važnih stvari kao što su teretana i
kozmetički tretmani, a ako jesi, svaka čast na organiziranosti.
Alice se sjetila da je poljubila Dominicka.
- Imaš li sad nekoga? - upitala je. - Ne, ne odgovaraj. Ne bih mogla podnijeti
da kažeš da imaš. Ne odgovaraj! - prekrila je uši dlanovima, ali odmah spustila
ruke. - Imaš li?
- Očito si jako udarila glavom, Alice - rekao je Nick.

210
 Knjige.Club Books

Na trenutak joj se učinilo da se vratio pravi Nick. Tresao je glavom u

teatralnoj nevjerici, kao kad ju ono zatekao kako plače zbog televizijske reklame
za margarin, one s pačićima; ili kad ju je zatekao kako skakuće na jednoj nozi i
psuje jer se udarila u stroj za pranje rublja; ili kad ju je zatekao kako na koljenima
panično vadi sve iz hladnjaka u nadi da će negdje naći zaboravljenu čokoladicu.
A tad je taj pogled nestao kao da se Nick sjetio nečega što mu je u sekundi
povisilo tlak. - Ali Olivia kaže da ti imaš dečka - rekao je. - Jasperova tatu. Ni
manje ni više nego ravnatelja škole! Sjećaš li se njega?
Alice se zarumenjela. - Ne sjećam, ali jučer sam ga upoznala.
- Aha - rekao je Nick ljutito. - Zvuči kao drag tip. Mislim da ga se sjećam s
roditeljskih. Visok, mršav. No dobro, drago mi je da ti dobro ide u životu. Mene
samo zanima jesi li se u stanju brinuti za djecu? Ili da se vrate sa mnom?
- Ako nismo prevarili jedno drugo, zašto onda više nismo zajedno? - rekla je
Alice. - Što je to toliko strašno da smo se baš morali razići?
Nick je glasno izdahnuo. Osvrnuo se uokolo zaprepašten, kao da traži
pogledom jednako zaprepaštenu publiku da mu pruži potporu. - Meni se čini da
si se ozbiljno ozlijedila. Ne mogu vjerovati da su te pustili iz bolnice.
- Napravili su CT snimku. Ništa mi nije, barem ne što se tiče liječnika. A i
rekla sam im da se polako prisjećam...
Nick je uperio pogled prema nebesima. Još jedna pompozna nova gesta. - Ma,
super. Genijalno. Lagala si doktorima. Svaka čast, Alice.
- Zašto si tako bezobrazan prema meni?
- Sad ćemo se svađati kao da nam je pet godina? Nisam bezobrazan prema
tebi.
- Jesi. Čak i ne zvučiš kao Nick. Zvučiš sarkastično i klišeizirano i... obično.
- Hvala. Hvala ti lijepa. Klišeizirano i obično. Da znaš, ja stvarno ne znam
zašto nam se brak raspao.
Opet se ogledao uokolo kao da očekuje razgaljen pljesak nevidljive publike, s
izrazom lica koji je govorio, Vidite li vi s čime se ja moram hrvati?.
- Oprosti - rekla je Alice. - Nisam mislila... - zašutjela je, sjetivši se kako
izgledaju prekidi. Sjetivši se kako razgovor postane zapetljan. Naporan. Kako
čovjek odjednom mora biti uljudan i precizno se izražavati. Ne smije više ni
kritizirati, jer više nema pravo na to. Izgubi imunitet.
211
 Knjige.Club Books

- O, Nick - rekla je očajno.

Osjećala je sve dobro joj poznate simptome prekida veze. Mučninu. Težinu u
grudima, kao da se ondje ugnijezdilo nešto teško i tvrdo. Ono drhtanje koje vodi
u plač.
Mislila je da to više nikad neće morati proći. Prekidi su nešto što čovjek
odradi u mladosti. Bolne uspomene. Doduše, i ne tako bolne, jer poslije je nekako
zgodno osvrnuti se na to i pomisliti, Joj, bedača jedna, ne mogu vjerovati da si
plakala za tim bezveznjakom.
Ovo je trebala biti odrasla veza. Ona koja će trajati zauvijek.
Spustila je čašu na stolić i okrenula se prema Nicku. - Molim te, samo mi reci
zašto se razvodimo.
- Na to je pitanje nemoguće odgovoriti. Iz milijun razloga. A ti bi ih se
vjerojatno sjetila još milijun.
- Možeš mi to nekako... sažeti?
- U dvadeset pet riječi ili manje?
- Da, molim.
Nasmiješio se i opet je bio Nick. Pravi Nick kao da je dolazio i odlazio.
- Valjda zato što - rekao je, zatim zastao i pognuo glavu. - Joj, Alice - licem
mu je prešao izraz čistog jada.
Alice to više nije mogla podnositi. Nagon joj je govorio da ga utješi, željela je
da on utješi nju; pa to je Nick, zaboga.
Prešla je sobu u dva koraka i bacila mu se u zagrljaj, zarinula lice u njegove
grudi i duboko udahnula. Nick je i dalje Nick, pomislila je. I dalje miriše kao Nick.
- Što god da je pošlo krivo, popravit ćemo to - brbljala je. - Ići ćemo bračnom
savjetniku. Otići ćemo nekamo na godišnji! - sad je već bila nadahnuta. - Mogu i
djeca s nama! To je to! Mi i naša djeca! To će biti zabavno, ha? Ili se možemo
družiti ovdje, doma. Kod bazena! Imamo bazen! Divan mi je! Kako smo si to
uopće mogli priuštiti? Valjda ti je novi posao odlično plaćen. Kako ti se sviđa na
novom poslu? Nisam mogla vjerovati dokle si dogurao! Imaš i osobnu tajnicu!
Nije baš bila ljubazna prema meni, ali što je, tu je. Ne smeta mi.
- Alice.

212
 Knjige.Club Books

Nick joj nije uzvratio zagrljaj. Alice i dalje brbljala bez stanke. Riješit će ona
ovo, i to riječima.
- Mršava sam, je li to problem? Možda sam i premršava, ha? Što ti misliš?
Zašto sam ovako mršava? Jesam li se odrekla čokolade? U cijeloj kući nisam našla
ni kockicu! Lozinka mi je origano. Bizarno. Hej, zašto gospođa Bergen ne
razgovara sa mnom? Jesam li je uvrijedila? I Elizabeth je ljuta na mene, ali ti me
i dalje voliš, jel‘ da? Još uvijek me voliš.
- Prestani - Nick ju je primio za ramena i nježno odmaknuo od sebe.
- Imamo i troje djece. A ja tebe još volim.
- Alice, ne - strogo je rekao tresući glavom, kao da se obraća djetetu koje gura
prste u utičnicu.
- Zbog čega se sad svađate? - Alice i Nick su se okrenuli prema vratima, na
kojima je stajala Madison, naslonjena na dovratak. Očito je bila izašla ispod tuša.
Bila je u frotirnom ogrtaču, lice joj je bilo svježe od vode, a mokra kosa začešljana
unatrag.
- Prelijepa si - uzdahnula je Alice nehotice.
Madisonino lice iste se sekunde promijenilo u bijesnu masku.
- Zašto uvijek govoriš takve retardirane gluposti?
- Madison! - zagrmio je Nick. - Ne razgovaraj tako s majkom!
- Pa kad je istina! Uostalom, čula sam te kad si rekao teti Elli da je mama
jebena kučketina, pa zašto se sad pretvaraš da ti je stalo do nje? Znam da je mrziš.
Alice je ostala bez daha.
- Ne mrzim tvoju majku - rekao je Nick. Alice je vidjela kako steže čeljust i
usta. Izgledao je tako staro.
- Mrziš je, znam! - rekla je Madison.
- Tata ne mrzi mamu! - javio se Tom. Udario je Madison po ruci. - Ali ja
mrzim tebe.
- Tome! - podviknuo je Nick.
- Au! - Madison se primila za udarenu ruku, koljena su je izdala i svalila se na
pod. - Udario me! Ne smije se tući curice. To je nasilje u kući. To je nasilje protiv
žena!
- Ti nisi žena - frknuo je Tom. - Ti su glupa curica!

213
 Knjige.Club Books

Madison je okrutno šutnula Toma po nozi. Tom je zabacio glavu unatrag i

zaurlao. Pogledao je Alice, crven kao semafor i pun pravedničkog bijesa. - Mama,
jesi vidjela kako me jako udarila? Ja sam nju samo malo!
- Samo malo? - Madison je povukla rukav ogrtača. - A što je ovo? Crveno je!
Nastat će mi masnica! Velika masnica.
- Zaboga - dahnula je Alice. Dohvatila je vino sa stolića i osvrnula se uokolo
kao da traži pomoć od najbliže odrasle osobe.
- Idem ja sad - rekao je Nick.
- Šališ se! - rekla je Alice. - Ne možeš me ostaviti s njima!
Madison i Tom su, činilo se, pokušavali ubiti jedno drugo. Hrvali su se na
podu poput divljih mačaka; udarali rukama i nogama, vukli jedno drugo za kosu,
vrištali od bijesa toliko glasno da su Alice zaboljele uši. Pravi spektakl.
- Jesu li često ovakvi? - upitala je Alice. Gurnula je prste u uši. - Možda ih ne
bismo trebali povesti na godišnji.
Nick se kratko nasmijao, zatim se iznenađeno uozbiljio na pola puta.
- Jesi li stvarno rekao Elli da sam jebena kučketina? - rekla je, pa zastala. - A
jesam li kučketina?
Nick je otišao do djece i jednom rukom zgrabio Tomovu majicu. Povukao ga
je s poda i odnio do sofe, na koju ga je samo bacio. Zatim se okrenuo prema
Madison. - Idi u svoju sobu - rekao joj je.
- Ja? Ali on je prvi počeo! On je mene prvi udario! Nije pravedno! Mama!
Madison je sjedila na podu, leđa naslonjenih na zid, i molećivo gledala Alice.
U tom je trenutku u sobu utrčala Olivia, odjevena samo u majicu kratkih
rukava i gaćice s jagodicama. - Mama, gdje su mi kratke hlače? One od trapera. I
ne pitaj me jesam li pogledala u ladicu jer jesam, tražila sam ih i tražila i da, gledala
sam, ne pitaj ni to - napravila je piruetu, držeći ruke u skladnom položaju iznad
glave.
- Ovo si jako lijepo izvela - rekla je Alice, sretna što je nešto prekinulo onu
gužvu.
- Uvijek je lijepo izvedem - Olivia je uzdahnula kao da je tišti teret
savršenstva. Podigla je jednu potamnjelu nogu i zagledala se u vrhove prstiju. A

214
 Knjige.Club Books

tad se nečega sjetila. - Mama, tko me vodi na večer talenata u Frannieno naselje
za bake i djede? Ti ili tata? Kod koga ću spavati?
- Trenutačno nisam sigurna - rekla je Alice.
- Kod tate spavamo samo vikendom - Madison se prodorno zagledala u Alice.
- A koncert kod Frannie je u srijedu navečer, zar ne?
- Ako ti tako kažeš, Madison - rekla je Alice.
- Jako sam gladan - javio se Tom sa sofe. - Kad će večera? Molim te, mama,
kad će večera? Mislim da mi je pao šećer.
- Dobro, Tome...
- Zašto stalno ponavljaš naša imena? - prekinula ju je Madison.
- Oprostite, nisam - oprostite.
- Ne sjećaš nas se - rekla je Madison. - Zar ne?
Tom se uspravio na sofi, a Olivia se prestala vrtjeti.
- Nema pojma tko smo - rekla im je Madison.

215
 Knjige.Club Books

21

A lice je stisnula usta u grimasu dostojnu stroge, ozbiljne majke, pokušavajući

ne pokazati kolika ju je panika uhvatila.
- Naravno da znam tko ste - rekla je. - Ne budi bedasta - pogledala je Madison.
- Kako to misliš, mama nas se ne sjeća? - Olivia se podbočila i izbacila trbuščić.
- Madison? Što to znači?
Madison ju je pogledala oholo i kao da se dosađuje. - Mama je pala i udarila
glavom u teretani. Čula sam tetu Libby kako govori stricu Benu da je izgubila
deset godina. Mi prije deset godina nismo bili rođeni! Sama zaključi što to znači!
- Pa da, ali - zna tko smo! Mi smo njezina djeca! - Olivia je jednako bila
uzbuđena i uznemirena.
- Dobro, dosta sad, idite gledati TV - rekao je Nick. - Ili se igrati na
PlayStationu. A ti konačno prestani prisluškivati razgovore odraslih, Madison.
- Nisam prisluškivala! Samo sam ušla! U kuhinju! Po sok iz hladnjaka. Što sam
trebala? Hodati okolo ovako? - gurnula je prste u uši.
- Amnezija - rekao je Tom. - To se zove amnezija. To imaš, mama?
- Mami ništa nije - rekao je Nick.
- Mama? - rekao je Tom.
- Napravit ćemo test - rekla je Madison. - Postavit ćemo joj pitanja.
- Kakva pitanja? - rekla je Olivia.
- Znam ja! - Tom je dignuo ruku kao da je u školi. - Znam ja! Mama, koje mi
je najdraže jelo?
- Pomfrit - rekao je Nick. - A sad je dosta.
- E pa nije! - dreknuo je Tom. - Nego pohana piletina! Katkad. A katkad i suši.
- Eto vidiš, i ja imam amneziju. Sad je dosta.

216
 Knjige.Club Books

- I moje najdraže jelo je pohana piletina - komentirala je Olivia.

- Nije - rekao je Tom. - Nađi si svoje najdraže jelo! Zašto uvijek oponašaš sve
što ja radim?
- Kako mi se zove razrednica, mama? - rekla je Madison.
- Sad je dosta - ponovio je Nick.
- Znam! Znam! - Alice se jedva suzdržala da ne podigne ruku. Na hladnjaku
je bila obavijest o izletu za četvrte razrede s potpisom razrednice. - Profesorica
Olloway! Ili Alloway? Ne, Olloway. Ili tako nešto.
Nastala je zlokobna tišina.
- Profesorica Holloway je zamjenica direktorice - rekla je Madison tiho,
zlobno, kao da ističe nekakvu jako glupu i potencijalno jako opasnu pogrešku.
- Da, Holloway, to sam i mislila - rekla je Alice.
- Nisi - rekla je Madison.
- Kad je moj rođendan? - upitao je Tom, uperivši u Nicka prst upozorenja. -
Da joj nisi pomagao!
- Dosta! - Nick je pljesnuo dlanovima, stvorivši glasan, šupalj zvuk. - Mama
se ozlijedila i još se nije do kraja oporavila, to je sve. Morate joj puno pomagati i
morate biti tiši nego inače. Ne treba joj ispitivanje. Idite lijepo u kuhinju i
postavite stol.
Olivia je prišla Alice i primila je za ruku. - Znaš da je moj rođendan
dvadesetog šestog? - šapnula je.
- Naravno da znam, dušo - rekla je Alice, odjednom se i osjećajući kao majka.
- Tog si dana rođena, to nikad ne bih zaboravila.
Podigla je pogled i vidjela da je Madison s hodnika prkosno promatra.
- Lažeš - rekla je.

Elizabethina zadaća za doktora Hodgesa

Dragi doktore Hodges,
znate što? Odustajem. Odsad ću vas zvati imenom. Danas sam se
sjetila koliko ste drame napravili u vezi s tim na našoj prvoj seansi.
Jeremy, rekli ste svaki put kad bih vam se obratila s Doktore Hodges.
Valjda ne volite vlastito prezime. Ne čudi me to. Hodges zvuči kao prezime
debele, gojazne osobe, a vi niste debeli i gojazni. Zapravo ste prilično
217
 Knjige.Club Books

zgodni, što mi pomalo smeta. Dobar izgled oduzima vam na

profesionalnosti, jer me podsjeća na to da ste stvarna osoba, a ne želim
da budete stvarni. Stvarne osobe nemaju rješenja. Stvarne osobe griješe.
Izgovaraju sve i svašta kao da znaju što rade, a pojma nemaju.
No dobro, kako god. Odsad ste Jeremy. Skidam vam doktorsku krunu
s glave.
Kako ide, Jeremy? Što radite u subotu navečer? Pijuckate vince sa
svojom lijepom plodnom ženom dok ona priprema pečenje za večeru ili
pomažete svojoj zgodnoj plavokosoj dječici sa zadaćom? Je li vam kuća
ugodno topla? Miriše li po ružmarinu i češnjaku?
Kod nas nema pečenja u pećnici. Nema ni razgovora. Čuje se samo
televizor. Televizor se uvijek čuje. Ne mogu si niti zamisliti da ga ugasim.
Ne podnosim tišinu. Možemo slušati glazbu?, pita me katkad Ben. Uvijek
odbijem. Želim TV. Želim pucnje i nasnimljen smijeh i reklame za hranu za
pse. Uz glasne zvuke s televizora ništa se ne čini tragično. (U dvadesetima
sam dvije godine živjela bez televizora. Nemam pojma kako sam uspjela.
Sad mi je TV poput narkotika.) Nego, što sam vam željela reći? Aha, da.
Ben. Posvađali smo se.
Dok smo se danas vraćali od Alice, Ben je počeo o nekom tipu kojeg je
upoznao sinoć na zabavi. Vidjela sam da s njim razgovara dok sam ja
razgovarala s Aliceinim novim dečkom, koji je, usput rečeno, drag i
pomalo čudan. Sve mi je to bilo čudno; imala sam osjećaj da sam izdala
Nicka. Ali svidio mi se. No dobro, mislila sam si, dobro da je Ben pronašao
nekoga za razgovor o autima.
Ali ne.
Njih su dvojica razgovarali o plodnosti i posvojenju. Odjednom je Ben
netko tko nepoznatim ljudima na zabavama priča intimne detalje. Svih
ovih godina nisam ni znala tko je on: mislila sam da je tih, snažan tip pun
ožiljaka na duši. A, ne, ne.
Sestra tog tipa je prošla jedanaest neuspješnih ciklusa terapije prije
nego što je konačno posvojila djevojčicu s Tajlanda i sad je ta mala
darovita violinistica i svi skupa će zauvijek živjeti sretno.
Ben si je nabavio broj telefona te njegove sestre. Nazvat će je. Moj
suprug odjednom ima pogled pun novog žara, kao da je otkrio religiju ili
golf. Ben koji ne bi niti pomislio na posvojen je sad je Ben koji to jedva
čeka.

218
 Knjige.Club Books

Upitala sam ga koliko im je proces trajao, ali Ben nije znao.

Promijenila sam temu.
A onda smo večeras gledali vijesti i vidjeli da je ciklon poharao
Mijanmar. Na ekranu je bila neka žena u crvenoj haljini pomalo nalik na
onu Aliceinu. Stajala je pred ruševinama koje su nekoć bile škola njezine
kćeri. Držala je fotografiju djevojčice ozbiljnog lica, otprilike Olivijine dobi.
Majka je reporterima pristojno i na dobrom engleskom objasnila da
spasioci daju sve od sebe. Zvučala je gotovo kao da govori o poslu. Kamera
se okrenula drugamo. Tad se vratila na majku, koja je sad klečala na tlu,
glasno plačući i prekrivajući lice. Reporter nam je rekao da je upravo čula
kako se potraga za preživjelima u školi neće nastaviti jer je preopasno za
spasioce.
Jela sam čips od kukuruza i gledala tu ženu kako proživljava najstrašniji
trenutak u svojem životu.
Nemam ja pravo biti tužna. Nemam pravo na terapiju kod skupog
doktora poput vas jer sam ostala bez djece koja nikad nisu niti živjela.
Svijet je pun stvarne boli. Stvarnih majki koje su izgubile stvarnu djecu. Zlo
mi je od same sebe.
A tad je Ben rekao, Vjerojatno je i mnogo djece ostalo bez roditelja.
Izgovorio je to vrlo ozbiljno, ali svakako uz primjesu slavodobitnosti.
Juhuuu, gle ti to! Mrtvi roditelji! Dječica koju nitko više neće! Možda iz
nekih ruševina ondje upravo izlazi buduća zvijezda violine! Isuse.
Jel' da je ciklon super stvar?, rekla sam.
Ne budi takva, rekao je.
I onda sam počela urlati. Ja sam željela posvojiti dijete! Htjela sam
posvojiti! Ali TI SI REKAO DA NEĆEŠ. Tisi rekao da ti je posvojenje nanijelo
psihičke traume, ti si rekao...
Prekinuo me i rekao, Ja nikad, NIKAD nisam rekao da sam
traumatiziran.
To je istina. Ali tako se ponašao.
Rekla sam, Jesi, jesi. Mislila sam reći da se tako ponašao, Jeremy.
Sereš, rekao je.
Mrzim tu riječ. Muka mi je od nje. Ben to zna. Mrzim je i kao uvredu,
djetinjasta je.

219
 Knjige.Club Books

A tad je rekao - sad ide najbolji dio, Jeremy - rekao je, Mislilo sam da
si ti ta koja ne želi posvojiti.
Nakon što je prošla opasnost da će mi glava eksplodirati, rekla sam,
Odakle ti ta pomisao?
Rekao je, Svaki put kad bi nas netko pitao zašto nismo posvojili dijete,
naljutila bi se. Uvijek bi im rekla da želimo vlastito dijete.
Rekla sam, To sam im govorila zbog tebe. Zbog toga što si ti od početka
protiv toga.
Rekao je, U početku sam i bio, ali izgubili smo toliko fetusa da mi se
činilo da je idući korak posvojenje, ali nisam ti htio ništa predložiti da te ne
uznemirim.
Jeste vi to čuli? To vam se zove komunikacija među partnerima.
Sjetila sam se one emisije u kojoj istražuju uzroke pada zrakoplova.
Katkad se sruši zbog najmanje sitnice.
Rekla sam, Bilo kako bilo, sad je kasno.
Rekao je, Nije.
Rekla sam, Za mene je. Preumorna sam za posvojenje.
To je istina, Jeremy. Nedavno sam shvatila da sam posljednjih nekoliko
godina provela umorna. Tako sam umorna od pokušaja i pokušaja i
pokušaja. Nemam više snage. Gotova sam. Želim leći i odspavati godinu-
dvije.
Rekla sam, Nikad nećemo biti roditelji. Gotovo.
Neko je vrijeme samo sjedio i grickao čips od kukuruza (zapravo ih je
odlučno mljeo zubima kao zamorac), rekao je, Znači, do kraja života ćemo
sjediti u kući i gledati televiziju?
Ja sam rekla, Meni odgovara!
Ustao je i izašao.
Sad ne razgovaramo. Odonda ga nisam vidjela. Ali znam da nećemo
razgovarati kad se bude vratio. Ili ako budemo razgovarali, obraćat ćemo
se jedno drugome jako, jako pristojno i hladno - a to nije razgovaranje.
Trenutačno se osjećam... Ne osjećam se nikako.
Ne osjećam ništa.
U meni zjapi golema praznina koju pokušavam popuniti čipsom od
kukuruza i Najsmješnijim kućnim snimkama Australije.

220
 Knjige.Club Books

22

O bitelj Love sjedila je za stolom u kuhinji. Na trenje nastala neugodna

situacija kad je Alice sjela na Olivijino mjesto, ali Nick ju je spasio i trzajem
glave usmjerio na mjesto prekoputa tog.
Djeca su sad bila nemirna i hihotava, kao da su pijana. Nisu mogli mirno
sjediti. Svako malo bi netko od njih skliznuo sa stolca, svako malo bi netko srušio
na pod dio jedaćeg pribora, a cijelo su vrijeme nadglasavali jedni druge vrištavim,
visokim glasovima. Alice nije znala je li sve to njihovo normalno ponašanje.
Nickova čeljust cijelo je vrijeme bila stisnuta, kao da je ta večera nekakav grozan
medicinski zahvat koji mora nekako preživjeti.
- Znala sam da se nećeš sjetiti da si obećala kupiti sastojke za lazanje čim si
mi rekla da smijem - Madison je s gađenjem bocnula hamburger.
- Ima amneziju, glupačo - rekao je Tom zadivljujuće punim ustima.
- Ponašanje - rekla je Alice instinktivno, pa se odmah zamislila. Je li ona to
rekla, ponašanje? Što to uopće znači?
- Aha, da - rekla je Madison. Okrenula je svoje tamne oči prema Alice. -
Ispričavam se.
- Ništa strašno - rekla je Alice i prva okrenula pogled. Ta mala me pomalo
plaši, pomislila je.
- Što je za desert, mama? - rekla je Olivia. Udarala je stol nogom u savršenom
ritmu cijelo vrijeme večere. - Možda sladoled? Znam, čoko-blato?
- Što je čoko-blato? - upitala je Alice.
- Bedasta mamice, znaš što je! - rekla je Olivia.
Tom se udario dlanom po čelu. - Cure! Mama ima amneziju!

221
 Knjige.Club Books

- Najdraža mamice - rekla je Olivia. - Nije prošlo? Ta anemezija - ne znam

kako se kaže. Možda da popiješ Panadol? Da ti odem po Panadol? Idem ti po
Panadol!
Odgurnula je stolac od stola.
- Sad se večera, Olivia - rekao je Nick.
- Tata - uzdahnula je Olivia. - Pokušavam pomoći.
- Kao da bi joj Panadol pomogao - rekao je Tom. - Vjerojatno joj treba
operacija. Na mozgu. Treba joj kirurg za mozak. Neki dan gledao sam kirurga na
televiziji - sav se ozario. - Hej! Ja bih htio secirati miša da vidim kako mu izgleda
mozak! I crijeva! Skalpelom! To bi bilo sjajno.
- Isuse Bože - Madison je spustila nož i vilicu, pa odmah naslonila čelo na stol.
- Meni će pozliti. Zlo mi je od tebe.
- Prestanite - rekao je Nick.
- Ovo je mišji mozak, Madison - Tom je vilicom gnječio hamburger. Rec, rec,
rec, režem mišji mozak!
- Reci mu da prestane! - kukala je Madison.
- Tome - uzdahnuo je Nick.
- Djeco! - rekla je Alice. - Kako je danas bilo na bazenima?
Madison je podignula glavu sa stola i pogledala Alice. - Sjećaš li se da se ti i
tata razvodite? Jesi li se toga sjetila nakon pada? To znaš?
Nick je ispustio nekakav bespomoćan, prigušen zvuk.
Alice je razmislila kako da odgovori. - Ne - rekla je. - Nisam se toga sjećala.
Nitko nije ni riječi rekao. Olivia je lupkala nožem po tanjuru. Tom je izvrnuo
ruku i napeto se zapiljio u nešto na vlastitom laktu. Madisonini obrazi osuli su se
crvenim mrljama.
- Znači da još voliš tatu? - rekla je Madison. Glas joj je podrhtavao. Sad je
zvučala mnogo mlađe.
- Alice - upozoravajuće je rekao Nick baš kad je Alice odgovorila.
- Volim, naravno - rekla je.
- Može tata onda doći doma? - Olivia ih je pogledala, sva oduševljena. - I
spavati u vlastitom krevetu?
- O. K., promjena teme - rekao je Nick, izbjegavajući Alicein pogled.
222
 Knjige.Club Books

- Previše bi se svađali - rekao je Tom.

- Zbog čega se svađamo? - upitala je Alice, željna informacija.
- Zbog čega ne - namrgođeno je rekao Tom. - Rekli ste da zato više ne možete
živjeti zajedno. Jer se previše svađate. A ja se stalno svađam sa svojim glupim
sestrama, pa i dalje moram živjeti s njima. To uopće nema smisla.
- Svađate se zbog Gine - rekla je Madison.
- Ne spominji Ginu! - rekla je Olivia. - Tužna sam zbog toga. To je apsolutna
tragedija.
- Počivala u miru - rekao je Tom. - To moraš reći kad spomeneš nekoga tko
je umro. Počivala u miru. Moraš to reći svaki put kad čuješ njihovo ime.
- Zašto smo se svađali zbog Gine? - upitala je Alice.
- Počivala u miru! - dreknuo je Tom kao da kaže, Aha! Eto vam!
- Na bazenima je bilo jako zabavno - rekao je Nick. - Jel‘ da, malci?
- Mislim - počela je Madison - da je tata mislio da voliš Ginu više nego njega.
- Počivala u miru! - dreknuli su Tom i Olivia.
- Prestanite više! - rekla je Madison. - Nije smiješno kad netko umre!
Alice je pogledala Nicka. Lice mu je bilo crveno, tamnocrveno kao da je
predugo stajao na hladnom vjetru. Nije znala znači li to da je ljutit ili da mu je
neugodno. O, Bože. Da se ona nije spetljala s Ginom? Vrela susjedska lezbijska
avantura?
- Svađate se i zbog američke depresije - rekao je Tom.
- American Expressa - rekla je Madison.
- Mene račun za AmEx deprimira - Nick je podignuo čašu kao da nazdravlja,
ali još nije gledao Alice.
- Jednom ste se jako posvađali zbog mene - rekla je Olivia zadovoljno.
- Zašto? - upitala je Alice.
- Sjećaš se - Olivia ju je bojažljivo pogledala. - Onoga dana na plaži.
- Dvadeset milijunti put, ne sjeća se! - rekao je Tom.
- Olivia se izgubila - rekla je Madison. - Došla je policija. Ti si se rasplakala -
zločesto je pogledala Alice. - Evo, ovako. Olivia! Olivia! Moja kći! Gdje je moja
kći? - zarinula je lice u dlanove i pretvarala se da rida.

223
 Knjige.Club Books

- Ozbiljno? - Alice je bila duboko povrijeđena Madisoninim ruganjem.

- Za slučaj da ni to ne znaš - rekla je Madison, - Olivia ti je najdraže dijete.
- Mama nema najdraže dijete - rekao je Nick.
Što ako imam?, pomislila je Alice, nadajući se da nema.
- Kad sam bila trudna s tobom, Madison - rekla je Alice - tata i ja smo te zvali
Grožđica. Jesi to znala? Jer si bila mala kao grožđica.
- Niste mi to rekli - Madison ju je sumnjičavo promatrala.
- Kako ste zvali mene? - upitala je Olivia.
- Stvarno? Nismo ti to rekli? - rekla je Alice.
Madison je pogledala Nicka. - Je li to istina? Zvali ste me Grožđica?
- Tata ti je govorio kroz kolut od toaletnog papira prislonjen na moj trbuh -
rekla je Alice. - Ahoj! Grožđice, čuješ li me? Govori ti tvoj otac!
Madison se nasmiješila. Alice nije mogla skinuti pogled s nje. Nikad nije
vidjela ljepši osmijeh. Osjetila je žalac ljubavi, toliko snažan da ju je probolo u
grudima.
Spustila je pogled na tanjur i odjednom joj se u glavi stvorilo novo sjećanje.
Bila je u autu, punom zlaćane svjetlosti nalik na fotografski filtar. Osjećala je
miris soli i morske trave. Vrat ju je bolio. Okrenula se pogledati dijete. Čudo.
Spavala je. Bucmasti ružičasti obraščići. Dugačke trepavice. Glavica naslonjena u
stranu, na dječju sjedalicu. Pred Aliceinim očima licem joj je prošla zraka
svjetlosti. Vjeđe su joj zatreptale, otvorila je oči, zijevnula i pospano se
protegnula. Tad je ugledala Alice i licem joj se razlio širok, iznenađen osmijeh
koji kao da je govorio, Hej! Pa ja ne vjerujem! I ti si tu! S vozačkog je mjesta doprlo
iznenadno glasno hrkanje i dijete se prestrašilo. Sve je u redu!, rekla je Alice. To
je samo tata!
- Nije htjela zaspati - Alice je pogledala Nicka. - Osim u vožnji.
Nick je samo gurnuo vilicu u usta, gledajući nekamo u daljinu.
Alice je pogledala Madison, zatečena. Ljutita, nepoznata djevojčica za stolom
bila je to dijete. Nasmijano djetešce sa stražnjeg sjedala bila je Grožđica.
- Vozili bismo se cijele noći - rekla joj je Alice. - Čim bismo stali, ti bi počela
plakati.

224
 Knjige.Club Books

- Znam - rekla je Madison. Sad se opet durila. - I odvezli ste me skroz do

Manlyja i stali na parkiralištu i ti i tata i ja svi smo zaspali u autu, a onda ste me
odnijeli na plažu i ondje sam se prvi put sama prevrnula na bok. Bez veze.
- Tako je! - rekla je Alice uzbuđeno. - Dijete se prevrnulo na dekici za izlet!
Kupili smo kavu za van u onom kafiću s plavom tendom. I tost sa sirom i šunkom.
Imala je osjećaj da je to bilo jučer, da je to bilo prije milijun godina.
- Ja sam spavala bez buđenja već s osam tjedana - rekla je Olivia. - Jel‘ da,
mama? Bila sam spavačica za pet!
- Čekaj - psst - rekla je Alice dižući ruku, pokušavajući se koncentrirati. U
mislima je jasno vidjela to jutro. Prugasti kompletić na djetetu. Nickovo
neobrijano lice i crvene oči. Galeba, bijeloga kreštavog galeba na bistrom plavom
nebu. Bili su toliko umorni da im se pomalo vrtjelo. Kofein im se razlio
krvotokom poput blagoslova. Bili su roditelji. Bili su puni čuđenja i užasa i
blaženstva i straha zbog roditeljstva.
- Mama - cendrala je Olivia.
Ako se sjeti tog dana, moći će se vratiti do dana kad je Madison rođena. Naći
će put do tih osjećaja. A otamo će naći put do osjećaja onog dana kad se Nick
spakirao i otišao.
- Mama - rekla je Olivia opet. Molim te, BUDI TIHO. Pipala je u tami, ali nije
našla ništa drugo.
Sjetila se samo tog jutra.
- Ali, Nick - počela je.
- Što je? - rekao je smrknuto, nervozno. Stvarno mu više nije draga. Nije stvar
samo u tome da se odljubio: doslovno je više ne podnosi.
- Bili smo tako sretni.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Bok, J.; ja sam. Ben se nekamo odvezao. Ne znam gdje je.
Tako sam umorna.
Hej. Znate ono kad ponavljate neku riječ i onda ona počne gubiti smisao?
Idem ponavljati, ne znam, recimo, NEPLODNOST.
Neplodnost. Neplodnost. Neplodnost. Neplodnost.

225
 Knjige.Club Books

Kakva neugodna, mutna, negativna riječ. S previše slogova.

No, dobro, Jeremy, najdraži psihoterapeute (kako bi ti rekla Olivia), želim
reći da sve izgubi smisao i iskrivi se ako predugo po tome pilimo. Toliko se
godina bavim mislima o majčinstvu da mi je sad već cijeli taj koncept čudan.
Htjela sam to i htjela i htjela. Sad se više ne sjećam jesam li to htjela.
Pogledajte Alice i Nicka. Bili su tako sretni prije nego što su dobili djecu.
Naravno, vole oni svoju djecu, ali budimo iskreni - djeca su naporna. Mnogo
je to posla. A i nije da čovjek zauvijek ima djecu. Dječica nestanu. Odrastu.
Pretvore se u veću djecu, koja nisu nužno slatka.
Madison je bila prekrasno djetešce. Obožavali smo je. Ali Madison danas
više nema veze s tom malenom. Tako je bijesna i tako čudna da se pokraj nje
osjećate glupo. (Da, Jeremy, čak i uz devetogodišnju djevojčicu mogu se
osjećati inferiorno. To sigurno pokazuje nedostatak emotivne zrelosti ili
takvo nešto, zar ne?)
Tom je prije znao zabiti lice u moj vrat sa svakim zagrljajem, a kad mu
sad priđem, izmigolji. I stalno mi pokušava prepričati epizode svake serije
koju gleda, i to s previše pojedinosti. Malo je naporan. Katkad ga i ne slušam,
nego si mislim svoje dok on govori.
A Olivia je i dalje preslatka, ali zna biti mala manipulatorica. Nekad mi se
čini da zna koliko je slatka.
A tek SVAĐE. Trebate vidjeti kako je kad se posvađaju. Fantastično.
Vidite, grozna sam teta. Ogovaram troje krasne djece koje ionako sad
već jedva viđam. Kakva bih tek onda bila majka? Grozna majka. Možda i
službeno grozna. Možda bi mi socijalna služba uzela djecu i dala ih nekome
drugome. Mogla bi ih posvojiti neka neplodna žena.
Znate, Jeremy, jednom dok je Olivia bila mala, čuvala sam je cijeli dan.
Alice i Gina su morale na neki školski sastanak. Olivia je bila jako dobra i tako
slatka, mogla je na reklamu koliko je bila medena, ali znate što? Do kraja
dana mi je DOSADILO hodati po kući i upozoravati je ne, ne smiješ to, pazi,
ne diraj, gle, vidi ono, da, svjetlucavo je.
Bilo mi je dosadno. Bila sam umorna. Bila sam i pomalo živčana. Kad se
Alice vratila doma, pao mi je kamen sa srca. Vratila sam joj Oliviju i doslovno
osjetila olakšanje.
Što kažete na to? Vama kukam kako ne mogu dobiti dijete, a majčinstvo
mi je dosadilo nakon jednog jedinog dana.

226
 Knjige.Club Books

Potajno si mislim i da bi Anna-Marie, moja prijateljica iz kružoka

Neplodnih, bila grozna majka. Jako je nestrpljiva i otresita. Ali možda sve one
to misle o meni. Možda bismo sve bile grozne majke. Benova majka
vjerojatno ima pravo kad kaže da Majka Priroda zna najbolje. Svaki put kad
zatrudnim, Majka Priroda kaže, Kad bolje razmislim, ovom djetetu bi bilo
bolje da umre, nego da mu ona bude majka.
Na kraju krajeva, ni Benova majka nije mogla imati djece, pa eto kakva
je ispala: stvarno je BILA grozna majka.
Kad bolje razmislim, ne bismo trebali posvojiti dijete.
Više ne želim biti majka, Jeremy.
Majka. Majka. Majka. Majka.
Zvuči kao bajka. Čudna riječ.
I ne znam zašto plačem.

Misli i ideje jedne prabake!

Ne znam što me potaknulo da poslušam tvoj savjet, Doris iz Dallasa, ali
poslušala sam ga. Pozvala sam Gospodina X-a na kasnu večeru. Ispeći ću
svoju pitu od sira s lukom.
Ne znam točno što time mislim postići, ali ne mogu više ovako. Svi me
sažalijevaju. Čak i nesretne starice govore mi da bih se trebala malo
'razvedriti i opustiti'.
Zanimalo vas je kako me ljubav razočarala. Vrlo jednostavno, kratko i
jasno. Početkom rata bila sam zaljubljena u momka po imenu Paul. Mislila
sam da smo na putu za brak. Prijavio se u vojsku, otišla sam ga otpratiti na
kolodvor. I ja i njegova druga djevojka, još je vidim. Zgodna tamnokosa žena.
Imao je i plavušu i brinetu na zalihi. Bio je ,igrač'. Da znate da je prasnuo u
smijeh kad nas je ugledao kako dolazimo u isto vrijeme. Mislio je da je to
odličan vic. Možda sam tada ostala i bez smisla za humor.
Umro je u japanskom logoru za ratne zarobljenike. Siroti sebični, zgodni,
mladi Paul. Kakva šteta. Mogao je slomiti još toliko srdaca.
Druga djevojka se oporavila! Udala se za drugoga i rodila šestero djece.
Ja nisam bila tako otporna. Rekla sam ,hvala, ne' svaki put kad bi netko
pokazao zanimanje za mene. Možda sam pogriješila, možda nisam, ali sudeći
prema svemu što sam vidjela kroz godine, brak nije izlet! Barem nisam
nikome morala kuhati večere, prati i glačati košulje, niti slušati nečije

227
 Knjige.Club Books

naredbe! Imala sam lijepu, intelektualno poticajnu karijeru i mnogo sam

putovala. Nisam loše živjela.

KOMENTARI

Baka Mrak kaže...

Brak je blagoslov, Frannie. Ako si muško! Šala mala. Navela si me na
razmišljanje. Ed i ja ćemo u kolovozu proslaviti pedesetu godišnjicu braka.
Pedeset godina sreće i tuge. Teško mi je i zamisliti kako bi mi život izgledao
da sam krenula drugim putom. Naravno, ne bih ništa mijenjala, (lako bi mi
bilo draže da nije bio tako oprezan s novcem!)

AB74 kaže...
Brak je ljubav. Ljubav je slijepa. Dakle, brak je institucija za slijepe. Ha, ha,
ha, ha, ha. To mi je jedna od najdražih šala. Pričam je na svakom vjenčanju.
Uvijek joj se svi nasmiju. (Jaše nikad nisam ženio.)

Frank Neary kaže...

Da ste barem naletjeli na pravoga! Nekog mlađeg. Nekoga tko bi vas držao
kao kap vode na dlanu! Nije me sram priznati da sam prosuzio zamišljajući
vas onako na kolodvoru.

Doris iz Dallasa kaže...

Baš mi je drago da si odlučila probiti led s X-om! Samo hrabro! Javi nam kako
je prošlo! Usput rečeno, stalno pišeš o životu kao da je gotov! Pred tobom
je još mnogo lijepih godina, Frannie, znam da je.

228
 Knjige.Club Books

23

D obro. Jesmo li svi svezani? - pitala je Alice. Ruka joj je lagano zadrhtala kad
je okrenula ključ u bravi. Vozi li ona doista ovaj veliki auto svakoga dana?
Pa ima dimenzije kamiona. Navodno se to zove SUV.
Jesi li sigurna da ćeš ih sutra moći odvesti u školu? Ako misliš da hi djeca
mogla hiti u bilo kakvoj opasnosti, radije ću ih odvesti ja - rekao je
Nick prethodne večeri na odlasku. Naravno da neću moći, idiote! Pa i ne znam
gdje je škola! Ali od nečega u Nickovu glasu se naježila, dlačice na zatiljku su joj
ostale u zraku, a nju je ispunio neki moćan, neobično poznat osjećaj nalik na...
bijes? Novi Nick obraćao joj se tako svisoka. Onaj glas u njezinoj glavi, onaj
osorni, oštri glas, opet se javio. On će meni da sam loša majka, gad jedan
licemjerni? Alice je rekla da će se snaći, a Nick uzdahnuo svojim novim,
živčanim uzdahom i otišao u svoj novi, blistavi automobil. Alice je shvatila da
istodobno osjeća olakšanje i pitala se zašto jednostavno ne odu u krevet.
Sad je iza nje sjedilo troje djece. Bili su jako loše volje. Držali su se kao da su
cijele prethodne večeri pili i sad su grozno mamurni. Bili su blijedi i živčani, oko
očiju su imali ljubičaste kolobare. Jesu li ostali predugo budni zbog nje? Nekako
si je mislila da im je dopustila da prekasno odu na spavanje. Na njezino pitanje o
tome kad inače moraju na spavanje odgovorili su ekstremno opisno i nimalo
jasno.
Alice je popravila retrovizor.
- Sjećaš li se kako se vozi auto? - upitao je Tom.
- Naravno da se sjećam - Aliceina ruka je nervozno lebdjela nad ručnom
kočnicom.
- Kasnimo - rekao je Tom. - Slobodno vozi malo brže od dopuštenog.

229
 Knjige.Club Books

To je jutro bilo čudno i stresno. Tom se u sedam sati nacrtao na vratima

Aliceine sobe. - Jel‘ ti se pamćenje vratilo? - upitao je. - Baš i ne - rekla je Alice,
pokušavajući se što prije razbistriti, da odagna san u kojem je Nick cijele noći
urlao na nju. - Još se ničega ne sjeća! - dojavio je Tom, a zatim je čula glasove s
televizora.
Kad je ustala, zatekla je Madison i Toma u pidžamama, izvaljene pred
televizorom, sa žitnim pahuljicama u rukama. - Uvijek gledate televiziju prije
škole? - upitala je Alice. - Katkad - odgovorio je Tom oprezno, ne skidajući pogled
s televizora. Dvadeset minuta poslije u panici je jurcao uokolo vičući da moraju
krenuti za pet minuta. Tad se saznalo da Olivia još spava. Čini se da je buđenje
Olivije bio Alicein zadatak.
- Mislim da je Olivia bolesna - rekla je Alice, jer se stalno bacala natrag na
krevet, a glava joj je pospano visjela na stranu. - Ne hvala, ne treba, ja ću ostati
doma, bok.
- Mama, takva je svakog jutra - rekao je Tom pomalo odbojno.
Alice je naposljetku uspjela izvući napola komatoznu Oliviju iz kreveta,
ugurati je u školsku odjeću i ubaciti joj nekoliko žlica pahuljica u usta, dok je
Madison vrlo glasno fenirala kosu u kupaonici. To je dvoje trajalo pola sata i izašli
su iz kuće s nevjerojatnim zakašnjenjem, kako je rekao Tom.
Alice je spustila ruku na kočnicu.
- Jesi li se ti jutros uopće počešljala, mama? - upitala je Madison. - Izgledaš
pomalo... odurno. Bez uvrede.
Alice je rukom prošla kroz kosu i pokušala je zagladiti. Pretpostavila je da se
za vožnju djece u školu ne treba srediti. Nije sredila kosu, nije se našminkala;
samo je navukla traperice, majicu kratkih rukava i staru vestu boje lubenice koju
je pronašla u dnu jedne ladice. Vesta je bila isprana i rastegnuta i Alice se stresla
od jeze kad je shvatila da je, što se nje tiče, ta vesta nova. Kupila ju je prošlog
tjedna, s Elizabeth.
Prošlog tjedna prije deset godina.
- Ne budi bezobrazna prema najdražoj mamici - rekla je Olivia.
- Ne budi bezobrazna prema najdražoj mamici - oponašala ju je Madison
slatkastim, podrugljivim glasom.

230
 Knjige.Club Books

- Ne oponašaj me! - Alice je osjetila udarac Olivijinih nogu u leđima kad je

mala udarila o sjedalo.
- Kasnimo da to nije normalno - kukao je Tom.
- Možete li se vas troje bar jedanput u životu stišati! - otresla se Alice tuđim
glasom, istodobno podižući ručnu kočnicu. Izašla je unatrag s prilaznog puta i
skrenula lijevo; njezine ruke vješto su i sposobno stezale kožom presvučeni
upravljač. Imala je osjećaj da je izgovorila te riječi i izvela taj manevar milijun
puta.
Krenula je prema semaforu, već spuštajući ruku na žmigavac za desno
skretanje.
Stražnja sjedala nadureno su šutjela.
- Da čujem što se danas radi u školi - rekla je.
Madison je teatralno uzdahnula kao da u životu nije čula gluplji komentar.
- Vulkani - odgovorio je Tom. - Učit ćemo o erupcijama i zašto se događaju.
Zapisao sam neka pitanja za profesoricu Buckley. Pri-i-i-lično zanimljiva pitanja.
Sirota profesorica Buckley.
- Mi radimo iznenađenje za Majčin dan - rekla je Olivia.
- Sad više nije iznenađenje, ne čini ti se? - rekla je Madison.
- Je, naravno da je! - rekla je Olivia. - Jel‘ da da je, mamice?
- Naravno da je još iznenađenje. Ne znam što radite - rekla je Alice.
- Radimo posebne svijeće - rekla je Olivia.
- Ha! - rekla je Madison.
- Ali još ne znam koje su boje - rekla je Alice.
- Roza - rekla je Olivia.
Alice se nasmijala.
- Budalo - rekla je Madison.
- Ne govori to sestri - rekla je Alice. Jesu li ona i Elizabeth isto bile tako grozno
nepristojne jedna prema drugoj? No dobro, jednom ju je Elizabeth gađala
škaricama za nokte. Alice je sad prvi put bilo žao njihove majke. Nije nijednom
podviknula na njih kad su bile zločeste, samo je mnogo uzdisala i molila ih da se
smire. Dajte budite dobre, cure.

231
 Knjige.Club Books

Stali su na crvenom svjetlu. Kad se upalilo zeleno, Alice nije znala kamo da
skrene.
- Hmm - rekla je.
- Samo ravno. Onda druga lijevo - rekao je Tom smireno sa stražnjeg sjedala.
Zvučao je toliko slično Nicku da se Alice zamalo nasmijala.
Alice je vozila. Auto je opet postao prevelik i potpuno nepoznat.
Uočila je da se vozi iza jednako velikog auta za čijim je upravljačem također
sjedila žena i nad čijim su se stražnjim sjedalom ljuljale dvije male glave.
Alice je mama koja vozi svoje troje djece u školu. I tako svaki dan. Pa to je
nevjerojatno. Urnebesno.
- Dakle, u usporedbi s ostalim mamama u školi - rekla je - jesam li stroga?
- Pravi si nacist - rekla je Madison. - Gestapo.
- Prosječna si - rekao je Tom. - Mislim, na primjer, mama Brunu ne pušta na
školske izlete koliko je grozna. Ali Alistairu mama dopušta da ostane budan do
devet, jedu u KFC-u kad god žele, a dok doručkuju, gledaju televiziju.
- A vi to ne smijete? - rekla je Alice, tek sad shvativši.
- Joj, da - Tom se nasmijao. - Oprosti, mama.
- Kad sam kao Gestapo? - upitala je Alice.
- Ma zaboravi - uzdahnula je Madison. - Ionako se ne možeš promijeniti.
- Ja ne mislim da si stroga - rekla je Olivia. - Samo se nekad - samo se nekad
naljutiš.
- Što me naljuti? - upitala je Alice.
- Ja - rekla je Madison. - Dosta je da me pogledaš i ljutita si.
- Kad kasnimo u školu, jako se razljutiš - rekao je Tom. - Da vidim što još.
Lupanje vratima. Ne podnosiš kad lupamo vratima. Imaš jako osjetljive uši.
- Tata te naljuti - rekla je Olivia.
- O, da - složio se Tom. - Nitko te ne naljuti kao tata.
- Zašto? - Alice nije željela pokazati koliko je zanima odgovor. - Zbog čega
me tata toliko ljuti?
- Mrziš ga - rekao je Tom.
- Sigurna sam da to nije istina - rekla je Alice.

232
 Knjige.Club Books

- Istina je - umorno je rekla Madison. - Mrziš ga, ali zaboravila si da ga mrziš.

Alice je u retrovizoru pogledala svoje troje izvanredne djece. Tom je
namršteno promatrao krupni plastični ručni sat, Olivia zaneseno gledala pred
sebe, a Madison držala glavu naslonjenu na prozor, žmireći. Što li su im ona i
Nick napravili? Govore o mržnji kao da je svakodnevica. Alice se silno posramila.
- Žao mi je - rekla je.
- Zbog čega? - upitala je Olivia, koja ju je, čini se, jedina slušala.
- Žao mi je zbog tate i mene.
- Nema veze - rekla je Olivia. - Možemo poslije škole dobiti toplu čokoladu?
- Zeleno ti je - rekao je Tom kao da izda je naredbu.
Alice je skrenula u ulicu punu auta-kamiona nalik na njezin. Prizor ju je
podsjetio na festival. Festival žena i djece. Žene su stajale u grupicama po dvije-
tri, sa sunčanim naočalama podignutim u kosu i šalovima oko vrata. Bile su u
trapericama i čizmama, u divno krojenim jaknama od antilopa. Jesu li majke
uvijek bile tako privlačne i vitke? Alice se pokušala prisjetiti mama svojih
vršnjaka iz te dobi. Nisu li bile nekako bucmaste i neugledne? Nekako nevažne,
stopljene s pozadinom? Nekoliko je žena mahnulo Alice. Prepoznala je jednu koja
se na njezinoj zabavi pošteno nacvrcala. O, Bože, trebala se počešljati.
Djeca su jurcala i trčala uokolo u svojim plavim školskim odorama, cvrkutala
poput jata ptičica. Sva ta nevina, glatka lišća.
- Ne kasnimo - rekla je Alice.
- Kasnimo što se mene tiče - promrmljao je Tom. - Imam sastanak špijunskog
kluba. Bez mene su izgubljeni.
Pronašli su parkirališno mjesto.
- Pazi - lecnuo se Tom kad je Alice stražnjim gumama naletjela na rubnik.
Kad je izvukla ključ iz brave, s olakšanjem je odahnula. Djeca su iste sekunde
otkopčala sigurnosne pojase i naglo otvorila vrata. Izašli su u sekundi, zabacujući
ruksake na ramena.
- Hej, čekajte me! - rekla je Alice, zabrinuta za proceduru i pitajući se jesu li
trebali razmijeniti puse za rastanak.
Izlazeći iz auta, ugledala je Dominicka; u košulji s rukavima uredno
podvrnutim do lakta i s kravatom oko vrata. Čučao je i razgovarao s tri dječaka.

233
 Knjige.Club Books

Objašnjavali su mu nešto u vezi s nekakvom loptom za nogomet. Dominick je

ozbiljno kimao, kao da vode poslovne pregovore na najvišoj razini. U blizini su
stajale dvije majke, čekajući svoj red za razgovor s ravnateljem. Dominick je
opazio Alice i namignuo joj. Alice se stidljivo nasmiješila. Dominick je drag,
pomislila je. Tu nema sumnje. Jako je, jako... drag.
- Jesi li već spavala s njim? - u uhu joj se stvorio snobovski naglasak, u
nosnicama težak i slatkast miris frizerskog salona.
Do nje se nacrtala ona grozna Kate Harper.
- O, bok - Alice se odmaknula, pomalo s odbojnošću. Kate je na sebi imala
lijepo krojen baloner, koža joj je blistala, usnice svjetlucale od sjajila. Bila je
mrvicu previše uređena za rano jutro.
Nije pričekala da joj Alice odgovori. - Isuse, kako sam ljubomorna. Nama je
prošla godina.
- Godina?
- Otkako smo se posljednji put, znaš već što. Mislim da mi paučina raste.
Što li sve neznanci povjere jedni drugima.
Kate je i dalje gledala Dominicka. - Usput rečeno, imaš konkurenciju. Miriam
Dane je odavno bacila oko na njega. Čini se da je rekla Felicity kako uopće nije
po bontonu što si se bacila na Dominicka samo četiri mjeseca nakon što ste se ti i
Nick razišli. Obećala sam da ti neću reći, ali ono, morala sam te obavijestiti! -
nastavila je tišim tonom. Njezino lijepo lice postalo je maska zloće.
- Umrijet ćeš od smijeha kad ovo čuješ. Čini se da je Miriam na zabavi prije
nekoliko dana popila koju čašicu previše i rekla da si d!
Alice ju je blijedo pogledala.
- Drolja! - šapnula je Kate još tiše, pa nastavila glasnije, kreštavo. - Nije li to
urnebesno? Pa nismo u osamdesetima! Mislila sam si, moram ovo reći Alice,
umrijet će od smijeha! Ta je ženska zelena od ljubomore! Uz to, umrla je od jada
kad je Tom dao onaj gol nakon što je ona Harryju platila sve te silne dodatne
treninge, jer mali je navodno talentiran - ma možeš misliti, taj mali krmak!
Alice je bilo muka. Osvrnula se uokolo u potrazi za djecom, u potrazi za
izgovorom da se makne od Kate. Tom je sjedio na klupici i, čini se, održavao
predavanje drugoj dvojici dječaka, koji su ga napeto slušali (jedan je čak i nešto

234
 Knjige.Club Books

bilježio). Olivia je radila zvijezdu, popraćena pljeskom grupice djevojčica.

Madison nije bilo na vidiku.
- Možeš reći Miriam da se nema zašto brinuti - rekla je Alice.
- Nick i ja ćemo se pomiriti.
Kate je zgrabila Alice za ruku toliko snažno daju je zaboljelo.
- Šališ se.
- Ne - rekla je, ali odmah se sjetila Nickova hladnog izraza lica sinoć na
odlasku. - Mislim, radimo na tome.
- Što se dogodilo? Mislim, što si sve izgovorila prošlog tjedna - mislim,
pobogu, pa mislila sam da za taj brak više nema šanse! Rekla si da ga ne možeš
smisliti, da ti je muka kad ga vidiš! Rekla si da mu nikad nećeš oprostiti! Rekla
si...
- Oprostiti? Što to? - prekinula ju je Alice.
- Ovo je golemo iznenađenje! - Kate je povukla pramen zlaćane kose koji se
bio zalijepio na blještavo, ljepljivo sjajilo na njezinim usnicama. Od silnog
uzbuđenja zaboravila je na svoj otmjeni izgovor.
- Za što mu trebam oprostiti? - Alice je jedva potisnula želju da zgrabi Kate
Harper za taj njezin savršeni vrat i iscijedi informacije iz nje.
- Bok, dame.
Osjetila je nježan dodir ruke na ramenu.
Okrenula se i ugledala Dominicka, koji im je prišao i stao do nje.
- Kako si, Kate? - rekao je Dominick. I dalje je držao ruku na Aliceinu ramenu,
milujući je bez skrivanja. Bilo je ugodno, ali i nešto što je inače u javnosti radio
Nick. - Čestitam objema. Subota je ispala sjajno.
Dominick je zvučao neobično autoritativno i sramežljivo u isti mah.
- Kako si ti, Dominick? - upitala je Kate, sva ozarena od sućuti za sirotog
Dominicka i novih tračeva.
- Spreman za bitku s ponedjeljkom! - Dominick je maknuo ruku s Aliceina
ramena (Alice je ta ruka odjednom nedostajala) i napravio nekoliko pokreta kao
da boksa, skakućući pritom na mjestu pomalo smiješno.
Još se jedanput nasmiješio i opet dodirnuo Aliceinu ruku. - Vidimo se poslije.

235
 Knjige.Club Books

Alice mu je uzvratila osmijeh. Dominick ju je gledao istim onim pogledom

kojim ju je gledao Nick kad su tek počeli izlaziti. Od tog se pogleda osjetila vrlo
poželjno i ekstremno zanimljivo. Sjetila se kako je Nick sad gleda.
- Da, O. K. - rekla je.
- Dominick, trebamo te na sekundu! - doviknula je neka žena visokim glasom.
Dominick se poslušno uputio prema njoj.
- Pretpostavljam da njemu još nisi rekla? Za sebe i Nicka? - znatiželjno je
upitala Kate.
- Hm. Ne. Još nisam.
- Ali odluka stoji?
- Mislim da stoji. Nadam se. To je zasad tajna.
- Tajna, kužim! Šutim kao riba! - Kate je povukla preko usta zamišljeni patent-
zatvarač.
- Što sam trebala oprostiti Nicku?
- Mmm. Molim? - Kate je nekamo odlutala u mislima. - Ono, ne znam,
općenite stvari vezane za Ginu.
- Kakve stvari? - Alice je u mislima sad već držala Kate za ramena i tresla je
toliko snažno da su joj zubi cvokotali.
- Rekla si mi čak i da te naljutilo jer nije došao na sprovod. Sve te to jako...
Ne znam, zato mi je vijest o pomirenju kao grom iz vedra neba.
Znači, Nick nije bio na sprovodu Aliceine najbolje prijateljice. Zašto? Sigurno
je imao dobar razlog. Ali nije valjda da se zbog toga razvode?
- Slobodno ti nešto kažem? - rekla je Kate. Malo je petljala po dugmadi
balonera, a kad je konačno pogledala Alice, izgledala je kao da joj je neugodno. -
Nemojte se - nemojte se pomiriti samo zbog djece. Moji roditelji su ostali u braku
samo zbog djece – ovo samo zbog djece popratila je navodnicima nacrtanima
prstima po zraku. - I znaš što ću ti reći? Djeca znaju kad se roditelji ne podnose.
I nije im lijepo. Nije lijepo tako odrastati. Usto, Dominick je super ulov. Sjajan je.
Dobro, dakle, Kateine dnevne mudrosti za danas su gotove! A sad jurim! Danas
imam pune ruke posla!
Kate je otapkala na svojim visokim potpeticama, zabacujući torbicu na rame
i zatežući pojas balonera.

236
 Knjige.Club Books

Možda Kate Harper i nije toliko grozna, pomislila je Alice.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Jutros zamalo nisam otišla na vađenje krvi. Došlo mi je da jednostavno ne
odem. Da markiram.
Ali naravno, u osam sam bila u laboratoriju. Potpisala sam se na
raspored. Pružila podlakticu medicinskoj sestri. Provjerila jesu li mi na
epruveti pravilno napisali ime i datum rođenja. Pritisnula kapljicu krvi
pamučnom vaticom.
Sretno, rekla je sestra kad sam odlazila.
To je ona koja uvijek kaže sretno. Zvuči bahato.
Jebi se i ti i tvoje sretno, rekla sam i udarila je posred nosa.
Jesam vas, J.! Nisam joj to rekla. Naravno da nisam. Rekla sam, Hvala!
Zatim sam otišla u ured, gdje me već čekala Layla, sva poletna i ozarena,
jedva čekajući da mi kaže kako je prošao ostatak seminara u petak, da mi
kaže da su nam svi polaznici dali dobre ocjene i da već ima dvanaest
predbilježbi za napredni tečaj.
Nećeš me niti pitati zašto sam morala otići ranije?, upitala sam je. Sjećaš
se, sestra mi je završila u bolnici?
Jeremy, Laylino siroto lišće bilo je maska užasa. Bilo joj je toliko
neugodno da mi je bilo krivo kao da sam šutnula mačića. Ispričala se zdušno
i opsežno. Rekla je da je mislila kako ne volim razgovarati o osobnim
stvarima.
I ne volim! Nikad i nisam! Jadna Layla.
Ovo je posljednji dokaz da sam grozna osoba.

Alice je sjedila na stubama do trijema, na jesenskom suncu, jedući ostatak mamine

pite s kremom i pitajući se ima li kakvih zadataka za to jutro. U rokovniku je
imala unos - L., 10 h. Je li L osoba? Netko tko je upravo sad negdje čeka? Je li L
važan? Pretpostavljala je da bi mogla nazvati Elizabeth ili mamu i vidjeti što one
znaju, ali nekako joj se nije dalo. Možda bi se mogla vratiti u krevet.
Vratiti u krevet? Zezaš me! Imaš pune ruke posla! Čeka te milijun i jedna
stvar!
Onaj osorni glas opet se javio.

237
 Knjige.Club Books

- Odlazi - rekla mu je Alice naglas. - Ne sjećam se nijedne od tih milijun i

jedne stvari.
Zaklopila je oči, uživajući u dodiru sunca na koži. Vladala je tišina, koju je na
tren narušilo tek brujanje motocikla negdje u daljini. Zadivljujuća tišina
rezidencijalne četvrti usred radnog dana. Alice je ovakvo što imala prilike osjetiti
tek kad bi ostala doma zbog bolesti.
Otvorila je oči i zijevnula. Mogla bi baš i dovršiti tu pitu. Sad je ostala samo
jedna kriška. Sa stuba je vidjela znak Proda je se na travnjaku pred kućom
prekoputa. U toj je kući, dakle, živjela ta Gina. Alice je vjerojatno puno puta bila
u toj kući - koju je oglas agencije za nekretnine opisivao kao starinska kuća
preuređena u spektakularnom stilu - kad je išla pozajmiti malo šećera ili takvo
što. Da ju je netko upitao prije deset godina, Alice bi odgovorila da misli kako u
tridesetima neće pronaći nove prijatelje. Imala je sasvim dovoljno prijatelja.
Uostalom, ionako se najradije družila samo s Nickom i Elizabeth, ionako je
trebala postati majka. Mislila je da će imati dovoljno društva.
Ali prijateljstvo s Ginom, čini se, bilo je važan dio njezina života.
A tad je Gina poginula, što je Alice shrvalo. Sad se osjećala pomalo blesavo.
Kao da je dignula puno prašine zbog sitnice.
Zvuk motocikla se približavao.
O, Bože. Pa on skreće pred njezinu kuću. Da to nije L?
Alice je obrisala usta nadlanicom i spustila tanjur na stubu pokraj sebe.
Muškarac u crnoj kožnoj jakni, čije je lice bilo sakriveno iza tamnog stakla
motociklističke kacige, ležerno joj je mahnuo rukom u kožnoj rukavici,
zaustavljajući se pred njom. Stao je, spustio nožice i ugasio motor.
- Bokić - rekao je, skidajući kacigu i raskopčavajući jaknu.
- Bokić - rekla je Alice i zagrcnula se, jer nikad prije nije nikoga pozdravila s
bokić. Bio je toliko zgodan da je izgledao kao nacrtan: široka ramena, bicepsi,
prodorne oči, dvodnevna bradica. Alice se zamalo osvrnula uokolo da potraži
pogledom drugu ženu. Kakvog smisla ima gledati ovakvog komada kad u blizini
nema sestre ili prijateljice da ga komentiraju pogledima?
Nije valjda da joj je i on dečko? Ma nemoguće. Pa ovaj je nekoliko stuba iznad
nje u estetskoj hijerarhiji. Lijep je kao glumac. Osjetila je kako joj iz grudi navire
hihotav smijeh.

238
 Knjige.Club Books

- Što radiš s tanjurom u ruci prije našeg dogovora? - upitalo je to božanstvo

seksepila.
- Dogovora? - upitala je Alice. Misli su joj jurcale po glavi u potrazi za
mogućim objašnjenjima. O, za Boga miloga, je li moguće da ju je ovaj žigolo došao
zadovoljiti? Ipak je ona sredovječna kućanica s bazenom u dvorištu.
- To nije nalik na tebe.
Skinuo je kožnu jaknu, podižući pritom bijelu majicu kratkih rukava i
otkrivajući trbuh.
Mislim, ne bi bio kraj svijeta.
Ne bi bio kraj svijeta, ne. Pogotovo ako ga je već platila, recimo...
Alice se zahihotala.
Nasmiješio se, ne shvaćajući. - O. K., čemu se smijemo? -odložio je kacigu na
upravljač motocikla i prišao joj. Što da mu kaže? Toliko si lijep da mi je smiješno.
Toliko se cerekala da su joj se noge počele tresti. Ljepotan je izgledao
preplašeno. Zaboga, Alice. I ljepotani su ljudi, i oni imaju osjećaje. Priberi se.
- Imala sam nesreću - rekla je, gledajući ga odozdo. - Prošlog tjedna. U
teretani. Udarila sam glavom. I sad patim od... gubitka pamćenja. Ispričavam se,
ali ne znam ni tko si, ni što radiš ovdje.
- Šališ se - sumnjičavo ju je promotrio odozgo. - Danas nije prvi travnja?
- Nije - uzdahnula je Alice. Hihotanje je popuštalo. Pomalo ju je boljela glava.
Vražja glava. - Stvarno ne znam tko si.
- Kako ne? - rekao je. - Luke.
- Luke, stvarno mi je žao, ali morat ćeš mi reći malo više.
Kratko se nasmijao, ogledavši se malo uokolo kao da vidi ima li u blizini
nekoga tko će mu se smijati kad ispadne budala. - Ja sam tvoj osobni trener.
Dolazim svakog ponedjeljka ujutro, da odradimo sat.
O, za pet rana Božjih. Nije ni čudo da je tako mršava.
- Znači, vježbamo zajedno? Što točno radimo?
- Kako-kad. Malo kardio, malo utega. U posljednje vrijeme najčešće radimo
intervale.
Alice nije imala pojma što to znači.
- Upravo sam slistila tri komada pite s kremom - rekla je, podižući tanjur.
239
 Knjige.Club Books

Luke je sjeo do nje i uzeo posljednji komad. - Neću ti ni reći koliko si kalorija
progutala.
- Tisuće! - rekla je Alice. - Tisuće slasnih, božanstvenih kalorija.
Uputio joj je neobičan pogled iskosa. - Pa ako si ozlijedila glavu - rekao je -
onda valjda danas ne vježbamo.
- Ne - rekla je Alice. Nije uopće željela vježbati pred njim. Već i pri samoj
pomisli na to bilo ju je sram. - Svejedno ću ti platiti dolazak, naravno.
- Ne moraš.
- Inzistiram.
- Dobro, ali onda samo sto.
Isuse. Koliko mu onda inače plaća?
- Taj gubitak pamćenja - rekao je - to je samo privremeno? Što kažu liječnici?
Alice je samo pomalo ljutito odmahnula rukom. Nije željela razgovarati s njim
o tome. Stotinu dolara, pobogu! - Koliko si dugo moj osobni trener?
Luke je ispružio svoje duge noge i nalaktio se na stubu iza sebe. - Čekaj da
vidim. Već gotovo tri godine, opa. Ti i Gina ste mi bile druge klijentice u životu.
Isuse, kako mi je ona bila smiješna u početku. Sjećaš se koliko je halabuke dizala
zbog trčanja po stepenicama u parku? Ne bih ja na stepenice, Luke. Sve samo ne
stepenice. Ali dobro se dovela u red. Obje ste se super sredile - zastao je i Alice je
shvatila da suzdržava suze.
- Oprosti - rekao je hrapavim glasom. - Nikad nisam poznavao nekoga tko je
umro. Pomalo me plaši ovo iskustvo. Svaki put kad dođem vježbati s tobom,
sjetim se nje. Mislim, očito tebi nedosta je više nego meni. Vjerojatno sad zvučim
glupo.
- Ne sjećam je se - rekla je Alice.
Luke ju je pogledao sav u šoku. - Ne sjećaš se Gine?
- Ne. Mislim - znam da mi je bila prijateljica. I znam da je mrtva.
- Uh - Luke kao da je ostao bez riječi. - Ludnica - konačno je smislio jednu.
Alice je protegnula vrat, okrećući glavu. Osjećala je snažnu želju za nečime,
za nekim jelom ili pićem, samo nije znala kojim. Taj ju je osjećaj već pomalo
nervirao.
- Luke - rekla je nekako živčano. - Jesam ti kad pričala o Nicku?

240
 Knjige.Club Books

Ako mu ovo prijateljsko čavrljanje već plaća stotinu dolara, barem može iz
njega izvući korisne informacije.
Nasmiješio se, otkrivajući krupne, pravilne bijele zube. Pa on je reklama za
multivitamine. - Ti i Gina stalno ste tražile od mene mušku perspektivu za svoje
bračne probleme. Ja sam u manjini, cure!, stalno sam se branio.
- Da, ah, dobro - Alice se sad već čudila vlastitoj razdražljivosti. - Ne mogu se
sjetiti zašto se Nick i ja razvodimo.
- Aha - rekao je Luke. Okrenuo se na trbuh i počeo raditi sklekove na stubama
prema trijemu. - Sjećam se da si mi jednom rekla kako se svi vaši problemi mogu
svesti na jedan zajednički nazivnik. Sjećam se da sam to iste večeri ispričao svojoj
djevojci, baš je bilo zanimljivo.
Stavio je jednu ruku iza leđa i nastavio raditi sklekove samo na jednoj. Sad
već pretjeruješ, pomislila je Alice.
- Onda... - počela je, gledajući ga kako mijenja ruke stenjući. - Koji je to
zajednički nazivnik bio?
- Ne sjećam se - okrenuo se na pravu stranu i nasmijao kad je vidio izraz na
Aliceinu licu. - Hoćeš da je nazovem?
- Možeš, molim te?
Izvukao je mobitel iz džepa jakne i pritisnuo tipku.
- Bok, ljubavi. Ne, ne, sve je u redu. S klijenticom sam. Sjećaš se one ženske
koja je rekla da joj se svi problemi u braku mogu svesti na jedan zajednički
nazivnik? Aha, da, da, samo me zanimalo sjećaš li se što je to bilo?
Slušao je.
- To je to? Sigurna si? O. K. Pusa.
Prekinuo je i pogledao Alice. - Nedostatak sna.
- Nedostatak sna - ponovila je Alice. - To mi nema nekog smisla.
- Nema, a ni mojoj djevojci nije bilo jasno, ali sjećam se da je Gina odmah
razumjela.
Alice je uzdahnula i počešala se po obrazu. Bilo joj je već dosta priča o Gini.
- Baš sam čangrizava. Mislim da trebam čokolade... ili nešto slično.
- Vrijeme je za posjet dileru - rekao je Luke.

241
 Knjige.Club Books

- Dileru? - što je iduće? Da Alice nije ovisnica o drogi? Odbaci klince u školu
i onda se vrati doma po crtu-dvije bijeloga? Očito je ovisnica! Odakle joj inače taj
izraz, crtu-dvije bijeloga?
- Po kavu. Tijelo ti vapi za kavom s mlijekom.
- Ja ne pijem kavu - rekla je Alice.
- Ti si ovisna o kavi - rekao je Luke. - Nisam te nikad vidio bez kave u ruci.
- Nisam popila kavu od nezgode.
- Boli li te glava?
- Da, ali to je od udarca.
- Možda, ali možda i od manjka kofeina. Ovo bi ti mogla biti dobra prilika da
se riješiš kave. Sto godina te nagovaram da smanjiš unos kofeina.
- Nemoguće - rekla je Alice, sad kad je znala što želi. Osjećala je miris pržene
kave, okus tekućine. Sad je željela kavu. - Znaš li gdje je inače kupujem?
- Naravno. Kafić Dino‘s. Uvijek kažeš da je to najbolja kava u Sydneyju.
Alice ga je samo blijedo gledala.
- Pokraj kina. Kod izlaza na autocestu.
- Aha - rekla je Alice, ustajući. - Hvala.
- Gotovi smo? - rekao je Luke, ustajući. Bio je mnogo viši od nje. Stajao je kao
da nešto čeka.
Alice je shvatila da čeka novac i na tren se posramila. Otišla je u kuću po
novčanik. Predajući mu dvije novčanice po pedeset dolara, osjetila je bol u duši.
Zaključila je da ipak nije toliko zgodan.
Lukova krupna šaka veselo se sklopila oko gotovine. - Dobro, nadam se da ćeš
uskoro opet biti u formi. Moramo nadoknaditi ovo danas jednim ubojito dobrim
satom!
- Jedva čekam! - iskesila se Alice. Nije mogla vjerovati da mu plaća više od
stotinu dolara na tjedan da joj govori kako da vježba.
Gledala ga je kako sjeda na motocikl i stresla glavom kad je nestao niz ulicu.
Dobro. A sad kava. Pogled joj je pao na stubu na kojoj je luke maloprije radio
sklekove i u tren oka se našla licem prema dolje, naslonjena dlanovima na istu tu
stubu; ispružila je tijelo, stisnula mišiće trbuha, savinula laktove i odgurnula se
u jednom glatkom, lakom potezu.

242
 Knjige.Club Books

Jedan, dva, tri, četiri...

Blagi Bože, pa ona radi sklekove.
Stigla je do trideset, a tad se svalila na stube. U grudima ju je peklo, ruke su je
boljele. - Da vidim tko je bolji! - dreknula je, ogledavajući se kao da pogledom
traži izazivača.
Nigdje nije bilo nikoga.
Sjela je, obgrlila koljena rukama i zagledala se u natpis Proda je se na
travnjaku prekoputa.
Imala je osjećaj da je pogledom tražila Ginu.
Gina.
Kako je to neobično, pomislila je. Nedosta je mi netko koga i ne poznajem.

243
 Knjige.Club Books

24

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Dragi moj doktore, jutros ste mi bili nekako čangrizavi. Smijete li vi to?
Smiju li psihoterapeuti imati osjećaje? Mislim da ne smiju, J. Mislim da
biste morali sačuvati svoje čangrizave probleme za svoje seanse sa svojim
psihoterapeutom. Moje vrijeme je moje, prijatelju.
Stvarno sam željela malo opsežniju pohvalu kad sam vam pokazala
koliko sam stranica domaće zadaće napisala. Kako vi kao psihoterapeut to
niste uočili? Mislim, znam da je nećete čitati, ali samo sam zato donijela
bilježnicu da kažete, Oho! Da su barem svi moji pacijenti tako predani
ovom procesu kao ti! Mogli ste mi barem reći da imam lijep rukopis. Samo
predlažem. Trebali biste već znati o tome što se ljudima sviđa. Štoviše,
nekako ste se iznenadili kad sam vam pokazala zadaću, kao da ste
zaboravili da ste mi je zadali. U školi mi je uvijek smetalo kad bi profesori
zaboravili da su nam zadali zadaću. Odjednom bi mi se činilo da se čovjek
ni u što ne može pouzdati.
No dobro, danas ste željeli razgovarati o incidentu u kafiću.
Osobno mislim da ste samo znatiželjni. Da vam je bilo dosadno u
ponedjeljak ujutro i da ste si mislili kako bi malo skandala
oživjelo situaciju.
Čak mi se učinilo da ste malo razdražljivi kad sam rekla da bih ja ipak
radije nastavila razgovor o Benu i posvojenju. Kupac uvijek ima pravo,
Jeremy.
Ali ako baš morate znati, evo što se dogodilo u kafiću.
Bio je petak ujutro i svratila sam do Dino'sa na putu na posao. Naručila
sam veliki kapučino s manje masnim mlijekom, jer nisam bila ni trudna, ni
usred novog ciklusa oplodnje. Za stolom do mojega sjedila je neka žena s
malim djetetom i djevojčicom u dobi oko dvije godine.

244
 Knjige.Club Books

Malena je imala kovrčavu smeđu kosu. Ben ima kovrčavu smeđu kosu.
Dobro, nema, jer se šiša na jako kratko, kao da se sprema u pljačku. Ali
vidjela sam fotografije mlađeg Bena, prije nego što smo se upoznali. Kad
bih zamišljala našu djecu, uvijek bih im dala kovrčavu smeđu kosu kao
Benovu.
Dakle, mala je imala kovrčavu smeđu kosu, ali to je to. Nije bila
posebno slatka ili simpatična. Imala je musavo lice i cendrala je.
Njezina je majka razgovarala na mobitel i pušila.
Ne, nije pušila.
Ali izgledala je kao da puši i to po cijele dane. Imala je onakvo usko,
ispijeno, pušačko lice. Razgovor na telefonu bio je prepričavanje toga kako
je ona nekome pokazala gdje mu je mjesto. Stalno je ponavljala, Bilo je
presmiješno! Kako nešto može biti presmiješno, Jeremy?
No dobro, uglavnom. Nije pazila na malu. Ponašala se kao da mala ne
postoji.
Dino's je tik uz autocestu. Ljudi stalno ulaze i izlaze, vrata se stalno
otvaraju i zatvaraju.
I tako sam ja sjedila i gledala malu. Ne opsesivno, ne kao nekakva
neplodna čudakinja. Samo sam je onako usput gledala.
Vrata su se otvorila i ušlo je nekoliko mama. Kolica. I mame.
Vrijeme je za polazak, zaključila sam.
Ustala sam, a mame su nahrupile u kafić sa svojim golemim kolicima,
gurajući stolce i stolice oko sebe. Mala je sišla sa stolca i izašla na ulicu.
Njezina majka je i dalje bila na telefonu. Oprostite!, rekla sam, ali nitko
nije obraćao pozornost na mene. Dvije su mame već bile sjele i već se
bacile na otkopčavanje košulja i vađenje grudi za dojenje (ta je nova moda
dojenja u javnim prostorima stvarno uzela previše maha, ako se mene
pita), istodobno kreštavim glasom naručujući kavu preko cijelog kafića.
Kad sam izašla iz kafića, mala je gacala uz rubnik. Autocestom su
tutnjali kamioni i prikolice. Morala sam potrčati da je dostignem. Zgrabila
sam je i podigla sekundu prije nego što je zagazila u jarak.
Spasila sam maloj život.
Kad sam se okrenula prema kafiću, njezina majka ispijenog lica je i
dalje bila na mobitelu, mame s kolicima bile su zadubljene u svoj razgovor,
a mala je u mojem naručju mirisala na šećer i možda malo na cigarete.

245
 Knjige.Club Books

Jedna njezina bucmasta ručica puna povjerenja ležala je na mojem

ramenu.
A ja sam samo krenula niz cestu. Odnijela sam je.
Nisam razmišljala. Nije da sam joj namjeravala obojiti kosu u plavo i
preseliti se na sjever zemlje i živjeti u kamp-prikolici s malom, provoditi
dane na plaži dok obje ne pocrnimo na boju oraha, živjeti na svježe
ulovljenoj ribi i usput skupljenom voću, poučavati je doma sama da je ne
moram upisati u školu... Zezam vas! Nisam ni o čemu razmišljala.
Samo sam hodala.
Mala se hihotala kao da se nečega igramo. Da je zaplakala, odmah bih
je vratila majci, ali smijala se. Svidjela sam joj se. Možda je bila zahvalna
što sam joj spasila život.
A tad se žena ispijenog lica našla iza mene, dotrčala je glasno lupajući
nogama, vičući Hej!, sva prestravljena. Ogrebla me otimajući mi malu iz
ruku, a mala je tek tad zaplakala, jer se prepala.
Majka ju je tješila, govorila joj, Dobro je, dušo; dobro je i dobacivala mi
poglede pune gađenja.
Ja sam se sva pretvorila u sram i užas.
Nekoliko mama izašlo je iz kafića i stalo bez riječi, držeći dlanove
dječici na zatiljcima i buljeći u mene kao da sam prometna nesreća. Izašao
je i vlasnik kafića, Dino glavom i bradom. Njega sam dotad viđala samo iza
šanka, samo gornju polovicu. Bio je niži nego što sam mislila. Iznenadila
sam se: kao da vidite voditelja dnevnika na ulici, u punoj visini. Samo sam
ga tad vidjela ozbiljnog. Inače je od onih koji se stalno smješkaju.
Svi su ti ljudi buljili u mene pogledima punim osude. Imala sam osjećaj
da krvarim pred svima njima. Imala sam osjećaj da mi se nešto u glavi
rasklimalo. Doslovno rasklimalo. Kao da sam osjetila vijak koji je popustio
i zbog kojega mi sad manjka daska. Postoji li medicinska riječ za trenutak
kad osjetite da vam tijelo prelazi s normalnog na ludo, Jeremy?
Klonula sam na koljena na pločnik, što je bilo potpuno nepotrebno i
apsurdno bolno. Ogrebotine od kamenčića nisu zarasle tjednima.
A tad se pojavila Alice. Bila je u novom sakou koji prije nisam vidjela,
mahala je torbicom, namrštena utrčavajući u kafić. Vidjela sam joj izraz na
licu kad me prepoznala. Doslovno se lecnula od gađenja, kao da je
ugledala štakora. Valjda je umrla od srama. Baš sam morala doživjeti slom
živaca u njezinu najdražem kafiću.
246
 Knjige.Club Books

Ali bila je draga prema meni. Priznajem, bila je nježna. Prišla mi je i

kleknula do mene i kad smo se pogledale u oči, sjetila sam se djetinjstva;
trenutaka kad bismo naletjele jedna na drugu na školskom igralištu pod
odmorom, a mene bi obuzeo osjećaj da sam upravo sišla s pozornice, da
cijeli dan glumim, a sad više ne moram, jer Alice zna tko sam zapravo.
Što se događa?, upitala me.
Ridala sam, pa nisam mogla odgovoriti.
Alice je sve sredila. Ispalo je da pozna je i majku one male i neke od
onih mama s kolicima. Sve su te mame međusobno komentirale situaciju
i našle rješenje dok sam ja samo klečala na pločniku. Nakon razgovora s
Alice, lica su im se smekšala. Znatiželjna grupica se razišla.
Alice me podigla, povela do svojeg auta i privezala mi pojas na
suvozačkome mjestu.
Hoćeš li da porazgovaramo?, upitala me.
Rekla sam da ne želim.
Kamo želiš da te odvedem?, upitala me.
Rekla sam da ne znam.
A Alice je napravila točno ono što je trebalo: odvela me k Frannie.
Sjedile smo na Frannienu malom balkonu, pile čaj i jele kekse od tapiokes
maslacem i razgovarale o problemima javnog prijevoza pokrajine Novog
Južnog Walesa i ogovarale ljude koji još kupuju plastične vrećice u
supermarketima. (Ja sam jedna od tih, ali to nisam željela priznati
Frannie.) Sve je bilo obično i jednostavno i utješno.
Znam da Frannie misli da bismo trebali prestati s potpomognutom
oplodnjom. Rekla mi je to već prije dvije godine. Rekla je da čovjek katkad
mora biti dovoljno hrabar da skrene život u drugom smjeru. Bila sam
pomalo razdražljiva. Rekla sam joj da dijete nije smjer. Uostalom, koliko se
meni čini, rekla sam, nisi ni ti skrenula život u drugom smjeru. Samo smo
joj ušle u život nakon što je tata umro.
Hvala nebesima da jesmo, naravno. I tko zna, možda uskoro u našem
susjedstvu netko umre! Samo pozitivno, Elizabeth! Onaj tata dvije kuće od
nas svaki put kad kosi travnjak izgleda kao da će odapeti!
No dobro. Dan nakon te psihotične epizode otišla sam svojem liječniku
opće prakse i rekla mu da mi preporuči dobrog psihoterapeuta. Baš me
zanima plaćate li mu da vas preporučuje pacijentima.

247
 Knjige.Club Books

I tako sam ušla u vaš život, Jeremy.

Kad je Alice ušla u Dino's, sva osjetila su joj uronila u poznato: miris kave, peciva
i kolača. Ritmično tutnjanje i pištanje aparata za espresso.
- Alice, draga moja Alice! - rekao je nizak tamnokos čovjek za šankom.
Upravljao je aparatom objema rukama, elegantno i vješto, kao da svira neki
glazbeni instrument. - Čuo sam da si imala nezgodu! Da si izgubila pamćenje! Ali
Dinu nisi zaboravila, zar ne?
- Pa - oprezno je počela Alice - mislim da se sjećam tvoje kave.
Dino se nasmijao kao da je Alice rekla nešto urnebesno. - Naravno da se sjećaš
kave, draga moja Alice! Naravno da je se sjećaš! Bit će gotova za sekundicu! Znam
da si u žurbi. Uvijek pune ruke posla!
Ne čekajući da mu Alice kaže što želi, Dino joj je ubrzo pružio papirnatu
šalicu. - Kako si ti meni? Jesi li bolje? Jesi li se svega sjetila? Jesi li spremna za
velik događaj u nedjelju? Megameringa za Majčin dan, ha? Konačno je stigao i taj
dan! Moja kći je jako uzbuđena! Stalno slušam, Tata, tata, peći ćemo najveću pitu
na svijetu!
- Hmm - rekla je Alice. Pretpostavljala je da će joj se pamćenje vratiti do te
nedjelje. Stvarno nije imala pojma kako da inače ispeče najveći pitu od limuna s
meringom na svijetu. Sjetila se onog sna s golemim valjkom za tijesto. Aha. Valjak
za tijesto nije simbol, shvatila je. Doslovno je golem valjak za golemu pitu. Bila je
razočarana prozaičnom jednoslojnošću vlastitih snova.
Oprezno je skinula plastični poklopac s čaše i otpila. Fuuj. Kava je bila bez
šećera i iznimno jaka. Otpila je još gutljaj. Ali bila je dobra. Nije joj trebao šećer.
Otpila je još jedan gutljaj, pa još jedan, pa još jedan. Najradije bi bila nagnula čašu
i iskapila je u jednom velikom gutljaju. Kofein joj je jurnuo žilama, razbistrio joj
misli, ubrzao rad srca i izoštrio vid.
- Možda ti danas trebaju dvije? - nasmijao se Dino.
- Možda i trebaju - složila se Alice.
- Kako ti je sestra? - upitao je Dino, još nasmiješen.
Veseo čovjek, pomislila je Alice.
- Ah, gdje mi je glava! - zastao je u poslu i pucnuo prstima. - Sve stalno
zaboravljam! Žena mi je dala nešto za nju.
248
 Knjige.Club Books

- Moja sestra? - Alice je prešla prstom po rubu čaše i liznula pjenu, pitajući se
koliko dobro Dino pozna je Elizabeth. - Mislim da je dobro - rekla je, ali
pomislila, Elizabeth je potpuno drukčija. Druga osoba. Izgleda očajno i nesretno.
I ne znam čime sam je povrijedila.
- Kad sam se vratio doma onaj dan, ispričao sam ženi sve što je bilo, kako je
otišla s djetetom, kako je plakala klečeći, kako nitko nije znao što da radi! A ja
sam joj kuhao kavu! Kava tu ne može pomoći, ha? Čak ni Dinova kava! A one
glupače su htjele zvati policiju.
Bože blagi. Je li to Elizabeth pokušala oteti dijete? Alice je u isti mah osjetila
sućut (Sirota Elizabeth, koliko je zapravo loše da je spremna prekršiti zakon i to
pred svima?), prestravljeni sram (Kakva sramota! Kakav zločin!) i krivicu (Kako
se možeš brinuti zbog toga što ljudi misle dok tvoja sestra očito silno pati?).
- Rekao sam ja tim ženskama - nastavio je Dino - pa nije ništa napravila! Sreća
prava da si se ti pojavila i urazumila ih. Kad si mi ispričala njezinu priču, baš sam
se rastužio! Zato joj moja žena šalje ovo. Afrički totem plodnosti. Tko dobije takvu
lutkicu, ubrzo će dobiti lijepo djetešce. Tako kaže legenda.
Pružio joj je malu lutku od tamnog drva na kojoj je bio nalijepljen papirić s
njezinim imenom. Alice. Lutkica je prikazivala plemensku ženu s
predimenzioniranom glavom.
- Tvoja supruga je jako ljubazna - Alice je primila lutkicu s poštovanjem. Je li
Dinova supruga Afrikanka? Možda je ova lutka nekakva mistična plemenska
tradicija?
- Kupila ju je na internetu - priznao je Dino. - Za sestričnu, koja nikako nije
mogla dobiti dijete. Devet mjeseci poslije - djetešce! Doduše, ne baš lijepo djetešce
- lupnuo se dlanom po koljenu, smijući se veselo. - Često kažem ženi, Kakvo grdo
dijete! Ima veliku glavu, kao ona lutka! - sad se već toliko žestoko smijao da je
jedva govorio. - Veliku glavu, kao ta lutka!
Alice se nasmiješila. Dino joj je pružio drugu kavu i uozbiljio se.
- Neki dan je svratio Nick - rekao je. - Nije mi dobro izgledao. Rekao sam mu,
moraš se pomiriti sa ženom. Ovo niste vi, rekao sam mu. Sjećam vas se od prvog
dana kad sam otvorio kafić, dolazili ste s malom Madison. Svi troje ste dolazili u
kombinezonima, bojili ste kuću. Madison vam je pomagala. Bili ste jako ponosni
na nju. Nikad nisam vidio ponosnije roditelje! Sjećaš se?

249
 Knjige.Club Books

- Hmm - rekla je Alice.

- Rekao sam Nicku da se morate pomiriti, da morate opet biti obitelj - rekao
je Dino. - Što ste toliko zabrljali da ne znate popraviti, pitao sam ga. Ali ne tiče se
to mene, jel‘ da? To mi i žena kaže, Dino ne guraj nos gdje mu nije mjesto. A ja
kažem, briga me, ja radije kažem ljudima što mislim.
- Što je Nick rekao? - upitala je Alice. Već je bila popila i polovicu druge šalice
kave.
- Rekao je, popravio bih da znam kako, prijatelju.
Alice se vozila doma ponavljajući si u mislima Nickov odgovor. Popravio bih
da znam kako... Pa zašto onda da ne pokušaju?
Kava je stajala do nje u držaču za čaše pokraj upravljača. Shvatila je da može
upravljati tim svojim velikim autom jednom rukom, a drugom pijuckati kavu. Pa
ja sam puna korisnih novih vještina!, pomislila je. Zbog kofeina je sva vibrirala,
puna energije. Imala je osjećaj da su joj oči raširenije nego inače. Kad se na
semaforu upalilo zeleno svjetlo, a auto ispred nje se nije iste sekunde
pomaknuo, Alice ga je potaknula na akciju odlučnim trubljenjem.
Onaj osorni glas u njezinoj glavi se vratio, nabrajajući joj što sve mora
napraviti prije nego što u pola četiri ode po djecu u školu. - Moraš doći navrijeme,
mama - upozorio ju je Tom. - Ponedjeljak popodne je svima nakrcan.
Nećeš valjda provesti cijeli dan izležavajući se i jedući pitu, ne? Ubrzo ne bi
stala u svu onu krasnu odjeću, kužiš? A kad smo kod odjeće, što je s rubljem? Kad
dođeš doma, morat ćeš oprati rublje. Majke se stalno žale na rublje.
Na što se još žale? Kupnju hrane! Gdje ti kupuješ hranu? Pogledaj u smočnicu,
možda nađeš popis. Vjerojatno ga imaš. Ti si od onih koji imaju popise za sve. A
što ćeš s današnjom večerom? Što će klinci prigristi kad se vrate iz škole? Jesu li
možda naviknuti na to da ih dočekaju domaći keksi?
Nazovi Sophie. Možda ona zna nešto korisno.
U rokovniku ti piše da se megameringa za Majčin dan peče u jedan.
Vjerojatno si ti zadužena za dirigiranje svima njima. Super! To će biti urnebes!
Saznaj gdje se to uopće održava. Kako? Nazovi nekoga! Nazovi onu Kate Harper,
ako baš moraš. Ili svojeg „dečka“.
Popravio bih da znam kako.
Popravio bih da znam kako.
250
 Knjige.Club Books

Rublje.
Da, ti si već rekla.
Rublje!
Dobro, smiri se.
Nije smjela popiti dvije kave. Srce joj prebrzo kuca. Nekoliko je puta duboko
udahnula da se smiri, polako i drhtavo. Njezin um nije mogao ići u korak s
njezinim tijelom. Imala je osjećaj da bi joj dobro došlo da se pošteno istrči
prostranom livadom, da se zaleti preko zelenog prostranstva poput šteneta
puštenog s vodilice.
Kad se vratila doma, protrčala je po cijeloj kući kao da se utrkuje sama sa
sobom, grabeći hrpe rublja iz košara i s poda dječjih soba i s poda kupaonica. Bilo
ga je mnogo. Strčala se stubama u prostoriju u kojoj su stajale perilica i sušilica.
Nimalo se nije iznenadila kad je vidjela da joj je perilica golema, blistava, bijela i
zauzima pola prostorije. Podigla je poklopac da ubaci rublje, kad ju je preplavila
mješavina osjećaja. Stid. Izdaja. Šok.
Što li to znači? Jedno je sjećanje iskočilo iz gomile i stalo pred sva druga kao
da sta je na vrh reda. Pa da. Ovdje se nešto dogodilo. U ovoj izvanredno čistoj i
urednoj praonici dogodilo se nešto strašno.
Strašno, da. I to na zabavi.
Bilo je ljeto. Još je bilo toplo, bilo je kasno navečer. Na podu praonice stajale
su kante s ledom. Iz kockica što su se polako topile virile su boce piva i vina i
pjenušca. Alice je sišla po još jednu bocu, smijući se, otvorila je vrata praonice i
kad ih je otvorila, prvo je nagonski rekla, Bok!, kao prava budala, a tek onda
shvatila što gleda, što oni rade. Sitna i vitka žena kratke crvene kose sjedila je na
perilici raširenih nogu, a Nick je stajao pred njom, oslonjen dlanovima s obiju
strana njezinih nogu i nagnute glave. Njezin suprug je u ovoj praonici ljubio
drugu ženu.
Alice se zagledala u hrpu rublja u perilici, ali pred očima joj je bila jasna slika
te žene. Delikatno, sitno lice. Čula je i njezin glas. Slatkast, nalik na glas djeteta,
u skladu s njezinim sitnim tijelom. Toliko slatkast da su Alice zaboljeli zubi od
njega.
Sipala je šalicu deterdženta u ladicu i zalupila poklopac perilice. Kako se Nick
usudio onako prezirno nasmijati kad ga je upitala je li je prevario? Taj je poljubac

251
 Knjige.Club Books

bio strašniji nego da ih je uhvatila u krevetu! Bio je strašniji jer očito je bio jedan
od prvih. Poljupci u početku veze uvijek su tako erotični, bolji od seksa u početku
veze. Seks je u početku veze petljav i smiješan i napola ginekološki, kao da si na
pregledu. Ali poljupci, odjeveni poljupci prije nego što ste uopće spavali zajedno,
slasni su i tajanstveni.
Nick je nju prvi put poljubio naslonjenu na auto nakon izlaska iz kina. Gledali
su Smrtonosno oružje 4. Imao je okus po kokicama i malo po čokoladi. Na sebi je
imao crnu vestu, ispod nje bijelu majicu kratkih rukava, traperice, a brada mu je
ispod donje usnice bila malo gruba, i Alice je već znala da će taj prvi poljubac
pamtiti, znala je da će idućeg dana sjediti pred računalom i prisjećati ga se. Da će
ga izvući iz ladice sjećanja i pregledati još tko zna koliko puta, poput starog filma.
Opisala ga je do posljednjeg detalja i svojoj prijateljici Sophie, koja je tad već pet
godina bila u istoj vezi i koja je kukala od ljubomore zbog toga prvog poljupca,
bez obzira na to što je njezin Jack bio ljubav njezina života.
Sophie. Njezina najstarija prijateljica. Djeveruša na njezinu vjenčanju.
Odmah će nazvati Sophie. Nedvojbeno je nazvala Sophie i sve joj ispričala
nakon tog horora u praonici. Prvo bi nazvala Elizabeth, naravno. A zatim Sophie.
Njih bi dvije čule različite dijelove priče. Elizabeth bi čula kako se Alice osjeća.
Kako mi je to mogao napraviti?, upitala bi je drhtavim glasom. Sophie bi
dobila najšokantniju verziju događaja. Uđem ti ja u praonicu po još pjenušca i ne
bi vjerovala što vidim. Pogađaj, da čujem. Od Elizabeth bi dobila sućut i jasne
upute što da radi. Od Sophie bi dobila šokiranu reakciju i poziv da istog trena
izađu i napiju se na muku.
Pronašla je rokovnik i Sophien broj mobitela. Adresa pokraj broja smjestila je
Sophie u Dee Whyju, blizu plaža, na sjeveru grada. Super, Sophie. Uvijek je i
željela živjeti blizu plaže, ali Jack je ustrajao na tome da žive bliže središtu grada.
Očito je Sophie na kraju pobijedila. Sad su već sigurno vjenčani i imaju djecu,
naravno, ali Alice se morala podsjetiti da ne smije ništa pretpostaviti. Nadala se
da Sophie nema problema s plodnošću kao Elizabeth. Što ako su ona i Jack
prekinuli? Ne, nije moguće.
- Sophie Drew.
O, Bože. Svi su postali tako profesionalni, tako odrasli.
- Sophie, bok, ja sam. Alice.

252
 Knjige.Club Books

Sophie je na tren šutjela. - Alice, bok. Kako si?

- Nećeš vjerovati što mi se dogodilo! - rekla je Alice, shvaćajući da se osjeća
čudno, pomalo nervozno. Zašto, pobogu? Pa to je samo Sophie.
Sophie je opet malo šutjela. - Što ti se dogodilo?
Nešto nije kako treba, shvatila je Alice. Sophie zvuči jako pristojno. Došlo joj
je da se rasplače. O, za Boga miloga, nisam valjda i tebe izgubila? S kime uopće
mogu porazgovarati?
Nije se ni trudila smisliti najšokantniju verziju događaja. - Imala sam nezgodu
- rekla je jednostavno. - Pala sam i udarila glavom. Izgubila sam pamćenje.
Ovaj put Sophie je šutjela još dulje. Nakon nekog vremena obratila se nekome
u blizini. - Neću dugo, reci im da pričekaju.
Zatim se opet obratila Alice. Glasnije. Možda i mrvicu nestrpljivo. - Oprosti,
Alice, evo me. Imala si nezgodu, kažeš?
- Jesmo li i dalje prijateljice? - upitala je Alice očajnički. - Još smo prijateljice,
jel‘ da Soph?
- Naravno da jesmo - rekla je Sophie iste sekunde, jako nježno i toplo, ali s
malo opreza u glasu. Polako, Sophie; ovdje se nešto čudno događa! Samo oprezno!
- Posljednje čega se sjećam jest da sam bila trudna s Madison. A sad odjednom
imam troje djece, Nick i ja više nismo zajedno, a ja ne znam zašto, a Elizabeth ...
- Ne, ne tu! Zelenu! - strogo je rekla Sophie. - Oprosti. Usred snimanja sam
za novu liniju. Ovdje je ludnica.
- O. Cime se baviš?
Sophie je opet šutjela. - Tebi to izgleda zeleno? Meni svakako ne izgleda
zeleno! Alice, oprosti, mogu te nazvati poslije?
- O. Naravno.
- Čujemo se, znam da svaki put ovo kažemo, ali moramo se naći na kavi!
- O. K. - znači Sophie i ona više nisu prijateljice. Barem ne prave prijateljice.
Sad su prijateljice koje se moraju naći na kavi.
- Mislim, posljednji put kad smo se vidjele izašle smo na piće s onom tvojom
prijateljicom, kako se ono zove? Gina? Kako je Gina?
Gina, Gina, Gina. Alice je tek sad shvatila da ne bi nazvala ni Elizabeth, ni
Sophie. Nazvala bi Ginu.

253
 Knjige.Club Books

- Mrtva je.
- Što kažeš? Zelenu, rekoh! Jesi li ti daltonist! Čuj, Alice, moram ići. Nazvat
ću te, može?
- Da te samo nešto pitam - rekla je Alice, ali telefon joj je već pištao u uho.
Sophie je zbrisala.
Svi su zbrisali.
Telefon je zazvonio i Alice se prenula kao da je odjednom oživio.
- Halo?
- O, već zvučiš puno bolje - rekla je njezina majka. Alice se odmah opustila.
Barb možda sad ide na salsu, nosi dekoltirane majice i udana je za Rogera, ali i
dalje je njezina mama.
- Baš sam razgovarala sa Sophie - rekla je Alice.
- Super. Jako je popularna u posljednje vrijeme, ha? Nakon onog članka? Baš
sam s nekime razgovarala o njoj neki dan. S kime ono? Aha, znam! S gospođom
koja nam dolazi srediti Rogeru stopala. Kiropraktičarkom. Ne, nije to.
Pedikerkom! Rekla je da si njezina kći želi torbicu Sophie Drew za rođendan. Ja
sam rekla, ja vam znam Sophie od jedanaeste godine, i baš sam joj mislila reći da
ću joj isposlovati popust, jer Roger stvarno ima grozno dlakava stopala pa mi ju je
malo žao, ali onda sam se sjetila da si ti i Sophie više niste dobre kao nekad, ha?
Čujete se samo za Božić i tako to? Pa sam promijenila temu da me brže-bolje ne
pita za popust, jer mi se čini da je ona baš takav tip osobe koja svugdje traži
priliku za popust, kužiš? Gina je bila takva, jel‘ da? Uvijek je poznavala nekoga
tko je mogao nešto isposlovati. Mislim, nije da je to nešto loše, ne. Pametno je to
zapravo, tražiti priliku u svemu. Sve je to skupa jedna grozna tragedija, grozno.
Zašto sam se sjetila Gine? Aha, da, poznanstva i popusti. Nego, nazvala sam te da
te pitam, čekaj, zapisala sam si, pamćenje mi je grozno loše u posljednje vrijeme,
a kad smo već kod pamćenja, dušo, a kako si mi ti?
- Dobro sam - počela je Alice.
- Joj, fino, baš mi je drago da to čujem. Frannie je digla mnogo halabuke zbog
toga, ali rekla sam ja njoj, samo čekaj, vratit će se Alice pamćenje do ponedjeljka.
- Prisjetila sam se ponečega - počela je opet Alice. Da pita majku koga je Nick
ljubio u praonici?

254
 Knjige.Club Books

- Divno! - rekla je njezina majka pomalo nesigurno, ali onda se ipak odlučila
za optimizam. - Divno! A sad, da te pitam dušo, ono što si rekla u bolnici, ono da
ćete se ti i Nick pomiriti, je li to možda neka tajna koju nisam smjela nikome
odati? Jer danas sam u trgovini naletjela na Jennifer Turner.
- Jennifer Turner? - to ime nije Alice ništa govorilo.
- Da, znaš nju. Ona opaka ženska. Ona odvjetnica.
- Aha, misliš Jane Turner - prvo lice koje je Alice ugledala kad se probudila
prvog dana svojeg novog, neobičnog života. Jane koja joj pomaže da se razvede
od Nicka.
- Da, Jane. Pitala me kako si. Rekla je da joj nisi otpisala.
Otpisala? Zar joj je Jane poslala pismo?
- No dobro, rekla sam joj da si dobro i spomenula da ćete se Nick i ti ipak
pomiriti. Bila je poprilično začuđena. Rekla je da ti kažem kako ne smiješ ništa
potpisivati, ni u kojem slučaju. Ponovila je to nekoliko puta. Pa sam se pitala
jesam li možda trebala šutjeti? Jesam li se izlajala?
- Naravno da ne, mama - bez razmišljanja je rekla Alice.
- Joj, hvala nebesima, jer Roger i ja smo presretni! Oduševljeni!
Mislili smo si da bismo mogli nekamo odvesti klince za vikend da ti i Nick
možete na neki romantičan izlet. To je drugo što sam ti trebala reći. Samo reci
kad i doći ćemo po klince. Jedva čekamo da se družimo s njima. Roger je čak
rekao da ćemo ih odvesti u restoran. Uvijek je tako velikodušan.
- Zvuči odlično.
- Stvarno? Joj, baš mi je drago, jer rekla sam Elizabeth za taj plan, a ona mi je
rekla da ćeš ti, citiram, drugu pjesmu pjevati čim ti se vrati pamćenje. Ali znaš da
je ona u posljednje vrijeme jako pesimistična, a usput rečeno, to je treće zbog čega
te zovem. Jeste li se možda čule? Ne mogu dočekati rezultate. Zovem je i
zovem, ali ne javlja mi se.
- Kakve rezultate?
- Danas je imala vađenje krvi. Znaš, za posljednje jajašce. Joj, čekaj, rekla mi
je kako se to danas zove. Embrij - majčin glas je zadrhtao. - Joj, Alice, molim se i
molim i katkad, moram priznati, malo se naljutim na Gospodina. Elizabeth i Ben
se tako dugo trude. Jedna bebica, zar je to tako teško uslišiti?

255
 Knjige.Club Books

- Nije - rekla je Alice. Pogledala je Dinovu lutkicu plodnosti koja je ležala na

radnoj plohi. Zašto joj Elizabeth nije rekla da danas ide na pretrage?
Njezina je majka uzdahnula. - Rekla sam Rogeru nedavno, ja sam sad tako
sretna. Zašto i moje cure ne mogu biti sretne?

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Mnogo mi je ljudi danas ostavilo poruke.
Mama me nazvala pet puta.
Upravo se nisam javila ni Alice.
A, da, i medicinska sestra me već dvaput nazvala da mi kaže rezultate
pretraga.
Nazvala me i Layla, po svojoj prilici da me pita gdje sam, jer sam izašla
pod stankom za ručak i nisam se vratila u ured. Nisam imala energije. Valjda
misli da sam otišla jer me uvrijedila.
Ben me nazvao triput.
A ja se nemam snage javiti nikome od njih. Sjedim u autu pred vašim
uredom i pišem zadaću.
Telefon opet zvoni. Cin, cin! Cin, cin! Elizabeth, javi se svijetu! Pustite me
na miru, svi redom.
Alice je vješala rublje (trebalo joj je sto godina) kad je telefon opet
zazvonio. Potrčala je javiti se.
- Halo? - rekla je zadihano.
- O, bok, ja sam - rekao je Nick, pa zastao. - Nick.
- Da, znam, prepoznala sam ti glas.
Poljubio si drugu u našoj praonici! Ne mogu vjerovati! Da mu spomene
taj poljubac? Ne. Prvo mora razmisliti kako da načne tu temu.
- Samo sam te nazvao da te pitam... ovaj... kako glava - kako si danas -
rekao je Nick. - Jesi li imala problema s vožnjom klinaca u školu?
- Da i jesam, sad je kasno - odgovorila je Alice pomalo kiselo. Prethodne
večeri je morala izglačati školske odore, sve oprati i počistiti, napraviti
svakome od njih užinu po želji (nakon što je Tom vrlo pristojno napomenuo
da Alice sve to inače radi nedjeljom navečer).
- O, super - rekao je Nick. - Pretpostavljam da ti se onda pamćenje
potpuno vratilo?

256
 Knjige.Club Books

- Ne još, ali jedne važne stvari sam se sjetila - bubnula je Alice. Čini se da
ćemo ipak odmah o onom poljupcu, shvatila je. Nije mogla držati jezik za
zubima. - Sjetila sam se da si poljubio neku ženu u praonici.
- Poljubio sam nekoga u praonici?
- Da, našoj. Na zabavi. Zatekla sam vas kad sam ušla po bocu vina.
Nick je malo šutio, a zatim se glasno nasmijao.
- Na stroju za pranje rublja, na to misliš?
- Da - rekla je Alice, pitajući se zašto se Nick ponaša tako bezobrazno,
tako bahato, kad očito ona ima pravo.
- Dakle, sjetila si se da sam ja poljubio ženu koja je sjedila na našoj
perilici?
- Da!
- Znaš što? Cijelo vrijeme naše veze nisam niti pogledao drugu ženu.
Nikad nisam poljubio drugu ženu. Nikad nisam spavao s drugom ženom.
- Ali sjetila sam se ...
- Aha, točno znam čega si se sjetila i baš mi je zanimljivo kako se ti toga
sjećaš.
Alice je bila zbunjena. - Ja...
- Jako zanimljivo! A sad moram ići, ali slušaj me. Pamćenje ti se očito nije
vratilo, očito moraš doktoru. Ako se ne možeš brinuti za djecu, obavezno mi
reci. To je tvoja roditeljska obaveza.
Aha, sad je to njezina roditeljska obaveza, ali sinoć je mirne duše otišao
i ostavio je s njima iako je dobro znao da ih se i ne sjeća, a kamoli da zna
kako se brinuti za njih. Nickovo ponašanje nije imalo smisla, ali svejedno joj
se obraćao tonom sveznalice, tonom nekoga tko očito ima pravo i tko se ne
može načuditi nelogičnosti sugovornika. Bio je pun sebe. Alice se sjećala tog
tona iz starih svađa, kao svađe onog jutra kad nisu imali mlijeka za doručak
ili one večeri kad su zakasnili na krštenje prvog djeteta njegove sestre i onda
još nisu imali dovoljno sitnog za karte za trajekt. Oba je puta Nick zvučao
točno tako: obraćao joj se svisoka, oštro, poslovno, s tračkom tegobnog
uzdaha. Alice je taj ton dovodio na rub živaca.
Svaki put kad bi ga upotrijebio, sjetila bi se svih prijašnjih situacija u
kojima ga je upotrijebio i svaki put bi pomislila, Opet taj ton; mrzim kad mi
se tako obraćaš.
- Znaš što? - rekla je. - Baš mi je drago da se razvodimo!

257
 Knjige.Club Books

Prije nego što je prekinula, čula je Nicka kako se smije.

258
 Knjige.Club Books

25

O dbor za megameringu za Majčin dan nacrtao se pred Aliceinim vratima u

jedan poslijepodne.
Bila je potpuno zaboravila na njih.
Kad se oglasilo zvonce na vratima, Alice je sjedila na podu dnevne sobe i
razgledavala stare albume s fotografijama. Sjedila je tako satima, okrećući stranicu
za stranicom, vadeći fotografije ispod ljepljive folije da ih pogleda izbliza, da vidi
hoće li se čega sjetiti.
Albumi su bili puni fotografija izleta i šetnja prirodom i dana na plaži,
rođendanskih proslava i Uskrsa i Božića. Propustila je toliko Božića! Zaboljelo ju
je u grudima pri pogledu na dječicu zapetljane kose u pidžamama kako svečanih
lica odmataju darove ispod velikog, raskošno ukrašenog drvca.
Možda bi stvarno mogla otići doktoru i zamoliti da joj vrati lijepe uspomene,
ako je ikako moguće, a ružne neka slobodno ostavi ondje gdje jesu.
Na fotografijama su pretežno bili Nick i djeca. Očito je Alice bila ta koja je
fotografirala. Nick bi se s fotoaparatom u ruci uvijek držao tako ozbiljno, tako
profesionalno, ali zapravo je bio grozno loš fotograf i na svim njegovim
fotografijama nekome se ne bi vidjela cijela glava.
Alice je još u djetinjstvu otkrila dar za fotografiju. Nakon što im je umro otac,
nitko ih više nije fotografirao. Za to je bio zadužen on, jer Aliceinoj majci ne bi
palo na pamet da uzme fotoaparat u ruke ništa više nego što bi joj palo na pamet
da promijeni žarulju. Alice je jednog dana uzela tatin fotoaparat i naučila se njime
koristiti. Tijekom onih godina kad se njihova majka povukla u sebe, a stara
gospodična Jeffrey iz susjedne kuće postala Frannie, njihova počasna baka, Alice
je samoinicijativno naučila i mijenjati žarulje, popraviti vodokotlić koji kaplje,

259
 Knjige.Club Books

kuhati meso i povrće, dok je Elizabeth naučila kako zatražiti povrat novca, platiti
račun, ispuniti formular i razgovarati s neznancima.
Kad god bi dohvatila fotografiju na kojoj je bio Nick, Alice bi pokušala
pročitati izraz njegova lica. Možda se s fotografija može iščitati putanja propasti
njihova braka. Ne može. Uspjela je iščitati putanju propasti Nickove kose, ali
njegov je osmijeh upućen fotografu bio nepromjenjivo iskren i sretan.
Na svim zajedničkim fotografijama stajali su zagrljeni, privijeni jedno uz
drugo. Kad bi Alice dala te fotografije stručnjaku za govor tijela i zamolila ga da
na temelju njih procijeni stanje njihova odnosa, stručnjak bi sigurno zaključio da
su sretan, zaljubljen, veseo par s veselom obitelji i izgledi za propast njihove veze
ravni su nuli.
Nisu je zanimale fotografije drugih ljudi, kojih se nije sjećala, ali na mnogima
je bilo jedno te isto lice. Alice je zaključila da je to Gina. Prsata žena zubatog
osmijeha i bujne, kovrčave tamne kose. Ona i Alice na zajedničkim fotografijama
uvijek su držale vino ili koktele, dižući ih prema objektivu kao da su trofeji. Isto
tako su na svim fotografijama bile u tjelesnom kontaktu, što je Alice
bilo neobično. Ona nije bila sklona onim prijateljstvima koja se razmeću
teatralnim zagrljajima, ali s Ginom je konstantno bila u dodiru: nagnute glave,
obrazi što se dodiruju, široki, veseli osmijesi ružem namazanih usnica. Alice je
bilo pomalo neugodno zbog tih fotografija. - Ma daj molim te, pa i ne poznaješ je
- čak je rekla naglas, komentirajući fotografiju na kojoj je srdačno ljubila Ginu u
obraz.
Alice je dugo promatrala svaku fotografiju s Ginom, čekajući da je sjeti - da
osjeti bol zbog gubitka. Ali ništa. Gina je izgledala zabavno, to da, ali ne kao tip
osobe s kojom bi se Alice tako zbližila. Izgledala je kao da zna biti malo naporna.
Jedna od onih glasnih, šašavih, zamornih žena.
Ali možda i nije bila takva. Na nekim zajedničkim fotografijama i Alice je
izgledala glasno i šašavo. Možda je sad takva, sad kad je mršava i pije litre kave,
možda je usto glasna i šašava.
Na nekim fotografijama Alice i Gine s njima su bili i Nick i neki drugi
muškarac, za kojeg je Alice pretpostavila da je njezin suprug. Mike Boyle.
Fizioterapeut koji se preselio u Melbourne. To su, dakle, ta sretnija vremena koja
je spomenuo na posjetnici. Na fotografijama su bili u restoranima, na roštilju, na
večerama (okruženi hrpama praznih boca u nepoznatoj blagovaonici koja je očito

260
 Knjige.Club Books

bila Ginina i Mikeova). S fotografija je Alice zaključila da su Gina i Mike imali

dvije lijepe tamnokose kćeri - možda blizanke? - otprilike Tomovih godina.
Vidjela je i fotografije njihove djece kako se zajedno igraju, jedu goleme kriške
lubenice, brčkaju se u bazenu i spavaju svi na hrpi na sofi.
Njihove su obitelji odlazile na kampiranje zajedno. Čini se da su se svake
godine vraćali u istu kuću na plaži sa spektakularnim pogledom.
Prijateljstvo i praznici. Bazen. Pjenušac, sunce i smijeh. Život iz snova.
Ali možda svaki život izgleda kao san ako ga vidiš samo na fotografijama.
Ljudi se za fotografije uvijek spremno nasmiješe, poslušno nakrive glavu čim im
netko uperi fotoaparat u oči. Možda su se sekundu nakon klika Nick i ona odmah
odmaknuli jedno od drugoga, okrenuli glave jedno od drugog, a njihove osmijehe
zamijenio je prijezir.
Došla je do fotografija s Elizabethina i Benova vjenčanja (oboje su izgledali
tako mlado i nevino; rumenih lica; Elizabeth je bila vitka i blistava), kad je
zazvonilo zvonce na vratima. Alice je skočila s poda i ostavila sve te albume, sve
te dane i dane zaboravljenih uspomena na podu.
Pred vratima su stajale dvije žene, a još tri su se približavale prilaznim putom.
Prepoznala je tri od pet, sa zabave za roditelje vrtićke grupe i s jutrošnjeg stajanja
pred školom.
- Sastanak megameringe za Majčin dan? - pogodila je Alice, otvarajući im
vrata. Nosile su fascikle i bilježnice i izgledale ekstremno uspješno.
- Još samo šest dana! - rekla je visoka, otmjena, sjedokosa žena, a obrve su joj
uzbuđeno poskočile nad naočalama četvrtastih okvira.
- Kako si nam ti? - rekla je druga, s jamicama na obrazima, ljubeći je
prijateljski u obraze. - Cijeli vikend namjeravam te nazvati. Bill je rekao da nije
vjerovao vlastitim očima kad su te na nosilima pronijeli pokraj njega dok je trčao
na traci. Rekao je da nije mislio da će ikad vidjeti Alice Love na leđima. O, joj,
ovo je zvučalo pomalo prostački.
Alice se sjetila muškarca crvenog lica s trake za trčanje kako joj dovikuje da
će javiti nekoj Maggie.
- Maggie? - okušala je sreću.
Žena joj je prijateljski stisnula nadlakticu. - Oprosti. Danas sam sva smušena!

261
 Knjige.Club Books

Ne čekajući da ih Alice pozove, žene su nahrupile u njezinu blagovaonicu i

sjele za stol, na koji su odmah spustile bilježnice.
- Čaja? Kave? - upitala je Alice, pitajući se nudi li im inače zakusku.
- Cijelo jutro se veselim tvojim muffinima - rekla je ona s obrvama i
naočalama.
- Pomoći ću ti da poslužiš sve to - rekla je Maggie.
O, joj. Čini se da nisu naviknule samo na zakusku, nego na švedski stol.
Alice je uočila Maggien zapanjen izraz lica pri pogledu na nered u njezinoj
kuhinji. Tanjuri od sinoćnje večere i dječjeg doručka još su ležali neoprani. Alice
je baš mislila pospremiti kuhinju nakon stavljanja rublja na pranje, ali albumi s
fotografijama odvukli su joj pozornost Na radnim plohama bilo je tragova mlijeka
i mrvica mljevenog mesa.
Alice je pomalo uspaničeno otvorila ledenicu u potrazi za potencijalnim
muffinima, a Maggie pristavila vodu za čaj. - Jutros sam srela Kate Harper. Kaže
da ćete se ti i Nick pomiriti.
- Da! - Alice je iz ledenice izvukla plastičnu kutiju s etiketom na kojoj je pisalo
muffini od banane. Datum je bio otprije dva tjedna. Bila je jako ponosna na novu
Alice. Super si, stara moja.
- Malo me to zateklo - rekla je Maggie.
Alice je njezin ton naveo da je pogleda. Maggie je djelovala gotovo
povrijeđeno.
- Mislim, znam da se Dominick prilično zagrijao za tebe - nastavila je Maggie,
sad očito diplomatskim tonom.
- Ti i Dominick ste si dobri? - upitala je Alice.
Maggie ju je iznenađeno pogledala. - Pa mislim, Dominick mi je stariji brat,
ali osjetljiv je on. Ako vaša veza nikamo ne vodi, možda bolje da mu odmah
kažeš?
O, joj. Maggie je Dominickova sestra. Alice ju je pomnije promotrila i uočila
malu sličnost. Kate Harper, ti si prava rospija, pomislila je.
- A i ne znam baš, Alice - nastavila je Maggie. - Nakon svega onoga što si
izgovorila o Nicku neki dan; kako nikad ne cijeni tvoje mišljenje, kako se ponaša
kao da si glupa, kako ti i Dominick imate mnogo ravnopravniji odnos, kako ti se

262
 Knjige.Club Books

sviđa što je razgovarao s tobom o školi jer ti Nick nikad ne priča o poslu... Što je
to onda bilo? Ne želim biti nepristojna, ali pitala sam se - je li moguće da te samo
smutio taj udarac u glavu? Mislim, znam kako tebi ovo vjerojatno zvuči! Sigurno
si sišla s uma kad ne želiš mog brata! Ali mislim, ono, nemoj se žuriti s odlukom...
Ni ona nije dovršila rečenicu, baš kao ni Dominick.
Nick ne cijeni njezino mišljenje? Naravno da cijeni! Katkad joj kaže da je
naivna kad je riječ o politici i vijestima, ali slatko naivna.
Alice je zaustila ne znajući zapravo što će odgovoriti, kad se zvonce opet
oglasilo.
- Samo sekundicu - rekla je, podižući dlan.
Otrčala je hodnikom, protrčala pokraj brbljavih ženskih glasova u dnevnoj
sobi i otvorila vrata.
- Oprosti što kasnim - rekla je sitna crvenokosa žena slatkastog, dječjeg
glasića.
Pred Alice je stajala žena koja je ljubila Nicka u praonici.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Konačno sam nazvala ambulantu da mi kažu rezultate pretrage.

- Uđi! - rekla je Alice.

Njezino tijelo nedvojbeno se sjećalo ove žene. Od toga glasa, toga slatkastoga
glasa gotovo joj je pozlilo, i odmah se sjetila avokada, jer joj je jednom jako pozlilo
kad je pojela guacamole.
- Čula sam da si pala u teretani - rekla je ta žena. - Jesam ti rekla da se u
teretani ništa lijepo ne može dogoditi! - O, Bože, pa i ona će je poljubiti u obraz.
Zašto je svi stalno ljube? Pa ovo je sastanak organizacijskog odbora! Pokažite malo
profesionalnosti!
Žena je razmotala šal oko vrata i ležerno ga prebacila preko Aliceine vješalice
za šešire, gledajući Alice bez truna krivice. Kako može, kad dobro zna da je
poljubila njezina supruga u ovoj kući, u praonici? Cijelo vrijeme naše veze nisam
niti pogledao drugu ženu. Nikad nisam poljubio drugu ženu, rekao je Nick. Zašto
se onda Alice toga tako jasno sjeća? I kako Nick zna da su se ljubili na stroju
za pranje rublja?
263
 Knjige.Club Books

- Kasnite, profesorice Holloway! - doviknuo je netko iz dnevne sobe.

Holloway. Holloway. Alice je u sebi pucnula prstima: ovo je zamjenica
ravnatelja škole. Odmah je pomislila da je preniska i presitna i preslatka za
njegovu zamjenicu.
Profesorica Holloway je odlučno zakoračila u dnevnu sobu kao da je u
vlastitoj kući, a Alice se vratila u kuhinju. Dominickova sestra je stavila muffine
u mikrovalnu i miris banane proširio se kuhinjom.
- Stigla je profesorica Holloway - rekla je Alice.
- Bljak - rekla je Maggie, ne dižući pogled s niza velikih šalica u koje je točila
vrelu vodu. Spustila je kuhalo i namignula Alice.
- Ako opet pokuša zavladati tvojim sastankom, odmah je prekini. Zamisao je
bila tvoja, ti si glavna.
- Kad smo kod toga - počela je Alice. - Ne mogu ja voditi sastanak.
- Zašto ne?
- Dominick ti očito nije rekao...
- Dominick mi ne govori sve. Znaš kakva su braća. A, da, ti ne znaš. Nisu kao
sestre, to je sve što ću reći.
Alice je i njoj objasnila da je izgubila pamćenje, i njoj rekla da će se naručiti
kod neurologa, i njoj potvrdila da ne mora ležati, i njoj rekla da se ne šali, i njoj
potvrdila da se pošteno udarila, da.
- Što se događa kod vas? - doviknuo je netko iz dnevne sobe.
- Namirisale smo muffine!
- Sad ćemo, polako! - doviknula joj je Maggie. Okrenula se natrag prema Alice
sa sretnim osmijehom. - Znači, zato si rekla Kate da ćete se ti i Nick pomiriti! Jer
si zaboravila proteklih deset godina! O, joj. Sigurno ti je sve jako čudno.
Pokušavam si zamisliti kakva sam ja bila u dvadeset šestoj.
Alice se malo začudila shvativši da je Maggie četiri godine mlađa od nje. Da
su sve te odrasle žene u dnevnoj sobi njezinih godina.
Maggie se zahihotala. - Rekla bih samoj sebi, Isuse, kako si završila s
bucmastim mehaničarom koji ti popravlja auto? A onda bih si pogledala bokove
i rekla, a kako si do ovoga došla, molit ću?

264
 Knjige.Club Books

Pljesnula se po savršenim, mršavim bokovima, barem prema Aliceinu

mišljenju.
- Posta je nam dosadno - u kuhinju je ušla ona visoka sjedokosa žena s
naočalama. Poskočila je i sjela na radnu ploču, mašući svojim mršavim nogama u
plavim trapericama.
- Moraš se vratiti u dnevnu sobu, Alice - rekla je tiho. - Profesorica Holloway
planira državni prevrat. Ne brini se, suptilno je potkopavam, kao i inače -
nastavila je još tiše. - Ako misli da ćemo joj ikad dati da zaboravi sramotni
incident s perilice, grdno se vara. Trol jedan žgoljavi.
- Vi znate za incident s perilice? - Alice je čvršće stegnula nož kojim je
namjeravala prerezati muffine.
- Alice je izgubila pamćenje - rekla je Maggie. - Vjerojatno ne zna ni tko si ti.
Alice, ovo je Nora - rekla je, pa se malo zamislila. - Sigurno ne znaš ni tko sam ja!
Ja sam Maggie! Jesi li to znala? - pogledala ju je s istom onom egocentričnom
nevjericom kao i svatko dosad. Nitko nije mogao vjerovati da je Alice baš njega
zaboravila.
- Čula sam glasine da si izgubila pamćenje - rekla je Nora. - Ali nisam
vjerovala. O tome se govorkalo kod Diona, ali mislila sam da su to samo tračevi i
izmišljotine. Isuse. Što kažu doktori?
- Je li Nick poljubio profesoricu Holloway u praonici? - upitala je Alice,
osjećajući se poput djeteta u usporedbi s tom otmjenom sjedokosom ženom.
- Nick? - rekla je Nora. - Ne, zlato. Michael. Poljubio ju je Michael, Ginin
suprug. Gina ih je zatekla - pogledala je Maggie. - Stvarno je ostala bez pamćenja.
- Ne sjeća se ničega - rekla je Maggie uzbuđeno i odgrizla velik zalogaj
muffina. Kao Dorothy u Zemlji čudesa.
- To je doslovno Alice u Zemlji čudesa.
- Ozbiljno? Nije Dorothy?
- Ali sjećam se svake pojedinosti - polako je počela Alice. - Sjećam se svega
kao da se dogodilo meni.
- Bila si jako uzrujana zbog Gine - rekla je Maggie. - O, Bože, ja još ne
vjerujem da Gina neće ušetati s bocom vina u ruci. Sjetim je se svaki put kad netko
otvori pjenušac. Mislim da se još nisam pomirila s time.
- Naravno, možda je žgoljavi trol poljubio i Nicka - rekla je Nora zamišljeno.
265
 Knjige.Club Books

- Mogu li ja što ponijeti? - doviknuo je slatkasti dječji glasić s hodnika.

- Profesorice Holloway - rekla je Nora mirno kad je ova ušla. - Baš smo
govorili o vama.
- Samo dobro, nadam se? - profesorica je podigla nevine plave okice prema
Nori.
- Nego što! Nećemo valjda razvlačiti prljavo rublje! - rekla je Nora.
Maggie se zagrcnula s muffinom.
- Evo izvolite - rekla je Nora. - Možete odnijeti šalice.
- Vrlo rado - profesorica Holloway nije niti trepnula. - Hoćemo li uskoro
početi, Alice? - pogledala je na sat. - Morat ću se vratiti u školu.
- Nećemo dugo - rekla je Nora odrješito, grubo je gledajući.
Profesorica Holloway je uzela pladanj sa šalicama i otišla. Čim je izašla,
Maggie je dodirnula Norinu glavu i razbarušila joj urednu frizuru. - Ti si puna
iznenađenja!
Alice se osjećala kao u školi, kao da se druži s curama, samo što su ove imale
sjedine i bore i razgovarale o djeci. Alice je ta spoznaja razveselila: čini se da se
može biti i odrastao i šašav.
- Meni nešto nije jasno - rekla je. - Kako ta profesorica Holloway može biti
zamjenica ravnatelja škole kad...
- Ljubi tate po praonicama? - dovršila je Nora. - Jer smo mi jedine koje to
znamo. Gina nas je natjerala da obećamo da nikome nećemo reći. I mali
Hollowayji idu u tu školu. Gina je rekla da ne želi biti odgovorna za raspad još
jednog braka.
- Nemaš pojma koliko sam puta morala stisnuti zube dok je Dominick govorio
o njoj - rekla je Maggie. - On misli da je Hollowayjica jako profesionalna. Ne
znam, možda se te večeri malo napila. Svi griješimo.
- Nećemo joj valjda plemenito oprostiti, Maggie - rekla je Nora. - Ta fufa ne
zaslužuje oprost. Nije niti trepnula sad kad sam spomenula prljavo rublje.
- Možda je zaboravila - rekla je Maggie. - Ipak je to bilo prije tri godine.
- Jesu li se profesorica Holloway i Mike spetljali? - upitala je Noru, shvativši
da se mentalno priprema za bol. Iako je sad već znala da to nema veze s Nickom,
Alice se i dalje osjećala povrijeđeno, ranjeno, izdano.

266
 Knjige.Club Books

- Koliko mi znamo, samo su se taj jedan put poljubili pijani - rekla je Maggie.
- Ali to je ipak pokrenulo lavinu problema za Ginu i Mikea. Uvijek sam si mislila
da to nije pošteno. Gina i Mike se razvedu, a Hollowayji ostanu zajedno. Vidjela
sam ih da se drže za ručice prošlog tjedna na večeri kviza u školi i mislila si,
daj hajde, povratit ću.
- Možda imaju nekakav dogovor - razmišljala je Nora naglas. - Možda imaju
otvoreni brak.
- Misliš da je možda to? - Maggie ju je pogledala razrogačenim očima, a tad se
stresla i pribrala. - Bolje da konačno počnemo sa sastankom.
- Možda da ja ipak ostanem u kuhinji - rekla je Alice. - Recite im da mi nije
dobro - nije imala pojma kako se vodi sastanak.
- Provest ću nas ja kroz raspored - rekla je Nora. - Ti samo kimaj. Uostalom,
sve si tako dobro organizirala da ionako svi već znaju što im je zadatak. Nema
djelotvornije osobe od tebe, Alice.
- Pitam se kad sam postala takva - uzdahnula je Alice. Liznula je prst i
pritisnula ga u mrvice uz rub tanjura s muffinima. Tad je uočila da je druge dvije
žene gledaju kao da se čudno ponaša.
Nije stavila mrvice u usta, nego spustila ruku. - Zašto uopće radimo
rekordersku pitu od limuna? - upitala je. - Zašto ne pečemo pitu od sira ili takvo
što?
- Jer je to bila Ginina najdraža pita - rekla je Maggie. - Sjećaš li se? Cijeli taj
dan je posvećen uspomeni na Ginu, tako si htjela. Naravno, pomislila je Alice.
Opet se sve svodi na Ginu.
Kad se sjeti Gine, sjetit će se i svega ostaloga.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Preda mnom su dvije mogućnosti.
Prva je da odem iz Sydneyja. Da krenem onom dugačkom vijugavom
cestom koja poput vrpce teče uz južnu obalu, među zelenim brdašcima i
tirkiznim morem. To bi bilo veselo.
I onda pronađem dugačak prazan dio ceste uz koji stoji telegrafski stup.
Stup kojem bi dobro stajao mali memorijal u podnožju.
I zaletim se u njega.

267
 Knjige.Club Books

Ili!
Druga je da se vratim u ured. I zamolim Laylu da mi ode po salatu s
piletinom i da, Layla, s inćunima, i dijetnu Coca-Colu ili frape od banane, da
sjednem za stol i uz ručak počnem pripremati govor za konferenciju
Australskog udruženja oglašivača.
Dvije opcije. Obje jednako privlačne.
Telegrafski stup ili ured.
Trenutačno mi se ta odluka čini jednako važnom koliko i to hoću li uz
ručak piti Coca-Colu ili frape od banane.

- O, Alice, drago mi je da sam te uhvatila! Pitala sam se, idućeg vikenda imam
ono što sam ti rekla, znaš, pa sam se pitala bih li mogla povesti i Toma sa sobom
nakon Harryjeve zabave, znam da si ti rekla da imaš ono nešto, pa neka onda
ostane kod nas do nogometa, a ti ih pokupiš poslije utakmice i obojicu odvedeš k
sebi?
- Mama, molim te. Mama, oprosti, mama. Molim te, mama! Mama!
- Alice! Je li Olivia odlučila što će odjenuti na Amelijinu zabavu pod
maskama? Jesi li čula? Nastala je prava drama! Sedam curica želi ići odjeveno kao
Hannah Montana, a i Ameba će biti odjevena kao Hannah Montana, a kako je
ona slavljenica, izgleda da je svima drugima zabranjeno doći kao Hannah
Montana!
- Čeka te velik događaj, ha, Alice?
- Mama, rekla sam molim te, a ti me i ne gledaš!
- Mama, smije Clara doći k nama popodne? Molim te, molim te, molim te,
njezina mama kaže da smije!
- Mama!
- Mamice!
- Još dan-dva, Alice!
- Gospođo Love?
- Trebam te sekundicu, Alice!
Alice je stajala na školskom dvorištu, a oko nje se poput zvrka vrtio golemi
raspored ručkova i užina i druženja i rođendana.

268
 Knjige.Club Books

Nije se sjećala ničega od svega toga.

Samo je sve izgledalo nekako poznato.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Za slučaj da se pitate, odlučila sam se za ured.
Salata s piletinom je bila bezvezna. Jadna zamjena za salatu. Uvenula
kristalka. Ustajali krutončići. Kakvo razočaranje. Kao i život.
Nisam ozbiljno mislila ono za telegrafski stup.
Ne bih ja to nikad. Ja sam prerazumna i predosadna za to.
Usput rečeno, otkazala sam našu iduću seansu. Ispričavam se ako je to
problem.

Misli i ideje jedne prabake!

Kakve li neobične i iskreno rečeno, neugodne večeri! X se pojavio točno u
dogovoreno vrijeme, otmjeno odjeven, kose uredno začešljane na stranu, s
bocom vina u jednoj ruci i cvijećem u drugoj, da ne povjerujete.
Nisam otezala. Posjela sam ga za stol i dok sam rezala pitu, upitala sam
ga zašto sabotira moj izlet na predavanje o eutanaziji. Rekla sam da mi se taj
manevar čini kao osobna osveta za nešto, kao da me ima na piku, i da mi nije
jasno zašto je baš morao odabrati isti dan i isto vrijeme za svoje krstarenje
po luci.
Rekao je da se tako žestoko protivi eutanaziji jer je kao osmogodišnjak
svjedočio majčinu samoubojstvu.
Možete si misliti kako sam se grozno osjećala! Pozlilo mi je od jada!
Nisam znala što da kažem. Bila sam na rubu suza.
Bacio se na pitu, pogledao me s iskrom u oku i rekao da je njegova majka
zapravo umrla u snu, u devedesetoj godini, ali da je isto tako i mogla počiniti
samoubojstvo jer je s vremena na vrijeme bila stvarno jako deprimirana.
Došlo mi je da mu okrenem zdjelu salate na glavu.
Nakon toga smo vrlo odlučno porazgovarali o temi eutanazije, ili bolje
rečeno, posvađali smo se. Rasprava je trajala satima, ali nijedno od nas nije
promijenilo stajalište. X nije imao ništa novo reći o toj temi. Vjeruje da je
svaki trenutak u životu dragocjen dar i da je upravo nepristojno odbaciti
makar i samo jednu sekundu.

269
 Knjige.Club Books

Na koncu sam mu rekla da koliko god on bio protiv eutanazije, nije baš
morao odabrati isti dan za svoje krstarenje po luci.
Rekao je. Znaš ono kad se klincu sviđa klinka, pa je povuče za pletenice i
ukrade joj vrpcu s kose?
Rekla sam da znam.
Rekao je, Eto, ja ti nikad nisam odrastao.
Da čujem, komentari, što da mislim o tome?

KOMENTARI

Doris iz Dallasa kaže...

Ti se to praviš blesava, Frannie? Pokušava ti reći da mu se sviđaš! Sviđa li se
i on tebi? Meni zvuči kao zabavan tip. Jedan od onih koje opisuju kao
nebrušeni dijamant.

Anonimni kaže...
Slažem se s Doris, ali niste li vas dvoje prestari za to? Fuuuj!

Frank Neary kaže...

Hej, imam li ja to konkurenciju? Ja sam mnogo mlađi od tog X-a! Dajte radije
meni priliku!

Baka Mrak kaže...

Oprosti mi što nemam dlake na jeziku, ali meni taj X zvuči kao prevarant. Ja
bih mu rekla da poljubi vrata. Mene zanima je li se Alice vratilo pamćenje!

Netko je vrištao.
- Mama! Napravi nešto, mama!
Alice je iskočila iz kreveta kao da ju je izbacio katapult i potrčala hodnikom
brzo i ne gledajući kamo ide. Stigla je do polovice prije nego što se zapravo
razbudila. Usta su joj bila suha, a glava mutna od prekinutog sna.
Tko vrišti? Olivia?

270
 Knjige.Club Books

Histerična vriska dopirala je iz Madisonine sobe. Alice je naglo otvorila vrata.

U tami je jedva razaznala obrise tijela na krevetu. Madison se bacakala i vrištala.
- Makni ga, makni ga!
Alicine oči su se dovoljno privikle na tamu da opaze svjetiljku na noćnom
ormariću pokraj Madisonona kreveta. Upalila ju je.
Madisonine oči bile su čvrsto stisnute, lice stegnuto u grimasu. Ležala je
zapetljana u pokrivač, a jastuk joj je ležao na grudima. Lamatala je rukama da ga
makne sa sebe.
- Makni ga!
Alice je maknula jastuk i sjela pokraj nje na krevet.
- Sanjala si, dušo - rekla joj je. - Samo si ružno sanjala.
Zbog vlastitih noćnih mora znala je da Madisonino srce sad panično tuče, ali
da će se glas koji polako dopire do njezine svijesti iz stvarnog svijeta uvući u
njezin san i ubrzo je smiriti.
Madison je otvorila oči i bacila se Alice u zagrljaj, zabijajući joj se glavom u
rebra i snažno je grleći.
- Mama, makni ga s Gine! Makni ga! - jecala je.
- Samo si sanjala - Alice joj je pomilovala znojno čelo i odmaknula vlažne
pramenove kose. - Sanjala si, dušo, to je sve.
- Ali mama, moraš ga maknuti s Gine! Makni ga!
- Što to, dušo?
Madison nije odgovorila. Stisak je popustio i disanje joj se smirilo. Udobnije
se smjestila u Aliceinu naručju.
Je li ona to već ponovno zaspala?
- Što da maknem s Gine? - šapnula je Alice.
- Samo sam sanjala - pospano je rekla Madison.

271
 Knjige.Club Books

26

T eta Alice! Teta Alice!

Alice se u zagrljaj zaletio dječak od otprilike tri godine. Alice ga je bez
razmišljanja primila i podigla, privinula k sebi, a on ju je zgrabio rukama i
nogama, stisnuvši se uz nju poput koale. Alice je zarinula lice u njegovu tamnu
kosu i udahnula: mirisao je pomalo po kruhu, nekako poznato, ugodno. Ponovno
je udahnula. Sjeća li se ona to ovog dječaka? Ili nekog drugog dječaka njegovih
godina? U posljednje vrijeme često bi pomislila da bi bilo bolje da začepi nos, da
spriječi te nenadane, frustrirajuće nalete sjećanja koja bi se rasplinula prije nego
što bi Alice u njima uspjela prepoznati išta konkretno.
Dječak je pritisnuo Aliceino lice dlanovima s obiju strana i počeo joj brbljati
nešto potpuno nerazumljivo, vrlo je ozbiljno gledajući.
- Pita jesi li mu donijela Smarties - rekla je Olivia. - Uvijek mu doneseš
Smarties.
- O, joj - rekla je Alice.
- Nemaš pojma tko je to, jel’ da? - rekla je Madison i zadovoljno i prijezirno.
- Zna! - rekla je Olivia.
- Naš bratić, Billy - rekao je Tom. - Mama mu je teta Ella. Nickova najmlađa
sestra ostala je trudna! Kakav skandal! Pa njoj je tek petnaest - još je u srednjoj
školi!
Nisi ti baš najbistrija, ha, Alice?
Godina je 2008.! Ella ima dvadeset pet godina! Vjerojatno je potpuno drukčija
nego s petnaest.
Ella je zapravo bila samo mrvicu različita nego s petnaest. Alice ju je ugledala
kako bez tračka osmijeha prolazi kroz goste, gurajući se. I dalje izgledala kao
gotičar: blijeda koža, napaćen pogled, oči uokvirene crnom olovkom, crna kosa
272
 Knjige.Club Books

podijeljena po sredini i ošišana u strogu frizuru do ruba brade. Bila je odjevena u

dugačku crnu suknju, crne čarape, crne balerinke i crnu dolčevitu, a oko vrata joj
je visjelo četiri ili pet niski bisera različitih dužina. Samo Ella može dobro
izgledati u toj kombinaciji.
- Billy! Dolazi ovamo! - rekla je strogo, neuspješno ga pokušavajući odlijepiti
od Alice.
- Ella - rekla je Alice, dok su je Billyjeve noge još čvršće stezale, a glava se
zabijala u njezin vrat. - Nisam te očekivala - rekla je. Kad bi baš morala odabrati
najdražu Šljokicu, Alice bi odabrala Ellu. Kao tinejdžerica je bila naporna, stalno
u suzama, osim kad se ne bi histerično hihotala, a s Alice je voljela razgovarati o
odjeći i pokazivati joj vintage haljine koje je kupovala u trgovinama rabljenom
odjećom i čije je kemijsko čišćenje bilo skuplje nego one same.
- Smeta li ti što sam došla? - upitala je Ella.
- Molim? Ne, naravno da ne.
Okupili su se na večeri talenata u Frannienu umirovljeničkom naselju.
Priredba se održavala u dvorani s drvenim parketom, s grijalicama postavljenima
visoko na zidove koje su toliko žestoko grijale da su gosti već počeli skidati veste
i kapute. Oko pozornice bile su poslagane bijele plastične stolice, u krug, sve
usmjerene prema jednom jedinom mikrofonu koji je nekako otužno stajao na
pozadini crvenih baršunastih zastora. Ispod pozornice bilo je pravo parkiralište
hodalica raznih dimenzija: neke su imale vrpce da ih se lakše prepozna, poput
prtljage u zračnim lukama.
Uz jedan zid dvorane bili su postavljeni dugački stolovi prekriveni bijelim
stolnjacima, a na njima spremnici s pićem, visoki tornjevi papirnih čaša i
papirnati tanjuri s posluženim punjenim jajima, čupavcima, slanim pogačicama i
torticama na kojima su blistali pekmez i kuglice šlaga koji se već topio zbog
grijalica.
Prvi red sjedala već su bili zauzeli stanari naselja - sitne, mudre starice u
najboljim haljinama ukrašenim broševima. Pogrbljeni starčići kose pomno
počešljane da sakrije pjegava tjemena, u vestama s V-izrezom iznad kojeg su virile
kravate. Starcima vrućina kao da nije smetala. Alice je u prvom redu ugledala
Frannie, koja je bila usred žive rasprave s nekim sjedokosim gospodinom širokog
osmijeha koji se isticao zbog odjeće: bijela košulja i prsluk na točkice.

273
 Knjige.Club Books

- Došla sam - rekla je Ella, koja je konačno uspjela iščupati Billyja Alice iz
ruku - jer me nazvala tvoja mama i zamolila da dođem. Rekla je da se tata boji
javnog nastupa, u što čisto sumnjam, ali neka joj bude. Ostali su odbili poziv.
Kako bizarno: Barb je nazvala Nickovu sestru i zamolila je za uslugu, kao da
su jednake.
Alice se zamislila.
Pa naravno da su jednake. Bizarne li pomisli.
Doduše, duboko u sebi, duboko u nutrini (ili možda i ne baš toliko duboko),
Alice je svoju obitelj uvijek smatrala inferiornom Nickovoj.
Obitelj Love bila je iz istočnoga rezidencijalnog dijela grada. Rijetko prelazim
most, rekla je jednom Nickova majka Alice. Katkad bi odlazila u operu petkom
navečer, dok bi Aliceina majka odlazila na večer kvizova u crkvenoj dvorani (tko
zna, možda osvoji hladnu platu ili košaru s voćem!). Obitelj Love poznavala je
utjecajne ljude. Važne ljude, poput zastupnika u parlamentu, glumica, doktora,
odvjetnika, ljudi čije je ime Alice bilo dovoljno poznato da zaključi kako su važni.
Bili su anglikanci i u crkvu su išli samo na Božić, i to s ironičnim osmijehom na
usnama, kao da žele reći, kakva zgodna zabavica. Nick i njegove sestre išli su u
privatne škole i na Sydney Uni. Znali su sve najbolje barove i restorane. Cijeli je
grad bio njihov.
Aliceina obitelj bila je iz dosadnoga sjeverozapadnog predgrađa s obiteljskim
kućama punog brbljavih i tračavih rimokatolika, redom nižih direktora,
računovođa i javnih bilježnika. Ni Aliceina majka nije često prelazila most koji je
vodio u središte grada, ali samo zato što ondje nije imala što tražiti. Svaki posjet
centru bio je za nju važan događaj. Alice i Elizabeth su pohađale kvartovsku
katoličku školu za djevojčice, koja je obrazovala buduće medicinske sestre i
učiteljice, a ne doktorice i pravnice. U crkvu su išli svake nedjelje, slušale djecu
iz četvrti kako sviraju crkvene pjesme na gitari i kongregaciju kako pjeva svojim
tankim, slabašnim glasovima čitajući riječi koje su se smjenjivale na
projektoru iznad svećenikove ćelave glave, koja je odražavala svjetlost s obojenih
stakala na prozorima jednako blistavo koliko i njegove naočale. Alice bi često
pomislila kako bi bilo bolje da, kad su već iz predgrađa, žive u zapadnom: barem
bi tako mogla biti opaka cura s naglaskom, možda čak i s tetovažom na gležnju.
Da su joj roditelji onda barem imigranti s naglascima; Alice bi mogla govoriti dva

274
 Knjige.Club Books

jezika od rođenja, a Barb bi bila kućanica koja zna napraviti domaću tjesteninu.
Ovako su bili samo obična, dosadna obitelj Jones. Bljutavi poput zobene kaše.
Dok nije upoznala Nicka, uz kojeg je postala zanimljiva i egzotična.
- Što točno priznajete na ispovijedi? - upitao ju je jednom. - Smijete nam reći?
- gledao je fotografiju Alice u školskoj odori s kariranom suknjom do ispod
koljena. - Trenutačno sam ludo napaljen - šapnuo joj je na uho. Sjedio je na
Barbinu kauču s cvjetnim uzorkom, pred četvrtastim smeđim stolićem (najvećem
u kompletu identičnih stolića koji su se razlikovali samo
dimenzijama!) ukrašenim kukičanom prostirkom, jedući brioš s debelim
slojem maslaca i ružičastom kremom te pijući čaj. - Kad je ova kuća izgrađena? -
upitao je kao da njihova prizemnica od crvene cigle zaslužuje takvo respektabilno
pitanje.
- 1965. - odgovorila je Barb. - Platili smo je pet stotina funta.
Alice to nije znala. Nick je njihovoj kući tim pitanjem dao povijest. Kimnuo
je i komentirao nešto o električnim instalacijama, jednako ozbiljno kao da sjedi
za antiknim jedaćim stolom u blagovaonici svoje majke, jede svježe smokve i kozji
sir te pije vino. Alice se zavrtjelo u glavi od slijepog obožavanja.
- Hoćemo li sjesti s tatom kad dođe? - Olivia ju je povukla za rukav. - Hoćete
li sjesti zajedno? Da, kad plešem, možete reći, To je naša najdraža kćerkica. Kako
smo ponosni!
Olivia je bila u trikou s uzorkom leopardovih pjega, lepršavoj suknji od tila i
baletnim papučicama, spremna za nastup. Alice ju je našminkala, iako - prema
mišljenju male izvođačke - ni približno dovoljno dramatično.
- Naravno da ćemo sjediti zajedno - rekla je Alice.
- Kako nas sramotiš, Olivia - rekla joj je Madison.
- Ne sramoti - rekla je Ella, privlačeći Oliviju bliže k sebi. Povukla je rukav
Madisonine tamnocrvene majice. - Znala sam da će ti ova majica super stajati.
- To mi je najdraža majica - rekla je Madison strastveno. - Samo što mami
uvijek treba sto godina da je opere.
Alice je gledala Ellu kako gleda Madison i shvatila da joj se lice smekšalo.
Nickova sestra voli moju djecu, shvatila je; a sudeći po tome kako je Billy još
pokušavao dohvatiti Aliceinu torbu u nadi da će unutra pronaći bombončiće, i
ona je voljela njezinu. Teta Alice i teta Ella, pomislila je s ljubavlju.

275
 Knjige.Club Books

- Odrasla si u lijepu i otmjenu mladu ženu - rekla je Alice.

- Zezaš me? - upitala je Ella, već ljutito stežući čeljust.
- Mama će ti večeras biti malo čudna, teta Ella - rekao je Tom. - Pretrpjela je
traumatičnu ozljedu glave. To sam našao na internetu. Isprintao sam ti sve o
tome, ako želiš pročitati. Napravio sam brošuru, tako se to zove. Brošura.
- Najdraži tatice! - zavapila je Olivia.
Nick je upravo bio ušao i sad je stajao na vratima dvorane, ogledavajući se
uokolo. Bio je u skupom odijelu, ali bez kravate i s raskopčanim prvim dugmetom
na košulji. Izgledao je uspješno, privlačno i starije. Kao muškarac koji donosi
važne odluke, koji je pronašao svoje mjesto u svijetu, kojem više ne ispada tost
na košulju tik prije prezentacije.
Prvo je opazio djecu i lice mu se odmah razvedrilo. Trenutak poslije ugledao
je i Alice, na što se odmah smrknuo. Krenuo je prema njima, a Olivia mu se
odmah bacila u naručje.
- Pjetlići moji, kako ste mi nedostajali - rekao je Nick grleći Oliviju,
mumljajući, napola zadavljen stiskom. Drugom rukom je razbarušio Tomu kosu,
a Madison potapšao po ramenu.
- Tata, pogodi koliko kilometara ima od nas do ovamo - rekao je Tom. -
Pogodi, da te čujem.
- Hmm. Petnaest.
- Blizu! Trinaest kilometara!
- Bok, malac - rekao je Nick Elli, obraćajući joj se kao i uvijek. Ella ga je
pogledala s obožavanjem. Tu se ništa nije promijenilo, pomislila je Alice. - I tvoj
malac je tu! Malac mog malca! - podigao je Billyja u naručje i sad je držao i njega
i Oliviju. Billy se nasmijao i počeo ponavljati - Malac mog malca!
- Kako si, Alice? - upitao je, ne gledajući je. I dalje je gledao djecu. Alice je
došla na red posljednja. Bila je najmanje važna. Najmanje draga. Obratio joj se
pristojno i poslovno.
- Hvala, dobro - da se nisi rasplakala. Bizarno, ali uhvatila ju je čežnja za
Dominickom. Za bilo kime kome je ona najdraža. Kako je grozno biti prezren.
Kako je grozno znati da si to i zaslužila.
S mikrofona se dvoranom razlio poznat, treperav glas. - Dame i gospodo,
djevojčice i dječaci, s najvećim zadovoljstvom želim vam dobrodošlicu na večer
276
 Knjige.Club Books

talenata za obitelj i prijatelje umirovljeničkog naselja Mirna šumica! Mogu li vas

zamoliti da se smjestite?
- Frannie! - rekla je Olivia.
Na pozornici je stajala Frannie, vrlo otmjena u kanadski plavoj haljini,
smirena pred mikrofonom (iako možda malo previše službena.)
- Ne izgleda mi nervozno - rekla je Madison. - Ja bih pred ovoliko ljudi bila
toliko nervozna da bih se sigurno onesvijestila.
- I ja - složila se Alice.
Madison je napućila usta. - Ne bi.
- Bogme bih! - usprotivila se Alice.
Dok su sjedali, nastala je mala zbrka. I Madison i Tom i Olivia htjeli su sjediti
do tate, a Olivia je morala biti na kraju reda da može izaći kad bude njezin red za
nastup, ali željela je i da Nick i Alice sjede jedno do drugoga; Billy je želio sjediti
Alice na krilu, što Ella vrlo očito nije željela. Konačno je popustila i Alice se
našla između Madison i Nicka, s Billyjevim toplim tjelešcem na krilu. Barem me
Billy voli, pomislila je.
Gdje je Elizabeth? Alice se okretala u stolcu, tražeći je pogledom. Rekla je da
će doći, ali možda se predomislila. Mama je nazvala Alice da je obavijesti kako su
rezultati pretraga negativni, Elizabeth nije trudna. Rekla je da je Elizabeth
zvučala dobro, ali pomalo čudno. - Da znaš da sam se zapitala je li možda pijana
- rekla je Barb. Alice je u torbi imala Dinovu afričku lutkicu plodnosti. Hoće li je
sad samo rastužiti? Ali što ako joj uskrati čarobne moći lutkice? Pitat će Nicka što
on misli o tome.
Pogledala ga je Nickov ozbiljan profil. Smije li ga još uopće upitati za savjet?
Možda ne smije. Možda Nicka Elizabeth i ne zanima.
Kad su se gosti smjestili, Frannie je kucnula po mikrofonu. - Naša prva
izvođačica je praunuka Mary Barber, koja će nam otpjevati My heart will go on.
Na pozornicu je izašla djevojčica u blještavoj haljinici prekrivenoj šljokicama,
lica namaljanog šminkom (Vidiš, mama!, prosiktala je Olivia, naginjući se preko
Nicka da ošine Alice pogledom). U hodu je tresla gornjim dijelom tijela poput
ostarjele zvijezde kabareta. - Isuse, rekao je Nick ispod glasa. Praunuka Mary
Barber je zgrabila mikrofon objema rukama i zapjevala glasom punim patosa.
Publika bi se koordinirano lecnula sa svakom njezinom visokom notom.

277
 Knjige.Club Books

Nakon nje slijedila su dječica s cilindrima i štapovima koja su stepala, nečiji

pranećak koji je izvodio mađioničarske trikove (Znam kako to radi, glasno je
prošaptao Tom) i nečija nećakinja gimnastičarka. Ellinu sinu postalo je dosadno,
pa si je smislio igru: selio se s krila na krilo i prstom dirao ljude po nosu govoreći
brada, pa zatim po bradi, govoreći nos i smijući se vlastitoj duhovitosti.
Konačno je Frannie rekla: - Sljedeća na redu je Olivia Love, moja počasna
praunuka, s plesnom točkom Leptir, za koju je koreografiju smislila sama.
Alice se užasnula. Sama je smislila koreografiju? Mislila je da će Olivia
otplesati nešto što je naučila u baletnoj školi. O, Bože, pa ovo će biti potpuna
katastrofa. Dlanovi su joj se oznojili. Uhvatila ju je trema kao da ona sama mora
izaći na pozornicu.
- Hmm - rekla je Olivia, ne ustajući.
- Olivia - rekao joj je Tom. - Ti si na redu.
- Meni je muka - rekla je Olivia.
- Svim je dobrim izvođačima muka prije nastupa, dušo - rekao je Nick. - To
je znak. Bit ćeš sjajna.
- Ne moraš - počela je Alice.
Nick joj je spustio ruku na podlakticu i Alice je zašutjela.
- Čim počneš, mučnina će nestati - rekao je Nick Oliviji.
- Obećaješ? - Olivia ga je pogledala s punim povjerenjem.
- Ako lažem, neka me ugrize bijesan pas i neka umrem.
Olivia je preokrenula očima. - Ti si šašav, tata - skliznula je sa stolca i
odmarširala prolazom. Suknja od tila poskakivala je gore-dolje. Alice su se grudi
ispunile tjeskobom. Izgledala je tako malecko. Sama samcata - Jesi li vidjela što je
smislila? - šapnuo je Nick Alice, podešavajući fokus na maloj srebrnoj kameri.
- Ne. Ti?
- Ne - gledali su Oliviju kako se penje stubama na pozornicu. - I meni je malo
muka - priznao je Nick.
- Meni isto - rekla je Alice.
Olivia je stala na sredinu pozornice, pognula glavu i obgrlila se rukama.
Zaklopila je oči.
Alice je nervozno protrljala trbuh. Na Nicku se osjećala nervoza.

278
 Knjige.Club Books

Glazba je počela. Olivia je polako otvorila jedno oko, zatim drugo.

Dramatično je zijevnula, promeškoljila se i promigoljila. Glumila je uspavanu
gusjenicu koja se budi i izlazi iz čahure. Osvrnula se preko jednog ramena,
pretvarajući se da je uočila krilo i komično razjapila usta.
Publika se nasmijala.
Nasmijali su se.
Aliceina kći je zabavna! Pa ona je zabavna i to svima!
Olivia se osvrnula preko drugog ramena i posrćući poskočila od sreće. Pa ona
je leptir! Treperila je lijevo-desno po pozornici kao da iskušava nova krila: isprva
je nekoliko puta pala, ali zatim savladala letenje.
Alice je morala priznati da joj pokreti nisu najbolje usklađeni s glazbom, da
su joj plesne kretnje pomalo, ono, nekonvencionalne, ali izrazi lica bili su joj
vrhunski. Zaključila je - vrlo objektivno - da svijet nikad nije vidio smješniji,
zabavniji prikaz rađanja leptira.
Kad je glazba prestala, Alice je shvatila da puca od ponosa, da je lice boli od
toliko smijanja. Osvrnula se po publici i vidjela da se svi još smiju i smiješe,
plješćući, očito oduševljeni koliko god su se trudili pokazati malo suzdržanosti iz
obzira prema drugim izvođačima (iako su baš i mogli ustati i nagraditi Oliviju
ovacijama, pomislila je Alice). Zapanjila se kad je opazila da jedna žena u publici
ne gleda pozornicu, nego vlastiti mobitel. Kako je uspjela odlijepiti pogled od
Olivijina nastupa?
- Olivia je genije komedije - šapnula je Nicku.
Nick je spustio kameru i pogledao Alice s istim divljenjem i zadovoljstvom
koje je zračilo iz nje same.
- Mama. Malo sam joj pomogla - bojažljivo je rekla Madison.
- A jesi li? - Alice ju je obgrlila oko ramena i privukla k sebi. - Kladim se da
nisi samo malo - šapnula joj je. - Ti si divna starija sestra. Krasna si kao i tvoja teta
Elizabeth prema meni dok smo bile male.
Madison je na tren bila zatečena, a zatim joj je lice opet obasjao onaj prelijepi
osmijeh.
- Kako sam ja dobila takvu darovitu djecu? - rekla je Alice drhtavim glasom.
Zašto je Madison tako iznenađeno gleda?
- To su od mene naslijedili - rekao je Nick.
279
 Knjige.Club Books

Olivia se vratila do njih, plešući cijelo vrijeme prolazom između sjedala. Sjela
je do Nicka i široko se osmjehnula, čekajući pohvalu. - Jesam li bila dobra? Jesam
li bila super?
- Bila si najbolja! - rekao je Nick. - Svi oko nas govore da ostali mogu doma,
nema smisla ostati nakon nastupa Olivije Love.
- Šašavi tatica - rekla je Olivia.
Morali su pretrpjeti još četiri nastupa, uključujući nečiju sredovječnu kćer
koja je pričala toliko loše viceve da je zapravo bila smiješna i klinca kojeg je trema
savladala usred recitacije pjesme Banjoa Patersona i koji je ušutio, pa se njegov
djed morao drhtavim nogama popeti na pozornicu i recitirati s njim, što je iz Alice
izmamilo suze.
Na kraju je pred mikrofon opet stala Frannie. - Dame i gospodo, djevojčice i
dječaci, ovo je bila uistinu posebna večer. Za nekoliko trenutaka moći ćete se
posvetiti zakusci, ali prije toga čeka vas još jedan nastup. Oprostite na
nametljivosti, ali ovo je još dvoje članova moje obitelji. Molim srdačan pljesak za
Barb i Rogera, koji će nam otplesati salsu!
Pozornica je utonula u tamu. Jedan reflektor tad je obasjao Aliceinu majku i
Nickova oca, odjevene u kostime za latinoameričke plesove. Stajali su potpuno
nepomično: Roger s jednim koljenom zabijenim između Barbinih, s rukom oko
njezina struka. Barb je stajala nagnuta unatrag, istegnutog vrata. Rogerova glava
je bila pognuta prema njoj, izraz lica dramatičan i teatralno namršten.
Nick se nakašljao kao da mu je nešto zapelo u grlu. Ella je ispustila gotovo
identičan zvuk.
- Baka i djed izgledaju kao na televiziji - sretno je rekao Tom.
- Izgledaju kao da su slavni.
- Ne izgledaju - rekla je Madison.
- Izgledaju.
- Psst - rekli su Alice i Nick uglas.
Glazba je počela i njihovi su se roditelji pomaknuli. Bili su dobri, ali na neki
užasan način: stručno su micali bokovima, stručno se odmicali i zatim vraćali
jedno drugome u zagrljaj. Bili su sablažnjivo seksualni - i to pred svim tim
starcima!

280
 Knjige.Club Books

Nakon pet minuta te plesne agonije, Roger je stao pred mikrofonom, a Barb
nastavila plesati oko njega, zadižući suknju i provokativno udarajući potpeticama.
Alice je osjetila da će je uhvatiti nezaustavljivi napadaj smijeha. Koga to vraga
izvodiš, mama?
- Cijenjena publiko! - rekao je Roger imitacijom baritona voditelja kviza.
Reflektor je obasjao graške znoja na njegovu čelu.
- Možda ste već čuli, ali moja supruga i ja ćemo svakog drugog utorka
poučavati salsu! To je sjajna vježba za cijelo tijelo, a uz to je zabavno! Svi mogu
naučiti plesati salsu, a da vam to dokažemo, želio bih pozvati dobrovoljce iz
publike na demonstraciju! Molim dvoje koje nikad nije plesalo salsu. Da vidimo!
Reflektor je prošarao po publici. Alice je pratila svjetlo pogledom, nadajući se
da će Roger imati dovoljno mozga u glavi da odabere dvoje koji mogu hodati.
Svjetlo reflektora zaustavilo se na Alice i Nicku i njih su dvoje u isti tren
podignuli ruke da zaštite oči.
- Ono dvoje zečića koji trepću kao pred svjetlima izgledaju kao savršene žrtve,
zar ne, Barb? - rekao je Roger.
Olivia, Tom i Madison poskočili su na stolcima kao da su dobili na lutriji. -
Da, da! Mama i tata, plešite! Hajde!
- Ne, ne! Odaberite nekog drugog! - Alice je panično mahala, spuštajući ruke
djeci. U životu nije volontirala za javni nastup.
- I meni se čini da su savršen izbor, Rogere - rekla je Barb, osmjehujući se
paradno poput hostese.
- Ubit ću ih - tiho je rekao Nick. - Ništa od toga, žao mi je! Leđa me ubijaju! -
odgovorio je Rogeru glasno.
Starci u publici nisu se dali prevariti. Artritis je bio njihovo isključivo pravo.
- Leđa, malo sutra! - doviknula mu je neka starica.
- Plešite, kukavice!
- Ne kvarite nam zabavu!
- Čim počneš, mučnina će nestati - rekla je Olivia slatko.
- Plešite, plešite, plešite! - navijali su starci, lupkajući nogama iznenađujuće
odlučno.

281
 Knjige.Club Books

Nick je uzdahnuo i ustao. Pogledao je Alice. - Što prije počnemo, to će prije

biti gotovo.
Popeli su se na pozornicu. Alice je povukla suknju prema dolje, pitajući se
hoće li se dići tijekom plesa. Frannie ju je gledala iz prvog reda. Slegnula je
ramenima i podigla raširene ruke kao da želi reći, Ovo nema veze sa mnom.
- Dobro, licem u lice, molit ću - rekao je Roger.
Roger je stao iza Nicka, a Barb iza Alice. Namjestili su ih kao lutke: Aliceinu
ruku na Nickovo rame, njegovu oko Aliceina struka.
- Približite se malo - dreknuo je Roger. - Ne stidite se! Gledajte se u oči!
Alice je pogledala Nicka, sva jadna. On se držao pristojno i bezizražajno, kao
da pleše s neznankom s kojom su ga izvukli iz publike. Koja muka.
- Jesi li ti muškarac ili miš? - Roger je pljesnuo sina po ramenu.
- Muškarac vodi! Žena slijedi!
Nickove nosnice su se trznule: siguran znak da je na rubu živaca, znala je
Alice.
Nick se iznenada ukočio, spustio ruku niže niz Aliceina leđa i privukao je k
sebi teatralnim pokretom, pritom se koncentrirano mršteći identično kao Roger.
Publika je prasnula u smijeh.
- Mislim da smo nabasali na pravi talent, cijenjena publiko!
- rekao je Roger. Pogledom je potražio Alicein, kao da joj šalje nekakvu
ohrabrujuću poruku. Pompozni napuhanko, pomislila je Alice; ali dobronamjerni
napuhanko.
- O. K., sad samo lagano! - rekla je Barb, pokazujući Nicku kako da se kreće.
- I desnom nogom naprijed, lijevom nogom natrag; zaljuljaj se na desnoj, opet
natrag lijevom. Prebaci težinu na lijevu, sad natrag desnom. To je to! To je to!
- I bokovi moraju plesati! - zavapio je Roger.
Alice i Nick nisu često plesali u javnosti. Alice je bila previše sramežljiva, a
Nick nije bio lud za plesom, ali katkad doma, kad bi uz večeru popili koju čašu
vina, kad bi u stereu bio pravi CD dok bi oni spremali prljavo suđe u perilicu, tada
bi zaplesali u kuhinji.
Ludo, blesavo, zabavno. S plesom bi počela Alice, začudo, jer je zapravo
voljela plesati, a i uopće nije bila loša plesačica.

282
 Knjige.Club Books

Alice je također zaljuljala bokovima, oponašajući Barb, pokušavajući ne

micati gornji dio tijela. Publika se opet glasno nasmijala, odobravajući, a Alice je
čula i neko dijete - vjerojatno Oliviju - kako viče, Bravo, najdraža mamice! Nick
se nasmijao. Gazio ju je po nogama. Barb i Roger su se kesili kao češirske mačke.
Alice je čula sve troje djece kako im dovikuje iz publike.
Među njima je još bilo kemije. Alice ju je osjećala kako im struji kroz dlanove.
Vidjela ju je u njihovim pogledima. Možda je to bilo samo sjećanje na kemiju, a
možda i nije. Alice se zavrtjelo u glavi od nade.
Glazba je prestala.
- Jeste li vidjeli! Svatko može naučiti plesati salsu! - zavapio je opet Roger.
Nick je odmaknuo ruke s njezina struka, okrenuo se i sišao.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Vozili smo se na večer talenata, kad sam osjetila potrebu da sjednem pred
televizor.
Gledala sam Housea. Točno mi je to bilo potrebno, zlobni i sarkastični
dr. House koji dijagnosticira nemoguće medicinske probleme.
Što bi dr. House rekao o meni? Da ste vi barem sličniji dr. Houseu,
Jeremy. Vi ste tako dragi i pristojni. Kako naporno. Kad je pristojnost ikoga
izliječila? Zašto me jednostavno ne suočite s istinom?
Neplodni ste. Pomirite se s time konačno, rekao bi mi dr. House
arogantno, mašući svojim štapom, a ja bih se našla sva u čudu, ali i puna
novog poleta.
Možemo li se vratiti doma?, upitala sam Bena.
Nije me pokušao nagovoriti da ipak odemo na večer talenata. Ben je
trenutačno jako nježan i obziran. Formulari za posvojenje nestali su iz
kuhinje. Maknuo ih je. Privremeno. I dalje vidim kako mu u oku svjetluca
nada u posvojenje. Još ima nade. U tome i jest problem. Ja si više ne mogu
priuštiti nadu.
Nakon što sam dobila rezultate pretraga, nazvala sam ga, ali kad sam
otvorila usta, iz njih nije izašla nijedna riječ. Kako ni on nije progovorio,
shvatila sam da suspreže suze. Uvijek znam kad Ben suspreže suze. Izgleda
kao da se bori s nečim nevidljivim što pokušava ovladati njime.
- Bit ćemo mi dobro - rekao je.

283
 Knjige.Club Books

Nećemo, pomislila sam. - Hoćemo - rekla sam.

Zamalo sam mu rekla istinu.
Zapravo i nisam. Uopće nisam.
Pogledala sam Housea, pa Medij, pa Bostonsko pravo i na kraju
Prevarante! To je reality-show koji prate supruge koji varaju, a onda ih
uhvati uživo, pred kamerom. Oduran je, sivo, prizemno smeće. Cijeli je
ovaj svijet nisko, prizemno smeće, Jeremy.
Moguće je da trenutačno moje mentalno zdravlje i nije najbolje.

Priredba je završila i odrasli su se razdvojili u grupice, stojeći s kavom i čajem u

papirnatim čašicama u jednoj i s pogačicama na ubrusima u drugoj ruci.
Golema banda unuka i praunuka cičala je, utrkujući se na kolicima prednjim
dijelom dvorane.
- Smiju li se oni vozikati na tim kolicima? - upitala je Alice Frannie,
pokušavajući glumiti odgovornu odraslu osobu. Spazila je Madison: gurala je
kolica na kojima su sjedili Olivia i Tom, nagurani jedno do drugoga, nogu
ispruženih pred sebe.
- Naravno da ne - uzdahnula je Frannie. - Ali mislim da je organizator utrke
jedan naš rezident - rekla je, pokazujući sjedokosog gospodina u svečanom
prsluku s točkicama. Onog s kojim se maloprije prepirala, primijetila je Alice.
Vozio se u kolicima okrećući kotače rukama, vičući djeci, Nećete me uhvatiti!
Frannie je stisnula usnice. - Osamdeset pet godina, a ponaša se kao da mu je
pet - zastala je. - Možda bih ih mogla slikati za naše novine - rekla je i odjurila.
Nick, Alice i Ella ostali su stajati zajedno.
- Vaša je izvedba bila za pamćenje - Ella je nosila Billyja, koji je držao palac u
ustima, glave naslonjene na njezino rame. Promatrala ih je preko njegove glave
kao da su laboratorijski uzorci. - Nikad ne bih rekla da ću takvo što vidjeti.
- Htio sam pokazati tati tko je glavni - rekao je Nick. Smotao je pogačicu s
dva prsta i cijelu ju gurnuo u usta.
- Jesi li gladan? - upitala je Alice. Promotrila je stolove. - Hoćeš li sendvič?
Imaju s jajima i currjjem.
Nick je volio sendviče s kuhanim jajima i curryjem.
Nakašljao se kao da mu je neugodno i pogledao Ellu. - Hvala, ne treba.

284
 Knjige.Club Books

Ella je sad već bez sustezanja buljila u njih.

- Kako to da si večeras samo ti ovdje, Ella? - upitala je Alice. Šljokice su inače
dolazile u paketu.
- Da budem iskrena, Alice - rekla je Alice. - Ne žele biti u istoj prostoriji s
tobom.
Alice se lecnula. - O, Bože - nije bila naviknuta na tako pretjerane reakcije
na vlastitu prisutnost. Doduše, nije joj smetalo što je očito pobijedila Šljokice.
Slasne li nadmoći.
- Ella - prekorio ju je Nick.
- Samo govorim istinu - rekla je Ella. - Ja se pokušavam držati neutralno.
Naravno, bila bi im mnogo draža kad bi nam vratila prsten bake Love, Alice.
- Dobro da si me podsjetila! - Alice je otkopčala torbicu i iz nje izvukla
kutijicu za prsten. - Donijela sam ga da vam ga vratim. Izvoli.
Nick je nesigurno prihvatio prsten. - Hvala - držao je kutijicu na dlanu kao
da ne zna što bi s njom. Naposljetku ju je gurnuo u džep hlača.
- Ako je tako lako - rekla je Ella - možda bih trebala spomenuti i financijsku
situaciju.
- Ella, to se tebe ne tiče - rekao je Nick.
- I zašto si takva kravetina kad je riječ o skrbništvu?
- Ella, ovo je neprihvatljivo - rekao je Nick.
- Muuu - rekla je Alice.
Ella i Nick su je bez riječi pogledali.
- Tko kaže muuu? Krava kaže muuu - recitirala je Alice. Nasmiješila se. -
Oprostite. Samo sam se toga sjetila kad si rekla kravetina.
Billy je podigao glavu s Ellina ramena, izvadio palac iz usta i rekao - Muuu! -
zatim vratio palac u usta i naslonio glavu Elli na rame. Ella i Nick i dalje su
zatečeno šutjeli.
- Mislim da je to iz neke knjige koju smo čitali klincima - rekla je Alice.
To joj u posljednjih dana često događalo: neobične riječi i rečenice i stihovi
samo bi joj se stvorili u glavi. Činilo se da je tih deset godina uspomena nagurano
u premaleni ormar u dnu njezina pamćenja i svako malo iz te gužve ispadne neka
apsurdna sitnica.

285
 Knjige.Club Books

Vrata tog ormara mogla bi popustiti svake sekunde, znala je; a onda će se u
njezinu glavu iskrcati sjećanja na bol i radost i tko zna što sve još. Nije znala boji
li se tog trenutka ili ga jedva čeka.
- Neki dan mi je nešto ispalo - rekla je Alice - i rekla sam O, bobe. Zvučalo
mi je jako poznato. O, bobe.
- To je Olivia govorila dok je bila mala - rekao je Nick. Nasmiješio se. - Neko
vrijeme smo svi to govorili. O, bobe. Zaboravio sam na to. O, bobe.
- Meni ništa nije jasno - rekla je Ella.
- Mislim da je Billyju vrijeme za krevet - rekao je Nick.
- Da - rekla je Ella. - Vidimo se u nedjelju - poljubila ga je u obraz.
- U nedjelju?
- Majčin dan je. Ručamo kod mame? Rekao si da dolaziš.
- Aha, da. Naravno, da.
Kako li Nick plovi društvenim vodama bez Alice? To je bio njezin zadatak:
obavijestiti Nicka o tome što ga čeka preko vikenda. Sigurno sad svašta zaboravlja.
- Bok, Alice - rekla je Ella, ali nju nije niti pokušala poljubiti, jedina osoba
2008. koja nije obasula Alice pusicama. Samo ju je još malo promatrala. - Hvala
što si vratila prsten. Jako je važan našoj obitelji.
Našoj obitelji. Čiji ti više nisi dio, drugim riječima.
- Nema problema - rekla je Alice. Slobodno si zadržite tu rugobu.
Nakon što je Ella otišla, Nick je pogledao Alice. - Pamćenje ti se još nije
vratilo?
- Baš i nije. Ali samo što nije.
- Kako se snalaziš s djecom?
- Dobro - rekla je Alice. Nema smisla spominjati svakodnevne poraze:
izgubljene formulare koje je trebala potpisati, neoprane školske odore,
zaboravljene zadaće. Nije htjela priznati ni da ne zna što da radi kad se djeca
posvađaju zbog računala ili PlayStationa. - Divni su. Imamo divnu djecu.
- Znam da imamo - rekao je Nick i lice mu se objesilo. - Znam da imamo -
ponovio je, pa malo šutio kao da ne zna da li da nastavi. - Zato me toliko i boli
pomisao da bih ih trebao viđati samo vikendima.

286
 Knjige.Club Books

- A, to - rekla je Alice. - Ako se ne pomirimo, naravno da ih moramo podijeliti

popola. Tjedan dana kod tebe, tjedan kod mene. Zašto ne?
- Ne misliš tako - rekao je Nick.
- Naravno da mislim - rekla je Alice. - I potpisat ću!
- Dobro - rekao je Nick. - Reći ću svojem odvjetniku da napiše sporazum.
Poslat ću ti ga sutra po dostavljaču.
- Nema problema.
- Kad ti se pamćenje bude vratilo, predomislit ćeš se - rekao je Nick. Ogorčeno
se nasmijao. - I nećeš se htjeti pomiriti, to ti jamčim. Kladim se da nećeš.
- Dvadeset dolara - rekla je Alice i pružila mu ruku.
Nick ju je protresao. - Prihvaćam.
Alice se i dalje sviđao dodir njegove ruke. Ne bi li joj njezino tijelo pokazalo
da ga doista mrzi?
- Saznala sam da je Ginin suprug poljubio drugu na našoj perilici - rekla je. -
A ne ti.
- Aha, ozloglašeni incident u kupaonici - Nick se nasmiješio starici sa štapom
u jednoj ruci i nagnutim tanjurom punim sendviča u drugoj. - Pa kad već nudite!
- rekao je i uzeo si sendvič. Alice je uočila da je odabrao sendvič s kuhanim
jajetom i curryjem.
- Što si mislio pod onim da ti je zanimljivo kako sam zaključila da si to bio ti?
- upitala je Alice, i sama uzimajući jedan sendvič, ponajprije da ga spasi da ne
padne s tanjura.
- Stalno sam ti ponavljao da ja nisam Mike Boyle - rekao je Nick. Unatoč tome
što su mu usta bila puna sendviča, u glasu mu se i dalje čula ljutnja. - Toliko si se
zbližila s Ginom da si se poistovjetila s njom. Držala si se kao ti prolaziš kroza sve
to. Ponavljao sam ti da nisam kao on, da nisam ja ništa skrivio, ali ti si
uporno tvrdila svi muškarci su svinje i ni makac.
- Žao mi je - rekla je Alice. Sendvič koji je dohvatila bio je sa šunkom i
senfom, i okus senfa ju je na nešto podsjetio. Taj konstantni osjećaj naviranja
uspomena bio je nalik na zujanje komarca oko uha dok čovjek pokušava zaspati:
upališ svjetlo i komarac pobjegne, ugasiš ga, a on se vrati i opet... bzzzz.

287
 Knjige.Club Books

Nick je obrisao usta ubrusom. - Ne mora ti biti žao. Sve je to sad iza nas -
zastao je i zagledao se u prazno kao da gleda u zajedničku prošlost koju Alice ne
vidi. - Često si mislim da smo se previše zbližili. Nas četvero. Ti i ja smo se našli
upetljani u Mikeove i Ginine bračne probleme. Njihov razvod zarazio nas je kao
virus.
- Od virusa se možemo oporaviti - rekla je Alice. Kako se Mike i Gina usuđuju
ušetati u njihov život i zaraziti ih svojim gadnim bračnim problemima?
Nick se nasmiješio, tresući glavom kao u nevjerici. - Zvučiš tako... - nije
odmah pronašao pravu riječ. - Mlado - rekao je naposljetku. - Ali kako bilo da
bilo - nastavio je nakon stanke - nisu samo Mike i Gina krivi. To je banalan
odgovor. Možda smo bili premladi kad smo se vjenčali. Hmm, misliš da je Oliviji
slava već udarila u glavu?
Alice je pogledom pratila Nickov: Olivia se bila vratila na pozornicu, držala
je mikrofon pred ustima i teatralno izvodila neku pjesmu koju Nick i Alice nisu
čuli, jer mikrofon je bio ugašen. Tom je klečao pokraj nje, prateći žicu mikrofona
do utičnice. Madison je sjedila u prvom redu praznog gledališta, pokraj
sjedokosog organizatora utrke kolica. Bili su zadubljeni u razgovor.
- Reci mi nešto lijepo iz posljednjih deset godina - rekla je Alice.
- Alice...
- Hajde. Prvu lijepu uspomenu koja ti padne na um.
- Hmm. Isuse. Ne znam. Valjda rođenje djece? Nije li to očit izbor? Doduše,
ne znam baš, ne doslovno rođenje. Porođaj mi se nije svidio.
- Porođaj ti se nije svidio? - Alice je bila razočarana. Zamišljala je sebe i Nicka
kako jecaju i smiju se i grle se, uz glazbenu kulisu kao iz filma. - Zašto ne?
- Valjda zato što sam paničario cijelo vrijeme, a nisam ničime mogao
upravljati. Nisam ti nikako mogao pomoći. Sve što sam radio bilo je krivo.
- Sigurna sam da nije.
Nick je dobacio Alice kratak pogled, ali odmah okrenuo glavu poput krivca.
- Pa tek sva ta krv, pa tvoje vrištanje, kao da te kolju, pa onaj nesposobni
porodničar koji se nije niti pojavio dok Madison i ti niste sve obavile same - htio
sam ga nokautirati. Da nije bilo primalje - ona je bila sjajna, ona za koju smo se
složili da izgleda kao sestra blizanka Posh Spice.

288
 Knjige.Club Books

Spustio je pogled na ruke, izgubljen u mislima. Alice se zapitala je li svjestan

da vrti prst na mjestu gdje je prije nosio vjenčani prsten. Znala je tu njegovu
naviku: kad bi se zamislio, igrao bi se s prstenom. Sad više nije nosio prsten, ali
navika mu je ostala.
- A kad si morala na hitan carski s Olivijom - Nick je zabio ruke u džepove -
ozbiljno sam mislio da imam srčani udar.
- Jao, strašno - rekla je Alice, iako je pomislila da sigurno ni njoj nije bilo ludo
zabavno.
Nick se nasmiješio i stresao glavom. - Sjećam se da im nisam htio odvraćati
pozornost od tebe i djeteta, znaš kao ono kad se u filmovima suprug onesvijesti.
Mislio sam si, samo ću se diskretno skljokati tu u kutu i umrijeti. Mislio sam da
ćeš i ti umrijeti i da će nam djeca odrastati kao siročad. Jesam li to već rekao?
Sigurno jesam.
- Mislila sam da ćemo o lijepim uspomenama - Alice je bila užasnuta. Nije se
sjećala porođaja i imala je osjećaj kao da su sve to vrištanje i sva ta krv još pred
njom, da je sve to još čeka.
- Lijepe su uspomene počele kad se sve smirilo i stišalo, kad su nas ostavili
nasamo s djetetom, opranim i umotanim. Kad smo konačno mogli ogovarati
doktore i sestre koji su nam išli na živce, piti čaj i gledati dijete. Brojiti sićušne
prstiće. Diviti se toj maloj osobi. To je bilo - čarobno - nakašljao se.
- Koja ti je najtužnija uspomena iz proteklih deset godina? -upitala je Alice.
- O, tu je konkurencija žestoka - Nick se neobično osmjehnuo. Alice nije
mogla zaključiti bi li taj osmijeh trebao biti zloban ili tužan. - Biraj ti! Dan kad
smo rekli djeci da se rastajemo. Dan kad sam se iselio. Noć kad me Madison
nazvala plačući iz petnih žila, preklinjući me da se vratim doma.
Ljudi oko njih razgovarali su i smijali se i pili čaj. Alice je bilo vruće; grijalice
su radile punom parom, žarile je odozgo. Imala je osjećaj da joj se glava topi,
smekšava poput čokolade. Zamislila si je Madison na telefonu, kako plačući moli
tatu da se vrati doma.
Trebao je poklopiti i odmah sjesti u auto i doći doma; trebali su svi zajedno
sjesti i gledati film, nagurati se jedni uz druge na kauč, grickajući pohanu ribu i
pomfrit. Sreća je trebala biti lagana. Sjetila se jadne Elizabeth i Bena, koji su se

289
 Knjige.Club Books

svim silama trudili dobiti obitelj, dok su Nick i Alice tako lako dopustili da se
njihova obitelj raspadne.
Prišla mu je korak bliže.
- Ti ne misliš da bismo trebali ponovno pokušati? Zbog njih? Zbog djece?
Zapravo, ne samo zbog njih. I zbog nas. Zbog starog Nicka i Alice.
- Oprostite! - doviknula im je druga starica, sa sivkasto-plavom kosom
nakovrčanom u sitni minival i s izboranim, sretnim licem. - Vi ste Nick i Alice,
jel‘ da jeste?
Nagnula se prema njima kao da će im priopćiti tajnu. - Čitam Frannien blog.
Komentirala sam vas prije sto godina? Znate što sam napisala?
- Komentirali ste nas? - Nick je bio zgrožen. - Frannie ima blog? Nisam znao.
Hoćete reći da Frannie piše o nama?
- Ma ne, ništa osobno, dušo, ne brini se - starica je potapšala Nicka po ruci. -
Ali spomenula je da ste se razišli, a ja sam napisala, PMSM, što vam je na internetu
kratica za prema mojem skromnom mišljenju, dakle PMSM njih dvoje su stvoreni
jedno za drugo, to sam napisala. I na fotografijama se vidi koliko se volite!
- Frannie je stavila naše fotografije na internet? - rekao je Nick. - Zašto ja za
to tek sad čujem?
- O, joj - rekla je starica i prekrila usta dlanom. - Nadam se da nisam nikoga
uvalila u nevolje! - pogledala je Alice. - Je li ti se pamćenje vratilo, dušo? Znaš,
nešto slično je snašlo jednu moju prijateljicu 1954. godine. Nikako je nismo mogli
uvjeriti da je rat završio. Naravno, ona je na kraju zaboravila i vlastito ime,
ali nadam se da se to tebi neće dogoditi, dušo.
- Neće - rekla je Alice. - Ja sam Alice. Alice, Alice, Alice.
- Dajte mi bar recite da ne stavlja slike naše djece na internet - rekao je Nick.
- Joj, djeca su vam prekrasna! - rekla je starica.
- Super. Pozivnica svim ubojicama i pedofilima - rekao je Nick.
- Sigurna sam da im nije doslovno poslala pozivnicu - rekla je Alice. - Dragi
ubojice, pogledajte kakve krasne male potencijalne žrtve!
- Ovo je ozbiljno. Zašto ti uvijek misliš da se nama ništa loše ne može
dogoditi? Ovo je isto kao kad si zaboravila Oliviju na plaži. Glavno da si ti
pametnija od svih.

290
 Knjige.Club Books

- Zar jesam? - rekla je Alice, začuđena. - Stvarno sam zaboravila Oliviju na

plaži?
- Nismo imuni na tragediju.
- Imat ću to na umu - rekla je Alice, a Nickovim licem proletio pravi pravcati
grč. Izgledao je iznervirano, kao da ga je ugrizao komarac.
- Što je bilo? - rekla je Alice. - Što sam sad rekla?
- Je li i tvoja sestra tu? - upitala je starica Alice. - Htjela sam joj reći da mislim
kako bi trebala posvojiti dijete. Nakon ciklona na Mijanmaru sigurno ima puno
divne dječice koja su ostala bez roditelja. Naravno, u moje su vrijeme siročiće
ostavljali na crkvenim stubama, ali danas to ljudi više ne rade, šteta prava. Joj,
vidim tvoju mamu! - starica je ugledala Barb, koja je, još u plesnom kostimu i s
jakom šminkom, zapisivala imena za tečaj salse, okružena zainteresiranim
staricama. - Idem se zapisati za salsu! Vas dvoje ste me nadahnuli!
Nesigurnim korakom krenula je prema Barb.
- Možeš li, molim te, reći Frannie da ne želim da na svojem blogu piše o meni
i mojoj obitelji - rekao je Nick. Onaj pompozni, hladni ton se vratio.
- Reci joj sam! - rekla je Alice. - Nick je obožavao Frannie. Stari Nick bi sad
već jurio prema Frannie ne poštenu prepirku. Na obiteljskim okupljanjima njih
dvoje uvijek bi raspravljali o politici, s igraćim kartama u ruci.
Nick je tegobno uzdahnuo. Protrljao je obraze kao da ga boli zub, gurajući
pritom kožu lica u svim smjerovima. Izgledao je kao vodoriga.
- Ne radi to - rekla je Alice, spuštajući mu ruke.
- Što je? - rekao je Nick. - Isuse, što je sad?
- O, zaboga - rekla je Alice. - Kad je naš odnos postao tako napet?
- Vrijeme je da krenem - rekao je Nick.
- Kamo su nestali George i Mildred? - upitala je Alice.
Nick ju je gledao kao da mu ništa nije jasno.
- Kameni lavovi s trijema - podsjetila ga je Alice.
- Nemam pojma - rekao je Nick.

291
 Knjige.Club Books

27

J oj, Alice - rekla je Alice sama sebi.

Bilo je jutro nakon večeri talenata. Djeca su bila u školama, kamo ih je sama
odvezla, a Alice je sjedila za radnim stolom, u potrazi za bilo čime što će joj
potaknuti sjećanje. I nabasala na razlog zbog kojeg gospođa Bergen više ne
razgovara s njom.
Zavalila se u stolcu, podigla noge na stol, zabacila glavu unatrag i zagledala se
u strop. - Što si mislila?
Otkrila je da je nova Alice aktivna članica mjesnog odbora stanara koji u
gradskom uredu za urbanizam lobira za promjenu zona koja bi poduzetnicima
omogućila gradnju stambenih zgrada do visine od pet katova. Gospođa Bergen
bila je predstavnica odbora koji se borio protiv novog zoniranja.
Spustila je noge sa stola i izvukla idući papir fascikla, odgriznuvši komadić
Twixa da se osnaži. (Napunila je smočnicu osnovnim, nužnim čokoladicama.
Djeca su se raspametila od sreće, iako su se nastojali držati kao da je to
svakodnevna pojava.)
Papir u Aliceinoj ruci bio je izrezan iz mjesnih novina. RAT STANARA U
RAWSONU, pisalo je u naslovu. Članak je bio popraćen fotografijama gospođe
Bergen i Alice. Gospođu Bergen su fotografirali u vrtu, pokraj grmova ruža, s
vrtlarskim šeširom na glavi, šalicom u ruci i tužnim izrezom na licu.

„Ovaj prijedlog je sramotan. Upropastit će karakter i starinski duh ove lijepe

ulice“, kaže gospođa Bergen, koja živi u Ulici Rawson već četrdeset godina i
koja je ondje podigla svoje petero djece.

- Naravno da će ga upropastiti - rekla je Alice naglas.

292
 Knjige.Club Books

Alice je na fotografiji iz novina sjedila na istom stolcu kao i sad. Izgledala je

kao vrlo smrknuta, vrlo službena, vrlo četrdesetogodišnjakinja.
Kad je pročitala vlastitu izjavu, glasno je zastenjala od jada.

„Promjene su neizbježne“, kaže gospođa Alice Love, koja se u četvrt doselila

prije deset godina. ,,Sydney treba gusto naseljene četvrti u blizini postaja
gradskog javnog prijevoza. Kad smo kupili kuću, rečeno nam je da će se
urbanistički plan mijenjati unutar pet godina. To smo uzeli u obzir pri
procjeni potencijalne vrijednosti nekretnine. Gradski ured za planiranje ne
smije iznevjeriti to obećanje.”

Molim? Ma što to ona govori? Kad su kupili kuću, nisu pojma imali o
urbanističkom planu. Zanimalo ih je samo kako će ostarjeti zajedno u toj kući.
Nisu niti pomišljali da je prodaju građevinarima da je sruše i na tome mjestu
izgrade nekakve užasne moderne stambene zgradurine.
Nastavila je čitati i kad je stigla do posljednje rečenice, pročitala je nešto što
je nije iznenadilo.

Alice Love preuzela je mjesto predstavnice odbora nakon tragične pogibije

njegove osnivačice, Gine Boyle.

Pa naravno. Vražja Gina.

Odlučno je ustala i otišla u kuhinju, gdje su se hladile svježe pečene čokoladne
kocke.
- Jesam li vam ikad ispekla ove čokoladne kocke? - upitala je djecu prethodne
večeri, pokazujući im fotografiju u kuharici.
- Jednom sam te pitala hoćeš li - rekla je Olivia. - Ali rekla si da su pune
šećera.
- Da, jesu, pa što? - upitala je Alice, na što se Olivia slatko nasmijala, a Tom i
Madison razmijenili zabrinute, odrasle poglede.
Alice je pronašla plastičnu kutiju s poklopcem, napunila je čokoladnim
kockama i bez razmišljanja, odlučno otišla do vrata susjedne kuće i pozvonila.

293
 Knjige.Club Books

Gospođa Bergen je prišla vratima s osmijehom dobrodošlice, koji je iščeznuo

čim je shvatila da pred njom stoji Alice. Spustila je ruku koja je već bila na kvaki,
spremna otvoriti vrata trijema.
- Gospođo Bergen - rekla je Alice. Podigla je dlan na mrežicu na vratima
trijema poput posjetitelja u zatvoru. - Užasno mi je žao. Napravila sam golemu
pogrešku.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Održala sam jednodnevni seminar sindikatu mesara grosista, pod
naslovom Nabacite malo mesa na strategiju oglašavanja!
Ne zezam vas, a ne, ne. Svaki vlasnik tvrtke može poboljšati vlastito
poslovanje izravnim oglašavanjem. Čak i vi, Jeremy.
Osjećate se kao da biste se najradije zaletjeli autom u najbliži
telegrafski stup? Psihoterapeut dr. Jeremy Hodges uputit će vas u boljem
smjeru. BESPLATNA bočica antidepresiva za prvih deset plaćenih seansa.
Ili tako nekako. Trenutačno nisam u najboljoj formi.
No dobro, mesari su bili zainteresirani i veseli. Palo je mnogo
mesnatih viceva (kužite?) i nekoliko začuđujuće oštroumnih pitanja.
(Mislila sam da će mesari biti priglupi veseljaci crvenih obraza, ali ispada
da se samo prave da su takvi jer tako prodaja bolje ide.) Seminar je dobro
počeo. Teško je baviti se suicidalnim mislima dok pokušavate smisliti
duhovitu reklamu za janjeće kotlete.
A tad sam u publici ugledala nekoga tko se izgledom uopće nije
uklapao u mesarsko društvance.
Alice. U posljednje vrijeme izgleda drukčije. Manje se šminka, mislim
da je u tome stvar. Kosa joj je neurednija. I dalje nosi istu odjeću, ali na
neki novi način, a i izvukla je iz ormara komade koje godinama nisam
vidjela. Danas je bila u dugačkoj suknji, izblijedjeloj pamučnoj majici koju
je ugurala u suknju i stegnula remenom, i sa šljokičastim šalom s resama
koji sam prije vidjela u Olivijinoj kutiji s odjećom za maskare. Izgledala je
lijepo, Jeremy, i prvi put tko zna koliko dugo nisam joj zamjerila što ima
vremena i novca za održavanje savršene tjelesne forme i što si ne mora
svake večeri zabiti iglu u trbuh. Kad sam je uočila, mahnula mi je i podigla
dlan preko lica kao da želi reći, Pravi se da nisam tu.

294
 Knjige.Club Books

Zbog nekog razloga, pri pogledu na nju preplavili su me osjećaji. Na

pitanje o troškovima poštarine Billu iz Mesnica Ryde odgovorila sam
drhtavim glasom.
Kad je došlo vrijeme za odmor za čaj, prišla mi je. Nervozna sam kao
da razgovaram s nekim slavnim!, rekla mi je glasnim šaptom. Mislim da
to nije bio sarkazam. I zapravo je bilo ugodno čuti takvo što. Zašto sinoć
nisi došla na priredbu kod Frannie?, upitala me. Zamalo sam joj rekla
istinu. Riječi su mi već plesale na vrhu jezika, spremne izletjeti. Na kraju
joj uopće nisam odgovorila, ali i da jesam, znam da bi krivo reagirala.
Nije ona kriva. Svi bi tako reagirali.
Ali njezina bi me reakcija gurnula u provaliju ludila, a ionako s litice
nad tom provalijom visim na jednoj ruci.
Valjda bih se mogla najaviti i reći istinu vama, Jeremy.
Ali neću. Neću to izgovoriti. Samo ću... pričekati.
Pretvarat ću se da se ništa ne događa i čekati neizbježno, a onda se
sagnuti da me sve to ne pogodi.

Misli i ideje jedne prabake!

Danas sam sama otišla na predavanje o eutanaziji, dok je ostatak stanara
bio na krstarenju lukom.
Predavanje je bilo jako zanimljivo i mnogo sam naučila. O puno toga
treba razmisliti kad je riječ o eutanaziji.
Da barem nije bio tako lijep, sunčan dan. Malo sam se uzrujala sjetivši
se svih njih na brodu, dok im povjetarac miluje lica.
Ali drago mi je da sam otišla na predavanje!
Već sam napisala ovo pismo našem zastupniku u gradskoj skupštini.
Napišite mi kako vam se čini.
U međuvremenu, jako mi je neugodno i osjećam se budalasto čitajući
vaše komentare o X-u. Sigurna sam da mi se ne pokušava udvarati, a da
pokušava, bilo bi me još više sram! Kako apsurdno! U našim godinama! Ti
su dani odavno za nama.
Usput rečeno, večer talenata bila je fantastična! Snimila sam mnogo
fotografija. Moja malena praunuka Olivia bila je pravi hit sa svojim plesom
leptira. Osvojila je treće mjesto. (I ne, ja nisam bila u žiriju!) Čestitarima
sam samo odmahnula rukom. Nisam se željela hvalisati njome.

295
 Knjige.Club Books

X je proveo dosta vremena čavrljajući s mojom najstarijom

praunukom, Madison. Rekao je da je ,pametna mala', što ona svakako i
jest.
Od mojeg praunuka, Toma, izvukao je da sam jako dobra na Play-
Stationu. Izazvao me na dvoboj u igrici. Neko se vrijeme igrao i s mojim
praunukom. Kaže da će 'pomesti pod mnome'. Danas poslijepodne idem
k njemu na dvoboj. PlayStation čeka spreman! X je rekao i da će ispeći
kolač i skuhati nam čaj!
Moram priznati da i nije tako grozan.
Usput rečeno, zabrinuta sam za svoju unuku Elizabeth. Nije se pojavila
na večeri talenata, a to nije nimalo nalik na nju. Ne želim ovo priznati, ali
svi ti silni pokušaji da zatrudni upropaštavaju joj život.
O, da, Alice se pamćenje još nije vratilo. Trebali ste je vidjeti kako pleše
s Nickom! Da ne ustraju na tome da se razvode, rekla bih da su na putu
pomirenja.

KOMENTARI AB74 kaže...

Taj tip te pokušava smotati, Frannie!

Baka Mrak kaže...

Komentar iznad mojega je jednostavno odvratan.

Dobrica kaže...
Bok! Tek sam otkrila tvoj blog i sad čitam arhive. Super ti je blog!
Ali moram ti reći da se slažem s prvim komentarom. Sviđaš se X-u! Zašto i
ne bi? Moja baka se ludo zaljubila i udala treći put u osamdeset trećoj.
Nije gotovo dok nismo pod zemljom!

Doris iz Dallasa kaže...

Što ćeš ako te X pokuša poljubiti, Frannie? Hoćeš li mu uzvratiti?

296
 Knjige.Club Books

Frank Neary kaže...

Profesorice Jeffrey, mislim da je trenutak da časno odstupim. Slomili ste
mi srce. (Kad smo kod srca, imate možda broj profesorice Pascoe?
Predavala mi je zemljopis.)

- Gle, Tom, policijski automobil! - povikala je Alice kad je pokraj njih projurio
policijski auto s uključenim plavim rotirkama.
- Ni-naa, ni-naa!
Okrenula je glavu, očekujući da će na stražnjem sjedalu ugledati uzbuđeno
lišće. Ali u autu je bila sama, a Tom je ionako bio prevelik da se oduševi
policijskim vozilom s upaljenim svjetlima, a i nije se sjećala malog Toma.
Ti bljeskovi sjećanja, fragmenti pamćenja ili što god bili, sad su bili stalna
pojava, nalik na nervozni tik. Jutros je tijekom stanke za čaj na Elizabethinu
seminaru Alice vidjela da jedan mesar uzima dva keksa odjednom, i jedva se
suzdržala da ga ne zgrabi za dlakav zglob i majčinski podvikne na njega. Hej,
jedan keks ti je dosta!
Shvatila je da juri po kući kao da ima hrpu zadataka pred sobom: trkom ulazi
u radnu sobu, u kuhinju, u praonicu, a zatim se ne može sjetiti po što je onamo
ušla. Jednom je čak izašla iz kuće, prešla preko ulice, prošla cijelu stazu do
Gininih vrata i tek tad stala. O, glasno je rekla. Nedavno je uzela telefon i birala
broj, pa brzo prekinula shvativši da nema pojma koga je nazvala. Stojeći pred
školom i čekajući djecu da izađu, zatekla se kako ljulja torbicu kao da je dijete,
tapše i pjevuši pjesmicu koju, kad je došla k sebi, nije prepoznala. Neki dan za
večerom je pokušala Oliviji utrpati hrane u usta glumeći da je vilica avion. Mislim
da gubiš pamet, najdraža mamice, rekla joj je Olivia, gledajući je pomalo
preplašeno.
Imala je osjećaj da će joj se pamćenje vratiti svakog trena. Osjećala je kako se
joj se sjećanja prikradaju, kao kad vas pecka grlo i boli glava i znate da vam ne
gine prehlada. Jedino što nije znala bilo je da li da ga prigrli, ili da mu se odupre.
Sad se vozila s Elizabethina seminara u školu, gdje je navodno pomagala u
knjižnici. To je isto tako navodno radila svakog četvrtka, što joj se činilo
pretjerano velikodušnim.

297
 Knjige.Club Books

Vozeći se, razmišljala je o Elizabeth, o tome kako je njezina sestra bila vješta
na pozornici, kako se šalila s mesarima, nasmijavala ih, davala im upute za vježbe.
Izgledala je kao da je rođena s mikrofonom u ruci. Izgledala je kao prava
Elizabeth. Ležerna, poput slavne osobe koja da je intervju kao da čavrlja s
prijateljem, a ne kao da sjedi pred kamerom. Ali kad je prišla Elizabeth pod
stankom, obuzeo ju je neobičan osjećaj da ne razgovara s Elizabeth; da se osoba
pred njom samo pretvara da je Elizabeth. Na pozornici je djelovala prirodnije.
Alice još nije stigla porazgovarati s njom o posljednjem neuspješnom ciklusu
oplodnje. Nazvala ju je prethodne večeri, kad se vratila s večeri talenata, ali Ben
je rekao da Elizabeth gleda najdražu seriju i da je Alice može nazvati poslije. Alice
je nije nazvala poslije, a pod stankom, na Elizabethinu poslu, nije mogla načeti
tu temu, naravno. Bilo joj je apsurdno da nema pojma kakvim se mislima bavi
njezina sestra. Nije mogla niti nagađati kroza što Elizabeth prolazi i što osjeća. Je
li bijesna? Shrvana? Je li joj dosta svega?
Odlučila ju je ponovno nazvati te večeri, ali nije znala kako će naći vremena
za razgovor nakon što ode po djecu na sve te treninge i pomogne im sa zadaćom,
(Sva ta silna zadaća! Alice je mozak pekao od tolike zadaće. Prethodne večeri
glasno je zastenjala kad je vidjela koliko je kontrolnih listića Tom izvukao iz
ruksaka, što je bilo vrlo neprofesionalno od nje.), skuha večeru, počisti i pospremi
nakon večere, pripremi im užinu za sutra i nagovori ih da se prestanu svađati
zbog računala i televizora. Nakon svega toga više nije imala snage za razgovor.
Zaključila je da u 2008. vremena jednostavno nema dovoljno. Vrijeme je
postalo ograničen resurs. Dani su bili mnogo dulji 1998. godine. Kad bi se Alice
probudila, dan bi se pred njom ispružio poput dugačke ceste kojom je trebala
prošetati laganim korakom, zastajkujući ako se želi malo zadržati na najboljim
dijelovima. Dani su sad bili škrto kratki. Rascjepkani na zlobne male
komadiće. Prolijetali su pokraj nje poput prebrzih automobila. Fijuuu! Kad bi
Alice navečer podigla pokrivač da se uvuče pod njega, uhvatio bi je osjećaj da se
tek koju minutu prije izvukla iz kreveta.
Možda je stvar u tome da nisam naviknuta na ovaj život, razmišljala je. Ne
snalazim se u životu rastavljene majke troje djece.
Kad je jučer došla po djecu pred školu, Olivia je cendrala da neće violinu.
Alice pojma nije imala što znači neću violinu, ali samo je rekla, O. K, ne. moraš i
odvela sve troje djece u Dino's, gdje su sjeli za stol s toplim čokoladama i

298
 Knjige.Club Books

zadaćama. Dino je bio od velike koristi: pomogao je Tomu sa zadaćom iz

matematike.
A tad je primila vrlo ljutit poziv od nekoga tko je uzalud čekao Oliviju da joj
održi sat violine i obavijestio Alice da će ga svejedno morati platiti, jer nije
najavila izostanak sedamdeset dva sata unaprijed. A što se može, rekla je Alice.
Instruktor je zatečeno zašutio.
Nakon što su se vratili s večeri talenata, pustila je Madison da ostane budna
do jedanaest i ispeče golemu Schwarzwald tortu za školski dan upoznavanja s
drugim kulturama kroz hranu.
- Ne želim da mi pomažeš - rekla je Madison i prije nego što je Alice ponudila
pomoć. - Želim sve napraviti sama.
- Kako hoćeš - rekla je Alice.
- To svaki put kažeš - rekla je Madison. - A na kraju mi ipak pomažeš.
- Kladimo se u tisuću dolara da danas neću mrdnuti malim prstom - rekla je
Alice i pružila joj ruku.
Madison ju je prvo malo začuđeno promatrala, a zatim se onako lijepo
nasmiješila i protresla ponuđenu ruku.
- Hoću se i ja kladiti u tisuću dolara! - rekao je Tom. - Kladi se sa mnom!
- I ja! - povikala je Olivia. - Kladi se sa mnom, mama!
- Ne, ja sam prvi na redu - rekao je Tom. - Mama, kladim se da... hmm, kladim
se da... čekaj, moram smisliti nešto dobro.
- Kladim se da mogu stajati na rukama pet minuta! - viknula je Olivia. - Ne,
dvije! Ne, kladimo se na jednu minutu!
- Kladimo se u tisuću dolara da ne znam brojiti do milijun! -rekao je Tom. -
Mislim, da znam brojiti do milijun! Platit ćeš mi tisuću dolara ako znam!
- Nitko ne može brojiti do milijun - ozbiljno je rekla Olivia. - Trebalo bi ti
tjedan dana ili više.
- Ne, ne bi - rekao je Tom. - Ako ti treba šezdeset sekunda da nabrojiš do
šezdeset. Ili čekaj, ne, ako ti treba, recimo, šezdeset sekunda da nabrojiš do
devedeset. Onda ti treba, hmm, gdje je kalkulator? Mama? Znaš li gdje je
kalkulator? Mama, slušaš li ti mene?

299
 Knjige.Club Books

- Jeste li vi klinci uvijek ovako naporni? - upitala je Alice. Katkad joj se činilo
da na kraju dana u njoj nema ni atoma energije. - Najčešće jesmo - rekao je Tom.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Dok su mesari smišljali mudrosti za letke, ja sam sjedila i razmišljala o
posljednjem transferu embrija, prije dva tjedna.
Bio je na ledu godinu dana.
Sićušna smrznuta potencijalna osobica.
Kad smo tek bili počeli s medicinski potpomognutom oplodnjom,
znala sam stati na vrata sobe za zamrzavanje i dodirujući vrhom prsta
sloj leda, razmišljajući o svojoj potencijalnoj zamrznutoj dječici. Kakve li
škrinje s blagom. Ovaj embrij mogao bi biti dobar plivač. Ovaj bi mogao
biti nadaren za glazbu. Ovaj bi mogao biti visok. Ovaj bi migao biti nježan
i stidljiv. Ovaj bi mogao biti zabavan. Ovaj bi mogao sličiti Benu. Ovaj bi
mogao sličiti meni.
Ben i ja smo stalno vodili takve razgovore. Slali smo embrijima
telepatske poruke potpore. Držite se, malci, rekli bismo im. Nadamo se
da vam nije prehladno.
Ali kako su godine prolazile, sve smo manje razgovarali s njima. Na
kraju smo prestali. Posve smo se emotivno odvojili od cijelog
tog procesa. To je samo znanost. To je samo neugodna medicinska
procedura. Znanost nas više nije opčinjavala kao na početku. Da,
da, danas djece rade u epruveti. Nevjerojatno! Ali ne i za nas.
Na posljednji smo tretman zakasnili, a i došli s kaznom za
nedopušteno desno skretanje. To je bila moja zamisao; da skrenemo
gdje ne smijemo da bismo stigli brže. Ben se ljutio sam na sebe što
me poslušao, jer smo zbog toga još više zakasnili. Kako niste
vidjeli znak?, upitao je policajac, a Ben stisnuo usta, valjda da ne kaže,
Ona je kriva! Policajcu je trebalo sto godina da nam napiše kaznu,
kao da je dodavanje minuta na kašnjenje dio te kazne.
Idemo doma, rekla sam Benu. Ovo je znak, neće upaliti. Bez veze
ćemo baciti novce na parkiranje.
Željela sam da mi kaže nešto pozitivno, nešto utješno, ali tad je već
bio loše volje. Super ti je razmišljanje, rekao je. Stvarno super. Ben inače
nije sarkastičan.

300
 Knjige.Club Books

Sad znam da ni on nije mislio da ćemo uspjeti. Tjedan dana poslije

jeo je Aliceine muffine od banane i entuzijastično čavrljao s njom o
posvojenju, čak i prije nego što smo doznali hoće li se posljednji embrij
primiti ili neće.
Tehničarka je bila mlada, izgledala je kao da nije mnogo starija od
Madison. Dok smo hodali prema sobi, spotaknula se, što mi se učinilo
kao još jedan loš znak. Hopla! Ode vaš embrij!
Kad sam se našla u stolcu elegantno raširenih nogu, čekajući da
izvadi embrij velikom iglom, nešto je promrmljala. Nitko nije razaznao
što.
Evo, embrij je spreman, ponovila je glasnije, kao da joj je neugodno.
Možda joj je to bio prvi put. Pogledali smo na zaslon i ugledali naše
potencijalno dijete.
Izgledao je isto kao njegova ne-braća i ne-sestre. Kao hrpica
mjehurića. Kao povećana kapljica vode.
Nisam se niti trudila iskazati divljenje. Nisam niti pokušala reći, Joj,
fantastično. Nisam si pospremila to sjećanje u arhivu, da ga jednog dana
prepričam djetetu. Kad sam te prvi put vidjela, dušo, bila si malecki
blastocist.
Liječnik koji je usadio embrij u mene bio mi je nepoznat. Moja draga
liječnica je trenutačno u Parizu, jer se njezina kći uda je za francuskog
odvjetnika. Ovaj liječnik imao je izduljeno, ozbiljno lice i podsjetio me na
računovođu koji nam obračunava porez za tvrtku. (Nikad ne dobijemo
povrat.) Moja liječnica inače čavrlja sa mnom o sitnicama koje joj u tom
trenu padnu na um, ali ovaj je liječnik cijelo vrijeme šutio. Progovorio je
tek kad je obavio posao. Pokazao nam je embrij na ultrazvuku.
Fino. Na dobrom je mjestu, rekao je bezizražajno, kao da je moja
maternica nekakav dio industrijske opreme.
Embrij je na zaslonu ultrazvuka izgledao kao i svi prije njega. Kao
treperava, svjetlucava zvjezdica.
Znala sam da neće dugo svjetlucati.
Okrenula sam glavu od zaslona i pogledala Bena.
Buljio je u svoje ruke.
Na sve strane loši znaci.

301
 Knjige.Club Books

Udahni. Izdahni. Udahni. Izdahni.

Nakon što su mesari bili gotovi s vježbom, popela sam se na pozornicu i rekla
im da će im ostatak predavanja održati moja pomoćnica, Layla. Izgovorila
sam to kao da je to od početka bio plan.
Kad je Layla ustala zbunjena, mesari su je pozdravili prijateljskim
pljeskom.
A ja sam izašla. Nisam mogla prestati misliti na onu svjetlucavu
zvjezdicu.

Alice je hodala prema školskoj knjižnici (njezino je tijelo znalo da su vrata

knjižnice ona dvokrilna, crvena, u dnu igrališta) kad se pred njom nacrtao
Dominick. Izgledao je pomalo zgužvano, ali lice mu je bilo naborano od brige.
- Alice - rekao je. - Spazio sam te kroz prozor. Nismo te uspjeli dobiti na
telefon.
- Oprosti! - rekla je Alice. - Stalno ga zaboravljam napuniti. Sve zaboravljam!
Dominick se nije nasmiješio. - Nazvao sam i Nicka - rekao je. - Na putuje
ovamo.
- Nazvao si Nicka? Zašto? Da se ne namjerava boriti s njim za njezinu ruku?
Da ga neće izazvati na dvoboj? (Samo što Nick više ne želi njezinu ruku. Pa ono,
dvoboja možda ne bi niti bilo. Hoćeš je? Samo izvoli, stari moj.)
- Imamo problem - rekao je Dominick. - Ozbiljan problem s Madison.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Nakon što sam izašla sa seminara, nazvala sam Bena. Ton mu je bio grub
poput brusnog papira.
Zašto mi nisi rekla?, upitao me.
Prekinula sam.
Nije mi se svidio njegov ton.

302
 Knjige.Club Books

28

JejojliseMadison dobro? - Alice je u žilama osjetila čisti strah. Zateturala je i toliko

zavrtjelo da se morala pridržati za Dominickovu ruku da ne padne.
- O, da, oprosti - rekao je s odsutnim smiješkom, tapšući Alice po ruci. - Ništa
joj nije. Ali dogodio se još jedan izgred, a preko ovog ne možemo priječi.
- Još jedan izgred?
- Nasilan.
- Netko je bio nasilan prema Madison? - Alice je bila spremna zadaviti tog
balavca ili balavicu. Zatražit će sastanak s roditeljima! Sad joj se u glavi vrtjelo od
bijesa. Netko je naudio Grožđici! Alice će tog malog nasilnika smazati za doručak.
- Alice - rekao je Dominick. Sad je već djelovao strogo. I to na način ravnatelja
škole. - Nasilna je bila Madison.
- Madison nije nasilna - rekla je Alice. Pa pozna je ona vlastitu kćer. Pozna je
je tek pet dana, ali pozna je je.
Doduše, mala je katkad natmurena, katkad - mora se priznati - pomalo
agresivna prema bratu i sestri kad je ljutita, ali to su samo obične bratske svađe
(nadajmo se). Madison je dobra osoba. Pa pomogla je Oliviji s plesom leptira. Pa
neki dan pomogla je Tomu sa zadaćom iz zemljopisa. Dobro, Tom je rekao da mu
ide na živce i Madison je na kraju odjurila u suzama, a Tom se pljesnuo rukom po
čelu i zakolutao očima poput minijaturne verzije svog oca, ali ipak... Aliceina kći
nije nasilna. Nemoguće.
- Jesi li još ... izvan forme? - oprezno je upitao Dominick.
- Još samo malo - rekla je Alice.
- Dakle, ovo nije prvi put da imamo problema s Madison. Prije nekoliko dana
jedan je dječak nakon svađe s Madison morao na šivanje.

303
 Knjige.Club Books

Aha, pomislila je Alice. To je, znači, ona nezgodica koju je Kate Harper
spomenula u teretani.
- Znam da joj nije lako, zbog Ginine smrti i zbog razvoda - nastavio je
Dominick, dižući obrve i nabirući čelo sa zabrinutošću ravnatelja škole - ali Alice,
stvarno mi je žao, ali ovo - o - kad je preko Aliceina ramena nešto uočio, ton mu
se promijenio. - Stiže tvoj... tvoj...
Alice se osvrnula i vidjela da im prilazi Nick. Bio je u odijelu, s mobitelom u
ruci, usred razgovora. Zračio je poslovnošću i odlučnošću i važnošću kojoj ništa
ne smije zasmetati i izgledao je poput izvanzemaljca slučajno spuštenog na
suncem obasjano školsko igralište kojim su odjekivali zvuci dječje pjesme iz
obližnje učionice.
Dominick joj je dobacio kratak pogled. - Bit će pomalo neugodno.
- Aha.
Kad se približio, čuli su što govori. - Dobro, onda recimo dva milijuna. Što
kažeš? Dogovoreno? Super. Bok! - preklopio je mobitel jednom rukom. Nick,
dušo moja napuhana, prestani se praviti važan, poželjela mu je reći Alice.
- Dominick, ako dobro pamtim? - rekao je Nick, pružajući mu ruku kao da
im je Dominick došao nešto prodati.
- Da, bok. Kako ste? - rekao je Dominick. Bio je za glavu viši od Nicka i,
usporedbi s njim, mršav poput srednjoškolca. Alice je došlo da ga zagrli, ali došlo
joj je da zagrli i Nicka. Obojica su izgledali kao dečki koji su se nekako našli u
tijelima odraslih muškaraca.
- Ovo je očito jako važno kad ste nazvali oboje - rekao je Nick pomalo
bezobrazno.
- Je - odvratio je Dominick, također pomalo bezobrazno. - Madison je
zaprijetila Chloe Harper da će je ubosti škarama. Uz to, odrezala joj je kosu i zarila
joj lice u tortu. Morat ću je udaljiti iz škole do, u najboljem slučaju, praznika.
Mislim da bi Madison morala na terapiju.
- Tako, dakle - rekao je Nick, koji kao da se ispuhao i klonuo. Sva moć se
preselila u Dominickove ruke.
- Sigurno se tu nešto krije - rekla je Alice. - Sigurno je imala razlog.

304
 Knjige.Club Books

- Nije važan razlog - rekao je Dominick (i to nekako arogantno, pogotovo za

nekoga tko pokušava biti njezin dečko). - Takvo je ponašanje neprihvatljivo.
Možete si zamisliti kako će Kate Harper reagirati na ovo. I ona je na putu ovamo.
Znači, Chloe je kći one užasne Kate Harper. No, eto. To sve objašnjava.
- Morat ćemo - ne znam - ponuditi im nekakvu kompenzaciju - uzdahnuo je
Nick.
- Mislim da novac u ovom slučaju neće pomoći - rekao je Dominick. Jedan-
nula za Dominicka.
- Nisam niti mislio na ...
- Dakle, djevojčice nas čekaju u mojem uredu - prekinuo ga je Dominick.
Alice i Nick su krenuli za njim, poput zločeste djece. Alice je pogledala Nicka
s izrazom lica koji je govorio, Možeš ti ovo vjerovati?, a Nick se samo namrštio.
U Dominickovu uredu, Madison i druga djevojčica sjedile su pred
ravnateljevim stolom. Ta druga je očajno ridala, iz držanja joj se vidjelo da si misli,
Imam pravo na očajno ridanje!, i na krilu je držala nešto što je Alice prepoznala -
s užasom - kao dugačku plavu pletenicu. Po licu i školskoj odori imala je tragove
čokoladne torte i trešanja i šlaga, a iznad ovratnika stršala joj je neuredno
odrezana plava kosa.
- Joj, Madison - rekla je Alice i protiv svoje volje. - Kako si mogla?
Madison je bila blijeda kao kreda, a u pogledu joj je sjajio bijes. Sjedila je vrlo
mirno i vrlo uspravno, s rukama stisnutim u šake i opuštenim na krilu. Bila je
slika i prilika malog psihopatskog ubojice kojeg su doveli u policijsku postaju na
ispitivanje.
- Morat ćeš nam objasniti svoj postupak, mlada damo - rekao je Nick i Alice
je zamalo prasnula u smijeh. Zvučao je kao da glumi ljutitog tatu u amaterskom
kazalištu.
Madison nije rekla ni riječi.
- Hoćeš ti ispričati mami i tati što se dogodilo? - Dominick joj se obratio
mnogo iskrenijim, uvjerljivijim tonom.
Madison je odlučno odmahnula glavom, poput zatvorenika koji mučiteljima
odbija odati državne tajne.
- Nije niti progovorila - rekao je Dominick Alice.

305
 Knjige.Club Books

Chloe Harper je zamahnula pletenicom, i dalje plačući. - Pogledaj mi kosu.

Moja mama će te ubiti, Madison Love. Moja kosa je prelijepa. Trebat će mi godine
i godine i godine da ponovno naraste. Bit će mi četrdeset. Ovo si napravila jer si
ljubomorna, a čak se nisi... - glas joj je zadrhtao, kao daju je užas idućih riječi
posve savladao. - Nisi se niti ispričala.
- O. K. Chloe - rekao je Dominick. - Smirimo se sad.
- Madison, ispričaj se Chloe - rekla je Alice oštrim, autoritativnim glasom koji
nije prepoznala. - Odmah.
- Žao mi je - promucala je Madison.
- Nije joj žao! - zatulila je Chloe, gledajući Alice i Nicka. - Samo kaže da joj je
žao! Čekajte samo da dođe moja mama!
- Zapravo - počeo je Dominick - mislim da nećemo čekati. Mislim da
gospodin i gospođa Love smiju odvesti Madison.
Čučnuo je pred Madison i pogledao je u oči. - Madison, od danas si
suspendirana iz škole - rekao je. - Ako se tako nastaviš ponašati, nećeš moći ići u
ovu školu. Razumiješ li me? Ovo je jako, jako ozbiljno.
Madison je kimnula. Lice joj sad više nije bilo blijedo, nego žarko crveno.
- O. K. - rekao je Dominick i ustao. - Idi po torbu. Roditelji će te čekati na
školskom dvorištu.
Madison je zbrisala iz ureda, a Chloe otvorila novi vodopad suza.
- Dobro, Chloe - umorno je rekao Dominick. - Tvoja mama će brzo doći.
Pričekaj je ovdje.
Pokazao je Nick i Alice da izađu i zatvorio vrata za njima.
- Mislim da nema smisla da čekate Kate Harper. Bolje da se ne susretnete dok
ste svi u ovakvom stanju - rekao je. - Mislim da biste trebali odvesti Madison
doma, porazgovarati s njom i saznati što joj se mota po glavi. Od srca vam
savjetujem da je odvedete psihologu. Mogu vam preporučiti neke - u daljini se
čulo užurbano kuckanje potpetica. - Kladim se da je to Kate. Bježite - rekao
je, mašući da ih požuri kao da ih spašava od tajne policije. - Nestanite!
Nick i Alice su zbrisali kroza stražnja vrata na školsko igralište. Trčali su sve
do izlaza iz dvorišta. Nick se zadihao. Alice nije. Bila je u mnogo boljoj formi od
njega.

306
 Knjige.Club Books

- Ovo je bilo grozno - rekla je Alice. - Imam osjećaj da sam ja onoj maloj
odrezala kosu. A tek torta! A tako ju je dugo pekla. Jadno dijete.
- Chloe? - upitao je Nick.
- Ne, Madison - rekla je Alice. - Briga me za Chloe.
- Alice, naše dijete je drugom djetetu prijetilo škarama.
- Dobro, da - rekla je Alice.
Nick je izvukao mobitel iz džepa i rasklopio ga. - Ne znam kako suspenzija
išta rješava - rekao je, namršteno čitajući nešto na zaslonu. - Mogli su isto tako
dići ruke i reći, Ne znamo što da radimo s njom. Samo bježe od odgovornosti -
pogledao je Alice. - Ne mislim kritizirati tvojeg dečka...
- Valjda je to politika škole - rekla je Alice, koja se osjećala i kao da bi trebala
braniti Dominicka i kao da je on nju izdao. Ako se već ljubi s ravnateljem, ne bi
li onda njezina kći trebala imati pravo na blaži tretman?
- No dobro... - Nick je pogledao na sat. - Vratit ću se u ured. Bolje da se ovime
pozabavimo poslije. Ne znam kakvu ti kaznu imaš na umu, osim stroge, naravno...
- Kako to misliš? - rekla je Alice. - Mislim da bismo trebali odmah razgovarati
s njom. Iste sekunde. Oboje.
Nick kao da se lecnuo. - Sad? I želiš da ja budem prisutan?
- Naravno da želim - rekla je Alice. - Mislim da bismo se svi trebali nekamo
odvesti. Nećemo se samo obrušiti na nju i kazniti je. Mrzim i samu tu riječ.
Kazniti.
- Joj, oprosti, valjda bismo je trebali nagraditi? Čestitati joj? Dušo, super si
obavila posao, možda bi se mogla upisati u srednju frizersku.
Alice se nasmijala. Nick se nasmiješio. Sunce mu je padalo izravno na lice.
Zaštitio je oči dlanom. - Znat ću kad ti se pamćenje vrati - rekao je.
- Kako?
- Prema tome kako ćeš me pogledati. Čim ti se pamćenje vrati, pročitat ću ti
to u očima.
- Iz njih će ravno na tebe izletjeti laserske zrake? - rekla je Alice.
Nick se nasmiješio. - Tako nekako - opet je pogledao na sat. – U podne imam
sastanak. Mislim da ga mogu odgoditi - rekao je nesigurno. - Znači, želiš da se sve
troje odvezemo nekamo zajedno?

307
 Knjige.Club Books

- To je toliko neobično? - rekla je Alice.

- Inače bi ti sve ovo uzela u svoje ruke i jasno mi dala do znanja da ti nije
potrebna moja pomoć.
- E pa u grad je stigla nova Alice - rekla je Alice.
- Tu imaš pravo - rekao je Nick. Izgledao je kao da će još nešto dodati, ali
zastao je i pogledao preko njezina ramena. - Stiže naša mala razbojnica.
Madison im je prišla pognute glave, noseći ruksak u jednoj ruci, toliko nisko
da se gotovo vukao po igralištu.
- S kime idem? - upitala je kad je stigla do njih, i ne gledajući ih.
- S oboje - rekla je Alice.
- S oboje? - Madison je podigla pogled i namrštila se. Djelovala je preplašeno.
- Dođi - rekla je Alice.
Madison joj je prišla, opet gledajući u tlo, i Alice ju je privukla u čvrst zagrljaj.
- Popravit ćemo mi sve ovo - rekla joj je Alice tiho, u kosu. - Ti, tata i ja ćemo
sjesti na plažu sa sladoledima u rukama i pronaći uzrok problema, kakav god on
bio.
Madison je prvo kratko i tiho zajecala kao da je zatečena, a zatim briznula u
plač.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Ugasi televizor, stalno mi govori.
Ne još, stalno odgovaram.
Sam ga je ugasio prije nekog vremena, ali čim ga je ugasio, počela sam
vrištati kao da mi nanosi bol.
Malo sam dramatična, da. Poslije će mi biti neugodno.
Ali i nanio mi je bol. Ta glasna tišina sobe bez upaljenog televizora mojim
je bubnjićima bila bolna.
Vjerojatno se zabrinuo da će susjedi pozvati policiju. Na kraju krajeva,
izgleda kao tip muškarca kakvog policajci vuku iz kuća u lisičinama jer je
zlostavljao suprugu. Zato je samo slegnuo ramenima i upalio televizor.
Sad je na redu Oprah. Tema dana je uzbudljiva nova dijeta. Publika je
uzbuđena. Ja sam uzbuđena, J. Možda odem na tu dijetu.

308
 Knjige.Club Books

Zapisat ću si najvažnije.

Sjeli su na plažu u Manlyju, uz luku, blizu posta je trajekta. Na isto mjesto na

kojem su popili kavu onog jutra nakon cjelonoćne vožnje s malom Madison koja
nije željela spavati.
Čak su imali i istu onu deku za izlet, s plavim i bijelim kvadratićima. Bila je u
Nickovu prtljažniku. Plava boja bila je bljeđa nego u Aliceinu sjećanju, ali njezini
su prsti prepoznali čvoriće u vuni.
- Gdje smo kupili ovu deku? - upitala je Alice kad su sjeli.
- Ne znam - Nick je već zvučao kao da se brani. - Slobodno je uzmi. Nisam
niti znao da je kod mene.
O, za Boga miloga. Alice nije niti rekla da je želi. Još jedna sitnica koja govori
kako su glupi postali njihovi životi, pomislila je. Bi li se nova Alice doista
posvađala zbog deke za izlet?
Madison se svalila na deku i sjela obuhvativši koljena rukama, pognute glave.
Kosa joj je beživotno visjela uz lice. (Alice ju je silno željela ošišati. Bila bi tako
slatka s kratkom kosom. Zapravo, to bi bila savršena kazna! Tisi odrezala kosu
njoj, mala moja, a ja tebi.)
Nakon suza na školskom igralištu, Madison nije dala ni glasa od sebe. Odvezli
su se Nickovim blistavim autom, a Nick je u vožnji proveo većinu vremena
razgovarajući preko uređaja hands-free. Smijao se. Slušao. Izdavao kratke, stroge
naredbe. - Dajte mi da malo razmislim - rekao je. - O. K., to je katastrofa - rekao
je, osvrćući se preko ramena da provjeri mrtvi kut prije prestrojavanja. - Svaka
čast. To je dobra vijest - rekao je kao pravi šef.
- Trenutačno ti je dobro na poslu? - upitala ga je Alice u jednom trenutku,
između dvaju poziva.
Nick joj je dobacio kratak pogled. - Je - rekao je nakon nekoliko sekunda. -
Super mi je.
- To je lijepo - rekla je Alice. To joj je bilo drago čuti.
Nick je sarkastično dignuo obrvu. - Ozbiljno?
- Naravno - rekla je Alice. - Zašto mi ne bi bilo drago?
- Ne znam - rekao je Nick. Alice je osjetila da Madison sa stražnjeg sjedala
pomno prati njihov razgovor.
309
 Knjige.Club Books

Nickov telefon sad je bio ugašen, a sako i kravatu je ostavio u autu. Upravo je
skidao cipele i čarape. Alice ga je gledala kako zabija bosa stopala u pijesak.
Njegova su joj stopala bila poznata koliko i vlastita. Kako se može razići s nekime
čija su joj stopala - velika, ne osobito privlačna stopala s dugim, dlakavim
nožnim prstima - bila poznata kao i vlastita?
- Izvanredno - rekao je Nick, pokazujući glavom glatki, grubi, žuti pijesak,
golemo tirkizno nebo, trajekt koji se sporo vukao lukom prema gradu. Izgovorio
je to istim onim zadovoljnim tonom kao kad bi bio zadovoljan hranom u
restoranu; kao da su vrijeme i plaža bili pripremljeni posebno za njega i
prezentirani na tanjuru; sve je bilo izvrsno, hvala, čeka vas velikodušna
napojnica. Tipični Nick. Podigao je lice prema suncu i zaklopio oči.
Alice je također skinula čizme (ukus joj je bio besprijekoran, bez lažne
skromnosti) i čarape.
- To su Tomove čarape za nogomet - rekla je Madison, podižući pogled s
koljena.
- Bila sam u žurbi - rekla je Alice.
Madison ju je odmjerila. - A taj šalje iz Olivijine škrinje za maskenbal.
- Znam, ali prekrasan je - Alice je podigla lepršavi šal.
Madison ju je pogledala još jednim pogledom koji Alice nije uspjela
odgonetnuti i opet pognula glavu.
Nick je otvorio oči. - Dakle, Madison...
- Obećala si mi sladoled - rekla je Madison i ošinula Alice pogledom kao da
očekuje još jedno prekršeno obećanje u beskrajnom nizu.
- Jesam, da - rekla je Alice.
Nick je uzdahnuo. - Idem ja - obuo je cipele i pogledao Madison odozgo. - Da
nisi rekla bratu i sestri da si dobila izlet na plažu i sladoled, je li jasno? Da se sve
troje djece Love odjednom ne sjeti da je suspenzija odlična stvar.
Madison se nasmijala. - O. K.
Kad je Nick otišao, Madison je rekla: - Nisam htjela pred tatom reći što je bilo.
Valjda su ženski problemi. - Dobro. Da čujem.
Madison je opet spustila glavu na koljena i rekla prigušenim glasom, - Chloe
je rekla da ste se ti i gospodin Gordon...

310
 Knjige.Club Books

Alice nije čula posljednje riječi.

- Molim? - rekla je.
- Seks! - procijedila je Madison. - Rekla je da ste ti i gospodin Gordon sigurno
radili ono u njegovu uredu. I to ne jednom, nego stoput!
Gospodin Gordon? Aha, Dominick.
- Dušo - počela je Alice, pitajući se kako da nastavi. Za početak, nije bila
sigurna je li to istina. Valjda se ne bi seksali u njegovu uredu? Bi li?
- Zamalo sam povratila. Morala sam jako duboko disati i staviti si dlan na usta.
Nisi, jel‘ da? Nisi nikad bila gola s gospodinom Gordonom?
Ako i je, Chloe sasvim sigurno ne raspolaže tim podatkom. Dominick to očito
nije uvrstio u dnevni red sastanka zbornice...
- Chloe Harper je mala lažljivica - rekla je Alice odlučno.
- Znam - rekla je Madison s vidljivim olakšanjem. - To sam i ja rekla! -
zagledala se u vodu i zataknula kosu iza ušiju. - A onda je rekla da sam ja
najružnija curica u školi, ali to nije bila laž.
Alice je srce zaboljelo. - Nije bila ni istina.
- I uhvatio me neki osjećaj - rekla je Madison. - Imala sam osjećaj da će mi
glava eksplodirati. Stajala je preda mnom i izvukla sam škare za likovni i odrezala
joj pletenicu. U jednom potezu! Pala je na pod. A onda se okrenula, a ja sam bacila
tortu na nju. Upropastila sam tortu. Nitko je nije niti stigao kušati. A to je
bila najbolja torta koju sam napravila.
- Jesi li joj prijetila da ćeš je ubosti škarama?
- Nisam! To je izmislila da me uvali u još veće nevolje.
- Govoriš li mi istinu?
- Da - rekla je Madison.
- Dobro - rekla je Alice. Barem nešto.
- Znaš, Madison - rekla je Alice - cijeli život će ti ljudi govoriti ružne stvari,
a ako nastaviš ovako reagirati, završit ćeš u zatvoru.
Madison se zamislila. Alice se pitala dopiru li to njezine mudre riječi pune
strogosti, ali i ljubavi do kćeri.
- Premlada sam za zatvor - rekla je Madison.
- Dobro, sad jesi, ali kad odrasteš ...
311
 Knjige.Club Books

- Kad odrastem, to neće biti važno.

- Misliš, neće ti biti važno hoćeš li završiti u zatvoru? Mislim da hoće.
Madison je zakolutala očima. - Ne. Neće biti važno što mi ljudi govore, jer ću
biti odrasla. Moći ću im reći, briga me, idem ja u Francusku.
Aha. Naravno. I Alice je mislila nešto slično kao mala. Kad odrasteš, nitko te
neće moći povrijediti, jer kako te itko može povrijediti kad si odrastao i čak imaš
vozačku dozvolu?
Prije nego što je smislila odgovor kojim neće razočarati Madison (što ako joj
razbije iluzije o odrastanju, čemu će se dijete veseliti?), nad njih se nadvila sjena.
- Dostava sladoleda - nad njima je stajao Nick s tri sladoleda u rukama. -
Pretpostavljam da još voliš okus ruma i grožđica? - upitao je Alice.
- Naravno - odgovorila je. Kakvo je to uopće pitanje.
Sjedili su i jeli sladolede, zagledani u vodu.
- Madison mi je rekla čime ju je Chloe izazvala - rekla je Alice. - Bezobraznom
laži.
- O. K. - rekao je Nick oprezno. Liznuo je sladoled, gledajući Alice i Madison.
- Znači, zadatak dana je naći bolji način da Madison reagira kad se razljuti.
- Kad se ja razljutim, uvijek deset puta duboko udahnem prije nego što
reagiram - rekao je Nick.
- Nije istina - rekla je Madison. - Samo počneš vikati. I mama isto. A ono kad
je mama bacila na tebe kutiju od pizze?
O, joj, krasan primjer daju djeci.
Alice se nakašljala. - Stvar je u tome da ...
- Možeš se konačno vratiti doma, tata? Molim te - rekla je Madison. - Mislim
da se trebaš vratiti doma i opet biti mamin muž. Mislim da bih se odmah prestala
ljutiti da se vratiš. I ne bih nikad više napravila ništa loše do kraja života. Možemo
napraviti ugovor. Pa me možete, ne znam, tužiti ako budem zločesta, što neću
biti.
Gledala je oca molećivo i očajno.
- Dušo - počeo je Nick. Stiskao je sve mišiće lica kao da se bori protiv
zubobolje. Ali nije nastavio odgovor, jer mu je pozornost odvuklo neko

312
 Knjige.Club Books

komešanje na plaži. Ljudi su vikali i trčali. Alice je vidjela da se na litici nad

akvarijem okupila hrpica ljudi. Pokazivali su nešto u vodi.
- Grbavi kitovi su u luci! - doviknuo im je neki čovjek, trčeći toliko brzo da
mu je fotoaparat poskakivao na grudima.
Nick je u sekundi skočio na noge, još sa sladoledom u ruci. Madison i Alice
su ga pogledale odozdo.
- Što čekate? - rekao je i već iduće sekunde sve troje se trkom zaletjelo po
plaži, uzbrdo do šetnice i ukrug uz ogradu, oprezno noseći sladolede u ispruženim
rukama.
Potrčali su strmim betonskim stubama i Alice je stigla prva, jednom rukom
držeći sladoled, a drugom podižući suknju. Bez po muke je preskakivala po dvije
stube.
Kad je stigla do vrha, ugledala je golem mlaz vode kako šiklja iz mora pod
njima.
- Mama i dijete - rekla je Alice žena do nje. - Gledajte. Ondje. Opet će izroniti.
Nick i Madison su dotrčali za njom. Nick je opet bio zadihan. (Kako se uspio
tako zapustiti?)
- Gdje? Gdje? - rekla je Madison. Lice joj je bilo rumeno i zabrinuto.
- Samo gledaj - rekla je Alice.
Nekoliko sekunda vladala je potpuna tišina. Površina vode u luci mreškala se
na povjetarcu, neki je galeb nezadovoljno kreštao.
- Otišli su - rekla je Madison. - Propustili smo sve. Tipično.
Nick je pogledao na sat.
Hajmo, kitovi, pomislila je Alice. Pokažite se.
Voda zaljeva kao da je eksplodirala kad se golemi sisavac vinuo u zrak, poput
djelića prapovijesti koja je probila neku nevidljivu barijeru i probila se u
stvarnost. Alice je na tren ugledala bijele grudi kita prekrivene priljepcima. Na
tren kao da je lebdio u zraku, a zatim se svalio na vodu, odbacujući ledene, slane
kapljice sve do njihovih lica.
Madison je primila Alice za ruku. Lice joj je sad blistalo od radosti, i od kapi
vode. - Gle, mama! Vidi!

313
 Knjige.Club Books

Kit se lijeno okretao u vodi, otkrivajući zaobljeno tijelo prekriveno

baršunastom crnom kožom, udarajući repom po površini kao da se igra u kadi.
- Madison, Alice, gledajte - dijete! - povikao je Nick, zvučeći kao da mu je
šesnaest.
Dijete se brčkalo nevješto oponašajući majku. Alice je mogla zamisliti kako
se veselo smije.
- Ha! - rekao je Nick praznoglavo. - Ha!
Lica oko njih bila su slika radosti i divljenja. Morski povjetarac hladio im je
obraze, sunce grijalo leđa.
- Daj opet! - rekla je Madison. - Kite, skoči opet!
- Da! - složio se onaj s fotoaparatom. - Skoči još jedanput!
Kao da ih je čuo, kit je skočio iz vode.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Ben prijeti da će vas nazvati. Misli da se ponašam kao luđakinja.

MISLI I IDEJE JEDNE PRABAKE!

Pobijedila sam ga u PlayStationu.
I pokušao me poljubiti.

KOMENTARI ZATVORENI

Dok su se vraćali prema deki, Madison je plesala oko njih. Bila je euforična.
Skakala je. Poskakivala. Vješala se Nicku o ruku, a zatim i Alice. Ljudi oko njih
pogledavali su je sa smiješkom.
- To je najbolje što sam dosad vidjela! - ponavljala je. - Povećat ću si
fotografiju i objesiti je na zid kod kreveta!
Čovjek s fotoaparatom zapisao je Nickovu e-mail adresu i obećao da će mu
poslati fotografiju.
- Nadajmo se da ih je uhvatio u pravom trenutku - rekao je Nick.
- Je, uhvatio ih je - rekla je Madison. - Znam da ih je snimio. Smijem ići malo
do vode? Samo malo gurnuti ruke?

314
 Knjige.Club Books

Pogledala je Alice, koja je pogledala Nicka. Nick je slegnuo ramenima.

- Može - rekla je Alice. - Zašto ne?
Gledali su za njom dok je trčala prema vodi, a zatim sjeli natrag na dekicu.
- Misliš da je trebamo poslati psihologu? - rekla je Alice.
- Mnogo toga joj se dogodilo - rekao je Nick. - Ginina nesreća. Ti i ja. A
Madison sve duboko proživljava.
- Što to znači, Ginina nesreća? - Alice se sjetila Madisonine noćne more.
Makni ga s nje.
- Madison je bila s tobom - rekao je Nick. - Sve je vidjela. Ali ti se toga ne
sjećaš, zar ne?
- Ne - rekla je Alice. - Sjećam se samo osjećaja - koji se danas činio
nemogućim; sav taj užas nije se doimao stvarnim pokraj mora, na suncu, sa
sladoledom i kitovima.
- Bjesnila je oluja - rekao je Nick. - Na Ginin auto se srušilo drvo. Madison i
ti ste bile iza nje u autu.
Drvo. Znači, ona užasna slika golih crnih grana što se njišu na olujnom nebu
je stvarna.
- Sigurno je i tebi i njoj bilo grozno - rekao je Nick tiho. Uzeo je šaku pijeska,
pa polako ispustio zrnca. - A ja nisam bio - nisam...
- Što?
- Nisam bio uz tebe koliko sam trebao - rekao je Nick.
- Zašto ne? - upitala je Alice znatiželjno.
- Da ti iskreno kažem, ne znam - rekao je Nick. - Osjećao sam se kao da to
mene ne dira. I kao da ne želiš moju sućut. Imao sam osjećaj da - da ti je netko
ponudio izbor, da bi radije ostala bez mene nego bez Gine. Sjećam se da sam te
pokušao zagrliti, ali odgurnula si me kao da ti se gadim. Trebao sam se više
potruditi. Oprosti.
- Zašto si mislio da bih radije izgubila tebe nego Ginu? - upitala je Alice.
Kakve li djetinjaste pomisli, kakve li glupe, pogrešne pomisli.
- U to se vrijeme nismo dobro slagali. A vas dvije ste si bile jako dobre - rekao
je Nick. - Mislim - to je bilo super - samo što... - usta su mu se iskrivila u neku
čudnu grimasu. - Rekla si Gini da si trudna s Olivijom prije nego meni.

315
 Knjige.Club Books

- Stvarno? - što li joj je bilo? - Oprosti.

- Ma to je bila samo sitnica - rekao je, pa malo šutio. - A i jednom sam te čuo
kako s njom razgovaraš o našem seksualnom životu. O odsutnosti seksualnog
života, točnije. Mislim, znam da žene stalno razgovaraju o seksu. Ali tvoj ton me
zasmetao. Bio je pun prijezira. A onda kad su se ona i Mike razišli i Gina je
počela izlaziti u barove da upozna muškarce i ti si izlazila s njom, dobio sam
dojam da si ljubomorna. Da joj zavidiš na tome što je slobodna. Da ti stojim na
putu. Da ti smetam.
- Jako mi je žao - rekla je Alice. Osjećala se kao da je prema Nicku tako grozna
bila neka druga žena. Kao da joj je upravo opisao groznu bivšu curu koja mu je
slomila srce.
- A onda je Gina poginula. I s nama je bilo gotovo. Sledila si se. Točno to,
sledila.
- Nije mi jasno zašto sam se tako ponašala - rekla je Alice. Da je umrla Sophie,
mlađa Alice satima bi plakala u Nickovu utješnom sigurnom zagrljaju. - Zato nisi
došao na sprovod? - upitala je.
Nick je uzdahnuo.
- Morao sam biti u New Yorku. Zbog jako važnog sastanka. Planirali smo ga
mjesecima, ali unatoč tome sam ti milijun puta rekao da ću otkazati put ako želiš.
Stoput sam te pitao želiš li da dođem na sprovod, a svaki put si mi odgovorila isto:
radi što želiš. Želio sam doći. Gina je bila i moja prijateljica, koliko god
davno. Kao da si to zaboravila. Živciralo me što odlučuje o svemu u našem životu,
ali i dalje mi je bila draga. Kad su se ona i Mike razišli, našao sam se na sto muka.
Želio sam se i dalje družiti s njim, ali ti si to smatrala samo izdajom Gine. I ona
isto. Jako se naljutila na mene, svaki put kad bih je vodio, upitala bi me Kako ti je
tvoj kompić Mike?, i obje bi me ošinule pogledom kao da sam utjelovljenje
zla. Meni nije bilo jasno zašto bih se morao prestati družiti s dobrim prijateljem
zbog jedne pijane - no dobro, o ovome smo ionako već previše razgovarali. Samo
ti želim reći da sam se osjećao čudno nakon što je Gina poginula. Nisam znao
kako bih trebao reagirati. Samo sam želio da mi ti kažeš, Naravno da želim da
otkažeš New York. Naravno da želim da dođeš na sprovod. Imao sam osjećaj da
mi za to treba tvoje dopuštenje.
- Znači, za sve naše probleme bili su krivi Gina i Mike - rekla je Alice. To
dvoje ljudi koje uopće nije poznavala upropastilo je njihov brak.
316
 Knjige.Club Books

- Mislim da ipak ne možemo njih okriviti za sve - rekao je Nick.

- Svađali smo se. I to zbog bezveznih sitnica.
- Kao na primjer?
- Kao na primjer trešanja. Jednom smo trebali ići k mojoj mami na večeru i
pojeo sam nekoliko trešanja koje smo joj trebali odnijeti. Zločin stoljeća, ako se
tebe pita. Nisi htjela sjahati s toga. Mjesecima sam slušao o trešnjama.
- O trešnjama - zamislila se Alice.
- U uredu su ljudi poštovali moje mišljenje - nastavio je Nick - a onda bih
došao doma i dočekala bi me kao da sam seoska budala. Nisam dobro poslagao
suđe u perilicu. Nisam odabrao pravu odjeću za klince. Pa sam prestao nuditi
pomoć. Nije mi se dalo slušati tolike kritike.
Neko vrijeme nisu govorili. U blizini njih, jedna obitelj s dvoje male djece
prostirala je svoju deku. Dječačić je zagrabio šaku pijeska s vrlo odlučnim izrazom
lica, a zatim otišao do sestrice da joj ga baci u lice. - Pazi maloga! - rekla je majka,
a otac ga spriječio u posljednjem trenutku. Majka je zakolutala očima, a otac
promrmljao nešto što nisu čuli.
- Ne kažem da sam bio savršen - rekao je Nick, promatrajući oca obitelji. -
Bio sam previše zaokupljen poslom. Ti si govorila da sam opsjednut poslom. I sad
prigovaraš na godini koju sam proveo na Goodmanovu projektu. Puno sam
putovao. Morala si se sama snalaziti s troje djece. Jednom si mi rekla da sam
dezertirao. Uvijek si mislim da sam te godine konačno izgradio karijeru, ali
možda... - zastao je, škiljeći prema luci. - Možda se te godine raspao naš brak.
Goodmanov projekt. Od tih je riječi Alice osjetila loš okus u ustima. Jebeni
Goodman. Riječ jebeni kao da je prirodno pristajala ispred imena Goodman.
Alice je uzdahnula. Sve je to bilo tako komplicirano. Njezine pogreške.
Nickove pogreške. Prvi put je pomislila da njihovu braku možda nema spasa.
Pogledala je onu obitelj s dvoje male djece. Sad je otac vrtio dječačića oko
sebe, a majka se smijala, slikajući ih digitalnim fotoaparatom. Kad se jednog dana
budu prisjećali ovog događaja, hoće li se sjetiti bacanja pijeska u lice ili smijeha?
Madison im je prilazila od vode, noseći nešto u skupljenim dlanovima,
ozarenog lica.
Nickova ruka ležala je do Aliceine na deki.
Osjetila je vrh njegova malog prsta kako dira njezin.
317
 Knjige.Club Books

- Možda bismo trebali ponovno pokušati - rekao je.

318
 Knjige.Club Books

29

G eorge i Mildred su se pojavili u petak.

Alice ih je pronašla u dnu garaže. George je ležao na boku, kao da ga je netko
šutnuo i srušio. Njegovo nekoć dostojanstveno lavovsko lice bilo je musavo
od zelene plijesni, zbog čega je Alice izgledao posramljeno, poput starca koji se
zamazao branom oko usta. Mildred je sjedila na polici pokraj hrpe starih lonaca
za cvijeće. S jedne šape joj je nedostajao oveći komad kamena i izgledala je
rezignirano i tužno. Oboje su bili prljavi.
Alice ih je odnijela na stražnji trijem i izribala mješavinom varikine i vode,
kako joj je preporučila gospođa Bergen. Ona je bila oduševljena što je Alice prešla
na njezinu stranu u ratu zbog promjene urbanističkog plana i sad ju je opet
pozdravljala i veselo joj mahala u prolazu. Rekla je da se djeca mogu doći igrati
kod nje kad žele i svirati njezin klavir. - Nije nam više pet godina - uzdahnuo je
Tom. - Ne zna da imamo PlayStation?
Barb se ponudila da odvede Madison u kupnju prvog dana njezine suspenzije.
- Ne brini se, neću je zasuti darovima - rekla je. - Nema nove odjeće ili sličnoga.
Osim ako ne vidi nešto stvarno posebno, naravno, ali to ćemo onda kupiti i
spremiti do rođendana.
Ribajući kamen, Alice se pitala hoće li George i Mildred ikad više izgledati
kao prije. Što ako je prekasno? Što ako su ih godine zanemarivanja upropastile?
Mogu li se ona i Nick vratiti na staro? Jesu li se svađe, izda je i ružne riječi
nataložile na njima i poput debelog sloja kamenca prekrile sve što je nekoć bilo
nježno i iskreno?
Ako jesu, možda bi mogli skidati komadić po komadić tih naslaga dok ne
budu kao novi. Bit će sve dobro. Bit će oni kao novi. Ribala je Mildredinu grivu
s toliko žestine da su joj zubi cvokotali.

319
 Knjige.Club Books

Zazvonio je telefon i Alice je s olakšanjem uzela predah da se javi.

Zvao ju je Ben. Glas mu je bio dubok, spor i jako australski, i Alice je imala
dojam da ju je nazvao netko iz neke daleke zabiti. Rekao je da Elizabeth samo
sjedi pred televizorom i gleda sve redom već dvadeset četiri sata, da vrišti kad on
pokuša ugasiti televizor i da nije siguran koliko dugo bi joj trebao dopustiti
takvo ponašanje.
- Sigurno je uzrujana zbog neuspjele oplodnje - rekla je Alice, gledajući u
vrata hladnjaka puna fotografija djece i članaka iz školskih novina. Poželjela je da
može dati dio tog života sestri.
Ben nije odmah odgovorio. - To je drugo o čemu sam htio razgovarati - rekao
je konačno. - Saznao sam da nije bila neuspjela. Nazvali su me iz klinike da se
dogovore za prvi ultrazvuk. Elizabeth je trudna.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Čujem ga da zove Alice u sobi do. A natjerala sam ga da mi obeća kako
nikome neće reći.
Znala sam da hoće. Lažac jedan.
Nemate pojma koliko sam bijesna. Na njega. Na njegovu majku.
Na moju majku. Na Alice. Na vas, Jeremy. Sve vas mrzim. Nemam nekog
razloga.
Mislim da vas mrzim zbog sve te sućuti, svega tog sažaljenja, svega tog
razumijevanja, ali ponajprije zbog sve te nade. Zbog komentara koji me
čekaju. Ovaj put moglo bi uspjeti! Imam osjećaj da ćeš uspjeti!
U meni se diže val za valom vrelog bijesa. Trudim se izdržati, onako kako
se valjda trude žene dok rađaju. Muka mi je, grudi me bole, u ustima mi je
cijelo vrijeme čudan okus, ali sve smo to već toliko puta prošli da više ne
mogu. Ne mogu.
Najviše od svega, Jeremy, bijesna sam na sebe: bijesna sam jer, iako si
govorim i iako vjerujem i iako svim srcem znam da ću izgubiti ovo dijete kao
i svako prije njega, isto tako znam i da ispod svega toga onaj nepodnošljivi,
suludi, optimistični glasić cvrkuće, Tko zna...?

Alice se odvezla k Elizabeth.

320
 Knjige.Club Books

Dobila je upute od Bena, a nijedna od ulica kojom je prošla nije joj bila nimalo
poznata. Možda ne posjećuje Elizabeth tako često? Možda nema vremena. Jer ima
pune ruke posla.
Živjeli su u prizemnici od crvene cigle s uredno pokošenim travnjakom.
Četvrt je bila puna obiteljskih kuća. Pred kućom do njihove djeca su se ljuljala na
ljuljački u dvorištu, a žena prekoputa naginjala se u automobil kako bi izvadila
dijete iz stolice. Alice je ta ulica podsjetila na njezinu prije deset godina.
Čim je Ben otvorio vrata, čula je žamor televizora. - Hoće da je jako glasno -
rekao je Ben. - Budi spremna. Ako pokušaš ugasiti televizor, tulit će kao životinja
koja je upala u zamku. Prestrašila me. Prošlu sam noć proveo u sobi za goste. Ne
znam je li ona uopće spavala.
- Što misliš, što joj je?
Ben je slegnuo svojim širokim ramenima. - Valjda ju je strah da će opet
izgubiti dijete. I mene je. Mislim, na neki način mi je laknulo kad mi je rekla da
oplodnja nije uspjela.
Alice je slijedila Bena kroz kuću (vrlo čistu, vrlo urednu kuću) do spavaće
sobe, u kojoj je Elizabeth sjedila na krevetu s daljinskim upravljačem u ruci. Na
koljenima su joj ležali bilježnica i olovka.
Bila je u istoj odjeći u kojoj je prethodnog dana održala predavanje mesarima,
samo joj je kosa sad bila raščupana, a maskara razmazana, pa je imala debele crne
sjene ispod očiju.
Alice nije ništa rekla. Samo je skinula cipele i skočila na krevet pokraj
Elizabeth, zavukla se pod pokrivač i povukla jastuk pod leđa.
Ben je još malo nesigurno stajao na vratima. - O. K. - rekao je. - Idem ja raditi
na autu.
- O. K. - Alice mu se nasmiješila.
Alice je pogledala Elizabeth iz profila. Lice joj je bilo nepomično, pogled
prikovan za ekran.
Alice je šutjela. Nije znala što bi trebala reći. Možda će biti dovoljno što sam
tu, pomislila je.
Na televiziji je bila epizoda serije M. A. S. H. Poznati likovi i iznenadan
smijeh publike u sekundi su vratili Alice u 1975. godinu: ona i Elizabeth sjede na

321
 Knjige.Club Books

onom starom bež kauču poslije škole i čekaju da se mama vrati s posla; jedu
sendviče od bijelog kruha s parizerom i kečapom.
Alice je odlutala u mislima. Razmišljala je o neobičnom, kratkom razdoblju
života koje je počelo kad se prošlog petka ujutro onesvijestila u teretani. Imala je
osjećaj da je protekli tjedan bio izlet na egzotično odredište na kojem je bila
prisiljena naučiti niz neobičnih novih vještina. Toliko se toga dogodilo. Upoznala
je djecu. Saznala za mamu i Rogera. Bila na večeri talenata.
Nakon dosta vremena, osjetila je da se Elizabeth meškolji. Zadržala je dah.
- Nemaš li ti pune ruke posla? - upitala ju je Elizabeth sarkastično.
- Ništa nije važnije od ovoga.
Elizabeth se namrštila i povukla pokrivač, skidajući ga s Aliceinih nogu. Alice
ga je povukla natrag.
M. A. S. H. je završio i Elizabeth je promijenila kanal. Na ekranu su se pojavile
nježne crte lica Audrey Hepburn. Elizabeth je opet promijenila kanal, ovaj put
na kuharsku emisiju.
Alice je poželjela kavu. Pitala se bi li sve pokvarila, što god sve bilo, da ode u
kuhinju, skuha si kavu i vrati se u krevet. Ili da skokne do Dine po dvostruki
espresso s mlijekom bez masnoće.
Dino.
Pružila je ruku prema torbici, koju je bila ostavila na podu pokraj kreveta, i
prekopala po njoj. Izvukla je lutkicu plodnosti i oprezno je spustila na krevet
između sebe i Elizabeth. Lutkica ih je promatrala nerazumljivim pogledom svojih
izbuljenih očiju. Alice ju je okrenula tako da gleda samo Elizabeth.
Nakon dosta vremena, Elizabeth više nije izdržala. - Dobro, koji je to vrag?
- Lutkica plodnosti - rekla je Alice. - Šalje ti je Dino iz kafića.
Elizabeth ju je primila i proučila. - Valjda se želi osigurati protiv nove otmice
djece gostiju.
- Valjda - rekla je Alice.
- Što se radi s time?
- Ne znam - rekla je Alice. - Možda joj moraš prinijeti žrtvu.
Elizabeth je zakolutala očima. Licem joj je bljesnula kratka iskra osmijeha.
Elizabeth je spustila lutkicu na noćni ormarić sa svoje strane.

322
 Knjige.Club Books

- Rodilo bi se u siječnju - rekla je. - Ako...

- Siječanj je dobar mjesec za novorođenče - rekla je Alice. - Ne bi se smrzavala
kad bi noću morala ustati dojiti.
- Neće biti nikakvog novorođenčeta - odbrusila je Elizabeth.
- Mogli bismo zamoliti tatu da se zauzmu za tebe - rekla je Alice. - Sigurno
sad već ima veze tamo gore.
- Misliš da nisam pitala tatu da pomogne s prijašnjim trudnoćama? - rekla je
Elizabeth. - Molila sam se svima redom.
Isusu. Mariji. Svetom Gerardu, on je navodno zaštitnik trudnica. Nitko me ne
sluša. Ne obaziru se na mene.
- Tata bi te slušao - rekla je Alice. Lice njihova oca odjednom joj je bilo jasno
u mislima. Najčešće bi se sjetila samo lica s fotografija, a ne lica koje je sama
zapamtila. - Možda je raj pun birokrata, pa mu treba malo dulje.
- Ionako mislim da ne vjerujem u zagrobni život - rekla je Elizabeth. - Nekoć
sam imala romantične zamisli o tome da se tata brine za svu moju izgubljenu
djecu, ali onda ih se previše namnožilo. Sad bi već vodio cijeli vražji dječji vrtić.
- Barem ne bi imao vremena za razmišljanje o mami i Rogeru kako plešu salsu
- rekla je Alice.
Ovaj put Elizabeth se napokon nasmiješila.
- Mama pamti sve termine - rekla je. - I svaki potencijalni rođendan me
nazove odmah ujutro i čavrlja, ne spominjući koji je datum.
- Čini se da zna s djecom - rekla je Alice. - Moji je obožavaju.
- Dobra je baka - rekla je Elizabeth.
- Valjda sam joj oprostila - rekla je Alice.
Elizabeth ju je iznenađeno pogledala, ali nije pitala Što si joj trebala oprostiti?
O tome nikad nisu razgovarale (barem se Alice nije mogla sjetiti da su o tome
razgovarale): Barb je nakon smrti njihova oca prestala biti majka. Jednostavno je
odustala. Pravi šok. Preko noći je postala tip majke koju nije briga izlaze li djeca
iz kuće dovoljno toplo odjevena, jesu li oprala zube, jedu li povrće - Alice i
Elizabeth nisu znale znači li to da se prije samo pretvarala. Mjesecima nakon
suprugove smrti, Barb se i dalje samo bavila svojim mislima, povremeno ih držeći

323
 Knjige.Club Books

za ruke dok bi sjedila nad albumom s fotografijama i plakala. Tad je u njihov život
ušla Frannie i vratila u njega strukturu i sadržaj.
Alice i Elizabeth nisu više smatrale Barb majkom, nego pomalo zaostalom
mlađom sestrom. Čak i kad se Barb konačno oporavila i pokušala vratiti autoritet,
nisu joj dopustile da im bude majka. To je bila njihova osveta, suptilna, ali
odlučna.
- Da - rekla je Elizabeth naposljetku. - Valjda smo joj konačno oprostile. Ne
znam točno kad, ali jesmo.
- Čudno je to kako stvari ispadnu.
- J.
Odgledale su reklamu za tepihe (na sniženju!), a tad je Elizabeth opet
progovorila. - Jako sam ljutita. Ne mogu ti niti opisati koliko sam ljutita.
- O. K. - rekla je Alice.
Opet je dugo šutjela.
- Potratili smo sedam godina pokušavajući izgraditi život, stvoriti si običan
obiteljski život u predgrađu s dvoje djece. Samo smo se time bavili - nismo živjeli
taj život - a sad ćemo još nekoliko mjeseci morati odgoditi sve ostalo, dok ne
izgubim dijete, a onda ću se morati oporaviti od toga, a onda će Ben navaliti
da ispunimo molbu za posvojenje, a onda ćete svi biti puni poleta i potpore, Joj,
super, posvojit ćete, kako multikulturno od vas! I očekivat ćete da zaboravim ovo
dijete.
- Možda ga ne izgubiš - rekla je Alice. - Možda se rodi.
- Naravno da ću ga izgubiti.
Voditelj kuharske emisije nalio je malo meda u tavu. - Tajna je u maslacu, ali
bez soli.
- Moram se samo pretvarati da nisam trudna - rekla je Elizabeth - pa kad ga
izgubim, neće me toliko boljeti, ali ne ide mi pretvaranje. Onda si na tren
pomislim, hajde, O. K. je, nadaj se! Pretpostavi da će sve biti dobro. Ali živim u
strahu. Svaki put kad odem na toalet, bojim se da ću ugledati krv. Svaki put kad
odem na ultrazvuk, bojim se da ću ugledati obješena lica. Trudnice se ne smiju
brinuti jer je stres štetan za dijete, ali kako da se ne brinem?
- Možda bi mogla mene zadužiti za brigu - rekla je Alice. - Brinut ću se
umjesto tebe po cijele dane! Znaš da se ja brinem na vrhunskoj razini.
324
 Knjige.Club Books

Elizabeth se nasmiješila i vratila pogled na televizor. Voditelj kuharske

emisije izvukao je nešto iz pećnice i pohlepno pomirisao. - Voila!
- Trebala sam odmah sjesti u auto i doći k tebi kad je Gina poginula - rekla je
Elizabeth. - Ali nisam. Oprosti mi.
Kako bizarno, pomislila je Alice. Svi mi se ispričavaju zbog nečega što su krivo
napravili kad je Gina poginula.
- A zašto nisi?
- Jer nisam znala želiš li me vidjeti - rekla je Elizabeth. - Imala sam osjećaj da
ću nešto pogrešno reći. Ti i Gina bile ste tako bliske, a ti i ja smo se... bile udaljile.
Alice se pomaknula prema Elizabeth, tako da su im se bedra dodirnula. - E pa
približimo se.
Na ekranu je bila odjavna špica kuharske emisije.
- Izgubit ću ovo dijete - rekla je Elizabeth.
Alice je spustila dlan na Elizabethin trbuh.
- Izgubit ću ovo dijete - ponovila je Elizabeth.
Alice se sagnula do trbuha. - Hajde, nećakinjo ili nećače - rekla je. - Ostani s
nama, može? Mama se jako nagnjavila da te dobije.
Elizabeth je podigla daljinski upravljač, ugasila televizor i rasplakala se.

Misli i ideje jedne prabake!

Uzvratila sam mu poljubac.
Nitko nije u većem šoku od mene.

KOMENTARI ZATVORENI

- Zgodni su ti lavovi - rekao je Dominick.

Bilo je devet navečer, bila je subota, a Dominick je stajao na njezinim vratima
držeći kutiju čokoladnih keksa, bocu likera i buket tulipana. Bio je u trapericama
i izblijedjeloj kariranoj košulji, neobrijan.
Alice je pogledala Georgea i Mildred, koji su opet bili na svojim stupovima i
čuvali kuću. Nije se mogla odlučiti jesu li šašavi i zgodni, ili prljavi i kičasti.

325
 Knjige.Club Books

- Svratio sam bez najave, za slučaj da poželiš društvo - rekao je. - Ali ako imaš
pune ruke posla s planiranjem za sutra...
Alice ne samo da nije imala pune ruke posla, nego je večer provodila ležeći
na sofi i gledajući u strop, razmišljajući čas o Elizabethinoj trudnoći, čas o tome
da je Nick predložio da ponovno pokušaju. Nick je mislio da bi trebali izaći na
spoj. Možda u kino, rekao je, a Alice se zapitala kakav je to pokušaj ako sjede u
kinu i gledaju film. Da entuzijastično žvaču kokice? Živo raspravljaju o filmu
nakon kina? Da daju ocjene jedno drugome za viceve ili zauzimanje? Ne, ne
zanima nju takvo pokušavanje. Ona želi da se Nick vrati doma, zaključila je; da
sve bude kako je bilo prije. Bilo joj je dosta svih tih besmislica.
Provela je naporan dan. Sva su djeca imala treninge, svako na svojem sportu.
Olivia je igrala netball (puno teatralnog skakanja, malo dodira s loptom); Tom
nogomet (jako je dobar - dao je dva gola), a Madison hokej na travi (bezvoljno i
katastrofalno loše). - Voliš li hokej? - upitala ju je Alice kad je Madison sišla s
terena.
- Znaš da ga mrzim - odgovorila je Madison.
- Zašto ga onda treniraš?
- Jer si ti rekla da moram naučiti igrati timske sportove - odgovorila je. Alice
je iste sekunde otišla do trenera i rekla da se Madison ispisuje s treninga. Nije
znala koga je to više usrećilo; trenera ili Madison.
Na svakoj utakmici Alice je imala različite dužnosti, koje je nekim čudom sve
obavila bez muke, kao da nije uljez u vlastitom životu. Na Madisoninoj utakmici
hokeja na travi bilježila je rezultat. Na Tomovoj nogometnoj utakmici pomagala
je u pečenju kobasica na roštilju, a na Olivijinoj utakmici netballa bila je
sudac. Netko joj je gurnuo zviždaljku u ruke, a Alice se pokušala obraniti s, Ne,
ne, ne mogu ja to, ali hladna mala zviždaljka bila je dobro poznata njezinoj ruci.
Nije se niti snašla i već se hitro ushodala uz teren, odlučno pišteći i izvikujući njoj
potpuno nepoznate riječi i rečenice. Step! Drži loptu! Napadač, u zaleđu si! Za
divno čudo, djeca su je slušala bez pogovora.
Nick je bio na svim trima utakmicama. Nisu imali vremena za razgovor. I on
je imao zaduženja. Morao je suditi na Tomovoj utakmici. Kakvi smo mi roditelji,
pomislila je Alice s mješavinom ponosa i bojazni, jer što ako je točno u tome
problem? Što ako je to ono zbog čega moraju ponovno pokušati? jer je ona sad
mama, a Nick je tata, a nijedno od to dvoje nije seksi, nego su dosadni i
326
 Knjige.Club Books

bezlični. (Je li to i razlog zbog kojeg se ljudi ljube na stroju za pranje rublja na
zabavama? Da se prisjete da su nekoć bili tinejdžeri puni života?)
Sutra je Majčin dan, pomislila je. Dan megameringe. Veliki događaj.
Vjerojatno bi se trebala pripremati za to - pregledavati dokumente, zivkati ljude
da provjere jesu li svi napravili ono za što ih je zadužila - ali megameringa za
Majčin dan nije joj bio bogzna kako zanimljiv. Uostalom, odbor za meringu imao
je sve pod kontrolom.
- Uđi - rekla je Dominicku, ne skidajući oka s keksa.
- Djeca spavaju? - upitao je.
- Da, ali - zastala je. Mislila mu je reći nešto duhovito o Tomu s Nintendom
pod pokrivačem, ali predomislila se. Nakon incidenta s Madison i rezanjem
pletenice, imala bi osjećaj da cinka vlastitog sina ravnatelju njegove škole.
- Što je Kate rekla za Chloeinu kosu? - upitala je.
- Poludjela je, očekivano - rekao je Dominick.
- Ostavila sam joj poruku isprike - rekla je Alice. - Ali nije mi se javila.
- Jasno ti je da nisam imao izbora? Da sam morao suspendirati Madison? -
rekao je Dominick, pružajući Alice tulipane. - Nisam htio...
- Da, da, jasno mi je. Ne brini se. Prelijepi su, hvala ti.
Dominick je spustio kekse. Vrtio je bocu likera po rukama.
- Znat ću kad ti se pamćenje bude vratilo.
- Kako? - rekla je Alice.
- Po tome kako ćeš me pogledati. Trenutačno me gledaš pristojno i
prijateljski, kao da me zapravo ne poznaješ, kao da nismo...
O, Bože, mala Chloe Harper imala je pravo. Ona i gospodin Gordon radili su
ono u njegovu uredu.
Spustio je bocu i prišao joj.
Ne, ne, ne. Ne opet poljubac. Ne može to tako. To nije u duhu ponovnog
pokušavanja.
- Dominick - rekla je.
Zvono na vratima se oglasilo.
- Ispričavam se - rekla je Alice.
Pred vratima je stajao Nick.
327
 Knjige.Club Books

On je u ruci imao bocu vina, sir, krekere i identičan buket tulipana. Alice je
zaključila da su negdje u blizini na sniženju.
- Sredila si lavove - rekao je Nick zadovoljno. Sagnuo se i potapšao Georgea
po glavi. - Bok, prijatelju stari.
- Idem ja - rekao je Dominick, već na vratima. Alice je vidjela da se zagledao
u cvijeće i vino.
- O, bok - rekao je Nick, uspravio se, a osmijeh mu je nestao s lica. - Neću
vam smetati...
- Ne, ne. Ja sam ionako bio na odlasku - rekao je Dominick odlučno. - Vidimo
se sutra - dodirnuo je Alice po ruci i ležernim korakom sišao s trijema.
- Jesam li vas u čemu prekinuo? - Nick je krenuo za njom niz hodnik. Uočio
je Dominickove tulipane. - O. Večeras svi prinose žrtve.
Alice je zijevnula. Čeznula je za svojim dobrim starim normalnim životom.
Za subotom provedenom doma. Željela je da ona kaže, Umorna sam, idem u
krevet, da Nick kaže (ne okrećući pogled s televizora), O. K, ja ću dovršiti film,
pa dolazim, da legnu u krevet, uzmu svatko svoju knjigu u ruke, ugase svjetla,
odu na spavanje. Tko bi mislio da mirna subotnja večer provedena doma može
biti tako nedostižna, tako egzotična?
Ali otvorila je Dominickove čokoladne kekse i grickajući jedan, zagledala se
u Nicka, koji je stajao u vlastitoj kuhinji kao da mu je neugodno.
- Da otvorim vino? - rekao je.
- Naravno.
Otvorio ga je i natočio svakome po čašu. Alice je narezala sira i sjeli su za stol,
svatko na svoju stranu dugačkog stola.
- Dolaziš li sutra? - upitala je Alice, grickajući drugi čokoladni keks. - Na
megameringu?
- A ne, ne. Nisam namjeravao. Hoćeš da dođem?
- Naravno!
Nick se nasmijao njezinu zapanjenom tonu. - Dobro, dolazim.
- Mislim da će to do ranog poslijepodneva biti gotovo - rekla je Alice. - Još
stigneš k mami na ručak.
Nick ju je blijedo pogledao.

328
 Knjige.Club Books

- Ručak za Majčin dan - podsjetila ga je Alice. - Sjećaš se? Rekao si Elli da ćeš
doći, na večeri talenata.
- Aha. da.
- Kako ti uopće živiš bez mene? - našalila se Alice.
Nick se malo smrknuo. - Snalazim se ja sasvim dobro. Nisam potpuno
beskoristan.
Alice se lecnula na taj ton. - Nisam niti rekla da jesi - uzela je malo sira. - Ili
možda jesam?
- Ne vjeruješ ni da se mogu brinuti za djecu koliko i ti. Rekla si da se neću
sjetiti svib izvannastavnih aktivnosti, da ću zaboraviti potpisati dopuštenja za
izlete i takve stvari, da se neću sjetiti pročitati supervažne školske novine. Ne
znam kako uopće vodim tvrtku takav nesposoban.
Imaš osobnu pomoćnicu da te podsjeća na sve važne sitnice.
Nije bila sigurna koja Alice je to pomislila: osorna Alice iz budućnosti, ili
prava Alice. Nick nikad nije imao živaca za sitnice.
Dotočio im je vina. - Ne mogu si zamisliti da ih viđam samo vikendima. To
nije normalno druženje. Kad sam s njima samo vikendom, katkad si zvučim kao
vlastiti otac. Lažno veselo. Krenem ovamo po njih i shvatim da u vožnji smišljam
viceve za njih. I pomislim si, kako se to dogodilo?
- Inače s njima provodiš vrijeme i preko tjedna?
- Jasno mi je što time želiš reći, O. K? Da, radim do kasno navečer, ali čini se
da si zaboravila koliko sam puta izašao s posla ranije. Zaboravila si da sam otišao
na vožnju biciklom s Madison, da sam ljeti petkom navečer satima igrao kriket s
Tomom. Dobro, ti si rekla da je to bilo samo jedanput, ali ja znam da je
bilo najmanje dvaput...
- Nisam ništa time htjela reći.
Nick je vrtio čašu, držeći je za nožicu. Pogledao je Alice s izrazom lica koji je
govorio, Dobro, priznajem da... - Nisam bio vješt u balansiranju posla i doma.
Moram se više truditi. Ako se pomirimo, poradit ću na tome. Predan sam tom
cilju.
- O. K. - rekla je Alice. Najradije bi mu se bila nasmijala zbog tog izraza,
predan sam tom cilju, ali držao se kao da je ovo presudni trenutak. Njoj se ništa

329
 Knjige.Club Books

od toga nije činilo bogzna kako važno. No dobro, katkad Nick dugo radi. Ako je
to potrebno za karijeru kakvu ima, samo neka radi.
- Moja konkurencija očito ne radi dugo - rekao je Nick.
- Konkurencija? - Alice se već pomalo vrtjelo zbog vina. Glava joj se punila
maglicom napola dovršenih misli, lica ljudi koje nije poznavala i mutnim
sjećanjem na osjeća je koje nije znala opisati.
- Dominick.
- Aha, on. Drag je, ali ipak sam ja udana za tebe.
- Rastavljeni smo.
- Da, ali trudimo se - Alice se zahihotala. - Oprosti. Ne znam zašto mi je to
smiješno. Nije smiješno. Uopće nije smiješno. Mislim da bi mi dobro došla čaša
vode.
Ustala je i dok je prolazila pokraj Nicka, iznenada mu se uvalila u krilo poput
pripite djevojke na studentskom tulumu.
- Hoćeš se potruditi, Nick? - smijući se unosila mu se u vrat. - Hoćeš se stvarno
svojski potruditi?
- Nacvrcala si se - rekao je Nick i poljubio je i konačno je sve bilo kako treba.
Alice se priljubila uz njega, preplavljena blaženim olakšanjem. Imala je osjećaj da
uranja u kadu punu vruće vode nakon što ju je uhvatio pljusak, kao da se zavlači
pod čistu posteljinu nakon napornog dana.
- Tata? - rekao je dječji glas iza njih. - Što radiš ovdje?
Nickove noge su se trznule od iznenađenja, katapultirajući Alice.
Olivia je stajala u kuhinji u pidžami, pospano trljajući oči, obraza rumenih od
sna. Glasno je zijevnula, protežući ruke nad glavu. Zbunjeno se namrštila, a tad
joj se licem razlilo čisto oduševljenje.
- Opet voliš mamicu?

Misli i ideje jedne prabake!

Oprostite što vam nisam dala da komentirate moje dvije posljednje objave,
pogotovo zato što znam da ste jedva čekali da komentirate. Iz nekog razloga
samo sam vam željela javiti što se događa, ali na neko vrijeme ne čuti što
mislite.
330
 Knjige.Club Books

Prije nego što se raspametite od sreće, moram vam reći da ovo nije veza
ili nešto tako besmisleno.
Samo bezazleno udvaranje. Zašto ne?! Jako je zabavno! Sutra ću ga
povesti sa sobom na pečenje megamerinae za Majčin dan koje organizira
moja unuka.
O, još se nešto zanimljivo dogodilo. Baš sam se vratila s još jednog
dvoboja na PlayStationu protiv X-a (pobijedila sam ga, naravno!), na kojem
je nešto priznao.
Čita ovaj blog!
Bila sam u šoku, ali ne mogu se žaliti. Nisam ograničila pristup, blog je na
javnoj domeni, ali nisam znala da ga je otkrilo nekoliko stanara našeg naselja.
Ispostavilo se da je X čak i komentirao, ali pod lažnim imenom. Prevarant
jedan! Ne želi mi reći pod kojim imenom. Možete li vi pogoditi?

KOMENTARI

Baka Mrak kaže...

Nisam sigurna što da mislim o svemu ovome, Frannie. Već ti laže! Je li to

dobar početak veze? (Mislim da je X AB74. Taj mi zvuči kao prevarant.)

AB74 kaže...
Nisam ja, baka Mrak. Ja mislim da je X Frank Neary, ljigavac mali!

Frank Neary kaže...

Nisam ja, profesorice Jeffrey. Ja sam uvijek bio iskren prema vama.

Beryl kaže...
Mislim da je Baka Mrak X! Dobro se sakrio! Zovi ti to kako želiš:
udvaranje, romansu ili nešto treće, ali uživaj u trenutku, Frannie!

Doris iz Dallasa kaže...

Dobro se ljubiš, Frannie.

331
 Knjige.Club Books

30

D ošao je i veliki dan.

Alice se osjećala poput malog odjevnog predmeta, recimo čarape, uhvaćene
u perilici rublja s velikim komadima. Ljudi su je razvlačili čas ovamo, čas
onamo. U jednom trenutku doslovno se našla između dviju osoba (obiju njoj
nepoznatih) koje su je istodobno primile pod ruku i pokušale odvući svaka na
svoju stranu. Zabrinuta lica, uzbuđena lica, nasmiješena lica koja su govorila to je
to, konačno!, prelijetala su pokraj nje i nestajala. Ljudi su se okupljali oko nje u
zabrinutim skupovima, obasipali je pitanjima, govorili joj s čime imaju problema
i što je već odavno trebalo biti dostavljeno.
- Kamo da stavim jaja?
- Gdje da stanu dame zadužene za tijesto?
- Zvali su s televizije, kažu da dolaze u podne. Žele potvrdu da ćeš biti
spremna za intervju u pola jedan. To stoji? Sve je i dalje prema rasporedu?
Televizija? Intervju? S njom?
Fotoaparati su blještali poput stroboskopa. Trebala sam bolje slušati na
sastanku odbora za meringu, pomislila je Alice. Tek je sad shvatila koliko je taj
veliki dan... velik. Mega.
Svi su stajali u golemom šarenom šatoru podignutom na školskom sportskom
travnjaku, na kojem se šepirio natpis MEGA-MERINGA ZA MAJČIN DAN: 100 MAMA
PEČE NAJVEĆU PITU OD LIMUNA S MERINGOM! ULAZNICA 10 DOLARA (DJECA
ULAZE BESPLATNO). SAV PRIHOD IDE ŠKOLI I ISTRAŽIVANJU RAKA DOJKE.
U šatoru je bilo postavljeno gledalište kao u sportskim dvoranama, s nizovima
sjedala na raznim visinama. Bilo je podignuto u polukrugu, da svi dobro vide što
mame rade. Zidovi šatora bili su prekriveni reklamama ponosnih sponzora akcije
pečenja megameringe za Majčin dan, kako su isticali. Alice je vidjela i reklamu

332
 Knjige.Club Books

za Dinov kafić. Na sredini šatora stajala je oprema za pečenje goleme pite. Sve je
bilo golemo, profesionalno, ravno s gradilišta: viličar, miješalica za beton, mala
dizalica, posuda za pečenje pite izrađena prema narudžbi i pećnica, također
izrađena prema narudžbi. Oko svega toga bili su postavljeni stolovi, u velikom
krugu, a na svakome od njih u pravilnim razmacima zdjele za miješanje.
Pokraj svake zdjele stajale su uredno složene namirnice: jaja, brašno, maslac,
limuni i šećer. Maggien suprug, onaj s crvenim licem s trake za trčanje, bio je
zadužen za opremu. Alice je zaključila da je građevinska oprema njegova, kao i
zbunjeni radnici kojima je izdavao naredbe.
- Dobro, da provjerim: prvo pečemo tijesto, bez nadjeva - obratio se Alice.
Barem to znam, pomislila je. - Da - rekla je, pa potvrdila malo odlučnije. - Da,
tako je.
- Primljeno na znanje, šefice - rekao je i odjurio dalje.
Ljudi su polako ulazili u šator, predajući gotovinu dvjema predstavnicama
odbora za meringu koje su sjedile na ulazu. Sjedala su se brzo punila. Grupica
djece s instrumentima za limenu glazbu je zasvirala.
Jedan kut šatora bio je posvećen dječjim aktivnostima. Sve su imale
zajedničku temu: mega. Djeca su mogla puhati goleme mjehure od sapuna,
dodavati se golemom spužvastom loptom ili slikati golemim kistovima po
golemom platnu. Alice je ondje ostavila Madison, Toma i Oliviju da se zabavljaju.
- Sve dobro napreduje? - upitao je netko.
Dominick. S njim je bio Jasper, koji je visio ocu s ruke. Alice je podigla pogled,
susrela Dominickov pogled i brzo okrenula glavu poput krivca. Osjećala se kao
da ga je prevarila... što možda i je.
- Oprosti za sinoć - rekla je.
- I ne misli na to danas - rekao je. - O - kad smo kod danas, jesi li se možda
sjetila dogovora za večeras? Fantom u operi?
Prethodne večeri Nick je vratio Oliviju u krevet i otišao. Dogovorili su se da
će navečer, nakon meringe, izaći na prvi pravi spoj, na večeru u najdraži talijanski
restoran otprije deset godina. Nick joj je već poslao poruku da je rezervirao stol.
- Ovaj, zaboravila sam - počela je Alice. Stvarno moram prekinuti s ovim
dragim, ali nevažnim čovjekom, pomislila je. - Dominick, stvar je u tome da ...

333
 Knjige.Club Books

- Alice, draga! - rekla je Kate Harper, koja je izgledala još blistavije nego inače,
na jutarnjem suncu što je plesalo po šatoru. Za njom se vukao muškarac
nezadovoljnog izgleda, a pokraj njega i namrgođena Chloe. Podšišana kosa bila je
pretvorena u krasnu kratku frizuru do brade, ali Alice je morala priznati da Chloe
nije ni izbliza onako lijepa kao s valovitom dugom kosom.
- Nema veze, razgovarat ćemo poslije - rekao je Dominick. - Javi mi ako trebaš
pomoć. Na raspolaganju sam ti.
- I ja sam ti na raspolaganju, Alice! - javio se Jasper.
- Iznenađena sam što vidim Madison - rekla je Kate Harper čeličnim tonom.
- Mislila sam da će morati ostati doma zbog... incidenta.
- Da, ovaj... - počela je Alice. Bilo bi mnogo lakše da imam pravo, pomislila
je; a ne da imam neporecivo i sramotno krivo, pomislila je.
- Madison je strogo kažnjena - rekla je. Madison će doista i biti strogo
kažnjena, to je već bilo odlučeno, ali tek kad Alice smisli kako. Potražila je
Madison pogledom i ugledala je kako očarano napuhuje golemi mjehur od
sapunice. Madison je posljednjih nekoliko dana bila jako dobre volje i Alice je
bilo žao kvariti joj raspoloženje.
- Ja se nadam! - rekla je Kate, pa nastavila povjerljivim tonom. - Jer Chloe je
traumatizirana. Ne jede i ne spava kako treba. Ovo će je obilježiti do kraja života.
- Kate, pusti jadnu ženu na miru - rekao je Katein suprug. - Vidiš da ima pune
ruke posla.
Kateine nosnice su se raširile kao da ju je za predah od kritike zamolila Alice.
- Jasno mi je da imaš pune ruke posla, ali nisam sigurna da si ozbiljno shvatila
težinu situacije. Tvoja poruka zvučala je gotovo nemarno! Madisonin čin je
gnjusan.
- Oprosti, morat ćemo ti oteti Alice!
Maggie i Nora, njezine prijateljice iz odbora za megameringu, zgrabile su
Alice za laktove i odvukle je.
- Nisi među mamama koje peku, Kate? - dobacila joj je Nora preko ramena. -
Onda te molimo da sjedneš!
Alice je vidjela kako Kate ljutito odlazi, bjesneći suprugu na uho, stežući mu
ruku kao kandžom.

334
 Knjige.Club Books

- Nemam pojma koji su moji zadaci - povjerila je Alice Nori i Maggie. - Na

sva pitanja odgovaram samo kimanjem - ovo nije bilo kao na utakmici netballa,
na kojoj je njezino iskusno sudačko tijelo znalo što radi.
- Sve je kako treba - rekla je Maggie. - Svi ionako znaju što oni trebaju raditi,
jer si sve dobro organizirala.
Zamahnula je Alice pred nosom dnevnim rasporedom s bilješkama zapisanim
Aliceinom rukom, kojih se nije sjećala. Vidjela je da je napisala, DRŽITE SE
RASPOREDA! velikim slovima i podcrtala dvaput.
Maggienim je licem proletjela grimasa gađenja. - O, joj, tvoj bivši je ovdje. Što
radi tu? Valjda glumi zainteresiranog oca.
Bivši. Ta je riječ u Aliceinoj glavi odmah ocrtala njezina posljednjeg dečka
prije Nicka. Richarda Bourkea. Onog bahatog koji joj je slomio srce. Ali kad se
okrenula, na ulazu u šator ugledala je Nicka. Bio je u plavoj košulji i jako zgodan.
Alice mu je jednom rekla da bi stalno morao nositi plavo.
- Ja sam ga pozvala - rekla je Maggie.
Maggie se zapiljila u nju. - Aha. Onda dobro.
- Usput, jedna od nas dviju vodit će priredbu, jel‘ da? - rekla je Nora. - Vidimo
da nisi u formi. Naravno, naša najdraža profesorica H. jedva čeka da se dočepa
mikrofona i preuzme zasluge za organizaciju svega ovoga.
- Mikrofona? - upitala je zbunjena Alice.
Nora je pokazala mikrofon koji je stajao u sredini šatora.
O, Bože. Alice je svojom voljom planirala stati pred sve ove ljude?
- A ne, ne, apsolutno ne. Mislim, da, da, jedna od vas dviju.
- Nema problema - rekla je Nora. Prišao im je Nick i Nora je navukla
neutralnu masku na lice. - Bok, Nick.
- Bok, Nora. Bok, Maggie. Kako ste? - Nick je s nelagodom kimnuo dvjema
ženama i Alice ga je poželjela zaštititi. Bilo joj ga je teško gledati u ulozi
nepopularnoga bivšeg supruga. Znala je kako je to, jer ona je za Nickovu sestru
na večeri talenata bila kravetina.
- Sretan Majčin dan - rekao je Nick. Nora i Maggie nestale su u gomili. - Jesi
li dobila doručak u krevet?

335
 Knjige.Club Books

Alice je kimnula. - Palačinke. Mislim da su kuhali od pet ujutro. Čula sam

udarce, zveckanje i viku. Da vidiš samo kako kuhinja izgleda. Ali moram priznati
da su palačinke bile izvanredne. Mislim da će Madison biti šefica kuhinje.
Neuredna, naporna, autoritativna šefica.
- Žao mi je što ih nisam nadgledao - rekao je Nick. - Tvoj prvi Majčin dan bez
mene.
- I posljednji, nadajmo se - rekla je Alice.
- Svakako - rekao je Nick, gledajući je netremice. - Svakako.
- Oholio, Barb, pa koga to moje oči vide? Mislim da su ovo naši najbolji
učenici salse! - Aliceina majka i Nickov otac stuštili su se na njih: Roger ih je
pljesnuo po ramenima poput trgovca automobilima, poznat miris njegove
kolonjske vodice prekrio ih je poput tankog vela, a Barb je stala i sva ozarena ga
promatrala kao da Roger izvodi nešto teško i spektakularno.
- Kako si, dušo? - rekla je Barb Alice. - Izgledaš lijepo, naravno, ali jako si
blijeda. I imaš podočnjake. Mislim da je riječ o nekoj virozi, jer Elizabeth je zelena
kao grašak!
- Libby je tu? - iznenađeno je upitala Alice.
- Ondje je, s Frannie - rekla je Barb, pokazujući sjedala. Elizabeth je sjedila
pokraj Bena, doista sva zelena. Jutarnja mučnina, znala je Alice. To je sigurno
dobar znak. A i barem nije pred televizorom.
Do Bena je sjedila Frannie, a do nje sjedokosi gospodin koji je nakon večere
talenata organizirao utrku kolicima. Frannie je sjedila vrlo ukočeno, ogledavajući
se uokolo kao da se stidi, ali tad joj je sjedokosi nešto šapnuo na uho i Frannie je
pljesnula dlanovima i prasnula u smijeh.
- To je Frannien dečko - rekla je Barb. - Xavier. Nije li krasan? Da budem
iskrena, uvijek sam si mislila da bi Frannie mogla biti lezbijka.
Alice je razjapila usta od čuđenja što se njezina majka tako ležerno koristi
riječju lezbijka.
- Ne vidim što se toliko čudiš - rekla je Barb odrješito. - Poznajem je četrdeset
godina i nikad nije bila u vezi.
- Vjerojatno je samo izbirljiva - rekao je Roger. - Morala je pronaći pravoga.
Kao i ti.

336
 Knjige.Club Books

- Joj, daj! - rekla je Barb zavodnički, blistajući od sreće. - Imala sam sreće da
sam te našla!
- Tata je imao sreće da je našao tebe - rekao je Nick, odjednom ozbiljan.
Aliceina majka ga je iznenađeno pogledala, rumena zbog pohvale. - Lijepo od
tebe da to kažeš, Nick.
Prišla im je Maggie, s dugačkom pregačom na kojoj je pisalo Megameringa.
Ispod natpisa je bila slika goleme pite od limuna s meringom, a ispod nje je pisalo
Majčin dan, Sydney, 2008. Pružila je Alice istu takvu pregaču.
- Pregače su ispale predivno, Alice! - rekla je, prebacila ju je preko Aliceina
vrata i zavezala na leđima.
Alice se ogledala uokolo i vidjela da se pred stolovima sa sastojcima
postrojavaju žene s istim takvim ružičastim pregačama.
- Čini se da smo spremne za početak - rekla je Maggie. - Slažeš se?
- Naravno! - rekla je Alice, odjednom se ne brinući za posljedice.
- Tvoje mjesto je tu - rekla je Maggie. - Pokraj mene.
- Sretno, dušo - rekla je Barb. - Nadam se da ćete biti oprezne s pečenjem.
Meringa se lako prepeče. Sjećam se da sam jednom pekla pitu s meringom kad je
šef tvojeg tate trebao doći na večeru i mogu ti reći da sam baš bila jako nervozna.
Stalno sam gledala pećnicu i ...
- Idemo mi sjesti, Barbie - rekao je Roger, vukući je za ruku. - Možeš mi
ispričati ostatak kad se smjestimo.
Namignuo je Alice, vodeći prema sjedalima njezinu majku, koja nije zatvarala
usta. Alice je shvatila da joj je Roger drag. Voli on Barb, zaključila je. Sebe
obožava, ali voli Barb.
- Idem po klince, pa ćemo sjesti - rekao je Nick i otišao do dječjeg kutka.
Alice se pridružila Maggie i ostalim ženama s ružičastim pregačama za
stolovima.
- Kakav veliki dan - rekla je neka žena do Alice. Donja polovica lica bila joj
je prekrivena crvenim hemangiomom. - Ti si čudo od žene, Alice.
Ja sam čudo od žene, pomislila je Alice. Glava joj je bila nekako mutna.
Nora je stala pred mikrofon. - Možemo li se svi smjestiti, lijepo molim?
Počinjemo s pečenjem!

337
 Knjige.Club Books

Alice je pogledom potražila Nicka u publici. Držao je Oliviju na krilu. Po licu

su ga škakljala njezina vilinska krila bez kojih jutros nije htjela izaći iz kuće.
Lijevo od Nicka sjedio je Tom, s digitalnim fotoaparatom u ruci, a s desne strane
mu je bila Madison, koja je vrlo zainteresirano gledala pripreme za pečenje. Nick
im je nešto rekao i pokazao Alice, i sve troje djece se nasmiješilo i mahnulo joj.
Alice im je odmahnula i pritom ugledala Dominicka i Jaspera. Sjedili su samo
dva reda iznad Nicka i djece, veselo joj mašući, očito misleći da Alice maše njima.
O, joj. Sad je vidjela da joj jednako entuzijastično mašu i Libby i Ben, Frannie,
Xavier, Barb i Roger.
Alice je pokušala prilagoditi smiješak i mahanje svima njima, da se nitko ne
osjeti isključeno. Nora se opet obratila gledateljima.
- Danas ću zamijeniti Alice Love u ulozi domaćice. Kako mnogi među vama
već znaju, Alice je prošlog tjedna doživjela nezgodu u teretani i još se nije do kraja
oporavila. Znate, još se sjećam dana kad mi je Alice rekla da želi okupiti stotine
mama i ispeći rekordnu pitu od limuna s meringom. Mislila sam da je sišla s uma!
Publika se nasmijala.
- Ali znate kakva je Alice. Kad si nešto zabije u glavu, pretvori se u pitbula! -
publika se nasmijala, tonom koji je Alice dao do znanja da znaju o čemu Nora
govori. Pitbul? Alice je smatrala da više nalikuje na labradora, voli svima ugoditi
i nije baš pametna.
- Ali za nekoliko mjeseci - eto nas pod šatorom! Nimalo me ne čudi, jer takva
je naša Alice. Molim pljesak za Alice!
Publika je srdačno zapljeskala, a Alice samo kimala, smješkajući se poput
prevarantice.
- Ovaj dan želimo posvetiti našoj dragoj prijateljici i članici naše školske
zajednice koja je prošle godine poginula - rekla je Nora. - Peći ćemo prema
njezinu receptu i sigurni smo da je s nama danas duhom. Naravno, to je naša Gina
Boyle. Molim minutu šutnje za Ginu. Alice je gledala ljude kako s poštovanjem
spuštaju glave, prisjećajući se žene koja je u Aliceinu životu odigrala tako
važnu ulogu. Žene koje se Alice uopće nije sjećala. Glava joj je bila prazna, a
želudac neugodno pun jutrošnjih palačinki. Nakon minute, koja kao da je za Alice
trajala mnogo dulje, Nora je podigla glavu.
- Dame - rekla je - kuhače u ruke.

338
 Knjige.Club Books

31

ene su primile kuhače svečano poput glazbenika simfonijskog orkestra.

Ž Miješajte jaja, vrhnje, šećer, limunovu koricu i sok od limuna dok ne dobijete
jednoličnu smjesu - pročitala je Nora.
Na tren se nitko nije niti pomaknuo, a tad su sve žene spustile kuhače i
primile se mjerenja sastojaka.
Alice je u svoju zdjelu razbijala jaje za jajetom. Žene oko nje radile su isto,
nervozno se hihoćući i došaptavajući.
- Pazite da vam ne upadnu ljuske od jaja! - doviknuo je netko iz publike i svi
su se nasmijali.
Nakon nekoliko minuta šatorom se proširio zvuk energičnog miješanja jaja.
Prema Norinim uputama, kad su bile gotove, stale su u red pred golemu žutu
građevinsku bačvu.
Ovo će biti potpuna katastrofa, pomislila je Alice.
- Uspite brašno, mljevene bademe, šećer u prahu i maslac u posudu procesora
i miješajte dok ne poprimi izgled i teksturu krušnih mrvica - pročitala je Nora. -
Ali mi se danas nećemo koristiti procesorom, nego industrijskom miješalicom. Ne
brinite se, čista je! Mame, kad pomiješate ove sastojke, dođite ih ubaciti u
miješalicu!
- Ja ne vjerujem da mi ovo radimo - rekla je Alice Maggie, gledajući mame
kako staju u red pred miješalicom. - Ovo je suludo!
Maggie se nasmijala. - Tvoja ideja, Alice!
Jedan od onih zbunjenih radnika uključio je miješalicu, a mame se vratile za
stolove odvojiti bjelanjke od žumanjaka.
- Dodajte žumanjke i izmijesite - rekla je Nora.

339
 Knjige.Club Books

Žene su se opet postrojile u red da ubace žumanjke u miješalicu. Nakon

nekoliko minuta golema kugla žutog tijesta izašla je iz miješalice i prenesena je
na brašnom posut stol u sredini šatora.
- Mijesite dok tijesto ne bude glatko.
Žene su se rasporedile oko stola i počele mijesiti tijesto.
Ovo će biti nejestivo, pomislila je Alice, gledajući mnoge neiskusne ruke kako
razvlače i gnječe tijesto. Svjetla na fotoaparatima i kamerama su bljeskala.
- Sad bismo trebale preseliti tijesto u hladnjak na pola sata, ali danas nam je
cilj samo rekord, a ne okus! - rekla je Nora. - Zato ćemo se odmah baciti na
valjanje tijesta.
Radnici su donijeli golemi valjak za tijesto.
Alice se odmaknula unatrag, gledajući kako tri žene sa svake strane valjka
odlučno grabe drške i guraju po tijestu. Izgledale su kao da guraju automobil koji
se pokvario uz cestu.
Publika se smijala, dovikivala upute i prijedloge, jer žene su krenule svaka u
svojem smjeru, ali za divno čudo, nakon nekoliko minuta tijesto se stanjilo.
Upalilo je. Golemi valjak je valjao. Na stolu su se već vidjeli obrisi golemog kruga
tijesta za pitu veličine bračnog kreveta.
- A sad najteži dio - rekla je Nora. - Obložite posudu tijestom.
Nema šanse, pomislila je Alice dok su se žene okupljale oko tijesta. Podigle su
ga u zrak, držeći ga na ispruženim dlanovima oprezno kao da nose vrijednu staru
sliku. Svaka žena imala je isti izraz na licu: prestravljenu koncentraciju.
- Sranje, sranje, sranje, sranje - rekla je žena s hemangiomom, zapazivši da se
tijesto u sredini objesilo. Druga je pritrčala da ga pridrži. Sad su već gazile jedna
drugoj po nogama, izvikujući oštre naredbe, Pazi na onaj kut! ili Oprezno s onim
dijelom!
Nitko se nije smiješio, niti smijao dok osjetljivi krug tijesta nije spušten u
golemu posudu za pitu. Uspjele su. Tijesto se nije raspalo, niti puknulo. Pravo
čudo.
- Hura! - čulo se iz publike, a žene su razvukle lica u ekstatične osmijehe,
palcima gurajući tijesto uz rubove zdjele. Zatim su ga prekrile s bezbroj komada
papira za pečenje, usule na njega dovoljno riže da zadrži tijesto od napuhavanja i
prepustile majstorima da posudu odnesu u pećnicu.

340
 Knjige.Club Books

- Peći ćemo ga deset minuta - rekla je Nora smireno, kao da je ni najmanje ne

čudi što su stigle do te faze. - A u međuvremenu će naše vješte mame napraviti
meringu.
Žene su se vratile za stolove i uzele pjenjače u ruke. Mutile su bjelanjke,
postupno dodajući šećer u prahu.
Šator se zagrijao od pećnice. Alice je osjetila da se rumeni, da joj na čelu
izbijaju kapi znoja. Miris pečenog tijesta proširio se zrakom. Alice je boljela glava.
Zapitala se je li možda i ona pokupila kakav virus.
Miris pečenog tijesta za pitu iz nje je izvlačio neko sjećanje. Sjećanje na nešto
preveliko da se toga sjeti, paradoksalno. Veliko poput goleme pite. Preveliko za
jednu osobu. Nije mogla naći početak tog sjećanja, ni bilo koji njegov dio, da ga
zgrabi i izvuče na površinu. Ali znala je da se nečega mora sjetiti.
- Jesi li dobro? - Maggieno lice stvorilo se pred Alice.
- Aha. Dobro sam.
Pečeno tijesto izvučeno je iz pećnice uz glasan pljesak publike. Bilo je zlaćano
smeđe. Maknuli su papir za pečenje i rižu i ulili u tijesto kremu boje limuna iz
one goleme bačve. Tad je na red došla meringa. Ženama je laknulo što sve dobro
ide i ponašale su se kao pripite: plesale su oko pite kao školarke, lijevale pjenaste
tučene bjelanjke preko kreme od limuna i ravnale površinu kuhačama, praveći
ukrase nalik na snježne vrhunce.
Opet su bljesnula svjetla fotoaparata.
- Alice? - rekla je Nora u mikrofon. - Je li pita spremna za završnu fazu?
Alice je imala osjećaj da se na svijet spustila prozračna zavjesa nalik na gazu.
Vid joj se blago zamaglio, usta kao da su bila puna vate. Kao da se tek probudila i
još nije razdvojila sinoćnje snove od stvarnosti. Trepnula je i promotrila pitu. -
Može li tko zagladiti meringu u onom kutu? - upitala je, čudeći se tome koliko
joj normalno zvuči glas. Neka žena je poslušno pritrčala obaviti taj zadatak.
Alice je kimnula Nori.
- A sad, dame i gospodo, pečemo! - rekla je Nora.
Maggien suprug je podignutim palcem dao znak majstoru u viličaru. Svi su
prikovali poglede na veličanstvenu pitu, koju je viličar podigao i prenio u
pećnicu. Šatorom je odjeknula još jedna runda pljeska.

341
 Knjige.Club Books

- Treći razredi su se ljubazno ponudili da nas zabavljaju dok se naša

megameringa peče - rekla je Nora. - Mnogi od vas vjerojatno se sjećaju da je naša
draga Gina obožavala Elvisa. Kad god bi kuhala, slušala bi Elvisa. U kuhinji nije
htjela slušati ništa drugo! Treći razredi izvest će nam najveće Elvisove hitove.
Draga Gina, ovo je za tebe!
Publika je zapljeskala, smijući se, kad je tridesetak malih Elvisa ponosno
istrčalo na sredinu šatora. Nosili su tamne naočale i bijele kombinezone ukrašene
sjajnim kamenčićima. Neka profesorica je pritisnula tipku na stereouređaju, a
djeca su zaplesala na Hound dog.
Megamame nisu imale kamo sjesti, pa su se sve naslonile na stolove. Neke od
njih skinule su ružičaste pregače. Alice su boljele noge.
Zapravo, boljelo ju je sve.
Ova pjesma... znam tu pjesmu.
Znaš je jer je Elvisova. Svi znaju Elvisa.
Sad je svirao Love me tender.
Sladak i citrusan miris pite bio je toliko snažan da Alice nije mogla misliti ni
na što osim na pitu... od limuna... s meringom... Ovaj miris... znam taj miris.
Naravno da ga znaš, to je miris pite od limuna s meringom. Svi znaju kako
miriše pita od limuna.
Ali Alice taj Elvis nije bio samo Elvis; ta pita nije bila samo pita. Bilo je tu još
nečega.
Aliceino lice koje je maloprije bilo vrelo i oznojeno odjednom se sledilo, kao
da je izašla na ledeni vjetar.
O, Bože, nije mi dobro, pomislila je. Uopće mi nije dobro. Očajnički je
preletjela pogledom po publici, tražeći pomoć. Vidjela je da Nick naglo diže
Oliviju s krila i ustaje.
Vidjela je da Dominick skače na noge, zabrinuto se mršteći. Obojica su se
počeli gurati kroz gledatelje, jureći prema njoj. Sa sterea je dopiralo Jailhouse
rock.
Miris pite od limuna postajao je sve snažniji i snažniji. Uvlačio joj se u nosnice
i golicao joj mozak, puneći joj glavu sjećanjima. O, Bože, pa naravno, pa naravno,
pa naravno.

342
 Knjige.Club Books

Alice su izdala koljena.

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Nisam vidjela kad se Alice onesvijestila jer sam bila na zahodu.
Iza šatora poslagali su niz plavih prijenosnih kemijskih zahodu. Krvarila
sam.
Kako prikladno, pomislila sam. Izgubit ću posljednje dijete u prijenosnom
zahodu.
Prostački i pomalo smiješno. Kao cijeli moj život.

343
 Knjige.Club Books

32

B ok!
Žena koja je otvorila vrata razdragano se smiješila, brišući ruke o pregaču
punu brašna, kao da je Alice neka stara prijateljica.
Alice nije željela doći. Nije bila oduševljena kad se ta Gina uselila u kuću
prekoputa njezine i nacrtala joj se na vratima već idući dan, da pozove Alice na
čaj i kolače. Za početak, nije li Alice trebala biti ta koja poziva nove susjede na
čaj, kad je ona ondje domaća? To ju je ispunilo krivicom, kao da je ta žena već
dobila prvi bod u natjecanju za titulu prvakinje bontona. Već i pri prvom pogledu
na Ginu znala je da nije njezin tip prijateljice. Bila je preglasna. Prezubata. Previše
našminkana za sredinu običnog dana. Previše namirisana. Svega je na njoj bilo
previše. Bila je jedna od onih koji iz Alice izvuku i posljednju kapljicu snage. Uz
sve, čaj i kolači? Što nedosta je običnoj kavici?
Ovo će biti grozno, zaključila je.
- Bok i tebi, zlato! - Gina se sagnula pozdraviti Madison.
Madison se priljubila Alice uz nogu, u napadaju tragične stidljivosti, i gurnula
lice u Alicein bok. Alice nije veselilo takvo ponašanje. Uvijek se pitala misle li
ljudi da je Madison takvu patološku stidljivost naslijedila od nje.
- Grozna sam s djecom - rekla je Gina. - Grozna. Valjda zato i imam toliko
problema s trudnoćom.
Alice je ušla za Ginom u kuću, pokušavajući odlijepiti Madison od svoje noge.
Na svestrane bilo je još neraspakiranih kutija.
- Trebala sam ja pozvati tebe u goste - rekla je Alice.
- Nema veze, ja sam ta koja se pokušava sprijateljiti - rekla je Gina. - Pokušat
ću te zavesti svojim specijalitetom, pitom od limuna s meringom - brzo se
okrenula i zabila u kutiju. - Mislim, ne doslovno zavesti.

344
 Knjige.Club Books

- Šteta - rekla je Alice. - Sala mala - odmah je dodala, brzo i blesavo.

Gina se nasmijala i povela je u kuhinju. Bila je topla i mirisala po piti od
limuna. Iz zvučnika je dopirao Elvisov glas.
- Pozvala sam te na čaj i kolače - rekla je Gina - ali zapravo sam te mislila
pozvati na kolače i pjenušac. Što kažeš?
- Može - rekla je Alice, iako joj nikad ne bi palo napamet piti usred dana.
Gina je veselo zaplesala na mjestu. - Hvala nebesima. Da si odbila, ne bih
mogla sama otvoriti bocu, a ono, znaš kako je, uz malo pjenušca razgovor s novim
znancima lakše teče - otvorila je bocu uz glasan prasak čepa i izvukla dvije
spremne čaše. - Mike i ja smo iz Melbournea. Ne poznajem nikoga ovdje u
Sydneyju. Zato sam u lovu na prijatelje. A Mike trenutačno radi po cijele dane,
tako da sam preko tjedna sama.
Alice je podigla čašu da je Gina napuni.
- I Nick u posljednje vrijeme dugo osta je na poslu.
- Alice?
- Alice!

Nick ju je držao s jedne strane, a Dominick s druge. Noge su joj bile mlohave kao
da su od želatine.
- Sve - rekla je Alice.
- Sve te boli? - rekao je Dominick.
Ne, sve mi se vraća. Pamćenje mi se vraća.
Imala je osjećaj da je neka brana u njezinoj glavi puknula, propuštajući bijesnu
bujicu sjećanja.
- Donesite joj vode - rekao je netko.

***

Alice je bila potrebna nova prijateljica. Kad je Madison imala oko godine dana,
Sophie je prekinula s Jackom (sok!) i pronašla si novu grupicu prijateljica bez
dečki, na visokim potpeticama i uređenih od glave do pete, koje su cičale i

345
 Knjige.Club Books

hihotale, tek izlazile oko devet navečer i mahale taksijima da ih odvezu u otmjene
barove u središtu grada. Ona i Alice polako su izgubile kontakt.
A Elizabeth je stalno imala drugih briga i nikad je nije zapravo slušala.
Tako se Alice brzo zbližila s Ginom. Osjećaj je bio nalik na prve dane
zaljubljenosti. Nick i Mike su se također dobro složili! Odlazili su na kampiranje.
Ostajali jedni kod drugih na neplaniranim večerama do kasno u noć, dok bi djeca
spavala na sofama. Bilo je predivno.
Ginine blizanke, Eloise i Rose, rodile su se nekoliko mjeseci prije Olivije.
Imale su krupne smeđe oči, pjegave nosiće i Ginine uvojke. Djeca su se jako dobro
slagala.
Jedne godine obitelji su zajedno unajmile brodove za stanovanje na rijeci
Hawkesbury. Usidrili su se jedni do drugih, veslali na čamčićima od broda do
broda, na večeru pod vedrim nebom. Ginine blizanke obojile su Aliceine i Ginine
nokte, svaki različitom bojom. Gina i Alice bi svakog jutra nakon doručka otišle
na plivanje i plutajući na leđima divile se svojim šarenim noktima, dok bi se Nick
i Mike i djeca igrali skrivača. Svi su se složili da im je to bio najbolji godišnji u
životu.

Naravno da je rekla Gini da je trudna s Olivijom prije nego Nicku.

Nick je bio u Velikoj Britaniji zbog posla. Nazvao ju je dvaput.
Dva puta u dva tjedna.
Imam previše posla, rekao je. Ne znam gdje mi je glava.
Ali dobili smo natječaj! Dobit ću bonus! Moći ćemo si priuštiti bazen!

- Doma - rekla je Nicku.

- Što kažeš?
Nikad nisi bio doma, željela je reći.
One godine kad je radio na projektu za Goodmana, Nick nikad nije bio doma.
Nikad. Kad bi se vratio, smrdio je po uredu. Po poslovnom znoju. Čak i dok bi
razgovarao s njom, misli bi mu bile u uredu.
Olivia je imala tri upale uha u tri mjeseca.
Tom je po cijele dane cendrao i vrištao.

346
 Knjige.Club Books

Madison je preko noći uhvatila takva trema zbog odlaska u školu da bi svakog
jutra povratila. - To nije normalno, Nick. Moramo nešto poduzeti. Ne mogu
spavati koliko me to zabrinjava.
- To je samo faza - rekao je Nick. - Ne mogu sad o tome, sutra ujutro rano
letim.
- Našla sam dječjeg psihologa koji bi joj mogao pomoći - rekla je čina. - Možda
da porazgovaraš i s ravnateljem škole? A što kaže njezina učiteljica? Hoćeš da ja
pripazim na klince da se ti samo malo družiš samo s Madison? Sigurno umireš od
brige.

Gina je bila tip angažirane mame, koji volontira za sve u školi. Alice je postala
ista takva. Svidjelo joj se. Bila je jako dobra u tome.

Mike i Gina su imali problema u braku. Gina je Alice rekla za sve okrutne
primjedbe, za sve bezobzirne poteze. Mike je rekao Nicku da nije zadovoljan
životom. Alice i Nick priredili su božićnu zabavu. Ta je prosinačka noć bila
neuobičajeno vruća. Mike se napio i poljubio onu groznu Jackie Holloway u
praonici. Gina je ušla po pjenušac i zatekla ih.
Nick i Alice su jedne večeri ležali u krevetu, razgovarajući u tami.
- Mike mi je prijatelj.
- Time hoćeš reći da nemaš ništa protiv da ljubi drugu žensku na našoj
perilici?
- Naravno da ne, ali svaka priča ima dvije strane. Predlažem da se ne petljamo.
- Kakve dvije strane? Ovo je neoprostivo! Nije je smio poljubiti.
- Možda ni Gina ne bi njega smjela pokušavati pretvoriti u nešto što nije.
- I ne pokušava! Što ti to znači? Misliš na to što ga ohrabruje da si nađe bolji
posao? Pa sam govori da nije sretan!
- Čuj, ovo nema smisla. Samo ponavljamo njihove riješi. Ti glumiš Ginu, a ja
Mikea.
Okrenuli su si leđa, dobro pazeći da se ne dodirnu.

347
 Knjige.Club Books

Nije bila riječ samo o trešnjama. Riječ je bila o pola voćne plate. Lijepo aranžirane
voćne plate koju je Alice slagala pola jutra da je odnesu Nickovoj majci. Usto je
jurila po kući pokušavajući obući djecu, a Nick ne samo da nije pomagao, nego je
pojeo pola plate i ne obazirući se na Alice, kao da je sluškinja.
Nakon što se Mike odselio, Gina je odlučila da želi smršaviti. Tako su Alice i
Gina angažirale privatnog trenera. Učlanile su se u teretanu. Krenule su na step-
aerobiku. Kilogrami su se samo istopili. Bile su u sve boljoj formi. Alice je uživala.
Nosila je dva broja manju odjeću nego prije. Nije imala pojma da čovjek može
toliko uživati u vježbanju.

Gina je izašla na spoj s tipom kojeg je upoznala na internetu. Alice joj je pričuvala
djecu. Nick je radio dokasna.
Kad se Gina vratila doma, bila je sva blistava i rumena. Ležeći na sofi u
trenirci, Alice je osjetila ljubomoru. Prvi spoj. Kakvo li divno iskustvo, prvi spoj.
- Previše si smršavila - rekao je Nick kad je te večeri došao doma.

Kad je Nick čuo da se njegov otac viđa s Aliceinom majkom, prasnuo je u smijeh.
- Nije ona njegov tip. On voli ženske iz istočnog dijela grada s lažnim cicama
i velikim alimentacijama. Žene koje čitaju prave knjige i odlaze na prave
predstave.
- Hoćeš li reći da moja mama nije dovoljno otmjena za tvog tatu?
- Pa ja mrzim ženske s kakvima inače izlazi moj tata!
- Znači, sad se spustio na nizu razinu? Na razinu moje bezvezne majke iz Hills
Districta?
- S tobom nema razgovora. Kao da baš želiš da kažem nešto krivo. Evo, slušaj:
tata se spustio na nižu razinu. Jesi li to htjela čuti? Jesi li sad zadovoljna?

Elizabeth je nestala. Njezina sestra pretvorila se u ogorčenu, ljutitu osobu

okrutnog, sarkastičnog smijeha. Nikome u njihovu krugu nikad se nije dogodilo
ništa toliko bolno kao Elizabeth. Alice nikako nije mogla naći prave riječi za
razgovor s njom. Jednom ju je upitala je li bila na usadnji, na što je Elizabeth

348
 Knjige.Club Books

prezirno frknula nosim. - Misliš, na transferu embrija? Da se barem može samo

usaditi!
Kako da Alice zna što se kako zove u njihovoj terminologiji?
Kad bi pozvala Elizabeth na dječji rođendan, Elizabeth bi uzdahnula, dajući
joj do znanja da bi joj dolazak bio prava muka, ali ipak bi došla, a onda se cijelo
vrijeme držala kao mučenica. Ne bi joj ni ponudila pomoć, samo bi stajala u
svojem kutu, čvrsto stisnutih usta. Drugi put i ne dolazi samo zato što sam te
pitala, pomislila bi Alice. Nakon Elizabethina četvrtog pobačaja, pokušala je
razgovarati s njom. Ponudila je da joj donira jajašce. - Jaja su ti prestara - rekla joj
je Elizabeth. - Pojma ti nemaš o čemu govoriš.

Kad je Roger zaprosio njezinu majku, Nick se razljutio.

- Ma to je fantastično. Jebeno fantastično. Što misliš kako je mojoj mami? Kao
da je Alice tu nešto kriva. Kao da je njezina majka namamila Rogera u brak.

Seks je presušio. Jednostavno ga više nije bilo. Nisu čak niti razgovarali o tome.

- Idemo je odvesti van na svježi zrak.

Bila je napola svjesna da je malo nose, malo vuku iz šatora. Ljudi su buljili, ali
Alice se nije mogla usredotočiti ni na što osim na bujicu sjećanja koja joj je jurcala
glavom.

Kad je osjetila prvi trud s Madison, pomislila je, zezate me. Ne očekujete valjda
da ovo izdržim. Ali činilo se da očekuju. Sedam sati poslije, nakon što se dijete
već bilo rodilo, ni ona ni Nick nisu mogli vjerovati da je curica. Oboje su bili
apsurdno uvjereni da će prvo dijete biti dečko. - Curica - ponavljali su jedno
drugome. Od iznenađenja su bili euforični. Malena je bila nevjerojatna. Kao da se
nijedna curica nikad prije nije rodila.

Tom se okrenuo na zadak. Alice je urlala na primalju nježnog, umornog lica -

leđa, bole me leđa. I cijelo si je vrijeme obećavala da to više nikad neće ponoviti.

349
 Knjige.Club Books

S Olivijom je bilo najteže. - Dijete je pod stresom. Moramo napraviti carski

rez - rekli su joj i dvorana se odjednom napunila, posvuda oko nje bilo je ljudi,
pogurali su je na kolicima niz hodnik, gledala je kako se na stropu ritmično
smjenjuju svjetla i pitala se što li je napravila sirotom djetetu da je pod stresom
čak i prije rođenja. Kad se probudila iz anestezije, medicinska sestra je rekla: -
Dobili ste prelijepu djevojčicu.

Madison je izašao prvi zub kad je imala osam mjeseci. Stalno ga je dirala prstom i
mrštila se.

Tom je odbio sjesti u dječju stolicu. Doslovno odbio. Nikad, ni jedan jedini put
nije sjeo u nju.

Olivia nije prohodala dogodine i pol.

Madison je imala crveni kaputić s kapuljačom i bijelim cvjetićima.

Tom je imao prljavoga plavog slonića kojeg je posvuda nosio sa sobom. Gdje je
slon? Vidiš li negdje vražjeg slona?

Olivia je prvog dana male škole utrčala u zgradu vrišteći od sreće. Madison su
morali odvući iz Aliceina naručja.

Alice je jednog dana ušla u kuhinju i zatekla Toma kako oprezno gura zamrznuti
grašak u nos. - Htio sam vidjeti hoće li mi grašak izaći na drugu stranu, kroz oko
- rekao je liječniku.

Izgubili su Oliviju na plaži Newport. Alice je hiperventilirala od panike. - Ti si

trebala paziti na nju - ponavljao je Nick. Kao da je sad to najvažnije. Da je Alice
pogriješila. Ne da je Olivia nestala, nego da je Alice kriva za to.

- Alice? Diši duboko.

350
 Knjige.Club Books

Nije se obazirala na njihove glasove. Morala se sjetiti.

Bio je kolovoz, vrlo hladan dan. Ona i Gina vraćale su se iz teretane, svaka svojim
autom. Inače su iz teretane išle zajedno, ali Alice je prije morala po Madison k
zubaru. Zubar je rekao da je s Madisoninim zubima sve u redu, da ne zna zašto se
žali na bolove u čeljusti. Poslao je Madison u čekaonicu. - Je li pod stresom? - tiho
je upitao Alice.
Alice je nestrpljivo pogledala na sat, jedva čekajući teretanu. Nije htjela
propustiti početak sata step-aerobike. Jučer je već propustila sat, jer je Olivia
imala nekakvu prezentaciju u školi. Stres? Zašto bi Madison bila pod stresom?
Nema ona razloga za stres. Nemoguće. Vjerojatno se samo želi izvući iz škole.
Dok su se vozile doma, Madison je cendrala da ne želi ostati u teretani dok
Alice i Gina vježbaju.
- Prestara sam za jaslice. Ondje su samo glupa cmizdrava djeca.
- Onda si trebala otići u školu, a ne izmišljati da te bole zubi.
- Nisam izmislila.
Dan je bio olujan, mračan. Nebo su parale munje. Počela je kiša. Teške kapi
udarale su prednje staklo poput oblutaka.
- Mama, nisam izmislila.
Tiho budi. Koncentriram se na cestu.
Alice je mrzila voziti po kiši.
Vjetar je hučao. Drveće se ljuljalo kao da izvodi nekakvu sablasnu plesnu
točku.
Skrenule su u Ulicu Rawtson. Alice je vidjela crvena svjetla za kočenje Ginina
auta.
Gina je vozila svoj ekstremno nepraktičan poklon koji je sama sebi kupila za
četrdeseti rođendan: mali crveni Mini s bijelim prugama na vratima i
personaliziranim registarskim pločicama. Nimalo obiteljski auto. - U njemu se
osjećam mlado i ludo - rekla je Gina. Vozila bi ga sa spuštenim krovom, a iz
zvučnika je treštao Elvis.
Alice je gledala Mini pred sobom, na kiši. Znala je da Gina pjeva uglas s
Elvisom iz petnih žila.

351
 Knjige.Club Books

- Ono stablo izgleda kao da će pasti - rekla je Madison.

Neće pasti.
Palo je.
Brzo i žestoko i neočekivano. Poput udarca šakom u lice koji vam iznenada
uputi dobar prijatelj. Palo je kao da ga je gurnuo kakav okrutan bog. Namjerno.
Iz zlobe. Kao da je iščupao stablo i bacio ga na Mini, obuzet bijesom. Buka je bila
zaglušna. Eksplozija zastrašujućih zvukova. Alice je svom snagom nagazila
papučicu kočnice. Ruka joj je poletjela u stranu, preko Madisoninih grudi, kao da
je želi spasiti od stabla. - Mama, mama, mama! - vrištala je Madison.
A tad se spustila tišina, narušena samo zvucima kiše. Pištanjem sata na radiju,
za početak vijesti u jedan sat.
Na cesti pred njima ležalo je golemo deblo. Ginin mali crveni Mini bio je
spljošten poput reciklirane limenke.
Neka žena je istrčala iz kuće. Kad je ugledala stablo, stala je i prekrila usta
dlanom.
Alice je skrenula i stala uz rub ceste. Upalila je sva četiri žmigavca. - Ostani
ovdje - rekla je Madison. Otvorila je vrata i potrčala. Još je bila u odjeći za
vježbanje, u kratkim hlačama i majici kratkih rukava. Poskliznula se i pala,
žestoko udarila koljenom, ali ustala i opet potrčala, beskorisno lamatajući rukama
kao da može zgrabiti vrijeme i povući ga dvije minute unatrag.

- Donesite joj deku. Drhti.

Nick nije došao na sprovod. Nije došao na sprovod.

Nije došao na sprovod.

Direktor škole je došao na sprovod. Profesor Gordon. Dominick. - Moja sućut,

Alice - rekao je. - Znam da ste bile bliske prijateljice.
Zagrlio ju je. Alice je plakala u njegovu košulju. Stajao je pokraj nje dok su
puštali ružičaste balone u sivo nebo.
Nije znala kako živjeti bez Gine. Gina je bila dio njezine svakodnevice.
Teretana. Kava. Vožnja djece na trening plivanja. Osobni trener. Naizmjenično

352
 Knjige.Club Books

čuvanje sve djece. Večeri pred filmom. Smijanje glupim forama. Poznavala je
mnogo drugih mama iz škole, naravno da je, ali nijedna nije bila Gina.
Iz Alice je nestala sva radost.
Ništa nije imalo smisla. Plakala je svakog jutra pod tušem, čela naslonjenog
na pločice, dok bi joj šampon curio u oči.
Svađala se s Nickom. Katkad bi namjerno izazvala svađu, jer bi joj svađa
barem odvratila pozornost od boli. Jedva su suzdržavala da ga povremeno ne
udari. Željela ga je izgrepsti i izgristi i povrijediti.
- Mislim da bih se trebao odseliti - rekao je jednog dana Nick.
- I ja - rekla je. Čim ode. Nazvat ću Ginu, pomislila je. Gina će mi pomoći.
Nick i ona postali su zlobni jedno prema drugome lako i brzo, kao da su se
uvijek mrzili i sad su konačno dobili priliku da se prestanu pretvarati i pokažu
jedno drugome prave osjećaje. Nick je želio da djeca borave kod njega isto koliko
i kod nje. Pola-pola. Alice je to bilo smiješno. Kako se misli brinuti za djecu s
obzirom na sve te silne sate koje provodi u uredu? Djeci treba rutina. A Nick
zapravo i ne želi djecu. Samo želi smanjiti iznos alimentacije. Nasreću, Alice se
sjetila da je njezina stara prijateljica Jane u međuvremenu diplomirala obiteljsko
pravo. Jane će joj pomoći da ga sredi.

Četiri mjeseca nakon što se Nick iselio, Dominick ju je pozvao na spoj. Otišli su
na šetnju u prirodi u Nacionalni park i uhvatila ih je kiša. Dominick je bio ugodan
i ljubazan i prirodan. Nije znao dobre restorane. Nije sjedio u pomodnim
kafićima. Mnogo su razgovarali o školi. Cijenio je njezino mišljenje. Bio je mnogo
stvarniji od Nicka.
Prvi put su vodili ljubav neku večer, kod njega. Njezina djeca bila su kod
Barb.
(To je bilo večer prije nego što je udarila glavom.)
Bilo je prelijepo.
No dobro, bilo je pomalo čudno. (Na primjer, nekako je zaključio da joj treba
liznuti nožne prste. Odakle mu takva ideja? Alice je to neizdrživo poškakljalo,
trznula se i udarila ga po nosu.)
Ali ipak, bilo je tako lijepo biti s nekim tko cijeni njezino tijelo. I to sve do
nožnih prstiju.
353
 Knjige.Club Books

Dominick je pravi muškarac za nju. Nick je bio pogreška. Kako da cura uopće
odabere pravoga u dvadesetima, dok je još mlada i blesava?

Bol je polako popuštala. I dalje ju je osjećala, ali više nije pritiskala Aliceine grudi
poput gromade koja samo što je nije skršila. Usto, imala je pune ruke posla.

Jednog poslijepodneva svratila je do Dine po kavu i zatekla grupicu ozbiljnih lica

okupljenu oko žene koja je na pješačkoj stazi uz kafić trpjela nekakav napadaj.
Čak je i Dino bio pred kafićem. Alice je bila spremna okrenuti pogled - čini se da
je sirota žena mentalno poremećena, činilo joj se - kad je s užasom vidjela da je
žena na tlu njezina sestra. Elizabeth. Kad je upitala
Dinu što se dogodilo, Alke je isprva osjetila sram. Kako nije prepoznala koliko
je Elizabeth loše? Objašnjavajući Dini što je Elizabeth sve prošla, Alice je shvatila
koliko se ljuti na samu sebe. Shvatila je da je s vremenom počela prihvaćati
Elizabethine pobačaje kao nešto obično, kao dio života. Odvela je Elizabeth u svoj
auto, ostavila je da sjedi na suvozačkom mjestu i bulji pred sebe, a zatim se vratila
i nekako smirila majku onog djeteta koje je Elizabeth navodno pokušala oteti.
(Judy Clarke. Judyn sin je išao u razred s Madison.) Dok su se vozile doma,
Elizabeth je rekla samo hvala. Ništa drugo.
Alice je zaključila da je bilo dosta: taj beskrajni krug pobačaja mora prestati.
Njih dvoje udaraju glavom o zid, a Elizabeth silazi s uma. Alice je izgubila najbolju
prijateljicu, brak joj se raspao, ali morala je nastaviti sa životom. Netko mora
urazumiti Elizabeth, zaključila je. Čim je stigla doma, sjela je za računalo i na
internetu istražila sve o posvojenju. Prošlog četvrtka ispekla je muffine od banane
i zatim nazvala Bena da ga zamoli da joj dođe pomoći oko auta. Rekao je da će
odmah krenuti.

- Možda bismo trebali pozvati doktora?

- Ne - rekla je Alice glasno, i dalje žmireći. - Dobro sam. Samo me malo pustite
na miru.
Sad se sjetila događaja proteklog tjedna. Hodala je uokolo kao pijana. Kakva
sramota.

354
 Knjige.Club Books

Tog je jutra prije step-aerobike doručkovala pecivo i sir za mazanje, u

restorančiću u sklopu teretane. Zato je njezin natučeni, zbunjeni mozak zapeo za
sir za mazanje.
Sjetila se kako su je iznijeli iz teretane. Kako to da nije shvatila gdje se nalazi?
Da nije prepoznala instruktoricu step-aerobike? Maggiena supruga na traci za
trčanje? Kate Harper, kad je izašla iz dizala?
Sjetila se šoka kad je čula da se ona i Nick razvode.
Telefonskog razgovora s Nickovom tajnicom. Ta je babetina nikad nije voljela
(Alice je pretpostavljala da je zatreskana u Nicka), a otkako su se razišli, postala
je nepodnošljivo nepristojna.
Sjetila se salse na večeri talenata u Frannienu staračkom domu. Kemije
između nje i Nicka koju si je očito umislila. O, Bože, vratila im je prsten bake
Love. Željela ga je sačuvati za Madison. Sad čega dobiti Nickova nova supruga,
ako se ponovno oženi. Trebala ga je naslijediti Madison.
Kladili su se u dvadeset dolara da se Alice neće htjeti pomiriti kad joj se vrati
pamćenje. Nick joj se sigurno cijelo vrijeme smije.
Poljubila je Nicka. Pozlilo joj je i od same pomisli na to. Pa on iskorištava
njezin gubitak pamćenja da je nagovori na dogovor pola-pola. Hvala Bogu da nije
ništa potpisala.
O, za Boga miloga, odveli su Madison na sladoled i gledanje kitova nakon što
je Chloe odrezala kosu. Tako se dobije delinkvent, eto što.
Rekla je gospođi Bergen da se predomislila u vezi s izgradnjom. E, pa, morat
će joj reći da se opet predomislila. Ali ionako ne želi živjeti u toj kući. Previše
uspomena.
Tom je danas trebao biti jedan od malih Elvisa! Ima kostim za njega.
Namjerno je nije podsjetio.
Nora nije spomenula sponzore u govoru!
Mora provjeriti jesu li sve dobro ispunili za Guinessovu knjigu rekorda. Sve
mora biti prema pravilima, inače im neće priznati rekord. Maggie i Nora su drage
što pomažu, ali nijedna od njih ne zna što radi.
Mama koja stoji pokraj nje, ova s hemangiomom je Anne Russell, mama male
Kerrie iz Tomova razreda. Zajedno su na dužnosti u knjižnici. Kako je zaboravila
Anne Russell?
355
 Knjige.Club Books

Kako je zaboravila išta od svega toga?

Alice je otvorila oči.

Sjedila je na travi, na školskom terenu.
Nick i Dominick su čučali pred njom. Vidjelo se da im položaj nije udoban.
- Jesi li dobro? - rekao je Nick.
Alice ga je samo pogledala. Lecnuo se kao da ga je udarila.
- Vratilo ti se pamćenje - rekao je. To nije bilo pitanje, nego izjava. Ustao je.
Lice mu se promijenilo, zatvorilo, sledilo. - Idem reći djeci da si O. K. - okrenuo
se kao da će otići, ali onda ju je pogledao. - Duguješ mi dvadeset dolara - rekao joj
je.
Alice je pogledala Dominicka.
Nasmiješio se i privukao je u zagrljaj. - Sad je sve kako treba, draga.

356
 Knjige.Club Books

33

A lice je trčala s telefonom u ruci, da ne propusti poziv kad konačno stigne.

Trčala je rutom kojom je Luke inače vodio nju i Ginu. Otpustila je Lukea.
Nije si mogla opravdati trošak od sto pedeset dolara po satu treninga.
Pogotovo dok se ona i Nick je još prepiru zbog financijskih pojedinosti nagodbe.
Ispisala se i iz teretane. Sad je najradije trčala i prisjećala se.
Otkako je bila izgubila pamćenje i dobila ga natrag, postala je opsjednuta
prisjećanjem dana vlastitog života. Vodila je dnevnik, a svaki put kad bi izašla na
trčanje, pustila bi misli da slobodno lutaju. Nije znala je li se sjetila svega što joj
se dogodilo u proteklih deset godina života, ili je još bilo praznina. Znala je da se
sigurno ni prije nezgode nije savršeno sjećala svake pojedinosti
proteklog desetljeća, ali tjerala se da se sjeti svega, čak i sitnica.
Danas se prisjećala jedne večeri kad je Tom bio malen. Svi su joj govorili da
je s drugim djetetom lakše, pogotovo nakon problematične Madison. Svi su imali
krivo. Tom je bio od one djece koja jedu svako malo. Nije on bio kao ostali -
pošteno hranjenje svaka tri do četiri sata, hvala ne, nije to za mene. Njemu je
bilo draže pojesti nešto sitno svaki sat. Svaki sat. To je značilo da bi Alice spavala
četrdeset minuta, a tad bi je opet probudio zvuk dječjeg plaća s dječjeg alarma. A
Madison više nije bila novorođenče, ali i dalje ni jednu noć ne bi prespavala u
komadu.
Alice je u to vrijeme bila opsjednuta snom, čeznula je za snom. Kad bi na
televiziji vidjela reklamu za tablete za spavanje ili krevete (s ljudima koji u njima
spavaju), došlo bi joj da pukne od muke. Nakon što bi podojila Toma, napola bi
oteturala, napola mjesečarila natrag u spavaću sobu i utonula u san. Uvijek bi
sanjala snove o Tomu: da je zaspala naslonjena na njega i ugušila ga, da ga je
ostavila na stolu za presvlačenje napola presvučenog i da se otkotrljao na pod. A
tad bi je, baš dok bi ona konačno spavala najdubljim, najslađim snom, opet
357
 Knjige.Club Books

probudio alarm. Osjećala se poput žedne osobe kojoj netko pruži veliku čašu
hladne vode s ledom i onda joj je makne ispred usta tik prije nego što je stigla
gucnuti. Onda neka mi je i ne nude.
Te večeri koje se sad prisjećala, Nick je legao rano, jer je idućeg jutra trebao
otputovati na važan poslovni put.
Alice se tek bila vratila u krevet nakon što je uspjela nagovoriti Madison da
zaspi (Zašto se ne smijem ići van igrati? Zašto je ponoć?), kad je Tom zaplakao.
Alice se nagnula nad njegov krevetić mutne glave. Osjetila je val čistog bijesa
prema toj maloj osobi koja je nije htjela pustiti da spava. Što ti očekuješ od
mene? Čvrsto ga je stisnula. Moraš... biti... tiho.
Vrlo pažljivo ga je vratila u krevetić. Tom je sad već bio bijesan i vrištao je
kao da ga je spustila na same žilete. Alice se vratila u spavaću sobu, upalila svjetlo
i probudila Nicka. - Moraš me zaključati nekamo. Htjela sam ozlijediti maloga.
Nick se uspravio u krevetu, mutnog pogleda i zbunjen. - Ozlijedila si maloga?
Alice se sva tresla. - Ne, ali poželjela sam. Željela sam ga stiskati dok ne
prestane plakati.
- Dobro - rekao je Nick mirno, kao da mu je Alice upravo ispričala nešto posve
normalno. Ustao je, primio je za ruku i poveo do kreveta. - Moraš se naspavati.
- Moram ga nahraniti.
- Da ću mu mlijeka iz pumpice iz frizera. Ti samo spavaj. Ne idem nikamo
sutra. Spavaj.
- Ali.
- Spavaj. Samo spavaj.
Nikad joj nije rekao ništa više seksi. Pokrio ju je do brade, isključio zvuk
dječjeg alarma i izašao, zatvarajući vrata za sobom. Spavaća soba je utonula u
božanstvenu tišinu i tamu.
Alice je zaspala.
Kad se probudila, grudi su joj bile tvrde i iz njih je teklo, soba je bila okupana
suncem, a kuća tiha. Pogledala je na sat i vidjela da je devet. Nick je održao
obećanje. Otkazao je poslovni put. Alice je spavala veličanstvenih šest sati. Vid
joj je bio bistriji, glava brže radila. Sišla je u kuhinju i zatekla Nicka kako da je
Madison doručak. Tom je sjedio u svojoj stoličici i veselo gugutao.

358
 Knjige.Club Books

- Hvala ti - rekla je Alice sa zahvalnošću i olakšanjem.

- Nema problema - nasmiješio se Nick.
Vidjela je da se sav ozario od ponosa, jer je znao daju je spasio. Jer je popravio
stvari. Nick je uvijek volio spašavati Alice.
Dakle, nije baš istina da mu je posao uvijek bio važniji, da ga nikad nije bilo
doma.
Možda ga je ona sama trebala zamoliti da joj više pomaže? Da se češće raspala,
bi li Nick i dalje bio njezin vitez u blistavom oklopu (koliko god to bilo seksistički
i pogrešno); da se nije pretvorila u stručnjaka za sve vezano za djecu i odgoj, da
nije bila tako otresita prema njemu kad bi obukao djecu u neprikladne odjevne
kombinacije. Nick nije podnosio kritiku, pa je jednostavno digao ruke od
odijevanja djece. On i njegov glupi ponos.
I njezin glupi ponos, ta umišljena titula najprofesionalnije mame. U tvojem
svijetu možda ne bih uspjela, Nick, kao Elizabeth i one druge žene u poslovnim
kostimima, ali u svojem svijetu itekako sam uspjela.
Stigla je do najstrmijeg dijela rute, onoga na kojem bi ona i Gina uvijek
psovale kao kočijaši. Mišići listova su joj se zategnuli.
Bilo je dobro znati da za svako ružno sjećanje iz braka postoji i jedno ugodno.
Alice se željela sjetiti svega, vidjeti da nije sve bilo crno i bijelo. Bilo je šareno.
Dobro, naposljetku su podbacili, ali ni to nije strašno, shvatila je. Samo zato što
se brak raspao, ne znači da nije bio i dobar.
Razmišljala je o neobičnim danima tik nakon što joj se pamćenje vratilo.
Isprva su se slike, riječi i osjećaji svalili na nju poput silovitih valova. Jedva je
disala od silnog kaosa. Nakon nekoliko dana um joj se smirio, a sjećanja posložila
u vlastite ladice i Alice je osjetila blaženo olakšanje. Bez svih tih sjećanja plivala
je mutnim vodama, jedva vidjevši koji metar pred sobom. Sad joj je vid ponovno
bio bistar. Vidjela je cijelu sliku: njezin brak s Nickom je gotov, a ona je
zaljubljena u Dominicka. To je to. Zaljubljena je u Dominicka, koji je drag, s
kojim je ugodno biti i koji je lud za njom, koji je očaran njom i koji jedva čeka da
je upozna. Uz Nicka je osjećala samo ogorčenost, bijes i bol. Nick je već odlučio
da zna tko je Alice, da je više ne treba upoznavati; mogao joj je nabrojiti sve
njezine mane, naporne navike i pogreške. Nije ga trpjela u svojoj blizini. Pomisao

359
 Knjige.Club Books

da se željela pomiriti s njim bila joj je strašna i šokantna; kao daju je neko vrijeme
netko drogirao, hipnotizirao, varao je i lagao joj.
Nisu joj se vratila samo sjećanja na proteklih deset godina. Vratila joj se prava
Alice; Alice koju je oblikovalo tih deset godina. Koliko god je bilo primamljivo
izbrisati bol i tugu nakupljene u tih deset godina, nije bilo istinito. Mlada Alice
bila je budala. Naivna, slatka budalica. Mlada Alice nije imala tih deset godina
iskustva.
Ali iako ju je pokušavala urazumiti, iako ju je korila i iako je tugovala za njom,
mlada Alice je odbijala otići.
Proteklih nekoliko mjeseci pojavila bi se svako malo. Alice bi ušla platiti
benzin na crpki i zatekla mladu Alice kako s police grabi božanstvenu Lindtovu
čokoladicu. Vodila bi ozbiljan razgovor s Nickom o kompliciranoj logistici koju
je zahtijevao njihov dogovor o skrbništvu i zatekla mladu Alice kako ga
prijateljski pita nešto potpuno nevažno, kao na primjer što je tog jutra
doručkovao. Jurila bi nešto obaviti i zatekla mladu Alice kako je nagovara da
umjesto toga nazove Elizabeth i pozove je na kavu. Trčala bi da stigne s jednog
dogovora na drugi i u mislima čula njezin mladi glas: Uspori.
Naposljetku se prestala opirati i proglasila primirje. Mlada Alice smije ostati,
ali pod jednim uvjetom: ne smije jesti toliko čokolade.
Sad joj se činilo da može okrenuti leću perspektive i sagledati svoj život iz
dvaju kutova. Sa stajališta mlade Alice: mlađe, blesavije, naivnije Alice. Sa
stajališta starije, mudrije, pomalo cinične i razumne Alice.
Katkad bi shvatila da mlada Alice ima pravo.
Na primjer, znala je kako s Madison. Prije nego što je izgubila pamćenje, Alice
je imala problema s Madison. Njihov je odnos prolazio kroz tešku fazu. Bila je
jako stroga prema njoj, jako frustrirana njezinim ponašanjem, a u dubini duše,
jedan djetinjasti dio nje krivio je Madison za Gininu nesreću. Da je tog jutra nije
morala odvesti zubaru, Gina ne bi vozila sama, ne bi se našla na tom raskrižju.
Bile bi na kavi, kao i inače u to vrijeme.
Naravno, Madison je bila dovoljno pametna da shvati što joj Alice zamjera.
Ionako je bila tip djeteta koje svaki osjećaj doživi vrlo duboko. Sad je vidjela
majčinu najbolju prijateljicu kako pogiba, a zatim i svjedočila razvodu svojih
roditelja.

360
 Knjige.Club Books

Nije ni čudo da je podivljala, znala je sad Alice. Elizabeth joj je predložila

psihoterapeuta za kojeg je čula - doktora Jeremyja Hodgesa. Madison je odlazila
na razgovor dvaput na tjedan i činilo se da terapija pomaže. Barem nije opet
nekoga napala u školi, a i suprug Kate Harper je dobio posao u Europi, pa je obitelj
Harper nasreću izašla iz njihovih života.
Alice je čula prijateljski pozdrav trubom automobila i ugledala gospođu
Bergen za upravljačem male plave Honde. Koliko god joj to bilo čudno, kad joj se
pamćenje vratilo, Alice je shvatila da joj nije stalo do urbanističkog plana. Više
nije željela prodati kuću i naći novu, bez uspomena. Znala je da bi ružne
uspomene ionako pošle s njom, a dobre nije željela ostaviti za sobom.
Istodobno, ako građevinari pobijede - što se može. To je život. Sve se mijenja.
O, da, sve se mijenja.
Stigla je do ugla na kojem je poginula Gina i opet se sjetila užasa i nevjerice
tog trenutka. Njezina bol se također promijenila otkako joj se pamćenje vratilo.
Sad je bila jednostavnija, mirnija, tužnija. Prije je tu bol bila različito usmjerila:
pretvorila ju je u bijes prema Nicku (trebao je stati na Gininu stranu dok se
razvodila od Mikea), u hladnoću prema Elizabeth (nikad nije ni voljela Ginu),
u ljutnju na Madison (da je bila sa mnom, Gina bi danas bila živa). Kad je čula
činjenicu, bez osjećaja koji su je trebali pratiti - Tvoja prijateljica je poginula - sve
je postalo jednostavnije. Sad joj je Gina samo nedostajala.
Telefon u njezinoj ruci je zazvonio. Stala je da se javi i ne pogledavši tko je
zove.
- Jesi li već što čula? - Dominick.
- Ne! - rekla je. - Skini se s linije!
- Oprosti - nasmijao se. - Vidimo se večeras. Ja donosim pile?
- Da, da! Prekidam!
Dominick je volio sve dvaput provjeriti. I triput. Tek toliko, da budemo
sigurni. Alice je već znala da bi joj to s vremenom moglo početi ići na živce, ali
zaključila je da svatko ima navike koje drugima idu na živce. Znala je i da ni u
ludilu ne bi mogla očekivati od Nicka nešto tako jednostavno kao kupnju
pečenog pileta za večeru! Nick je bio previše važan, imao previše posla. Kad bi
Dominick došao k njoj nakon radnog dana, došao bi cijeli. Ne kao Nick, koji bi se
katkad ponašao kao da Alice i djeca nisu stvarni, kao da je njegov stvarni život

361
 Knjige.Club Books

zapravo u uredu. A Dominick je imao jednako stresan posao. Nick vodi tvrtku,
ali Dominick vodi školu. Uza sve to, koji od njih dvojice više pridonosi zajednici?
Smetalo joj je što još uspoređuje Dominicka i Nicka, kao da voli Dominicka
samo zato što je toliko različit od Nicka. Katkad bi joj se učinilo da je cijeli smisao
njezine veze s Dominickom biti u drukčijoj vezi nego s Nickom.
Neki dan su ona i Dominick bili na Tomovoj utakmici, kao i Nick. Bila je
toliko svjesna njegova pogleda sa strane terena da se pretjerano glasno smijala
Dominickovim šalama. Bilo joj je malo muka od te glume, iskreno rečeno.
Najteže je bilo što bi zamišljala da ih Nick gleda čak i dok njega ne bi bilo u
blizini. Vidi nas kako smo se lijepo smjestili na sofi i gledamo TV, Nick. Masira
mi stopala. Ti to nikad nisi radio. Vidi nas kako idemo na kavicu držeći se za ruke.
Ne tražimo savršeno mjesto - sjednemo za prvi slobodni stol! Vidi nas, Nick, vidi
nas!
Pitala se znači li to da je njezina veza s Dominickom obična gluma?
Usporila je i sad je samo brzo hodala, zadihana, razmišljajući o večeri kad su
Nick i ona pili vino u kuhinji, o blaženom olakšanju kad ga je poljubila.
Glupača. Kako sramotno. Ali uzvratio joj je poljubac. Bio je spreman ponovno
pokušati.
Alice nije padalo na pamet da ponovno pokuša. Nije imala ni najmanje
namjere ništa pokušavati. Probali smo, nije išlo. Vrijeme je da krenem dalje.
Znala je da je donijela pravu odluku. Djeci je Dominick bio jako drag. Vjerojatno
je s njima provodio više vremena od njihova oca.
A ona i Nick su u posljednje vrijeme bili jako civilizirani jedno prema
drugome, jako odrasli! Konačno su se dogovorili o zajedničkom skrbništvu. Našli
su rješenje koje je odgovaralo i njemu i njoj: Nick nije dobio djecu pedeset posto
vremena, ali viđao ih je mnogo češće nego samo vikendima. Čak je petkom
odlazio ranije s posla da ode po njih u školu.
Alice se u posljednje vrijeme čak i veselila susretu s Nickom kad bi doveo
djecu. Na kraju će ovo ipak biti jedan od onih prijateljskih razvoda, zaključila je.
Da, imali su dobar brak (ako računamo prosjek) i dobar razvod. Djeca su joj
rekla da Nick ima curu. Megan.
Alice nije bila sigurna što misli o Megan.
Telefon se opet oglasio.

362
 Knjige.Club Books

Konačno. On je. Alice je sjela na cigleni zidić nečijeg dvorišta.

- Govori! - rekla je. - Brže, govori!
Isprva ga nije razumjela. Trubio je kao da ispuhuje nos.
- Molim? Što si rekao?
- Curica - rekao je Ben jasno i glasno. - Prelijepa curica.

363
 Knjige.Club Books

34

Elizabethina zadaća za Jeremyja

Nisam vjerovala da ću dobiti dijete sve dok nije zaplakala.

Oprostite što vam to priznajem, Jeremy, jer znam da ste dali sve od sebe da me
pretvorite u normalnu osobu.
Ali nisam vjerovala. Onog dana u prijenosnom zahodu, dok su vani pekli
najveći pitu od limuna na svijetu, bila sam uvjerena da prolazim svoj posljednji
pobačaj.
Ali tad je krvarenje prestalo. To je bilo samo točkasto krvarenje, kako to
veselo zove medicinski svijet. Točkica tekućine. Točkica brige.
Ali čak ni kad je točkasto krvarenje konačno prestalo, i dalje nisam vjerovala
da ću dobiti dijete. Čak ni kad je svaki ultrazvuk bio normalan. Čak ni kad sam
osjetila kako se dijete rita i koprca, čak ni dok sam išla na trudnički tečaj, ni dok
smo kupovali krevetić, ni dok sam prala odjeću za dijete, ni dok su mi svi govorili
Tiskajte, sad tiskajte, ja. nisam vjerovala da ću doista dobiti dijete. Pravo pravcato
dijete.
Dok nije zaplakala. Tad sam pomislila, Ovo zvuči kao pravo novorođenče.
I sad je tu. Mala Francesca Rose.
Svih onih groznih godina jedva sam nekoliko puta vidjela Bena da plače. Sad
ne zna prestati. Čini se da je u nutrini skrivao golemu bačvu punu suza i sad je
konačno otvorio slavinu. Ponekad ga pogledam dok drži usnulo dijete i vidim da
mu suze tiho klize niz lice. Nekad je zajedno kupamo i zamolim ga da mi doda
ručnik, pogledam, a on plače. Bene, molim te. Dragi.
Ja ne plačem toliko. Previše sam posvećena tome da sve napravim kako treba.
Svako malo nazovem Alice da je pitam nešto o dojenju. Kako da znam kad joj je

364
 Knjige.Club Books

dosta? Brinem se kad zaplače. Što joj je sad? Plinovi? Brinem se zbog njezine
težine. Zbog kože. (Izgleda mi malo suha.)
Ali katkad usred noći, dok mirno sisa, toliko je stvarna, toliko je opipljiva,
toliko je živa da me ta spoznaja savlada, zadivi, eksplodira mi u mozgu poput
vatrometa. Ne znam kako da vam to opišem. Možda tako izgleda prvi šut heroina.
(Kako ću je naučiti da su droge zlo? Postoji li možda neka preventivna
terapija? Što vi mislite, J.? Toliko me toga zabrinjava.)
No dobro. Željela sam vam reći da smo konačno održali ceremoniju za
izgubljenu dječicu, kao što ste predložili. Jednog mirnog, sunčanog zimskog dana
odnijeli smo buket ruža na plažu
1 krenuli u šetnju stijenama, bacajući u hodu po jednu ružu u more za
svakog izgubljenog malog astronauta. Drago mi je da smo to napravili. Nisam
plakala. Ali promatrajući ruže kako plutaju i odlaze, osjetila sam da je u meni
nešto olabavilo, nešto što mi je tako dugo stezalo grudi. Dok smo se vraćali prema
autu, shvatila sam da dišem dublje nego inače i svaki je udah bio tako ugodan.
(Namjeravali smo i pročitati pjesmu, ali mislila sam da je djetetu možda
hladno za uši. Još se nijednom nije prehladila. Neki danje malo šmrcala, ali
prestalo je, hvala nebesima. Razmišljam da joj počnem davati multivitamine.
Alice kaže da joj to ne treba - sad sam odlutala s teme.)
Željela sam vam se i ispričati što sam vas nazvala oholim tatom sa savršenim
životom. Kad ste mi na prošloj seansi rekli da vi i supruga trenutačno pokušavate
s potpomognutom oplodnjom i da su ona djeca na fotografiji vaši nećaci,
postidjela sam se svake svoje egocentrične misli.
Moja zadaća je gotova, Jeremy. Znam da je ne želite čitati, ali svejedno ću
vam je predati. Možda vam pomogne s drugim pacijentima. Ili vam možda
pomogne kad i vaša žena ovako poludi, jer to je neizbježno.
Jučer su me posjetile Neplodne, ruku punih skupih darova. Bilo je nekako
grozno. Točno sam znala što osjećaju. Točno sam znala da se jedva drže, da
obećavaju same sebi kako će ostati samo dvadeset minuta i onda se isplakati u
autu; slušala sam njihove vedre, zvonke glasove i gledala njihova sirota,
izmučena, natečena tijela koja čeznu za bebicom kao mojom, koju kao po
dužnosti mirno drže u naručju. Požalila sam im se na manjak sna (prošla noć je
bila stvarno teška) i znala sam da sam pretjerala, iako znam da nema ništa strašnije

365
 Knjige.Club Books

od majke koja Neplodnima kuka kako je teško biti majka, kao da će im zbog toga
biti lakše što nemaju djece. To vam je kao da kažete slijepcu, Mislim, da, vidim ja
planine i zalaske sunca, ali vidim i smeće i kontejnere! Grozno je! Ne znam zašto
sam se žalila, iako sad razumijem tu očajničku, nezgrapnu potrebu za pružanjem
utjehe - koliko god znala da ih moje kukanje neće utješiti. Neplodne će me
vjerojatno na idućem ručku ogovarati na sav glas. Više se nećemo vidjeti -
udaljenost među nama sad je prevelika - osim ako mi se neka od njih ne
pridruži na drugoj strani.
Ne znam jesam li malo drska, Jeremy, ali pitala sam se imate li vi i supruga
možda problema s odustajanjem. S prepoznavanjem trenutka kad treba donijeti
tu odluku.
Ako imate, želim vam reći nešto potpuno nelogično.
Mi smo trebali odustati prije mnogo godina. Trebali smo istražiti druge
mogućnosti. Trebali smo posvojiti. Izgubili smo godine života, a zamalo i brak.
Naš sretni završetak mogao je i trebao stići odavno. I iako sam luda od sreće što
Francesca ima Benove oči, sad vidim da njezina biološka povezanost s nama nije
važna. Ona je samo svoja. Ona je Francesca. Da nismo njezini biološki
roditelji, jednako bismo je voljeli. Za Boga miloga, pa nazvala sam je Francesca,
po njezinoj prabaki koja ni s njom, ni s nama nema nikakve genetske veze i koja
i nije bila dio naših života do moje osme godine. A Frannie obožavam.
Tako vam je to.
Ali sad moram biti potpuno iskrena i opovrgnuti sve što sam upravo napisala.
Jer da me vaša supruga upita bih li ponovno sve to prošla, ovo bih joj
odgovorila.
Da. Apsolutno. Naravno da bih. Nema sumnje. Sve bih to ponovno prošla;
svaku iglu, svaki gubitak, svaku hormonalnu oluju, svako slomljeno srce, samo da
budem tu gdje jesam, dok moja prelijepa kći spava pokraj mene.
P. S. Šaljem vam i bizarnu, prilično ružnu lutkicu. Možda vam pomogne.
Sretno, Jeremy. Mislim da ćete biti divan tata, koliko god vam trebalo da to
postanete i kojim god putom stigli do očinstva.

366
 Knjige.Club Books

35

Misli i ideje jedne prabake

POBIJEDILA ]E!
Danas je održano Madisonino natjecanje u retorici. Kao što sam vam
napisala u prethodnim objavama, natjecala se protiv najbolje djece iz
ostalih osnovnih škola, pa je natjecanje bilo teško.
Održala je vrlo informativan i zabavan govor o svjetskim rekordima.
(Jeste li znali da je svjetski rekord za držanje zmija otrovnica zubima... osam
zmija?)
Prije natjecanja svi smo bili tako nervozni. Moj dragi Xavier je bio sav
blijed i znojan, a Alice se otresala na sve oko sebe. Kad su proglasili
pobjednicu, Madison, svi smo bili u sedmom nebu. Olivia je zaplesala
prolazom, Roger skočio na noge i zabio lakat u oko nekoj sirotoj ženi.
(Sramota, ali što je, tu je.) Barb je briznula u plač.
Elizabeth i Ben su bili ondje s malom Francescom Rose, koja je svakoga
dana sve ljepša. Tom ju je zabavljao zveckajući Benovim ključevima. Dobar
je s djecom. Smatra ih zanimljivima sa znanstvenog stajališta.
Alice i Dominick su djelovali sretno. (Alice je od nezgode puno
opuštenija. Više nije ni onako napeta, ni onako ispijena. Možda bi nam
svima pokatkad dobro došlo da nas nešto klepi po glavi?) Razgovaralo se o
zajedničkom životu. Hmm. Znate što ja o tome mislim. Čujem da i Nick ima
novu djevojku, koja nasreću nije bila ondje. Nick je ionako imao pune ruke
posla sa svojim sestrama i majkom. Mislim da se u današnje vrijeme takve
žene nazivaju high maintenance.
Svi mi govore da nema šanse da se Alice i Nick pomire. Nema šanse,
svako malo čujem, kao da sam kakva senilna starica kojoj treba
objašnjavati. Pa ipak...

367
 Knjige.Club Books

Xavier i ja smo sjedili do Nicka, tik iza Alice i Dominicka. Kad su proglasili
Madison pobjednicom, Alice nije niti pogledala Dominicka. Okrenula se i
pogledala ravno u Nicka. Gotovo instinktivno mu je pružila ruku. Primio ju
je. Samo prste. Samo na sekundu. Ali vidjela sam im izraze na licima. To je
sve što ću reći.

KOMENTARI

Doris iz Dallasa kaže...

Vidio sam ih i ja, i mislim da si ti vrlo mudra mlada dama. Jesi li sad
spremna za krevet?

368
 Knjige.Club Books

EPILOG

P lutala je raširenih ruku, osjećajući dodir vode na koži, udišući ljetni miris soli
i kokosa. Još je osjećala i ugodne okuse doručka: slanine, kave, a možda i
kroasana. Podigla je bradu i jutarnje sunce se odbilo od vode, toliko blještavo da
je morala zaškiljiti. Kroz iskrice je vidjela vlastite ispružene noge i stopala. Svaki
je nokat bio obojen u drugu boju. Crvenu. Zlatnu. Ljubičastu. Zabavno. Lak je bio
loše nanesen. Nespretno i neuredno. Pokraj nje je plutao još netko. Netko njoj
jako drag, netko tko ju je nasmijavao, netko čiji su nokti bili obojeni jednako
šašavo. Taj netko je migoljio nožnim prstima kao da joj prijateljski maše, a ona je
plutala kao u ugodnom polusnu. Negdje u daljini neki je muški glas povikao „Tko
se nije skrio!“, a zbor dječjih glasova odgovorio “Magarac je bio!“. Muškarac je
opet povikao „Tko se nije skrio!“, a dječji glasovi opet odgovorili „Magarac je
bio!“. Neko se dijete smijalo dugim, pjenušavim smijehom nalik na nisku
mjehurića.
Ovo je rijeka Hawksbury. Naši čarobni praznici na brodovima za stanovanje.
Alice je podigla glavu s vode i pogledala Ginu. Gina je žmirila; duga crna kosa
plutala joj je oko glave poput morske trave.
- Gina! Nisi mrtva, jel‘ da?
Gina je otvorila jedno oko. - Izgledam li mrtvo?
Alice je ispunilo blaženo olakšanje. - Proslavimo to pjenušcem! - Svakako -
rekla je Gina. - Svakako!
Netko je plivao prema njima. Uranjao i izranjao iz vode, napredujući
nespretnim prsnim stilom. Osunčana ramena sad su se vidjela nad vodom, sad ne.
Približavao im se Dominick, kose slijepljene uz tjeme. Na trepavicama su mu
blistale kapi vode.
- Bok, cure - rekao je, plivajući oko njih.

369
 Knjige.Club Books

Gina je šutjela.
Alice je bilo neugodno pred Ginom. Ovo nije kako treba, pomislila je.
Dominick nema što tražiti ovdje.
Gina se preokrenula na trbuh i otplivala.
- Ne, ne, vrati se! - povikala je Alice.
- Otišla je - tužno je rekao Dominick.
- Ti nemaš što tražiti ovdje - rekla je Alice Dominicku. - Ovo nisu tvoji
praznici.
Oglasio se radio. Jutarnju tišinu proparala je glasna pjesma iz osamdesetih.
Krevet se uzbibao, a pokrivač skliznuo s Aliceinih ramena. - Oprosti! - čula
je i radio je umuknuo.
Okrenula se i povukla pokrivač na ramena.
Sanjala je Ginu. Nije je sanjala već tako dugo. Voljela je te stvarne snove,
toliko uvjerljive da je imala osjećaj kako je doista ponovno vidi, kako provodi još
jedan dan s njom. Samo što im se Dominick nije trebao pridružiti, tako nepozvan.
Osjećala se izdajnički jer je pustila Dominicka u san-sjećanje na praznike na
jezeru. Nick je uživao u tim praznicima. Sjetila se kako je stao na najvišu palubu
i zaplesao poput gusara. - Aarr! Aarr! - vikao je. Uhvatio je Toma oko struka i
rekao: - Mali, prošeci po dasci! - bacio ga je visoko, visoko u zrak. Jasno je vidjela
Tomovo ushićeno lice, sitno tijelo tamno od sunca kako lebdi u zraku kao da
nikad neće sići s tog plavog neba.
Otvorila je oči.
Tom.
Je li se Tom sinoć vratio doma?
Obećao je da će se vratiti do ponoći i rano su otišli na spavanje. Namjeravala
je ustati i provjeriti je li došao, ali iz nekog razloga je zaspala brzo i duboko.
Je li kroz san čula njegov ključ u bravi? Škripanje šljunka pod gumama, naglo
gašenje glazbe u autu, eksplozivne zvuke tinejdžera koji se pokušava naglo stišati.
Golema stopala kako lupaju po stubama.
Ili je to bilo neke druge večeri?
Možda bi trebala ustati i provjeriti, ali tako je rano, tako je pospana, a i
nedjelja je. Nedjeljom dulje spava. Ionako bi samo ustala, otvorila vrata njegove

370
 Knjige.Club Books

sobe i ugledala ga na krevetu, potpuno odjevenog. Soba bi vonjala po vlazi i

prašini i losionu poslije brijanja i neopranim čarapama. A dotad bi se Alice već
potpuno razbudila i ne bi mogla ponovno zaspati. Morala bi provesti iduća dva
sata sjedeći za kuhinjskim stolom i čekajući da se još netko probudi.
A usto je Majčin dan! Trebali bi joj donijeti doručak i poklone u krevet. Ako
su se sjetili. Prošle godine su zaboravili. Bili su tinejdžeri zaokupljeni tragedijama
i ekstazama vlastitih života.
A što ako se Tom nije vratio doma? A ona ne prijavi nestanak do deset ujutro?
Spavala sam, morala bi priznati policajcima kad bi je upitali zašto tako dugo nije
prijavila nestanak osamnaestogodišnjeg sina. Policajci bi samo razmijenili pogled.
Loša, lijena majka. Loša, lijena majka koja zaslužuje da ostane bez sina na Majčin
dan.
Odgurnula je pokrivač.
- Tom se vratio - rekao je pospani glas pokraj nje. - Već sam provjerio.
Povukla je pokrivač do brade.
Tom se uvijek vrati. Pouzdani Tom. Uvijek napravi što je obećao. Ne voli
odgovarati na pitanja o privatnom životu (tri pitanja i onda gotovo za danas; to je
pravilo), ali dobar je. Marljivo uči za državnu maturu. Igra nogomet i izlazi s
prijateljima, dovodi doma zgodne, ljubazne cure koje misle da se samo moraju
dodvoriti
Alice i dobit će priliku. (Kakve li pogreške! Čim Alice pokaže zanimanje za
neku njegovu curu, tu više nikad ne vidi.)
Olivia se jednom nije vratila.
Alice se i dalje nije mogla načuditi preobrazbi Olivije iz slatke, anđeoske
curice, u namrgođenu, ljutitu tinejdžericu koja im sve taji. Obojila je svoje lijepe
plave uvojke u crno i ravna kosu, pa izgleda kao Morticia Adams. Tko je to?,
prigovorila je na taj komentar jednom. S njom se ne može razgovarati. Svaka riječ
je primljena kao uvreda. Lupanje vratima od kojih se cijela kuća trese
svakodnevna su pojava. Mrzim svoj život!, vrišti Olivia, a Alice se baci na
istraživanje samoubojstava u tinejdžera na internetu. I onda je čuje kako se glasno
smije, razgovarajući s prijateljima na mobitelu. Droge. Tinejdžerska trudnoća.
Tetovaže. S Olivijom je sve moguće. Alice je prilično sigurna da će morati
psihoterapeutu za dvije godine, kad Olivia bude pred maturom. Alice, ne Olivia.

371
 Knjige.Club Books

- To je samo faza - govori joj Madison. - Izdrži nekako.

Madison je sa svim svojim tinejdžerskim problemima bila gotova do
četrnaeste. Sad je čisti užitak biti s njom. Toliko je lijepa da Alice ponekad zastane
dah kad Madison siđe na doručak, razbarušene kose i osjetljivog, blistavog tena.
Studira ekonomiju i ima dečka koji se zove Pete i lud je za njom, i kojeg Alice
već smatra članom obitelji (što je nezgodno, jer ima grozan predosjećaj da će mu
Madison u vrlo bliskoj budućnosti ipak slomiti srce). Sve je prošlo tako brzo.
Jedne minute vozili su iz bolnice sićušnu, zgužvanu, cendravu djevojčicu. Iduće
sekunde Madison se pretvorila u biće dugih nogu, visokih jagodica i čvrstih
stajališta.
- Sve ti to jako brzo prođe - rekla je Elizabeth, ali nije joj povjerovala. Ona je
sad glavna stručnjakinja za majčinstvo i odgoj. Još nema tinejdžere, ali već sve
zna najbolje. Alice joj katkad želi reći, Čekaj samo da tvoja krasna mala Francesca
počne spavati do podneva i bijesno lupati vratima po kući kad joj nježno predložiš
da se ipak presvuče iz pidžame prije nego što ponovno stigne večer i vrijeme za
spavanje.
Ali Elizabeth ionako nema vremena za slušanje savjeta. Stalno ima pune ruke
posla.
Ona i Ben posvojili su tri mala Vijetnamca nakon što se rodila Francesca.
Dvojica su braća. Najmlađi je kronični astmatičar i stalno je po bolnicama.
Jedan mora logopedu zbog mucanja. Francesca se zainteresirala za plivanje, što
znači da je netko mora voziti na rano-jutarnje treninge. Elizabeth je aktivna
pripadnica zajednice Vijetnamaca, grupe za potporu roditeljima posvojene djece
i naravno, blagajnica školskog vijeća roditelja. Vratila se veslanju i mršava je kao
metla.
Ona i Ben imaju i dva psa, mačku, tri zamorca i akvarij s ribicama. Ona mirna,
tiha kuća koju je Alice posjetila prije mnogo godina, kad se Elizabeth odbijala
izvući iz kreveta, sad je potpuna ludnica. Alice je nakon pet minuta kod njih
zaboljela glava.
Nasreću, danas svi dolaze k njoj na Majčin dan. Ručat će kod nje, a ne u
Elizabethinoj ludnici, a Madison, draga Madison, ponudila se da kuha.
Spavaj, Alice. Za nekoliko sati kuća će ti biti puna ljudi.

372
 Knjige.Club Books

Mama i Roger će doći prvi, i uraniti. Jedva čekaju da im pokažu fotografije s

nedavnog posjeta Svjetskom simpoziju salse u Las Vegasu. Salsa je i dalje smisao
njihova života.
Kako je Frannie rekla godinu prije smrti, Njih dvoje izgradili su cijeli novi
život na salsi. Xavier je rekao, Mi smo izgradili cijeli novi život na seksu. Frannie
tjedan dana nije razgovarala s njim koliko ju je osramotio, i to pred svom
njezinom praunučadi.
Frannie je umrla mirno i neočekivano, u snu, prije godinu dana. Posljednje
godine života provela je lobirajući za legalizaciju eutanazije, svađajući se i mireći
sa Xavierom, i pišući za blog. Kad je umrla, stotine čitatelja sa svih strana svijeta
poslalo je cvijeće i poruke.
Danas će na ručak doći i Xavier. Nakon Franniene smrti postao je jako krhak.
Sjest će u svoj najdraži udobni naslonjač, negdje na sunce i samo se povremeno
ubaciti u razgovor, a svako malo utonuti u san.
Alice katkad ne razmišlja o Frannie danima, čak tjednima, ali kad se obitelj
okupi ovako kao danas, njezina odsutnost boli je kao udarac šakom u trbuh.
O, Frannie, da si barem ostala s nama još koju godinu.
Spavaj. Spavaj konačno!
Zaspala je, i opet sanjala Ginu.
Gina, Mike, Nick i Alice sjedili su za stolom, nakon duge večeri ića i pića.
- Pitam se što ćemo raditi za deset godina - rekla je Gina.
- Imat ćemo više sijedih i kila i bora - rekao je Nick, koji je bio pomalo pijan.
- Ali nadajmo se da ćemo još biti prijatelji, sjediti za večerama i pretresati
uspomene.
- Ooo - rekla je Gina, podižući čašu. - Ti si tako drag, Nick.
- Sve to na jahti, nadam se - rekao je Mike.
Je li ovo san ili sjećanje?
- Alice - rekao je neki glas tik uz njezino uho.
Alice je otvorila oči.
Ugledala je Nickovo lice, zgužvano od sna. - Sanjala si Ginu?
- Jesam li je spominjala?
- Da, i nju i Mikea.

373
 Knjige.Club Books

Hvala nebesima da nije spomenula Dominicka. Nick se još pomalo čudno drži
kad se spomene Dominick. Sanja li i on povremeno Megan? Sumnjičavo ga je
pogledala.
- Što je? - upitao je.
- Ništa.
- Sretan ti Majčin dan.
- Hvala.
- Za minuticu ću ustati i skuhati nam kavu.
- O. K.
Nick je zaklopio oči i u minuti odmah zaspao.
Alice je ispreplela prste pod glavom i razmislila o snu. Dominick se pojavio
samo zato što ga je jučer srela u trgovini. Proučavao je kutijicu zubnog konca kao
da mu život ovisi o tome. Alice je stekla dojam da je on nju prvi uočio i nije bio
raspoložen za pretjerano srdačno čavrljanje i pretvaranje da im nije neugodno, pa
je spremno šmugnula u idući red.
Bilo joj je čudno i pomisliti da je ozbiljno razmatrala mogućnost da s njim
provede ostatak života. (Sad je bio oženjen drugom mamom iz škole; vjerojatno
je o njihovoj vezi mislio isto što i Alice.)
Madison u posljednje vrijeme postavlja Alice mnogo sumnjičavih pitanja o
godini koju su ona i Nick proveli razdvojeno.
- Da nisi izgubila pamćenje, misliš li da bi se ti i tata pomirili? - upitala je baš
jučer.
Alice svaki put pozli od krivice kad se sjeti što su priuštili vlastitoj djeci te
godine. Ona i Nick su bili tako mladi; svaki je njihov osjećaj bio tako ekstremno,
tako dramatično važan.
- Misliš da smo vam nanijeli trajnu štetu? - upitala je Madison bojažljivo.
- Joj, mama, daj ne dramatiziraj - uzdahnula je Madison mudro.
Bi li se pomirili da Alice nije izgubila pamćenje?
Bi. Ne bi. Vjerojatno ne bi.
Sjetila se jednog vrelog ljetnog poslijepodneva nekoliko mjeseci nakon što se
rodila Francesca. Nick je svratio do nje vratiti školsku torbu koju je Tom bio
ostavio u autu. Djeca su bila iza kuće, kod bazena, a Alice, Dominick i Nick stajali

374
 Knjige.Club Books

na travnjaku pred kućom i prisjećali se vlastitog djetinjstva i prskalica u vrtovima

prije nego što su nastupile redukcije vode.
Taj je razgovor doveo do prepričavanja Dominicku kako su bojili trijem na
isti takav dan, na četrdeset stupnjeva. Pothvat iz noćne more, rekli su Nick i
Alice. Boja se prebrzo sušila, sve je popucalo i počelo se guliti.
- Ti si tog dana bila grozno raspoložena - rekao je Nick Alice. - Marširala si
uokolo. Ja sam ti bio kriv za sve - oponašao je Alicein ljutiti bod.
Alice ga je gurnula laktom. - I ti si bio loše volje.
- Izlio sam kantu vode na tebe da te malo smirim.
- A ja sam bacila na tebe limenku boje i poludio si. Trčao si za mnom kao
Frankenstein.
To je sjećanje iz njih izmamilo osmijeh, koji je prerastao u smijeh. Nisu mogli
prestati. Svaki put kad bi se pogledali, još bi se glasnije nasmijali.
Dominick se nasmiješio s nelagodom. - Valjda je bilo smješnije uživo.
Od toga su se samo još glasnije nasmijali.
Kad su konačno prestali i obrisali suze, sjene na travnjaku već su bile dugačke,
a Alice je primijetila da stoji pokraj Nicka, dok se Dominick odmaknuo. Izgledalo
je kao da su ona i Nick domaćini, a Dominick gost. Pogledala je Dominicka i
vidjela da mu je pogled tužan, prazan. Sve troje su znali. Možda su znali već
nekoliko mjeseci.
Tri tjedna poslije Nick se vratio doma.
Alice je i sad čudno da se Nick ne sjeća tog trenutka na travnjaku. Tvrdi da
ga je umislila. Njemu je trenutak spozna je bilo Madisonino natjecanje u
govorništvu.
- Okrenula si se i pogledala me, a ja sam pomislio, O, da; želi da se vratim.
Alice se toga uopće ne sjeća.
- O čemu razmišljaš?
Trepnula je. Nick je stajao u dnu kreveta, gledajući je odozgo. - Sva si se
uozbiljila.
- O palačinkama - rekla je Alice. - Nadam se da me čekaju jako dobre
palačinke.
- Aha. Naravno da će biti dobre. Pa Madison ih peče.

375
 Knjige.Club Books

Gledala ga je kako razmiče zavjese i provjerava kakvo je vrijeme. Otvorio je

prozor i udahnuo dubokim plućima. Vrijeme je očito dobilo peticu od Nicka.
Zatim je otišao u kupaonicu, putem dižući majicu da se počeše po trbuhu i
zijevajući.
Alice je zažmirila i prisjetila se prvih nekoliko mjeseci nakon što se Nick
vratio doma.
Pokatkad bi im bilo apsurdno lako biti sretan. Pokatkad bi se morali prisiliti,
potruditi se, a taj je trud Alice bio toliko glup i besmislen da se znala probuditi
usred noći i pretresati sve što je Nick krivo napravio i pitati se zašto nije ostala s
Dominickom. Ali bilo je i drukčijih trenutaka, neočekivanih, spokojnih
trenutaka kad bi im se pogledi susreli, i godine boli i sreće, dobra i loša
vremena stopila bi se u osjećaj koji je, znala je Alice, bio mnogo snažniji, mnogo
složeniji i stvarniji od svih onih prolaznih osjećaja za Dominicka, pa čak i od
ljubavi koju je osjećala prema Nicku u ranim godinama veze.
Uvijek je mislila da je ona nepomućena sreća s početka veze bila njezin
najbolji dio, da bi te osjeća je morali nekako vratiti, nekako replicirati, ali sad je
znala da je imala krivo. To je bilo poput usporedbe mineralne vode i francuskog
šampanjca. Rana veza je uzbudljiva i vesela. Lagana je i prštava. Ali ljubav nakon
troje djece, nakon rastanka i zamalo razvoda, nakon nanesene i oproštene boli,
nakon što su jedno drugome dosadili, a onda opet jedno drugo iznenadili, nakon
što su vidjeli i najbolje i najlošije - ta je ljubav neopisiva. Zaslužuje novu riječ.
Moguće je da bi jednoga dana i s Dominickom dosegnula taj osjećaj. Nije bila
stvar u tome da je Nick pravi za nju, a Dominick krivi. Mogla je sretno živjeti i s
Dominickom.
Ali Nick je Nick. Nick je bio prvi važan, Nick je otac njezine djece. Zna što
znači kad Alice kaže O, Bobe. Dijele previše uspomena. Njihova je veza i jako
jednostavna i jako složena.
Kad je Olivia krenula u srednju školu, Alice je počela raditi kao savjetnica za
prikupljanje sredstava u dobrotvorne svrhe. To je njezinu odnosu s Nickom dalo
neku novu iskru. Katkad bi nakon radnog dana izašli na večeru i Alice bi osjetila
privlačnost prema Nicku na neki potpuno nov način; pa oni su dvoje radnih ljudi
koji si udvaraju uz večericu. Bilo im je uzbudljivo kao da su u preljubu. Bilo je
lijepo znati da se njihov odnos još razvija, da se još mijenja, da još nosi u sebi taj
iskričavi potencijal.

376
 Knjige.Club Books

Prolazeći pokraj kreveta, Nick je naglo stao, pogledao je i primio se za grudi.

- Što je? - Alice se uspravila u sjedeći položaj. - Boli te u grudima? Osjećaš li
bol u grudima?
Opsjednuta je boli u grudima.
Nick je spustio ruku i nasmiješio se. - Oprosti. Samo sam se zamislio.
- Dobro - rekla je ljutito, opet liježući. - Zamalo sam ja dobila srčani udar.
Kleknuo je na krevet do nje. Odmahnula je rukom da ga otjera. - Nisam oprala
zube.
- O, za Boga miloga - rekao je. - Pokušavam ti reći nešto duboko.
- Radije bih slušala duboke misli opranih zuba.
- Baš sam shvatio - rekao je - da sam zahvalan što si onoga dana udarila
glavom. Svakog dana se pomolim od zahvalnosti Svevišnjemu jer je stvorio step-
aerobiku.
Nasmiješila se. - To i je duboko. Jako romantično.
Nagnuo se bliže i Alice mu je poslušno krenula dati pusu (po dužnosti; jer
stvarno nije bila oprala zube, a ni popila kavu), ali pusa je neočekivano prerasla u
poljubac i Alice je osjetila ono škakljanje u očima koje uvijek vodi u suze; sjetila
se svih onih poljubaca prije ovoga: od prvog poljupca novog novcatog dečka, do
Smijete poljubiti mladenku, do neobrijanog, zadivljenog poljupca i crvenih očiju
tik nakon što je rodila Madison, do bolno lijepog poljupca nakon što je Alice
prekinula s Dominickom i rekla Nicku (na parkiralištu MacDonald‘sa, dok su se
djeca svađala na stražnjem sjedalu), Možeš li se sad, molim te, vratiti doma?
Vrata spavače sobe naglo su se otvorila i Nick se veselo bacio natrag na svoju
stranu kreveta, Madison je nosila pladanj s doručkom, Tom je držao golemi buket
suncokreta, a Olivia dar.
- Sretan Majčin dan - pokušali su otpjevati na melodiju Sretan rođendan ti.
- Pokušavamo se iskupiti za prošlu godinu - objasnila je Madison, spuštajući
pladanj Alice na krilo.
- I bolje vam je - rekla je Alice. Uzela je vilicu, probala palačinke i zaklopila
oči.
- Mmm.

377
 Knjige.Club Books

Vjerojatno su mislili da uživa u okusu (borovnice, cimet, šlag - sjajno), ali

Alice je uživala u cijelom tom jutru, pokušavala ga uhvatiti, zgrabiti i sačuvati u
cijelosti, prije nego što i ti dragocjeni trenutci postanu samo uspomene.

378
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

Posebno sam zahvalna svojim dragim sestrama, Jaclyn i Nicoli Moriarty, koje
uvijek prve čitaju moje knjige i prve komentiraju.
Zahvaljujem svojoj sestrični, Penelope Lowe, na savjetima vezanim za
medicinska pitanja, te svojoj prijateljici Rachel Gordon na strpljivim odgovorima
na moja pitanja o životu majke djece školske dobi.
Zahvaljujem svojim divnim urednicima diljem svijeta: Cate Paterson i Juliji
Stiles u Australiji, Melanie Blank-Schroeder u Njemačkoj i Lydiji Newhouse u
Velikoj Britaniji. Zbog vas je Sve što je Alice zaboravila bolja knjiga.

Scan i obrada. Knjige.Club Books

379