ISTOČNA AZIJA

Azija je najveći i najnapučeniji svjetski kontinent koji ima iznimnu geostratešku važnost za
EU. EU u istočnoj Aziji ima tri strateška partnera: Kinu, Japan i Republiku Koreju. Europska
se unija suočava sa sigurnosnim problemima u regiji, primjerice s nuklearnom prijetnjom
u Sjevernoj Koreji i sporovima oko Južnog kineskog mora. Istovremeno, EU ima snažnu
gospodarsku ulogu i ulaže velika sredstva u pomoć i razvoj te radi na poticanju izgradnje
institucija, demokracije, dobrog upravljanja i ljudskih prava.

U ovom informativnom članku opisuje se regija istočne Azije. Vidi također informativne članke
o južnoj Aziji (6.6.7) i jugoistočnoj Aziji (6.6.9).

PRAVNA OSNOVA
— Glava V. Ugovora o Europskoj uniji (vanjsko djelovanje EU-a);
— članci 206. i 207. (trgovina) te 216. − 219. (međunarodni sporazumi) Ugovora o
funkcioniranju Europske unije (UFEU);
— sporazumi o partnerstvu i suradnji (bilateralni odnosi).

ISTOČNA AZIJA
A. Kina
Europska unija je 1994. obnovila odnose s Kinom, koji su bili prekinuti 1989. nakon masakra
na trgu Tiananmen. Međutim, još uvijek je na snazi embargo EU-a na oružje koji je uveden
nakon događaja 1989. Sve veća gospodarska međuovisnost dvaju partnera odražava se u
strateškom razvojnom planu EU-a i Kine do 2020. godine, usvojenom 22. lipnja 2016. Cilj tog
plana je strateška suradnja s Kinom u trima glavnim područjima: programima za prosperitet i
reforme, vanjskoj politici i sigurnosti te globalnom upravljanju i multilateralnom kontekstu. U
Bruxellesu je 2. lipnja 2017. održan 19. sastanak na vrhu između EU-a i Kine. Obje su strane
potvrdile suradnju kad je riječ o borbi protiv klimatskih promjena i podršci Pariškom sporazumu.
Sljedeći krug (godišnjeg) dijaloga između EU-a i Kine posvećen ljudskim pravima održava se
u lipnju 2017. Kina se strogo protivi svakom vanjskom „upletanju” u svoje unutarnje poslove,
uključujući kada je riječ o pitanjima ljudskih prava. Europski je parlament skrenuo pažnju na
povrede ljudskih prava u Kini, među kojima su i proizvoljna pritvaranja, radni logori, smrtna
kazna, ograničena sloboda izražavanja i udruživanja, prisilni pobačaji i represivne politike u
Tibetu i Xinjiangu. Parlament također podržava kineske građane koji traže stvarne političke
reforme[1].
Smatra se da poslovna klima u Kini sa sobom nosi mnoge izazove. Godine 2016. izravna strana
ulaganja Kine u EU dosegnula su rekordan iznos od gotovo 40 milijardi EUR, dok su ulaganja

[1]SL C 36, 29.1.2016., str. 126.

Kratki vodič o Europskoj uniji - 2017 1
EU-a u Kinu pala na manje od osam milijardi EUR, što je najniži iznos u posljednjih deset
godina.
EU je i dalje vodeći trgovinski partner Kine, dok je Kina nakon Sjedinjenih Američkih
Država drugi najveći trgovinski partner EU-a. Vrijednost dnevne robne razmjene između
EU-a i Kine iznosi više od 1,5 milijarde EUR, pri čemu je 2016. godine vrijednost izvoza
EU-a iznosila 170 milijardi EUR, a vrijednost uvoza 345 milijardi EUR. EU je zabrinut
zbog protekcionističkih mjera Kine, izvoznih restrikcija i problema prekomjernog kapaciteta u
određenim industrijskim sektorima, kao i zbog nedostatka recipročnosti i pristupa tržištu kad je
riječ o trgovinskim i investicijskim odnosima.
Europski je parlament 12. svibnja 2016. usvojio rezoluciju o stajalištu EU-a o dodjeljivanju
statusa tržišnog gospodarstva Kini. Kina i EU su u studenom 2013. započeli pregovore o
sveobuhvatnom bilateralnom sporazumu o ulaganjima. Od ključne je važnosti da se ponude za
pristup tržištu što prije razmijene. Za EU je glavni prioritet brzo zaključenje sporazuma s Kinom
o oznakama zemljopisnog podrijetla. Godišnje radne sjednice između Izaslanstva Parlamenta
za odnose s Kinom i zastupnika iz Državnog narodnog kongresa ne održavaju se otkad je Kina u
posljednji čas otkazala 40. međuparlamentarnu sjednicu, predviđenu za rujan 2016., zbog poziva
koji je Parlament uputio Dalaj Lami.
U srpnju 2016. Stalni arbitražni sud u Haagu u neobvezujućoj je sudskoj odluci utvrdio da Kina
nema povijesno pravo na mnoga sporna područja u Južnom kineskom moru.
B. Tajvan
EU podržava politiku „jedinstvene Kine” i ne priznaje Tajvan kao suverenu državu. Uvrštenje
Tajvana u Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. pod nazivom „Trgovina za sve”
značajan je korak jer se ondje navodi da će: „EU razmotriti otvaranje pregovora o ulaganjima
s [Hong Kongom i] Tajvanom”. Bilateralni sporazum o ulaganjima s Tajvanom ne bi bio
ograničen na zaštitu ulaganja nego bi se u njemu zauzeo sveobuhvatni pristup u pogledu pristupa
tržištu i propisa za poboljšanje sveukupnog regulatornog okvira. EU je s Tajvanom razvio
dobro strukturiran dijalog o gospodarskim i trgovinskim pitanjima u brojnim sektorima, među
kojima su i automobilski i farmaceutski sektor te sektor kozmetike i medicinskih proizvoda.
EU je četvrto tržište Tajvana po veličini, a trgovina robom između EU-a i Tajvana 2016.
godine dosegla je rekordnih 46 milijardi EUR. S 10 milijardi EUR izravnih stranih ulaganja
(2015.) EU je najveći ulagač u Tajvan. Parlament podržava moguće pregovore o sporazumu
o gospodarskoj suradnji između EU-a i Tajvana te prisniju bilateralnu suradnju u područjima
trgovine, istraživanja, kulture, obrazovanja i zaštite okoliša[2].
C. Japan
Odnosi između EU-a i Japana, strateškog partnera EU-a od 2003., temelje se na zajedničkim
vrijednostima: ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava. EU i Japan trenutačno rade
na okvirnom sporazumu, sporazumu o strateškom partnerstvu koji bi obuhvatio ne samo
politički dijalog i suradnju nego i suradnju u regionalnim i globalnim pitanjima. Istovremeno
se vode pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana u cilju poticanja
trgovine i gospodarskog rasta obiju strana. Pregovori o su službeno započeli 25. ožujka 2013.,
a 18. krug pregovora održan je u travnju 2017. u Tokiju. Na sastanku čelnika EU-a i Japana
održanom 21. ožujka 2017. obje su strane potvrdile da pregovore namjeravaju zaključiti što
prije. Parlament je podržao početak pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, pri čemu je
ustrajao u tome da obje strane trebaju u jednakoj mjeri imati koristi od njega te je, posebice,

[2]Rezolucija od 12. rujna 2012. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj
i sigurnosnoj politici, SL C 353 E, 3.12.2013., str. 77. http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?
type=TA&language=EN&reference=P7-TA-2012-334
Kratki vodič o Europskoj uniji - 2017 2
pozvao Japan da ispuni svoje obveze koje se odnose na smanjenje necarinskih mjera i tehničkih
prepreka trgovini. Japan je po veličini drugi trgovinski partner EU-a u Aziji (nakon Kine), a
2016. godine ukupna vrijednost trgovine između njih iznosila je 125 milijardi EUR. Obje strane
odlučne su dodatno poboljšati trgovinske i investicijske odnose.
D. Republika Koreja (Južna Koreja)
Južna Koreja strateški je partner EU-a od 2010. Otada se u toj zemlji bilježi povećanje
demokratskih vrijednosti i civilno je društvo danas dobro razvijeno. Brz razvoj njezina tržišnog
gospodarstva potaknuo je bliske političke i gospodarske veze s EU-om. Okvirni sporazum
između EU-a i Južne Koreje iz 2014. temelj je poboljšane suradnje u pogledu važnih političkih
i globalnih pitanja, uz pravnu poveznicu sa Sporazumom o slobodnoj trgovini između EU-
a i Južne Koreje. U srpnju 2016. navršeno je pet godina od stupanja na snagu Sporazuma o
slobodnoj trgovini između EU-a i Južne Koreje, u okviru kojeg je izvoz robe u potpunosti
liberaliziran, uz iznimku ograničenog broja poljoprivrednih proizvoda. Bilateralna trgovina
između EU-a i Južne Koreje doživjela je znatan porast i 2016. godine dosegla je rekordnu razinu
od više od 96 milijardi EUR. Odnose s Južnom Korejom odlikuje i sve viši stupanj gospodarske i
trgovinske integracije. EU i Južna Koreja dijele zajednički cilj uklanjanja nuklearnih postrojenja
na Korejskom poluotoku i osiguranja stabilnosti u cijeloj sjeveroistočnoj Aziji.
E. Sjeverna Koreja
EU nema svoje predstavništvo u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji (DNRK), bilateralni
su odnosi s tom zemljom ograničeni, a nijedan bilateralni politički ili trgovinski sporazum nije
na snazi. Nadalje, izuzev humanitarne pomoći, razvojna suradnja EU-a podliježe političkim
razmatranjima, sankcijama UN-a i drugim ograničenjima. Parlament je donio nekoliko
rezolucija u kojima se Pjongjang osuđuje zbog nuklearnih i raketnih programa te je izrazio
duboku zabrinutost zbog sve lošijeg stanja ljudskih prava u toj zemlji.
U skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a (2270 i 2321) EU je 6. travnja 2017. proširio
sankcije protiv DNRK-a time što je zabranu ulaganja, koja se dotad primjenjivala na financijske
usluge i prijevoz, proširio na nove sektore, primjerice na industriju povezanu s konvencionalnim
oružjem, metalurgiju, zrakoplovno-svemirski sektor, računalne usluge i usluge povezane s
rudarstvom i proizvodnjom u kemijskoj, rudarskoj i rafinerijskoj industriji. Osim toga, EU je na
popis osoba na koje se primjenjuju restriktivne mjere protiv DNRK-a dodao još četiri osobe te
sada ukupno 41 osoba ima zabranu putovanja te im je zamrznuta imovina, pri čemu je imovina
zamrznuta za još sedam subjekata. Kad je riječ o trgovini robom, EU je 11. po redu trgovinski
partner Sjeverne Koreje, a ukupna vrijednost te trgovine iznosi 30 milijuna EUR.
Jorge Soutullo / Anna Saarela
07/2017

Kratki vodič o Europskoj uniji - 2017 3