Rezultati - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

09. 11. 2023.
23:22 Rezultati - Liječenje shizofrenije u odraslih: Sustavni pregled - NCBI polica za knjige
NCBI Bookshelf. A service of the National Library of Medicine, National Institutes of Health.
McDonagh MS, Dana T, Selph S, et al. Treatments for Schizophrenia in Adults: A Systematic Review
[Internet]. Rockville (MD): Agency for Healthcare Research and Quality (US); 2017 Oct. (Comparative
Effectiveness Reviews, No. 198.)
Rezultati
Rezultati pretraživanja literature

Za ključno pitanje 1 o koristima i štetnosti farmakoloških intervencija za shizofreniju pregledano
je 698 naslova i sažetaka te je uključen jedan sustavni pregled29 od 138 istraživanja (N=47,189) i
24 dodatna istraživanja43–66 (N=6,672) za antipsihotike druge generacije (SGA) u odnosu na
druge SGA i jedan sustavni pregled 111 istraživanja27,28 (N=118,503) i pet dodatnih
ispitivanja57,67–70 (N = 1,055) za antipsihotike prve generacije (FGA) u odnosu na SGA. Došlo
je do značajnog preklapanja studija između dva dijela.
Za ključno pitanje 2 o koristima i štetnosti psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških intervencija

za shizofreniju, pregledano je 2,766 naslova i sažetaka i uključeno je 13 sustavnih pregleda 271
istraživanja (N = 25,050) i 27 dodatnih istraživanja (n = 6,404) u 13 glavnih intervencijskih
područja: asertivno liječenje u zajednici (1 sustavni pregled71 i 1 probno razdoblje72),
kognitivnog adaptivnog treninga (CAT; 3 ispitivanja73–76), kognitivno-bihevioralna terapija
(KBT; 3 sustavna pregleda77–79 i 5 pokusa76,80–83), kognitivna sanacija/trening (2 sustavna
pregleda84,85 i 4 ispitivanja),86–90 obiteljske intervencije (1 sustavni pregled91 i 6 pokusa92–97),
intenzivno upravljanje predmetima (ICM; 1 sustavni pregled98 i 1 probno razdoblje99),
samoupravljanje i oporavak bolesti (1 sustavni pregled100 i 1 probno razdoblje101),
psihoedukacija (1 sustavni pregled102), osposobljavanje socijalnih vještina (3 ispitivanja97,103–
105
), podržano zapošljavanje (1 sustavni pregled106 i 2 ispitivanja107–109) potporna terapija (1
sustavni pregled110, rane intervencije za psihozu prve epizode (4 istraživanja111–119), te
poremećaji uporabe supstanci (SUD) i shizofrenija (1 sustavni pregled120). Za svako područje
intervencije izvijestili smo o dostupnim dokazima za prioritetne ishode usmjerene na pacijente,
kako je opisano u Metodama. Prioritetni ishodi za koje nije bilo dostupnih dokaza nisu uključeni
u rezultate. Izravne usporedbe bile su s uobičajenom skrbi, koja može uključivati farmakološke i
druge nefarmakološke tretmane.
Dijagrami toka literature prikazani su na slikama 2 i 3. Tablice 1–4 pokazuju glavne

karakteristike uključenih studija za sustavne preglede i ispitivanja ključnih pitanja 1 i 2 prema
intervencijskom području. Detaljne tablice dokaza uključenih studija dostupne su u Dodatku E., a
pojedinosti o procjeni kvalitete dostupne su u Dodatku F.
Slika 2.
Dijagram toka literature s ključnim pitanjem 1. FGA =

antipsihotik prve generacije; SGA = antipsihotik druge
generacije
Slika 2.
Dijagram toka literature ključnog pitanja 2.
Tablica 1.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK487633/ 1/62
09. 11. 2023. 23:22 Rezultati - Liječenje shizofrenije u odraslih: Sustavni pregled - NCBI polica za knjige
Karakteristike uključenih sustavnih pregleda za ključno

pitanje 1.
Tablica 4.
Karakteristike uključenih istraživanja za ključno pitanje 2.
Tablica 2.
Karakteristike novih uključenih ispitivanja za ključno pitanje

1.
Tablica 3.
Karakteristike uključenih sustavnih pregleda za ključno

pitanje 2.
Kao što je opisano u metodama, za ključno pitanje 2 isključene su jedinstvene psihosocijalne i

nefarmakološke intervencije, kao i intervencije koje se obično ne koriste u Sjedinjenim
Državama (vidi Dodatak C).
Ključno pitanje 1.a. Komparativne koristi i štete farmakoloških tretmana

za odrasle sa shizofrenijom
Antipsihotik druge generacije u odnosu na antipsihotik druge generacije
Ključne točke
Komparativni dokazi o SGA došli su iz jednog kvalitetnog sustavnog pregleda koji je

uključivao 138 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT) (N=47,189), 31
opservacijsku studiju (N = 602,547) i 24 novija RCT-a (N = 6,672). Studije su uglavnom
bile poštene kvalitete.
SGA-ovi se nisu razlikovali po učincima na društveno, profesionalno ili globalno

funkcioniranje.
Nije pronađena razlika u socijalnom funkcioniranju između paliperidon palmitate

mjesečne injekcije dugog djelovanja (LAI) i risperidona dvotjedno LAI (ljestvica
osobnih i društvenih performansi [PSP] srednja promjena u odnosu na polaznu
vrijednost 16,8 odnosno 18,6; najmanji kvadrati znače razliku [LSM] 0,5, 95%
interval pouzdanosti [CI] −2,14 do 3,12) na temelju jednog RCT-a (N = 452) (snaga
dokaza [SOE]: niska).
Jedna studija (N = 666) otkrila je da risperidon LAI rezultira većim poboljšanjima

društvene funkcije tijekom 24 mjeseca u usporedbi s kvetiapinom (promjena u
krajnjoj točki 6.6 naspram 1.1; p<0.0001) (SOE: niska).
Iako su se obje skupine značajno poboljšale u odnosu na polaznu vrijednost,

risperidon LAI rezultirao je većim poboljšanjima od kvetiapina na ljestvici procjene
socijalnog i profesionalnog funkcioniranja (SOFE) nakon 6 mjeseci (6,1 naspram
2,7, p = 0,02) i 12 mjeseci (9,5 naspram 6,1; p = 0,009) (SOE: nisko).
Klinička antipsihotička ispitivanja učinkovitosti intervencije (CATIE) Faza 1 nije

pronašla značajne razlike u stopama zaposlenosti između risperidona, olanzapina,
kvetiapina, perfenazina i ziprasidona nakon 18 mjeseci (SOE: nisko)
Globalno funkcioniranje nije se razlikovalo (na temelju Globalne procjene

funkcioniranja [GAF] ljestvice) između olanzapina i risperidona (četiri kohortne
studije; ponderirana srednja razlika [OMU] 0,61, 95% CI −1,78 do 2,99) ili
kvetiapina (dva RCT-a; WMD 1.14, 95% CI −4.75 do 7.02) (SOE: nizak).
Starije SGA (klozapin, risperidon oralni i LAI, olanzapin, kvetiapin i ziprasidon) nisu
pronađene različite jedna od druge u pogledu različitih mjera kvalitete života, iako su
mala, ali značajna poboljšanja uočena u odnosu na polazne vrijednosti.
Olanzapin se nije značajno razlikovao od risperidona (dva RCT-a; umjerena SOE),

ziprasidona (dva RCT-a; umjerena SOE) ili kvetiapina (jedan RCT; nizak SOE)
nakon 12 mjeseci koristeći Heinrich Carpenter ljestvicu kvalitete života (QLS)
(promjena rezultata kretala se od 0,09 do 0,26).
Risperidon se nije značajno razlikovao od kvetiapina ili ziprasididona nakon 12

mjeseci koristeći QLS ljestvicu (po jedan RCT; raspon promjena u ocjenama od 0,19
do 0,26) (SOE: nizak). Risperidon LAI nije pronađen drugačiji od kvetiapina na
Zdravstvenoj anketi kratkog oblika od 12 stavki (SF-12) ili skali kvalitete života
shizofrenije - Revizija 4 (SQLS-R4) nakon 24 mjeseca (SOE: niska).
Odgovor je bio znatno vjerojatniji kod olanzapina (omjer koeficijenata [OR] 1,71. 95% CI
1,11 do 2,68) i risperidona (ILI 1,41, 95% CI 1,01 do 2,00) od kvetiapina, na temelju
mrežne metaanalize 46 međusobnih RCT-ova (SOE: nisko)
Stopa odgovora u pojedinačnom istraživanju kretala se od 20 do 80 posto.
Meta-regresija koja ispituje utjecaj trajanja studije, razine doze, populacije (otporne
na liječenje ili statusa prve epizode) i kategorije definicije odgovora nije rezultirala
značajnim nalazima.
Zbog malog broja studija, rezultate za novije SGA (npr. tromjesečni paliperidon
palmitat LAI, lurasidon, iloperidon, brekspiprazol i kariprazin) treba tumačiti s
oprezom.
Smrtnost od svih uzroka nije se razlikovala između SGA-a u slučajnim izvješćima u RCT-
ovima ili retrospektivnim kohortnim studijama, ali dokazi nisu bili dostupni za najnovije
SGA-ove.
Sa stopom smrtnosti od 0 do 1,17 posto, značajne razlike u smrtnosti nisu pronađene

u dva RCT-a (trajanje od 4 do 24 mjeseca) asenapina s olanzapinom (relativni rizik
[RR] 2,49, 95% CI 0,54 do 11,5), kvetiapin i risperidon (RR 3,24, 95% CI 0,72 do
14,6) i dva RCTS-a (također trajanje od 4 do 24 mjeseca) paliperidon palmitata
mjesečno LAI u odnosu na risperidon LAI (RR 1,26, 95% CI 0,21 do 7,49) (SOE:
nisko).
Retrospektivne kohortne studije nisu pronašle značajnu razliku u riziku od svih

uzroka (jedna studija, N = 48,595) ili kardiovaskularne smrtnosti (dvije studije, N =
55,582) između risperidona, olanzapina i kvetiapina (SOE: nisko).
Utvrđeno je da je klozapin superiorniji od olanzapina u sprječavanju značajnih pokušaja

samoubojstva ili hospitalizacije kako bi se spriječilo samoubojstvo (omjer opasnosti [HR]
0,76, 95% CI 0,58 do 0,97) i klinički globalni dojam skale ozbiljnosti i suicidalnosti (CGI-
SS) ocjene "mnogo gore" ili "mnogo gore" (HR 0,78, 95% CI 0,61 do 0,99); broj potreban
za liječenje [NNT] od 12) među pacijentima s visokim rizikom (SOE: nizak).
Opservacijske studije potvrđuju ove nalaze u široj populaciji.
Nije bilo značajnih razlika između SGA-a u udjelu pacijenata koji su prijavili ukupne
nuspojave, na temelju 72 RCT-a i 31 usporedbe lijekova.
Utvrđeno je da klozapin poboljšava simptome bolesti jezgre znatno više od ostalih SGA,
osim olanzapina (mrežna meta-analiza 212 RCT-a; standardne srednje razlike [SMD] na
ljestvici pozitivnog i negativnog sindroma [PANSS] ili Kratke ljestvice psihijatrijske
ocjene [BPRS]. Svi SGA-ovi bili su bolji od placeba (SMD -a −0·33 do −0·88) (SOE:
nizak).
Utvrđeno je da olanzapin i risperidon rezultiraju sličnim poboljšanjima simptoma osnovne

bolesti, koja su bila veća u tim lijekovima nego u drugim SGA, osim paliperidona (SMD -a
−0,13 do −0,26) (SOE: nisko). Utvrđeno je da paliperidon poboljšava simptome bolesti
jezgre više od lurasidona i iloperidona (SMD -a −0,17) (SOE: nizak).
U zasebnoj mrežnoj analizi 40 RCT-ova klozapina, risperidona, olanzapina, kvetiapina i

ziprasididona u bolesnika koji su bili otporni na liječenje, jedina značajna razlika bila je u
tome što je srednja promjena PANSS-a bila veća kod olanzapina nego kvetiapina (SMD
−0,29, 95% CI −0,56 do −0,13) (SOE: nisko).
Na temelju mrežne metaanalize 90 izravnih RCT-ova povlačenje zbog štetnih događaja

bilo je znatno niže s četiri SGA-a u usporedbi s ostalima (SOE: nisko).
Risperidon LAI imao je znatno manji rizik od klozapina (OR 0,27, 95% CI 0,10 do
0,71); lurasidon (ILI 0,39, 95% CI 0,18 do 0,84); prošireno izdanje kvetiapina (ER)
(ILI 0,43, 95% CI 0,22 do 0,81); risperidon (ILI 0,50, 95% CI 0,25 do 0,99); i
ziprasidon (ILI 0,40, 95% CI 0,20 do 0,82)
Olanzapin je imao manji rizik od klozapina (OR 0,39, 95% CI 0,19 do 0,79);
lurasidon (ILI 0,57, 95% CI 0,34 do 0,94); kvetiapin (ILI 0,62, 95% CI 0,44 do
0,87); risperidon (ILI 0,72, 95% CI 0,55 do 0,96); i ziprasidon (ILI 0,58, 95% CI
0,41 do 0,82)
Aripiprazol je imao manji rizik od ziprasidona (OR 0,64, 95% CI 0,44 do 0,94) i
klozapina (ILI 0,43, 95% CI 0,21 do 0,88)
Kariprazin (ILI 0,40, 95% CI 0,17 do 0,95) i iloperidon (OR 0,34, 95% CI 0,13 do
0,91) imali su manji rizik od klozapina
Meta-regresija koja ispituje utjecaj trajanja studije, razine doze i statusa otpornog na
liječenje ili prve epizode nije rezultirala značajnim nalazima.
Dostupno je manje podataka za novije lijekove; Rezultate za ove lijekove treba tumačiti s
oprezom.
Detaljna sinteza
Opis uključenih studija
Nedavni veliki, kvalitetni sustavni pregled uspoređivao je koristi i štete od SGA-a, uključujući
oralne lijekove i lijekove LAI (tablice Dodataka E-1 i F-1).29 Ovaj Cochrane sustavni pregled
uključio je 138 kliničkih pokusa u trajanju od najmanje 6 tjedana, uključujući 47.189 pacijenata
sa shizofrenijom ili srodnom psihozom (uključuje 3 istraživanja adolescenata s 315 pacijenata).
Od toga je 17,5 posto ocijenjeno kao loša kvaliteta, a 9 posto kao kvalitetna. Razlozi za ocjenu
istraživanja kao loše kvalitete bile su nejasne metode randomizacije i/ili prikrivanja raspodjele,
nedostatak zasljepljivanja procjenitelja ishoda i nepotpuno izvješćivanje o podacima o ishodima
ili veliko iscrpljivanje (podaci koji nedostaju). Pacijenti uključeni u uključena ispitivanja odraslih
koji nisu doživjeli prvu epizodu shizofrenije imali su prosječnu dob od 39 godina, a u
ispitivanjima odraslih s prvom epizodom srednja dob bila je 26 godina. Ta su istraživanja
usporedila starije SGA (klozapin, risperidon, olanzapin, kvetiapin, ziprasidon i aripiprazol) s
malo studija ili samo placebom kontroliranih ispitivanja novijih SGA (iloperidon, lurasidon,
paliperidon i LAI proizvodi). Trajanje praćenja među uključenim studijama kretalo se u rasponu
od 6 tjedana do 3 godine, a većina je bila 8 do 12 tjedana. Sustavni pregled je također uključio 31

opservacijsku studiju (kohortu i kontrolu slučaja) s najmanje 6 mjeseci praćenja kako bi se
procijenile štete i odabrani ishodi učinkovitosti (npr. funkcioniranje, zapošljavanje). Ta su
istraživanja uključivala 602,547 pacijenata, uglavnom s dijagnozom shizofrenije ili srodne
psihoze. Dvadeset i jedan posto tih studija ocijenjeno je lošom kvalitetom, a 5 posto dobrom
kvalitetom. Razlozi za ocjenu opservacijskih studija kao loše kvalitete bili su potencijalno
pristran odabir pacijenata, nejasan opis metoda za utvrđivanje izloženosti ili ishoda te nedostatak
zasljepljivanja ili neadekvatne kontrole za zbunjujuće. Srednje doze prijavljene za opservacijske
studije bile su niže od onih korištenih u gore navedenim istraživanjima. Prosječne doze
olanzapina posebno su bile 10 do 12 mg dnevno u opservacijskim studijama, dok je u 54
istraživanja koja su izvijestila o srednjoj dozi olanzapina srednja vrijednost bila 17 mg dnevno.
Za risperidon, opservacijske studije izvijestile su o dozama od 3 do 4 mg dnevno, dok je srednja
vrijednost u 55 istraživanja bila 5,7 mg dnevno.29 Dokazi o doziranju drugih SGA-a bili su
ograničeni. Razlozi za tu očitu razliku u doziranju između opservacijskih studija i ispitivanja nisu
bili jasni, prvenstveno zato što su podaci o karakteristikama pacijenta bili loše opisani u
opservacijskim studijama. Brojne od tih studija bile su loše kvalitete iz različitih razloga, ali
prvenstveno nejasni kriteriji i metode odabira populacije (potencijal za pristranu selekciju),
nedostatak zasljepljujućih procjenitelja ishoda, kratko trajanje praćenja, male veličine uzoraka i
mala ili nikakva statistička analiza potencijalnih zbunjujućih čimbenika.29
Od datuma uključivanja prethodno navedenog sustavnog pregleda, uključili smo 24 novija RCT-
a koji izravno uspoređuju SGA-ove43–66 (Tablice Dodataka E-2 i F-2). Usporedbe u tim novijim
istraživanjima uključivale su sedam studija lijeka LAI; četiri oralna naspram LAI istih lijekova
(aripiprazol i risperidon, po dvije studije) i tri koja uspoređuju različite LAI formulacije ili
lijekove (aripiprazol i paliperidon mjesečne injekcije, risperidon 2 tjedna i paliperidon mjesečno,
te paliperidon mjesečne i tromjesečne injekcije). Osim toga, bilo je osam novih istraživanja koja
su uspoređivala aripiprazol s drugim SGA-ima, uključujući brekspiprazol, olanzapin,
paliperidon, kvetiapin, risperidon i ziprasidon; tri nova istraživanja koja su uspoređivala
kvetiapin s trenutnim ili proširenim oslobađanjem s risperidonom; jedno ispitivanje olanzapina i
ziprasidona, i dva cariprazina i risperidona. Trajanje liječenja u tim studijama bilo je šest do 52
tjedna, medijan 28 tjedana, a šest je trajalo 52 tjedna. Prosječna dob pacijenata u tim
istraživanjima bila je 36 godina. Pet istraživanja (21%) ocijenjeno je kao loša kvaliteta, na
temelju nejasnog izvješćivanja o randomizaciji i prikrivanju postupaka dodjele, nedostatka
zasljepljivanja procjenitelja ishoda, nekih razlika u prognostičkim čimbenicima na početku i
visokog iscrpljivanja u kombinaciji s nejasnim rukovanjem podacima koji nedostaju.44,53,58,60,64
Dva istraživanja su bila dobre kvalitete56,61 A ostali su bili poštene kvalitete.
U međusobnoj usporedbi SGA-a (i s jednim FGA-om), ispitivanje CATIE, veliko ispitivanje

učinkovitosti financirano od strane saveznih država s tri faze, veliki je doprinos bazi dokaza i
zaslužuje uvođenje.121–125 U fazi 1 pacijenti su randomizirani na olanzapin, kvetiapin,
risperidon, ziprasidon ili perfenazin (međutim, pacijenti s kasnom diskinezijom na početku nisu
bili randomizirani na perfenazin; ova skupina = faza 1A). Ziprasidone je dodan u probno
razdoblje djelomično putem upisa, nakon što je dobio odobrenje FDA. Kao rezultat toga, broj
pacijenata randomiziranih na ziprasidon bio je manji (183 naspram 329 do 333 u drugim SGA
skupinama), ograničavajući statističku snagu. Srednja modalna doza svakog SGA bila je unutar
tipičnog raspona doziranja za svaki lijek.29 Istraživanje je planirano za uključivanje pacijenata iz
širokog spektra okruženja, isključujući pacijente s otpornošću na liječenje. Međutim, velik broj
studijskih mjesta u velikim akademskim centrima izazvao je kritike da se rezultati možda neće
moći generalizirati na druge postavke. Studiju je financirao Nacionalni institut za mentalno
zdravlje i kvalitetna je studija.
U fazi 1B oni pacijenti koji su randomizirani na perfenazin u fazi 1, ali su prekinuli lijek prije 18
mjeseci, tada su randomizirani na jedan od četiri SGA. U fazi 2E pacijenti koji su prekinuli
izvorno dodijeljeni lijek u fazi 1 zbog neodgovarajuće učinkovitosti randomizirani su na klozapin
s otvorenom oznakom ili na zaslijepljeno ispitivanje olanzapina, risperidona ili kvetiapina. U fazi
2T pacijenti koji su prekinuli izvorno dodijeljeni lijek u fazi 1 zbog slabe podnošljivosti
randomizirani su na ziprasidon ili jedan od olanzapina, risperidona ili kvetiapina, a nitko nije
primao isti lijek dodijeljen u fazi 1 tijekom faze 2. Međutim, primijećeno je da su se neki
pacijenti koji su prekinuli lijekove tijekom faze 1 zbog nedostatka učinkovitosti odlučili uključiti
u fazu 2T. Pedeset i osam posto (184 od 318) uključenih prekinulo je liječenje u fazi 1 zbog
nedostatka učinkovitosti, najvjerojatnije zbog pacijenata koji su željeli izbjeći randomizaciju
klozapina. Autori su primijetili da su "pacijenti koji su bili raspoređeni na olanzapin tijekom faze
2 imali najniže stope prekida faze 1 zbog nepodnošljivih nuspojava i najniže stope prekida zbog
povećanja tjelesne težine ili metaboličkih nuspojava." U fazi 3, 270 pacijenata koji su prekinuli
lijek faze 2 (ili prekinuli lijek faze 1 i nisu željeli biti rerandomizirani na drugo liječenje) dobili
su upis u liječenje otvorenom oznakom koje su odabrali pacijent, kliničar i istraživačko osoblje iz
između devet tretmana: aripiprazola, klozapina, flufenazin dekanoata, olanzapina, perfenazina,
kvetiapina, risperidona, ziprasidona ili dva od njih zajedno.125 Osim rezultata glavnih analiza
svake od ovih faza, na temelju podataka iz ove studije objavljene su brojne analize podskupina i
studije modeliranja.
Primarna mjera ishoda u CATIE, prekid liječenja svih uzroka, odabrana je iz dva razloga: prvo,
jer je to bio diskretan, uobičajen ishod koji se lako razumije; i drugo, jer je obuhvaćao nedostatak
učinkovitosti i/ili nepodnošljivih nuspojava. Iako je to bila važna mjera ishoda, bila je to
neizravna mjera učinkovitosti i činilo se da nema dogovora o njezinoj vrijednosti za
pacijente.126–128 Izravne mjere učinkovitosti uključivale bi sposobnost rada i održavanje
uspješnih društvenih odnosa. Stoga ovaj ishod nije bio prioritet u trenutnom pregledu.
Nalaza
Funkcija
Društvena funkcija
U pet istraživanja (četiri uključena u sustavni pregled) i jednoj opservacijskoj studiji, procjene
društvene funkcije rezultirale su mješovitim nalazima i nedovoljnim dokazima za usporedbu
starijih SGA (klozapin, olanzapin, risperidon i kvetiapin; Tablice Dodataka E-1 i E-2).29,50 Dva
randomizirana ispitivanja s otvorenom oznakom s 12 mjeseci praćenja došla su do različitih
zaključaka uspoređujući olanzapin i risperidon, koristeći različite ljestvice. U prvom istraživanju
(N = 108) nisu uočene značajne razlike između olanzapina i risperidona na temelju skale
funkcioniranja uloga (RFS) ili skale socijalne prilagodbe (SAS) - teško mentalno bolesne
verzije.129 Nasuprot tome, u drugom istraživanju (N = 235) poboljšanje na ljestvici socijalne
funkcije (SFS) bilo je veće kod olanzapina (+7,75) od risperidona (−0,92; p = 0,0028) nakon
kontrole za osnovne rezultate.130 Te su promjene u odnosu na polaznu vrijednost vrlo male, s
obzirom na raspon ljestvice (od 0 do 226). Podaci nisu prikazani na način koji bi omogućio
objedinjavanje tih nalaza, a razlika se može pripisati razlikama u karakteristikama pacijenta. U
studiji koja je otkrila značajnu razliku, pacijenti su imali pretežno negativne simptome, a rezultati
SFS-a korelirali su s poboljšanjima negativnih simptoma. U studiji koja nije pronašla značajnu
razliku, pacijenti su imali dvije ili više psihijatrijskih hospitalizacija u posljednjih 12 mjeseci i
poznato je da nisu bili u skladu s liječenjem. Velika (N = 10,972) prospektivna kohortna studija
izvijestila je da je 84,6 posto pacijenata koji su uzimali olanzapin društveno aktivno
(samoizvješće) nakon 6 mjeseci.131 To je znatno više nego kod risperidona (82,4%, ILI 1,27,
95% CI 1,05 do 1,54) ili kvetiapina (78,9%, ILI 1,67, 95% CI 1,29 do 2,16). Klozapin se nije
značajno razlikovao od olanzapina (81,6%; ILI 1,25, 95% CI 0,87 do 1,80). Dokazi o usporedbi
starijih SGA-ova o socijalnom funkcioniranju nisu dovoljni za donošenje zaključaka. Tri
kratkoročna (8- i 10-tjedna) istraživanja nisu pronašla razlike u različitim ljestvicama društvenih
funkcija (Procjena uspješnosti socijalnih vještina [SSPA], Penn test emocionalne oštrine
[TRESET] i SFS) između risperidona i kvetiapina ili klozapina.132–134
Za novije SGA-ove, sustavni pregled je utvrdio da dokazi iz objedinjene analize podataka na

razini pacijenta iz tri, 6-tjedne placebom kontrolirane studije paliperidona i male skupine
dodijeljene olanzapinu nisu dovoljni za donošenje zaključaka.135 Iako se u publikaciji navodi da
nije bilo značajnih razlika na ljestvici PSP-a, statistički rezultati nisu opisani, a izvješća o
polaznim vrijednostima karakterističnima za skupinu olanzapina nisu adekvatno opisana.
Za usporedbu paliperidon palmitate mjesečnog LAI i risperidon dvotjednog LAI, sustavni

pregled je pronašao dokaze niske čvrstoće da nema razlike u poboljšanju društvenog
funkcioniranja. Ovaj se nalaz temelji na jednom ispitivanju poštene kvalitete provedenom u Kini
(N = 452) koje nije pronašlo razliku nakon 13 tjedana na ljestvici PSP s ocjenom kliničara
(srednja promjena u odnosu na polaznu vrijednost 16,8 s paliperidonom i 18,6 s risperidonom;
LSM razlika 0,5 [95% CI −2,14 do 3,12]).136 Od ovog pregleda, još jedno vrlo malo (N = 30)
pošteno kvalitetno 6-mjesečno ispitivanje paliperidon palmitat LAI i risperidon LAI, provedeno
u Japanu, pokazalo je da paliperidon palmitat rezultira značajnim poboljšanjem rezultata SFS-a u
usporedbi s risperidonom (14.60 naspram −1.64; p = 0.038).50,137 Studija je također procijenila
funkcionalni kapacitet pomoću alata za procjenu vještina temeljenih na performansama u San
Diegu - Brief (UPSA-B), ali nije pronašla razliku između skupina u ovoj mjeri. Ovu studiju treba
tumačiti oprezno zbog vrlo male veličine uzorka.
Sekundarna publikacija iz ispitivanja risperidona LAI i kvetiapina koja je izvorno uključena u

sustavni pregled izvijestio je o društvenoj funkciji pomoću SOFAS ljestvice.138 Iako su se obje
skupine značajno poboljšale u odnosu na polaznu vrijednost, risperidon LAI rezultirao je većim
poboljšanjima SOFA-e nakon 6 mjeseci (6,1 naspram 2,7; p = 0,02), 12 mjeseci (9,5 naspram
6,1; p = 0,009) i krajnje točke (6,6 naspram 1,1; str<0,0001). Ovaj dokaz je bio niske jačine.
Jedno ispitivanje fer kvalitete kariprazina i risperidona (N = 456) koje je uključilo pacijente sa
stabilnom shizofrenijom i pretežno negativnim simptomima nije pronašlo razliku između
lijekova na SAS-u nakon 26 tjedana liječenja.56
Radni i stambeni status
Sustavni pregled uključio je dva istraživanja i tri opservacijske studije koje su izvijestile o
ishodima zapošljavanja starijih SGA (olanzapin, risperidon, kvetiapin i ziprasidon) i pronašli
dokaze niske čvrstoće da nema razlike između lijekova (Dodatak Tablica E-1).29 Rezultati 1.
faze CATIE studije (N = 1,121) nisu ukazali na razlike u zaposlenosti nakon 18 mjeseci praćenja
među olanzapinom, kvetiapinom, risperidonom ili ziprasidonom.139 Prag za "zapošljavanje" bio
je nizak - 1 dan u posljednjih 30 dana ili prosječno 1 sat tjedno u posljednjih 30 dana, s
prosjekom od 18 posto koji je prijavio zapošljavanje. Drugo manje 12-mjesečno ispitivanje s
otvorenom oznakom (N = 235) izvijestilo je samo o podskalnoj stavci zanimanja / zaposlenja
SFS-a i utvrdilo je da olanzapin rezultira poboljšanjem, dok je risperidon rezultirao smanjenjem
ocjene (p = 0,0024).130 Tri opservacijske studije nisu pokazale značajne razlike u ishodima
zapošljavanja između starijih SGA.140–142
Jedno ispitivanje poštene kvalitete, koje je uspoređivalo kvetiapin s risperidonom (N=771),

procijenilo je kombinirani profesionalni i stambeni status koristeći "izmijenjeni indeks
strukovnog statusa" i "izmijenjeni indeks kodova lokacije".55 Definirali su "stvarno funkcionalno
poboljšanje" kao bolji status u oba mjeseca nakon 12 mjeseci nego na početku, te stabilan status
ako je status za oba mjeseca nepromijenjen u odnosu na polaznu vrijednost. Koristeći ove
definicije, otkrili su da 3,8 odnosno 3,1 posto ima stvarni poboljšani status, te da 75,5 i 75,3
posto ima stabilan status, bez značajnih razlika između skupina. Ovi dokazi nisu dovoljni za
donošenje zaključaka zbog nepreciznosti, nepoznate dosljednosti i ograničenja istraživanja.
Globalna procjena funkcioniranja
Sustavni pregled je utvrdio da je nekoliko studija izvijestilo o komparativnim učincima starijih

SGA koji koriste GAF ljestvicu (rezultat od 0 do 100), ali da su pronađene vrlo male razlike (<4
boda) koje pogoduju olanzapinu u usporedbi s risperidonom, kvetiapinom i ziprasidonom u tri
istraživanja, inače razlike nisu pronađene među lijekovima u devet studija (Dodatak tablica E-
1).29 Takve male razlike vjerojatno neće imati kliničku važnost jer se sugerira da je minimalna
klinički važna razlika 10 bodova.143
U ovom Cochrane sustavnom pregledu, četiri opservacijske studije izvijestile su o GAF

rezultatima u bolesnika koji su uzimali olanzapin i risperidon s praćenjem od 6 mjeseci do 2
godine. Objedinjena procjena promjene u odnosu na polazne vrijednosti u tim studijama nije bila
značajna (objedinjeni WMD 0,61, 95% CI -1,78 do 2,99; Ja2=43%). Raspon u promjeni rezultata
s osnovne linije bio je 6,0 do 18,34 s olanzapinom i 6,0 do 16,13 s risperidonom. U usporedbi
olanzapina i kvetiapina, objedinjena procjena razlike u promjeni GAF rezultata nije bila značajna
(2 RCT-a, N = 363; objedinjeni WMD 1.14, 95% CI -4.75 do 7.02; Q=3,99, df=1; p=0,045).
Jedna od tih studija otkrila je malu, ali značajnu razliku, favorizirajući olanzapin u bolesnika s
pretežno negativnim simptomima. Ta je razlika bila u korelaciji s poboljšanjima negativnih
simptoma (razlika od 3,8 bodova; p = 0,007).144 Dokazi koji ukazuju da nema razlike u
globalnoj funkciji između olanzapina i risperidona ili kvetiapina bili su niske čvrstoće. Dokazi o
usporedbi kvetiapina i risperidona (jedan RCT), olanzapina i ziprasidona (jedan RCT) te
klozapina i više drugih antipsihotika (jedna retrospektivna kohortna studija, jedno istraživanje)
nisu bili dovoljni za donošenje zaključaka zbog ograničenja istraživanja, nepoznate dosljednosti i
nepreciznosti.
Kvaliteta života
Kvaliteta života je glavna briga za izbor antipsihotika i na nju utječu i učinkovitost i nuspojave.
Postoji više metoda mjerenja kvalitete života, od kojih su mnoge namijenjene za uporabu u bilo
kojoj populaciji, poput EuroQol upitnika s pet dimenzija (EQ-5D) ili 36-stavke Short Form
Health Survey (SF-36), dok je nekoliko posebno dizajnirano za osobe sa shizofrenijom, kao što
je QLS. Tim se metodama mjere različiti aspekti kvalitete života, a podaci su prijavljeni s
prevelikim razlikama kako bi se omogućilo statističko udruživanje (npr. neprijavljivanje
standardnih odstupanja ili standardnih pogrešaka, ne izvješćivanje o ukupnim ocjenama,
izvješćivanje samo o krajnjim točkama). Sustavni pregled uključio je pet kliničkih pokusa
(N=3,443), uključujući CATIE istraživanje, i pet prospektivnih kohortnih studija (N = 5,728). Od
tada su tri dodatna ispitivanja SGA-a izvijestila o kvaliteti života.49,54,55,138 Koristeći specifične
i nespecifične alate, 14 studija procijenilo je kvalitetu života sa sedam oralnih i dva injekcijska
SGA, pri čemu većina nije pronašla statističke ili klinički značajne razlike (Tablice dodataka E-1
i E-2).
Usporedba olanzapina s risperidonom i ziprasidonom rezultirala je dokazima umjerene čvrstoće

da nema značajne razlike u kvaliteti života nakon 6 i 12 mjeseci. Dokazi niske čvrstoće (zbog
manjih veličina uzoraka) nisu pronađeni za usporedbu olanzapina s kvetiapinom, risperidonom u
usporedbi s kvetiapinom, te oralnim aripiprazolom i aripiprazolom mjesečno LAI. Dokazi za
usporedbu olanzapina i asenapina, kvetiapina ER i risperidona te mjesečnih LAI-ja aripiprazola i
paliperidon palmitata nisu bili dovoljni za donošenje zaključaka zbog metodoloških ograničenja,
nepoznate konzistencije (pojedinačna ispitivanja) i nepreciznosti u procjenama (neodgovarajuće
veličine uzoraka). Sekundarna publikacija iz ispitivanja risperidona LAI i kvetiapina koja je
izvorno uključena u sustavni pregled izvijestila je o kvaliteti života pomoću fizičkih i mentalnih
komponenti SF-12 i SQLF-R4.138 Iako su se obje skupine znatno poboljšale u odnosu na
polaznu vrijednost, nije bilo značajne razlike između skupina na kraju (24 mjeseca). Ovaj dokaz
je bio niske jačine.
Opservacijske studije uključene u sustavni pregled podupiru ove nalaze za olanzapin, risperidon i
kvetiapin uz dvije iznimke. Prvo, u studiji o izvanbolničkom zdravstvenom ishodu europske
shizofrenije (SOHO) (N = 919), dok nije bilo razlika u kvaliteti života na temelju EQ-5D nakon
6 ili 36 mjeseci u ukupnoj skupini, u podskupini koja je bila naivna na ulasku, pacijenti koji su
uzimali olanzapin imali su znatno veće rezultate nakon 6 mjeseci od risperidona (prilagođena
srednja razlika 3,73, 95% CI -1,48 do 5,97).145 U drugoj prospektivnoj kohortnoj studiji (N =
903; 612 sa shizofrenijom), utvrđeno je da tableta za oralno otapanje olanzapina (ODT) ima veće
poboljšanje na indeksu psihološke opće dobrobiti (rezultati ljestvice od 0 do 110) nakon 12
mjeseci od standardnog oralnog olanzapina (22.3 naspram 12.2, str<0.001).146 Budući da se radi
o pojedinačnim opservacijskim studijama, ti dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka, ali
mogu biti korisni u planiranju budućih istraživanja.
Odgovor i remisija
Stope odgovora donekle su se razlikovale među ispitivanjima zbog razlika u populaciji

pacijenata, vremenu mjerenja i definiciji odgovora (Tablice dodataka E-1 i E-2). Najčešća
definicija odgovora bila je poboljšanje PANSS-a od ≥20 posto. Ostale definicije uključivale su
Kaneove kriterije (poboljšanje od ≥20% na BPRS-u i kliničku globalnu ljestvicu dojma –
ozbiljnost (CGI-S) ≤3 ili BPRS ≤35);147 30, 40 i 50 posto poboljšanja u PANSS-u ili BPRS-u; i
≤3 na svim stavkama PANSS-a i ≤3 na CGI-S. Tijekom istraživanja, značajne razlike u stopama
odgovora bile su vrlo rijetke i općenito nisu potvrđene u drugim istraživanjima, ako su bile
dostupne. Remisija se rijetko prijavljivala u tim istraživanjima.
Proveli smo mrežnu metaanalizu stopa odgovora, kontrolirajući trajanje istraživanja, kategoriju
doze (niska, srednja razina, visoka), status liječenja (prva epizoda i otporan na liječenje) i
definiciju odgovora (slika 4). Definiciju odgovora grupirali smo u tri kategorije>: poboljšanje od
20 posto na PANSS ili BPRS ljestvici, definicija na temelju ljestvice s bilo kojim pragom (20%,
30% 40%, itd.) i kompozitne definicije i subjektivne definicije (npr. Kaneovi kriteriji plus još
jedan element poput hospitalizacije). 46 istraživanja (40 istraživanja s dvije ruke i šest
istraživanja s tri ruke; N=12,536),43,46,47,51,55,59,130,132–135,148–182 Za analizu je bilo
prihvatljivo 10 oralnih lijekova (aripiprazol, asenapin, brekspiprazol, kariprazin, klozapin,
olanzapin, paliperidon, kvetiapin, risperidon i ziprasidon) i aripiprazol mjesečni LAI. Ispitivanja
LAI-a paliperidon palmitata (mjesečne ili tromjesečne formulacije) i risperidona nisu imala
usporedni lijek zajednički ni s čim drugim u mreži i nisu se mogla uključiti. Aripiprazol 4 do 6
tjedana LAI, iloperidon i lurasidon nisu imali podatke o odgovoru u izravnim ispitivanjima i
također nisu mogli biti uključeni. Mrežna analiza otkrila je samo dvije značajne razlike između
lijekova; i olanzapin (ILI 1,71. 95% CI 1.11 do 2.68) i risperidon (OR 1.41, 95% CI 1.01 do
2.00) imali su značajno veću vjerojatnost da će rezultirati odgovorom od kvetiapina. Stopa
odgovora u pojedinačnom istraživanom oružju kretala se od 20 do 80 posto (podaci koji nisu
prikazani, dostupni na zahtjev). Matrica rezultata za odgovor nalazi se u Dodatku G-1. Za
procjenu nedosljednosti modela korišteno je više metoda. Iako su podaci dostupni za ispitivanje
nedosljednosti bili ograničeni, nedosljednost u modelu nije pronađena. Uzimajući u obzir ovaj
nedostatak nedosljednosti i uzimajući u obzir neizravnost usporedbi u mreži i ograničene dokaze
za neke usporedbe, otkrili smo da su rezultati mrežne meta-analize dokazi niske čvrstoće. Meta-
regresija koja ispituje utjecaj trajanja studije, razine doze, populacije (otporne na liječenje ili
statusa prve epizode) i kategorije definicije odgovora nije rezultirala značajnim nalazima.
Dostupno je manje podataka za novije lijekove; posebno svi lijekovi LAI (npr. tromjesečna
injekcija paliperidon palmitata), lurasidon, ilourindidon, brekspiprazol i kariprazin. Rezultate za
ove lijekove treba tumačiti s oprezom.
Slika 3.
Mrežna meta-analiza stopa odgovora u ispitivanjima SGA.

ER = produljeno otpuštanje; IR = trenutno oslobađanje; LAI
= injekcija dugog djelovanja; SGA = antipsihotik druge
generacije Legenda: Krugovi predstavljaju relativni broj studija, uključujući

svaki lijek. Redak (više...)
Kvalitetna objavljena mrežna analiza pacijenata sa simptomima otpornim na liječenje procijenila

je odgovor.183 Značajne razlike nisu pronađene u usporedbi klozapina, risperidona,
olanzapinskog kvetiapina i ziprasidona.
Mortalitet
U travnju 2005. američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je javnozdravstveno

savjetovanje o povećanom riziku od smrtnosti od svih uzroka povezanih s primjenom svih SGA
u starijih bolesnika s psihozom povezanom s demencijom
(www.fda.gov/cder/drug/advisory/antipsychotics.htm). Dokazi o riziku od smrti povezanom sa
SGA-ima posebno u bolesnika sa shizofrenijom ograničeni su nedostatkom RCT-ova s
odgovarajućim trajanjem, veličinama uzoraka i širinom kriterija prihvatljivosti, kao i
nedostatkom posebne metodologije za utvrđivanje i kategorizaciju slučajeva. Procjena slučajnih
izvješća o smrtnosti u RCT-ima uključenih u sustavni pregled pokazuje da je tijekom 4 mjeseca
do 2 godine liječenja stopa smrti od svih uzroka bila 0 do 1,17 posto u ispitivanjima kvetiapina u
usporedbi s kvetiapinom ER (jedan RCT), kvetiapin koji se odmah oslobađa ili ER u odnosu na
risperidon (tri RCT), asenapin u odnosu na olanzapin (dva RCT), paliperidon u odnosu na
risperidon LAI (jedan RCT), paliperidon mjesečno LAI u odnosu na risperidon LAI (jedan
RCT), paliperidon 3-mjesečni u odnosu na mjesečne LAI (jedan RCT) i brexpiprazol naspram
aripiprazola (jedan RCT) (Dodatke tablice E-1 i E-2).43,55,136,154,175,184–188 Nijedna usporedba
nije bila značajna. Za usporedbe asenapina s olanzapinom (RR 2,49, 95% CI 0,54 do 11,5),
kvetiapinom i risperidonom (RR 3,24, 95% CI 0,72 do 14,6) i paliperidon palmitate mjesečno
LAI u odnosu na risperidon LAI (RR 1,26, 95% CI 0,21 do 7,49), pronađeni su dokazi niske
čvrstoće da nema razlike u smrtnosti tijekom 4 do 24 mjeseca, ali dokazi za ostale usporedbe
nisu dovoljni za donošenje zaključaka.
Sustavni pregled uključio je tri opservacijske studije kako bi se riješio rizik smrtnosti od SGA u
bolesnika sa shizofrenijom (tablica 5). U ove studije uključene su samo starije SGA. Pronađeni
su dokazi niske čvrstoće o značajnoj razlici u riziku od smrtnosti od svih uzroka ili
kardiovaskularnih bolesti između risperidona i olanzapina ili kvetiapina (Dodatak H). Dokazi o
povezanosti klozapina, risperidona, olanzapina i kvetiapina te smrtnosti od svih uzroka u odnosu
na nikakvo liječenje nisu dovoljni za donošenje zaključaka zbog rizika od pristranosti dizajna
studije i nedostatka potvrdnih studija (tj. nepoznate konzistencije). Slično tome, dokazi o
kardiovaskularnoj smrtnosti s risperidonom u usporedbi s klozapinom nisu dovoljni. Ova studija
nije opisala razlike u analizi starijih (početak uzimanja lijeka u dobi od 55 ili više godina) u
odnosu na mlađe pacijente i nije pronašla povezanost, međutim stopa smrtnosti bila je vrlo slična
između lijekova u mlađoj skupini (npr. 2,7% i 2,8%), ali apsolutna razlika bila je veća u starijoj
skupini (npr. 16,0% klozapina i 5,7% risperidona); Vrlo mala veličina uzorka u starijoj skupini
možda je spriječila pronalaženje značajne razlike.
Tablica 5.
Smrtnost u retrospektivnim kohortnim studijama SGA.
Smanjenje samoozljeđivanja
Najbolji dokazi o komparativnoj učinkovitosti SGA u sprječavanju samoubojstva i ponašanja

povezanih sa samoubojstvom dolaze iz kvalitetnog ispitivanja InterSePT192 klozapina i
olanzapina, koji su uključeni u sustavni pregled (Dodatak Tablica E-1).29 Ovaj pragmatični RCT
s otvorenom oznakom (N = 980) pacijenata sa shizofrenijom ili shizoafektivnim poremećajem
koji su imali visok rizik od samoubilačkog ponašanja proveden je u 11 zemalja i imao je
specifičan cilj procjene samoubilačkih ponašanja tijekom 2 godine. Utvrđeno je da je klozapin

superiorniji od olanzapina u sprječavanju značajnih pokušaja samoubojstva ili hospitalizacije
kako bi se spriječilo samoubojstvo (HR 0.76, 95% CI 0.58 do 0.97) i CGI-SS ocjene "mnogo
gore" ili "vrlo gore" (HR 0.78, 95% CI 0.61 do 0.99). Dodatne analize koje su kontrolirale
liječenje lijekovima, prethodne pokušaje samoubojstva, zlouporabu aktivne tvari ili alkohola,
zemlju, spol i dob također su otkrile da je klozapin superior (HR 0,74, 95% CI 0,57 do 0,96) i
pokazale su da je skupina olanzapina imala znatno veće stope korištenja antidepresiva,
anksiolitika i intervencija spašavanja kako bi se spriječilo samoubojstvo. Procjene životne tablice
Kaplan-Meier pokazale su značajno smanjenje dvogodišnje stope događaja u skupini klozapina
(p = 0,02) s NNT od 12. Nije bilo značajne razlike u samoubilačkim smrtima (5 za klozapin i 3
za olanzapin). Snaga ovih dokaza je umjerena za ozbiljne pokušaje/hospitalizacije i smrti,
umjerena za pogoršanje CGI-SS-a.
Nije bilo drugih ispitivanja SGA-a koja su prijavila samoubilačke pokušaje, samoubilačke smrti
ili drugo samoozljeđivanje kao primarnu mjeru ishoda, koristeći eksplicitne metode za
utvrđivanje ishoda. Šest studija poštene kvalitete izvijestilo je o ishodima povezanim sa
samoubojstvom kao štetnim događajima, svi s vrlo niskom stopom događaja i bez jasnih razlika
između liječenja. Studije koje nisu unaprijed odredile ili izvijestile o metodama korištene su za
utvrđivanje i provjeru ishoda koje su otvorene za pogrešnu klasifikaciju i nedostaju događaje.
Pacijenti nisu odabrani za ispitivanje na temelju rizika za suicidalno ponašanje i nije bilo očitih
razlika između ispitivanih skupina u osnovnoj težini bolesti. 52-tjedno ispitivanje fer kvalitete
asenapina u usporedbi s olanzapinom (N = 1,225) izvijestilo je o 1,8 odnosno 2,3 posto pokušaja
samoubojstva.187 13-tjedno ispitivanje risperidona LAI u usporedbi s paliperidon palmitatom
mjesečno LAI (N = 452) izvijestilo je da su u skupini koja je primala risperidon (1,4%) bila tri
samoubilačka nuspojava povezana s ponašanjem (1,4%), a nijedan u skupini s injekcijom
paliperidon palmitata (0%), s jednom samoubilačkom smrću kod pacijenta bez prethodne
povijesti samoubilačkog ponašanja (0,5%).136 24-mjesečno ispitivanje risperidona i kvetiapina
(N = 1,098) prvotno je bilo osmišljeno za procjenu rizika od nuspojava oka, izvijestilo je o dvije
smrti od samoubojstva u kvetiapinskoj skupini (0,34%) i jednoj u skupini risperidona (0,2%).184
Slično tome, 12-mjesečno ispitivanje kvetiapin ER i risperidona (N = 798) izvijestilo je o jednoj
smrti u skupini koja je primala risperidon (0,25%). 55 U RCT-u asenapina i olanzapina,
provedenom na mjestima širom svijeta, rezultati su prikazani prema hemisferi mjesta
istraživanja. U rezultatima istočne hemisfere zabilježena je po jedna samoubilačka smrt u svakoj
skupini (0,41% i 0,42%),154 i nijedna u analizi zapadne hemisfere. Ti dokazi nisu dovoljni za
donošenje zaključaka zbog nedostatka potvrdnih studija, ograničenja istraživanja (tj. tehnika
utvrđivanja) i malog broja događaja (nepreciznost).
Sustavni pregled također je uključio četiri opservacijske studije koje su koristile odgovarajuće
metode utvrđivanja za procjenu rizika od samoubojstva ili pokušaja samoubojstva u bolesnika
koji su uzimali SGA (ne ograničavajući se na one s visokim rizikom). Dokazi niske čvrstoće iz
dvije retrospektivne kohortne studije (kombinirani N = 16,584) otkrili su da je klozapin povezan
s manjim rizikom od smrti samoubojstvom. Nakon 6 mjeseci, u usporedbi s nikakvim liječenjem,
rizik od klozapina bio je OR 0,29, 95% CI 0,14 do 0,63. Risperidon, olanzapin i kvetiapin nisu se
razlikovali od nikakvog liječenja.190 U drugoj studiji, pacijenti sa shizofrenijom koji su tek
započeli s klozapinom imali su nižu stopu samoubojstava u dobi od 1 godine (1,1%) od ostalih
ispitivanih lijekova ili od 6 mjeseci prije liječenja (2,2%).193 Stope za ostale ispitivane lijekove
bile su risperidon 51 (2,1%), aripiprazol 13 (2,2%), risperidon LAI 26 (2,4%), kvetiapin 49
(3,1%), olanzapin 57 (3,5%) i ziprasidon 17 (3,7%).
Druge dvije studije, jedna koja procjenjuje rizik od pokušaja samoubojstva u kvalitetnoj
europskoj soho budućoj kohortnoj studiji (N = 10,204) olanzapina, risperidona, kvetiapina i
klozapina i druga koja procjenjuje rizik od pokušaja samoubojstva ili smrti samoubojstvom
aripiprazolom u usporedbi sa starijim SGA-ima pružaju samo nedovoljne dokaze zbog
metodoloških ograničenja dizajna studije i nedostatka potvrdnih studija za specifične ishode i

usporedbe.
Poboljšanje simptoma osnovne bolesti
Tri kvalitetne mrežne metaanalize međusobno su uspoređivale nekoliko SGA-a na poboljšanjima

simptoma osnovne bolesti.183,194 Mrežna analiza objavljena 2013. godine uključivala je 212
izravnih i placebom kontroliranih ispitivanja 15 oralnih antipsihotika (FGA i SGA).194
Cariprazin nije uključen, a analiza uključuje lijekove koji nisu dostupni u Sjedinjenim Državama.
Ova analiza objedinila je promjene u PANSS-u ili BPRS-u, koristeći SMD-ove. Utvrđeno je da je
klozapin znatno superiorniji od svih ostalih lijekova u mreži, osim olanzapina, na ovoj mjeri sa
SMD-ovima u rasponu od -0,32 do -0,55 (male do srednje razlike). Olanzapin i risperidon bili su
superiorniji od ostalih lijekova, osim jednog drugog i paliperidona, s veličinama učinka u
rasponu od -0,13 do -0,26 (općenito male razlike). Koristeći samo neizravne usporedbe u mreži,
paliperidon je pronađen superiorniji od lurasidona i iloperidona, sa SMD-ovima od -0,17 (mala
razlika). Sve ostale usporedbe nisu bile značajne, ali svi lijekovi u mreži pronađeni su bolji od
placeba (SMD -a −0,33 do -0,88). Mreža nije uključivala injekcijske lijekove, a moguće je da bi
se neki od tih nalaza promijenili, posebno za novije lijekove, s novim izravnim studijama. Ovaj
dokaz je bio niske jačine.
Analiza šest oralnih SGA (klozapin, risperidon, olanzapin, kvetiapin i ziprasidon) u 40 RCT-ova
bolesnika sa shizofrenijom otpornom na liječenje otkrila je da je srednja promjena PANSS-a veća
kod olanzapina nego kvetiapina (SMD −0,29, 95% CI −0,56 do −0,13).183 Autori su primijetili
da to odgovara razlici u točkama na PANSS-u od -6,08 (rezultati ljestvice kreću se od 30 do 210;
180 mogućih bodova). Postoje neki dokazi da u bolesnika s težom bolešću minimalna klinički
važna razlika na PANSS-u iznosi 11,5 bodova, što ukazuje da razlika od šest bodova možda nije
klinički važna, iako statistički značajna.195 Noviji oralni lijekovi (aripiprazol, iloperidon,
lurasidon, asenapin, kariprazin, brekspiprazol) nisu uključeni. To je bio dokaz niske čvrstoće.
Jedno pošteno kvalitetno 6-tjedno ispitivanje brekspiprazola i aripiprazola (N = 97) pokazalo je

da su oba lijeka poboljšala simptome pomoću PANSS ljestvice (−22,9 naspram −19,4 iz osnovne
srednje vrijednosti od 93,7; p<0,0001 za svaki lijek u odnosu na polaznu vrijednost).43
Usporedbe među lijekovima nisu napravljene, iako je apsolutna razlika bila vrlo mala. Ova
studija nije bila uključena u objavljene mrežne meta-analize, a sami ti dokazi nisu dovoljni.
Ukupni štetni događaji
Pronađena su 64 RCT-a, što je 34 usporedbe SGA-a koje su izvijestile o broju pacijenata koji su
prijavili štetni događaj tijekom istraživanja po skupinama.45–47,49–51,54–
56,61,123,125,133,136,148,150,151,154,155,161,163,167,169,171,172,174–178,184–188,196– 227
Većina
istraživanja nije pronašla značajne razlike između lijekova u usporedbi. Stope pacijenata koji su
prijavili nuspojave uvelike su se razlikovale u studijama, iako je većina bila iznad 60 posto za
sve SGA, a varijabilnost nije u korelaciji s trajanjem istraživanja ili srednjim ili rasponom doza.
Pronađeni su dokazi umjerene jačine da nema značajne razlike u ukupnom izvješćivanju o

štetnim događajima između asenapina i olanzapina (pet istraživanja; N=2189)154,176,187,223te
kvetiapin i risperidon (sedam istraživanja; N=3,254; Tablica 6.).123,133,169,171,172,184,186
Tablica 6.
Ukupni štetni događaji u ispitivanjima SGA u odnosu na

SGA.
Slično tome, sljedeće usporedbe imale su po dva do tri istraživanja (od 6 tjedana do 12 mjeseci;
N = 7810) koji opet nisu pronašli značajne razlike u udjelu pacijenata koji su prijavili nuspojave:
Kvetiapin ER u odnosu na kvetiapin i risperidon; risperidon naspram klozapina i aripiprazola;

olanzapin protiv paliperidona; risperidon LAI naspram paliperidona i paliperidon palmitate
mjesečnog LAI; i aripiprazol naspram aripiprazole mjesečnog LAI. To je bio dokaz niske
čvrstoće za ove usporedbe.
Pojedinačna ispitivanja (3 tjedna do 2 godine; N=6700) oralnog aripiprazola u odnosu na

brekspiprazol, olanzapin, paliperidon i risperidon LAI; ziprasidon protiv klozapina, risperidona,
iloperidona i lurasidona; risperidon u odnosu na asenapin, kariprazin i risperidon i risperidon
LAI; klozapin protiv kvetiapina, kvetiapin u odnosu na risperidon LAI; olanzapin naspram
olanzapina LAI i lurasidona; aripiprazol mjesečno LAI u odnosu na paliperidon; i paliperidon
palmitate mjesečno LAI u odnosu na 3-mjesečni LAI pronašao slične stope ukupnih štetnih
događaja bez značajnih razlika. Ti dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka zbog nedostatka
potvrdnih studija i nepreciznosti za procjenu učinka svake usporedbe.
Povlačenja zbog štetnih događaja
Nuspojave koje su nepodnošljive dovode do prekida studija, iako nekima može trebati više
vremena da rezultiraju prekidom. Takvi prekidi uzimaju u obzir procjenu pacijenta o stupnju
podnošljivog štetnog događaja. Ispitivanja CATIE uključivala su te prekide kao sekundarnu
mjeru ishoda i pronašla značajne razlike među lijekovima. U CATIE fazi 1, prekidi zbog
nuspojava bili su najveći među pacijentima koji su uzimali olanzapin (prvenstveno zbog
povećanja tjelesne težine ili drugih metaboličkih učinaka, 18%) i najniži među onima koji su
uzimali risperidon (10%; p = 0,04 u različitim skupinama). Vrijeme za prekid nuspojava nije se
razlikovalo među skupinama. U fazama 1B, 2T i 2E nisu uočene razlike između skupina u
pogledu stope prekida ili vremena prekida zbog nuspojava (nepodnošljivost).
Mrežna metaanaliza procijenila je stope prekida zbog nuspojava koristeći podatke iz 90 izravnih
ispitivanja u trajanju duljem od 6 tjedana (77 studija s dvije ruke, 8 tri studije o kraku, 3 četiri
studije o ruci i 2 pet studija o kraku; N=29,678).43,45–47,49–51,54–57,59,61,63,66,121–124,132–
134,136,144,148,150–156,158,160,161,163–166,168–172,175- 178,180,184,186–188,192,197,200,202,204–
206,209,211,213,214,216,218–221,223,224,226–243 (Slika 5.). Ta je analiza koristila izravne i neizravne
usporedbe na temelju izravnih ispitivanja i utvrdila da je risperidon LAI imao znatno manji rizik
od povlačenja zbog nuspojava od klozapina (OR 0,27, 95% CI 0,10 do 0,71); lurasidon (ILI 0,39,
95% CI 0,18 do 0,84); kvetiapin ER (ILI 0,43, 95% CI 0,22 do 0,81); risperidon (ILI 0,50, 95%
CI 0,25 do 0,99); i ziprasidon (OR 0,40, 95% CI 0,20 do 0,82). Olanzapin je imao manji rizik od
klozapina (OR 0,39, 95% CI 0,19 do 0,79); lurasidon (ILI 0,57, 95% CI 0,34 do 0,94); kvetiapin
(ILI 0,62, 95% CI 0,44 do 0,87); risperidon (ILI 0,72, 95% CI 0,55 do 0,96); i ziprasidon (OR
0,58, 95% CI 0,41 do 0,82). Aripiprazol je imao manji rizik od klozapina (OR 0,43, 95% CI 0,21
do 0,88) i ziprasididona (OR 0,64, 95% CI 0,44 do 0,94). Kariprazin (ILI 0,40, 95% CI 0,17 do
0,95) i iloperidon (OR 0,34, 95% CI 0,13 do 0,91) imali su manji rizik od klozapina. Matrica
rezultata povlačenja nalazi se u Dodatku G-2. Za procjenu nedosljednosti modela korišteno je
više metoda, a iako su podaci dostupni za ispitivanje nedosljednosti bili ograničeni, nije
pronađena nedosljednost.
Slika 4.
Mrežna meta-analiza povlačenja zbog štetnih događaja u

ispitivanjima SGA. ER = produljeno otpuštanje; IR =
trenutno oslobađanje; LAI = injekcija dugog djelovanja; SGA
= antipsihotik druge generacije Legenda: Krugovi
predstavljaju relativni broj studija, uključujući (više ...)
Meta-regresija koja ispituje utjecaj trajanja studije, razine doze i statusa otpornog na liječenje ili
prve epizode nije rezultirala značajnim nalazima. Dostupno je manje podataka za novije lijekove;
posebno svi lijekovi LAI (npr. tromjesečna injekcija paliperidon palmitata), lurasidon,
ilourindidon, brekspiprazol i kariprazin. Rezultate za ove lijekove treba tumačiti s oprezom.
Ostali ishodi
Bilo je nekoliko ishoda koji su bili važni za procjenu dokaza o SGA-ima, ali koji su bili nižeg
prioriteta i nisu ocijenjeni za svoje poduzeće u državnom vlasništvu. Međutim, sustavni pregled
Projekta pregleda učinkovitosti lijekova (DERP)29 uključena sinteza dokaza o tim ishodima, koja
je sažeta u nastavku; Potpune pojedinosti možete pronaći u izvješću o pregledu.
Povratak
Sustavni pregled je utvrdio da dokazi o recidivu pate od metodoloških problema koji bi mogli
utjecati na nalaze, uglavnom nedostatak zasljepljujućih, visoke stope odustajanja, te da niti jedna
studija nije koristila istu definiciju recidiva.29 Dokazi o usporedbi olanzapina s risperidonom i
kvetiapinom bili su nedosljedni, a zaključci o razlikama nisu se mogli izvući. Usporedbe
risperidona i kvetiapina jedna s drugom ili s klozapinom i lurasidonom temeljile su se na vrlo
malom broju studija, ali općenito nisu ukazivale na značajne razlike. Pojedinačne studije otkrile
su da je risperidon LAI imao niže stope recidiva od oralnog risperidona (5% do 18% naspram
33% do 50% u 1 godini; p<0,01) ili kvetiapin (16,5% naspram 31,3%; p<0,0001 nakon 1
godine). Nisu pronađene razlike u stopama recidiva za usporedbu lurasidona i kvetiapina ER ili
risperidona; aripiprazol LAI ili risperidon LAI, ili oralni olanzapin i oralni aripiprazol; ili
risperidon i kvetiapin ER.
Prekid rada lijekova i vrijeme za prekid
Stopa prekida uzimanja lijekova i vrijeme prekida bile su skraćene vrijednosti koje predstavljaju
neto učinak dvaju glavnih uzroka prekida: nedostatka učinkovitosti i nuspojava. Također se
računa da su pacijenti koji su se povukli iz studije prekinuli lijek za liječenje studije. Na temelju
mrežne analize 111 studija (95 studija s dvije ruke, 11 studija s tri ruke, tri studije s četiri ruke i
dvije studije s pet ruku; N=32,096), bilo je nekoliko značajnih nalaza (matrica rezultata za prekid
može se naći u Dodatku G-3).43,45–47,49–51,54–57,59,61,63,66,121–124,132–134,136,144,148,150–
156,158,160,161,163–166,168–172,175- 178,180,184,186–188,192,197,200,202,204–
206,209,211,213,214,216,218–221,223,224,226–243 Olanzapin i klozapin imali su znatno niže stope
prekida od asenapina, kariprazina, iloperidona, lurasidona, olanzapina LAI, kvetiapina,

risperidona i ziprasididona (OR-ovi se kreću od 0,42 za klozapin u odnosu na iloperidon do 0,69
za klozapin u odnosu na risperidon). Utvrđeno je da klozapin također ima manji rizik od
paliperidon palmitata mjesečno LAI (ILI 0,56, 95% CI 0,33 do 0,96), a olanzapin je imao manji
rizik od paliperidona (OR 0,67, 95% CI 0,50 do 0,89). Kvetiapin ER imao je manji rizik od
prekida istraživanja od iloperidona, olanzapina LAI ili kvetiapina (OR-ovi od 0,26 do 0,35), a i
risperidon i aripiprazol imali su manji rizik od iloperidona ili kvetiapina (OR-ovi od 0,61 do
0,77). I risperidon i aripiprazol mjesečno LAI imali su manji rizik od iloperidona (OR-ovi 0,52
odnosno 0,62). Postoji malo studija o novijim lijekovima, što sugerira da te nalaze treba tumačiti
oprezno. Meta-regresija koja ispituje utjecaj trajanja studije, razine doze i statusa otpornog na
liječenje ili prve epizode nije rezultirala značajnim nalazima.
Utvrđeno je da olanzapin ima dulje vrijeme za prekid od kvetiapina, risperidona i ziprasididona

(4 mjeseca duže na temelju podataka o ispitivanju; 46 do 66 dana duže na temelju podataka o
promatranju). Na temelju jednog malog ispitivanja, faze 2E studije CATIE, klozapin može imati
dulje vrijeme za prekid (10,5 mjeseci) od olanzapina (2,7 mjeseci), risperidona (2,8 mjeseci) ili
kvetiapina (3,3 mjeseca). Dokazi nisu razlikovali aripiprazol, olanzapin, risperidon i kvetiapin ili
ziprasidon i olanzapin ili risperidon. Jedna retrospektivna studija poštene kvalitete otkrila je da
risperidon LAI ima znatno dulje trajanje liječenja od aripiprazola, klozapina, olanzapina,
kvetiapina ili ziprasididona (79 do 120 dana duže). Ovi nalazi trebaju potvrdu.
Srčani i kardiovaskularni rizik
Sustavni pregled DERP-a29 uključena sinteza dokaza o tim ishodima, iako su dokazi o
kardiovaskularnim rizicima uglavnom ograničeni na opservacijske studije starijih SGA.
Koronarna bolest srca. Velika, kvalitetna retrospektivna kohortna studija nije pronašla značajne
razlike u riziku od kardiovaskularne smrti, akutnog koronarnog sindroma ili ishemijskog
moždanog udara između risperidona i olanzapina ili kvetiapina u bolesnika u dobi od 18 do 64
godine u prvoj godini od početka uzimanja lijeka. Na temelju podataka CATIE-a, procijenjeni
10-godišnji rizik od koronarne bolesti srca povećan je s olanzapinom u usporedbi s risperidonom,
a najveće povećanje rizika dogodilo se među onima s većim osnovnim rizikom.
Miokarditis i kardiomiopatija. Velika studija baze podataka štetnih događaja otkrila je da je

klozapin značajno povezan s miokarditisom ili kardiomiopatijom, dok olanzapin, kvetiapin i
risperidon nisu. Ograničeni dokazi ukazuju na povećan rizik od srčanog zastoja i aritmije s
risperidonom u usporedbi s klozapinom. Usporedbe druge generacije s konvencionalnim
antipsihoticima pokazale su manje izglede za kardiomiopatiju ili koronarnu bolest srca s
aripiprazolom i povećane izglede za hipertenziju ziprasidonom.
Dijabetes melitus i ketoacidoza. Sustavni pregled je izvijestio da su dokazi o šećernoj bolesti i

ketoacidozi ograničeni, a studije nisu kontrolirale nekoliko važnih potencijalno zbunjujućih
čimbenika kao što su težina ili obiteljska povijest dijabetesa.29 Apsolutno povećanje rizika nije
bilo jasno na temelju tih dokaza. U djece i adolescenata rizik od dijabetesa povećao se
izloženošću antipsihoticima na temelju jednog kvalitetnog sustavnog pregleda opservacijskih
studija u usporedbi sa zdravim kontrolama (OR 2,58, 95% CI 1,56 do 4,24) ili neizloženim
psihijatrijskim kontrolama (OR 2,09, 95% CI 1,50 do 52,90). U djece i adolescenata liječenje
aripiprazolom bilo je povezano s povećanim rizikom od dijabetesa u usporedbi s risperidonom na
temelju jedne velike opservacijske studije (OR 1,58, 95% CI 1,21 do 2,07). U odraslih,
opservacijski dokazi ukazuju na povećan rizik od novog početka dijabetesa s olanzapinom u
usporedbi s risperidonom (OR 1,16, 95% CI 1,03 do 1,31). Ograničeni dokazi nisu dosljedno
potkrijepili značajnu razliku između klozapina i risperidona ili između kvetiapina i olanzapina,
risperidona ili klozapina.
Dijabetička ketoacidoza značajno je povećana s olanzapinom u usporedbi s risperidonom (OR

3,5, 95% CI 1,7 do 7,9) u jednoj studiji; Druga studija nije pronašla razliku u kompozitnom
ishodu dijabetičke ketoacidoze, hiperglikemije ili hiperglikemijskog hiperosmolarnog stanja
između risperidona i olanzapina, bez obzira na dobnu skupinu, ali značajno manji rizik s
kvetiapinom u usporedbi s risperidonom u starijih bolesnika (prilagođeni HR 0,69, 95% CI 0,53
do 0,90).
Kasna diskinezija. Usporedni opservacijski dokazi upućuju na značajno povećan rizik od nove
kasne diskinezije s risperidonom u usporedbi s olanzapinom (OR 1,70, 95% CI 1,35 do 2,14).
Slična povećanja nisu zabilježena kod klozapina ili kvetiapina. Stope novonastale kasne
diskinezije bile su sveukupno niske: 3 posto s risperidonom i 1 do 2 posto za druge.
Ekstrapiramidalni simptomi
Sustavni pregled je izvijestio da najbolji dokazi sugeriraju da se stope pacijenata s

ekstrapiramidalnim nuspojavama (prevladavajućim ili incidentnim), mjerama ozbiljnosti
simptoma uglavnom nisu razlikovale među lijekovima, iako se uporaba antikolinergičkih
lijekova u nekim usporedbama razlikovala.29 Razlike pronađene, uglavnom u pojedinačnim
studijama, sažete su u tablici 7.
Tablica 7.
Ekstrapiramidalni simptomi: značajne razlike u ispitivanjima

SGA.
Debljanje
Sustavni pregled je izvijestio da je stopa klinički važnog povećanja tjelesne težine (definirana
kao povećanje od 7% ili više u odnosu na polaznu vrijednost) u kliničkim ispitivanjima bila veća
s olanzapinom nego s aripiprazolom (RR 2,31), asenapinom (RR 2,59), klozapinom (RR 1,71),
kvetiapinom (RR 1,82), risperidonom (RR 1,81), a posebno ziprasidonom (RR 5,76) tijekom 3,7
do 24 mjeseca.29 Analiza rizika od značajnog povećanja tjelesne težine za olanzapin u usporedbi
s risperidonom razlikovala se ovisno o trajanju istraživanja, dok ostale nisu. RR od 1,81
predstavlja studije u trajanju od 6 do 7 mjeseci, dok su rezultati CATIE faze 1 pokazali mnogo
veći rizik (RR 7,49, 95% CI 4,25 do 13,33) nakon 18 mjeseci.
Sustavni pregled je izvijestio da pojedinačne studije olanzapina u usporedbi s olanzapinskom ER,

OLANZAPINom ODT-om i injekcijom paliperidon palmitata nisu pronašle značajne razlike u
riziku od povećanja tjelesne težine.29 Podaci za druge SGA u usporedbi s olanzapinom nisu bili
dovoljni. Opservacijski dokazi općenito su se slagali s dokazima ispitivanja, ali su rezultirali
nešto nižim procjenama povećanog rizika od olanzapina. Utvrđeno je da risperidon ima veći rizik
od povećanja tjelesne težine (u pojedinačnim studijama) u usporedbi s aripiprazolom (12%
naspram 3%; p = 0,018) ili kariprazinom (izračunat RR 1,98, 95% CI 1,03 do 3,80 za bilo koju
dozu kariprazina u odnosu na risperidon). Nije bilo značajne razlike u udjelu bolesnika s
povećanjem tjelesne težine između paliperidona i aripiprazola nakon 6 mjeseci u jednoj studiji.
Otvoreni RCT pacijenata s lijekovima naivnim lijekovima sa shizofrenijom prve epizode (koji
nije uključen u pregled) pronašao je aripiprazol koji rezultira većim apsolutnim povećanjem
tjelesne težine i većim brojem pacijenata s povećanjem od ≥7 posto nego s ziprasidonom ili
kvetiapinom.244
Metabolički sindrom
Sustavni pregled je utvrdio da olanzapin ima znatno veći rizik od metaboličkog sindroma od
risperidona s praćenjem od 6 tjedana do 3 mjeseca (udruženi ILI 1,60, 95% CI 1,10 do 2,21,
I2=0%).29 Olanzapin je također imao znatno veći rizik od metaboličkog sindroma od aripiprazola
(Centar za praksu temeljen na dokazima [EPC] objedinio ILI 2.50, 95% CI 1.32 do 4.76;
Ja2=0%) s praćenjem od 3,5 do 12 mjeseci. Dokazi za druge usporedbe bili su previše ograničeni
da bi se donijeli zaključci.
Seksualna funkcija
Dokazi o komparativnom učinku SGA-a na spolnu funkciju opisani u sustavnom pregledu29 nije
bila dosljedna ili ograničena dokazima u jednoj studiji, neodgovarajućim veličinama uzoraka ili
nedostatkom eksplicitne metodologije za mjerenje simptoma. Na temelju četiri vrlo mala
istraživanja, dokazi o risperidonu u usporedbi s kvetiapinom bili su neuvjerljivi. Jedna studija
koja je uspoređivala risperidon i kvetiapin ER (N = 798) otkrila je da je značajno više muškaraca
imalo seksualne štetne učinke nakon 6 mjeseci (13% naspram 6%; p<0,05), ali razlika nije bila
značajna nakon 12 mjeseci. Pojedinačna istraživanja nisu pronašla značajne razlike između
olanzapina i paliperidona, risperidona ili ziprasidona ili između risperidona i paliperidona ili
aripiprazola.
Agranulocitoza (teška neutropenija)
Iako su učestalost agranulocitoze i neutropenije poznati ozbiljni štetni događaji s klozapinom

koji zahtijevaju redovito praćenje, dokazi o riziku od drugih SGA vrlo su ograničeni i ne ukazuju
na ozbiljnu zabrinutost s drugim trenutno dostupnim lijekovima.29
Antipsihotik prve generacije u odnosu na antipsihotik druge generacije
Ključne točke
Dokazi koji uspoređuju FGA i SGA dostupni su iz kvalitetnog sustavnog pregleda (111
RCT-ova i dvije kohortne studije; N=118,503) i pet RCT-ova (N=1,055) koji nisu uključeni
u sustavni pregled.
Bilo je malo dokaza o diferencijalnom učinku između FGA i SGA u ishodima kvalitete
života koristeći različite mjere na temelju kvalitetnog sustavnog pregleda, pri čemu je
jedno istraživanje uspoređivalo haloperidol sa ziprasidonom koji je pronašlo pozitivan
učinak koji pogoduje ziprasidonu (procjena učinka -12,12, 95% CI -a -22,06 do -2,17) i
nema razlike između skupina prijavljenih u drugom istraživanju (SOE: nisko)
Nije bilo razlike između haloperidola i olanzapina (SOE: umjereni) ili perfenazina i
olanzapina, kvetiapina, risperidona ili ziprasididona (SOE: nisko).
Za odgovor i remisiju, olanzapin je pronađen superiorniji od haloperidola.
Objedinjeni rezultati 14 kliničkih pokusa koji su uspoređivali haloperidol s

olanzapinom otkrili su značajan učinak na brzinu odziva koja pogoduje olanzapinu
(N = 4,099; RR 0,86, 95% CI 0,78 do 0,96) (SOE: nisko). Tri istraživanja koja su
uspoređivala haloperidol s olanzapinom otkrila su značajnu razliku u stopama
remisije koje pogoduju olanzapinu (RR 0,64, 95% CI 0,45 do 0,94) (SOE: nisko).
Nije bilo razlike u stopama odziva između haloperidola i aripiprazola (pet RCT-a,
N=2,185; RR 1.01; 95% CI 0,76 do 1,34), kvetiapin (šest RCT-a, N = 1,421; RR
0,99, 95% CI 0,76 do 1,30), risperidon (16 RCT-ova, N = 3,452; RR 0,94, 95% CI
0,87 do 1,02) i ziprasidon (šest RCT-ova, N = 1,283; RR 0,98, 95% CI 0,74 do 1,30)
(SOE: umjereno za haloperidol u odnosu na risperidon; nisko za druge usporedbe).
Nije bilo razlike u stopama remisije između haloperidola i ziprasididona na temelju

tri istraživanja (RR 0,89, 95% CI 0,71 do 1,12) (SOE: nisko).
Smanjenje simptoma bolesti jezgre bilo je veće kod starijih SGA nego kod haloperidola
Postojala je značajna razlika u ukupnom PANSS-u između haloperidola i olanzapina

(15 RCT-a, N = 4,209; srednja razlika [MD] 2,31, 95% CI 0,44 do 4,18) i
risperidona (21 RCT, N = 4,020; MD 3.24, 95% CI 1.62 do 4.86), oba favoriziraju
SGA u odnosu na haloperidol (SOE: umjereno).
Nije bilo razlika u ukupnim rezultatima PANSS-a, BPRS-a, CGI-S-a i kliničkog

globalnog dojma - ljestvica poboljšanja (CGI-I) za druge usporedbe FGA u odnosu
na SGA (SOE: niska).
SGA su poboljšali negativne simptome više od haloperidola
Olanzapin je bio učinkovitiji od haloperidola u poboljšanju negativnih simptoma na

temelju rezultata skale za procjenu negativnih simptoma (SANS) (pet istraživanja, N
= 535; MD 2.56, 95% CI 0.94 do 4.18) (SOE: umjereno).
Koristeći podskalu negativnih simptoma PANSS ljestvice, MD (iako mali) između

haloperidola i aripiprazola (tri RCT, N = 1,701; MD 0,80, 95% CI 0,14 do 1,46),
olanzapin (14 RCT-a, N = 3,742; MD 1.06, 95% CI 0.46 do 1.67) i risperidon (22
RCT-a, N = 4.142; MD 0.80, 95% CI 0.14 do 1.46) svi su favorizirali SGA (SOE:
niska).
Nije bilo razlika u negativnim rezultatima PANSS-a ili SANS-a za druge usporedbe
FGA u odnosu na SGA (SOE: niska).
Ukupne stope nuspojava bile su niže kod SGA-a kada su uspoređivali haloperidol s
aripiprazolom (tri RCT-a, N = 1,713; RR 1.11; 95 % CI 1,06 do 1,17), risperidon (osam
RCT-ova, N=1,313; RR 1.20, 95% CI 1.01 do 1.42) i ziprasidon (šest RCT-a, N = 1.448,
RR 1.13, 95% CI 1.03 do 1.23) (SOE: umjereno).
Povlačenja zbog nuspojava bila su značajno veća kod haloperidola nego kod SGA: u
usporedbi s aripiprazolom (osam RCT-a, N = 3,232; RR 1.25, 95% CI 1.07 do 1.47),
olanzapin (24 RCT-a, N = 5.708; RR 1.89; 95% CI 1,57 do 2,27), risperidon (25 RCT-a, N
= 4,581; RR 1.32; 95% CI 1,09 do 1,60) i ziprasidon (sedam RCT-ova, N = 1,597; RR
1.68, 95% CI 1.26 do 2.23) (SOE: umjereno).
Detaljna sinteza
Nedavni veliki, kvalitetni sustavni pregled uspoređivao je koristi i štete FGA-ova u odnosu na
SGA-ove (Dodatak tablica E-1).27,28 Sustavni pregled uključio je 111 kliničkih pokusa i 2
kohortne studije provedene u osoba sa shizofrenijom ili srodnom psihozom (n=118,503).
Pacijenti uključeni u uključene studije imali su prosječnu dob od 37 godina; polovica uključenih
istraživanja provedena je u bolničkim populacijama. Uključene studije uspoređivale: oralni
flufenazin s olanzapinom (dva RCT), kvetiapin (jedan RCT) i risperidon (jedan RCT);
haloperidol s aripiprazolom (osam RCT), asenapinom (jedan RCT), klozapinom (10 RCT-ova,
jedna kohortna studija), olanzapinom (34 RCT-a, jedna kohortna studija), paliperidonom (jedan
RCT), kvetiapinom (10 RCT-a, jedna kohortna studija), risperidonom (37 RCT-a, jedno
nerandomizirano ispitivanje, jedno kohortno istraživanje) i ziprasidonom (osam RCT-ova, jedno
nerandomizirano ispitivanje); i perfenazin s aripiprazolom (jedan RCT), olanzapinom (dva
RCT), kvetiapinom (jedan RCT), risperidonom (dva RCT-a) i ziprasidonom (jedan RCT).
Nijedno istraživanje nije uspoređivalo FGA s brekspiprazolom, kariprazinom, iloperidonom ili
lurasidonom. Doze FGA i SGA uvelike su se razlikovale među studijama uključenim u sustavni
pregled. Za FGA, doze flufenazina kretale su se od 6 do 21 miligrama dnevno (mg/dan),
haloperidol se kretao od 1 do 30 mg/dan, a perfenazin od 8 do 64 mg/dan. Doze SGA kretale su
se od 1 do 45 mg/dan za aripiprazol, 5 do 10 mg/dan za asenapin, 200 do 800 mg/dan za
klozapin, 1 do 40 mg/dan za olanzapin, 200 do 1200 mg/dan za kvetiapin1 do 6 mg/dan za
risperidon i 4 do 240 mg/dan za ziprasidon. Trajanje praćenja među uključenim studijama kretalo
se u rasponu od manje od 1 dana do 22 godine, iako je medijan praćenja bio osam tjedana.
Nijedna od uključenih studija nije ocijenjena kao da ima nizak rizik od pristranosti. Razlozi za
nejasnu ili visoku rizicu pristranosti među studijama bile su nejasne metode randomizacije i/ili
prikrivanja raspodjele, nejasno ili nedostatak zasljepljivanja procjenitelja ishoda i nepotpuno
izvješćivanje o podacima o ishodima (Dodatak tablica F-1).
Također je uključeno pet dodatnih istraživanja koja nisu uključena u sustavni sustavni pregled
uspoređujući FGA sa SGA (N=1,055; Dodatak Tablica E-2).57,67–70 Ta su istraživanja
uključivala između 78 i 300 sudionika, prosječne dobi od 26 do 45 godina, a udio sudionica
kretao se od 25 do 42 posto. Rasa je zabilježena u jednom istraživanju, uključujući pretežno crne
pacijente (57%); to je ujedno bilo i jedino istraživanje provedeno u Sjedinjenim Državama.70
Dva istraživanja ograničila su upis na sudionike s psihozom prve epizode.67,69 FGA korištena u
svim istraživanjima bila je haloperidol, u usporedbi s olanzapinom (tri RCT), kvetiapinom (dva
RCT-a), aripiprazolom, risperidonom i ziprasidonom (po jedan RCT). Dva istraživanja su
ocijenjena dobrom kvalitetom,68,70 jedan je ocijenjen lošom kvalitetom,69 a ostali su ocijenjeni
poštenom kvalitetom (Dodatak tablica F-2). Primarno ograničenje u ispitivanjima pravedne
kvalitete bio je nedostatak zasljepljivanja kliničara i pacijenata.
Nalaza
Funkcija
Ishodi povezani s funkcijom rijetko su opisani u sustavnom pregledu, pri čemu nisu postojale
znatne razlike između FGA-a i SGA-a za bilo koju mjeru funkcije (Dodatak tablica E-1).28 Nisu
pronađene značajne razlike u globalnoj funkciji, na temelju GAF rezultata, između haloperidola i
olanzapina (jedan RCT, N = 208; procjena učinka −4,00; 95% CI −13,70 do 5,70), kvetiapin
(jedan RCT, N = 207; procjena učinka 0,20, 95% CI −9,60 do 9,80) ili ziprasidon (dva RCT-a,
jedan ne-RCT, N = 1,085; procjena učinka 0,30, 95% CI −1,58 do 2,19; Ja2=0%) ili u susretima s
pravnim sustavom (jedan RCT, N=31; RR 3.20, 95% CI 0.76 do 13.46). Također nije bilo razlike
u udjelu bolesnika s plaćenim zaposlenjem za usporedbu perfenazina s olanzapinom (N=597; RR
1.29; 95% CI 0,70 do 2,38), kvetiapin (N = 598; RR 1.75; 95% CI 0,90 do 3,43), risperidon (N =
602; RR 1.38; 95% CI 0,74 do 2,57) i ziprasidon (N = 446; RR 1.22; 95% CI 0.60 do 2.51) na
temelju po jednog ispitivanja. Broj bolesnika s ekonomskom neovisnošću također se nije
razlikovao u jednom ispitivanju haloperidola u odnosu na risperidon (N=100; RR 0.94; 95% CI
0,68 do 1,29). Taj SOE nije bio dovoljan zbog ograničenih dokaza za svaku usporedbu.
Kvaliteta života
Sustavni pregled pronašao je malo dokaza o diferencijalnom učinku između FGA i SGA u
ishodima kvalitete života (Dodatak tablica E-1).28 Jedno istraživanje koje je uspoređivalo
haloperidol sa ziprasidonom pronašlo je pozitivan učinak na QLS rezultat koji pogoduje
ziprasidonu (N = 599; procjena učinka -12,12, 95% CI -22,06 do -2,17). Nije bilo razlike između
haloperidola i ziprasidona u jednom drugom istraživanju na temelju rezultata Manchester Short
Assessment of Quality of Life (MANSA) (N = 185; procjena učinka -0,10, 95% CI -1,48 do
1,28). Ovo je bilo nisko u državnom vlasništvu. Nije bilo razlike u ishodima kvalitete života u
istraživanjima koja su uspoređivala haloperidol s olanzapinom (pet istraživanja, N=816; veličine
učinka kretale su se od −3,62 do 0). Ova SOE je bila umjerena. Također nije bilo razlike za
haloperidol u odnosu na kvetiapin (jedan RCT, N = 207; procjena učinka 0,00, 95% CI −1,38 do
1,38) i risperidon (dva RCT-a, N = 352; procjene učinka kretale su se od −0,10 do 0,10) koristeći
različite mjere kvalitete života; Ovi dokazi nisu bili dovoljne snage. Na temelju po jednog
istraživanja nisu pronađene značajne razlike u mjerama kvalitete života pri usporedbi perfenazina
s aripiprazolom (N=300; RR 4,74, 95% CI 2,58 do 8,69), olanzapin (N=597; procjena učinka
0,00; 95 % CI −0,16 do 0,16), kvetiapin (N=598; procjena učinka 0,10, 95 % CI −0,07 do 0,27),
risperidon (N=602; procjena učinka −0,07, 95% CI −0,24 do 0,10) ili ziprasidon (N=446;
procjena učinka −0,07, 95 % CI −0,27 do 0,13). Zbog ograničenih dokaza i heterogenosti mjera
koje se koriste za procjenu kvalitete života, to je poduzeće u državnom vlasništvu bilo nisko do
nedovoljno (za perfenazin u odnosu na aripiprazol).
Odgovor i remisija
Odgovor
Dokazi o stopi odgovora bili su mješoviti u sustavnom pregledu, a heterogenost je bila umjerena
do visoka za većinu procjena rizika (Dodatak tablica E-1).28 Objedinjeni rezultati 14 kliničkih
pokusa koji su uspoređivali haloperidol s olanzapinom otkrili su značajan učinak koji pogoduje
olanzapinu (N = 4,099; RR 0,86, 95% CI 0,78 do 0,96; Ja2=55%). Međutim, sustavni pregled
nije pronašao razliku u stopama odziva između haloperidola i aripiprazola (pet istraživanja, N =
2,185; RR 1.01, 95% CI 0.76 do 1.34; Ja2=83%), kvetiapin (šest RCT-ova, N=1,421; RR 0.99;
95% CI 0,76 do 1,30; Ja2=77%), risperidon (16 RCT-ova, N = 3,452; RR 0,94, 95% CI 0,87 do
1,02; Ja2=29%) i ziprasidon (šest RCT-ova, N=1.283; RR 0,98, 95% CI 0,74 do 1,30; Ja2=80%).
To je bilo nisko do umjereno (za haloperidol u odnosu na risperidon) SOE. Nije bilo razlike
između skupina za druge usporedbe, uključujući flufenazin u odnosu na olanzapin, kvetiapin i
risperidon te za perfenazin u odnosu na aripiprazol na temelju po jednog istraživanja. Ti dokazi
nisu bili dovoljni za sve usporedbe.
Otpust
Objedinjeni dokazi iz tri istraživanja koja su uspoređivala haloperidol s olanzapinom pronašli su

značajnu razliku u stopama remisije koje pogoduju olanzapinu (RR 0,64; 95% CI 0,45 do 0,94) s
umjerenom heterogenošću (I2=54%).28 Dokazi iz istraživanja koje nije uključeno u sustavni
pregled bili su dosljedni, iako ne i značajni, pronašavši veći broj pacijenata koji su uzimali
olanzapin koji su doživjeli remisiju u usporedbi s haloperidolskom skupinom od 33% naspram
25%; p=0,5).67 Ovo je bilo nisko u državnom vlasništvu. Nije bilo razlike između haloperidola i
klozapina (jedan RCT, N=71; RR 0,16, 95 % CI 0,02 do 1,20), kvetiapin (jedan RCT, N=207;
RR 0,72, 95% CI 0,41 do 1,25), risperidon (dva RCT-a, N = 179; RR 0,84, 95% CI 0,56 do 1,24;
Ja2=0%) ili ziprasidon (tri RCT-a, N=1,085; RR 0,89, 95% CI 0,71 do 1,12; Ja2=12%). To je bilo
nisko (za ziprasidon) i nedovoljno (za klozapin, kvetiapin i risperidon) SOE.
Mortalitet
Sustavni pregled nije uključio nijedno istraživanje ambulantnih pacijenata koji su izvijestili o
stopi smrtnosti.28 Uključena je jedna retrospektivna kohortna studija koja je izvijestila o većem
riziku od smrtnosti u bolesnika koji su uzimali haloperidol u odnosu na klozapin ili risperidon.
Ove rezultate je teško protumačiti, jer karakteristike pacijenata kao što je dob nisu opisane u
bolesnika koji su uzimali antipsihotike, a kontrole u studiji uzimale su antipsihotička
posredovanja iz razloga koji nisu shizofrenija ili drugi psihotični poremećaji.44-ice
Većina RCT-ova isključila je pacijente s rizikom od samoubojstva. U ispitivanjima haloperidola u

odnosu na olanzapin (N=182) i perfenazin u odnosu na olanzapin (N=597) nije bilo razlike u
učestalosti pokušaja samoubojstva (RR 3,13, 95% CI 0,13 do 76; i 0,64, 95% CI 0,06 do 7,06) ili
samoubilačkih smrti (RR 3,13, 95% CI 0,13 do 76; i 3,86, 95% CI 0,40 do 37).28 Jedno
istraživanje koje nije uključeno u sustavni pregled nije izvijestilo o razlici između LAI
paliperidona i LAI haloperidola u učestalosti suicidalnih ili ubilačkih ideja (RR 1.10, 95% CI
0.63 do 1.89).70 To nije bilo dovoljno poduzeća u državnom vlasništvu.
Sustavni pregled procijenio je ukupne i negativne simptome na temelju niza mjera razmjera,
uključujući ukupni PANSS, BPRS, CGI-S i CGI-I za ukupne simptome te PANSS i SANS za
negativne simptome (Dodatak Tablica E-1). 27,28 Usporedni dokazi bili su dostupni samo za
haloperidol u odnosu na SGA. Sustavni pregled nije kombinirao rezultate u različitim
razmjerima.
Ukupni simptomi
PANSS
Na temelju objedinjene analize postojala je značajna razlika u ukupnom PANSS-u između

haloperidola i olanzapina (15 RCT, N = 4,209; MD 2.31, 95% 0.44 do 4.18) i risperidon (21
RCT, N = 4.020; MD 3.24, 95% CI 1.62 do 4.86), oba favoriziraju SGA u odnosu na haloperidol.
To je bilo umjereno poduzeće u državnom vlasništvu, a razlike su dovoljno male da možda ne
zadovoljavaju minimalni klinički važan prag razlike. Nije bilo razlike između haloperidola i
klozapina (četiri RCT-a, N=607; MD 2.69, 95% CI −1.28 do 6.65), kvetiapin (pet RCT-a, N =
1.013; MD 0,31, 95% CI −2,34 do 2,96) i ziprasidon (četiri RCT-a, N = 1,105; MD 1.22, 95% CI
−0.62 do 3.07). Ovaj dokaz je bio niske jačine.
BPRS
Nije bilo razlike u rezultatima BPRS-a između haloperidola i aripiprazola (tri istraživanja,
N=779; MD −0,01, 95% CI −2,82 do 2,81), klozapin (četiri RCT-a, N = 268; MD2.16, 95% CI
−0.56 do 4.87), olanzapin (13 RCTs, N = 4.014; MD 0,19, 95% CI −2,09 do 2,47), kvetiapin
(četiri RCT-a, N = 756; MD 1.23, 95% CI −0.50 do 2.96), risperidon (14 RCTs, N = 2.659; MD
0,67, 95% CI −0,53 do 1,88) i ziprasidon (četiri RCT-a, N = 1,143; MD 0,24, 95% CI −0,57 do
1,06). To je bio dokaz niske čvrstoće.
CGI-S
CGI-S rezultati, kao mjera težine bolesti, bili su neznatno bolji u olanzapinu (MD 0,16, 95% CI
0,01 do 0,31) u usporedbi s haloperidolom, a bolji s haloperidolom u usporedbi s kvetiapinom
(MD −0,23, 95% CI -0,42 do −0,04) na temelju analize po osam (N = 3,564) i četiri (N = 1,253)
ispitivanja. Iako su te procjene bile značajne, smatralo se da nisu klinički značajne.27 SOE je bio
umjeren za obje usporedbe. MD u rezultatima za haloperidol i aripiprazol (pet RCT-a, N = 1,366;
−0,03, 95% −0,20 do 0,14) risperidon (osam RCT-ova, N = 2,348; 0,07, 95% CI −0,11 do 0,25) i
ziprasidon (četiri RCT-a, N = 1,143; −0,00, 95% CI −0,26 do 0,26) nije se značajno razlikovao
među skupinama, s niskim SOE za sve usporedbe.
CGI-I
Nije bilo razlike u CGI-I rezultatima, kao mjera poboljšanja od početka liječenja, između
haloperidola i olanzapina (dva RCT-a, N = 281; MD 0,11, 95% −0,30 do 0,51), kvetiapin (tri
RCT-a, N = 623; MD 0,02, 95 % CI −0,24 do 0,27) i risperidon (tri RCT-a, N=657; −0,02, 95 %
CI −0,39 do 0,36) na temelju objedinjene analize. Ovo je bilo nisko u državnom vlasništvu.
Negativni simptomi
PANSS negativan
Pronađeni su dokazi umjerene čvrstoće da su neki SGA učinkovitiji od haloperidola u

poboljšanju rezultata negativnih simptoma PANSS-a. Analiza MD-a u rezultatu između
haloperidola i aripiprazola (tri RCT-a, N = 1,701; 0,80, 95% CI 0,14 do 1,46), olanzapina (14
RCT-a, N = 3,742; 1,06, 95% CI 0,46 do 1,67) i risperidona (22 RCT-a, N = 4,142; 0,80, 95% CI
0,14 do 1,46) svi su favorizirali SGA. Dokazi nisu mogli identificirati razliku u rezultatima
negativnih simptoma PANSS-a u usporedbi haloperidola i klozapina (tri istraživanja, N=184;
MD 0,28, 95% CI −0,96 do 1,51), kvetiapin (tri RCT-a, N = 358; MD0.53, 95% CI −0.81 do
1.87) i ziprasidon (dva RCT-a, N = 900; MD 0,56, 95% CI −0,30 do 1,42). Ovi dokazi su niske
čvrstoće, prvenstveno zbog malih veličina uzoraka. Bilo značajne ili ne, pronađene razlike bile su
vrlo male.
SANS
Utvrđeno je da je olanzapin učinkovitiji od haloperidola u poboljšanju rezultata SANS-a na

temelju analize pet istraživanja (N = 535; MD 2.56, 95% CI 0.94 do 4.18). SOE je bio umjeren.
Dokazi nisu mogli utvrditi razliku između haloperidola i klozapina (dva istraživanja, N=157; MD
0,94, 95% CI −2,60 do 4,48) ili risperidon (4 RCT-a, N = 508; MD 0.30, 95% CI -2.79 do 3.38).
To je bio dokaz niske čvrstoće.
Ukupni štetni događaji
Ukupne stope štetnih događaja prijavljene su za svaki FGA i odabrane SGA-ove (Dodatak tablica
E-1).28 U usporedbi s haloperidolom, postojale su značajne razlike koje su pogodovale
aripiprazolu (tri RCT-a, N = 1,713; RR 1.11, 95% CI 1.06 do 1.17; Ja2=0%), risperidon (osam
RCT-ova, N=1,313; RR 1.20, 95% CI 1.01 do 1.42; Ja2=84%) i ziprasidon (šest RCT-ova,
N=1,448; RR 1.13, 95 % CI 1.03 do 1.23; Ja2=31%). Zbog ograničenih dokaza i heterogenosti za
usporedbe risperidona i ziprasidona, SOE je nizak. Nema značajnih razlika u ukupnim stopama
nuspojava za druge usporedbe, prvenstveno na temelju pojedinačnih studija, koje uspoređuju:
flufenazin s olanzapinom (jedan RCT, N = 60; RR 9.00, 95% CI 0.51 do 160); haloperidol s
asenapinom (jedan RCT, N = 335; RR 1.09, 95% CI 0.96 do 1.25), klozapin (jedan RCT, N =
423; RR 0,81, 95% CI 0,49 do 1,34), olanzapin (jedan RCT, N = 119; RR 10.47, 95% 0.59 do
185) ili kvetiapin (tri RCT-a, N = 859; RR 1.08, 95% CI 0.93 do 1.25; Ja2=25%); perfenazin s
olanzapinom (jedan RCT, N = 597; RR 0,93, 95% CI 0,83 do 1,04), kvetiapin (jedan RCT, N =
598; RR 1.00, 95% CI 0.89 do 1.12), risperidon (jedan RCT, N = 602; RR 0,96, 95% CI 0,85 do
1,07) ili ziprasidon (jedan RCT, N = 446; RR 1.01; 95% CI 0,88 do 1,16). SOE za sve ove
usporedbe nije bio dovoljan.
Povlačenje zbog štetnih događaja
Dokazi o povlačenju zbog nuspojava dolaze iz sustavnog pregleda28 i četiri dodatna RCT-a57,67–
69
koji nisu uključeni u sustavni pregled (tablice Dodatka E-1 i E-2). Kada se uspoređuje
haloperidol sa specifičnim SGA, povlačenja zbog nuspojava bila su značajno veća s upotrebom
haloperidola u usporedbi s aripiprazolom (osam RCT-a, N = 3,232; RR 1.25, 1.07 do 1.47;
Ja2=0%; Dodatak G-4), olanzapin (24 RCT-a, N=5,708; RR 1.89, 95% 1.57 do 2.27; Ja2=0%;
Dodatak G-5), risperidon (25 RCT-ova, N=4,581; RR 1.32, 95 % CI 1.09 do 1.60; Ja2=0%;
Dodatak G-6) i ziprasidon (sedam RCT-ova, N=1,597; RR 1.68, 95% 1.26 do 2.23; Ja2=0 %;
Dodatak G-7). To je bilo umjereno SOE. Postoji niska razlika u povlačenju u SOE zbog
nuspojava pri usporedbi haloperidola i klozapina (5 RCT, N = 719; RR 1.00, 95% CI 0.66 do
1.50; Ja2=0 %) ili kvetiapin (10 RCT-ova, N=1.759; RR 1.97, 95% CI 0.96 do 4.01; Ja2=62%;
Dodatak G-8). Na temelju pojedinačnih studija za svaku usporedbu, nije bilo značajnih razlika u
usporedbi: haloperidol s asenapinom (N=335; RR 1.53, 95% 0.74 do 3.16); flufenazin u
olanzapin (N=60; RR 0,74, 95% CI 0,51 do 1,07) ili kvetiapin (N = 25; RR 0,19, 95% CI 0,01 do
3,52); ili perfenazin u aripiprazol (N=300; RR 0,53, 95% CI 0,27 do 1,05), olanzapin (N = 597;
RR 0,83, 95% CI 0,58 do 1,19), kvetiapin (N = 598; RR 1.05, 95% CI 0.72 do 1.55), risperidon
(N = 602; RR 1.54, 95% CI 1.00 do 2.36) ili ziprasidon (N = 446; RR 1.01, 95% CI 0.65 do
1.58). SOE za te usporedbe nije bio dovoljan.
Ključno pitanje 1b. Varijacije koristi i štete farmakoloških tretmana za

odrasle sa shizofrenijom prema karakteristikama pacijenta
Antipsihotik druge generacije u odnosu na antipsihotik druge generacije
Ključne točke
Dokazi o SGA-ima u odnosu na druge u podskupinama stanovništva bili su ograničeni.
U 17 ispitivanja u bolesnika s psihozom prve epizode dokazi nisu ukazali na značajne

razlike između oralnog olanzapina, kvetiapina, risperidona, ziprasidona, aripiprazola ili
paliperidona u stopama odgovora ili remisije.
Većina studija također nije opisala razliku u mjerama simptoma osnovne bolesti. Ti
se nalazi nisu razlikovali ovisno o trajanju istraživanja, specifičnim lijekovima u
usporedbi s adolescentima ili ženama ili o tome jesu li istraživanja zaslijepljena ili
ne.
Dokazi o prekidu rada lijekova bili su ograničeniji, s proturječnim nalazima iz pet

istraživanja. Nije utvrđeno da olanzapin ima manje prekida rada i dulje vrijeme za
dosljedno prekidanje studija u studijama.
Dokazi s jednim ispitivanjem sugeriraju da manje pacijenata koji su uzimali

aripiprazol prestaje uzimati lijekove od ziprasidona ili kvetiapina, ali pacijenti koji
su primali aripiprazol imali su veći porast tjelesne težine od onih koji su primali
ziprasidon.
U bolesnika otpornih na liječenje, mrežne metaanalize pokazale su malu korist s

olanzapinom u odnosu na druge starije SGA u poboljšanju simptoma osnovne bolesti,
negativnim simptomima, dok se stope odgovora i prekidi liječenja svih uzroka nisu
razlikovali. Klozapin je imao manje prekida zbog nedostatka učinkovitosti.
U podskupinama na temelju dobi i spola:
Analize podskupina nisu pronašle razlike na temelju dobi između olanzapina i

risperidona u mjerama simptoma, kvaliteti života ili postojanosti (>60 godina ili 50
do 65 godina u odnosu na mlađu populaciju).
Analize podskupina pokazale su da su se žene poboljšale više od muškaraca na CGI

ljestvici s klozapinom i ocjenom vizualne analogne ljestvice EQ-5D s olanzapinom,
u usporedbi s muškarcima.
Žene i mlađi pacijenti (<40 godina) imali su veći rizik od novog dijabetesa od
starijih, muških pacijenata s olanzapinom i risperidonom u usporedbi s FGA.
Azijski pacijenti: Usporedbe aripiprazola i paliperidona s olanzapinom, kvetiapinom i

risperidonom u azijskih bolesnika bile su slične ukupnim zaključcima za ove usporedbe.
U podskupinama koje se temelje na komorbiditetima i istodobnoj uporabi droga:
Korisnici nedopuštenih droga nisu imali različite nalaze o bilo kojem ishodu u
usporedbi s ukupnom ispitivanom populacijom u CATIE fazi 1 (olanzapin,
risperidon, kvetiapin i ziprasidon).
Stope odgovora također su bile slične za olanzapin i risperidon u bolesnika sa

shizofrenijom prve epizode i poviješću poremećaja upotrebe kanabisa.
Detaljna sinteza
Vrlo ograničeni izravni usporedni dokazi odnosili su se na SGA koji se koriste za liječenje
shizofrenije u podskupinama populacije. Pet studija je procijenilo utjecaj dobi,163,240,246–248 dva
su procijenila utjecaj rase,249,250 i tri su procjenjivale utjecaj SGA u bolesnika s komorbidnom
uporabom tvari ili poremećajima upotrebe alkohola.251–253 Većina istraživanja nije opisala
etničku pripadnost uključenih pacijenata i iako su tri istraživanja izvijestila da je znatan broj
pacijenata afričkog podrijetla, niti jedan stratificirani rezultat nije ispitao razlike u odgovoru ili
nuspojavama.152,192,254 Tri istraživanja procijenila su učinke tih lijekova na depresivne
simptome, ali pacijenti nisu odabrani za ispitivanje na temelju depresivnih simptoma.255–257 O
rezultatima tih istraživanja raspravljalo se gore.
U analizi podskupine, 100 pacijenata koji su nasumično raspoređeni u aripiprazol ili risperidon
testirani su na genotip rs2514218. Autori su zatim povezali odgovor simptoma i nuspojave sa
statusom genotipa. Otkrili su da su "homozigoti za rizični (C) alel na rs2514218 imali značajno
veće smanjenje pozitivnih simptoma tijekom 12 tjedana liječenja u usporedbi s nositeljima T
alela. U skupini aripiprazola, C/C homozigoti također su izvijestili o većoj akatiziji od nosača T
alela, dok su u skupini risperidona muški nositelji alela T pokazali veće visine prolaktina u
usporedbi s muškim C/C homozigotima.258 Ovi nalazi sugeriraju da daljnji razvoj genotipizacije
može pomoći u odabiru SGA lijekova, ali je u ovom trenutku preliminarni.
Nalaza
Kliničke podskupine
Shizofrenija prve epizode
Sustavni pregled pronašao je 17 istraživanja (u 22 publikacije) oralnih SGA u bolesnika koji su

imali prvu epizodu simptoma shizofrenije.29 Studije su uglavnom bile poštene kvalitete (12 od
17), s devet otvorenih ispitivanja (tablica 8). Šest istraživanja imalo je najmanje 12 mjeseci
praćenja, a veličine uzoraka kretale su se od 50 do 498. Jedno istraživanje uključivalo je samo
žene. A prosječna dob pacijenata bila je ranih 20-ih do kasnih 30-ih.
Tablica 8.
Studije SGA u bolesnika liječenih za prvu epizodu

shizofrenije.
Razlike među SGA-ovima u pogledu barem jednog ishoda pronađene su u pet od 12 istraživanja
pravedne kvalitete. Utvrđeno je da olanzapin ima manji rizik i dulje vrijeme za prekid liječenja
od risperidona (jedan od tri RCT-a), kvetiapina (dva od dva RCT-a) i ziprasididona (jedan od tri
istraživanja), ali razlike u drugim ishodima koristi nisu pronađene. Jedno istraživanje koje nije
pronašlo razlike u ishodima koristi nakon 1 godine također nije pronašlo razlike nakon 3 godine
praćenja. Ovo istraživanje je također izvijestilo da su pacijenti koji su uzimali risperidon imali
veću učestalost povećane težine akatizije, seksualne disfunkcije (kod muškaraca) i amenoreje,
dok je više pacijenata prijavilo dnevnu pospanost s olanzapinom. U jednoj studiji utvrđeno je da
aripiprazol ima manji rizik od prekida liječenja svim uzrocima od kvetiapina ili ziprasidona,
manji rizik od prekida zbog nuspojava od ziprasidona, dulje vrijeme prekida od kvetiapina i veći
rizik od važnog povećanja tjelesne težine od ziprasidona, ali razlike u drugim ishodima koristi
nisu pronađene. Jedno istraživanje pokazalo je da su simptomi osnovne bolesti (na temelju
PANSS-a) bolji s paliperidonom od ziprasididona ili aripiprazola, ali da se stope odgovora ne
razlikuju značajno.
Pacijenti otporni na liječenje
Otpornost na liječenje, definirana kao najmanje dva odgovarajuća ispitivanja antipsihotika s

nereagiranjem, izazov je u otprilike 20 do 30 posto bolesnika sa shizofrenijom.262 Iako se
klozapin smatra liječenjem izbora, potrebne su usporedbe s drugim SGA-ima jer klozapin ima
ozbiljan profil nuspojava, potrebu za redovitim laboratorijskim praćenjem, a ne reagiraju svi
pacijenti.
Analiza šest oralnih SGA (klozapin, risperidon, olanzapin, kvetiapin i ziprasidon) u 40 RCTS
bolesnika sa shizofrenijom otpornom na liječenje otkrila je da je srednja promjena PANSS-a veća
kod olanzapina nego kvetiapina (SMD −0,29, 95% CI −0,56 do −0,13).183 Autori napominju da
to odgovara razlici u točkama na PANSS-u od -6,08 (rezultati ljestvice kreću se od 30 do 210;
180 mogućih bodova). Postoje neki dokazi da u bolesnika s težom bolešću minimalna klinički
važna razlika na PANSS-u iznosi 11,5 bodova, što ukazuje da razlika od šest bodova možda nije
klinički važna, iako statistički značajna.195 Noviji oralni lijekovi (aripiprazol, iloperidon,
lurasidon, asenapin, kariprazin, brekspiprazol) nisu uključeni. To je bio dokaz niske čvrstoće.
Od 2013. godine objavljena su tri sustavna pregleda koji se bave usporednim koristima i
štetnostima SGA-a za pacijente otporne na liječenje.183,263,264 Najnovija i najopsežnija od njih
koristi mrežnu metaanalizu od 40 RCTS za analizu klozapina, risperidona, olanzapina,
kvetiapina i ziprasididona (kao i tri FGA i SGA koji nisu dostupni u Sjedinjenim Državama).183
Noviji oralni lijekovi (aripiprazol, iloperidon, lurasidon, asenapin, kariprazin, brekspiprazol) i
injekcijski SGA nisu uključeni. Srednja promjena PANSS-a bila je veća kod olanzapina nego
kvetiapina (SMD -0,29, 95% CI −0,56 do −0,13).183 Autori napominju da to odgovara razlici u
točkama na PANSS-u od -6,08 (rezultati ljestvice kreću se od 30 do 210; 180 mogućih bodova).
Postoje neki dokazi da u bolesnika s težom bolešću minimalna klinički važna razlika na PANSS-
u iznosi 11,5 bodova, što ukazuje da razlika od šest bodova možda nije klinički važna, iako
statistički značajna.195 Mrežna analiza negativnih simptoma pokazala je da je olanzapin znatno
bolji od ostalih SGA (i dva FGA), dok stope odgovora i prekidi liječenja sa svim uzrocima nisu
ukazivali na značajne razlike među SGA (iako su SGA bili bolji od haloperidola). Analiza
prekida zbog nedostatka učinkovitosti pokazala je da je klozapin bolji od risperidona i kvetiapina
(i dva FGA). Jedan od druga dva sustavna pregleda uspoređivao je samo olanzapin i klozapin i
imao je dosljedne nalaze (nema razlika u stopama prekida ili poboljšanju ukupnih rezultata
PANSS-a; klozapin superiorniji na pozitivnim i negativnim simptomima).263 Treći sustavni
pregled procijenio je strategije kada klozapin ne uspije, ali nije uspio doći do zaključka o
pomoćnoj terapiji lijekovima, uključujući dodavanje druge SGA.264
Posebne populacije
Starost. Dvije studije pravedne kvalitete posebno su osmišljene za usporedbu učinaka olanzapina
s risperidonom u starijih bolesnika (≥60 godina) sa shizofrenijom ili shizoafektivnim
poremećajem.163,240,265 U 8-tjednom ispitivanju nisu pronađene razlike između skupina u
stopama odgovora (20% poboljšanje PANSS-a) ili promjenama rezultata PANSS, CGI ili
Hamilton ljestvice depresije (HAM-D). U manjoj studiji (N = 66), tijekom početnih 6 mjeseci
praćenja nije bilo značajnih razlika u ishodima učinkovitosti (BPRS, SANS, Montgomery-
Asberg skala depresije [MADRS]) između lijekova. Međutim, pacijenti koji su uzimali olanzapin
imali su bolju kvalitetu života nakon 6 mjeseci kako je procijenjeno pomoću alata Svjetske
zdravstvene organizacije za kvalitetu života (p = 0,040 za ukupnu kvalitetu života, p = 0,031 za
zadovoljstvo zdravljem), s boljim fizičkim zdravljem i društvenim odnosima. Razlike nisu
uočene na psihološkoj ili ekološkoj domeni. Ti su ishodi slični ishodima pronađenim u mlađoj
populaciji, opisano gore.
Post hoc analize podskupine ispitivanja Tran, koje su uspoređivale olanzapin s risperidonom,
izvijestile su o ishodima za podskupinu pacijenata u dobi od 50 do 65 godina.181,247,266 Od
ukupne ispitivane populacije od 339 pacijenata, 39 je bilo između 50 i 65 godina. Podjela među
spolovima nije bila ravnomjerno raspoređena po dvije skupine lijekova. Skupina risperidona bila
je 42 posto muškaraca, dok je skupina olanzapina bila 70 posto muškaraca. Druga razlika u
početnoj fazi bila je trajanje trenutne epizode, srednja vrijednost od 61 dana u skupini olanzapina
i 120 dana u skupini risperidona (iako nije značajna). Srednja modalna doza u skupini olanzapina
bila je 18 mg (unutar srednjeg rasporeda), au risperidonskoj skupini 8 mg (iznad srednjeg
rasporeda). Općenito, budući da je veličina podskupine bila mala, a dobni raspon pokrivao samo
do 65 godina, implikacije nalaza ove subanalize za starije pacijente sa shizofrenijom bilo je teško
protumačiti. Međutim, analiza je pokazala da se rezultati vjerojatno nisu razlikovali u ovoj
starijoj populaciji.
Retrospektivna studija iz baze podataka američkog Ministarstva branitelja, provedena kako bi se

procijenio rizik od pojave dijabetesa među novim korisnicima SGA-a, otkrila je diferencijalni
učinak s analizom prema dobi.246 Veći rizik utvrđen je kod olanzapina (p=0,05) i risperidona
(p=0,03) za pacijente mlađe od 45 godina, dok rizik od kvetiapina u ovoj skupini nije bio
značajan.
Trka. Retrospektivna studija Texas Medicaida tvrdi da su podaci koji analiziraju prosječan broj
dana kada su pacijenti nastavili uzimati propisani SGA lijek otkrili da su pacijenti koji su bili
meksički Amerikanci ili Afroamerikanci imali znatno manje dana na lijekovima od bijelih
pacijenata, iako je razlika u danima bila mala (18, odnosno 19).250 Analiza nije pokazala razliku
među tim skupinama kada su stratificirane kojim su SGA uzimale (olanzapin ili risperidon).
Podskupine analize 26-tjednog ispitivanja aripiprazola i olanzapina (N=314) procjenjivale su

rizik od metaboličkog sindroma u bijelih bolesnika i crnih ili latinoameričkih bolesnika. U
usporedbi lijekova, rezultati u podskupinama bili su slični ukupnim nalazima (da je aripiprazol
rezultirao manjim rizikom), iako je procjena bodova bila niža za bijele pacijente nego za crne i
latinoameričke pacijente, a usporedba za manju crnu/latinoameričku skupinu nije dosegla
značaj.267 OR-ovi su bili 0,33 (95% CI 0,19 do 0,55) za sve pacijente, 0,20 (95% CI 0,10 do
0,41) za bijele pacijente i 0,53 (95% CI 0,25 do 1,12) za crne i latinoameričke pacijente. Analize
učinaka etničke pripadnosti unutar svake skupine lijekova pokazale su da su bijeli pacijenti imali
manji rizik od crnih i latinoameričkih pacijenata koji su uzimali aripiprazol, ali da nije bilo
razlike između tih skupina među pacijentima koji su uzimali olanzapin.
Učinak aripiprazola na japanske pacijente, u usporedbi s drugim lijekovima, procijenjen je u

meta-analizama koristeći objavljene i neobjavljene informacije u kvalitetnom sustavnom
pregledu.268 Iako je ukupna analiza kombinirala rezultate više različitih usporednih lijekova na
jednostavan način (tj. ne neizravnu usporedbu ili mrežnu metaanalizu), publikacija je također
izvijestila o parnim usporedbama aripiprazola u usporedbi s risperidonom, olanzapinom i
kvetiapinom, na temelju jedne studije koja je uključivala sva četiri lijeka.230 Ova studija nije
pronašla razlike između lijekova na ukupnim rezultatima PANSS-a ili podskalnim rezultatima,
ali je pronašla aripiprazol koji bi rezultirao većim rizikom od prekida zbog nedostatka
učinkovitosti u usporedbi s olanzapinom (ILI 6,25, 95% CI 1,14 do 34,12) i risperidonom (ILI
4,52, 95% CI 1,30 do 15,73), ali nema razlike u usporedbi s kvetiapinom (OR 0,68, 95% CI 0,20
do 2,30). Intervali pouzdanosti su široki, jer se ti rezultati temelje na jednoj, maloj (N = 80), 8-
tjednoj studiji i rezultate treba tumačiti s oprezom. Buduće studije mogle bi poništiti ove nalaze.
Ovi rezultati su u skladu s nalazima svih istraživanja koja su uspoređivala ove lijekove. Drugo
istraživanje, objavljeno gore u ključnim pitanjima 1 i 2, uključivalo je 455 japanskih, tajvanskih,
malezijskih i filipinskih pacijenata randomiziranih na oralni ili aripiprazol LAI, utvrdivši da
injekcijski lijek nije inferioran oralnom lijeku u "ne-pogoršanju psihotičnih simptoma / ne-
recidiva" kao primarnoj mjeri ishoda.49 Nije bilo značajnih razlika i u sekundarnim ishodima,
uključujući ekstrapiramidalne nuspojave.
Dva istraživanja uspoređivala su aripiprazol i risperidon u azijskih bolesnika; jedan u Tajvanu155

i jedan u kontinentalnoj Kini.51,193 Obje studije nisu pronašle značajne razlike u ishodima
učinkovitosti nakon 4 i 6 tjedana, što je u skladu s nalazima ukupne analize u ključnom pitanju 1
gore. Te studije dolaze do različitih zaključaka o nuspojavama povezanim s ekstrapiramidalnim
simptomima (EPS), pri čemu je mala četverotjedna studija provedena na Tajvanu (N = 83)
izvijestila o više nuspojava EPS-a, posebno akatiziji s aripiprazolom,155 i veća 6-tjedna studija
provedena u Kini (N = 279) koja nije izvijestila o razlikama između lijekova u ishodima EPS-a.
Treća studija, provedena u Sjevernoj Americi u bolesnika sa shizofrenijom prve epizode, otkrila
je da je aripiprazol značajno povezan s višim rezultatima akatizije na Barnes Akathisia Scale u
prvim mjesecima ispitivanja, ali ne nakon 12 mjeseci.59 Ostale mjere, Parkinsonizam i ozbiljnost
EPS-a, nisu pronađene drugačije kada se akatizija nije smatrala dijelom EPS-a. Na temelju tih
studija nije jasno da postoji razlika u učincima, koristima ili štetama aripiprazola i risperidona u
azijskih bolesnika.
Sustavni pregled poštene kvalitete procjenjivao je paliperidon i paliperidon palmitat mjesečno

LAI u kineskih bolesnika sa shizofrenijom.269 Sustavni pregled uključio je 53 studije oralnog
paliperidona i 9 injekcija koje su provedene u Kini, uključujući farmakokinetičke studije, studije
s jednom rukom i studije s olanzapinom, kvetiapinom, risperidonom ili aripiprazolom. Sustavni
pregled zaključuje da je pronađeno malo razlika između lijekova i da su nalazi u skladu s
rezultatima istraživanja kod neazijskih pacijenata.
Seks. Analiza razlika u učinku prema spolu u europskoj studiji SOHO pokazala je da su u
usporedbi sa ženama muškarci imali manje izglede za odgovor (na temelju CGI ljestvice; ILI
0,56, 95% CI 0,34 do 0,93) s klozapinom i manjim poboljšanjem kvalitete života (na temelju
vizualnog analognog rezultata EQ-5D; ILI −1,52, 95% CI −2,53 do −0,50).248 Risperidon nije
rezultirao nikakvim razlikama između muškaraca i žena.
Upotreba tvari
U post-hoc analizi podataka ispitivanja CATIE faze 1, ishodi su uspoređeni između korisnika i
nedopuštenih tvari.252 Na temelju primarne mjere ishoda ukupnog prekida (stopa i vrijeme do),
rezultati su bili u skladu s ukupnim rezultatima ispitivanja za one koji nisu bili korisnici
(olanzapin superiorniji od kvetiapina i risperidona, ziprasidon se ne razlikuje značajno).
Međutim, nisu pronađene značajne razlike ni za jednu usporedbu među korisnicima nezakonitih
droga. Daljnje analize uspoređivale su olanzapin s kombiniranom skupinom antipsihotika u
istraživanju i nisu bile korisne za potrebe ovog izvješća.
Analiza podskupine iz ispitivanja poštene kvalitete na 49 pacijenata sa shizofrenijom prve

epizode i doživotnom poviješću poremećaja upotrebe kanabisa nije pronašla značajnu razliku
između olanzapina i risperidona u stopi odgovora nakon 16 tjedana, definiranoj kao (1) blaga ili
bolja u svim Rasporedu afektivnih poremećaja i shizofrenije - promjena verzije s psihozom i
neorganizacijom (SADS-C + PD) stavke ozbiljnost zabluda, ozbiljnost halucinacija, narušena
razumljivost, iskakanje iz tračnica, nelogično razmišljanje i bizarno ponašanje; i (2) istodobna
ocjena vrlo poboljšana ili znatno poboljšana na CGI (45% naspram 54%; p = 0,68).270 Ti su
rezultati bili u skladu s rezultatima za ispitivanu populaciju u cjelini (N=112).173
Tri dodatne studije bavile su se podskupinama za zlouporabu tvari, ali smo ih ocijenili lošom
kvalitetom i nisu doprinijele našim ukupnim zaključcima.251,253 Mala studija na 29 pacijenata s
komorbidnom shizofrenijom i zlouporabom ili ovisnošću o kokainu ili marihuani koja je
uspoređivala olanzapin s risperidonom ocijenjena je lošom kvalitetom na temelju nejasnih
postupaka randomizacije i prikrivanja raspodjele s rezultirajućim neravnotežama u osnovnim
karakteristikama među skupinama, nejasnim analizama i diferencijalnom prekidu.253 Mala
kohortna studija (N = 67) pacijenata s komorbidnim poremećajem upotrebe alkohola koja je
uspoređivala stope rehospitalizacije s risperidonom ili klozapinom ocijenjena je lošom
kvalitetom zbog nejasnih metoda odabira pacijenta. Devet posto pacijenata uklonjeno je iz
analize jer su prekinuli lijekove zbog nuspojava, a potencijalno važne razlike u početku nisu bile
kontrolirane u analizama.251 Također smo dali ocjenu loše kvalitete randomiziranom ispitivanju
na 139 pacijenata sa shizofrenijom i ovisnošću o nikotinu zbog nejasnih metoda randomizacije,
prikrivanja raspodjele te zasljepljujućeg i nejasnog izvještavanja o iscrpljivanju i potpunosti
skupa podataka o analizi.271
Gojaznost
Istraživačka analiza učinka liječenja u osnovnim kategorijama indeksa tjelesne mase (normalno:
<25 kg/m2; Prekomjerna težina: ≥25 do <30 kg/m2; Pretilo: ≥30 kg/m2) iz 53-tjednog RCT-a fer
kvalitete od 749 pacijenata utvrđeno je da razlika u srednjoj promjeni ukupnog rezultata PANSS-
a ukazuje na neinferiornost za injekciju paliperidon palmitata od 63,5 mg (srednja doza) u
usporedbi s risperidonom koji se može ubrizgati 32,4 mg (srednja doza) za normalnu i
prekomjernu tjelesnu težinu (razlika u najmanje kvadratnim sredstvima −0,5, 95% CI −4,01 do
+3,08), ali ne i za pretile podskupine (−7,5, 95% CI −12,1 do −2,82).188 Na rezultate ove studije
može utjecati stopa inicijacije doze i mjesto injekcija koje se koriste za injekciju paliperidon
palmitata, što je bilo niže od trenutno preporučenog.
Antipsihotik prve generacije u odnosu na antipsihotik druge generacije
Ključne točke
U bolesnika s prvom epizodom shizofrenije, dokazi koji uspoređuju FGA sa SGA manje su
robusni od SGA u odnosu na SGA, ali nisu pronašli značajne razlike između lijekova.
U bolesnika otpornih na liječenje, odgovor je bio značajno bolji kod ziprasidona od

haloperidola (N=120; RR 1.54, 95% CI 1.19 do 2.00), dok nije bilo značajnog učinka u
bolesnika otpornih na neliječenje. Negativni simptomi značajno su smanjeni s
olanzapinom u odnosu na haloperidol (N=2,207; MD 1.28, 95% CI 0.11 do 2.44, dok u
mješovitim populacijama razlika nije bila značajna.
Nije bilo jasnog utjecaja doze na odgovor ili poboljšanje simptoma osnovne bolesti na
temelju analiza podskupina aripiprazola, olanzapina, kvetiapina i risperidona u odnosu na
haloperidol.
Azijski pacijenti: Iako su stope odgovora bile slične između azijskih i neazijskih
podskupina, simptomi osnovne bolesti značajno su poboljšani u azijskih bolesnika s
olanzapinom u odnosu na haloperidol (jedan RCT; MD 4.40; 95% CI 0.33 do 8.47), a ne u
drugim utrkama.
U bolesnika sa su-pojavom SUD-a, simptomi osnovne bolesti značajno su se poboljšali s

olanzapinom nego haloperidolom, dok podskupina studija koje su isključile te pacijente
nije pokazala razliku. Kod risperidona rezultati su bili suprotni: nije bilo značajne razlike u
studijama koje su uključivale pacijente s SUD-om, dok je risperidon bio bolji od
haloperidola u studijama koje su isključivale takve pacijente.
Detaljna sinteza
Sustavni pregled iz 2012. godine izvijestio je o nizu analiza podskupina prema demografskim i
kliničkim karakteristikama pacijenata. Analize za koje je postojala razlika između skupina
pacijenata opisane su u nastavku.28
Nalaza
Shizofrenija prve epizode
Nije bilo razlike između skupina u ukupnom PANSS rezultatu u studijama haloperidola i
risperidona u bolesnika s psihozom prve epizode (jedan RCT, N = 183; MD 1.60, 95% CI -5.61
do 8.81) i oni s više psihotičnih epizoda (sedam RCT-a, N = 1.984; MD −0,56, 95% CI −3,98 do
2,86; Ja2=65%).28 Za ostale usporedbe, ishodi su bili znatno bolji za SGA samo za podskupinu
koja je uključivala više epizoda (Dodatak Tablica E-1).
Shizofrenija otporna na liječenje
Analiza studija haloperidola u odnosu na rezultate stratifikacije olanzapina prema otpornosti na

liječenje otkrila je mješovite i nejasne učinke na ukupne rezultate simptoma (Dodatak Tablica E-
1).28 Koristeći BPRS kao mjeru, liječenje mješovite populacije i pacijenti otporni na liječenje
koji nisu otporni na liječenje prošli su bolje s olanzapinom od haloperidola (devet RCT-a, N =
1,809; MD 1.10, 95 % CI 0.62 do 1.58; Ja2=0%), dok u samo populacijama otpornim na liječenje
nije bilo razlike između lijekova (četiri RCT-a, N=2,205; MD −5,50, 95% CI −14,1 do 3,07),
iako je heterogenost bila toliko visoka da je ta procjena postala nepouzdana (I2=95%). Koristeći
CGI-S kao mjeru, u bolesnika otpornih na liječenje olanzapin je rezultirao značajnom koristi
(dva RCT-a, N = 2,059; MD 0,24, 95 % CI 0,01 do 0,47; Ja2=32%), iako je razlika toliko mala
(0,24 na ljestvici od 0 do 7) da klinička relevantnost nije vjerojatna. Analiza mješovitih
populacija nije pokazala značajnu korist (pet istraživanja, N=1,297; MD 0,07, 95% CI −0,10 do
0,24; Ja2=71%).
Negativni simptomi smanjeni su primjenom olanzapina u bolesnika otpornih na liječenje na

temelju pet istraživanja (N=2,207; MD 1.28, 95 % CI 0.11 do 2.44; Ja2=40 %) bez značajnog
učinka u bolesnika bez terapijske rezistencije na temelju jednog malog ispitivanja (N=44; MD
1.02, 95% CI −2.39 do 4.43; Dodatak Tablica E-1).
Pacijenti otporni na liječenje koji su uzimali ziprasidon imali su dvostruko veću vjerojatnost da
će odgovoriti na liječenje u odnosu na haloperidol na temelju jednog istraživanja (N = 120; RR
1.54, 95% CI 1.19 do 2.00), budući da takav učinak nije pronađen u tri ispitivanja pacijenata bez
otpornosti na liječenje (N=1,053; RR 0,79, 95% CI 0,56 do 1,13; Dodatak Tablica E-1).
Utjecaj doze
Analize prema dozi FGA bile su ograničene na studije koje su uspoređivale haloperidol s
aripiprazolom, olanzapinom, kvetiapinom i ziprasidonom, a odgovor je bio jedini ishod dostupan
za sve usporedbe (Dodatak Tablica E-1).28 Analize podskupine podijelile su doziranje
haloperidola na <20 mg/dan i >20 mg/dan. Nalazi nisu dosljedni u svim SGA-ima i nisu u skladu
s teorijom da bi niže doze FGA imale bolje rezultate. Rezultati ukupnih analiza podskupina doza
i doze nižeg haloperidola bili su dosljedni; Olanzapin je bio znatno bolji. Analiza podskupine
doze višeg haloperidola nije se značajno razlikovala, ali su postojale samo dvije studije koje su
ograničavale statističku snagu kako bi se pronašla razlika, a relativni rizik bio je sličan ostalim
analizama. Za aripiprazol i kvetiapin ponovno su ukupne analize i doze nižeg haloperidola bile
slične (nema razlike u tim slučajevima), ali analize podskupina s višim haloperidolskim dozama
pokazale su da je FGA bolja. Sa ziprasidonom, konačno, analiza podskupine haloperidola niže
doze pokazala je ziprasidon superiornim, dok ostale analize nisu pronašle razliku. Ove dokaze je
teško protumačiti zbog visoke heterogenosti i malog broja studija koje su koristile veće doze
haloperidola (1-2 studije viših doza za svaku usporedbu).
Posebne populacije
Trka
Kada se uspoređuju haloperidol i olanzapin, ukupni rezultati BPRS-a bili su značajno bolji u
skupini olanzapina kada su stratificirani prema azijskoj rasi (jedan RCT; MD 4.40; 95% CI 0,33
do 8,47), ali nije značajno u podskupini studija u drugim rasama (12 RCT-a; MD 0.28; 95% CI
-1,48 do 2,04). Za istu usporedbu, stope odgovora bile su slične za azijske (jedan RCT; RR 0.87;
95% CI 0,76 do 1,00) u odnosu na druge rase (13 RCT-a; RR 0.86; 95% CI 0,76 do 0,97)
favorizira olanzapin, iako je procjena bila značajna za druge rase, ali ne i za Azijate (Dodatak
tablica E-1).28
Upotreba tvari
Dokazi o komparativnoj učinkovitosti haloperidola u odnosu na SGA na ukupnu razinu

simptoma osnovne bolesti u bolesnika s SUD-om koji su se pojavili bili su mješoviti (Dodatak
Tablica E-1).28 Iako sustavni pregled nije imao podatke za procjenu samo podskupine bolesnika
s SUD-om, u studijama mješovitih populacija olanzapin je imao značajno bolji ukupni PANSS
(12 RCT, N = 3,726; MD 2.71, 95% CI 0.75 do 4.67; Ja2=40%), BRPS (sedam RCT-ova,
N=2,890; MD 2.05; 95% CI 0,55 do 3,55; Ja2=90 %) i CGI-S (tri RCT-a, N=2,467; MD 0,28,
95% CI 0,19 do 0,38; Ja2=0%) rezultata od haloperidola. U studijama koje su isključile osobe s
SUD-om razlika nije bila značajna, vjerojatno zbog manjih veličina uzoraka (PANSS: tri RCT-a,
N = 483; MD −0,73, 95% CI −5,83 do 4,38; Ja2=0 %; BPRS: šest RCT-ova, N = 1,124; MD
−2,37, 95% CI −6,19 do 1,44; Ja2=36%; i CGI-S: pet RCT-ova, N = 1,097; MD 0,30, 95% CI
−0,13 do 0,20). Suprotno tome, upotreba risperidona rezultirala je boljim rezultatima simptoma u
studijama koje su isključile one s SUD-om na temelju ukupnog PANSS-a (14 RCT-a, N = 3,188;
MD 2.56, 95% CI 0.65 do 4.47; Ja2=18%) i BPRS (sedam RCT-ova, N=1,875; MD 0,84, 95% CI
0,36 do 1,32; Ja2=0%), budući da nije bilo značajnog učinka u istraživanjima mješovitih
populacija (šest istraživanja, N=833; MD 1.95, 95% CI -3.14 do 7.04; Ja2=82%; i šest RCT-ova,
N=717; MD 0,23, 95% CI −1,44 do 1,90; Ja2=29 %).
Primjena haloperidola rezultirala je značajno boljim negativnim rezultatima simptoma u

bolesnika sa suradničkim SUD-om na temelju jednog malog (N = 31) RCT u odnosu na
olanzapin (MD −3,20, 95% CI −6,03 do −0,37), dok je u devet ispitivanja (N = 3,184) koja su
uključila mješovitu populaciju, uporaba olanzapina rezultirala boljim negativnim rezultatima

simptoma u usporedbi s haloperidolom (MD 1,27, 95% CI 0,82 do 1,72; Ja2=2%).
Ključno pitanje 2a. Koristi i štete psihosocijalnih i drugih

nefarmakoloških tretmana za odrasle sa shizofrenijom u usporedbi s
uobičajenom skrbi
Asertivno liječenje u zajednici u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Dokazi o asertivnom liječenju u zajednici dolaze iz jednog kvalitetnog sustavnog pregleda

(14 istraživanja; N=2,281) i još jedan RCT (N=118) koji nisu uključeni u pregled. Primarni
cilj ishoda ove intervencije je smanjenje rehospitalizacije (a ne prioritetni ishod ovog
sustavnog pregleda).
Asertivno liječenje u zajednici nije poboljšalo socijalnu funkciju više od uobičajene skrbi,
na temelju objedinjene analize triju studija (MD 0.03; 95% CI -0.28 do 0.34); dodatno
istraživanje također nije pronašlo nikakvu razliku (SOE: niska).
U usporedbi s uobičajenom skrbi, nije bilo značajnih razlika u uhićenjima (dva

istraživanja, ukupno N = 604; ILI 1,17, 95% CI 0,60 do 2,29), zatvor (četiri suđenja,
ukupno N = 471; ILI 1,19, 95% CI 0,70 do 2,01) ili policijski kontakti (dva suđenja,
ukupno N = 149; ILI 0,76, 95% CI 0,32 do 1,79) s asertivnim tretmanom u zajednici
(SOE: nisko).
Asertivno liječenje u zajednici rezultiralo je manjom vjerojatnošću nesamostalnog života

(četiri istraživanja; ILI 0,52, 95% CI 0,35 do 0,79), beskućnici (četiri ispitivanja, ILI 0,20,
95% CI 0,09 do 0,47) i nezaposleni (tri istraživanja; ILI 0,46, 95% CI 0,21 do 0,99) u
usporedbi s uobičajenom skrbi (SOE: umjereno).
Simptomi osnovne bolesti poboljšali su se u sličnoj mjeri i u asertivnom liječenju u

zajednici i u uobičajenim skupinama za skrb (tri istraživanja, MD -0.14; 95% CI -0.36 do
0.08). (SOE: umjereno).
Asertivno liječenje u zajednici smanjilo je vjerojatnost prijema pacijenata u bolnicu, u

usporedbi s uobičajenom skrbi (N = šest RCT-ova; ILI 0.59, 95% CI 0.41 do 0.85,
I2=73%).
Detaljna sinteza
Kvalitetnim sustavnim pregledom 14 kliničkih pokusa (N=2,281) procijenjeno je asertivno

liječenje u zajednici u usporedbi s uobičajenom skrbi (Tablice dodataka E-3 i F-3).71 Sustavni
pregled definira asertivno liječenje u zajednici kao multidisciplinarni timski pristup brizi za
pacijente s teškim mentalnim bolestima koji su opisani kao nevoljki i nekooperativni. Skrb se
pruža putem "asertivnog dosega", nudeći usluge kod kuće ili na poslu, a članovi tima dijele
odgovornost za pacijente. Ključni ciljevi asertivnog liječenja u zajednici su održavanje kontakta
pacijenta sa službama, smanjenje učestalosti i trajanja hospitalizacija te poboljšanje socijalnog
funkcioniranja i kvalitete života.71 Noviji sustavni pregled koji je uključio kombinirane dokaze
za asertivno liječenje u zajednici i intenzivno upravljanje slučajevima nije korišten, jer smo
smatrali da su to različite intervencije.272 Međutim, sva ispitivanja asertivnog liječenja u
zajednici uključena u noviji sustavni pregled uključena su ovdje. Raniji sustavni pregled
uključivao je ispitivanja intervencija koje su izričito opisane kao asertivno liječenje u zajednici,
asertivno upravljanje slučajevima ili PACT (Program asertivnog liječenja u zajednici) ili se
temelje na priznatim modelima asertivnog liječenja u zajednici. Sudionicima uključenih

istraživanja dijagnosticirana je shizofrenija ili poremećaji slični shizofreniji, bipolarni poremećaj
ili depresija s psihotičnim značajkama. Većina studija koristila je kriterije prihvatljivosti
usmjerene na uključivanje pacijenata s čestim hospitalizacijama u posljednjih 2 do 5 godina ili
nedavno hospitaliziranih pacijenata, ali ne svih. Srednja dob kretala se od 29 do 48 godina. Među
istraživanjima koja su izvijestila o drugim demografskim podacima pacijenata, udio žena u
sudionicama kretao se od 0 do 56 posto, a crnaca 18 do 72 posto uključenih populacija. Kvaliteta
uključenih studija kretala se od poštene do dobre; Studije loše kvalitete su isključene, a sustavni
pregled napominje da je jedan od nedostataka u dokazima nedostatak mjerenja vjernosti
programa. Istraživanje je trajalo od 6 mjeseci do 2 godine.
Pronašli smo jedan dodatni pošteni RCT (N = 118) asertivnog liječenja u zajednici, proveden u
Nizozemskoj i objavljen od gore opisanog sustavnog pregleda koji je uključio sudionike s teškim
mentalnim bolestima, uključujući spektar shizofrenije ili psihotične poremećaje (75%), bipolarni
poremećaj (4%), veliki depresivni poremećaj (14%) i druge mentalne bolesti (7%).72 (Dodatak
Tablica E-4). Srednja dob bila je 42 godine, 31 posto su bile žene; trajanje bolesti bilo je oko 8
godina; Etnička pripadnost nije prijavljena, a pacijenti su praćeni 15 do 24 mjeseca. Ova studija
mjerila je vjernost asertivnom programu liječenja u zajednici koristeći Dartmouth Asertive
Community Treatment Scale (DACT) i otkrila da je studijsko liječenje postiglo rezultate u
rasponu od 3.8 do 4.1 na ljestvici od 1 do 5.
Nalaza
Funkcija
Društvena funkcija
Na temelju sustavnog pregleda triju istraživanja i jednog dodatnog istraživanja koje nije
uključeno u RCT, pronađeni su dokazi niske čvrstoće da asertivno liječenje u zajednici ne
poboljšava socijalnu funkciju više od uobičajene skrbi nakon 1 do 2 godine. Sustavni pregled
asertivnog liječenja u zajednici nije pronašao značajan učinak na društvenu funkciju, na temelju
objedinjene analize triju istraživanja (N=206) koja su koristila različite mjere društvene funkcije
(MD 0,03; 95% CI −0,28 do 0,34; Ja2=7%; Dodatak Tablica E-3).71 Koristeći SFS ljestvicu,
dodatni RCT (N = 118) nije pronašao utjecaj asertivnog liječenja u zajednici u usporedbi s
uobičajenom skrbi nakon 12 mjeseci praćenja.72 (Dodatak Tablica E-4). SOE za funkciju bio je
nizak zbog ograničenja istraživanja i nepreciznosti.
Susreti s pravnim sustavom
Sustavni pregled nije izvijestio o značajnim razlikama u uhićenjima (dva istraživanja, ukupno N
= 604; ILI 1,17, 95% CI 0,60 do 2,29; Ja2=0%), zatvor (četiri suđenja, ukupno N=471; ILI 1,19,
95% CI 0,70 do 2,01; Ja2=27%) ili policijske kontakte (dva suđenja, ukupno N=149; ILI 0,76,
95% CI 0,32 do 1,79; Ja2=84%; Dodatak Tablica E-3). To su dokazi niske čvrstoće zbog
ograničenja istraživanja i nepreciznosti.
Životna situacija
Sustavni pregled je izvijestio da je manja vjerojatnost da pacijenti s asertivnim liječenjem u

zajednici ne žive samostalno (tj. vjerojatnije da će živjeti samostalno) na kraju ispitivanja u
usporedbi s onima koji su primali uobičajenu skrb (tri istraživanja, ukupno N = 362; ILI 0,46,
95% CI 0,29 do 0,74; Ja2=0%) (Dodatak Tablica E-3). Dodatno istraživanje izvijestilo je da se
promjena broja dana u "zaštićenim domovima" ne razlikuje između asertivnog liječenja u
zajednici i uobičajene skrbi.72 U našoj analizi, asertivno liječenje u zajednici rezultiralo je
manjom vjerojatnošću nesamostalnog života (četiri istraživanja; ILI 0,52, 95% CI 0,35 do 0,79;
Dodatak G-9) u usporedbi s uobičajenom njegom. Ovaj SOE je umjeren.
Sustavni pregled je također utvrdio da su pacijenti koji su bili raspoređeni u asertivno liječenje u
zajednici imali manju vjerojatnost da će biti beskućnici tijekom ili na kraju istraživanja u
usporedbi s pacijentima koji su primali uobičajenu skrb (tri istraživanja, ukupno N = 374; ILI
0,24, 95% CI 0,11 do 0,51; Ja2=52%). Dodatna studija (N = 118) također je otkrila smanjenje
beskućništva u asertivnoj skupini za liječenje u zajednici. Kombinirajući ove dokaze, objedinjeni
omjer koeficijenata je 0,20 (95% CI 0,09 do 0,47; Dodatak G-10). To je bio dokaz niske čvrstoće
zbog malog broja događaja, što je dovelo do nepreciznih procjena.
Zaposlenje
Sustavni pregled izvijestio je o znatno manjoj nezaposlenosti u asertivnoj skupini koja je primala
terapiju u zajednici u usporedbi s uobičajenom skupinom za skrb na temelju dva istraživanja
(ukupno N = 604; ILI 0,31, 95% CI 0,19 do 0,50; Ja2=34%). U našoj analizi, asertivno liječenje
u zajednici rezultiralo je manjom vjerojatnošću nezaposlenosti (tri istraživanja; ILI 0,46, 95% CI
0,21 do 0,99; Dodatak G-11) u usporedbi s uobičajenom njegom. Snaga ovih dokaza je umjerena.
Kvaliteta života povezana sa zdravljem
Samo je jedno istraživanje uključeno u sustavni pregled izvijestilo o kvaliteti života, pronalazeći
asertivno liječenje u zajednici povezano sa značajnom, ali vrlo malom razlikom u ocjeni kvalitete
života u odnosu na uobičajenu skrb (MD -0.52, 95% CI -0.99 do -0.05; Dodatak Tablica E-3).
Dodatno istraživanje također je izvijestilo o kvaliteti života, koristeći MANSA ljestvicu, ali nije
pronašlo utjecaj na asertivno liječenje u zajednici u odnosu na uobičajenu skrb. Ovi dokazi nisu
dovoljni zbog ograničenja istraživanja, nedosljednosti između istraživanja i nepreciznosti.
Sustavni pregled kombinirao je širok raspon simptoma, uključujući BPRS, Kratki inventar
simptoma i Indeks simptoma Colorada i nije izvijestio o značajnim razlikama između skupina u
simptomima na temelju tri istraživanja (N = 255; MD −0,14; 95% CI −0,36 do 0,08) (Dodatak
tablica E-3).71
Drugi RCT (N = 118) koji nije uključen u sustavni pregled izvijestio je o ukupnim rezultatima
simptoma pomoću skale simptoma BPRS-a i utvrdio da, iako su se simptomi s vremenom
poboljšali i u asertivnom liječenju u zajednici i u uobičajenim skupinama za skrb, nije bilo
razlike između intervencija nakon 1 godine (Dodatak Tablica E-4).72 To je bilo umjereno SOE.
Prekid liječenja
Sustavni pregled izvijestio je o znatno manjem gubitku za praćenje asertivnog liječenja u

zajednici u usporedbi s uobičajenom skrbi na temelju 10 istraživanja (ukupno N = 1,597; ILI
0,51, 95% CI 0,40 do 0,65; Ja2=0%) (Dodatak Tablica E-3). RCT je izvijestio o broju pacijenata
koji su bili "izvan skrbi" tijekom posljednjih 12 mjeseci studije i utvrdio je da asertivno liječenje
u zajednici rezultira značajno nižim stopama (OR 0,10, 95% CI 0,03 do 0,33).72 U našoj analizi,
manje pacijenata koji su primali asertivno liječenje u zajednici izgubljeno je zbog praćenja
(prekinutog liječenja) od onih u uobičajenoj skrbi (12 istraživanja; ILI 0,51, 95% CI 0,41 do
0,63; Dodatak G-12). To je bilo umjereno SOE.
Ostali ishodi
Rehospitalizacija. Sustavni pregled je utvrdio da asertivno liječenje u zajednici smanjuje

vjerojatnost prijema pacijenata u bolnicu, u usporedbi s uobičajenom skrbi (OR 0,59, 95% CI
0,41 do 0,85, I2=73%).71 Statistička heterogenost bila je visoka u ovoj analizi, a ispitivanje
šumske parcele otkriva da su kriteriji uključivanja i zemlja studija možda utjecali na ove nalaze -
konkretno, one studije koje su uključile širu populaciju, ne ograničavajući se na one s poviješću
čestih hospitalizacija, imale su manji i ne značajan učinak. Sustavni pregled je također utvrdio da
je trajanje hospitalizacija smanjeno za one koji su primali asertivno liječenje u zajednici u

usporedbi s uobičajenom skrbi, u sedam od osam istraživanja koja su izvijestila o ovom ishodu,
ali je statistički značajno u pet. Podaci su opisani na različite načine, tako da srednja vrijednost ili
raspon razlike u trajanju nije bio jasan, a autori pregleda napominju da nisu svi podaci ispravno
analizirani.
Dodatni RCT koji nije bio uključen u ovaj sustavni pregled nije utvrdio da je asertivno liječenje u
zajednici značajno smanjilo bolničke dane mjesečno ili broj prijema mjesečno.72 Ova razlika u
nalazima može biti povezana s okruženjem, a to je bila Nizozemska, dok su sve studije koje su
otkrile značajnu razliku u pregledu provedene u Sjedinjenim Državama. Nijedna studija
asertivnog liječenja u zajednici koja je isključena iz ovog sustavnog pregleda (Dodatak C) nije
isključena samo zato što su prijavili hospitalizaciju kao ishod.
Trening kognitivne prilagodbe u odnosu na uobičajenu njegu
Ključne točke
Dokazi iz tri istraživanja kognitivne prilagodbe nisu bili dovoljni zbog ograničenog broja
studija i sudionika.
Detaljna sinteza
Pronađena su tri istraživanja (u četiri publikacije) koja uspoređuju kognitivni adaptivni trening s
uobičajenom skrbi (Dodatak Tablica E-5).73–76 Zbog ograničenog broja studija i sudionika, nije
bilo moguće pouzdano ocijeniti SOE za ovu intervenciju. Međutim, među tri istraživanja, sva su
otkrila da je trening kognitivne prilagodbe doveo do većih poboljšanja funkcije (na temelju
različitih mjera razmjera) u odnosu na uobičajenu skrb, a jedno je istraživanje pokazalo da
trening kognitivne prilagodbe smanjuje rizik od recidiva.
Kognitivna bihevioralna terapija u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Tri kvalitetna sustavna pregleda (po 9 do 50 istraživanja; N=895 do 3,947) i pet RCT-ova
(N=66 do 422) pružili su dokaze za kognitivnu bihevioralnu terapiju (KBT). Većina
istraživanja je osmišljena kako bi procijenila učinak KBT-a na simptome.
KBT je rezultirao dosljednim poboljšanim kratkoročnim globalnim funkcijama temeljenim

na GAF-u i drugim mjerama, u usporedbi s uobičajenom skrbi. Razlike nisu uočene u
dugoročnom praćenju (>1 godina; sedam istraživanja) (SOE: umjereno i nisko).
Socijalna i profesionalna funkcija bila je bolja s KBT-om od uobičajene skrbi u

ispitivanjima u trajanju od ≤6 mjeseci (tri istraživanja; MD na SOFAMA 9.11; 95% CI
6,31 do 11,91); dokazi o dugoročnijim učincima bili su nedosljedni (SOE: niski).
KBT je kratkoročno poboljšao kvalitetu života više nego inače (12 do 24 tjedna praćenja)
na temelju dva istraživanja. Razlike nisu uočene s duljim praćenjem (18 do 24 mjeseca;
dva istraživanja) (SOE: nisko).
KBT je imao veći učinak od uobičajene skrbi na ukupne simptome osnovne bolesti na
temelju jednog kvalitetnog sustavnog pregleda 34 istraživanja (SMD −0,33, 95% CI −0,47
do −0,19) (SOE: umjereno).
Na temelju dva sustavna pregleda, nema značajne razlike u poboljšanju negativnih

simptoma s KBT-om u usporedbi s uobičajenom skrbi (SOE: nisko).
Detaljna sinteza
Pronađena su tri kvalitetna sustavna pregleda77–79 uspoređujući KBT s uobičajenom pažnjom

(tablice Dodataka E-6 i F-3). Sustavni pregledi uključili su devet do 50 istraživanja (N = 895 do
3,947), a praćenje uključenih studija bilo je u rasponu od 8 tjedana do 5 godina. Istraživanja
pojedinačnog i grupnog KBT-a uključena su i kombinirana u sva tri sustavna pregleda, iako je
jedan pregled proveo zasebne analize za pojedinačne i grupne KBT.79 U sva tri sustavna
pregleda većina uključenih studija bila je usmjerena na korištenje KBT-a za kontrolu pozitivnih
simptoma i nisu nužno osmišljena za rješavanje drugih ishoda. Kontrolne skupine među
istraživanjima uključenim u sustavne preglede razlikovale su se. Osim uobičajene skrbi, druge
kontrole uključivale su liste čekanja i neaktivne intervencije kao što su prijateljstvo i
psihosocijalne intervencije namijenjene kontroli nespecifičnih učinaka psihoterapije.
Demografija pacijenata nije dobro opisana u pregledima. Sudionici uključenih istraživanja bili su
u rasponu od 18 do 65 godina u jednom pregledu78 i 22 do 40 godina u drugoj. Trajanje bolesti
također je variralo, od 6 mjeseci do 30 godina u svim studijama. Udio sudionica također se
uvelike razlikovao, od 8 do 67 posto. Dvije recenzije77,78 Uključene su studije provedene u
osoba sa shizofrenijom, shizoafektivnim poremećajem i/ili psihozom, dok su treće uključivale
studije provedene isključivo u osoba sa shizofrenijom.79 Iako su dvije recenzije nedavno
objavljene,77,79 Treći, Cochrane sustavni pregled, posljednji je put ažuriran 2010. godine.78
Sva tri sustavna pregleda ocijenjena su dobrom kvalitetom, međutim, imaju neka važna
ograničenja u pogledu primjenjivosti na ovaj sustavni pregled. Vjerojatno su sva tri sustavna
pregleda uključivala neka bolnička istraživanja, iako je to opisano samo u jednom od sustavnih
pregleda, koji je uključivao 11 (od 30) studija koje su uključile isključivo bolničku ili mješovitu
bolničku i ambulantnu populaciju.79 Svi su pregledi primijetili da postoji značajna varijabilnost
među KBT intervencijama, a specifične metode i vrijeme isporuke liječenja nisu uvijek bili jasno
opisani. Konačno, studije uključene u ove preglede koristile su širok raspon mjera i ljestvica
ishoda, čineći smislenu sintezu i prosudbu u vezi s kliničkom primjenjivošću izazovnom.
Pretražena literatura pronašla je pet dodatnih istraživanja koja nisu uključena u sustavne preglede
(Dodatak tablica E-7).76,80–83 Pretraga je pronašla jedno istraživanje95 obiteljskog KBT-a, koji
je uključen u odjeljak Obiteljske intervencije. Broj pacijenata uključenih u ta istraživanja kretao
se od 66 do 422. Prosječna dob kretala se od 30 do 47 godina, a udio pacijentica kretao se od 14
do 54 posto. U četiri istraživanja koja su izvještavala o rasi, bijeli pacijenti prevladavali su u dva
ispitivanja, dok su crnci bili većina u jednom, a Latinoamerikanci većina u drugom.76,80–82
Ozbiljnost osnovnog simptoma varirala je među istraživanjima na temelju kriterija uključenja u
studije i osnovnih mjera. Tri istraživanja uključila su pacijente s trajnim i trajnim simptomima
i/ili rizikom od recidiva.76,80,82 Osnovni rezultati simptoma (ukupni PANSS) bili su 76 i 82 u
dva istraživanja,80,81 približno odgovara umjerenoj bolesti.273 U početku, pacijenti su se kretali
od minimalnog do ozbiljnog funkcionalnog oštećenja, na temelju tri istraživanja koja su koristila
različite mjere.76,80,82 Prosječno trajanje bolesti, opisano u tri istraživanja, kretalo se od 15 do 20
godina u dva istraživanja,81,83 dok je treća studija izvijestila o vremenu koje je proteklo od prvog
kontakta sa službama od ≥10 godina za oko polovice sudionika.80
Kao i kod RCT-ova uključenih u gore navedene sustavne preglede, dodatna istraživanja koja su
zadovoljila naše kriterije uključivanja razlikovala su se s obzirom na modalitet (skupina u odnosu
na pojedinca), trajanje (kratko u odnosu na dugoročnije) i cilj liječenja (npr. funkcioniranje
uloge, simptomi i pridržavanje lijekova). Studije nisu bile dosljedne u izvješćivanju o
kvalifikacijama terapeuta za pružanje KBT-a, a malo ih se bavilo vjernošću. U četiri ispitivanja,
CBT je proveden u pojedinačnim sesijama,76,80,82,83 i jedno suđenje81 koristio kombinaciju
individualnog i grupnog KBT-a kao dio manualne intervencije usmjerene na profesionalno
funkcioniranje. Uključene su i kratkoročne i dugoročne KBT intervencije, s trajanjem KBT-a u
rasponu od 8 tjedana do 9 mjeseci. Četiri istraživanja uključivala su praćenje nakon liječenja u
rasponu od 4 do 19 mjeseci; Ukupno praćenje u tim studijama kretalo se od 6 do 24
6 80 82 80
76,80,82
mjeseca. Jedno istraživanje je ocijenjeno dobrom kvalitetom80 a preostala četiri
ocijenjena su poštenom kvalitetom (Dodatak tablica F-4).76,81–83 Metodološka ograničenja u
ispitivanjima pravedne kvalitete uključivala su nejasno prikrivanje raspodjele skupina i visoke
stope iscrpljivanja.
Kao dva novija sustavna pregleda77,79 samo je procijenjen učinak KBT-a na ukupne i/ili
negativne simptome, pregledane su uključene studije obaju sustavnih pregleda za izvještavanje o
drugim ishodima od interesa. Na temelju ovog sustavnog pregleda pronađeno je sedam dodatnih
funkcija izvješćivanja o RCT-ovima, recidivu i/ili kvaliteti života.93,274–279 Priznajemo da
mnoge od tih studija nisu bile posebno osmišljene za procjenu tih mjera ishoda, ali su uključene
dokaze o tim sekundarnim ishodima kada su prijavljene. Karakteristike istraživanja, ishodi
simptoma i procjena rizika od pristranosti prikazani su u postojećim kvalitetnim sustavnim
pregledima, a dodatne informacije sažete su samo o relevantnim ishodima.
Nalaza
Globalna funkcija
Kratkoročne
Učinci KBT-a na kratkoročnu funkciju (≤6 mjeseci od pokretanja KBT-a) zabilježeni su u četiri
istraživanja83,274,278,279 i jedan sustavni pregled78 koji su uključivali dva RCT-a280,281
izvješćivanje o funkcionalnim ishodima (tablica 9.). Rezultati jedne studije koja se usredotočila
na globalnu funkciju otkrili su da je veći udio pacijenata s KBT-om imao normalno
funkcioniranje nakon 6 mjeseci liječenja u odnosu na uobičajene pacijente (28% naspram 14%,
RR 2,21, 95% CI 1,25 do 3,93).279
Tablica 9.
Funkcionalni ishodi u randomiziranim kontroliranim

ispitivanjima kognitivne bihevioralne terapije u odnosu na
uobičajenu skrb.
Ukupno je šest istraživanja izvijestilo o zajedničkoj mjeri globalne funkcije (GAF rezultat), da je,
kada se objedini, pronađena isporuka KBT-a rezultirala značajno poboljšanom funkcijom bez
obzira na fokus KBT-a ili modalitet liječenja (MD 5.35, 95% CI 1.05 do 9.65, I2=77%) (Dodatak
G-13).83,274,278,280,281 Jedno istraživanje skupine KBT (usmjereno na pozitivne simptome)
također je jedina studija koja nije pronašla pozitivan učinak KBT-a na kratkoročnu funkciju.274
Uklanjanje ove studije iz objedinjene analize rezultiralo je objedinjenim MD-om od 6,62 (95%
CI 4,47 do 8,78) i eliminiralo statističku heterogenost (I2=0%). Ovaj SOE je umjeren.
Srednjoročno
Učinak KBT-a na srednjoročnu funkciju (>6 mjeseci do 1 godine od pokretanja KBT-a)

zabilježen je u jednom RCT-u skupine KBT-a u odnosu na uobičajenu skrb usmjerenu na
pozitivne simptome, pri čemu nije zabilježena razlika između KBT-a i uobičajene skrbi u
rezultatima globalne ljestvice procjene (GAS) (tablica 9.).274 Međutim, treba napomenuti da je
ovo istraživanje procijenilo učinak KBT-a koji je isporučila skupina prvenstveno namijenjen
ciljanju pozitivnih simptoma psihoze s funkcioniranjem koje se procjenjuje kao sekundarni
ishod. To poduzeće u državnom vlasništvu nije dovoljno za donošenje zaključaka.
Dugoročno
Jedno istraživanje osmišljeno za procjenu dugoročne globalne funkcije izvijestilo je o bolje

prilagođenim srednjim rezultatima GAS-a u skupini koja je primala KBT nakon 18 mjeseci
2 6
liječenja (58,3 naspram 47,9; p = 0,03; Tablica 9).276 Pacijenti uključeni u ovu studiju imali su
kroničnu shizofreniju (prosječno trajanje bolesti bilo je >15 godina) i bili su slabo funkcionalni
na početku. Druga dva istraživanja koja nisu bila posebno usmjerena na funkciju nisu opisala
značajnu razliku između KBT-a i uobičajene skrbi nakon 6 mjeseci i 1-godišnjeg praćenja nakon
liječenja.76,279 Sustavnim pregledom objedinjena su tri istraživanja i nije pronađena statistički
značajna razlika u GAF-u između KBT-a i uobičajene skrbi (MD 4.20; 95% CI −0.63 do 9.03)
(Tablica E-6 iz Dodatka).78
Socijalna i profesionalna funkcija
Kratkoročne
Učinci KBT-a na kratkoročnu (≤6 mjeseci od pokretanja KBT-a) socijalnu i/ili profesionalnu
funkciju zabilježeni su u dva istraživanja83,282 (Tablica 9). Poboljšanje funkcije bio je fokus
KBT-a u jednom od istraživanja, koje je otkrilo značajno poboljšanje GAF-a, SFS-a i SOFE.83
Značajno poboljšanje u SOPS-u također je pronađeno kada su objedinjeni rezultati oba
istraživanja (MD 9.11; 95% CI 6.31 do 11.91; Dodatak G-13). Jedno drugo istraživanje pokazalo
je da je značajno veći udio sudionika u KBT skupini imao normalnu funkciju, na temelju SFS
rezultata unutar 95 posto normalne populacije, u usporedbi s uobičajenom skrbi (RR 2.21; 95%
CI 1.25 do 3.93).279 Ovaj SOE je nizak.
Srednjoročno
Istraživanje provedeno na 6 mjeseci KBT-a usmjerenog na strukovno (grupne i pojedinačne

sesije) otkrilo je značajan učinak koji pogoduje KBT-u za odrađene sate i rezultat inventara
radnog ponašanja (WBI).81 Ti dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka zbog nedostatka
dokaza koji potvrđuju. Nije bilo jasnog učinka KBT-a na srednjoročnu socijalnu i kombiniranu
socijalnu i/ili profesionalnu funkciju (>6 mjeseci do 1 godinu od pokretanja KBT-a) na temelju
jednog dodatnog istraživanja javnog mnijenja (tablica 9.).93 Nijedno istraživanje nije pronašlo
funkcionalno poboljšanje kao primarni ishod. U jednom od istraživanja, rezultati SOFAS-a
procijenjeni su na završetku 12-20 sesija tijekom 9 mjeseci pojedinačnog KBT-a s ciljem
sprječavanja recidiva, ne pronalazeći razliku između KBT-a i uobičajenih skupina za njegu.93
Ovaj SOE je nizak.
Dugoročno
Tri istraživanja78,82,279 s dugotrajnim praćenjem nakon liječenja (9 do 18 mjeseci nakon

prestanka liječenja) nisu pronađene trajne koristi u socijalnoj i/ili profesionalnoj funkciji, iako
nijedna od tih studija nije bila osmišljena za procjenu funkcionalnih ishoda, a jedna studija 279
upotrijebio je novi pristup koterapije KBT-u (tablica 9.; Dodatak Tablica E-6). Ovaj dokaz je
niske snage.
Osnovne životne vještine
Jedno istraživanje izvijestilo je o učinku KBT-a na mjere osnovnih životnih vještina nakon 6
mjeseci liječenja i praćenja, pokazalo je poboljšanje osnovnih životnih vještina, na temelju
Neovisnog istraživanja o životnim vještinama (ILSS), (Tablica 9).275 Ti dokazi nisu dovoljni za
donošenje zaključaka.
Ukupni nalazi o funkcionalnim ishodima
Iako su mnoga istraživanja izvijestila o funkcionalnim ishodima, malo ih je bilo posebno

osmišljeno za procjenu mjera funkcije kao primarnog ishoda (tablica 9). Kratkoročni,
pojedinačni KBT (liječenje ≤6 mjeseci) dosljedno je rezultirao većim funkcionalnim
poboljšanjima u odnosu na uobičajenu skrb, čak i ako funkcija nije bila primarni fokus KBT-a.
Studije koje su koristile KBT usmjerene na poboljšanje funkcioniranja dosljedno su dovele do

funkcionalnih poboljšanja. Dugoročniji učinci KBT-a usmjereni na funkcioniranje bili su manje u
skladu s KBT-om usmjerenim na druge ishode (npr. Pozitivni simptomi) ili s dugotrajnim
praćenjem nakon liječenja, što upućuje na to da je KBT bio učinkovitiji za ciljeve primarnog
liječenja od ostalih ciljeva od interesa.
Dokazi o razlikama između individualnog i grupnog KBT-a i funkcionalnih ishoda bili su

ograničeni. Samo je jedno istraživanje koristilo grupni KBT pristup (usmjeren na poboljšanje
pozitivnih simptoma) ne pronalazeći razliku između KBT-a i uobičajene skrbi u funkcionalnim
ishodima.274 Jedno istraživanje koje je uključivalo individualni i grupni KBT usmjereno na
strukovne ishode pokazalo je značajno bolje ishode s KBT-om.81
Kvalitetu života teško je procijeniti u osoba sa shizofrenijom, a pouzdanost takvih procjena

povezana je s kliničkim čimbenicima, uključujući razinu uvida pacijenta.283 Samo je jedna mala
studija (N=66) uključena u ovaj sustavni pregled procijenila kvalitetu života kao primarni
ishod,83 dok su tri druga istraživanja (N=66 do 273) izvijestila o učinku KBT-a na kvalitetu
života kao tercijarni ishod (Dodatak Tablica E-7).80,93,279 Sva četiri istraživanja koristila su
individualni KBT pristup. Populacije pacijenata bile su slične u četiri istraživanja, ali trajanje
liječenja kretalo se od 8 tjedana do 1 godine. Kvaliteta života procijenjena je različitim
ljestvicama i mjerena u vremenskim točkama u rasponu od prestanka liječenja do 1 godine nakon
prestanka liječenja. KBT je bio povezan s boljom kvalitetom života od uobičajene skrbi u dva
istraživanja80,83 s kratkotrajnim praćenjem (12 tjedana i 24 tjedna), uključujući jedno
istraživanje osmišljeno za procjenu kvalitete života.83 Dva istraživanja s procjenama kvalitete
života do 1 godine nakon prestanka liječenja (ukupno praćenje 18 i 24 mjeseca), nisu pronašla
razliku između KBT-a i uobičajene skrbi.93,279 Ovaj dokaz je niske snage.
Nijedno istraživanje nije procijenilo učinak KBT-a na samoozljeđivanje kao primarni ishod.
Jedno istraživanje, uključeno u jedan sustavni pregled, izvijestilo je o slučajnom samoubojstvu,
ne pronalazeći razliku u riziku između KBT-a i neaktivnih psiholoških terapija (3% [2/78]
naspram 4% [3/79]; RR 0,68, 95% CI 0,12 do 3,93).284 Dodatno istraživanje, koje nije uključeno
ni u jedan od sustavnih pregleda, nije pronašlo razliku između KBT-a i uobičajene skrbi u
pokušajima samoubojstva (3% [2/73] naspram 5% [4/77]; RR 0.53, 95% CI 0.12 do 2.79) ili
ozbiljni nasilni incidenti (3% [2/73] naspram 1% [1/77]; RR 2.11, 95% CI 0.20 do 23).80 Ti
dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka.
Ukupni simptomi
Nedavni sustavni pregled 34 istraživanja utvrdio je da je KBT učinkovitiji od uobičajene skrbi u

poboljšanju ukupnih simptoma (SMD −0,33, 95% CI −0,47 do −0,19; Ja2=68% [negativna
procjena pogoduje KBT-u]; Dodatak Tablica E-6) na temelju brojnih ljestvica (PANSS, BPRS,
Sveobuhvatna ljestvica ocjenjivanja psihopatologije [CPRS] i Hopkinsova ljestvica psihijatrijske
ocjenjivanja).77 Kao što je gore navedeno, većina uključenih studija u ovom sustavnom pregledu
osmišljena je kako bi se riješili pozitivni simptomi. Sustavni pregled kombinirao je studije
pojedinačnog i grupnog KBT-a, te kratko i dulje trajanje KBT-a, ali nije stratificirao rezultate
prema načinu liječenja ili trajanju. Ograničavanje analize na 20 istraživanja u kojima su
ocjenjivači ishoda bili zaslijepljeni na intervencijsku skupinu uvelike je smanjilo veličinu učinka
(−0,15). Iako je ostala značajna (95% CI -0,27 do −0,03), nije jasno da je ta razlika klinički
značajna. Jedno istraživanje koje nije uključeno u sustavni pregled pronašlo je slična poboljšanja
u ukupnom PANSS-u s KBT-om (Dodatak E-7).80 Ovi dokazi su umjereni.
Negativni simptomi
Učinak KBT-a na negativne simptome, na temelju PANSS-negativne podskale, BPRS-negativne

podskale i SANS ljestvice, bio je mješovit na temelju dva sustavna pregleda. Kriteriji
uključivanja studije za ta dva sustavna pregleda neznatno su se razlikovali po tome što je
Jauharov sustavni pregled uključivao bilo koju studiju KBT-a koja je izvijestila o ishodima
simptoma (pozitivnim, negativnim ili ukupnim) bez obzira na fokus KBT-a, a Velthorstov
sustavni pregled uključivao je samo studije KBT-a posebno usmjerene na pozitivno ili negativno
smanjenje simptoma. Treba napomenuti da su od 30 kliničkih pokusa uključenih u Velthorstov
sustavni pregled samo dvije studije identificirale negativne simptome kao primarni cilj liječenja.
Jauhar sustavni pregled pronašao je mali, marginalno značajan učinak u korist KBT-a (34
istraživanja; SMD −0,13, 95% CI −0,25 do −0,01; Ja2=48% [negativna procjena pogoduje KBT-
u]),77 dok Velthorstov sustavni pregled nije pronašao razliku između KBT-a i uobičajene skrbi na
temelju 28 istraživanja (SMD 0,09, 95% CI −0,03 do 0,21; Ja2=63% [pozitivna procjena
pogoduje KBT-u]).79 Objedinjeni rezultati dvaju istraživanja koja su posebno ciljala negativne
simptome kao primarni ishod rezultirali su poboljšanom (ali ne značajnom) veličinom učinka
koja pogoduje KBT-u: SMD 0,16, 95% CI −0,10 do 0,41. Procjene iz ovog sustavnog pregleda
bile su dosljedne kada su istraživanja bila ograničena na ona koja su uključivala ambulantne
pacijente (10 istraživanja; SMD 0,12, 95% CI −0,08 do 0,31). Procjene su također bile slične
kada su stratificirane prema kratkoročnim (3-6 mjeseci nakon liječenja; 13 ispitivanja; SMD
0,21, 95% CI −0,05 do 0,46) i dugoročno (9-12 mjeseci nakon tretmana; 10 ispitivanja; SMD
0.01, 95% CI −0.02 do 0.18) učinci liječenja. Isti sustavni pregled utvrdio je da je pojedinac
(SMD 0,21, 95% CI 0,05 do 0,37) učinkovitiji od skupine KBT (SMD -0,17, 95% CI −0,44 do
0,09.) Istraživanja su objavljena u novije vrijeme (od 2009.), a kvalitetnija istraživanja izvijestila
su o manjim veličinama učinaka (Dodatak Tablica E-6).
Budući da je razlika pronađena u Jauharovom pregledu bila tako mala, a Velthorstov pregled
pronašao je dosljedne rezultate s višestrukim analizama osjetljivosti, pronašli smo dokaze niske
čvrstoće za poboljšanje negativnih simptoma.
Prekid liječenja
Uz jednu ambulantnu studiju uključenu u sustavne preglede,285 Pronađeno je još 11 istraživanja

koja nisu uključena u sustavno izvješćivanje o udjelu pacijenata koji su ostali u
liječenju.76,80,82,83,93,274–279 Trajanje liječenja među istraživanjima bilo je od 8 tjedana do 18
mjeseci. Kada se udruži (Dodatak G-14), nije bilo razlike između KBT-a i uobičajene skrbi (86%
naspram 82%; RR 1.02, 95% CI 0.95 do 1.10). Na rizik od prekida liječenja nije utjecalo
predviđeno trajanje liječenja; ≤6 mjeseci ili >6 mjeseci nije utjecalo na procjene rizika (RR 1,07,
95 % CI od 0,97 do 1,17 u odnosu na 0,98 RR, 95 % CI 0,88 do 1,09). To je bio dokaz niske
čvrstoće. Jedna druga studija izvijestila je da je prosječni broj posjećenih sesija bio veći za KBT
usmjeren na zapošljavanje u usporedbi s općom socijalnom podrškom (17.34 naspram 12.78
sesija; str<0.05).81
Povratak
Pronađeno je pet istraživanja (u šest publikacija) koja su izvijestila o stopama recidiva u

pacijenata koji su primali KBT ili uobičajenu skrb u ambulantnom okruženju.82,93,274,277,286,287
Jedno od tih ispitivanja 286,287 bio je uključen u kvalitetan sustavni pregled koji je objedinio
podatke o bolničkim bolesnicima s podacima o ambulantnim pacijentima.78 U tih pet istraživanja
(N=1,013) trajanje liječenja bilo je široko, od 10 tjedana do 2 godine. U svim istraživanjima
prevencija recidiva bila je u središtu KBT intervencije. Relaps je bio različito definiran među tim
istraživanjima, iako su sva osim jednog uključivala hospitalizaciju kao kriterij za recidiv
(Dodatak Tablica E-7). Kada su rezultati tih pet istraživanja objedinjeni, nije bilo razlike u stopi
recidiva (29% naspram 30%; RR 0,93, 95% CI 0,61 do 1,42), iako je heterogenost bila visoka
2 82 2 286 28
(I =73%; Dodatak G-15). Kada je analiza bila ograničena na tri istraživanja82,277,286,287 koji je
2
koristio samo hospitalizaciju kao kriterije za definiranje recidiva, došlo je do značajnog učinka u
korist KBT-a i eliminirana je statistička heterogenost (RR 0,70, 95% CI 0,54 do 0,91; Ja2=0%).
U podskupini dviju studija koje su koristile kriterije vezane uz povećanje simptoma i/ili
hospitalizaciju kao kriterije za recidiv, niti jedna nije pronašla značajnu razliku između KBT-a i
uobičajene skrbi.93,274 Zbog nedosljednosti tih procjena rizika ti dokazi nisu dovoljni za
donošenje zaključaka. Kao i kod drugih dokaza u ovom izvješću, razlozi vjerojatno leže u
varijabilnosti definicije recidiva.
Šteti
Štetnosti liječenja rijetko su prijavljivane u ispitivanjima KBT-a; Samo je jedno istraživanje

utvrdilo štetnost liječenja a priori kao rezultat interesa.80 Ovo istraživanje nije pronašlo razliku
između KBT-a i uobičajene skrbi u učestalosti smrtnosti (nema smrtnih slučajeva ni u jednoj
skupini). Ti dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka.
Kognitivna sanacija / trening u odnosu na uobičajenu njegu
Ključne točke
Dva kvalitetna sustavna pregleda i jedno istraživanje dobre i tri studije dobre kvalitete
(N=56 do 156) pružili su dokaze za kognitivnu sanaciju. Sustavni pregledi stratificirali su
rezultate za studije s uobičajenim komparatorima skrbi.
U usporedbi s uobičajenom skrbi, kognitivna sanacija rezultirala je malim pozitivnim

učinkom na društvenu, profesionalnu, životnu situaciju i globalnu funkciju, na temelju šest
kliničkih pokusa (veličine učinka kretale su se od 0,16 do 0,40) (SOE: nisko).
Kognitivna sanacija rezultirala je malim poboljšanjima simptoma osnovne bolesti, na

temelju dva istraživanja (N = 153, SMD -0,62 (95% CI −1,01 do −0,24) (SOE: nisko).
Negativni simptomi značajno su poboljšani kognitivnom sanacijom u usporedbi s

uobičajenom skrbi na temelju kvalitetnog sustavnog pregleda 18 kliničkih pokusa (SOE:
umjereni).
Detaljna sinteza
Studije kognitivne sanacije usredotočuju se na poboljšanje kognitivnih funkcija. Dva kvalitetna

sustavna pregleda 39 (Wykes 2011, N = 2,104) i 18 (Cella 2017, N = 781) istraživanja izvijestila
su o učinku kognitivne sanacije u odnosu na aktivne ili pasivne (uobičajene skrbi) kontrole, s
podgrupnim analizama studija s uobičajenim usporedbama skrbi (Tablice dodataka E-8 i F-
3).84,85 Studije su uključene na temelju kognitivne sanacije kako je definirano u radionici
stručnjaka za kognitivnu sanaciju288 ili na temelju standardnih načela kognitivne sanacije.
Kriteriji uključivanja u Wykesov pregled84 zahtijevao je da najmanje 70 posto ispitivane
populacije ima dijagnozu shizofrenije, dok je Cella pregled koristio prag od 75 posto.85
U Wykesovom sustavnom pregledu provedeno je 19 studija u bolničkim, 18 u ambulantnim i 2 u

mješovitoj i ambulantnoj populaciji. Prosječna dob u svim studijama bila je 36 godina (raspon od
18 do 49 godina; jedna druga studija uključila je adolescente); Muškarci su činili 67 posto
ispitivane populacije. Ozbiljnost osnovnog simptoma, opisana u 26 istraživanja, okarakterizirana
je kao blaga do umjerena. Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je istraživanja koja su
izvijestila o kognitivnim (izvan opsega ovog sustavnog pregleda) ili funkcionalnim ishodima,
uključujući 31 studiju pojedinačnih i devet studija grupne kognitivne sanacije. Kriteriji
uključenja sustavnog pregleda zahtijevali su uobičajenu kontrolnu skupinu za skrb, iako je u
većinu studija uključen i aktivni komparator. Za mjere funkcije provedene su odvojene analize
prema kontrolnoj skupini. Kognitivna sanacija provedena je metodama bušenja i vježbanja u 21
ispitivanju, a strategija bušenja plus u 19 istraživanja. Prosječni broj sesija tjedno bio je 2,2
(raspon od 0,6 do pet), u prosjeku ukupno 32 sata (raspon od četiri do 130) tijekom 17 tjedana
(raspon od 2 do 104 tjedna). Kvaliteta istraživanja među uključenim studijama kretala se od loše
do poštene. U ovom Cochrane sustavnom pregledu navedeno je da su neadekvatna metoda
randomizacije i prikrivanja raspodjele te nedostatak vjernosti liječenja bili česti doprinosi
smanjenoj kvaliteti istraživanja.
Cella sustavni pregled pružio je nekoliko detalja o 18 uključenih studija koje su uspoređivale
kognitivnu sanaciju s uobičajenom skrbi.85 Prosječna dob u svim studijama bila je 35 godina, a
muškarci su činili 71 posto populacije. Težina osnovnog simptoma, postavka liječenja (bolnička
ili ambulantna) i opis isporuke kognitivne sanacije nisu opisani. Sedam studija trajalo je ≥12
tjedana. Negativni simptomi prvenstveno su procijenjeni primjenom PANSS negativne podskale,
iako su korišteni i BPRS i SANS. Kao i kod Wykesovog sustavnog pregleda, u pregled su
uključene studije s pasivnom (uobičajena skrb) i aktivnom kontrolnom skupinom, ali su analize
podskupina provedene prema kontrolnoj skupini. Procijenjeno je da studije imaju srednji do
visoki rizik od pristranosti.
Pronađena su još četiri istraživanja (u pet publikacija) kognitivne sanacije koja nisu uključena u
jedan ili oba prethodno navedena sustavna pregleda (Dodatak tablica E-9).86–90 Istraživanja su
uključivala između 56 i 156 sudionika, prosječne dobi od 31 do 41 godine, a <60 posto sudionika
bile su žene u svim studijama. Bijelci su činili 60 posto populacije u jedinoj rasi koja je
izvještavala o studiji.89 Tri istraživanja zahtijevala su dijagnozu shizofrenije za uključivanje
istraživanja,86–88,90 i u četvrtom suđenju89 Velika većina (97%) ispitivane populacije imala je
dijagnozu shizofrenije ili shizoafektivnog poremećaja. Trajanje bolesti bilo je od 10 do 18
godina. Sva četiri istraživanja pružila su dvotjednu kognitivnu sanaciju; Trajanje liječenja bilo je
od 4 do 6 mjeseci. Istraživanja su koristila i računalnu i ručnu kognitivnu sanaciju, često u
kombinaciji. Jedna studija je ocijenjena dobrom kvalitetom,86,90 a ostala tri ocijenjena su
poštenom kvalitetom zbog nejasne metode randomizacije ili prikrivanja dodjele i nedostatka
namjere za obradu analize (Dodatak tablica F-4).
Nalaza
Funkcija
Prilikom ograničavanja analiza na tri istraživanja koja su koristila pasivnu kontrolnu skupinu
(uobičajena skrb), Wykesov sustavni pregled kognitivne sanacije pronašao je mali pozitivan
učinak koji nije bio statistički značajan (veličina učinka 0,16, 95% CI −0,16 do 0,49). Ovaj
nedostatak značaja može biti posljedica nedostatka dokaza, a ne pravog odraza učinka kognitivne
sanacije na funkciju. U kontekstu, kada je analiza uključivala 19 istraživanja s uobičajenom skrbi
ili aktivnom kontrolnom skupinom (N = 1,036) pronađena je veća, značajna veličina učinka
(veličina učinka 0,42; 95% CI 0,21 do 0,62; Dodatak Tablica E-8), a učinak je zadržan u 12
ispitivanja koja su omogućila praćenje nakon liječenja (6 do 24 mjeseca; veličina učinka 0,37;
95% CI 0,11 do 0,66).84 Te su analize kombinirale 16 različitih mjera socijalne, profesionalne,
životne situacije i globalne funkcije te su koristile mjeru veličine učinka za standardizaciju u
procjenama funkcije.
Rezultati triju drugih istraživanja, koji nisu uključeni u sustavni pregled, također su izvijestili o
funkcionalnim ishodima.87–89 Istraživanja su koristila različite mjere funkcije u različitim
vremenskim točkama, ali su sva pronađena isporuka kognitivne sanacije poboljšala funkciju u
odnosu na uobičajenu skrb, iako rezultati nisu uvijek bili značajni (Dodatak Tablica E-9). Na
primjer, jedna studija otkrila je značajno bolju globalnu funkciju nakon 15 tjedana terapije
kognitivne sanacije u odnosu na uobičajenu skrb na temelju GAF rezultata (SMD 0,56; 95% CI
88
88
0,34 do 0,88), dok je razlika između skupina bila slična po veličini, iako ne značajna, u drugoj
studiji koja je mjerila funkciju i invalidnost s profilom životnih vještina (LSP) nakon 16 tjedana
liječenja (SMD 0,41; 95% CI −0,10 do 0,91).87 Zajedno, ovaj dokaz je niske snage.
Jedna studija izvijestila je o učinku kognitivne sanacije na kvalitetu života (Dodatak Tablica E-
9).89 Nije bilo razlike u rezultatima subjektivne kvalitete života (QOLI) nakon 12 tjedana
liječenja (procjena učinka, prilagođena skupini i vremenu 0,52; p = 0,17), ali QOLI rezultat bio
je značajno bolji u skupini za kognitivnu sanaciju nakon 3 mjeseca nakon liječenja (procjena
učinka, prilagođena skupini i vremenu 1,15; p = 0,002). Ovi dokazi nisu dovoljni zbog
ograničenja istraživanja, nedostatka potvrdnih ispitivanja i nepreciznosti.
Ukupni simptomi
Rezultati su bili mješoviti u dva istraživanja (N=153), koja nisu uključena ni u jedan od
sustavnih pregleda, pri čemu su prikazani ukupni rezultati simptoma (Dodatak Tablica E-9). U
jednom istraživanju koje je uspoređivalo 6 mjeseci kognitivne sanacije s uobičajenom skrbi,
poboljšanja ukupnog PANSS-a bila su veća u skupini koja je primala kognitivnu sanaciju na
kraju liječenja (SMD -0,90; 95% CI -a −1,50 do −0,31) i nakon 1-godišnjeg praćenja (SMD
−0,68; 95% CI −1,26 do −0,09).86 Druga studija nije utvrdila da je razlika statistički značajna na
16 (SMD -0.42; 95% CI -0.92 do 0.09) i 40 tjedana (SMD -0.04; 95% CI -0.54 do 0.46).87
Objedinjavanje tih ciljeva osigurava kombiniranu točku SMD od −0,62 (95% CI-1,01 do −0,24).
Sustavni pregled Wykesa kombinirao je širok raspon mjera simptoma, uključujući Ljestvicu za
procjenu pozitivnih simptoma (SAPS), SANS, PANSS i BPRS, između ostalog (Dodatak Tablica
E-8). Sustavni pregled je utvrdio da kognitivna sanacija poboljšava simptome, na temelju 20
istraživanja (veličina učinka 0,18; 95% CI 0,03 do 0,32).84 Poboljšanje simptoma nije održano
nakon uklanjanja simptoma (8 RCT-a, veličina učinka 0,17, 95% CI -0,03 do 0,48). Ovaj
Cochrane sustavni pregled nije prikazao rezultate za podskupinu studija koje su koristile pasivnu
kontrolnu skupinu, ali su se veličine učinka četiriju studija koje su izvijestile o učincima
simptoma u odnosu na uobičajenu skrb kretale od 0,05 do 0,45. Zajedno, ovaj dokaz je niske
snage.
Negativni simptomi
Sustavni pregled Cella (18 RCT-ova; N=781) proveo je mrežnu metaanalizu učinka kognitivne
sanacije u odnosu na uobičajenu skrb na negativne simptome.85 Sustavni pregled je utvrdio da je
kognitivna sanacija dovela do značajnog poboljšanja negativnih simptoma, s veličinom učinka
od -0,36 (95% CI -0,52 do −0,20; veličina negativnog učinka pogoduje kognitivnoj sanaciji). Ti
su rezultati bili dosljedni u usporedbi sa svim kontrolnim intervencijama (samo uobičajena skrb i
uobičajena skrb plus aktivno liječenje, isključujući tri netipične vrijednosti; veličina učinka
−0,30, 95% CI −0,36 do −0,22) i nakon liječenja (veličina učinka −0,36, 95% CI −0,51 do
−0,21). Još jedan RCT koji nije uključen u sustavni pregled i usmjeren je na izvršnu funkciju i
metakogniciju, također je pronašao negativne simptome, na temelju negativnih rezultata PANSS-
a, značajno su poboljšani nakon 4 mjeseca liječenja (veličina učinka 0,36, 95% CI 0,01 do
0,70).87 Nije bilo razlike između skupina nakon 6 mjeseci nakon tretmana.
Prekid liječenja
Prekid liječenja nije se razlikovao između kognitivne sanacije i uobičajenih skupina za skrb u
dva istraživanja koja nisu uključena u sustavni pregled (Dodatak Tablica E-9). Relativni rizik bio
je 1,01 (95% CI 0,91 do 1,12) u jednom istraživanju, a drugo istraživanje normativno nije
prikazalo razliku između skupina u udjelu pacijenata koji su mogli održati liječenje (p =
0,08).87,88 Sustavni pregled Cella nije pronašao razliku između kognitivne sanacije i uobičajene
skrbi u udjelu pacijenata koji su prekinuli liječenje (21 istraživanje; RR 0,82, 95% CI 0,67 do
1,01; Dodatak tablica E-8), ali nije proveo analize podskupina samo ispitivanja u usporedbi s
uobičajenom skrbi.85 Ovo je bio dokaz umjerene snage.
Obiteljske intervencije u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Ispitivanja obiteljskih intervencija razlikuju se po vrsti uključenih intervencija, metodama

intervencijskog poroda, broju terapija, trajanju intervencije, razini sudjelovanja pacijenta i
cilju intervencije. Većina obiteljskih intervencija usmjerena je na smanjenje recidiva.
Jedan sustavni pregled poštene kvalitete pružio je dokaze iz 27 istraživanja (N=2,297);

uključeno je i šest istraživanja koja nisu uključena u sustavni pregled (N=562).
Obiteljske intervencije nisu utjecale na socijalnu funkciju, uključujući zapošljavanje i

stambenu situaciju, više nego uobičajena skrb nakon jedne godine (SOE: niska).
Stope samoubojstava bile su slične kod sudionika obiteljske intervencije i onih koji su
primali uobičajenu skrb, ali događaja je bilo malo (SOE: niska).
Poboljšanje simptoma osnovne bolesti utvrđeno je obiteljskom intervencijom u usporedbi s

uobičajenom skrbi (četiri RCT-a, N = 223, SMD -0,46, 95% CI −0,73 do −0,20) u
usporedbi s uobičajenom skrbi (SOE: nisko).
Obiteljske intervencije rezultirale su značajno nižim stopama recidiva od uobičajene skrbi

kada se mjere na:
od 0 do 6 mjeseci (tri RCT-a; N = 244, 23% naspram 37%, RR 0,62, 95% CI 0,41 do
0,92)
7–12 mjeseci (19 RCT-ova; N = 1118, 30% naspram 44%, RR 0,67; 95% CI 0,54 do
0,83)
13–24 mjeseca (devet istraživanja; N=517; 49% naspram 61%; RR 0,75, 95% CI
0,58 do 0,99)
5 godina nakon tretmana (dva istraživanja; N = 140,78% u odnosu na 94%, RR 0,82;

95% CI 0,72 do 0,94)
Dokazi nisu bili prikladni za pokazivanje razlike u razdoblju od 25 do 36 mjeseci

(SOE: umjereno 7–12 mjeseci, nisko za sve ostale)
Dokazi sugeriraju da je recidiv niži s >10 tretmana.
Detaljna sinteza
Jedan Cochrane sustavni pregled poštene kvalitete uključio je 53 istraživanja koja su uključila
pacijente sa shizofrenijom i/ili shizoafektivnim poremećajem (Dodatak Tablica E-10).91
Otprilike polovica uključenih istraživanja provedena je u Kini. Budući da je primjenjivost na
stanovništvo Sjedinjenih Država bila zabrinjavajuća, isključili smo te studije i, prema potrebi,
proveli vlastite analize koristeći preostalih 27 studija (N = 2,297). Također je uključeno šest
dodatnih istraživanja (u osam publikacija, N=562) koja nisu uključena u sustavni pregled.92–
97,289,290
i objedinjene rezultate, prema potrebi. Uključujući sve dokaze, dob ispitanika kretala
se od 15 do 65 godina, a udio muškaraca i žena bio je 66,5 do 33,5 posto, iako šest istraživanja
nije izvijestilo o raspodjeli spola. Trajanje liječenja kretalo se od 6 tjedana do 3 godine i sastojalo
se od bilo koje obiteljske psihosocijalne intervencije koja je zahtijevala najmanje pet sesija u
usporedbi s uobičajenom skrbi. Jedno istraživanje zadovoljilo je sve kriterije kvalitete.93
Relativno malo istraživanja izvijestilo je o metodama randomizacije i prikrivanja raspodjele ili je
izvijestilo o slijepim procjeniteljima ishoda. Rijetko se izvještavalo i o iscrpljivanju studija i
razlozima iscrpljivanja. Informacije o štetnosti bile su rijetke. Većina istraživanja bila je male
veličine s manje od 100 sudionika.
Osim trajanja liječenja, ispitivanja obiteljske intervencije heterogena su u onome što je zapravo
uključeno u obiteljsku intervenciju (Tablice dodataka E-11 i E-12). U nekim slučajevima
psihoedukacija je uključena, ali se može sastojati od jednog ili dva kratka edukacija ili nekoliko
cijelih dana. Psihoedukacija može biti jedini dio intervencije ili, češće, dio paketa koji može
uključivati motivacijsko intervjuiranje, terapiju obitelji ponašanja, grupe za podršku,
komunikacijsku obuku, upravljanje stresom, postavljanje ciljeva i razvoj društvenih mreža.
Obitelji mogu doživjeti intervenciju kao jedna obitelj ili u više obiteljskih skupina. Pacijent može
biti prisutan na nekim sesijama, a ne na drugima. Cilj intervencije može biti spriječiti recidiv
(najčešće) ili hospitalizaciju, promicati liječenje ili pridržavanje lijekova ili, na primjer,
poboljšati društvenu ili globalnu funkciju. U objedinjenim analizama ispitivanja s recidivom kao
ishodom, ta su ispitivanja stratificirana prema broju terapija, trajanju liječenja i procjeni stupnja
psihoedukacije uključene u obiteljsku intervenciju, kako bi se istražio stupanj u kojem svaki
faktor može utjecati na recidiv pacijenta.
Nalaza
Funkcija
Socijalno funkcioniranje
Jedna mala studija (N = 69) izvijestila je o rezultatima promjene pacijenata u odnosu na polaznu
vrijednost na SFS-u.95 Ovo istraživanje je dalo 6 mjeseci liječenja i procijenilo socijalno
funkcioniranje nakon 6 mjeseci i 12 mjeseci. Obiteljska intervencija uključivala je motivacijsko
intervjuiranje, individualnu terapiju kognitivnog ponašanja, zajedno s obiteljskom intervencijom
temeljenom na potrebama njegovatelja. Ovo istraživanje ne pruža dovoljno dokaza o nikakvoj
razlici u društvenoj funkciji između obiteljske intervencije i uobičajene skrbi nakon 12 ili 24
mjeseca (str>0,05).
Nezaposlenost
Četiri istraživanja pružila su dokaze niske čvrstoće da nema razlike u nezaposlenosti s

obiteljskim intervencijama u usporedbi s uobičajenom skrbi nakon 6-12 mjeseci praćenja (N =
230; 75% naspram 66%; RR 1.09; 95% CI 0.91 do 1.29, I2=0%; Dodatak G-16).91 Iako stope
nezaposlenosti na 2 godine (N = 51; 69% naspram 52%; RR 1.33; 95% CI 0,84 do 2,10) i nakon
3 godine praćenja (N = 99; 82% naspram 69%; RR 1.19; 95% CI 0,92 do 1,55) također se nije
razlikovalo između obiteljske intervencije i uobičajene skrbi, dokazi nisu dovoljni za donošenje
zaključaka zbog metodoloških ograničenja, nedostatka potvrdnih ispitivanja i nepreciznosti.
Nije moguće samostalno živjeti
Na temelju tri istraživanja pronađeni su dokazi niske čvrstoće da nema razlike između obiteljskih
intervencija i uobičajene skrbi u nemogućnosti samostalnog života nakon 1 godine (N = 164;
57% naspram 63%; RR 0.83; 95% CI 0,66 do 1,03).91 Jedno istraživanje uključeno u sustavni
pregled izvijestilo je o neovisnom životu nakon 3 godine nakon intervencije (N = 99; 54%
naspram 66%; RR 0.82; 95% CI 0,59 do 1,14), ali ti dokazi nisu dovoljni. Na malom istraživanju
(N=97) prikazani su podaci 63 sudionika (65%) nakon petogodišnjeg praćenja 15-mjesečne
intervencije i pronađena je obiteljska intervencija povezana s manjim brojem mjeseci života u
ustanovi za psihijatrijske pacijente (10,87 mjeseci naspram 21,18 mjeseci, p = 0,04) u usporedbi
s uobičajenom skrbi.291 Dokazi nakon 5 godina smatrali su se nedovoljnima za donošenje
smislenih zaključaka o učinku obiteljske intervencije u sposobnosti samostalnog života.
Jedna studija (N = 50) izvijestila je o srednjoj promjeni krajnje točke u rezultatima kvalitete
života na temelju Heinrichs QLS ljestvice (ljestvica od 21 stavke, visoka ocjena = dobra).91
Dodatna studija (N = 55) izvijestila je da je 9-mjesečna obiteljska intervencija poboljšala ukupnu
kvalitetu života na temelju EuroQol ljestvice za 7,38 bodova u odnosu na uobičajeno liječenje
nakon 24 mjeseca, ali ta razlika nije bila statistički značajna (−7,38, 95% CI -22,07 do 7,31).93
Vrijednosti na EuroQol-u nisu iskazane prije 24-mjesečnog praćenja. Dokazi se smatraju
nedovoljnima za donošenje smislenih zaključaka o učinku obiteljskih intervencija u odnosu na
uobičajenu skrb na kvalitetu života.
Pronađeni su dokazi niske čvrstoće, iz šest istraživanja, koji nisu imali razlike u riziku od
samoubojstva za sudionike koji su primali obiteljske intervencije u usporedbi s uobičajenom
skrbi, ali događaja je bilo malo (N = 314, 4% naspram 6%, RR 0,85; 95% CI 0,24 do 3,02,
I2=23%; Dodatak G-17).91
Ukupni simptomi
Kombiniranje rezultata na BPRS-u iz tri istraživanja (N = 190).91,96 s PANSS rezultatima iz

jednog ispitivanja93 (N=55) pružio je dokaze niske čvrstoće o poboljšanju simptoma osnovne
bolesti obiteljskim intervencijama (četiri RCT-a, N = 223, SMD -0,46, 95% CI −0,73 do −0,20,
I2=0%; Dodatak G-18).91,93,96 Podaci iz jednog malog istraživanja (N=64) nisu se mogli
objediniti s drugim istraživanjima, ali su izvijestili o značajnom poboljšanju s obiteljskom
intervencijom u analizi kovarijance (p=0,017).95
Negativni simptomi
Tri istraživanja (N=163) 92,93,96 također su izvijestili o rezultatima na negativnoj podskali

BPRS-a, PANSS-a i izmijenjenoj ljestvici za procjenu negativnih simptoma. Objedinjena analiza
utvrdila je manji rizik od negativnih simptoma obiteljskom intervencijom (SMD −0,38, 95% CI
−0,69 do −0,07; Dodatak G-19).
Prekid liječenja
Šest istraživanja pružilo je dokaze niske čvrstoće o nikakvoj razlici između obiteljske
intervencije i uobičajene skrbi pri napuštanju studije rano između 3 i 6 mjeseci (N = 504; 13%
naspram 14%; RR 0.86; 95% CI 0.51 do 1.45, I2=19%; Dodatak G-20).91 Međutim, između 7 i
12 mjeseci ispitanici koji su primali uobičajenu skrb imali su veću vjerojatnost da će rano
napustiti studiju u usporedbi sa sudionicima koji su primali obiteljsku intervenciju (13
istraživanja; N = 953, 24% naspram 26%, RR 0,77; 95% CI 0.64 do 0.93, I2=0%; Dodatak G-
21)91,93,94,97 na temelju dokaza niske čvrstoće. Rezultati ranog napuštanja studije nisu se
razlikovali između 13 mjeseci i 2 godine (šest RCT-ova, N = 362, 22% naspram 27%, RR 0,82,
95% CI 0,57 do 1,16, I2=0%),91 na temelju dokaza niske čvrstoće. Dokazi nisu bili dovoljni za
utvrđivanje koristi obiteljske terapije u usporedbi s uobičajenom skrbi o odlascima u istraživanje
između 25 i 36 mjeseci i nakon 3 godine.
Povratak
91
U skladu s uključenim sustavnim pregledom,91 Smatrali smo da su sudionici koji nedostaju

podaci za recidiv bili recidivi. Tri istraživanja pružila su dokaze niske čvrstoće o manjem riziku
od recidiva između 0 i 6 mjeseci s obiteljskim intervencijama u usporedbi s uobičajenom skrbi
(N = 244, 23% naspram 37%, RR 0,62; 95% CI 0,41 do 0,92, I2=0%, Dodatak G-22).91,290 U
istraživanju s većim brojem sesija (11 do 20) stope recidiva bile su nešto niže nego u dva
istraživanja s obiteljskom intervencijom od 0 do 10 sesija (RR 0,51 naspram RR 0,69).
Devetnaest istraživanja (N=1118) pružilo je dokaze umjerene snage o manjem riziku od recidiva
između 7 i 12 mjeseci s obiteljskim intervencijama u usporedbi s uobičajenom skrbi (30%
naspram 44%, RR 0,67; 95% CI 0,54 do 0,83; Ja2=44%; Dodatak G-23).91,93,96,97,290 Kao i
gore, studije s većim brojem sesija (tj. više od 10) imale su veću vjerojatnost da će pogodovati
obiteljskoj intervenciji, dok je trajanje intervencije (Dodatak G-24) pogodovalo ispitivanjima do
12 mjeseci, a ispitivanja koja su uključivala psihoedukaciju (Dodatak G-25) kao cijeli ili dio
paketa liječenja imala su nešto manju vjerojatnost da će pokazati učinak liječenja (RR 0,78; 95%
CI 0,60 do 1,02).
Smatralo se da je SOE nizak za stope recidiva dulje od 12 mjeseci. Stope recidiva od 13 do 24

mjeseca također su pogodovale obiteljskoj intervenciji (devet istraživanja; N=517; 49% naspram
61%; RR 0,75, 95% CI 0,58 do 0,99; Ja2=57%; Dodatak G-26).91 Nije bilo razlike u statističkoj
značajnosti učinka liječenja na temelju broja sesija unutar obiteljske intervencije ili trajanja
intervencije (Dodatak G-27). Gotovo sva istraživanja uključivala su psihoedukaciju. Tijekom 25
do 36 mjeseci pronađeni su dokazi niske čvrstoće da nema razlike između obiteljske intervencije
i uobičajene skrbi o stopama recidiva (dva istraživanja; N=147; 79% naspram 73%; RR 1.05;
95% CI 0,79 do 1,39; Ja2=45%; Dodatak G-28).
Dvije male studije (N=140) dale su podatke o recidivu nakon 5 godina praćenja (nakon 15
mjeseci intervencije).91,289 Objedinjena analiza pružila je dokaze niske čvrstoće da se korist
obiteljskih intervencija na rizik od recidiva može zadržati nakon 5 godina (78% naspram 94%,
RR 0,82; 95% CI 0,72 do 0,94, I2=0%; Dodatak G-29). Jedna mala, studija (N = 63) dala je
podatke nakon 8 godina i nije pronašla razliku u riziku od recidiva između obiteljske intervencije
i uobičajene skrbi (81% naspram 94%, RR 0,86; 95% CI 0,71 do 1,05).91 Ovi dokazi nakon 8
godina nisu dovoljni za donošenje zaključaka.
Šteti
Jedna mala studija (N=51) nije pružila dovoljno dokaza o mjerama obiteljskog opterećenja kako
bi se utvrdilo smanjuju li obiteljske intervencije obiteljsko opterećenje u usporedbi s
uobičajenom skrbi.91
Nije bilo dovoljno dokaza da nema razlike u smrtnosti od nesamoubojstava na temelju tri
istraživanja (N = 113, 3% naspram 4%, RR 0,96; 95% CI 0,17 do 5,33, I2=0%; Dodatak G-30).91
Intenzivno upravljanje slučajevima u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
ICM je procijenjen u jednom kvalitetnom sustavnom pregledu (10 istraživanja; N=1,652) i

jedan RCT (N=77).
ICM se nije razlikovao od uobičajene skrbi u poboljšanjima društvene funkcije, na temelju

objedinjene analize triju istraživanja (MD 0,46; 95% CI -a −0,34 do 1,26) (SOE: nisko).
Nije bilo razlike u stopama zatvora s ICM-om u odnosu na uobičajenu skrb, na temelju
objedinjene analize pet istraživanja (OR 0,90, 95% CI 0,45 do 1,82) (SOE: nisko).
ICM nije poboljšao kvalitetu života više od uobičajene skrbi u dva istraživanja (SOE:
niska).
ICM nije poboljšao simptome osnovne bolesti više od uobičajene skrbi, na temelju
objedinjene analize dvaju istraživanja (MD, 0,46; 95% CI -a −3,67 do 4,60). Jedno
sljedeće istraživanje također nije izvijestilo o razlici u simptomima koji su koristili
različitu ljestvicu (SOE: niska).
Detaljna sinteza
Kvalitetni sustavni pregled 10 istraživanja (N=1,652) procjenjivao je ICM u usporedbi s

uobičajenom skrbi (Tablice dodataka E-13 i F-3).98 Drugi Cochrane sustavni pregled koji je
kombinirao dokaze za asertivno liječenje u zajednici i ICM nije korišten, jer smo smatrali da su
to različite intervencije.272 Međutim, sve studije uključene u drugi sustavni pregled uključene su
ovdje. Uključene studije uključile su pacijente sa shizofrenijom ili poremećajima sličnim
shizofreniji, bipolarnim poremećajem ili depresijom s psihotičnim značajkama. Prosječna dob
sudionika uključenih u studije kretala se od 35 do 49 godina, 0 do 59 posto bile su žene, a 0 do
91 posto nisu bile bijele. Uključene intervencije izričito su opisane kao upravljanje predmetima;
Isključene su studije (ili opseg studija) asertivnog liječenja u zajednici i kućne skrbi. Kvaliteta
istraživanja bila je u rasponu od poštene do dobre; Studije loše kvalitete su isključene.
Sud je utvrdio još jedno istraživanje ICM-a objavljeno od prethodno opisanog sustavnog
pregleda (tablice Dodataka E-14 i F-4). 99 Studija poštene kvalitete (N=77) uključila je sudionike
prosječne dobi od 37 godina, a udio sudionica bio je 53 posto; rasa/etnička pripadnost nije
prijavljena. Istraživanje je uključilo švedske pacijente s dijagnosticiranom mentalnom bolešću i
ozbiljnim funkcionalnim oštećenjem. Pacijenti su praćeni 3 godine.
Nalaza
Funkcija
Globalna i društvena funkcija
Sustavni pregled ICM-a nije pronašao značajan učinak na društvenu funkciju, na temelju
objedinjene analize triju istraživanja (N=197) (MD0.46, 95% CI −0.34 do 0.1.26; Ja2=48%;
Dodatak Tablica E-13).98
Jedno istraživanje objavljeno od sustavnog pregleda također je izvijestilo o funkcionalnim

ishodima.99 U skladu s nalazima sustavnog pregleda, studija nije opisala razliku između skupina
u funkciji procijenjenih primjenom Straussove stolarske ljestvice (Dodatak tablica E-14). SOE za
ovu usporedbu je nizak zbog ograničenja istraživanja i nepreciznosti.
Susreti s pravnim sustavom
Sustavni pregled nije opisao značajne razlike u zatvoru na temelju pet istraživanja (N=757; ILI
0,90, 95% CI 0,45 do 1,82; Ja2=0%).98 To su dokazi niske čvrstoće zbog ograničenja istraživanja
i nepreciznosti.
Sustavnim pregledom ICM-a pronađena su dva istraživanja koja su izvijestila o kvaliteti života
(Dodatak tablica E-13).98 ICM nije bio povezan s razlikama u ocjenama kvalitete života na
ljestvici kvalitete života (MD, 0.09, 95% CI -0.23 do 0.42). Jedno sljedeće suđenje,99 koji je
procjenjivao kvalitetu života pomoću Lancashire profila kvalitete života, također nije pronašao
razliku između skupina u kvaliteti života. Ovi dokazi su niske čvrstoće zbog ograničenja
istraživanja i nepreciznosti.
Sustavni pregled nije izvijestio o značajnim razlikama između skupina u simptomima na temelju
rezultata BPRS-a (dva istraživanja; N=126; MD, 0.46; 95% CI -3,67 do 4,60).98 Jedno sljedeće
istraživanje procijenilo je simptome pomoću Hopkinsovog popisa za provjeru simptoma, a
također nije izvijestilo o razlici između skupina (Dodatak Tablica E-14).99 Ovi dokazi su niske
čvrstoće zbog ograničenja istraživanja i nepreciznosti.
Prekid liječenja
Sustavni pregled izvijestio je o znatno manjem gubitku u praćenju ICM-a u usporedbi s

uobičajenom skrbi na temelju sedam istraživanja (N = 1,210; ILI 0,70, 95% CI 0,54 do 0,90;
Ja2=36%; Dodatak Tablica E-13).98 Dodavanje podataka iz jedne studije objavljene nakon
sustavnog pregleda nije bitno promijenilo te rezultate (osam istraživanja; N=1,287; ILI 0,71,
95% CI 0,54 do 0,95; Ja2=11%; Dodatak G-32). To je bio dokaz umjerene snage.
Bolest Samoupravljanje i oporavak u odnosu na uobičajenu njegu
Ključne točke
Jedan sustavni pregled poštene kvalitete pružio je dokaze iz 13 istraživanja (N=1,404); Još
jedno istraživanje koje nije uključeno u sustavni pregled pružilo je dodatne dokaze.
Sudionici koji su primali intervenciju obrazovanja za samoupravljanje imali su znatno

veću vjerojatnost da će pokazati smanjenje težine simptoma na temelju BPRS-a (pet RCT-
ova, OMU za masovno uništenje −4,19, 95% CI −5,84 do −2,54) (SOE: umjereno), ali bez
promjene negativnih simptoma na temelju PANSS-a - negativne podskale (SOE: nisko).
Pacijenti koji su primali više od 10 intervencija samoupravljanja imali su veće smanjenje

vjerojatnosti recidiva u usporedbi s uobičajenom skrbi (ILI 0,41; 95% CI 0,21 do 0,79),
dok su oni koji su primali 10 ili manje sesija imali manje, neznatno, smanjenje rizika od
recidiva (ILI 0,67, 95% CI 0,39 do 1,15) (SOE: nisko).
Detaljna sinteza
Programi obuke za samoupravljanje bolestima osmišljeni su kako bi poboljšali znanje,

upravljanje simptomima, socijalno i profesionalno funkcioniranje, s primarnim ciljem smanjenja
rizika od recidiva usredotočujući se na upravljanje lijekovima, prepoznavanje znakova ili
recidiva te razvoj plana prevencije recidiva i vještina suočavanja s trajnim simptomima. S
obzirom na to, primarni cilj ove intervencije je smanjenje rizika od recidiva.
Sud je utvrdio jedan sustavni pregled pravedne kvalitete100 koji je ispitivao učinak intervencija u
obrazovanju za samoupravljanje u usporedbi s uobičajenom skrbi, koja nije bila jasno definirana
(tablice Dodataka E-15 i F-3). Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je 13 istraživanja
(N=1404; raspon od 23 do 125) s tri istraživanja iz populacije Sjedinjenih Država (N=211).
Samo tri do pet istraživanja (N=257 do 534) prikazalo je rezultate za svaki ishod od interesa.
Udio sudionica kretao se od 27 do 58 posto u 12 istraživanja; Jedno istraživanje uključilo je
isključivo muške sudionike. Srednja dob kretala se od 30 do 40 godina. Sve intervencije
provedene su u grupnom okruženju, a broj intervencija kretao se od 7 do 48 sesija u trajanju od
po 45 minuta do 90 minuta. Trajanje praćenja kretalo se od trenutka prestanka liječenja do 24
mjeseca nakon tretmana.
Uključili smo još jedan pošteni RCT koji uspoređuje određeni program obuke za
samoupravljanje bolestima za shizofreniju, program upravljanja bolestima i oporavka u
usporedbi s uobičajenom skrbi.101 Ova izraelska studija uključila je 210 osoba s teškim
mentalnim bolestima i izmjerila učinkovitost koristeći Ljestvicu učinkovitosti suočavanja i

ljestvicu upravljanja i oporavka bolesti. Postotak sudionika sa shizofrenijom bio je 80, odnosno
89 posto u intervencijskim i kontrolnim skupinama. Vjernost programu mjerena je ljestvicom
upravljanja bolestima i vjernosti oporavka nakon 4 do 5 mjeseci i kretala se od 2,66 do 4,77
(sredstava) na ljestvici od 1 do 5. Nije bilo značajnih razlika između skupina ni u jednoj
sociodemografskoj varijabli (tablice Dodataka E-16 i F-4).
Nalaza
Funkcija
Funkcionalni ishodi opisani su u 10 istraživanja uključenih u sustavni pregled,100 i jedinstveni

RCT koji je objavljen nakon pregleda,101 Međutim, niti jedno istraživanje nije koristilo istu
metodu za mjerenje ishoda. Sveukupno, pet istraživanja je pronašlo korist od intervencija
samoupravljanja na globalnim, socijalnim i profesionalnim ishodima, dok ostalih šest
istraživanja nije. Ti dokazi nisu dovoljni za donošenje zaključaka.
Ukupni simptomi (BPRS)
Sustavni pregled100 izvijestio je o učinku intervencija edukacije o samoupravljanju na

psihijatrijske simptome (Dodatak Tablica E-15). Pet istraživanja (N=409) izvijestilo je o srednjim
podacima za psihijatrijske simptome pomoću BPRS-a, pri čemu je metaanaliza tih podataka
pokazala da su sudionici u intervencijskoj skupini imali značajno veću vjerojatnost da pokažu
smanjenje težine simptoma (WMD -4.19, 95% CI -5.84 do -2.54). Mjera statističke heterogenosti
nije prijavljena i nije jasno da je razlika od 4,19 bodova klinički značajna. Ovi dokazi su bili
umjerene snage. Metaanaliza 3 od 13 istraživanja (N=257) pokazala je značajno smanjenje težine
pozitivnih simptoma (WMD -2,12, 95% CI −3,04 do −1,20) mjereno PANSS-om, ali ukupni
rezultati nisu procijenjeni.
Negativni simptomi (PANSS-negativni)
Učinak edukacije o samoupravljanju na negativne simptome, temeljen na podskali PANSS -

Negativni simptomi, opisan je u jednom sustavnom pregledu koji je uključivao tri istraživanja za
ovaj ishod (N = 257).100 Rezultati pokazuju značajno smanjenje ozbiljnosti negativnih simptoma
koji pogoduju intervencijskoj skupini (WMD -4.01, 95% CI -5.23 do -2.79; Dodatak Tablica E-
15). Ovi dokazi su bili niske čvrstoće zbog ograničenja istraživanja i nepreciznosti.
Povratak
Sustavni pregled uključio je pet istraživanja (N=534) koja su izvijestila o podacima o ishodima
recidiva i stratificirala analizu prema broju edukacija o samoupravljanju (Dodatak tablica E-
15).100 Tri istraživanja imala su više od 10 sesija, a dva manje od 10 sesija. Pacijenti koji su
primali više od 10 sesija imali su 59 posto manju vjerojatnost da će doživjeti recidiv od onih koji
su primali uobičajenu skrb (ILI 0,41, 95% CI 0,21 do 0,79), dok su oni koji su primali 10 sesija
ili manje imali 33 posto manju vjerojatnost da će doživjeti recidiv od onih koji su primali
uobičajenu skrb (ILI 0,67, 95% CI 0,39–1,15). To je bio dokaz niske čvrstoće.
Ostali ishodi
Pravedno kvalitetno istraživanje objavljeno nakon sustavnog pregleda uključivalo je Ljestvicu

upravljanja bolestima i oporavka kao primarnu mjeru ishoda (Dodatak tablica E-16).101 Ljestvica
je kompozitna ljestvica, mjerenje osobnih ciljeva, poznavanje mentalnih bolesti, povezanost sa
značajnim drugima, funkcioniranje, simptomi, stres, suočavanje, prevencija recidiva,
hospitalizacija, lijekovi i upotreba droga i alkohola (raspon do 5; viši rezultati bolji). Intervencija
je rezultirala znatno većim poboljšanjem na ovoj ljestvici, iako su apsolutna poboljšanja bila
mala (0,18 naspram 0,03; str<0,01). Studija je također izvijestila o Skali učinkovitosti
suočavanja, koja procjenjuje simptome, upotrebu tvari i probleme sa spavanjem, strategije koje
se koriste za suočavanje i procjenu učinkovitosti tih strategija od pacijenta, s rezultatima u
rasponu od 1 do 5. Na toj je ljestvici intervencija rezultirala i malim, ali statistički značajnim
poboljšanjima u usporedbi s uobičajenom skrbi (konačni rezultati 3,25 naspram 3,09; str<0,05).
U post hoc analizama ova je studija pronašla bolje rezultate s višim ocjenama vjernosti
intervencija.
Psihoedukacija pacijenata (individualna ili grupna) u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Jedan kvalitetan sustavni pregled pružio je dokaze iz 10 istraživanja (N=1,125).
Psihoedukacija je imala veći učinak od uobičajene skrbi na globalne funkcionalne ishode

nakon 1 godine praćenja na temelju jednog kvalitetnog sustavnog pregleda triju
istraživanja (MD -5.23, 95% CI -8.76 do −1.71) (SOE: nizak).
Psihoedukacija je imala veći učinak od uobičajene skrbi na stope recidiva (sa ili bez
ponovnog prihvata) nakon 9 do 18 mjeseci praćenja na temelju jednog kvalitetnog
sustavnog pregleda šest istraživanja (RR 0,80, 95% CI 0,70 do 0,92) (SOE: umjereno).
Detaljna sinteza
Pronađen je jedan kvalitetan sustavni pregled102 uspoređujući formaliziranu psihoedukaciju s

uobičajenom skrbi (Tablice dodataka E-17 i F-3). Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je 10
kliničkih pokusa (ukupno N = 1.125), od kojih je osam uključivalo stabilizirane ambulante, s
trajanjem praćenja od čak 5 godina. Ispitanici među uključenim studijama imali su različite
dijagnoze, uključujući shizofreniju, shizofrenijalni poremećaj, shizoafektivni poremećaj i
shizotipni poremećaj (uz uključivanje osoba s višestrukim dijagnozama). Istraživanja su
provedena prvenstveno u Sjevernoj Americi i sjevernoj Europi (s 15% ispitanika iz Sjedinjenih
Država). Psihoedukativne intervencije bile su raznolike, uključujući varijacije kratke, uobičajene
duljine, individualne i grupne tehnike. Uobičajena skrb također je bila različito definirana,
uključujući elemente upravljanja lijekovima, psihosocijalne rehabilitacije i potporne
psihoterapije.
Sama psihoedukacija povezana je s procesom informiranog pristanka, koji je sastavni dio

uobičajenog upravljanja bilo kojom bolešću. To bi se moglo pretpostaviti kako bi se uzele u obzir
neke poteškoće u promatranju razlika u ishodima između psihoedukacije i uobičajene skrbi.
Heterogenost u dizajnu studija dodatno komplicira sintezu dostupnih podataka u ukupne procjene
učinka psihoedukacije.
Nalaza
Funkcija
Objedinjeni su funkcionalni ishodi nakon 1 godine praćenja mjereni primjenom GAF ili GAS
ljestvice u tri istraživanja, što pokazuje značajan blagotvoran učinak psihoedukacije (MD -5,23,
95% CI −8,76 do −1,71; Ja2=79%).102 Ipak, SOE za taj učinak bio je nizak povezan s prethodno
navedenim ograničenjima studija i malim brojem opažanja. Pojedinačna istraživanja izvijestila su
o GAS-u ili GAF-u na kraju liječenja, 6 mjeseci, 18 mjeseci i 2 i 5 godina nakon liječenja, ali ti
dokazi nisu bili dovoljni za donošenje zaključaka zbog ograničenja istraživanja, nedostatka
potvrdnih studija i malih veličina uzoraka. Unutar tih dokaza, dva istraživanja sugeriraju
mogućnost poboljšanja funkcionalnih ishoda s psihoedukcijom; jedna studija je otkrila značajnu

korist psihoedukacije nakon 2 godine, ali ne i 5 godina praćenja, a druga je pronašla poboljšanje
psihosocijalnog funkcioniranja odmah nakon intervencije, bez vidljive razlike nakon 6 ili 18
mjeseci praćenja pomoću SAS ljestvice (Dodatak tablica E-17).
Iako je jedan mali RCT (N=114) primijetio neznatan nalaz poboljšane kvalitete života mjeren
Heinrichovom skalom na kraju liječenja i nakon 3 mjeseca, dokazi SOE nisu bili dovoljni zbog
ograničenja istraživanja i malog broja opažanja i nemogućnosti procjene dosljednosti u ovom
jednom RCT-u.102
Razlike u ukupnim rezultatima BPRS-a uspoređene su u dva istraživanja (jedno je imalo malu,
ali neznatnu korist, jedno nije imalo učinka), pri čemu ukupna potrošnja u državnom vlasništvu
nije bila dovoljna povezana s dizajnom studije, nepreciznošću i nepoznatom konzistencijom.102
Povratak
U sustavnom pregledu provedena je kombinirana analiza recidiva i ponovnog prihvata kako bi se

povećala količina podataka koji se mogu izdvojiti (Dodatak tablica E-17). Na temelju šest
istraživanja (N = 720), psihoedukacija je imala veći učinak od uobičajene skrbi na stope recidiva
(sa ili bez ponovnog prihvata) nakon 9 do 18 mjeseci praćenja (RR 0,80, 95% CI 0,70 do 0,92;
Ja2=54%)102 SOE za ovaj nalaz je umjeren. Ostale analize dostupnih RCT-ova ograničene na
recidiv bez ponovnog prihvata nisu pokazale značajne učinke psihoedukacije i imale su nisku
SOE povezanu s metodologijama istraživanja i nedostatkom preciznosti. Jedna skupina uključena
u ovaj SR292 izvijestio je o podacima koji sugeriraju korist od psihoedukacije u smanjenju stope
ponovnog prihvata nakon 7 godina praćenja.
Šteti
Potencijalne štete koje bi mogle biti povezane s psihoedukacijskom intervencijom koje su

analizirane u sustavnom pregledu102 uključujući smrt i odustajanje od svih uzroka ispitanika
izloženih psihoedukcijskoj intervenciji (Dodatak tablica E-17). Samo su dva istraživanja
izvijestila o smrtnim slučajevima, bez naznaka da su se smrtni slučajevi razlikovali među
skupinama, ali SOE je bio nizak prvenstveno povezan s nepreciznošću i rijetkošću smrti tijekom
ispitivanja. Nije otkrivena razlika u stopama ispitanika koji su napustili istraživanja ili su bili
izgubljeni za praćenje u osam istraživanja (RR 1.13, 95% CI 0.89 do 1.44; Ja2=15%)
Trening socijalnih vještina u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Tri istraživanja pravedne kvalitete (N=384) pružila su dokaze za osposobljavanje

socijalnih vještina.
Globalna funkcija bila je značajno bolja u bolesnika koji su primali 6 mjeseci (SMD na
GAF ljestvici 1,60, 95% CI 1,19 do 2,02) i 1 godinu (SMD 2,02; 95% CI 1,53 do 2,52)
treninga socijalnih vještina. Socijalna funkcija bila je značajno bolja u bolesnika koji su
primali 2 godine (SMD na Multnomah Community Ability Scale (MCAS) 0,65, 95% CI
0,36 do 0,95) treninga socijalnih vještina u tri istraživanja (SOE: nisko).
U bolesnika sa shizofrenijom simptomi su se, na temelju PANSS-a, više poboljšali s

obukom socijalnih vještina nakon 6 mjeseci (SMD -1,50, 95% CI −1,92 do -1,09) i 2
godine (SMD -0,81, 95% CI -1,22 do −0,40) (SOE: nisko).
Negativni simptomi dosljedno su i značajno poboljšani obukom socijalnih vještina u

odnosu na uobičajenu skrb u tri istraživanja (raspon SMD-a od −0,45 do -1,30) (SOE:
nizak).
Detaljna sinteza
Pronašli smo dva sustavna pregleda osposobljavanja socijalnih vještina (Kurtz 2008293 i Almerie
2015294), međutim, oba su naknadno isključena zbog uključivanja velikog broja bolničkih i
kratkoročnih studija (tj. u trajanju kraćem od 12 tjedana) i/ili studija koje su koristile aktivnu
kontrolnu skupinu bez zasebne analize u skladu s aktivnim ili pasivnim kontrolama. Iako ovi
pregledi nisu zadovoljili kriterije uključenja, u kontekstualne svrhe uključili smo nalaze iz
Kurtzovog sustavnog pregleda u nastavku za funkciju, negativne simptome i recidiv. Nisu
prikazani rezultati Almerie sustavnog pregleda zbog uključivanja visokog udjela studija
provedenih u Kini, za koje se pokazalo da precjenjuju učinke liječenja i upitne su važnosti za
kliničku praksu Sjedinjenih Država.295
Pregledom referentnih popisa tih sustavnih pregleda i pretraživanja literature pronađena su tri
istraživanja (u 4 publikacije) koja ispunjavaju kriterije uključivanja koji uspoređuju
osposobljavanje socijalnih vještina i uobičajenu skrb (Dodatak tablica E-18).97,103–105 Još jedan
RCT treninga kognitivnih bihevioralnih socijalnih vještina uključen je u CBT odjeljak ovog
izvješća.275
Tri istraživanja osposobljavanja socijalnih vještina uključivala su između 98 i 183 sudionika

istraživanja. U tim se istraživanjima obuka socijalnih vještina sastojala od tjednih sesija (u
rasponu od 24 tjedna do 1 godine; ukupno praćenje od 6 mjeseci do 3 godine) specifičnih,
progresivnih intervencijskih modula koji su općenito uključivali upravljanje simptomima i
lijekovima, poboljšanje društvenih i obiteljskih odnosa i povećanje funkcionalnih vještina kao
što je upravljanje novcem, između ostalog. U sva tri istraživanja, obuka socijalnih vještina bila je
posebno usmjerena na poboljšanje psihosocijalne funkcije i smanjenje recidiva i potrebe za
hospitalizacijom. Jedna studija je provedena u Sjedinjenim Državama,103,104 a druga dva su
provedena u Meksiku.97,105 Prosječna dob bila je oko 30 godina u dva istraživanja.97,105 U
drugoj studiji, koja je posebno uključila starije odrasle osobe, srednja dob bila je 60
godina.103,104 U istoj studiji više od polovice sudionika istraživanja bile su žene, a >80 posto
bijelci. U druga dva istraživanja žene su činile oko 30 posto sudionika, a rasa nije
prijavljena.97,105 Dva istraživanja zahtijevala su dijagnozu shizofrenije za uključivanje
istraživanja, ali u drugom je samo oko 55 posto sudionika imalo shizofreniju ili shizoafektivni
poremećaj. Trajanje bolesti bilo je 8 i 9 godina u dva istraživanja,97,105 i nije prijavljeno u
drugom. Sva tri istraživanja ocijenjena su poštenom kvalitetom (Dodatak F-4). Metodološka
ograničenja među studijama bila su neadekvatno izvještavanje o metodama randomizacije i
prikrivanja raspodjele, različitosti polaznih skupina (jedna studija) i nikakva namjera liječenja
analize (dvije studije).
Nalaza
Funkcija
Funkcionalno poboljšanje primarni je fokus osposobljavanja socijalnih vještina. Sva tri

istraživanja izvijestila su o značajnim poboljšanjima funkcionalnih ishoda s obukom socijalnih
vještina, na temelju različitih mjera (Dodatak tablica E-18).97,103–105 Budući da su funkcionalni
ishodi opisani na različite načine u istraživanjima, ovdje su rezultati skale pretvoreni u SMD-ove
u svrhu usporedbe. U dva istraživanja, GAF rezultati bili su značajno bolji u skupinama za obuku
socijalnih vještina u usporedbi s uobičajenom skrbi nakon 6 mjeseci (N = 119; SMD 1.60, 95%
CI 1.19 do 2.02)105 i 1 godina liječenja (N=98; SMD 2.02, 95% CI 1.53 do 2.52).97 Treća
studija, koja je uključivala kombinaciju pacijenata sa shizofrenijom i poremećajima raspoloženja,

izvijestila je o poboljšanju funkcije na temelju MCAS rezultata nakon 2 godine treninga
socijalnih vještina (N = 183; SMD 0.65, 95% CI 0.36 do 0.95), ali ti rezultati nisu održani nakon
3 godine praćenja (1 godinu nakon prestanka liječenja; SMD 0.24; 95% CI −0,05 do
0,53).103,104 Ovi rezultati su u skladu s onima u gore opisanom sustavnom pregledu Kurtz 2008,
koji je također izvijestio o pozitivnom učinku treninga socijalnih vještina na psihosocijalnu
funkciju (sedam istraživanja, N = 371); veličina učinka 0,52, 95% CI 0,31 do 0,73).293 Dokazi o
poboljšanjima tijekom liječenja bili su niske čvrstoće; Dokazi o održavanju učinka nakon
prestanka liječenja bili su ograničeni na jednu malu studiju i stoga nisu dovoljni za donošenje
zaključaka.
Ukupni simptomi
Značajno veće smanjenje ukupnih simptoma pronađeno je nakon završetka obuke socijalnih
vještina u usporedbi s uobičajenom skrbi u dva istraživanja (N=119 i 98) koja su uključivala
isključivo pacijente sa shizofrenijom (Dodatak Tablica E-18).97,105 SMD u ukupnim rezultatima
PANSS-a iznosio je −1,50 (95% CI −1,92 do −1,09) i −0,81 (95% CI −1,22 do −0,40) nakon 6
mjeseci, odnosno 1 godine. Ovaj dokaz je bio niske jačine. U trećoj studiji došlo je do malog,
neznatnog učinka u korist obuke socijalnih vještina na temelju BPRS rezultata (N = 183; SMD
−0,04, 95% CI −0,33 do 0,25). Ova studija uključila je kombinaciju pacijenata sa
shizofrenijom/shizoafektivnim poremećajem (56%), depresijom (24%) i bipolarnim
poremećajem (20%), potencijalno ograničavajući učinak na rezultate simptoma.103,104
Negativni simptomi
Negativni simptomi dosljedno su se poboljšavali nakon 6 mjeseci (SMD -1.30, 95% CI -1.70 do
-0.90),97 1 godina (SMD −0,82; 95% CI −1,23 do −1,40),105 i 2 godine (SMD −0,45; 95% CI
−0,74 do −0,15)104 osposobljavanja socijalnih vještina na temelju rezultata SANS-a (1 studija) i
PANSS-a (dva istraživanja) (dokazi niske čvrstoće). Rezultati tih istraživanja u skladu su s
nalazima u Kurtzovom sustavnom pregledu, koji je također utvrdio da je obuka socijalnih
vještina značajno poboljšala negativne rezultate simptoma (6 istraživanja, N = 363; veličina
učinka 0,40, 95% CI 0,19 do 0,61).293 U jedinoj studiji koja je zadovoljila kriterije uključivanja
pacijenata nakon prestanka liječenja, negativni rezultati simptoma i dalje su bili znatno bolji u
obuci socijalnih vještina pacijenata godinu dana nakon završetka liječenja (SMD -0,45, 95% CI
−0,74 do −0,15).103 Dokazi o održavanju učinka nakon prestanka liječenja nisu dovoljni zbog
ograničenja istraživanja, nedostatka potvrdnih studija i nepreciznosti.
Prekid liječenja
Nije bilo razlike u prekidu liječenja, na temelju dva istraživanja s 1- (88% [43/49] naspram 80%
[39/49]; RR 1.10, 95% CI 0.92 do 1.31) i 2-godišnje (82% [76/93] naspram 81% [73/90]; RR
1.01; 95% CI 0,88 do 1,16) daljnje postupanje (Dodatak tablica E-18).97,104 To je bio dokaz
niske čvrstoće.
Povratak
U jednoj studiji s jednogodišnjim praćenjem koje je prijavilo nedefinirani recidiv, pacijenti u

skupini za obuku socijalnih vještina imali su upola manju vjerojatnost recidiva u usporedbi s
onima u uobičajenoj skupini za skrb (5% naspram 10%), ali apsolutni broj pacijenata koji su se
vratili bio je mali (5/49 naspram 10/49), a procjena rizika nije bila značajna (RR 0,50; 95% CI
0,18 do 1,36).97 Zbog nedostatka potvrdnih studija u relevantnim populacijama i male veličine
uzorka, ovi dokazi nisu dovoljni. Kurtzov sustavni pregled iz 2008. godine izvijestio je o
kombiniranoj veličini učinka recidiva i hospitalizacije, što ukazuje na mali (0,23), ali značajan
nalaz (95% CI 0,04 do 0,41) u korist treninga socijalnih vještina na temelju devet istraživanja (N
= 485).293
Podržano zapošljavanje u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Podržano zapošljavanje, koristeći se modelom individualnog angažmana i potpore,

rezultira boljim ishodima zapošljavanja od uobičajene skrbi s dvije godine praćenja.
Dokazi se temelje na jednom ispitivanju poštene kvalitete (N=204), a potkrijepljeni su
dokazima iz sustavnog pregleda 14 kliničkih pokusa s usporedbama strukovnog
osposobljavanja i velikog RCT-a (N=1,273) s uobičajenom skrbi i usporedbom strukovnog
osposobljavanja.
Pacijenti koji su primali IPS imali su znatno veću vjerojatnost da će dobiti konkurentan rad
od onih koji su primali uobičajenu skrb (75% naspram 27,5%, p = 0,001). Ti su nalazi u
skladu s nalazima velikog istraživanja različitih podržanih intervencija zapošljavanja koje
je uključivalo druge usporedne skupine (SOE: umjerene). Vrijeme za dobivanje prvog
konkurentnog zaposlenja bilo je 22 dana kraće s IPS-om nego s uobičajenom skrbi
(p<0.001, SOE: nisko).
IPS je rezultirao time da je više pacijenata radilo više od 20 sati tjedno (13% naspram
34%; p = 0,00), ukupno više tjedana zaposlenja (24 tjedna konkurentno i 11 tjedana više
bilo zaposlenja; str< 0,001) i duži mandat po pojedinom poslu (4 tjedna; p = 0,048) od
onih u uobičajenoj skrbi, drugim strukovnim intervencijama ili oboje. Ti su nalazi u skladu
s nalazima velikog istraživanja i sustavnim pregledom 14 istraživanja koja su uključivala
druge usporedne skupine (SOE: umjerena).
Pacijenti koji su primali IPS zarađivali su više novca od onih u uobičajenoj skrbi (2,078
USD mjesečno u odnosu na 617,59 USD mjesečno; str< 0,001). Ti su nalazi u skladu s
nalazima velikog ispitivanja podržanih intervencija pri zapošljavanju koje je uključivalo
druge usporedne skupine, osim što su ukupna zarada i veličina razlike među skupinama
bili manji. (122 USD mjesečno u odnosu na 99 USD mjesečno; p = 0,04, SOE: umjereno)
Detaljna sinteza
U ovaj Cochrane sustavni pregled uključene su studije koje su uspoređivale podržano

zapošljavanje s uobičajenom skrbi kao izravne dokaze. Pronađeno je jedno ispitivanje poštene
kvalitete (N = 204) koje je ispitivalo učinak IPS modela podržanog zaposlenja u usporedbi sa
standardnim uslugama koje se nude izvan centra za mentalno zdravlje (uobičajena skrb) i
intervencijom psihosocijalne rehabilitacije (Tablice dodataka E-19 i F-4).109 Ciljna populacija
uključivala je pacijente s teškim mentalnim bolestima koji su primali skrb na državnom odjelu za
mentalno zdravlje s dijagnozom osi I i teškim oštećenjem psihosocijalnog funkcioniranja ili brige
o sebi; nedostatak konkurentnog zaposlenja; želja za natjecateljskim radom; sposoban dati
informirani pristanak. Prikupljeni su sveobuhvatni podaci o zapošljavanju, a razgovori su
provedeni na početku i svakih šest mjeseci tijekom dvogodišnjeg trajanja studija. Vjernost IPS
modelu ocjenjivana je svake godine, pri čemu je IPS grupa postigla visoke ocjene vjernosti
(koristeći IPS ljestvicu vjernosti). Sudionici studije primili su usluge u vodećem centru za
mentalno zdravlje zajednice u Hartfordu, Connecticut. Istraživanje je provedeno u populaciji
koja je uglavnom bila Afroamerikanka i Latinoamerikanka; udio prihvatljivih pacijenata koji su
bili uključeni bio je najveći među Latinoamerikancima (86%) i Afroamerikancima (81%) s
nižom stopom među bijelim pacijentima (66%). Sudionici istraživanja uglavnom su bili muškarci
u 40-ima (prosječna dob 41 godina, 63% muškarci).
Prikupljen je niz ishoda zapošljavanja, pri čemu su dva glavna ishoda kategorizirana kao
konkurentan rad, "poslovi koji isplaćuju konkurentne plaće u integriranim okruženjima,
ugovoreni od strane klijenata i nisu rezervirani za osobe s invaliditetom" i svaki plaćeni rad, koji
bi mogao uključivati radna mjesta odvojena za osobe s invaliditetom. Nepozivni ishodi
procijenjeni su standardiziranim ljestvicama, ali su prijavljeni kao "trendovi" zbog velikog broja
provedenih testova. Iako je provedena analiza namjere liječenja, utjecaj nedostajućih podataka
bio je zabrinjavajući, jer je manje od 40 posto pacijenata raspoređenih u uobičajenu skrb
doprinijelo podacima u drugoj godini u odnosu na 90 posto za IPS skupinu.
Budući da je postojala samo jedna prihvatljiva studija koja je uspoređivala podržano

zapošljavanje s uobičajenom skrbi, uključili smo dokaze koji uspoređuju podržano zapošljavanje
s drugim strukovnim intervencijama. Ti su dokazi uključivali kvalitetan sustavni pregled 14
istraživanja s drugim intervencijama strukovnog osposobljavanja kao kontrolama (N=2,265)106
(Tablice Dodataka E-20 i F-3). Uključena je i psihosocijalna rehabilitacijska intervencijska ruka
gore opisane studije. Trinaest od 14 uključenih studija koristilo je IPS kao model za podržano
zapošljavanje. Praćenje je trajalo 12 do 24 mjeseca. Također smo uključili veliki, pravedni RCT
podržanog zaposlenja sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama proveden u osam država
(N = 1,273) koji je uspoređivao uobičajenu skrb i aktivne strukovne intervencije, ovisno o mjestu
studiranja108 (Tablice Dodataka E-19 i F-4). Otprilike polovica mjesta istraživanja koristila je
uobičajenu skupinu za usporedbu skrbi, a tri od osam država izričito su koristile IPS model.
Trajanje praćenja bilo je dvije godine. Objavljena je i analiza rezultata u bolesnika sa i bez
dijagnoze shizofrenije.107 Sustavni pregled i istraživanje izvijestili su o sličnim mjerama ishoda
kao što je gore opisano RCT.
Nalaza
Funkcija zanimanja
Na temelju analize namjere liječenja, ispitivanje IPS-a u odnosu na uobičajenu gore opisanu skrb
pokazalo je da pacijenti u IPS skupini imaju znatno veću vjerojatnost da će dobiti konkurentan
rad (75% naspram 27.5% p<0.001).109 Drugi RCT, s uobičajenim komparatorima skrbi i
strukovnih intervencija, također je utvrdio da je više pacijenata dobilo konkurentno zaposlenje
dok su primali podržane intervencije zapošljavanja od ostalih intervencija, uključujući
uobičajenu skrb (55% naspram 34%; str<0,001).108 Podgrupna analiza samo pacijenata kojima je
dijagnosticirana shizofrenija pokazala je sličan obrazac iako je ukupni uspjeh u dobivanju
konkurentnog zaposlenja bio niži (22% naspram 12%; str< 0,001 s logističkom regresijom
mješovitih učinaka).107 Sveukupno, ovi dokazi su bili umjerene snage. Na temelju podataka
ispitivanja koji uspoređuju IPS s uobičajenom skrbi, prosječno vrijeme za pacijenta da dobije
svoje prvo konkurentno zaposlenje bilo je 22 dana (p<0,001) kraće s IPS-om nego s uobičajenom
njegom.109 To je bio dokaz niske čvrstoće.
Pacijenti koji su primali IPS također su imali značajno veću vjerojatnost da će dobiti bilo kakav
posao od onih koji su primali uobičajenu skrb (75% naspram 53.6%, p = 0.001).109 Taj je nalaz
potkrijepljen nalazima sustavnog pregleda, gdje je omjer rizika, koji se temelji na sedam
istraživanja (N=951) za pronalazak bilo kojeg zaposlenja, iznosio 2,62 (95% CI 2,18 do 3,16) s
IPS-om u odnosu na intervencije strukovnog osposobljavanja.106 Zajedno, to je bio dokaz
umjerene snage.
Mjere koliko je pacijent radio, koliko je dosljedno bio zaposlen i koliko dugo su varirale, ali sve
su pokazale da su podržane intervencije zapošljavanja bile korisne ili u odnosu na uobičajenu
skrb ili druge strukovne intervencije. U usporedbi s uobičajenom skrbi, RCT je utvrdio da je
značajno više pacijenata koji su primali IPS radilo više od 20 sati tjedno (33.8% naspram 13%; p
= 0.001).109 Ovi dokazi su u skladu s dokazima koji otkrivaju da više pacijenata koji primaju
podržane intervencije zapošljavanja radi 40 ili više sati mjesečno od onih koji primaju drugo
10 108
strukovno osposobljavanje ili uobičajenu skrb (51% naspram 39%; str<0,001).107,108 Pacijenti
koji su primali IPS radili su više tjedana u konkurentnom zapošljavanju od onih u uobičajenoj
skrbi (srednja vrijednost 29,72 naspram 5,45 tjedana; str<0,001).109 Sustavni pregled također je
utvrdio da IPS rezultira većim brojem dana konkurentnog zapošljavanja od ostalih intervencija
(MD 70,63 dana, 95% CI 43,22 do 98,04).106 Slično tome, dokazi s uobičajenom skrbi i
aktivnim kontrolama otkrivaju da pacijenti koji primaju IPS imaju više vremena u bilo kojem
zaposlenju od onih koji primaju uobičajenu skrb (30,18 tjedana u odnosu na 19,08 tjedana;
p<0,001 za IPS u odnosu na uobičajenu skrb,109 i MD od 84,94 dana više [95% CI 51,99 do
117,89] u odnosu na druge strukovne intervencije). Mandat na bilo kojem pojedinačnom poslu
također je bio duži s IPS-om. U usporedbi s uobičajenom skrbi, IPS je rezultirao prosječnih
19,75 tjedana u usporedbi s 15,56 tjedana po poslu s uobičajenom skrbi (p<0,001).109 Rezultati
sustavnog pregleda, temeljeni na dva istraživanja, bili su vrlo slični s MD-om od 3,86 tjedana
(95% CI -5,66 do 13,38).106 Ti su nalazi bili umjereni u državnom vlasništvu.
Pacijenti koji su primali podržane intervencije zapošljavanja zarađivali su više novca od onih u
uobičajenoj skrbi (2,078 USD mjesečno s IPS-om u odnosu na 617,59 USD mjesečno uz
uobičajenu njegu; str< 0,001).109 Nalazi istraživanja s usporednim skupinama za strukovno
osposobljavanje i uobičajenu skrb podupiru ovaj nalaz, iako je iznos zarađen mjesečno i relativna
razlika bili manji (122 USD mjesečno u odnosu na 99 USD mjesečno; p = 0,04).107,108 Zajedno,
ovi dokazi su bili umjerene snage za smjer učinka. Varijacija u veličini učinka bila je niža
čvrstoća.
Razlike u nestrukovnim ishodima opisane su kao neznačajne između IPS-a i uobičajene skrbi.109
Ovaj ishod se ili nije značajno razlikovao ili nije opisan u drugim studijama.
Prekid liječenja
Prekid liječenja (odustajanje od istraživanja) bio je mnogo veći u uobičajenoj skupini za skrb u
usporedbi s IPS skupinom; stope zadržavanja u studiji bile su manje od 40 posto za standardne
usluge u drugoj godini u odnosu na 90 posto za IPS.109
Potporna terapija u odnosu na uobičajenu skrb
Ključne točke
Kvalitetni sustavni pregled procijenio je pet ispitivanja potporne terapije u odnosu na

uobičajenu skrb i nije pronašao razlike u globalnom funkcioniranju (SOE: nisko).
Detaljna sinteza
Pronašli smo jedan kvalitetan sustavni pregled koji je uspoređivao potpornu terapiju ili potpornu
skrb koja je uključivala 24 RCT-a (ukupno N = 2126, raspon od 12 do 315 po studiji) i 10 tjedana
do 3 godine praćenja (Tablice dodataka E-21 i F-3).110 Samo je pet istraživanja koristilo
uobičajenu kontrolnu skupinu (N=822). Tri od njih provedena su u ambulantnom okruženju, a
dva u Sjedinjenim Državama. Većini pacijenata u istraživanjima dijagnosticirana je shizofrenija,
a dob se kretala od 16 do 72 godine. Četiri istraživanja su precizirala da pacijenti moraju patiti od
tekućih halucinacija i/ili zabluda. Četiri istraživanja uključila su pacijente s dugotrajnom bolešću,
ali jedna je uključila većinu koja je doživjela prvu epizodu i uključila pacijente.284 Ova studija je
također imala nižu srednju dob (27 godina) od srednje vrijednosti u drugim istraživanjima (36 do
47 godina). Sva istraživanja uključila su više muškaraca nego žena.
Definicije intervencija nisu bile dosljedne, ali općenito su ispitivane intervencije bile usmjerene
na održavanje trenutnog funkcioniranja ili pomoć pacijentima s već postojećim sposobnostima
suočavanja. Specifični tretmani primljeni u uobičajenoj skupini za skrb nisu opisani. Učestalost i
trajanje tretmana varirali su, u rasponu od dva puta tjedno tijekom 3 mjeseca s mjesečnim
pojačivačima tijekom 4 mjeseca, do sesija svaka 2 tjedna tijekom ukupno 10 sesija, bez
pojačivača. Iako je ovaj sustavni pregled bio dobre kvalitete, sama istraživanja uglavnom su bila
poštene ili čak loše kvalitete (samo je 1 od 5 bio dobre kvalitete).
Nalaza
Funkcija
Učinak potporne terapije na funkciju opisan je u dva istraživanja u sustavnom pregledu, ali
razlike nisu pronađene nakon 9 mjeseci ni u globalnom ni u društvenom funkcioniranju (Dodatak
Tablica E-21).110 Iako su dva istraživanja koristila slične ljestvice za mjerenje globalnog
funkcioniranja, rezultati nisu objedinjeni GAF (modificirana verzija), N = 29, MD 1.40, 95% CI
-5.09 do 7.89; PLIN, N = 260, MD −2,66, 95% CI −6,20 do 0,88). Samo jedno od tih istraživanja
također je mjerilo socijalno funkcioniranje (koristeći SFS) i nije pronašlo razliku između
skupina. (N = 260, MD−0,67, 95% CI −7,05 do 5,71). Istraživanja su bila mala, tako da su ti
dokazi neprecizni. Dokazi o globalnom funkcioniranju bili su niske snage, dok dokazi o
socijalnom funkcioniranju nisu dovoljni.
U sustavnom pregledu, jedna studija je izvijestila o ishodima koji su kategorizirani kao kvaliteta
života, iako tri prijavljene ljestvice ne mjere globalnu kvalitetu života povezanu sa zdravljem
(Dodatak Tablica E-21). Korištene ljestvice bile su Rosenbergova skala samopoštovanja (RSES)
za mjerenje pozitivnih aspekata psihološkog funkcioniranja, Globalni zdravstveni upitnik (GHQ)
Skale dobrobiti (WBS) primijetio je za mjerenje nepsihotičnih psihijatrijskih simptoma. Nisu
pronađene razlike u tim mjerama, a dokazi nisu dovoljni.
Ukupni simptomi
Sustavni pregled pronašao je jednu studiju koja je izvijestila o općoj simptomatologiji koristeći
PANSS, jednu kratkoročno i jednu dugoročno, pri čemu niti jedna nije pronašla značajne razlike
između skupina: kratkoročne (13 do 26 tjedana; N=131, MD −4,42 (95% CI -a −10,13 do 1,29);
dugoročno (više od 26 tjedana; N = 36, MD 4,70 (95% CI −6,71 do 16,11; Dodatak Tablica E-
21). Ovi dokazi nisu dovoljni.
Negativni simptomi
Sustavni pregled pronašao je samo jednu studiju koja je izvijestila o negativnim simptomima,
koristeći SANS, ali je utvrdila da su podaci iskrivljeni i nije analizirala značaj nalaza.
Kratkoročno su rezultati krajnjih točaka bili vrlo slični (10,19 i 10,73 za liječenje i kontrolu),
iako su dugoročno rezultati bili različitiji (9,90 odnosno 11,46). Studija je bila vrlo mala (N=47)
pa su ti dokazi nedovoljni.
Prekid liječenja
Rano napuštanje studije zabilježeno je u četiri istraživanja (N = 354) u sustavnom pregledu, što
je rezultiralo objedinjenom procjenom koja nije pokazala značajnu razliku između skupina (RR
0,86, 95% CI 0,53 do 1,40). To je bio dokaz niske čvrstoće.
Povratak
Samo je jedna studija izvijestila o recidivu, ali ju je definirala kao ponovni prihvat u bolnicu
zbog kliničkog pogoršanja koje je lasiralo najmanje 5 dana i rezultiralo funkcionalnim
oštećenjem (Dodatak Tablica E-21). Sustavni pregled nije pronašao značajnu razliku u stopama
recidiva između potporne terapije i uobičajene skrbi u srednjoročnom praćenju (13 do 26 tjedana,
N = 54, RR 0,12, 95% CI 0,01 do 2,11) ili dugoročnom praćenju (više od 26 tjedana, N = 54, RR
0,96, 95% CI 0,44 do 2,11). Ovi dokazi nisu dovoljni.
Ključno pitanje 2b. Varijacije koristi i štete psihosocijalnih i drugih

nefarmakoloških tretmana u odnosu na uobičajenu skrb za odrasle sa
shizofrenijom prema karakteristikama pacijenta
Ključne točke
Pacijenti koji su doživjeli prvu epizodu psihoze: Objedinjeni rezultati otkrili su da su

timske višekomponentne intervencije rezultirale višim globalnim funkcioniranjem, na
temelju GAF i GAS rezultata nakon do 2 godine liječenja (tri RCT-a; OMU: 3,88; 95% CI
0,91 do 6,85) (SOE: umjereno).
Timske višekomponentne intervencije rezultirale su time da je znatno više ljudi

(22%) radilo ili u školi nakon do 2 godine liječenja (tri istraživanja; RR 1.22; 95%
CI 1,01 do 1,47) (SOE: umjereno).
Nije bilo značajnih razlika između višekomponentnih programa liječenja i

uobičajene skrbi o stambenom statusu tijekom razdoblja liječenja do 2 godine na
temelju dva istraživanja (SOE: nisko).
Dva istraživanja pronašla su značajne razlike između višekomponentnih programa i

uobičajene skrbi o rezultatima kvalitete života do 2 godine trajanja liječenja
(veličina učinka 0,84; 95% CI 0,14 do 1,55) (SOE: umjereno).
Nije bilo razlike u smanjenju samoozljeđivanja u dva ispitivanja višekomponentnih

programa u odnosu na uobičajenu skrb (SOE: nisko).
Nije bilo razlike između višekomponentnih programa i uobičajene skrbi u ukupnim

rezultatima PANSS-a na temelju tri RCT-a (WMD -2,53; 95% CI -a −5,45 do 0,39).
(SOE: nisko). Uklanjanje jedne studije s osnovnim razlikama između skupina
rezultiralo je malom, ali značajnom procjenom (−1,40, 95% CI −2,25 do −0,55)
(SOE: nisko).
Sudionici timskog višekomponentnog programa imali su znatno manju vjerojatnost

recidiva u usporedbi s onima u uobičajenoj skrbi na temelju dva istraživanja (RR
0,64; 95% CI 0,52 do 0,79) (SOE: umjereno).
Komorbiditeti:
Upotreba tvari: U jednom kvalitetnom sustavnom pregledu 32 istraživanja

(N=3,165) zajedničkog SUD-a i shizofrenije nisu pronađene razlike između
integriranog asertivnog liječenja u zajednici i uobičajene skrbi u funkciji nakon 12
mjeseci i smrtnosti te upotrebe tvari nakon 36 mjeseci u osoba sa sudjelovanjem
SUD (SOE: niska za sve ishode).
Demografske podskupine
Dokazi iz sustavnih pregleda i RCT-ova KBT-a, kognitivne sanacije i treninga socijalnih

vještina nisu pronašli razliku za bilo koji ishod kada su rezultati stratificirani prema dobi
pacijenta ili u usporedbi rezultata istraživanja provedenih na mlađim i starijim odraslim

osobama.
Sustavni pregled KBT-a nije pronašao razliku u ishodima negativnih simptoma kada
su rezultati stratificirani prema spolu. Ograničeni dokazi iz jednog RCT-a mješovite
populacije (oko 50% s dijagnozom shizofrenije ili shizoafektivnog poremećaja)
treninga socijalnih vještina sugerirali su da intervencija može biti učinkovitija kod
muškaraca nego kod žena za funkciju i simptome.
Detaljna sinteza
Nalaza
Rane intervencije za pacijente s prvom epizodom psihoze u odnosu na uobičajenu skrb
Pronašli smo jedan sustavni pregled pravedne kvalitete koji je uspoređivao 12 programa rane
intervencije za liječenje psihoze prve epizode s uobičajenom njegom.296 Ovaj cochrane sustavni
pregled naknadno je isključen, budući da 11 uključenih studija nije zadovoljilo kriterije
uključenja, bilo zbog male veličine uzorka, upisa pacijenata, nedostatka primjenjivosti na
stanovništvo Sjedinjenih Država i/ili primjene jednokratne intervencije. Jedno istraživanje
(dansko ispitivanje OPUS-a) timskih višekomponentnih programa liječenja uključenih u sustavni
pregled zadovoljilo je kriterije uključenja (Dodatak tablica E-22).111
Pretražena literatura pronašla su tri dodatna istraživanja (u sedam publikacija) koja nisu
uključena u sustavno izvješćivanje o učinku višekomponentnog liječenja na temelju tima u
usporedbi s uobičajenom skrbi (Dodatak tablica E-22).112–117,119 Pronađena je još jedna studija
koja je izvijestila o 10-godišnjim ishodima istraživanja OPUS.118 Broj sudionika uključenih u ta
istraživanja kretao se od 99 do 1.268. Prosječna dob kretala se od 23 do 27 godina, a 32 do 46
posto sudionika bile su žene. U dva istraživanja koja su izvještavala o rasi, crnci su činili oko 50
posto ispitivane populacije u oba. Ozbiljnost osnovnog psihotičnog simptoma bila je slična u
dvije studije (srednja ocjena PANSS-a u rasponu od 67,4 do 77,5),113,116 ali je bio niži u trećoj
studiji (srednja vrijednost ukupnog PANSS-a 44,6).115 Prosječno trajanje neliječene psihoze bilo
je 50 tjedana 118 do više od 3 godine116 u dva suđenja. Trajanje praćenja kretalo se od 1 do 10
godina. Dva istraživanja su ocijenjena dobrom kvalitetom,111,112 jedan je ocijenjen fer
kvalitetom,115 A jedan je ocijenjen lošom kvalitetom.116 Metodološka ograničenja u
ispitivanjima poštene i loše kvalitete uključivala su nejasnu metodu randomizacije i visoke stope
iscrpljivanja (Dodatak F-4).
Funkcija
Globalan. Učinak timskih višekomponentnih programa liječenja na globalnu funkciju zabilježen

je u tri istraživanja.111,113,114 Objedinjeni rezultati pokazali su da su višekomponentni programi
rezultirali boljim funkcioniranjem, na temelju GAF i GAS rezultata tijekom do dvije godine
intervencije (tri RCT-a; WMD 3.88, 95% CI 0.91 do 6.85, I2=64%). Ovi dokazi su bili umjerene
snage. Učinci liječenja nisu provedeni u 5111 i 10 godina118 nakon uklanjanja tretmana.
Zaposlenje ili pohađanje škole. Učinak višekomponentnih programa u odnosu na uobičajenu

skrb na sudjelovanje u radu i školi zabilježen je u tri istraživanja.111,113,114 Objedinjeni rezultati
pokazali su da su višekomponentni programi rezultirali znatno većim brojem ljudi koji su radili
ili u školi tijekom (do) dvogodišnjeg intervencijskog razdoblja (tri istraživanja; objedinjeni RR
1.22, 95% CI 1.01 do 1.47). Ovi dokazi su bili umjerene snage. Ti učinci nisu održani na 5111 i
10 godina118 nakon uklanjanja tretmana.
Životna situacija. Objedinjeni rezultati dvaju istraživanja nisu pronašli značajne razlike između
višekomponentnih intervencija koje se temelje na timu i uobičajene skrbi tijekom razdoblja
intervencije do dvije godine (dva istraživanja; objedinjeni RR 1.06, 95% CI 0.86 do 1.30).111,113
Ovaj SOE je bio nizak. Petogodišnji podaci o praćenju upućuju na nalaze u korist timskog
pristupa, pri čemu znatno više sudionika živi u neinstitucionalnom podržanom stanovanju (N =
547, RR 0,42 CI 0,21 do 0,83).111 Ovaj rezultat nije bio značajan nakon 10-godišnjeg
praćenja.118
Timski višekomponentni programi rezultirali su većom ocjenom kvalitete života nakon 18

mjeseci do 2 godine liječenja, na temelju rezultata dvaju istraživanja (objedinjeni učinak veličine
0,84, 95% CI 0,14 do 1,55, p = 0,02).113,116 Ovi dokazi su bili umjerene snage.
Jedno istraživanje, uključeno u sustavni pregled, izvijestilo je o učestalosti samoubojstava, ne

pronalazeći razliku u riziku između višekomponentnih programa liječenja i uobičajene skrbi (N =
506, RR, CI 0,93 0,06 do 14,81)111 Drugo istraživanje pokazalo je da je udio sudionika koji su
nakon 10-godišnjeg praćenja iskusili misli o samoubojstvu u prethodne dvije godine bio sličan u
višekomponentnim programima (39,4%) i u uobičajenoj skrbi (379%, p = 0,77).118 Ovo je bilo
nisko u državnom vlasništvu.
Učinak timskih višekomponentnih programa na psihotične simptome, na temelju rezultata

PANSS-a, opisan je u tri istraživanja.113,114,116 Objedinjeni rezultati nisu pronašli razliku
između skupina u rezultatima (WMD -2.53; 95% CI -5.45 do 0.39; Ja2=55%). Analiza
osjetljivosti kojom se uklanja studija s razlikom od 5,9 bodova na početku rezultira vrlo malom,
ali značajnom razlikom i bez heterogenosti (WMD -1,40; 95% CI -2,25 do −0,55; Cochran Q za
heterogenost 0,0014, df=1).114,116 Ovaj dokaz je bio niske jačine. Nije bilo učinka na depresivne
simptome, na temelju Calgaryjeve ljestvice depresije (dva RCT-a; OMU −0,44; 95% CI -1,08 do
0,20). To je bio dokaz niske čvrstoće.
Prekid liječenja
Rezultati dvaju istraživanja pokazali su da su sudionici timskih višekomponentnih programa

liječenja imali znatno veću stopu zadržavanja liječenja u usporedbi s uobičajenom skrbi nakon 12
do 18 mjeseci liječenja (RR 1,27; 95% CI 1,16 do 1,38; Cochran Q=0,03, df=1).112,114 Ovi
dokazi su bili umjerene snage. Kada su stope prilagođene osnovnim razlikama u spolu,
prethodnoj psihotičnoj epizodi i etničkoj pripadnosti, stope odustajanja ostale su značajne na
temelju jednog istraživanja (RR 0,28, CI 0,12 do 0,73).112 Dok je treći RCT116 Pronađene su
značajne razlike u zadržavanju liječenja, favorizirajući timske programe, ova studija je imala
stopu iscrpljivanja od 49 posto, tako da ti nalazi ovdje nisu uključeni.
Povratak
Objedinjena analiza iz dva istraživanja pokazala je da su sudionici u timskim višekomponentnim

programima liječenja imali znatno manju vjerojatnost recidiva (definiranog kao pogoršanje
psihotičnih simptoma i/ili hospitalizacije) od onih u uobičajenoj skrbi (RR 0,64; 95% CI 0,52 do
0,79; Cochran Q=0,024, df=1).112,114 Ovi dokazi su bili umjerene snage.
Šteti
Jedno istraživanje nije pronašlo značajne razlike između timske višekomponentne skrbi i
uobičajene skrbi u stopama slučajne smrti (RR 0,31; 95% CI 0,01 do 7,59) ili neobjašnjive smrti
111
111
(RR 0,31; 95% CI 0,01 do 7,56). Desetogodišnje praćenje iz istog istraživanja nije pronašlo
razliku u smrtnosti između skupina (RR 0,92; 95% CI 0,45 do 1,88).118
Komorbiditeti: poremećaj upotrebe tvari i shizofrenija
Jedan Cochraneov sustavni pregled uključio je 32 randomizirana istraživanja koja su uključila

ukupno 3.165 pacijenata (u dobi od 18 do 65 godina) s teškim mentalnim bolestima i
zlouporabom komorbidnih tvari (Dodatak Tablica E-23).120 Većini sudionika istraživanja
dijagnosticiran je poremećaj iz spektra shizofrenije ili psihoza s istodobnom dijagnozom
zlouporabe tvari (npr. Kanabis, kokain, opioidi) i dijagnosticirani su pomoću dijagnostičkog i
statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM) Američkog psihijatrijskog udruženja.
Isključene su studije koje su uključile samo pacijente s velikim depresivnim poremećajem,
bipolarnim poremećajem ili pacijente koji su samo zloupotrijebili duhan. Intervencije su bile
intenzivnije (npr. integrirani modeli skrbi s asertivnim liječenjem u zajednici) ili su bile
samostalne terapije (npr. Kognitivna bihevioralna terapija, obuka socijalnih vještina). Tri
istraživanja provedena su isključivo u bolnici (10% pacijenata), 19 u zajednici, a preostala su bila
kombinacija postavki. Funkcija, smrtnost, stope recidiva i održavanje liječenja (prijavljeni kao
gubitak liječenja) bili su među prijavljenim ishodima. Nijedno od uključenih istraživanja nije
zadovoljilo sve kriterije kvalitete. Tri istraživanja zadovoljila su većinu kriterija, a većina
istraživanja izvijestila je o odgovarajućim tehnikama randomizacije. Međutim, malo je
istraživanja izvijestilo o odgovarajućem prikrivanju ili zasljepljivanju sudionika. Većina SOE
ocijenjena je kao niska čvrstoća ili nedovoljna.
Dugotrajna intervencija: integrirani modeli skrbi u odnosu na uobičajenu skrb
Integrirani modeli skrbi odnose se na koordinaciju skrbi na razini pružatelja usluga (ili tima
pružatelja usluga) za dijagnoze mentalnog zdravlja i zlouporabe tvari, a stvarne pružene usluge
razlikuju se ovisno o potrebama pacijenta. U Cochrane sustavnom pregledu, četiri istraživanja
pružila su podatke za 735 sudionika.120 SOE je bio nizak za sve ishode.
Funkcija
Jedno istraživanje (N = 198) pružilo je podatke o globalnom funkcioniranju pomoću GAF-a i

pronašlo dokaze niske čvrstoće da nema razlike između asertivnog liječenja u zajednici u
usporedbi s uobičajenom skrbi nakon 12 mjeseci (40,4 naspram 39,7, MD 0,70; 95% CI −2,07 do
3,47).120 Nalazi su bili slični u više vremenskih točaka, počevši od 6 mjeseci do 36 mjeseci i
nastavili su pokazivati razliku između terapija na temelju dokaza niske čvrstoće (Dodatak E-23).
Prekid liječenja
Objedinjena analiza triju istraživanja (N=603) nije pokazala razliku u vjerojatnosti gubitka
liječenja između integriranog liječenja i uobičajene skrbi nakon 36 mjeseci (24% naspram 21%,
RR 1,09, 95% CI 0,82 do 1,45, I2=0%) na temelju dokaza niske čvrstoće.120
Upotreba tvari
Jedno istraživanje (N = 143) pronašlo je dokaze niske čvrstoće da nema razlike između
integriranog asertivnog liječenja u zajednici u usporedbi sa standardnim upravljanjem
slučajevima nakon 36 mjeseci zbog neodržavanja remisije za uporabu alkohola (57% naspram
50%, RR 1,15, 95% CI 0,84 do 1,56) i za uporabu u drogama (58% naspram 65%, RR 0,89, 95%
CI 0,63 do 1,25).120
Šteti
Dva istraživanja (N = 421) izvijestila su o smrtnosti od svih uzroka i pronašla dokaze niske
čvrstoće da nema razlike između asertivnog liječenja u zajednici i uobičajene skrbi tijekom 36
2 120
mjeseci (3% naspram 3%, RR 1,18, 95% CI 0,39 do 3,57, I2=0%).120
Dugotrajna intervencija: Neintegrirani modeli skrbi u odnosu na uobičajenu skrb
Neintegrirani modeli skrbi opisuju intervencije u kojima timovi za njegu ne koordiniraju skrb.
ICM s visokokvalificiranim voditeljima slučajeva s manjim brojem slučajeva uključen je kao
neintegrirani model. Međutim, modeli su se i dalje morali pozabaviti zlouporabom tvari
pacijenta. U Cochrane sustavnom pregledu četiri istraživanja (N=163) zadovoljila su kriterije za
neintegrirane modele skrbi.120 Uključene intervencije bile su neintegrirano asertivno liječenje u
zajednici (2 istraživanja, N=84) i intenzivno upravljanje slučajevima (dva istraživanja, N=79).
Istraživanja su bila mala i niže kvalitete i pružila su nedovoljne dokaze o snazi za usporedbu
funkcije pacijenta i gubitka liječenja između neintegriranih modela skrbi i uobičajene skrbi.
Kratkoročne intervencije usmjerene na pacijenta: kognitivno-bihevioralna terapija u odnosu na

uobičajenu skrb
KBT je bila uključena intervencija za rješavanje zlouporabe tvari u bolesnika s dvostrukom

dijagnozom shizofrenije i poremećaja zlouporabe tvari.120
Prekid liječenja. Objedinjena analiza iz dva istraživanja (N=152) nije pronašla razliku između
liječenja KBT-om i uobičajene skrbi nakon 3 mjeseca u riziku od prekida liječenja (12% naspram
10%, RR 1,12; 95% CI 0,44 do 2,86, I2=0%) na temelju dokaza niske čvrstoće.120
Kratkoročne intervencije usmjerene na pacijenta: obuka socijalnih vještina u odnosu na

uobičajenu skrb
Obuka o socijalnim vještinama uključena je kako bi se pacijentima pomoglo poboljšati

međuljudske vještine i odnose te upravljati sukobima u društvenim situacijama koje uključuju
zlouporabu supstanci.120 Dokazi o gubitku liječenja smatrani su nedovoljnima za donošenje
smislenih zaključaka na temelju podataka iz dva istraživanja (N=94).
Demografska obilježja
Starost
Dokazi o učinku nefarmakoloških intervencija na ishode shizofrenije iz analiza podskupina na

temelju dobi pacijenta, iako vrlo ograničeni, sugeriraju da dob nije faktor umjerenosti. Sustavni
pregledi KBT-a79 i kognitivna sanacija84 Sustavni pregled nije pronašao razliku između
intervencija i uobičajene skrbi kada su istraživanja stratificirana prema dobi. U pojedinačnim
ispitivanjima kognitivne sanacije89 i osposobljavanje za socijalne vještine103,104 Uključivanje
starijih odraslih osoba (starijih od 50 godina) također nije bilo razlike u ishodima u usporedbi s
istraživanjima koja su uključivala mlađu populaciju.86–88,90,97,105 Analize podskupina temeljene
na dobi nisu opisane za druge nefarmakološke intervencije.
Seks
Dokazi o razlikama u ishodima na temelju spola izuzetno su ograničeni. Jedan sustavni pregled
30 kliničkih pokusa KBT-a nije pronašao razliku u ishodima negativnih simptoma kada su
rezultati stratificirani prema spolu.79
Jedna studija treninga socijalnih vještina koja je uključivala isključivo starije odrasle osobe
(srednja dob 60 godina) imala je veličinu učinka za muškarce koja je dosljedno bila bolja od one
za žene za ishode povezane s funkcijom i simptomima, što sugerira da je trening socijalnih
vještina bio učinkovitiji kod muškaraca u usporedbi sa ženama.103,104 Važno je napomenuti da je
samo oko polovice sudionika u ovoj studiji imalo dijagnozu shizofrenije ili shizoafektivnog
poremećaja, dok su preostali sudionici imali različite poremećaje raspoloženja. To potencijalno
ograničava primjenjivost ovih nalaza, jer je dodatna analiza podskupina pokazala dosljedno
manju korist od obuke socijalnih vještina za sve ishode u usporedbi sa sudionicima s

poremećajima raspoloženja.
Druga istraživanja nefarmakoloških intervencija nisu prikazala podatke o analizama podskupina

prema spolu.
Obavijest o autorskim pravima
ID police za knjige: NBK487633

Rezultati - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rezultati - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

09. 11. 2023.

Rezultati pretraživanja literature

Za ključno pitanje 2 o koristima i štetnosti psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških intervencija

Dijagrami toka literature prikazani su na slikama 2 i 3. Tablice 1–4 pokazuju glavne

Dijagram toka literature s ključnim pitanjem 1. FGA =

Dijagram toka literature ključnog pitanja 2.

Karakteristike uključenih sustavnih pregleda za ključno

Karakteristike uključenih istraživanja za ključno pitanje 2.

Karakteristike novih uključenih ispitivanja za ključno pitanje

Karakteristike uključenih sustavnih pregleda za ključno

Kao što je opisano u metodama, za ključno pitanje 2 isključene su jedinstvene psihosocijalne i

Ključno pitanje 1.a. Komparativne koristi i štete farmakoloških tretmana

Antipsihotik druge generacije u odnosu na antipsihotik druge generacije

Komparativni dokazi o SGA došli su iz jednog kvalitetnog sustavnog pregleda koji je

SGA-ovi se nisu razlikovali po učincima na društveno, profesionalno ili globalno

Nije pronađena razlika u socijalnom funkcioniranju između paliperidon palmitate

Jedna studija (N = 666) otkrila je da risperidon LAI rezultira većim poboljšanjima

Iako su se obje skupine značajno poboljšale u odnosu na polaznu vrijednost,

Klinička antipsihotička ispitivanja učinkovitosti intervencije (CATIE) Faza 1 nije

Globalno funkcioniranje nije se razlikovalo (na temelju Globalne procjene

Olanzapin se nije značajno razlikovao od risperidona (dva RCT-a; umjerena SOE),

Risperidon se nije značajno razlikovao od kvetiapina ili ziprasididona nakon 12

Stopa odgovora u pojedinačnom istraživanju kretala se od 20 do 80 posto.

Sa stopom smrtnosti od 0 do 1,17 posto, značajne razlike u smrtnosti nisu pronađene

Retrospektivne kohortne studije nisu pronašle značajnu razliku u riziku od svih

Utvrđeno je da je klozapin superiorniji od olanzapina u sprječavanju značajnih pokušaja

Utvrđeno je da olanzapin i risperidon rezultiraju sličnim poboljšanjima simptoma osnovne

U zasebnoj mrežnoj analizi 40 RCT-ova klozapina, risperidona, olanzapina, kvetiapina i

Na temelju mrežne metaanalize 90 izravnih RCT-ova povlačenje zbog štetnih događaja

Opis uključenih studija

od 6 tjedana do 3 godine, a većina je bila 8 do 12 tjedana. Sustavni pregled je također uključio 31

U međusobnoj usporedbi SGA-a (i s jednim FGA-om), ispitivanje CATIE, veliko ispitivanje

Za novije SGA-ove, sustavni pregled je utvrdio da dokazi iz objedinjene analize podataka na

Za usporedbu paliperidon palmitate mjesečnog LAI i risperidon dvotjednog LAI, sustavni

Sekundarna publikacija iz ispitivanja risperidona LAI i kvetiapina koja je izvorno uključena u

Radni i stambeni status

Jedno ispitivanje poštene kvalitete, koje je uspoređivalo kvetiapin s risperidonom (N=771),

Globalna procjena funkcioniranja

Sustavni pregled je utvrdio da je nekoliko studija izvijestilo o komparativnim učincima starijih

U ovom Cochrane sustavnom pregledu, četiri opservacijske studije izvijestile su o GAF

Usporedba olanzapina s risperidonom i ziprasidonom rezultirala je dokazima umjerene čvrstoće

Stope odgovora donekle su se razlikovale među ispitivanjima zbog razlika u populaciji

Mrežna meta-analiza stopa odgovora u ispitivanjima SGA.

generacije Legenda: Krugovi predstavljaju relativni broj studija, uključujući

Kvalitetna objavljena mrežna analiza pacijenata sa simptomima otpornim na liječenje procijenila

U travnju 2005. američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je javnozdravstveno

Smrtnost u retrospektivnim kohortnim studijama SGA.

Najbolji dokazi o komparativnoj učinkovitosti SGA u sprječavanju samoubojstva i ponašanja

specifičan cilj procjene samoubilačkih ponašanja tijekom 2 godine. Utvrđeno je da je klozapin

metodoloških ograničenja dizajna studije i nedostatka potvrdnih studija za specifične ishode i

Poboljšanje simptoma osnovne bolesti

Tri kvalitetne mrežne metaanalize međusobno su uspoređivale nekoliko SGA-a na poboljšanjima

Jedno pošteno kvalitetno 6-tjedno ispitivanje brekspiprazola i aripiprazola (N = 97) pokazalo je

Ukupni štetni događaji

Pronađeni su dokazi umjerene jačine da nema značajne razlike u ukupnom izvješćivanju o

Ukupni štetni događaji u ispitivanjima SGA u odnosu na

Kvetiapin ER u odnosu na kvetiapin i risperidon; risperidon naspram klozapina i aripiprazola;

Pojedinačna ispitivanja (3 tjedna do 2 godine; N=6700) oralnog aripiprazola u odnosu na

Povlačenja zbog štetnih događaja

Mrežna meta-analiza povlačenja zbog štetnih događaja u

Prekid rada lijekova i vrijeme za prekid

prekida od asenapina, kariprazina, iloperidona, lurasidona, olanzapina LAI, kvetiapina,

Utvrđeno je da olanzapin ima dulje vrijeme za prekid od kvetiapina, risperidona i ziprasididona