NAZIV ŠKOLE: Razred: 3.

UČITELJ/ICA: Nadnevak:

NASTAVNI PREDMET: Glazbena kultura Br. nast. jedinice: 31.

Nastavno područje: GLAZBENA KREATIVNOST

Nastavna jedinica: SAT GLAZBENOG STVARALAŠTVA

ZADAĆE NASTAVNOG SATA

MATERIJALNE
- upoznati, iskušati, definirati i
razlikovati zvukovne boje
raznih glazbala i upotrijebiti ih
u novoj, neobičnoj situaciji
glazbene ilustracije.
FUNKCIONALNE
- razvijati sposobnost glazbenog
izraza u području stvaralaštva,
- istraživati zvukovne boje i
načine primjene,
- ovladati vještinom sviranja.
ODGOJNE
- poticati ljubav i interes prema
skupnom muziciranju,
- razvijati potrebu za glazbenim
izrazom.

NASTAVNE METODE I
TIJEK NASTAVNOG SATA
STRATEGIJE
Uvodni dio sata 1. razgovor
2. rad s tekstom
1. Ponovljeno pjevanje nekoliko već obrađenih pjesama.

- Igra lovca
Glavni dio sata - postupak slušnog dojma
2. Učitelj čita odabrani tekst, (izražajno, promjenom intonacije glasa - melodijski razgovor
ovisno o liku). - ritamski razgovor
3. Razgovor o tekstu i analiza. - pjevanje
4. Ponovljeno čitanje teksta, čita učitelj, učenici gledaju tekst u - sviranje
udžbeniku, str. 75., određivanje likova. - glazbena kreativnost
5. Podjela uloga, učenici čitaju ili otprilike izgovaraju tekst, ako je
OBLICI RADA U NASTAVI
problem u čitanju (dramatizacija).
1. frontalni
6. Učitelj ponudi nekoliko glazbala. Na svakom od njih odsvira
2. u skupinma
nekoliko tonova. Razgovara s učenicima o karakteru svakog lika
iz teksta, ali i zvuka ponuđenih glazbala. Učenici određuju kojem 3. individualni
liku odgovara, koje glazbalo (prema zvuku i karakteru).
NASTAVNI MEDIJI I
7. Dogovorena glazbala sviraju likovi kojima pripadaju. Ostali DIDAKTIČKI MATERIJAL
učenici uzimaju preostala glazbala.
- udaraljke
8. Čitanje teksta po ulogama uz javljanje odgovarajućih glazbala - sintetizator zvuka
(koja su dodijeljena svakom liku) u trenutku kad tekst nekog lika
nastupa ili nakon što se taj lik oglasi (kao leitmotiv). Ostali učenici - CD/player
sviraju svoja glazbala onda kada misle da trebaju zvučno - pjevanka
ilustrirati neki događaj ili radnju. - književni tekst
9. Ponovno izvođenje teksta uz sviranje, ali uz dodatak - ploča
onomatopejskih glasova (oponašanje kapanja vode, zvona,
udaraca čekićem, ustima, zubima, glasom i sl.).
10. Na kraju, izvođenje cijele „priče” po ulogama uz glazbala i
oponašajuće glasove, ali bez čitanja teksta. Učenici moraju
gledati u tekst ali ga ne čitaju glasno, već u sebi kako bi znali kad
su na redu sa svojim likom i umjesto čitanja svoga teksta sviraju
na svojem glazbalu. Ostali sviraju i glasovno oponašaju kao i
prije.
Završni dio sata
11. Ako je moguće, trebalo bi novonastaloj skladbi dodati
harmonijsku pratnju (učitelj improvizira akorde) i snimiti je na
kasetu.

METODIČKE UPUTE
ŽIVOT IDE DALJE
Došao sam iz škole.
— Kako je bilo? - pita mama.
— Jesi li obrisao cipele? — pita baka.
— Hoćeš li se sa mnom igrati? — pita sestrica.
Što ste navalile, mislim ja i uđem u sobu.
Zatvorim vrata. Upalim radio. Legnem na krevet.
— Nešto se dogodilo? — pita mama.
— Sigurno nije obrisao cipele — zaključi baka.
— Zar se ne želiš sa mnom igrati? - pita sestrica.
Šutim. Šutim i nesretan sam.
— Što se dogodilo? — pita mama.
— Cipele su zacijelo blatnjave — zaključi baka.
— Kakav si ti to brat! — razočarana je sestrica.
Šutim. Pojačam radio. Mračno mi je i tužno. Crno, grozno, stravično, sablasno, beznadno.
Mirela me ne voli. Zaljubljena je u Štefeka. Izvisio sam.
Uzalud sam ribao zube tako da se caklina izlizala, prao kosu svaki drugi dan pa se istanjila.
Od silne higijene pretvorio sam se u rugobu. Mirela mi je rekla da više nisam njezin tip.
I što sad?
Kuc, kuc!!! Kuc, kuc!!!
— Moraš mi reći što se dogodilo — mama upada u sobu.
— Gdje su te cipele? — baka upada u sobu.
— Došla sam se igrati — sestrica upada u sobu.
— Mirela se zaljubila u Štefeka. Više me ne voli.
Pustite me da budem nesretan — sjedim na krevetu i cendram.
— Ali ja te volim — kaže mama.
— Ali ja te volim — kaže baka.
— Ali ja te volim — kaže sestrica.
— Pih! PH — otpuhnem sve tri ženske spodobe iz svoje sobe.
— Ali to nije ono pravo!
Cmoljim sve u šesnaest i gledam se u ogledalo. Nekakvi crveni prištevi počeli su mi izbijati po
licu. Ako ovako nastavim, pretvorit ću se u monstruma. Nije mi baš pametno biti toliko
sentimentalan.Uostalom, Štefek je bezveznjak. Moram biti jak. A i ne treba više toliko prati zube...
Ulazim u kuhinju. Baka, mama i sestrica milo me gledaju. Smiješe se. Osjećam kako mi postaje
toplo. Hvala Bogu, još uvijek sam njihov ljubimac. Njihov tip!Blago meni, zaključim.
— Sve je u redu? — pita mama.
— Sve je u redu? — pita baka.
— Sve je u redu? — pita sestrica.
— Sve je u redu — kažem važno. — Život ide dalje...
Ne mogu propasti i da hoću kad me toliko volite!
Sanja Pilić