HELENISTIČKO –

RIMSKA FILOZOFIJA
1. ETIČKO RAZDOBLJE
2. RELIGIOZNO RAZDOBLJE
 1. ETIČKO RAZDOBLJE
Helenizam – miješanje kultura uzrokovano stvaranjem svjetske države Aleksandra Velikog; Grčki
duh se širi, ali utjecaj istoka na Grčku
Razvoj specijaliziranih znanosti (matematika, fizika, geografija…) i novih intelektualnih
središta (Aleksandrija)
Praktična filozofija – pomoć u životu, briga za ljudsku dušu
Osjećaj dezorijentiranosti – ideal je postati mudrac jer je on sretan, stabilan, miran… (kriterij
da se nekoga smatra mudracem nije količina znanja kojom on barata)
Mudrac je mudrac jer posjeduje vrlinu koja je svima ideal – ATARAKSIJA – nepomućenost,
stanje bez strasti, duševni mir, spokojstvo, nepoljuljanost…
Ataraksija se smatra najvišim oblikom sreće i najvrjednijim ciljem života
Individualistička etika – pojedinac teži vlastitoj sreći; djelovanje mu nije usmjereno k dobrobiti
društva niti smatra da će mu društvene vrijednosti biti dovoljan orijentir prema smislenom životu
PREDSTAVNICI

1.STOIČKA ŠKOLA
2.EPIKUREJSKA ŠKOLA
3.SKEPTICI
 1. STOIČKA ŠKOLA
 MJESTO: Grčka i Rim
 VRIJEME: 4. st. pr. n. e – 2. st. pr. n. e.
 ZANIMLJIVOST: Naziv škole dolazi od riječi stoa – trijem, galerija
nadsvođena stupovima (stoa poikile – šarena dvorana u kojoj su se
okupljali prvi stoici). Zbog sukoba s Neronom, Seneka – inače njegov
odgojitelj i ministar, sam si je oduzeo život i to je postalo prototipom
junačke, stoičke smrti. Epiktet je bio rob (tijekom života je oslobođen), a
Marko Aurelije car.
 VAŽNOST: Dali su veliki doprinos razvoju logike. Bili su vrlo popularni u
Rimu, osobito među obrazovanima. U razgovorni jezik ušao je pojam
 Stara stoa: ZENON, KLEANT, HRIZIP
(Grčka)
 Srednja stoa: PANETIJE,
POSEJDONIJE (Grčka)
 Rimska stoa: EPIKTET, SENEKA,
MARKO AURELIJE (Rim)
 FILOZOFIJA PRIRODE – Heraklitova metafizika

 Materijalnom svijetom upravlja sveobuhvatni kozmički

zakon – logos, sudbina (fatum), bog, svjetski um…

 „Spermatički logos“ – logos je kao sjeme u svemu

(panteizam), sve se događa po njemu, nužno je i od
strane ljudi nepromjenjivo (fatalizam)
 Kataleptička spoznaja“ – direktna i jasna spoznaja
 Takva nam je spoznaja neposredno dana jer naš je um po građi
podudaran s logosom svijeta
 Zato je moguća opća suglasnost oko nečega (consensus omnium), tj.
postoje općeprihvaćene predodžbe
 ETIKA
 FATALIZAM – cilj je prihvatiti sudbinu i zadržati mirnoću
 Seneka: „Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće“
 „Nije siromašan onaj koji malo ima, nego onaj koji žudi više“
 Ako se već mnogo toga ne može izbjeći i promijeniti, nema smisla zbog
toga se nervirati i žalostiti
 Nesreća leži u tome da se opiremo onome što ne možemo promijeniti
 Ovakav pristup ne znači nužno čistu pasivnost – stoik ima dužnosti koje će
izvršiti, no zadržavat će stav da postoje situacije na koje ne može utjecati
 VRLINE:
 AUTARKIJA – SAMODOSTATNOST – samostalnost, skromnost, bez ovisnosti o bilo
čemu izvan nas
 Vrlina koja nam omogućuje da, ako nešto izgubimo, ne budemo zbog tog gubitka
nesretni
 Četiri Platonove vrline: umjerenost, hrabrost, mudrost, pravednost

 ATARAKSIJA – duševni mir, konačni cilj, stanje bez afekata (strasti), bestrasnost,
ravnodušnost
 Sreća i nesreća nisu u okolnostima, već u našoj reakciji na te okolnosti (na ono što se
događa)
 Mi tu reakciju možemo kontrolirati, ne možemo promijeniti svijet, ali možemo
promijeniti sebe
 KOZMOPOLITIZAM - ideja građanina svijeta, jednakosti
svih ljudi (osobito istaknuto u rimskom razdoblju)
 Svi smo jednaki po tome što smo pod vlašću logosa, posve je
nevažno gdje živimo
 Mudar čovjek se svugdje osjeća kao kod kuće
 „Mudracu je domovina čitav svijet”
 STOIČKI – izraz koji je nastao po stoicima, a odnosi se na način
na koji netko prima loše događaje – mirno, kontroliranih
emocija, staloženo…