ANALIZA DELA TREI DAN, NOVELA PRVA LIKOVI: Nuto (vrtlar) Masetto Nadstojnik Glavna asna sestra Opatice

MESTO DOGAANJA: U ovom naem kraju bio je, a i sada je jedan... FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Odravao je vrt, ali kako su ga zadirkivale opatice i poto nije bio zadovoljan platom, izravnao je raune i vratio se u svoj rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je doekao mudri Masetto, i uvi ime se i kako Nuto, uzeo je sekiru i uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i doao do zakljuka, poto je mlad, da se pravi da je nem, jer ga inae moda ne bi hteli uzeti da radi za njih. Kad je doao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se uverio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio se sa glavnom asnom sestrom da ga zadre. Dok se jednog dana pravio na livadi da drema, pored njega su priale dve opatice kako su ule, da je ono to mukarac moe pruiti eni mnogo lepe od najlepih zadovoljstava na svetu, te odlue to isprobati s njim. Nakon to su to radile vie dana, opaze ih tako druge opatice, pa im se i one pridrue. Tako je Masetto morao zadovoljavati svih deset opatica. etajudi se vrtom jednog dana glavna asna sestra primeti Masetta napola gola, pa i ona odlui to isprobati. Odnese ga u dvor i zadri ga tamo par dana. Nakon vie dana, Masetto nije mogao vie izdrati sve to, pa je progovorio glavnoj asnoj sestri. Ispriao joj je da ta bolest nije njemu uroena, i da sada nije naglo progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticama o tome kada de ga koja imati. Kada je umro nadstojnik, njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma bogat.

ETVRTI DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Salernski knez Tancredi

Vojskovoa Capove

Ghismonda (Kdi kneza Tancreda)

Guiscardo

MJESTO DOGAANJA: Tancredo, knez od Salerna, bio je...

FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je kderku jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je vie nego to su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio udati. Kada je ona ved bila u godinama kada se druge djevojke udaju, on ipak odlui da je uda, za vojskovou Capova. Meutim ona nije voljela Capova, ved se zaljubila za Guiscarda koji je bio iz nieg stalea. Takav brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti Guiscardu da ga voli. Poeli su se tajno viati. Jednog je dana Tancredi traio kderku. Obiavao ju je posjedivati u sobi. Jedan dan doao je u njenu sobu i zaspao. Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i poela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio Tancredi, nije nita rekao. utio je i ekao, pa kada su oboje otili, neprimjetno se iuljao iz sobe. Drugo jutro naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad su ga u najvedoj tajini drali zarobljenog u jednoj prostorei dvora. Kad je saopdio kderki da je zarobio Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je jutro knez Tancredi zaguio Guiscarda. Izvadio mu srce i na tanjuru ga je poslao svojoj kderki. Kada je ona vidjela to srce, dugo je vreeme plakala nad njim, a kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. im je to uo knez Tancredi, dotrao je u njenu sobu, u kojoj je ona leala sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno srce. Zadnje rjei koje je Ghismonda izgovorila bile su, da eli da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To je njen otac kasnije i uinio. Prvi dan[uredi - ]

Bazilika Santa Maria Novella, sa renesansnom fasadom koja je dovrena oko 100 godina nakon to je Dekameron napisan. Sedam devojaka i tri mladida sredu se u Crkvi svete Marije Novele, stvaraju dogovor u kome de pria postati spasonosna sila koja pobeuje smrt. Postoje miljenja da su sedam devojaka Bokaove ljubavnice od Pampineje, koju je prvu voleo, do Elize, koju je voleo kada je pisao delo. Meutim, Pampineja je bujna, Fijameta je raspevana, Emilija je laskavica, Laureta Petrarkina Laura, Neifila ponovo zaljubljena, i

Eliza Vergilijeva Didona. Bar tako tvrdi de Sanktis. Devojaka ima koliko i dana u nedelji, planeta na nebu, teolokih vrlina (slobodnih vetina). Broj tri, koliko ima mladida, simbolizuje muko naelo i sveto trojstvo. Panfilo sav ljubav prepostavlja se da predstavlja nevernog Bokaa, Filostrato pobeen ljubavlju, predstavlja Bokaa odgurnutog. Dioneo, na kraju je jedan od pievih potpisa, te je ovaj pripoveda razvratnih pria na kraju dana, verovatno sam autor. Pripovedanje novela samo je deo njihove aktivnosti, i oni od toga prave ritual ceremoniju krunisanja, zadavanje teme i pravila pripovedanja. Maglovit okvir govori o jo nekim njihovim stalnim aktivnostima kao to su etnje. Poruka Dekamerona je moda, budimo velikoduni da bi tako ovekoveili svoje kratke ivote. Pripovedanje je podeljeno na etiri teme. Prva slobodna (1 dan), druga o fortuni (2 dana), o amoru (etiri dana) i o velikodunosti (1 dan). Bokao nije eleo da stil okvira puno odudara od stila novela pa je uveo i prelaze. Pampinea je kraljica prvog dana, a nema utvrene teme. U est pria govori se o tome kako jedna osoba kudi drugu, a etiri su satire o katolikoj Crkvi. Prva novela (I, 1)[uredi - ] Ser Cepparello, poznat kao Ciapelletto, jedan zloglasno zao ovjek, zbog posla otputuje u tadanju Burgundiju, gdje ga niko ne poznaje. Tamo se smrtno razboli, a dva firentinska brata koji su mu bili domadini dovedu fratra iz oblinjeg samostana kako bi mu se Ciapelletto ispovijedio i dobio posljednju pomast. Ciappelletto lae fratru da je vodio vrlo poten ivot, emu fratar povjeruje i nakon njegove smrti napravi propovijed o njegovom ivotu. Graani koji su je uli povjeruju da je on bio svet ovjek i dugo nakon njegove smrti smatraju ga svecem. Panfil pria prvu priu u cijelom djelu, a to je i prva pria u kojoj se izruguje tadanja praksa rimokatolike Crkve. Najraniji izvor ove prie nalazi se u osmom poglavlju biografije Svetog Martina. Tu biografiju je oko 400. godine napisao Sulpicije Sever. Druga novela (I, 2)[uredi - ] Abraham, jedan pariki idov, je prijatelj Giannotta di Civignja, koji ga godinama pokuava uvjeriti da pree na Krdanstvo. Jednog dana Abraham odlazi u Rim, rekavi Giannottu da eli vidjeti voe Crkve papu i kuriju - kako bi odluio da li eli postati Krdanin. Giannotto, znajudi kako je krdansko svedenstvo razvratno i dekadentno, boji se da Abraham, nakon to to vidi, nikada nede htjeti predi na Krdanstvo. Abraham se vrada i prelazi na Krdanstvo, a svoju odluku objanjava time da, ako se Krdanstvo i dalje iri iako je svedenstvo iskvareno, ono zaista mora biti Boja rije. Neifile pria drugu priu u ovom djelu i drugu antikatoliku priu. U ovoj otroj prii, idov prelazi na Krdanstvo zato to logiki zakljuuje da samo religija koju podrava Bog moe napredovati unato

iskvarenosti njezinih voa. Najraniji izvor ove prie je "Avventuroso Ciciliano" (Busone da Gubbio), koji je 1311. napisano na talijanskom. Ta pria priala se i o muslimanima, meu njima i Saladinu. Deseta novela (II, 10)[uredi - ] Paganino da Monaco otme enu Messer Ricciarda di Chinzica, koji, po otkrivanju njihovog mjesta prebivanja, odlazi kod Paganina i na prijateljski nain trai enu nazad. Paganino se sloi, ali samo u sluaju da se ona eli vratiti svom muu; ona kae da se ne eli vratiti. Messer Ricciardo umre, a ona se uda za Paganina. U posljednjoj prii drugog dana Dioneo poinje svoj obiaj pripovijedanja posljednje prie svakog dana, s ime nastavlja do kraja Dekamerona. Pouka ove prie - da se mlada ena treba udati za starijeg mukarca - vrlo je esta u srednjovjekovnoj literaturi. Tredi dan*uredi - ]

Ponte Vecchio u Firenci, koji je u Bokaovo vrijeme bio nov. Taj grad je mjesto deavanja mnogih pria iz Dekamerona. Neifile je kraljica tredeg dana. Prie ovog dana govore o osobama koje su teko dole do neega ili izgubile neto, pa to isto i ponovo stekle. Prva novela (III, 1)[uredi - ] Masetto da Lamporecchio glumi da je priglup, dobije posao vrtlara u enskom manastiru i spava sa redovnicama. Filostratova pria o zamislima na koje mukarac doe da bi uivao u fizikom drutvu manastirskih redovnica takoer je prisutna i u Cento Novelle Antiche iz 13. vijeka. etvrti dan*uredi - ] Bokao poinje ovaj dan obranom svoga djela bududi da je do sada dobrim dijelom dovreno. Iako on kae da su dijelovi pria iz prethodnih dana kruili meu pismenim graanima Toskane dok je njegovo djelo jo bilo nedovreno, u to se sumnja. Umjesto toga, Bokao vjerojatno cilja potencijalne kritiare.

italac mora zapamtiti da domada prozna belatristika nije bila cijenjena u Italiji u 14. vijeku i jedna od stvari koje Bokao kritizira u uvodu etvrtog dana je esto vien stav prema toj knjievnosti. Ostale kritike odnosile su se na sam Dekameron. Jedna od njih je da nije zdravo za mukarca Bokaovih godina - oko 38 - da se vee za mlade dame, za koje je ovo djelo navodno i napisano. Kako bi se obranio od te kritike (koja kritiarima tog doba zapravo i ne bi pala na pamet) Bokao pripovijeda priu o tome kako je prirodno za mukarce da uivaju u drutvu ena. U toj prii Filipo Balducci je pustinjak koji, nakon smrti svoje ene, sa svojim sinom ivi na planini Asinaio i povremeno doe u Firencu kako bi se opskrbio hranom. Jednog dana, njegov sin (kojem je sada 18 godina i nikada prije nije napustio planinu) poe s njim, zato to je Filipo preslab da bi iao sam. Sina fasciniraju ene u gradu, mada ih nikada prije nije vidio, zbog ega Filipo zaali to ga je ikada poveo u Firencu. To se esto naziva 101. priom Dekamerona. Ona potie iz Ramayane, sanskritskog epa koji potie iz vremena prije Kristovog roenja. Ta pria bila je vrlo esta u srednjovjekovnom periodu - pojavila se u djelu Varlam i Joasaf (napisanom u 8. vijeku), u moralnoj anegdoti Jacquesa de Vitryja (13. vijek), u Cento Novelle Antiche (takoer 13. vijek), Sedam rimskih mudraca i talijanskoj zbirci bajki zvanoj Fiori di Virtu (14. vijek), u djelu "De heremita iuvene" (12. vijek) i u jednom francuskom "fabliau" (kratka, duhovita pria u u stihovima, 13. vijek). Posljednja dva djela su Bokaovi najvjerojatniji izvori, zato to u njima otac ene naziva guskama, dok ih u prijanjim verzijama naziva demonima koji iskuavaju due mukaraca. Filostrat je kralj etvrtog dana, tokom kojeg pripovjedai priaju prie o ljubavnicima ija veza nesretno zavri. To je prvi dan kada je muki pripovjeda kralj. Prva novela (IV, 1)[uredi - ] Tancredi, princ Salerna i Ghismondin otac, ubije njezinog ljubavnika, Guiscarda, te joj poalje njegovo srce u zlatnom peharu: Ghismonda u njega saspe otrov, popije ga, te umre. Fiammetta pripovijeda tu priu, iji je najraniji izvor francuski manuskript kojeg je napisao ovjek po imenu Thomas. Meutim, u ranom 12. vijeku se spominje u djelu Tristan i Izolda.