Infarkt miokarda ili srčani udar (lat.

infarctus myocardii) posljedica je potpunog prekida dotoka krvi

koronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi
lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede do infarkta. Drugi su uzroci krvarenje u stijenci žile,
tromboembolija iz lijevog atrija, ponekad čak i jak udarac u prsnu kost (sternum).

Ako bolesnik preživi infarkt u pogođenom području miokarda razvija se najprije ishemija, zatim
infarkt i nekroza, koju kasnije nadomjesti fibrozno tkivo tj. ožiljak.

Sadržaj

1 Klinička slika

1.1 Dijagnoza

1.2 Komplikacije

1.3 Liječenje

2 Izvori

3 Vanjske poveznice

3.1 Sestrinski projekti

3.2 Mrežna sjedišta

Klinička slika

Varira ovisno o mjestu i veličini infarkta te drugim faktorima. Najčešće počinje iznenada, jakom,
prodornom zaprsičnom (retrosternalnom) boli, koja ne popušta ni u stanju mirovanja, ni pri reakciji
na nitroglicerin. Obično se širi prema žličici i lijevom ramenu i ruci, ali i prema desnom ramenu. Bol je
ponekad toliko jaka da bolesnika zahvati smrtni strah.

Ako se pravovremeno ne pruži pomoć razvija se kardiogeni šok: bolesnik poblijedi, oblije ga hladan
znoj, javlja se pad tlaka, a puls postaje slab, ubrzan i nepravilan. Čest ishod je zastoj ili fibrilacija
ventrikla što zahtijeva kardiopulmonalnu reanimaciju.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovi karakteristične kliničke slike, specifičnih promjena u EKG-u te

laboratorijskim nalazima povišenih enzima CK, CK(MB)I troponin i.
Međutim, nije svaka bol u području srca angina pectoris ili infarkt. Mnoga druga stanja mogu
oponašati srčanu bol kao npr.gastritis, hijatalna hernija, koštano-mišićna bol uzrokovana izobličenjem
vratne kralježnice itd. (vidi bol u prsima).

Komplikacije

Komplikacije infarkta miokarda nisu rijetke, a ni lake. To su: kardiogeni šok, insuficijencija lijevog srca,
ruptura stijenke srca, perforacije septuma, aritmije, embolije rjeđe zbog uvođenja antikoagulantne
terapije.

Liječenje

Liječenje infarkta miokarda se provodi u jedinici intenzivne koronarne skrbi. Bol se suzbija najčešće
morfijem, daju se antiaritmici, atropin kod bradikardije i adrenalin u reanimaciji kod srčanog aresta
uz ostalu popratnu terapiju. Prema procijeni liječnika nekim oboljelima se odmah daje trombolitička
terapija (npr. Actilyse).