Professional Documents
Culture Documents
PROCJENA
Anamneza i povijest bolesti su ključni dio dijagnoze. Zamoliti pacijenta da opiše karakter svoje boli i
navede metode koje koristi za olakšavanje tegoba ( hrana, antacidi ). Bol kod peptičkog ulkusa
obično se opisuje kao žareća ili nagrizajuća, javlja se oko 2 sata nakon obroka. Obično budi pacijenta
između ponoći i 03 sata ujutro. Tegobe se ublažavaju uzimanjem hrane, antacida ili bolesnik čak i
povraća. Pri uzimanju anamneze sestra saznanje od pacijenta popis njegovih uobičajenih obroka, npr.
u posljednja 72 sata, što uključuje njegove prehrambene navike – brzinu kojom jede, raspored
obroka, da li preferira začinjenu hranu, kavu i sl. Vrši procjenu razine bolesnikove napetosti ili
nervoze. Puši li cigarete? Kako svladava svakodnevne stresne situacije? Kako izražava ljutnju? Kako
opisuje svoj posao i obiteljski život? Postoji li stres ili problemi u obitelji? Da li u obiteljskoj
Procjena:
Ako je hemoragija jača ( 2000 ml ), dolazi do povraćanja. Pacijent je iscrpljen i potrebna je brza
korekcija izgubljene krvi da bi se spasio život. Ako je hemoragija manja, većina krvi izlazi stolicom,
Sestra procjenjuje rane simptome: malaksalost ili vrtoglavica. Mučnina može prethoditi ili biti
hemoglobina i hematokrita, testiranje stolice na okultno krvarenje, mjerenje diureze kroz 24 sata u
116
Tretman:
Obzirom da krvarenje može biti fatalno, liječnik treba identificirati uzroke i razinu hemoragije, te
korekciju izgubljene krvi.
Prema potrebi otvara se i centralni venski put za infuzije i mjerenje centralnog venskog tlaka.
b) Ukupna količina krvi i plazme koja se daje održava cirkulirajući volumen na sigurnoj razini.
e) Plasira se nazogastrična sonda kako bi prepoznali svježe krvarenje i dali ohlađenu fiziološku
- primjena vasopresina
- selektivna embolizacija
SESTRINSKE DIJAGNOZE:
Poremećaj prehrane u svezi s dijetnim režimom, djelovanjem kiseline na sluznicu želuca, radnim
PLANIRANJE
Ciljevi:
b) smanjenje anksioznosti,
c) prikladna prehrana,
117
SESTRINSKE INTERVENCIJE
antagonisti histamina ). Aspirin, hrana i napitci koji sadrže kofein ( kola, čaj, kava, čokolada ), te
Smanjenje anksioznosti – sestra treba procjeniti što pacijent zna o svojoj bolesti i što bi trebao
znati. Evaluirati razinu anksioznosti. Pacijenti sa ulkusom, obično jesu anksiozni, što se ne mora
vidjeti na prvi pogled. Informiranost povećava razinu bolesnikovog znanja, treba odgovoriti na
želučanog soka. Sestra treba istaknuti pacijentu da je tu ako se pojave problemi. Ona je u
podrške.
Prikladna prehrana – sestra treba utvrditi dijetni režim za pacijenta i savjetovati mu da eliminira
hranu i napitke koji stimuliraju sekreciju kiseline i pepsina. Redoviti obroci u opuštajućoj
uzimanjem lijekova pomaže zaštiti sluznice te prevenciji iritacije i inflamacije. Pomoći pacijentu
da identificira stresne situacije i podučiti ga tehnikama relaksacije.
Odmor – pomoći pacijentu da u svakodnevne aktivnosti uključi i raspored dnevnog odmora kao
dijela terapijskog režima. Podučiti ga tehnikama štednje energije ( sjediti dok kuha, glača i sl. ).
Edukacija bolesnika i kućna njega – da bi propisani postupci bili uspješni, pacijent treba shvatiti
svoju situaciju i one faktore koji će mu pomoći odnosno pogoršati stanje. Slijedeće točke treba
Lijekovi: da li pacijent zna koje lijekove treba uzimati kod kuće; uključujući ime lijeka, dozu,
Dijeta: da li pacijent zna koja hrana pogoršava njegovo stanje? Zna li da kava, čaj, kola, alkohol i
jaki začini, potenciraju produkciju kiseline. Razumije li važnost rasporeda obroka uzetih u
relaksirajućoj atmosferi.
Odmor i redukcija stresa: da li je bolesnik svjestan izvora stresa, bilo u obiteljskom ili radnom
odmora tijekom dana? Može li planirati dodatne periode odmora ili relaksacije nakon neizbježnih
118
b) Perforacija: jaka abdominalna bol, tvrd i napet trbuh, povraćanje, povišena tjelesna temperatura,
tahikardija.
d) Perzistentna bol i nelagoda u svezi sa stresom, nakon obroka ili uzimanja lijeka.
Povećana skrb: da li pacijent prepoznaje da je potreban pojačani nadzor u trajanju od oko godine
EVALUACIJA
Adekvatni odmor
119
posebice kod opstrukcije pilorusa i ostaje u želucu za vrijeme operacije i nekoliko dana poslije
SESTRINSKE DIJAGNOZE
komplikacije
INTERVENCIJE ISHOD
postoperacijskom tijeku.
crijeva.
poslijeoperacijskog dana.
disanja.
120
2. Nelagoda i bol u svezi s operativnom ranom
INTERVENCIJE ISHOD
komplikacija.
komplikacija.
plinove iz želuca.
depresora ).
Smanjiti bol
INTERVENCIJE ISHOD
tekućine
Sonda se plasira kroz nos ili usta do želuca. Načinjena je od plastike ili gume, prohodna je cijelom
dužinom. Postoje različite veličine, za odrasle od 14 – 18. Koristi se za oslobađanje tekućine i zraka
iz gornjeg probavnog trakta i za uzimanje sadržaja za laboratorijsku analizu ili primjenu lijekova, ili
hrane direktno u gastrointestinalni trakt. Na sondi se nalaze kružne markirane točke koje služe za
određivanje razine insercije same sonde. Izmjeriti duljinu sonde od nosa do uha ( označiti je ), te
dalje do završetka prsne kosti ( Xiphoidni nastavak ) te i tu duljinu označiti. U većine ljudi će ta
duljina sonde biti dovoljna da bi došla do želuca. Položaj sonde provjeravamo aspiracijom želučanog
sadržaja.
Sestrinske intervencije
Objasniti bolesniku svrhu postavljanja sonde i sam postupak plasiranja. Cilj je da bolesnik surađuje u
toj neugodnoj proceduri. Obično sjedi uspravno sa ubrusom ispod brade, u ruku mu se daje ručnik ili
121
smanjio osjet prolaska sonde. Ohrabriti bolesnika da diše kroz usta i guta kao da pije vodu, ili mu dati
malo vode, ako je dozvoljeno. Sondu treba navlažiti npr. parafinom kako bi insercija bila lakša.
Sondu je najbolje staviti na led prije postavljanja, jer ju je lakše uvesti u krutom stanju. Kada je
Provjera sonde: stetoskop postaviti u području epigastrija te uštrcati 5 ml zraka kroz sondu, zvuk
klokotanja je pokazatelj da je sonda u želucu. Druga metoda je aspiracija želučanog sadržaja sa 10-20
mililitarskom špricom. Sadržaj možemo provjeriti lakmus papirom. Ako je pH oko 7 – lužnato, sonda
je u crijevu, ako je ispod 7 – kiselo, sonda je u želucu.
Najznačajniji je dio njege bolesnika, naročito ako se sonda plasira na duže vrijeme. Koža nosa se čisti
tekućinom koja otapa masnoće. Vrši se i učestala njega usne šupljine. Sluznica nosa i ždrijela mogu
biti suhe, uporaba inhalacijskih para može olakšati takvo stanje, kao i žvakanje kaugume ( ako to
žlijezda.
Vađenje sonde
Nježno i polako u intervalu od 10 minuta, sve dok vrh sonde ne stigne do esophagusa, tada se brzo
izvuče kroz nosnicu. Ako ima poteškoća pri izvlačenju, ne smije se forsirati, već obavijestiti
liječnika. Sondu prihvaćamo ubrusom, jer sam pogled na nju kod bolesnika može izazvati
povraćanje.
- parototis
- plućne komplikacije
1. Deficit tekućine. Simptomi: suha koža i sluznice, smanjena diureza, letargija i iscrpljenost.
Procjena deficita volumena tekućine uključuje: drenažu – količina i boja, svakih 8 sati, te količinu
komplikacija.
3. Parotitis. Pri vršenju higijene usne šupljine sestra pažljivo promatra stanje sluznice i eventualnu
pojavu iritacije ili pojave suhoće. Palpira područje parotidne žlijezde kako bi otkrila bolno mjesto
ili oteklinu. Vidljive dijelove oralne sluznice, ezofagusa i traheje učestalo promatrati i adekvatno
hidrirati.
122
Potencijalne poslijeopracijske komplikacije
1. Hemoragijski šok
Simptomi: zimica, tahikardija, tahipnoa, pad krvnog tlaka, hladna i oznojena koža, konfuzija.
2. Krvarenje
Intervencije:
Ako se radi o unutarnjem krvarenju koje ne prestaje, bolesnika treba pripremiti za operativni
zahvat
123
4. Respiratorne komplikacije
Intervencije:
Auskultirati pluća
5. Dumping sindrom
- skup vazomotornih i gastrointestinalnih simptoma koji se pojavljuju nakon uzimanja hrane kod
10% do 50% bolesnika koji su bili podvrgnuti kirurškom zahvatu na gastrointestinalnom traktu ili
vagotomiji.
Simptomi: rani simptomi uključuju: osjećaj nadutosti, mučninu, palpitacije, dijaforezu, bol i
proljev. Kasnije dolazi do porasta glukoze u krvi, što je popraćeno kompenzatornom reakcijom
Intervencije:
Bolesniku treba davati za jelo količinski manje obroke hrane, nakon čega mora 20 – 30