Sukob 

je pojam koji se koristi kako bi se opisala situacija u

kojoj se javljaju suprotna mišljenja i tendencije ponašanja i
osjećaja ljudi. Sukob nastaje zbog nemogućnosti
usklađivanja interesa između dvoje ili više ljudi ili
skupina. Većinom ljudi percipiraju da je nemoguće pronaći
zajedničke interese u sukobu zbog čega zauzimaju stav da
samo jedna strana može i mora biti zadovoljena. Međutim,
kada se situacija prouči iz druge perspektive, lako se može
uočiti da se te „neuskladive“ želje ipak mogu uskladiti i
zadovoljiti na korist obje strane.
 Kada je sukob funkcionalan, odnosno konstruktivan, on dovodi do pozitivnih ishoda
kao što su :
 stvaranje pozitivnih tenzija,
 pražnjenje emocija,
 homogenizacija skupine opredjeljene za rješavanje zajedničkog problema,
 uspostavljanje mehanizama prevencije konflikata i njihovog razrješavanja
Kada je sukob nefunkcionalan, odnosno destruktivan, on dovodi do negativnih ishoda
kao što su:
 negativne tenzije,
 negativno pražnjenje emocija,
 narušavanje jedinstva skupine,
 isključivanje mogućnosti pozitivnih promjena.
 Postoje tri velike vrste sukoba/konflikta :
 sukobi u grupi
 interpersonalni sukobi
 intrapersonalni sukobi
 Psihološki faktori bi podrazumijevali trajne osobine ličnosti i trenutna psihološka
stanja koja pogoduju svađi. Tu možemo obratiti pažnju na temperament
sudionika, kolika im je tolerancija na frustraciju, kolika im je javna svijest o
samima sebi itd.
 Socijalni faktori obuhvaćaju sve naučene obrasce ponašanja, stavove,
mišljenja, vjerovanja, sistem vrijednosti s kojima sudionici ulaze u svađu. Bitno
utječu i njihove socijalne norme, socijalne uloge i socijalno iskustvo.
 Situacijski faktori podrazumijevali bi trenutačne okolnosti koje nam mogu
poslužiti za stvaranje sukoba. To bi obuhvaćalo mjesto i vrijeme na kojemu se
neki sukob događa te sve ostale ljude, stvari, pojave, vremenske prilike koji se
na tom mjestu nađu u to vrijeme
 Konstruktivne reakcije su one reakcije koje su
dobar početak rješavanja sukoba.
 Destruktivne reakcije su one reakcije koje ne vode
nikakvu razrješenju.
 Izbjegavanje sukoba je jedna od reakcija na
sukob.
Napad ili bijeg, odnosno agresivan ili pasivan pristup sukobu često nisu
djelotovorna i dugoročna rješenja problema. Obično ih prati tjelesna ili
emocionalna bol, poniženje ili potisnuta srdžba. To, međutim ne znači
da smo bespomoćni pred sukobom. Između agresije i neaktivnosti
postoji niz konstruktivnih reakcija koje treba otkriti i ostvariti. Pobjeda ili
poraz nisu jedina rješenja. Pobijediti u situaciji sukoba znači dobiti ono
što trebamo. To može, ali i ne mora biti obavezno u vezi sa porazom
protivnika. Pristup sukobu kao da obje strane moraju pobijediti, potpuno
mijenja smjer pri rješavanju sukoba. Pažnja se s protivnika usmjeruje
na problem i na njegovo rješenje.
 PREGOVARANJE
 odvajanje ljudi od problema, što rezultira time da se sukobljene strane dožive
kao suradnici koji zajedno “napadaju” problem, a ne jedno drugo.
 usmjeravanje na interese, a ne pozicije, budući da početno zauzete pozicije ne
odražavaju nužno ono što osobe stvarno žele ili trebaju.
 smišljanje više različitih opcija/mogućnosti kojima obe strane dobivaju prije
donošenja odluke o tome što će se učiniti.
 ustrajanje na tome da rezultat bude zasnovan na nekom objektivnom standardu
ili kriteriju, koji je nezavisan od volje bilo koje od sukobljenih strana (npr. tržišna
vrijednost, mišljenje stručnjaka, običaj, zakon)
 POSREDOVANJE

 započinjanje procesa posredovanja,

 iznošenje problema/slušanje,
 definiranje problema i određivanje ciljeva,
 smišljanje različitih mogućnosti postizanja ciljeva,
 odabiranje, provođenje i evaluacija odabranog rješenja.

Započinjanje procesa posredovanja uključuje predstavljanje i izražavanje

dobrodošlice sukobljenim stranama te objašnjenje svrhe posredovanja kao
procesa koji daje priliku sukobljenim stranama da govore i čuju jedna drugu te
da dođu do dogovora koji je prihvatljiv svim stranama. Uloga posrednika je da
omogući taj proces.
 RESTITUCIJA
 Svako čini pogreške.
 Ljudi znaju kad su pogriješili.
 Krivnja i kritika pridonose odbrambenom ponašanju.
 Ljudi se mogu naučiti boljem ponašanju ako ih gledamo sposobne, odgovorne i
spremne na promjenu.
 Ljudi jačaju uz mogućnost restitucije. Naučiti popravljati pogreške vrlo je važno
životno umijeće.
 Ako ljudi vjeruju da su sposobni učiniti restituciju i ako im je za to pružena
mogućnost, neće morati lagati ili skrivati svoje pogreške.
 Proces restitucije je kreativan proces razvijanja umijeća rješavanja problema.
 Ljudi kojima je u djetinjstvu dopušteno popravljati pogreške, velikodušni su u
razumijevanju pogrešaka drugih, a kada odrastu ti ljudi neće kažnjavati.
Sukobi su sastavni dio života, ne treba da ih izbjegavamo,
već da nađemo najbolji način na koji ih možemo riješiti.
Nerazrješivi sukobi izazivaju emocionalnu neugodu i mogu
eskalirati u osobne sukobe. Uspješno razriješeni sukobi
smanjuju mogućnost javljanja budućih ili čine lakši način
njihovog rješavanja u budućnosti.
Svrha sukoba je pružanje mogućnosti da se naši problemi,
nezadovoljene potrebe iznesu na svjetlo dana.
Većina ljudi živi u uvjerenju da je sukob jednostavno sukob, te
da se tu nema o čemu pričati. No ipak, kada se upustite u malo
dublje istraživanje shvatite da to nije tako jednostavno. Naučiti
konstruktivno rješavati sukobe je dugotrajan proces te je za to
potrebno mnogo više, mnogo prakse i iskustva te rada na sebi.
Nenasilno rješavanje sukoba znači usmjeriti energiju u traženju
izlaza iz sukoba, a ne traženje krivca. To je moguće kada
sukobljene strane prestanu inzistirati svaka samo na svom
zahtjevu, te odjednom razaberu uzajamnost interesa.