METODE ISTRAŽIVANJA

METODOLOGIJA I METODE

 Metodologija: objedinjujuća logika koja vodi istraživanje; način na koji smo

povezali istraživačku temu, pitanje, strategiju, filozofski okvir i metode
-etnografija, fenomenologija, studija slučaja, akcijsko istraživanje,
diskurzivna analiza
 Metode: alati prikupljanja podataka
-intervju, fokus grupa, promatranje, promatranje sa sudjelovanjem

INTERVJU

 Provođenje intervjua je organizirana i planirana praksa koja započinje s

vašim pretpostavkama i već postojećim saznanjima o problemu kojeg želite
istražiti (OSIM?)
 Intervju koristimo kada želimo detaljno istražiti nečija mišljenja, stavove,
osjećaje i iskustva
 Prije provođenja intervjua potrebno je:
1. Odabrati sudionike/ice
2. Dobiti pristanak za snimanje razgovora
3. Biti transparentni u svojim namjerama

ODABIR SUDIONIKA/ICA

 Odabir sudionika/ica ovisi o temi

 Broj sudionika/ica ovisi o veličini i tipu istraživanja, te samim time i o tipu
intervjua
 Osim ako nije u pitanju Schutzova fenomenologija ili pisanje etnografske
osobne povijesti, minimalan broj sudionika/ica je između 5 i 10.
 Ako je u pitanju veće kvalitativno istraživanje, tada bi oko 50 intervjua bila
odgovarajuća brojka
PRISTANAK I TRANSPARENTNOST

 Obavezan (po mogućnosti pismeni) pristanak

 Etički je neopravdano provoditi istraživanje jedne osobe ili grupe ljudi bez
njihovog znanja/suglasnosti!!
 Sudionike/ice treba upoznati s temom (transparentnost)
 Ali im ne smijemo reći ništa o našim ciljevima ili pretpostavkama (!) kako ne
bi došlo do ‘navođenja’, odnosno kako naše pretpostavke i ciljevi ne bi
utjecali na njihove iskaze

TRI TIPA INTERVJUA

1. Strukturirani
2. Polustrukturirani
3. Nestrukturirani

1.STRUKTURIRANI INTERVJU

 Visoki stupanj kontrole nad razgovorom

 Pitanja su unaprijed pripremljena
 Standardiziranost: Pitanja su identična za svakog/u ispitanika/icu
 Češće se koriste u kvantitativnim nego u kvalitativnim istraživanjima
 Bliži upitniku/anketi nego intervjuima

2.POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU

 Fleksibilniji od strukturiranog intervjua

 Veća sloboda sugovornika/ica
 Nema zadan set pitanja
 Umjesto pitanja zadane su teme
 Sugovornik/ica sam/a vodi razgovor i ističe što on/a smatra da je važno
3.NESTRUKTURIRANI INTERVJU

 Najfleksibilniji tip intervjua

 Sudionik/ica sam/a vodi razgovor u onom smjeru u kojem smatra da treba
ići
 Uloga istraživača/ice je minimalna
 Može postavljati i pitanja (ako mu/joj se čini da je nešto posebno važno)
ali…
 Ne smije navoditi/usmjeravati razgovor da ide tamo gdje on/a želi!

INTERVJU JEDAN NA JEDAN

 Kada želimo dubinski/detaljno istražiti temu

 Kada je u pitanju osjetljiva/neugodna/tabu tema (o kojoj sudionici/ice ne
žele razgovarati pred drugima)
 Pozitivni aspekti: jasnije čujemo snimku razgovora; znamo točno tko kada
govori; ne moramo paziti da nekoga ne izostavimo
 Negativni aspekti: razgovarati sa svakom osobom individualno oduzima jako
puno vremena

GRUPNI INTERVJU I FOKUS GRUPE

 Kada je u pitanju tema o kojoj ljudi mogu/žele razgovarati pred drugima

 Kada želimo potaknuti raspravu (poticanje rasprave je korisno jer, se u
raspravama i razgovorima često sjetimo nečega, čega se ne bismo sjetili da
smo sami)
 Kada želimo obuhvatiti temu široko i iz više perspektiva odjednom
 Pozitivni aspekti: stignemo ispitati više ljudi odjednom; nekada nam je o
nečemu lakše govoriti u grupi jer grupa stvara osjećaj sigurnosti
 Negativni aspekti: Preslušavanje snimke i pisanje transkripta (ljudi prilikom
rasprava imaju tendenciju upadati jedni drugima u riječ, odnosno, „pričati
jedni preko drugih”, teško je čuti tko što govori, ali je neiskusnom/oj
istraživaču/ici teško i facilitirati raspravu)
 Broj sudionika/ica u raspravi: 5-8
  Treba paziti da jedna osoba ne monopolizira raspravu i da svi/e stignu nešto
reći!

ŠTO SVE UTJEČE NA INTERVJU?

 Tema (osjetljivost teme, mogućnost pronalaženja sugovornika/ica)

 Identitet istraživača/ice
 Pristup istraživača/ice (neutralan ili suosjećajan)
 Način formuliranja pitanja
 Redoslijed pitanja (kada postaviti ‘teška’, a kada ‘laka’ pitanja)
 Problem društveno poželjnih odgovora
 Sram/strah/oklijevanje/ugroženost

ONAJ/A KOJI/A PROVODI INTERVJU MORA:

 Biti jasan/na u uvodu: pozdraviti, predstaviti se, objasniti o čemu će se

razgovarati (specificirati temu – ne ciljeve!)
 Dobiti dozvolu za snimanje!
 Pažljivo slušati, ne prekidati
 Voditi bilješke neverbalne komunikacije i svega što diktafon/mobitel ne
može snimiti – preporučeno je da se to radi neposredno nakon razgovora.
Tijekom samog razgovora je ključno gledati s interesom i pažljivo slušati što
se govori.
 Biti suosjećajni ako je tema osjetljiva
 Dozvoliti tišinu i vrijeme za razmišljanje, ne forsirati razgovor
 Ne prekidati razgovor. Ako netko predugo priča, zahvalite mu na vrijednim
informacijama i istaknite da je jako važno čuti i druge.
 Ne osuđivati! Koliko god da vam se ne sviđa to što čujete!
PRATITI INTERVJU

 pokušajte prepoznati ključna mjesta koja vaši sugovornici/ice naglašavaju.

Postoji li konsenzus, kako među okupljenim sugovornicima, tako i unutar
iskaza jednog sugovornika ili sugovornice?
 Tražite zajedničku, objedinjujuću logiku iskaza. Pokušajte proniknuti u
logiku iza stavova, logiku koja povezuju iskaze.
 Budite osjetljivi na nekonzistentnosti, paradokse i kontradikcije – to su sve
jako važne informacije.
 Budite osjetljivi na „društveno poželjne odgovore“ – nekad ćete moći
primijetiti kada netko govori ono što misli da biste vi htjeli čuti.
 Obratite pozornost na kontekst unutar kojeg su vam odgovori dani: je li
osoba pod stresom, je li nervozna ili opuštena.
 Održavajte kontakt očima – budite prisutni!

BILJEŠKE NA TERENU

 Bilješke se rade neposredno nakon razgovora

 Ne tijekom razgovora (!) jer tada morate biti maksimalno uključeni.
 Može se dogoditi da sudionici i sudionice odbiju biti snimani i to onda dosta
ugrožava objektivnost i pouzdanost podataka jer će se istraživač morati
osloniti na vlastito sjećanje i interpretaciju.
 Primarna funkcija terenskih bilješki jest da dokumentiraju ono što snimač
zvuka ne može: širi kontekst, atmosferu razgovora i neverbalnu
komunikaciju.
 Video-snimanje je idealno, ali upitno je hoće li sudionici i sudionice na to
pristati i ta tehnika snimanja je više iznimka nego pravilo.
 Najčešće se oslanjamo na audio snimke, a terenskim bilješkama onda
popunjavamo praznine.
ONLINE INTERVJU

 Pozitivni aspekti: postoji mogućnost da će nekom biti lakše odgovoriti na

određena pitanja ako je u potpunosti anoniman/na, nema nikakvog doticaja
s istraživačem/icom i ima više vremena za razmisliti o pitanjima i svojim
odgovorima.
 Negativni aspekti: nedostaju neverbalne informacije; identitet osobe koja
odgovara je upitan; osoba vam može zaboraviti odgovoriti zbog čega ćete je
morati ‘ganjati’ odnosno, morat ćete biti dosadni.

UNIVERZALNO PRAVILO

 NE KORISTITI PITANJA NA KOJA MOŽETE DOBIT DA/NE ODGOVORE!!

 Takva su pitanja beskorisna. Svrha intervjua, osobito polustrukturiranih i
nestrukturiranih kakve koristimo u kvalitativnim istraživanjima, je ta da
istražimo temu detaljno i dubinski. Da/Ne odgovori nam doslovce ništa ne
znače.

PROMATRANJE I PROMATRANJE SA SUDJELOVANJEM

 Istraživač/ica se ne oslanja na ono što sudionici/ice kažu da rade ili kažu da

misle, već na ono što osobno vide iz sudionikovog/činog ponašanja
 U nekim je situacijama korisnije i pouzdanije promatrati što se događa,
nego se oslanjati na iskaze
 Dva tipa opservacijskog istraživanja: sistematično promatranje i
participativno promatranje
 Sistematično promatranje: ima izvore u socijalnoj psihologiji, konkretno u
proučavanjima interakcije u nekom prostoru, na primjer u učionici. Obično
se povezuje s prikupljanjem kvantitativnih podataka
 Participativno promatranje: uglavnom se vezuje uz sociologiju i
antropologiju, dakle, s prikupljanjem kvalitativnih podataka
ZAJEDNIČKE TOČKE DIREKTNOG PROMATRANJA I PROMATRANJA SA
SUDJELOVANJEM

 Promatranje situacije ‘iz prve ruke’

 Terenski rad: prikupljanje podataka u stvarnim situacijama dok se one
događaju
 Empirijska metoda (oslanja se na primarne podatke –podatke koje je
prikupio/la istraživač/ica osobno, a ne na sekundarne – podatke koje je
prikupio netko drugi)
 Prirodno okruženje: Terensko promatranje, za razliku od promatranja
pojave u kontroliranim uvjetima, odnosi se na promatranje događaja koji bi
se dogodili neovisno o istraživanju. Puno pažnje se posvećuje tome da se
istraživanjem prirodno stanje ne uzurpira
 Pitanje percepcije: Istraživači/ice su svjesni/e da je proces promatranja jako
uvjetovan njihovom percepcijom, odnosno osobnim faktorima koji utječu
na promatranje i stoga dovode u pitanje pouzdanost podataka

PERCEPCIJA I PROMATRANJE

 dvije različite osobe kod istog će događaja uočiti i zabilježiti različite aspekte
 Selektivna percepcija: naš izvještaj ovisi o sjećanju; neke aspekte događaja
ćemo zaboraviti, druge možemo prenaglasiti. (pamćenje događaja)
 Akcentuirana ili naglašena percepcija: ovisno o našem psiho-fizičkom, prije
svega emotivnom stanju, prošlim iskustvima, događajima i saznanjima, na
neke ćemo aspekte biti više osjetljivi, dok druge nećemo ni primijetiti.
(reakcija na događaj)

DOGAĐAJE ĆEMO POTISNUTI ILI NAGLASITI OVISNO O:

 Familijarnosti /upoznatost s: imamo tendenciju primjećivati ono s čime

smo upoznati, više nego ono s čime nismo upoznati. Lakše uočavamo one
elemente događaja o kojima već imamo pohranjeno znanje.
 Prošla iskustva: prošla iskustva uče nas da eliminiramo ili potisnemo
negativne aspekte ili da prenaglasimo one pozitivne.
  Trenutno stanje: trenutna psihička ili emocionalna stanja jako utječu na
percepciju događaja koji se promatra

PRIPREMA ZA PROMATRANJE: LITERATURA

 Uvodi u problematiku
 Otvara nova saznanja
 Ukazuje koji aspekti problematike su još uvijek nedovoljno istraženi
 Usmjerava/fokusira istraživanje
 Istraživanje može biti provjera (potvrda ili negacija) postojećih teorija

PROMATRANJE SA SUDJELOVANJEM

 Istraživač/ica sudjeluje u svakodnevnom životu grupe/događaja koju/kojeg

istražuje
 Rizik: narušavanje prirodnosti promatrane situacije
 Kada istraživač ili istraživačica sudjeluju u svakodnevnom životu grupe koju
proučavaju, otkrivaju im se informacije koje ne bi nikako mogli dobiti iz
jednokratnog razgovora
 Kod promatrana sa sudjelovanjem cilj je prikupiti one iskustvene
informacije koje može steći samo insajder, samo neko tko je sudjelovao u
određenoj kulturi i iz prve ruke iskusio to što želi istraživati

TRI NAČINA PROMATRANJA SA SUDJELOVANJEM

 Potpuno sudjelovanje gdje je istraživanje tajno. (uspješnost je visoka jer se

prirodno stanje ne uzurpira, ali je etički taj postupak jako teško opravdati)
 Sudjelovanje u normalnom okruženju gdje je istraživanje poznato glavnim
akterima, ali nije ostalim članovima grupe.
 Sudjelovanje kroz promatranje kada je svima poznato da se istraživanje
provodi i istraživačeva uloga je krajnje transparentna.
PRIPREMA I PROMATRANJE

 Dobra priprema prije istraživanja! Odlučite što želite promatrati, inače će

vam istraživanje biti nefokusirano i neuspješno (prikupit ćete puno
nepovezanih i samim time beskorisnih podataka)
 Treba provesti puno vremena na terenu! (Što više vremena provodite među
ljudima, to će se prije na vas naviknuti)
 Što promatrati?
1. Isprva promatrate gotovo sve, stvarate generalni dojam, atmosferu,
uočavate zanimljivosti koje niste predvidjeli proučavajući literaturu
2. Fokusiranje će se dogoditi tako što ćete usporediti vaše inicijalne
pretpostavke i planove što istraživati s novim idejama i uvidima koje
ste dobili na terenu
3. Te dvije kategorije se neće uvijek preklapati pa će uvid s terena dalje
profiltrirati ili pročistiti ono čime ste se mislili baviti
4. Možda shvatite da su inicijalne želje i planovi bili preuski ili preširoki i
sigurno ćete više ili manje modificirati svoje fokuse. Tome prvi izlazak
na teren služi
5. Kako promatranje ide dalje, nekim ćete se stvarima još detaljnije
posvetiti, nekim odnosima i razvojima situacija koje vam se čine
međusobno povezane, a druge ćete ispustiti iz vida. Doduše, tu treba
biti oprezan. Neke informacije su zaista beskorisne, a neke
predstavljaju zanimljiva odstupanja i kontradikcije koje bi bilo
vrijedno pratit.
6. U zadnjoj fazi, kao i sa svim drugim metodama, identificirate ključne
teme i probleme za koje ste prikupili najviše podataka i koje vam se
čini najvažnije. Tu se ponovno možete vratiti literaturi s kojom ste se
konzultirali u pripremi
TERENSKE BILJEŠKE

 Vode se neposredno nakon promatranja

 Tome je tako iz dva razloga:
1. zbog nepouzdanosti ljudske memorije. Mislite da ćete nešto
zapamtiti, ali zapravo nema garancije da hoćete.
2. problematičnost bilježenja tijekom boravka na terenu. Takvo
ponašanje je uočljivo i sigurno bi naštetilo prirodnosti okruženja. Ako
se može izdvojiti neki privatni kutak tijekom terenskog rada, kada ste
sami i neuočljivi za zapisivanje bilješki . to je idealno. Ali ako ne
možete osigurati takav kutak, onda je svakako bolje da se bilješke
vode nakon, kako ne bi bili upadljivi i poremetili prirodnost situacije.