Fakultet zdravstvenih studija ▪ Sveučilište u Rijeci

- Razumjeti različite etičke teorije

(deontološke, utilitarističke i etika
vrline, principalizam)
- Kritički promišljati i
argumentirati različite etičke pristupe

Sveučilište u Rijeci
 Normativne etičke teorije

 Utilitarizam
( Jeremy Bentham, John Stuart Mill)
 Deontologija Principizam
(Immanuel Kant) (Beauchamp, Childress)
 Etika kreposti
(E. Pellegrino, D. C. Thomasma)
 • Utilitarizam (engleski utilitarianism, prema
latinskom utilitas: korist), smjer u etici koji
svrhu ljudskoga djelovanja vidi u koristi i
dobrobiti, bilo pojedinca bilo zajednice, i koji
utoliko smatra da ćudorednost izravno
Utilitariza potječe iz načela korisnosti.

m • Određuju ga eudajmonizam, maksimizacija,

egalitarizam, konzekvencijalizam i etički
redukcionizam.

• Načelo utilitarizma: Čini ono što dovodi do

najveće sreće najvećeg broja ljudi!

•Utilitarizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63501>.
Utilitarizam
… u bioetiku se unosi kriterij prosuđivanja etičnosti ljudskog
djelovanja utemeljen isključivo na odnosu cijene i koristi [cost /
benefit].
Kriterij cijena / korist predstavljao bi zadnji temelj etičkog
prosuđivanja i to među vrijednostima koje su međusobno
raznorodne (npr. u praktično kliničkoj primjeni primjena ovoga
kriterija bila bi u kontekstu odmjeravanja dviju vrijednosti koje su
potpuno različite: cijena (novac) i korist, tj. dobrobit (za čovjeka).
Konkretno – postavlja se pitanje je li financijski isplativo operirati
teškog bolesnika, čak i ako se predviđa da mu operacija može
poboljšati zdravstveno stanje (dobrobit za čovjekovo zdravlje),
ako je cijena prevelika?
4
 •Teorija Immanuela Kanta utemeljena na
Deontologija dužnosti.
•Deontologija dolazi od grčkog deon -
"dugovati", "trebati" ili "morati".

•Kategorički imperativ:

•Djeluj tako da princip tvoga djelovanja

može postati princip djelovanja svih
drugih.

•Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe

tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao
sredstvo!

5
Etika kreposti/vrlina

• Odnos liječnik - pacijent intrinzično predstavlja vrstu »interne moralnosti« :

• 1) stanje ranjivosti, tjeskobe, ovisnosti;
• 2) nejednakost kompetencija;
• 3) očekivanja povjerenja

•Pellegrino smatra da je određenje kreposti liječnika (virtuos physician) usko

povezano s određenjem dobra pacijenta (patient's good), koji je prvotni cilj
liječenja.

6
 •Krepostan liječnik je, dakle, onaj koji je
Etika »habitualno raspoloživ« djelovati za dobrobit
pacijenta

kreposti •Pod dobrom pacijenta podrazumijeva se:

•a) naj­veće dobro, ono koje predstavlja konačnii
standard prema kojemu, pacijent pri­lagođuje
svoje izbore, odnosno ono dobro koje ima
najveću vrijednost za njega;
•b) biomedicinsko dobro, ono koje se može
postići posredstvom liječničkih za­hvata u nekoj
vrsti bolesti;
•c) pacijentovo shvaćanje vlastitog dobra u času
i spe­cifičnim okolnostima donošenja kliničke
odluke;
•d) dobro pacijenta ukoliko je kao osoba
sposoban donositi svjesne odluke

7
Bioetička načela: Principalizam

•Tom Beauchamp i James Childres: Principles of Biomedical Ethics, 1989.

•Načela predstavljaju „vodič za djelovanje koji su manje općeniti od teorija, ali

općenitiji od pravila, presuda ili studija slučaja na koje se primjenjuju
•Principalizam nas podsjeća da problem u etici nije imati principe, već ih
slijediti dogmatski.
•Principi trebaju pružiti okvir koji može olakšati rješavanje etičkih problema
•Svaki princip treba uravnotežiti (izbalansirati) u određivanju optimalnog
djelovanja

8
Bioetička načela: Principalizam

Četiri načela
•1. autonomija (poštivanje sposobnosti donošenja odluka svake osoba)
•2. dobročinstvo (spriječiti štetu te omogućimo dobrobit pacijenta)
•3. neškodljivost (načelo koje zahtijeva da se drugima ne nanosi zlo)
•4. pravednost (zahtjeva ravnomjernu i poštenu raspodjelu u društvu)
 •grč. autos=sam + nomos=zakon – samovladanje,
samostalnost
•Autonomija se može definirati kao samoupravljanje bez
kontrole, neprimjerenog utjecaja ili uplitanja drugih
•Načelo koje je odgovor na paternalizam u medicini

Načelo •Poštovanje autonomije znači:

•dopustiti ljudima da sami donose odluke o sebi

autonomije •poštivanje ljudskog dostojanstva,

•pravo sudjelovanja i odlučivanja o pravcu djelovanja;
•sloboda samostalnog djelovanja
•informirana odluka nadležne odrasle osobe da odbije
liječenje nadmašuje ponudu liječenja

•medicinski paternalizam - djelovanje bez pristanka pacijenta

ili utjecanje na njegovu odluku, kako bi se koristilo pacijentu
ili spriječila šteta

10
 Preduvjeti ostvarenja autonomije su:
1. Sloboda djelovanja
2. Sposobnost djelovanja

Upućuje na uvažavanje:
Osobnih vrijednosti
Temeljnih ljudskih prava
Načelo
autonomije Pravila koje se iz nje izvode:
 Govoriti istinu
 Poštivati privatnost
 Zaštiti povjerljive informacije
 Dobiti suglasnost za predložene intervencije
 Pomoći drugima u teškim odlukama kada oni
to traže

11
Bioetička
načela:
Autonomija
•Poštivanje ovog načela tako podrazumijeva obranu i zaštitu
ljudske osobnosti i moralnog identiteta
•Priznavanje sposobnosti čovjeka da prepozna i razlikuje
ispravno od neispravnog
•Koncept autonomije temeljan je u zapadnim demokratskim
kulturama, posebno u kliničkoj medicini. Pacijenti su
prepoznati su kao neovisni i autonomni subjekti koji imaju
pravo prihvatiti ili odbiti liječenje.
•Informirani pristanak u medicini najbolji je izraz autonomije
pacijenta.

12
Dobročinstvo
•Dobročinstvo se može definirati
kao „načelo činjenja dobra i
pružanja skrbi drugima“
Promicanje dobrobiti
•Poklapa se s Kantovim
kategoričkim imperativom
•Pretpostavlja da je interes
pacijenta jedini fokus bilo koje
radnje
•Upućuje na moralnu dužnost
činjenja dobra drugome
•Također pripada tradicionalnim
principima medicinske etike
•Sve radnje trebaju biti za
dobrobit pacijenta

13
Neškodljivos •“Obveza da se drugima ne nanosi zlo”

t (Beauchamp i Childress, 2009: 149).

•Međutim, nanosimo li ponekad kratkoročnu
štetu dugotrajnoj koristi?
•Nikakva radnja ne smije naštetiti pacijentu
•Dobro se slaže s Hipokratovom tradicijom
•"Liječnik mora ... imati dva posebna cilja s
obzirom na bolest, naime činiti dobro ili ne činiti
zlo" (Hipokrat. Epidemije, knjiga I, odsjek 11.,
prijevod Adams)
•Složenije značenje u suvremenom kontekstu

14
 Podmirivanje ovog
načela u modernoj
medicini može biti
izazovno tamo gdje
tretmani i intervencije
često imaju značajne
Neškodljivost nuspojave i potencijalne
komplikacije.
Načela dobročinstva i
neškodljivosti
uravnotežuju se svaki
put kad se donese
odluka o riziku i koristi.

15
Načelo neškodljvosti zahtjeva:

• Ne ubiti
• Ne nanositi zlo ili patnju drugima
• Ne učiniti drugoga nesposobnim
• Ne oduzeti dobro drugome

16
 Načelo
pravednosti
•Jednostavno definirano kao „jednak tretman jednakih
slučajeva” (Hendrick. 2004: 7).
•Postupati prema svima na isti način.
•Međutim, s nekim se ljudima mora postupati drugačije ako
im je potrebna posebna pažnja koja prelazi ono što bi moglo
zatrebati drugim ljudima.
•Pravda je pravedno zadovoljavanje svačijih individualnih
potreba.
•Ima i individualnu i kolektivnu dimenziju
•Sa svim pacijentima u sličnim okolnostima treba postupati
na isti način.
•Koristi i tereti društva trebaju se raspodijeliti na pravedan
način.
17
 Vrste:

Distributivna – zahtjev da se dobro i zlo rasporedi u jednakoj mjeri (temeljna)

Retributivna – traženje kazne za povredu društveno proklamirane pravde
Legalna – zakonski sankcionirana obveza pojedinca
Proizlazeća pravila:
– Jednako postupati prema svima neovisno o njihovoj dobi, spolu, rasi, nacionalnom
opredjeljenju, vjerskoj pripadnosti, političkom uvjerenju te društvenom statusu
– Pružati svima pomoć koja mu je potrebna
– Brinuti o sposobnosti svakog pacijenta
– Poticati pacijente da i sami doprinose jednakosti s drugima

18
Principalizam

•Pretpostavka – zdrav razum

– koherentnost (ni indukcija ni dedukcija – nego
oboje uzeto zajedno)

•Sva načela su važeća prima facie

•Primjer: ubojstvo iz samilosti i načelo ne ubij

19
Nedostaci
bioetike - nema hijerarhije načela
- nema hijerarhije vrijednosti
principa - završava u relativizmu

20
Literatura:

•Ainslie, Donald C., “Principlism”,

Encyclopedia of Bioethics, Macmillan
Reference, New York, 2004., 2099–2104.
•Beauchamp, Tom L. – Childress, James
F., Principles of Biomedical Ethics, Oxford
University Press, Oxford, 1994.
•Gosić, Nada, Bioetika in vivo,
Pergamena, Zagreb, 2005.

21