• U oblasti oporezivanja kamata egzistiraju različita
rešenja, koja je savremena fiskalna praksa prihvatila i to: 1) Ne oporezuju se ni kamate od štednih uloga, niti kamate od obveznica, i 2) Oporezuju se kako kamate na štedne uloge, tako i kamate od obveznica. (3) Ne oporezuju se kamate od štednih uloga, a oporezuju se kamate od obveznica i (4) Oporezuju se kamate od štednih uloga, a ne oporezuju se kamate od obveznica. • Stope oporezivanja kamata u evropskim zemljama variraju od zemlje do zemllje: • 29% u V. Britaniji, 25% u Belgiji, 10% u Nemačkoj, 35% u Švajcarskoj, 20% u Španiji i 30% u Italiji. Holandija je oporezivanje kamata na štednju uvela 1.1.1988. godine, dok Austrija sada pokušava da uvede oporezivanje po stopi od 20%. U Francuskoj se kamate oporezuju u sastavu ukupnog prihoda. • Jedino Švedska, Luksemburg i Danska ne oporezuju kamate. • Svrha oporezivanja nije obezbeđenje fiskalnih prihoda države, već da se zaustavi bekstvo kapitala u neproduktivna “skloništa”. Jednostavno, cilj je da se kapital usmeri u razvoj. Tako kamatna i poreska politika postaju instrument razvojne politike, • U sistemima oporezivanja dividendi su četiri modaliteta izbegavanja dvostrukog oporezivanja, i to: • (1) oporezuje se samo neraspoređena dobit, dok se ne oporezuje deo dobiti koje kompanije (akcionarsko preduzeće) raspodeljuje u vidu dividendi, • (2) raspodeljena dobit u vidu dividendi se oporezuje po nižoj stopi, dok se neraspoređena dobit oporezuje po znatno višoj poreskoj stopi (npr. Japan), • (3) plaćeni porez na raspodeljenu dobit u vidu dividendi od strane akcionarskog društva delimično se odbija od poreza na lični dohodak, koji plaćaju akcionari (npr. SAD) i • (4) oporezuje se, simultano, i dobit akcionarskog društva (u vidu poreza na dobit preduzeća) i dividende akcionara, koje isplaćuje kompanija, što u kumulativu dovodi do dvostrukog oporezivanja.