Maja Medojević

Milica Komnenović 12/19

Ivana Burić 13/19
• U praksi se farmaceut susreće sa pacijentima koji imaju
posebne potrebe, koje zahtijevaju i drugačiji način
komunikacije.

• Na komunikaciju utiču starost, emotivni status pacijenta,

njegovo obrazovanje i inteligencija pa u praksi pacijenti mogu
biti uznemireni, ljuti i sl.

• Neke situacije i razgovori takođe mogu biti vrlo neprijatni za

pacijenta.

• Potrebno je koristiti korektnu terminologiju, bez duhovitosti i

slengova, koji dodatno mogu pogoršati situaciju.
• Stariji pacijenti često imaju posebne potrebe, a gerijatrijska populacija je i jedna od
najčešćih sa kojima se farmaceuti susreću.

• Starenjem se mijenjaju fiziološki procesi.

• Slabije kognitivne funkcije (teže i sporije uče, razmišljaju, donose zaključke).

• Oslabljeno čulo vida i sluha (nemogućnost da razlikuju ono što farmaceut izgovara od
buke u pozadini, nemogućnost čitanja sitnih slova ili prepoznavanja tableta slične
veličine i oblika).

• Postaviti kratkoročne ciljeve, polako i dozirano pričati o dugoročnim ciljevima i

davati informacije sa pauzama dovoljnim da ih pacijent prihvati.

• Značajna je povratna sprega tj. treba podstaći pacijente da ponove ono što im je
rečeno.

• Pratiti njihovu neverbalnu komunikaciju.

• Voditi računa o generacijskom jazu tj. da stariji pacijenti često imaju drugačiju
percepciju o ZZ i terapiji ljekovima.
• Efektivna komunikacija zahtijeva vrijeme i trud.

• Jasno izgovaranje riječi

• Držanje odstojanja od 3-6 koraka, tako da pacijent može vidjeti onoga ko mu se obraća.

• Obraćanje mora biti direktno; koristiti terminologiju koja je za njih najprihvatljivija, bez
slenga ili složenih fraza.

• Ton prilagođen sluhu pacijenta

• Pisana uputstva!

• Fizički kontakt može podstaći pacijenta na komunikaciju i uliti osjećaj povjerenja.

• GREŠKA – percepcija da svi stariji pacijenti slabije vide, slabije čuju i sporije uče!
Gerijatrijska populacija zahtijeva posebnu pažnju u pogledu adherence!
Pridržavanje terapije može biti teško, naročito za starije
pacijente.

Faktori koji doprinose povećanom riziku od

neadherence/nekomplijanse kod starijih osoba su:

1) Polifarmacija
2) Cijena/troškovi
3) Neželjena dejstva
4) Starenje i mijenjanje fizioloških procesa (oštećenje vida,
sluha, promjena kognitivnih sposobnosti, problemi sa
razmišljanjem, pamćenjem, promjena farmakokinetike, i sl.)
5) Fizička slabost
 Mjere koje farmaceut može preduzeti sa ciljem
unapređenja adherence/komplijanse

• Smanjiti broj ljekova

• Ohrabriti pacijente da donesu ljekove prilikom svake posjete ljekaru/farmaceutu
• Smanjiti broj apoteka koje pacijenti posjećuju
• Razgovarati o troškovima
• Obratiti pažnju na znakove upozorenja
I Smanjiti broj ljekova
II Ohrabriti pacijente da donesu ljekove prilikom
svake posjete ljekaru/farmaceutu
III Smanjiti broj apoteka koje pacijenti posjećuju
IV Razgovarati o troškovima
IV Obratiti pažnju na znakove upozorenja
Primjer komunikacije između farmaceuta i starijeg pacijenta

Pacijentkinja L.V. (65 godina) došla je u apoteku da podigne

lijek Hypolip 10 mg, tablete, koje se uzimaju 1x/dan. Trenutno
ne uzima nikakvu terapiju.
METODE ZA PRAĆENJE STEPENA KOMPLIJANSE/ADHERENCE
 ZAKLJUČAK

ULOGA FARMACEUTA U OPTIMIZACIJI ADHERENCE

Adherenca je ključna za postizanje optimalnog ishoda liječenja.

Uloga farmaceuta u ovom segmentu obuhvata aktivnosti:

a) Procjena – cjelokupne terapije u pogledu adherence.

b) Individualizacija režima prema navikama i mogućnostima pacijenta.
c) Pružanje usmenih i pisanih savjeta.
d) Pružanje tačne i kontinuirane edukacije, prilagođeno potrebama individualnog pacijenta.
e) Kontinuirano praćenje terapije i adherence.

Bitna je i dobra saradnja među članovima zdravstvenog tima.

Zajednički cilj – DOBROBIT PACIJENTA!

HVALA NA PAŽNJI! 