Profesionalni Poremećaji Mentalnog Zdravlja I Zlouporabe Tvari

Butler
University
Access Provided by:
TRENUTNA dijagnoza i liječenje: medicina rada i okoliša, 6e
Poglavlje 36: Profesionalni poremećaji mentalnog zdravlja i zlouporabe tvari
Caitlin Costello; John Chamberlain
UVOD
Mentalno zdravlje na radu sve se više prepoznaje kao važan fokus učinkovitog programa zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Neriješena pitanja
mentalnog zdravlja, uključujući poremećaje ovisnosti o supstancama, značajni su zdravstveni problemi na radnom mjestu i uzroci znatnih ekonomskih
gubitaka. I dijagnosticirani i nedijagnosticirani psihijatrijski poremećaji i poremećaji ovisnosti o drogama mogu pridonijeti lošoj izvedbi ili kvaliteti
rada, izostanku s posla, smanjenoj funkciji na radnom mjestu (tj. prezentizmu), napetosti u radnim odnosima i potencijalnim sigurnosnim problemima
(uključujući smrtne slučajeve). Stope izostanaka s posla i prezentizma veće su za poremećaje mentalnog zdravlja nego za druga kronična medicinska
stanja, a stres i tjeskoba odgovorni su za više izostanaka s posla nego fizičke ozljede ili bolesti.
Iako neki radnici mogu prikriti svoje psihijatrijske poremećaje i poremećaje ovisnosti o drogama iz straha od stigme i mogućnosti otkaza, ti se
problemi mentalnog zdravlja često susreću na radnom mjestu. Količina vremena koju osoba provodi na poslu i strukturirana priroda posla čine ga
idealnim mjestom za otkrivanje poremećaja mentalnog zdravlja i ovisnosti o drogama. Neka stanja mentalnog zdravlja mogu se pripisati stresorima na
radnom mjestu. Iz tih razloga, liječnici medicine rada su u ključnoj poziciji da prepoznaju, procijene i upravljaju stanjima mentalnog zdravlja.
UOBIČAJENI UVJETI MENTALNOG ZDRAVLJA NA RADNOM MJESTU
Iako je više od 200 psihijatrijskih poremećaja, uključujući poremećaje ovisnosti o supstancama, uključeno u Dijagnostički i statistički priručnik za
mentalne poremećaje , u ovom poglavlju raspravljat ćemo samo o stanjima koja će se najvjerojatnije pojaviti u današnjem radnom okruženju.
Praktičari koji su upoznati s ovim mentalnim zdravstvenim stanjima moći će olakšati procjenu, liječenje i upravljanje zaposlenicima s
psihopatologijom.
VELIK DEPRESIVNI POREMEĆAJ
OSNOV DIJAGNOZE
Osjećaj bezvrijednosti, beznađa, a ponekad i krivnje.
Gubitak energije ili umor, svakodnevno.
Poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka.
Gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima; povlačenje iz aktivnosti.
Poremećen san (nesanica, hipersomnija).
Smanjen apetit i seksualni nagon.
Misli o smrti i samoubojstvu.
O pća razmatranja
Depresija je jedan od najrasprostranjenijih poremećaja mentalnog zdravlja, koji svake godine pogađa 16 milijuna Amerikanaca, pri čemu su žene u
znatno većem riziku od muškaraca. S obzirom na stopu pojavljivanja, osobnu bol i troškove za poslodavce povezane s velikom depresijom, učinkovita
Downloaded 20221229 2:55 P Your IP is 159.242.234.57
zdravstvena politika zaposlenika i klinička intervencija trebali bi biti ciljevi zdravstvenog planiranja u vezi s ovim prečestim mentalnim poremećajem.
Chapter 36: Occupational Mental Health &amp; Substance Use Disorders, Caitlin Costello; John Chamberlain Page 1 / 15
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
Klinički nalazi
Butler University
Access Provided by:
O pća razmatranja
Depresija je jedan od najrasprostranjenijih poremećaja mentalnog zdravlja, koji svake godine pogađa 16 milijuna Amerikanaca, pri čemu su žene u
znatno većem riziku od muškaraca. S obzirom na stopu pojavljivanja, osobnu bol i troškove za poslodavce povezane s velikom depresijom, učinkovita
zdravstvena politika zaposlenika i klinička intervencija trebali bi biti ciljevi zdravstvenog planiranja u vezi s ovim prečestim mentalnim poremećajem.
Klinički nalazi
Obilježje velike depresije je jako depresivno raspoloženje koje traje najmanje 2 tjedna. Simptomi najčešće uključuju anhedoniju, smanjenu energiju,
smanjeno sudjelovanje u aktivnostima i osjećaj krivnje ili bezvrijednosti. Ostali znakovi uključuju poremećaj koncentracije ili kognitivnog
funkcioniranja, poremećaj spavanja, promjene u apetitu (obično smanjen), somatske tegobe kao što su bolovi u tijelu i zatvor te misli o smrti.
Veća je vjerojatnost da će početnim epizodama depresije prethoditi prepoznatljivi stresor nego epizodama koje se ponavljaju. Klinička depresija
redovito se javlja s drugim psihijatrijskim i medicinskim stanjima. Anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i zlouporaba tvari često su
komorbidni poremećaji koji prate veliku depresiju. Kronična bol se rutinski povezuje s depresijom.
Diferencijalna dijagnoza
Depresivni poremećaj uzrokovan drugim zdravstvenim stanjem (npr. hipotireoza)
Poremećaj prilagodbe s depresivnim raspoloženjem
Bipolarni poremećaj
Trajni depresivni poremećaj (distimija)
Depresivni poremećaj izazvan supstancama ili lijekovima
Nepatološka tuga
Liječenje
Kognitivno bihevioralna terapija za depresiju upućuje pacijente da se suoče sa samoporažavajućim mislima i promijene negativističko ponašanje.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) najčešće su korištena medicinska intervencija za veliku depresiju. Kombinirano liječenje koje
uključuje psihoterapiju i antidepresive učinkovitije je od bilo koje intervencije zasebno. Treba napomenuti da se neliječena klinička depresija često
povlači unutar 312 mjeseci. Učinkovitost antidepresiva u blagim slučajevima depresije je minimalna. Slučajevi refraktorne depresije su oni koji ne
reagiraju na najmanje dva odgovarajuća ispitivanja antidepresiva. Iako je kontroverzna, elektrokonvulzivna terapija (ECT) koristi se u slučajevima
otpornim na liječenje.
BIPOLARNI POREMEĆAJ
OSNOV DIJAGNOZE
Manične epizode
Euforično i/ili razdražljivo raspoloženje.
Povećana uključenost u aktivnosti usmjerene ka cilju.
Utrke misli i let ideja.
Smanjena potreba za snom.
Poteškoće u fokusiranju, distraktibilnost.
Samonapuhavanje i grandioznost.
U nekim slučajevima, deluzije, halucinacije i/ili paranoja.
Depresivne epizode
Vidi Osnove dijagnoze velikog depresivnog poremećaja.
reagiraju na najmanje dva odgovarajuća ispitivanja antidepresiva. Iako je kontroverzna, elektrokonvulzivna terapija (ECT) koristi se u slučajevima
Butler University
otpornim na liječenje.
Access Provided by:
OSNOV DIJAGNOZE
Manične epizode
Euforično i/ili razdražljivo raspoloženje.
Povećana uključenost u aktivnosti usmjerene ka cilju.
Utrke misli i let ideja.
Smanjena potreba za snom.
Poteškoće u fokusiranju, distraktibilnost.
Samonapuhavanje i grandioznost.
U nekim slučajevima, deluzije, halucinacije i/ili paranoja.
Depresivne epizode
Vidi Osnove dijagnoze velikog depresivnog poremećaja.
O pća razmatranja
Ranije poznat kao maničnodepresivna bolest, bipolarni poremećaj je poremećaj raspoloženja koji može uzrokovati goleme poremećaje u životima
oboljelih pojedinaca. Doživotna prevalencija bipolarnog poremećaja u odraslih u SADu je približno 4,4%. Zaposlenici s bipolarnim poremećajem,
kada nisu u maničnoj epizodi, mogu biti kreativni i produktivni. Usred manije, ti isti ljudi mogu biti duboki izvor poremećaja u radnom okruženju i
drugdje.
Klinički nalazi
Bipolarni poremećaj je ciklički poremećaj raspoloženja koji uključuje najmanje jednu epizodu abnormalno povišene razine energije i raspoloženja
koja se obično izmjenjuje s jednom ili više epizoda depresije. Manične epizode obično počinju naglo i najčešće se javljaju tijekom proljeća i ljeta. Manje
ozbiljna od očite manije je hipomanija koja ne uzrokuje ozbiljne poremećaje u funkcioniranju na poslu niti uključuje psihotične simptome.
Manija je razdoblje povišenog raspoloženja koje traje 1 tjedan ili više s popratnim smanjenim spavanjem, govorom pod pritiskom, užurbanim mislima,
impulzivnošću i lošom prosudbom. Razdražljivost, agresija i nepromišljenost obično stvaraju probleme u odnosima i funkcioniranju na poslu. Osobe
usred manične epizode mogu se baviti trošenjem, sklapati rizične poslovne poslove i pokazati određeni stupanj hiperseksualnosti. Grandioznost može
doseći iluzivne razine.
Spektar shizofrenije i drugi psihotični poremećaji
Manična epizoda izazvana supstancama
Veliki depresivni poremećaj (MDD)
Anksiozni poremećaj
Poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću
Liječenje
Terapeutsko savjetovanje učinkovito je u privlačenju pozornosti na situacije koje mogu potaknuti manične epizode i u povećanju prepoznavanja
znakova upozorenja o ponovnom pojavljivanju. Stabilizatori raspoloženja, uključujući litij , karbamazepin i lamotrigin , pokazali su učinkovitost u
liječenju bipolarnog poremećaja. Atipični antipsihotici kao što je olanzapin koriste se za liječenje manije s agitacijom i psihotičnim simptomima.
GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ
Anksiozni poremećaj
Butler University
Access Provided by:
Liječenje
Terapeutsko savjetovanje učinkovito je u privlačenju pozornosti na situacije koje mogu potaknuti manične epizode i u povećanju prepoznavanja
znakova upozorenja o ponovnom pojavljivanju. Stabilizatori raspoloženja, uključujući litij , karbamazepin i lamotrigin , pokazali su učinkovitost u
liječenju bipolarnog poremećaja. Atipični antipsihotici kao što je olanzapin koriste se za liječenje manije s agitacijom i psihotičnim simptomima.
GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ
OSNOV DIJAGNOZE
Očigledna tjeskoba ili strah.
Pretjerana strepnja ili zabrinutost.
Poteškoće s koncentracijom.
Nesanica.
Razdražljivost i uznemirenost.
Osjećaji nadolazeće propasti.
Autonomni simptomi pretjeranog uzbuđenja poput znojenja, tahikardije, drhtavice.
Somatski simptomi kao što su glavobolja, mučnina, vrtoglavica, napetost mišića.
O pća razmatranja
Anksiozni poremećaji najčešća su dijagnoza mentalnog zdravlja u Sjedinjenim Državama. Otprilike 31% odrasle populacije tijekom života doživi bilo
kakav anksiozni poremećaj. Benzodiazepini, koji se obično propisuju za anksiozne poremećaje, mogu uzrokovati kognitivno oštećenje, čak i u
propisanim dozama. Opijenost može rezultirati letargijom, sedacijom i oštećenom koordinacijom, što predstavlja rizik za radnike na poslovima
osjetljivim na sigurnost.
Klinički nalazi
Pretjerana tjeskoba ili zabrinutost oko svakodnevnih situacija kao što su novac, obitelj, posao ili društveni odnosi obilježje je generaliziranog
anksioznog poremećaja. Pogođene osobe imaju poteškoća sa zaustavljanjem ili kontroliranjem zabrinjavajućih misli, što može dovesti do smanjenja
radnog učinka. Te su brige obično sveprisutne, dugotrajne, nesrazmjerne stvarnoj vjerojatnosti događaja od kojeg se strahujete i događaju se bez
precipitatora. Osim pretjerane zabrinutosti, simptomi mogu uključivati nemir, poteškoće s koncentracijom, uznemirenost, somatske simptome, umor i
poremećaj sna.
Anksiozni poremećaj uzrokovan drugim medicinskim stanjem (npr. hipertireoza ili feokromocitom)
Anksiozni poremećaj izazvan supstancama
PTSP ili poremećaj prilagodbe
Depresivni, bipolarni ili psihotični poremećaj
Opsesivno kompulzivni poremećaj
Socijalni anksiozni poremećaj
Nepatološka anksioznost (može se kontrolirati, kraće traje, ubrzava, manje ometa svakodnevno funkcioniranje i obično nije popraćena fizičkim
simptomima)
Liječenje
Liječenje akutnih simptoma generalizirane anksioznosti obično uključuje benzodiazepine. Umjesto produljenog liječenja benzodiazepinima,
Opsesivno kompulzivni poremećaj Butler University
Access Provided by:
Socijalni anksiozni poremećaj
Nepatološka anksioznost (može se kontrolirati, kraće traje, ubrzava, manje ometa svakodnevno funkcioniranje i obično nije popraćena fizičkim
simptomima)
Liječenje
Liječenje akutnih simptoma generalizirane anksioznosti obično uključuje benzodiazepine. Umjesto produljenog liječenja benzodiazepinima,
simptomi nemira, poteškoća s koncentracijom, razdražljivosti, napetosti mišića, umora i poremećaja spavanja dobro reagiraju na kognitivno
bihevioralnu terapiju. Farmakoterapija uključuje primjenu SSRIa. Drugi psihotropni lijekovi koji pokazuju učinkovitost su buspiron i imipramin .
Nepsihotropne alternative uključuju βblokator propranolol i lijek za kalcijeve kanale pregabalin .
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ
OSNOV DIJAGNOZE
Izloženost ekstremnom traumatičnom događaju.
Nametljiva sjećanja, uznemirujući snovi.
Hipervigilnost, preplašene reakcije, poteškoće sa spavanjem.
Izbjegavanje vanjskih podsjetnika na traumu.
Stalna i pretjerana negativna uvjerenja i emocije.
Društveno povlačenje.
O pća razmatranja
Doživotna prevalencija PTSPa kod odraslih u SADu je 6,8%. Zaposlenici uključeni u kritične incidente ponekad mogu razviti PTSP. Osim toga,
zapošljavanje u određenim djelatnostima povećava vjerojatnost umiješanosti u nasilje, što može izazvati simptome PTSPa. Službenici za provođenje
zakona, zaštitari i barmeni doživljavaju najviše stope nasilja na radnom mjestu i stoga su u opasnosti od razvoja PTSPa.
Klinički nalazi
Obilježje PTSPa je izloženost stvarnom ili prijetećem stresoru (smrt, ozbiljna ozljeda ili seksualno nasilje) praćeno indikativnim emocionalnim i
bihevioralnim simptomima. Primjeri stresora su oružana pljačka, osobni napad ili teška nesreća motornog vozila. Traumatski događaj se ponovno
doživljava kroz flashbackove, snove ili izlaganje podražajima koji su povezani s događajem. Bihevioralni simptomi uključuju pojačana stanja
uzbuđenja kao što su hipergilancija, razdražljivost, reakcije preplašenosti, poteškoće s koncentracijom i poteškoće sa spavanjem. Ostali dijagnostički
kriteriji uključuju izbjegavanje ljudi i aktivnosti povezanih s traumatičnim događajem, negativne misli o sebi ili svijetu, odvojenost od drugih i trajna
negativna raspoloženja kao što su strah, ljutnja ili krivnja.
Poremećaj prilagodbe
Akutni stresni poremećaj (manje kronični oblik PTSPa)
Depresivni, anksiozni ili psihotični poremećaj
Opsesivno kompulzivni poremećaj
Traumatična ozljeda mozga
Liječenje
Rana klinička intervencija učinkovita je u smanjenju morbiditeta i invaliditeta. Propranolol uveden ubrzo nakon traumatskog incidenta može smanjiti
autonomno uzbuđenje i poboljšati dugoročni ishod. Kognitivna bihevioralna terapija i SSRI antidepresivi učinkoviti su u smanjenju noćnih mora,
poremećaja spavanja, ponovnog doživljavanja i izbjegavanja. Gdje je dostupna, grupna terapija koja uključuje zaposlenike iz iste klase radnika, kao što
su radnici javne sigurnosti, također može biti učinkovit oblik kliničke intervencije.
Opsesivno kompulzivni poremećaj Butler University
Access Provided by:
Traumatična ozljeda mozga
Liječenje
Rana klinička intervencija učinkovita je u smanjenju morbiditeta i invaliditeta. Propranolol uveden ubrzo nakon traumatskog incidenta može smanjiti
autonomno uzbuđenje i poboljšati dugoročni ishod. Kognitivna bihevioralna terapija i SSRI antidepresivi učinkoviti su u smanjenju noćnih mora,
poremećaja spavanja, ponovnog doživljavanja i izbjegavanja. Gdje je dostupna, grupna terapija koja uključuje zaposlenike iz iste klase radnika, kao što
su radnici javne sigurnosti, također može biti učinkovit oblik kliničke intervencije.
POREMEĆAJI UPORABE TVARI
Poremećaj upotrebe alkohola
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na alkohol .
Žudnja za alkoholom i nemogućnost kontrole upotrebe.
Simptomi povlačenja.
Loše funkcioniranje na poslu.
Ponavljajuća uporaba alkohola unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim uporabom alkohola .
O pća razmatranja
Alkoholizam je daleko najozbiljniji problem kemijske ovisnosti s kojim se susrećemo na radnom mjestu. Procjenjuje se da 1 od 13 zaposlenih odraslih
osoba ispunjava dijagnostičke kriterije za poremećaje ovisnosti o alkoholu . Intoksikacija, odvikavanje i kronična uporaba uzrokuju različite kognitivne
i fiziološke simptome. Liječnik medicine rada mora biti sposoban prepoznati rane znakove oštećenja izazvanog alkoholom i usmjeriti zaposlenike na
odgovarajući tretman kako bi smanjio ekonomski učinak koji neliječeni alkoholičari mogu imati na sebe, suradnike, poslodavce i javnost.
Rano prepoznavanje alkoholičara u radnom okruženju može se olakšati fokusiranim prikupljanjem anamneze, pažljivo usmjerenim fizičkim
pregledom i korištenjem selektivnih laboratorijskih studija. Učinkovita metoda za dobivanje povijesti alkohola je korištenje strukturiranog intervjua i
prikupljanje povijesti iz neovisnih izvora. Raspitivanje o bolesnikovom odnosu, profesionalnoj i financijskoj povijesti važno je jer su problemi u tim
područjima često povezani sa zlouporabom sredstava ovisnosti.
Fizički pregled može dati suptilne tragove zlouporabe alkohola . U mnogim slučajevima zaposlenici naglo prestanu s konzumacijom alkohola kada se
od njih zatraži da dođu na liječničku procjenu, izazivajući znakove blage apstinencije. Osim toga, znakovi traume, osobito u donjim ekstremitetima,
povezani s padovima u pijanom stanju mogu biti korisni tragovi. Prijelomi, osobito rebara, povezani su sa zlouporabom alkohola . Znakovi ozbiljne
ozljede organa kao što su paučasti angiomi i organomegalija također su korisni za dijagnozu kada su prisutni, ali te ozljede predstavljaju oštećenje
krajnjeg organa, koje se obično vidi samo u slučajevima uznapredovalog alkoholizma.
Pitanja o količini alkohola , vremenskom razdoblju pijenja i izboru pića obično nisu plodonosna jer su alkoholičari skloni minimizirati i/ili uskratiti
unos alkohola . CAGE upitnik (“cutannoyedguiltyeye”) vrlo je učinkovit alat u postavljanju dijagnoze poremećaja konzumiranja alkohola :
1. Jeste li ikada osjetili da biste trebali smanjiti piće?
2. Jesu li vas ljudi živcirali kritiziranjem vašeg pijenja?
3. Jeste li se ikada osjećali loše ili krivim zbog svog pijenja?
4. Jeste li ikada ujutro prvo popili piće kako biste smirili živce ili se riješili mamurluka (ono što otvara oči )?
Pacijenti koji pozitivno odgovore na dva od četiri CAGE pitanja imaju rezultat koji korelira više od 90% s dijagnozom poremećaja konzumiranja
alkohola . Upitnik CAGE jednostavan je za primjenu u kontekstu medicinske procjene na radnom mjestu. Ne treba podcjenjivati važnost dobivanja
neovisnih izvješća o zaposlenikovom konzumiranju alkohola od suradnika, nadređenih i članova obitelji. Izvješća nadređenih i suradnika o
promjenama u radnom učinku, izostancima s posla i opaženoj uporabi alkohola i droga mogu se dobiti tijekom evaluacije radnog mjesta. Međutim,
kontakt s pacijentovom obitelji ili prijateljima izvan radnog mjesta mora biti učinjen uz dopuštenje pacijenta.
Klinički nalazi
3. Jeste li se ikada osjećali loše ili krivim zbog svog pijenja?
Butler University
4. Jeste li ikada ujutro prvo popili piće kako biste smirili živce ili se riješili mamurluka (ono što otvara oči )?
Access Provided by:
Pacijenti koji pozitivno odgovore na dva od četiri CAGE pitanja imaju rezultat koji korelira više od 90% s dijagnozom poremećaja konzumiranja
alkohola . Upitnik CAGE jednostavan je za primjenu u kontekstu medicinske procjene na radnom mjestu. Ne treba podcjenjivati važnost dobivanja
neovisnih izvješća o zaposlenikovom konzumiranju alkohola od suradnika, nadređenih i članova obitelji. Izvješća nadređenih i suradnika o
promjenama u radnom učinku, izostancima s posla i opaženoj uporabi alkohola i droga mogu se dobiti tijekom evaluacije radnog mjesta. Međutim,
kontakt s pacijentovom obitelji ili prijateljima izvan radnog mjesta mora biti učinjen uz dopuštenje pacijenta.
Klinički nalazi
Tolerancija, odvikavanje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj konzumacije alkohola . Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje
u ispunjavanju obaveza kod kuće, u školi ili na poslu; kontinuirana uporaba unatoč psihološkim, fiziološkim, društvenim i profesionalnim
problemima; nemogućnost kontrole uporabe unatoč želji da se smanji ili prestane; i značajno vrijeme provedeno u stjecanju, korištenju i oporavljanju
od učinaka alkohola .
Identifikatori intoksikacije alkoholom uključuju oslabljenu motoriku, nejasan govor, pospanost, nedostatak inhibicije, nistagmus i stupor. Simptomi
odvikavanja od alkohola uključuju dijaforezu, tahikardiju, blagu hipertenziju, simetrični tremor gornjih ekstremiteta i napadaje. Kronična zlouporaba
alkohola glavni je čimbenik rizika za moždani udar, bolesti jetre i neurološka oštećenja.
Poremećaj upotrebe sedativa
MDD ili bipolarni poremećaj
Demencija
Nepatološka uporaba alkohola
Poremećaj upotrebe kanabisa
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na kanabis.
Žudnja za kanabisom i nemogućnost kontrole upotrebe.
Ponavljajuća uporaba unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim uporabom kanabisa.
O pća razmatranja
Tetrahidrokanabinol (THC), aktivni sastojak kanabisa, stvara osjećaj euforije i opuštenosti, ali također uzrokuje poremećaj prosuđivanja i motoričke
koordinacije. Trovanje kanabisom stoga može stvoriti opasno radno okruženje.
Kanabis je tvar koja se najčešće otkriva u testiranju urina na radnom mjestu. Kanabis se obično puši i lako se apsorbira iz respiratorne i crijevne
sluznice. THC je topiv u lipidima i ima tendenciju da ostane u tjelesnim tkivima danima do tjednima. Može se pojaviti u urinu tjednima nakon kronične
uporabe.
Klinički nalazi
Tolerancija, odvikavanje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj uporabe kanabisa. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
ispunjavanju obaveza kod kuće, u školi ili na poslu; kontinuirana uporaba unatoč psihološkim, fiziološkim, društvenim i profesionalnim problemima;
nemogućnost kontrole uporabe unatoč želji da se smanji ili prestane; i značajno vrijeme provedeno u nabavi, korištenju i oporavku od učinaka
kanabisa.
Trovanje kanabisom stvara stanje emocionalne i mišićne opuštenosti i euforije, ali također može uzrokovati oslabljenu kogniciju i motoričke
sposobnosti, disforiju, paranoju i depersonalizaciju. Znakovi intoksikacije uključuju suha usta, krvave oči i tahikardiju. Odvikavanje od kanabisa može
uzrokovati tjeskobu, depresiju, razdražljivost, ljutnju, agresiju, nesanicu, gubitak težine i druge fiziološke i psihološke simptome. Oštećenje
Klinički nalazi
Butler University
Access Provided by:
Tolerancija, odvikavanje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj uporabe kanabisa. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
kanabisa.
Trovanje kanabisom stvara stanje emocionalne i mišićne opuštenosti i euforije, ali također može uzrokovati oslabljenu kogniciju i motoričke
sposobnosti, disforiju, paranoju i depersonalizaciju. Znakovi intoksikacije uključuju suha usta, krvave oči i tahikardiju. Odvikavanje od kanabisa može
uzrokovati tjeskobu, depresiju, razdražljivost, ljutnju, agresiju, nesanicu, gubitak težine i druge fiziološke i psihološke simptome. Oštećenje
profesionalnog i relacijskog funkcioniranja osobito je uobičajeno kod poremećaja uzimanja kanabisa.
Kod osjetljivih osoba, uporaba kanabisa može izazvati depresiju, tjeskobu ili čak psihozu. Kronična uporaba povezana je s apatijom i smanjenim
kratkoročnim pamćenjem, kao i smanjenom sposobnošću prosuđivanja i rješavanja problema. Kronična uporaba također može dovesti do
respiratornih komplikacija, uključujući bronhitis i trajno oštećenje pluća.
Poremećaj ovisnosti o drugim supstancama
MDD ili bipolarni poremećaj
Generalizirani anksiozni poremećaj
Shizofrenija
Delirijum
Poremećaj upotrebe stimulansa
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na stimulanse.
Žudnja za stimulansima i nemogućnost kontrole upotrebe.
Ponavljajuća uporaba unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim stimulansima.
O pća razmatranja
Stimulansi središnjeg živčanog sustava (CNS) uključuju kokain i amfetamine. Amfetamini se od kokaina razlikuju po tome što im je vrijeme
poluraspada dulje i produljuju razdoblje opijanja.
Kokain se proizvodi kao ekstrakt lista koke u obliku čistog alkaloida ili "slobodne baze" i kristalne hidrokloridne soli, koja je topiva u vodi i brzo se
apsorbira u respiratornoj i crijevnoj sluznici. Kristalna verzija obično se uduvava u nos ili uzima oralno. Slobodna baza kokaina je hlapljiva i obično se
puši u luli. Ovaj oblik gutanja rezultira brzom apsorpcijom, što dovodi do intenzivne euforije koja traje oko 3045 minuta. Ovaj intenzivan, ali
kratkotrajan učinak čini kokain popularnim za korisnike koji ne žele produljeni učinak. Ova značajka ima implikacije na radnom mjestu, gdje oštećenje
može biti kratkotrajno i povremeno, ali prilično ozbiljno.
Amfetamini se često koriste kao supresori apetita i za povećanje energije. Brzo se apsorbiraju putem dišnog i gastrointestinalnog (GI) trakta i obično se
uzimaju oralno ili intranazalno. Metamfetamin se puši na isti način kao "crack" kokain i relativno je nepostojan. Metamfetamin je također snažniji i
brže djeluje od drugih oblika amfetamina .
Klinički nalazi
Tolerancija, povlačenje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj upotrebe stimulansa. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
stimulansa.
Amfetamini se često koriste kao supresori apetita i za povećanje energije. Brzo se apsorbiraju putem dišnog i gastrointestinalnog (GI) trakta i obično se
Butler University
uzimaju oralno ili intranazalno. Metamfetamin se puši na isti način kao "crack" kokain i relativno je nepostojan. Metamfetamin je također snažniji i
brže djeluje od drugih oblika amfetamina . Access Provided by:
Klinički nalazi
Tolerancija, povlačenje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj upotrebe stimulansa. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
stimulansa.
Trovanje kokainom povećava energiju i smanjuje apetit i potrebu za snom. Neželjeni učinci mogu uključivati maniju, napadaje panike, paranoju,
psihotične simptome i impulzivno nasilno ponašanje. Kokain izaziva intenzivno adrenergičko pražnjenje, što rezultira tahikardijom, hipertenzijom i
midrijazom. Ovi sindromi, zauzvrat, mogu proizvesti akutne kardiovaskularne komplikacije, uključujući infarkt miokarda, napadaje, cerebralne
vaskularne nesreće i srčane aritmije. Fizički simptomi trovanja kokainom nestaju nekoliko dana nakon uklanjanja droge, ali psihijatrijske komplikacije
kokainauporaba može stvoriti akutno psihijatrijsko hitno stanje. Simptomi ustezanja uključuju disforiju, umor, razdražljivost i psihomotornu
retardaciju. Kronična uporaba može dovesti do kognitivnog oštećenja, intenzivne depresije, suicidalnih ideja i paranoidne psihoze.
Radnici koji zlorabe amfetamin vjerojatnije će pokazivati akutne autonomne znakove intoksikacije kao što su tahikardija, hiperemija i midrijaza.
Akutno trovanje amfetaminom povezano je s teškom toksičnom psihozom koju karakteriziraju motorička agitacija, intenzivna paranoja i nasilje.
Simptomi ustezanja uključuju disforiju, razdražljivost, ekstremni umor, psihomotornu agitaciju, povećan apetit i živopisne snove. U početku,
amfetamini imaju pozitivne učinke za mnoge pojedince (gubitak težine i povećanje energije); dugotrajna uporaba, međutim, dovodi do promjena
osobnosti i psihijatrijskih simptoma, uključujući nesanicu, depresiju, paranoju i psihozu.
Bipolarni poremećaj
Poremećaji anksioznosti
Spektar shizofrenije i drugi psihotični poremećaji
Poremećaj uzimanja opioida
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na opioide.
Žudnja za opioidima i nemogućnost kontrole upotrebe.
Ponavljajuća uporaba unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim opioidima.
O pća razmatranja
Korištenje i zlouporaba opioida, u obliku analgetika na recept, jedan je od najbrže rastućih problema nedopuštenih droga u Sjedinjenim Državama.
Problemi s opioidima na radnom mjestu imaju dva oblika. Prvi tip su radnici kojima su opioidi propisani iz medicinskih razloga, uključujući lijekove
propisane za ozljede na radu. Takvi pacijenti mogu razviti poremećaj ovisnosti o opioidima tijekom liječenja i mogu predstavljati poseban izazov za
liječnika medicine rada. Izazov je najprije dijagnosticirati obrazac zlostavljanja ili ovisnosti, zatim raditi s liječnikom kako bi se razvilo zajedničko
razumijevanje problema. Ovi pacijenti trebaju istovremeno liječenje i zbog svog zdravstvenog stanja i zbog ovisnosti o opioidima. Često je tim
pacijentima potreban multidisciplinarni pristup detoksikaciji, rehabilitaciji i povratku na radno mjesto.
Druga vrsta zlouporabe opioida je radnik s poremećajem uporabe opioida koji nije povezan s zdravstvenim stanjem. Vjerojatnije je da će ti pacijenti
intravenski koristiti droge i obično ih nabavljaju iz ilegalnih izvora. Ova dva čimbenika stavljaju ove pacijente u visok rizik od niza ozbiljnih medicinskih
komplikacija, uključujući hepatitis B i C, infekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV), endokarditis i infekcije na mjestu ubrizgavanja (flebitis i
celulitis).
Problemi s opioidima na radnom mjestu imaju dva oblika. Prvi tip su radnici kojima su opioidi propisani iz medicinskih razloga, uključujući lijekove
Butler University
propisane za ozljede na radu. Takvi pacijenti mogu razviti poremećaj ovisnosti o opioidima tijekom liječenja i mogu predstavljati poseban izazov za
Access Provided by:
liječnika medicine rada. Izazov je najprije dijagnosticirati obrazac zlostavljanja ili ovisnosti, zatim raditi s liječnikom kako bi se razvilo zajedničko
razumijevanje problema. Ovi pacijenti trebaju istovremeno liječenje i zbog svog zdravstvenog stanja i zbog ovisnosti o opioidima. Često je tim
pacijentima potreban multidisciplinarni pristup detoksikaciji, rehabilitaciji i povratku na radno mjesto.
Druga vrsta zlouporabe opioida je radnik s poremećajem uporabe opioida koji nije povezan s zdravstvenim stanjem. Vjerojatnije je da će ti pacijenti
intravenski koristiti droge i obično ih nabavljaju iz ilegalnih izvora. Ova dva čimbenika stavljaju ove pacijente u visok rizik od niza ozbiljnih medicinskih
komplikacija, uključujući hepatitis B i C, infekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV), endokarditis i infekcije na mjestu ubrizgavanja (flebitis i
celulitis).
Prirodni narkotici (opijati) i sintetski agensi (opioidi) djeluju kao depresori središnjeg živčanog sustava. Opijati i opioidi proizvode intenzivnu euforiju i
osjećaj emocionalnog mira i sedacije. Trajanje ovih učinaka ovisi o načinu primjene i vrsti korištenog opioida. Opioidi koji se slabo vežu za proteine,
poput heroina, brzo ulaze u središnji živčani sustav, ali se sporo apsorbiraju iz probavnog trakta. To je razlog zašto ovisnici, u pokušaju postizanja brze
euforije, te droge koriste intravenozno.
Opioidi uzrokuju duboko mentalno i psihomotorno usporavanje koje će ometati gotovo svaki radni zadatak. Depresija kardiopulmonalne funkcije
poseban je rizik za radnike u posebnim okruženjima koja zahtijevaju korištenje respiratora ili aparata za disanje. Različite koncentracije (droga
naspram punila) uličnih droga predstavljaju rizik od slučajnog predoziranja na radilištu i izvan njega. Opioidi se razlikuju po vremenu poluraspada i
snazi. Svi se izlučuju u urinu i lako se otkrivaju testiranjem urina na lijekove. Važno je napomenuti da se i heroin i kodein metaboliziraju u tijelu u morfij
. Stoga će pacijenti koji koriste bilo koje od ovih sredstava biti pozitivni samo na morfij pri testiranju urina na lijekove.
Otkrivanje zlouporabe opioida, osobito kod ovisnika bez recepta, može biti donekle teško. Ovisnici također mogu biti prilično prikriveni u upotrebi
droga. Pažljivo uzimanje anamneze, s posebnom pažnjom na prisutnost apatije, depresije i sedacije, može biti od pomoći. Tragovi igle, mioza, znakovi
zatvora, gubitak tjelesne težine i zarazne komplikacije intravenozne uporabe droga vidljive tijekom fizičkog pregleda mogu upozoriti liječnika na
prikriveni problem ovisnosti o opioidima. Testiranje urina na lijekove može pomoći u potvrđivanju takve dijagnoze.
Klinički nalazi
Tolerancija, odvikavanje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj uzimanja opioida. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
opioida.
Trovanje opioidima obično počinje s iskustvom euforije, praćeno apatijom, smanjenom budnošću, nerazgovjetnim govorom, oštećenjem
prosuđivanja i psihomotornih sposobnosti, miozom i drugim bihevioralnim i fiziološkim simptomima. Simptomi ustezanja od opioida uključuju
agitaciju, tjeskobu, midrijazu, nesanicu, mučninu, povraćanje i proljev. Kronična uporaba opioida može uzrokovati disforiju, hiperalgeziju izazvanu
opioidima i smanjeno funkcioniranje imunološkog sustava.
MDD
Ostala medicinska stanja
Poremećaj uzimanja sedativa
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na sedative.
Žudnja za sedativima i nemogućnost kontrole upotrebe.
Ponavljajuća uporaba unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim uporabom sedativa.
Butler University
Ostala medicinska stanja
Access Provided by:
Poremećaj uzimanja sedativa
OSNOV DIJAGNOZE
Visoka tolerancija na sedative.
Žudnja za sedativima i nemogućnost kontrole upotrebe.
Ponavljajuća uporaba unatoč svijesti o medicinskim i društvenim problemima uzrokovanim uporabom sedativa.
O pća razmatranja
Za liječenje anksioznih poremećaja i nesanice koriste se sedativi, najčešće benzodiazepini. Općenito su sigurni; međutim, mogu uzrokovati kognitivno
oštećenje, čak i u terapijskim dozama. Ako se opija ovim lijekovima, osoba može postati letargična, vrlo sedirana i imati poremećenu koordinaciju.
Zakonski propisano i naširoko korišteno, korištenje sedativa predstavlja ozbiljan rizik na radnom mjestu, osobito na poslovima osjetljivim na
sigurnost. Mnogi pojedinci koji koriste benzodiazepine kombiniraju ih s alkoholom , što može pogoršati negativne učinke. Kombinacija sedativa i
alkohola čest je uzrok slučajnog predoziranja.
Liječnik medicine rada trebao bi surađivati s upravom kako bi uspostavio program za provjeru zaposlenika koji uzimaju benzodiazepine, čak i u
odgovarajućim uvjetima i u terapijskim dozama. Ovi zaposlenici će možda morati biti isključeni iz dužnosti koje zahtijevaju visok stupanj koncentracije
i motoričkih sposobnosti. Pacijentima koji su ovisni o ovim lijekovima može biti potrebna detoksikacija i stabilizacija prije ponovnog dolaska na radno
mjesto. Konzultacija s pacijentovim liječnikom koji propisuje lijek izuzetno je korisna za utvrđivanje ovisnosti o benzodiazepinima i formuliranje plana
liječenja za povratak na posao.
Klinički nalazi
Tolerancija, odvikavanje i žudnja primarni su dijagnostički kriteriji za poremećaj uzimanja sedativa. Drugi dijagnostički kriteriji uključuju smetnje u
sedativa.
Simptomi intoksikacije sedativima uključuju labilno raspoloženje, poremećaj prosuđivanja i kognicije, neprijateljstvo ili agresiju, nejasan govor,
nedostatak koordinacije i nistagmus. Simptomi povezani s ukidanjem sedativa uključuju agitaciju i razdražljivost, autonomno pretjerano uzbuđenje,
tjeskobu, nesanicu, mučninu, povraćanje i halucinacije. Simptomi kronične uporabe sedativa mogu uključivati depresiju i oštećenje kognitivnog
funkcioniranja.
MDD
Poremećaj ovisnosti o alkoholu ili drugim supstancama
Neurokognitivni poremećaji
Prevencija poremećaja ovisnosti o ovisnosti
Poslodavci bi trebali standarde za prihvatljivu upotrebu alkohola i droga eksplicitno predstaviti zaposlenicima kroz priručnike, obuku i direktive.
Pisana politika, prilagođena određenom radnom mjestu, polazna je točka za tvrtku pri postavljanju strategije za sprječavanje zlouporabe supstanci na
radnom mjestu. Politike bi trebale jasno navesti da su zlouporaba alkohola i droga neprihvatljive na radnom mjestu i uključivati opis onoga što
predstavlja kršenje politike, posljedice za kršenja, očekivanje da su zaposlenici odgovorni za traženje liječenja i pridržavanje preporuka liječenja,
okolnosti za testiranje na droge ( zamjena, za uzrok, nasumično) i posljedice za pozitivan test na droge. Programi praćenja droga također mogu biti
učinkoviti alati za prevenciju.
Butler University
Prevencija poremećaja ovisnosti o ovisnosti
Access Provided by:
Poslodavci bi trebali standarde za prihvatljivu upotrebu alkohola i droga eksplicitno predstaviti zaposlenicima kroz priručnike, obuku i direktive.
Pisana politika, prilagođena određenom radnom mjestu, polazna je točka za tvrtku pri postavljanju strategije za sprječavanje zlouporabe supstanci na
radnom mjestu. Politike bi trebale jasno navesti da su zlouporaba alkohola i droga neprihvatljive na radnom mjestu i uključivati opis onoga što
predstavlja kršenje politike, posljedice za kršenja, očekivanje da su zaposlenici odgovorni za traženje liječenja i pridržavanje preporuka liječenja,
okolnosti za testiranje na droge ( zamjena, za uzrok, nasumično) i posljedice za pozitivan test na droge. Programi praćenja droga također mogu biti
učinkoviti alati za prevenciju.
Liječenje poremećaja ovisnosti o drogama
Liječenje izbora za većinu pacijenata s poremećajem ovisnosti o ovisnosti je izvanbolnički program liječenja zlouporabe tvari nakon kojeg slijedi dulji
tijek naknadne skrbi. Oni pacijenti s medicinskim komplikacijama ili kojima je najprije potrebna detoksikacija možda će trebati kratku hospitalizaciju.
Učinkoviti programi liječenja uključuju farmakoterapiju komorbidnih psihijatrijskih bolesti, edukaciju o zlouporabi supstanci, kognitivno bihevioralnu
terapiju, terapiju poboljšanja motivacije, upravljanje stresom i odnosima te programe oporavka kao što su AA i NA. Poremećaji ovisnosti o ovisnosti su
kronični medicinski problemi s visokim rizikom od recidiva; stoga ti pacijenti zahtijevaju kontinuirano liječenje koje se nastavlja dugo nakon završetka
ambulantnog programa liječenja. Aktivno sudjelovanje u programima od 12 koraka, uključujući rad sa sponzorom i nastavak uključenosti u AA ili
NA,uvelike će povećati šanse za održivi oporavak.
PROFESIONALNI STRES
Osim psihijatrijskih poremećaja identificiranih u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje , profesionalni stres također utječe
na zdravlje i produktivnost radnika. Postoje brojni dokazi da stres uzrokovan radnom okolinom predstavlja čimbenik rizika za razvoj problema
mentalnog zdravlja. Zaposlenici koji su podvrgnuti profesionalnom stresu izloženi su većem riziku da će se nositi s njim putem alkoholauporaba
(redovito pijenje i prekomjerno pijenje) i uporaba drugih tvari. Nadalje, kronična izloženost stresu povezanom s poslom može rezultirati većim
morbiditetom i prevalencijom zdravstvenih problema. Čimbenici povezani s poslom koji izazivaju stres uključuju kvantitativne i kvalitativne zahtjeve
posla, okruženje na radnom mjestu, organizaciju radnih procesa i radnog vremena, emocionalne zahtjeve, društvene odnose, kompatibilnost
obiteljskih i profesionalnih zahtjeva pojedinca, komunikacijsku kulturu, upravljačku strukturu na radnom mjestu , stil vođenja na radnom mjestu i
individualni rizik radnika.
UTJECAJ SPECIFIČNIH POREMEĆAJA NA RADNOM MJESTU
DEPRESIJA
Depresija je ozbiljan i jedan od vodećih uzroka globalne invalidnosti, problem odraslih osoba u radnoj dobi. Depresija može imati veći negativan
učinak na rezultate rada (npr. ograničenja rada, izostanak s posla i radnu produktivnost) nego druga medicinska stanja. Osobe s depresijom
zahtijevaju više izostanaka zbog bolesti nego drugi ljudi, uključujući osobe s iscrpljujućim fizičkim stanjima (npr. reumatoidni artritis i bolesti srca).
Čak i podpražna ili subsindromska depresija, poznata i kao manja depresija, negativno utječe na radnu funkciju i zdravlje. Ovo stanje, karakterizirano
depresivnim simptomima koji ne zadovoljavaju pune dijagnostičke kriterije za MDD, ima procijenjenu prevalenciju od oko 520% u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti i populaciji zajednice. Iako simptomi depresije ispod praga ne ispunjavaju sve kriterije za MDD, ovo stanje ima značajne štetne
ishode za one koji su njime pogođeni (npr. smanjena kvaliteta života, mentalna patnja i smanjena funkcija) i faktor je rizika za razvoj MDD. Pojedinci
koji pate od ovog poremećaja prijavljuju veći izostanak s radnog mjesta, kao i veći prezentizam (smanjena produktivnost na poslu).
Bipolarni poremećaj karakteriziraju poremećaji psihosocijalnog funkcioniranja, pri čemu je jedan od najznačajnijih invaliditet rada. Depresija i
neurokognitivni deficiti (npr. pažnje, izvršnog funkcioniranja i verbalnog pamćenja) značajke su bipolarnog poremećaja koji se najčešće povezuju s
oštećenim profesionalnim funkcioniranjem. U Sjedinjenim Državama godišnji trošak gubitka produktivnosti koji se može pripisati bipolarnom
poremećaju iznosi 14,1 milijardu dolara.
Učestalost PTSPa veća je među ozlijeđenim radnicima nego među žrtvama drugih traumatskih incidenata. Kako bi se troškovi liječenja i mentalnog
zdravlja, izgubljene plaće i produktivnost te invalidnine sveli na minimum, važno je rano identificirati simptome PTSPa i uvesti odgovarajuće strategije
liječenja. Liječnici bi trebali imati na umu da se oporavak od fizičke ozljede i mentalna priprema za povratak na posao ne moraju nužno dogoditi u
istom vremenskom okviru. Kao takav, mentalni/emocionalni i fizički oporavak nakon ozljede na radu mora se zasebno procijeniti. Pojedinci bi mogli
imati problema s nastavkom na posao na mjestu gdje se dogodila ozljeda.
Butler University
Access Provided by:
Učestalost PTSPa veća je među ozlijeđenim radnicima nego među žrtvama drugih traumatskih incidenata. Kako bi se troškovi liječenja i mentalnog
zdravlja, izgubljene plaće i produktivnost te invalidnine sveli na minimum, važno je rano identificirati simptome PTSPa i uvesti odgovarajuće strategije
liječenja. Liječnici bi trebali imati na umu da se oporavak od fizičke ozljede i mentalna priprema za povratak na posao ne moraju nužno dogoditi u
istom vremenskom okviru. Kao takav, mentalni/emocionalni i fizički oporavak nakon ozljede na radu mora se zasebno procijeniti. Pojedinci bi mogli
imati problema s nastavkom na posao na mjestu gdje se dogodila ozljeda.
Gotovo 11 milijuna odraslih američkih radnika ispunjava dijagnostičke kriterije za poremećaje ovisnosti o drogama. Među zaposlenim odraslim
osobama alkohol je najčešće korištena tvar, a zlouporaba alkohola povezana je s negativnim ishodima na poslu (npr. fluktuacija, nesreće, izostanci s
posla, kao i drugi uzroci gubitka produktivnosti). Većina troškova povezanih s poremećajima vezanim uz ovisnost uzrokovana je gubitkom
produktivnosti. Radnici s poremećajima ovisnosti o ovisnosti izostaju s posla gotovo 50% više dana od onih bez poremećaja ovisnosti o tvarima.
Prosječan zaposlenik izostaje s posla 2 dana godišnje zbog mamurluka od alkohola. Osim toga, velika većina ljudi s problemima zlouporabe opojnih
droga donosi zlouporabu opojnih sredstava na radno mjesto na različite načine. Osim malog postotka radnika koji su pod utjecajem alkohola ili
drugih droga dok su na poslu, zaposlenici koji dolaze na posao mamurni od alkohola manje su produktivni i vjerojatnije je da će biti uključeni u
sukobe na poslu.
Poremećaji ovisnosti o ovisnosti obično su popraćeni padom društvenog i profesionalnog funkcioniranja, što radno mjesto čini dobrim mjestom za
promatranje tog pada u funkcioniranju pojedinca i usmjeravanje radnika na odgovarajući tretman.
REAGIRANJE NA POREMEĆAJE MENTALNOG ZDRAVLJA I KORIŠ ĆENJA TVARA NA RADNOM
MJESTU
Znatan udio depresivnih zaposlenika u Sjedinjenim Državama ne sudjeluje u liječenju ili se ne liječi na odgovarajući način. Nadalje, prosječno
kašnjenje u dobivanju odgovarajućeg liječenja je 67 godina. Postoji više mogućih prepreka za uključivanje u liječenje. Na primjer, zaposlenik možda
ne prepoznaje potrebu za pomoći ili se može bojati stigme povezane s duševnom bolešću i njezinim liječenjem. Osim toga, financijska pitanja,
dostupnost liječenja i pogodnost uključivanja u liječenje predstavljaju strukturalne čimbenike koji mogu biti prepreke liječenju. Međutim, uklanjanje
tih prepreka može značajno smanjiti izgubljenu produktivnost. Budući da trajanje neliječene bolesti predstavlja prediktivni faktor povezan s ishodom
liječenja,rano prepoznavanje zaposlenika koji pate od depresije ključno je za smanjenje troškova i poboljšanje ishoda liječenja.
Psihijatrijsko savjetovanje
Postoje brojne okolnosti koje uključuju pitanja mentalnog zdravlja na radnom mjestu koje zahtijevaju specijalizirane konzultacije. Obrazloženje za
psihijatrijsko savjetovanje u vezi s problemima mentalnog zdravlja na radnom mjestu uključuje potrebu za dijagnostičkim pojašnjenjem, planiranjem
liječenja mentalnog zdravlja, psihijatrijskom procjenom sposobnosti za dužnost, procjenom psihijatrijske invalidnosti, procjenom prijetnje,
psihofarmakološkom prilagodbom lijekova, psihoterapijom i psihometrijskim testiranjem.
Početni klinički dojam u slučajevima koji uključuju zaposlenika s psihopatološkim simptomima treba potvrditi ili izmijeniti na temelju informacija
iskusnog stručnjaka za mentalno zdravlje. Slično tome, plan liječenja treba razviti uz pomoć psihijatra ili psihologa nakon postavljanja dijagnoze.
Procjena sposobnosti ili oštećenja zaposlenika može zahtijevati specijalizirane konzultacije kako bi se utvrdile preporučene prilagodbe za ponašanje
koje bi moglo omogućiti povratak na neki oblik posla. Potencijalno opasan zaposlenik zahtijeva procjenu razine prijetnje. Zaposlenici koji se vraćaju
na posao i uzimaju psihotropne lijekove također bi trebali imati koristi od psihijatrijskog savjetovanja o tome treba li promijeniti korišteni
lijek(ove).Savjetovanje ili psihoterapija osim osnovnog suportivnog coachinga još je jedna intervencija koju je najbolje prepustiti stručnjacima za
mentalno zdravlje. Konačno, zabrinutost zbog nestabilnosti raspoloženja, međuljudskog sukoba ili povijesti ozljede glave trebala bi razmotriti
standardizirano psihometrijsko testiranje usmjereno na procjenu specifične zabrinutosti.
Američka psihijatrijska udruga preporučuje da početna psihijatrijska procjena uključuje procjenu mnogih područja, kao što je povijest sadašnje
bolesti; razloge zbog kojih se osoba javlja na pregled; psihijatrijski pregled sustava (simptomi anksioznosti i panike, prošli ili trenutni poremećaji
spavanja, impulzivnost); povijest psihijatrijskih dijagnoza; prethodne agresivne ili psihotične ideje; povijest agresivnog ponašanja; povijest pokušaja
samoubojstva, planova za samoubojstvo i suicidalnih ideja; pojedinosti o svakom pokušaju; i povijest namjernog samoozljeđivanja. Osim toga,
procjena bi trebala uključivati pregled povijesti psihijatrijskog liječenja (psihijatrijska hospitalizacija kao i posjete odjelu hitne pomoći u vezi s
psihijatrijskim problemima), prethodne psihijatrijske terapije, odgovore na prethodne terapije,i povijest pridržavanja farmakoloških kao i
nefarmakoloških tretmana. Inicijalni pregled trebao bi se dodatno pozabaviti poviješću upotrebe supstanci, uključujući duhan,kokain , marihuana,
alkohol , halucinogeni, heroin, opioidi i druge tvari. Štoviše, procjena bi trebala uključivati procjenu zlouporabe lijekova na recept, dodataka prehrani i
lijekova koji se izdaju bez recepta (OTC). Ispitivač bi također trebao procijeniti postoje li nedavni ili sadašnji poremećaji korištenja droga, kao i
promjene u obrascu upotrebe alkohola i drugih supstanci.
Organizacijski odgovor na zlouporabu supstanci
spavanja, impulzivnost); povijest psihijatrijskih dijagnoza; prethodne agresivne ili psihotične ideje; povijest agresivnog ponašanja; povijest pokušaja
samoubojstva, planova za samoubojstvo i suicidalnih ideja; pojedinosti o svakom pokušaju; i povijest namjernog samoozljeđivanja. Osim toga, Butler University
procjena bi trebala uključivati pregled povijesti psihijatrijskog liječenja (psihijatrijska hospitalizacija kao i posjete odjelu hitne pomoći u vezi s
Access Provided by:
psihijatrijskim problemima), prethodne psihijatrijske terapije, odgovore na prethodne terapije,i povijest pridržavanja farmakoloških kao i
nefarmakoloških tretmana. Inicijalni pregled trebao bi se dodatno pozabaviti poviješću upotrebe supstanci, uključujući duhan,kokain , marihuana,
alkohol , halucinogeni, heroin, opioidi i druge tvari. Štoviše, procjena bi trebala uključivati procjenu zlouporabe lijekova na recept, dodataka prehrani i
lijekova koji se izdaju bez recepta (OTC). Ispitivač bi također trebao procijeniti postoje li nedavni ili sadašnji poremećaji korištenja droga, kao i
promjene u obrascu upotrebe alkohola i drugih supstanci.
Organizacijski odgovor na zlouporabu supstanci
Poduzimanjem određenih koraka, organizacije će biti spremne riješiti probleme zlouporabe supstanci kada se pojave. Komponente potrebne za
odgovor na probleme s drogama i alkoholom uključuju testiranje na droge, Program pomoći zaposlenicima (EAP) i pristup psihijatru radi pregleda
sposobnosti za dužnost i upućivanja na liječenje.
Testiranje na droge na radnom mjestu posebno je važno u industrijama s visokim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, poput transporta i teške
proizvodnje. Poslodavci mogu koristiti testiranje na droge za otkrivanje upotrebe droga od strane zaposlenika ili kandidata za posao i kao sredstvo za
prevenciju. Može identificirati nedavnu upotrebu alkohola , lijekova na recept i nedopuštenih droga kao alat za provjeru potencijalnih zdravstvenih i
sigurnosnih mjera i mjera učinka.
EAP stručnjaci su koristan resurs za liječnike medicine rada. Oni radnicima pružaju povjerljivu provjeru za korištenje supstanci i poremećaje
mentalnog zdravlja, pružaju kratko savjetovanje, upućuju pojedince na odgovarajuće resurse za liječenje i prate napredak liječenja. Cilj je motivirati
zaposlenika da potraži pomoć s EAPom, riješi problem i vrati se prihvatljivom radnom učinku.
Kada se smatra da zaposlenik ima takvo oštećenje zbog zlouporabe supstanci, tvrtka bi trebala staviti zaposlenika na administrativni ili medicinski
dopust i izravno zatražiti psihijatrijski pregled sposobnosti za rad ili zatražiti od psihijatra, EAP stručnjaka ili liječnika medicine da utvrdi ako je jedan
neophodan. Uklanjanje zaposlenika s invaliditetom s radnog mjesta očito je u najboljem interesu tvrtke. Takvom se zaposleniku općenito ne dopušta
povratak na posao dok ga psihijatar ne pregleda radi pregleda tjelesne sposobnosti, dok ne završi odgovarajuće liječenje i dok ga psihijatar ne
pregleda kako bi se osiguralo da on ili ona može obavljati svoje normalne radne funkcije u siguran način.
Psihijatrijski pregledi sposobnosti za rad
Psihijatrijski pregledi sposobnosti za dužnost trebali bi biti rezervirani za dokumentaciju o mentalnom zdravlju, koja je obično više zaštićena od opće
medicinske dokumentacije. Njima upravlja savezni zakon, a također i državni statuti u kojima zapisi o liječenju i procjeni mentalnog zdravlja imaju
posebne odredbe koje štite povjerljivost, kao što se često vidi kod liječenja ovisnosti o ovisnosti i medicinske dokumentacije o HIVu. Situacije koje
zahtijevaju upotrebu psihijatrijskog ispita sposobnosti za dužnost uključuju psihološki pregled prije zapošljavanja, zaposlenika koji izaziva probleme,
oštećenje zbog upotrebe supstanci, zahtjeve za odsustvo zbog psihičkih poremećaja, neuspjele pokušaje povratka na posao nakon psihijatrijske skrbi
i procjenu prijetnje. Zaposlenici koji opetovano stvaraju poremećaje u radnoj skupini mogu to učiniti kao rezultat mentalne bolesti.Ispit tjelesne
sposobnosti može pružiti vrijedne informacije za upućivanje na liječenje i vođenje slučaja od strane poslodavca. Kratki psihijatrijski pregled može
pomoći zaposleniku da odvoji vrijeme od posla kada je toj osobi potrebno smanjenje stresa i klinička intervencija.
Postoje slučajevi kada nadležni liječnik prijevremeno otpušta zaposlenika na pune dužnosti nakon odsustva radi liječenja mentalnog poremećaja.
Zabrinutost za sigurnost zaposlenika koji se liječe od depresije i anksioznosti može predstavljati osnovu za psihijatrijski pregled prije ponovnog ulaska
na radnu snagu. Vozač autobusa može, ali i ne mora biti siguran da preuzme odgovornost za prijevoz gostiju u javnom prijevozu nakon što je doživio
psihotični slom. Rukovatelja stroja možda će trebati prestati uzimati benzodiazepine prije nego što se vrati na punu dužnost nakon liječenja tjeskobe.
Policajci uključeni u pucnjave rutinski prolaze psihijatrijske konzultacije prije nego što ponovo dobiju pristup svom oružju.
Psihijatrijski pregled sposobnosti za dužnost mora se baviti funkcionalnošću zaposlenika, pri čemu ispitivač mora biti svjestan bitnih i nebitnih radnih
funkcija kako je navedeno u pisanom opisu posla. Odgovarajuće informacije trebaju biti priopćene na vrijeme. Kašnjenja u provođenju ispita i izradi
izvješća mogu izazvati smetnje ne samo za identificiranog zaposlenika, već i za radnu skupinu koja čeka upute.
STRATEGIJE NA RADNOM MJESTU ZA RJEŠAVANJE MENTALNOG ZDRAVLJA
Iako je mentalna bolest vodeći razlog i za radnu nesposobnost i za odsutnost zbog bolesti, većina zdravstvenih sustava na radnom mjestu ignorirala je
mentalnu bolest. Međutim, s povećanjem razumijevanja negativnih posljedica problema mentalnog zdravlja u radnom okruženju, došlo je do
odgovarajućeg rasta strategija na radnom mjestu za rješavanje uobičajenih problema mentalnog zdravlja. Konkretno, fokus je bio na otkrivanju,
prevenciji i upravljanju anksioznošću i depresijom. Strategije za rješavanje uobičajenih mentalnih poremećaja na poslu razvile su se iz tri glavne
discipline: psihologije, medicine i javnog zdravstva.
Intervencije za poboljšanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu su isplative za poslodavce. Nažalost, ne postoji jednostavan, univerzalan odgovor za
poboljšanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu. Najbolje prakse naglašavaju važnost korištenja višestruke metode za rješavanje problema na
organizacijskoj, timskoj i individualnoj razini. Čimbenici koje treba razmotriti uključuju dobro upravljanje, dizajn rada, organizacijsku kulturu, podršku
Butler University
Iako je mentalna bolest vodeći razlog i za radnu nesposobnost i za odsutnost zbog bolesti, većina zdravstvenih sustava na radnom mjestu ignorirala je
Access Provided by:
mentalnu bolest. Međutim, s povećanjem razumijevanja negativnih posljedica problema mentalnog zdravlja u radnom okruženju, došlo je do
odgovarajućeg rasta strategija na radnom mjestu za rješavanje uobičajenih problema mentalnog zdravlja. Konkretno, fokus je bio na otkrivanju,
prevenciji i upravljanju anksioznošću i depresijom. Strategije za rješavanje uobičajenih mentalnih poremećaja na poslu razvile su se iz tri glavne
discipline: psihologije, medicine i javnog zdravstva.
Intervencije za poboljšanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu su isplative za poslodavce. Nažalost, ne postoji jednostavan, univerzalan odgovor za
poboljšanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu. Najbolje prakse naglašavaju važnost korištenja višestruke metode za rješavanje problema na
organizacijskoj, timskoj i individualnoj razini. Čimbenici koje treba razmotriti uključuju dobro upravljanje, dizajn rada, organizacijsku kulturu, podršku
oporavku, promicanje i omogućavanje rane intervencije, promicanje i omogućavanje traženja pomoći, kao i poticanje programa za povratak
zaposlenika na posao. Programi usmjereni na liječenje ili prevenciju mentalnih bolesti vjerojatno će rezultirati povoljnim povratom ulaganja.
Pregled učinkovitosti strategija mentalnog zdravlja na radnom mjestu identificirao je umjerene dokaze koji podržavaju dva primarna preventivna
pristupa: povećanje kontrole radnika i poticanje tjelesne aktivnosti. Upravljanje stresom temeljeno na kognitivnobihevioralnoj terapiji ima jače
dokaze od drugih pristupa sekundarnoj prevenciji (npr. savjetovanje). Pristupi tercijarne prevencije usmjereni na posao (npr. programi koji se temelje
na KBTu i programi usmjereni na problem za vraćanje zaposlenika na posao) pokazali su umjerene dokaze za poboljšanje profesionalnih rezultata i
snažne dokaze za poboljšanje simptoma.
REFERENCE
Zaklada Američke psihijatrijske udruge, Centar za mentalno zdravlje na radnom mjestu: http://workplacementalhealth.org/ .
Barrech A, Kilian R, Rottler E, et al: Razlikuju li se radni uvjeti pacijenata u psihoterapeutskom savjetovanju na radnom mjestu od onih u izvanbolničkoj
skrbi? Rezultati opservacijske studije. Int J Environ Res Public Health 2018;15:227
[PubMed: 29385714] .
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti: Mentalno zdravlje na radnom mjestu. https://www.cdc.gov/workplacehealthpromotion/tools
resources/workplacehealth/mentalhealth/index.html .
Goetzel RZ: Mentalno zdravlje na radnom mjestu. J Occup Enviro Med 2018;60:322
[PubMed: 29280775] .
Joyce S: Intervencije na radnom mjestu za uobičajene mentalne poremećaje: sustavni metapregled. Psychol Med 2016;46:683
[PubMed: 26620157] .
Junne F: Uloga čimbenika povezanih s poslom u razvoju psihičkog distresa i povezanih mentalnih poremećaja: različiti pogledi menadžera ljudskih
resursa, liječnika medicine rada, liječnika primarne zdravstvene zaštite i psihoterapeuta u Njemačkoj. Int J Environ Res Public Health 2018;15:559
[PubMed: 29558427] .
Nacionalni institut za mentalno zdravlje: https://www.nimh.nih.gov/health/statistics/mentalillness.shtml .
Nacionalni institut za zlouporabu droga. https://www.drugabuse.gov/ .
O'Donnell L: Društveni aspekti radnog mjesta među osobama s bipolarnim poremećajem. J Soc Social Work Res 2017; 8: 379
[PubMed: 2941659] .
US Department of Health and Human Services Uprava za zlouporabu supstanci i mentalno zdravlje: Ključni pokazatelji upotrebe supstanci i mentalnog
zdravlja u Sjedinjenim Državama: rezultati Nacionalnog istraživanja o uporabi droga i zdravlju iz 2017.

Profesionalni Poremećaji Mentalnog Zdravlja I Zlouporabe Tvari

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Profesionalni Poremećaji Mentalnog Zdravlja I Zlouporabe Tvari

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

You might also like