OBLICI RADA U NASTAVI- PREDNOSTI I NEDOSTACI

Tradicionalno učenje odnosi se na upotrebu strategija učenja koje se obično

odvija u učionici i koje vodi nastavnik, uključujući didaktičko, praktično, kao i
izlagačko učenje [7]. Tradicionalne (konvencionalne) nastavne metode
usredsređene su na nastavnika i uključuju upotrebu predavanja i diskusija, dok
je element za rešavanje problema prezentovan od strane nastavnika. Nastavni
plan i nastavne materijale za studente određuje nastavnik i prosleđuje ih
studentima na raznim predavanjima [8]. Za tradicionalnu nastavu se tvrdi da
kod studenata proizvodi inertno znanje, znanje koje se može koristiti u
obrazovnim okruženjima, ali se ne može preneti u stvarne životne situacije.
Tradicionalna nastava se često smatra i staromodnom i povezuje sa mnogim
nedostacima: predavači nemaju povratnu informaciju o učenju studenata i
bazira se na pretpostavkama da svi studenti uče istim tempom. Pažnja
studenata tokom predavanja brzo nestaje, a informacije se brzo zaboravljaju
kada su studenti pasivni. Tradicionalno učenje ističe učenje putem slušanja, što
je nedostatak za studente koji preferiraju drugačije stilove učenja [9].

Onlajn nastava nije novina u visokom obrazovanju. Međutim, njena primena

postala je neizbežna u uslovima pandemije izazvane virusom korona. Onlajn
učenje može se definisati kao „korišćenje multimedija i interneta u svrhu
poboljšanja kvaliteta učenja, omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i
uslugama i omogućavanjem saradnje i komunikacije na daljinu“ [10]. Učesnici
obrazovnog procesa bili su prinuđeni da koriste različite digitalne alate i
resurse za rešavanje problema, dok su nastavnici usvajali primenu novih
pristupa u nastavi i učenju [2]. Obrazovni sistem našao se u situaciji gde je
njegovo brzo preoblikovanje i redizajniranje bilo neophodo. Prelazak sa
predavanja licem u lice na onlajn časove uočeno je kao jedino moguće rešenje.
Univerziteti su svoje aktivnosti pomerili od učionice do Zoom-a, od ličnog ka
virtuelnom i od seminara do vebinara [3]. Izvođenje nastave u onlajn okruženju
studentima onemogućava povezivanje licem u lice sa profesorima i kolegama.
U takvim uslovima procesi učenja posredovani su digitalnim tehnologijama
[11].

Obrazovanje putem interneta će ubrzo postati dominantna forma u svetu

obrazovanja. Mnogo napora se ulaže u unapređivanje metoda rada i
komunikacije među studentima i profesorima, u cilju poboljšanja kvaliteta ove
vrste studija. Štaviše, dalji razvoj virtuelnog obrazovanja u budućnosti zavisiće
od napretka savremenih tehnologija i interneta [6].
Tradicionalna nastava takođe pruža brojne prednosti, a neke od njih navedene
su u nastavku:

-Prisustvo nastavnika motiviše studente, podstiče ih i podseća da završe posao

[5]; -Pojačavanje veština socijalizacije i emocionalnog angažovanja [15] [5]; -
Kontrolisana i regulisana provera znanja [15];
-Atmosfera kolektivnog ili kolaborativnog učenja [5];

-Interaktivnost [19];
-Mogućnost održavanja eksperimentalnih vežbi [15].

1. OBLICI RADA U NASTAVI Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli dr. sc. Elvi
Piršl
2. 1.TEMELJNINASTAVNI OBLICIRADA • U didaktici razlikujemo sljedeće
nastavne oblike: • frontalni rad, • rad u skupinama, • rad u parovima, i •
individualni oblik nastavnog rada.
3. 1.1.Frontalni oblik nastavnog rada • U neposredno (direktno) ustrojenoj
nastavi najčešće se primjenjuje frontalni (zajednički, kolektivni) oblik nastavnog
rada. U frontalnom radu jedan nastavnik neposredno poučava zajednički sve
učenike(u skupini, odjelu i odjeljenju). Nastavnik je u direktnom odnosu s
učenicima i nastavnim sadržajem, odnosno on je posrednik između nastavnog
sadržaja i učenika.
4. Frontalni oblik rada osobito odgovara psihofizičkim sposobnostima
učenika mlađih odjela osnovne škole. Iako je takav oblik rada prevladavao u
staroj školi, zbog ekonomičnosti se i danas zadržao kao najčešći nastavni oblik
rada. • Svim učenicima osigurava istodobno motrenje, prenošenje poruka,
sustavno ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvitak njihovih sposobnosti.
5. Najpogodnija primjena frontalnog oblika radaje u na
uvodnim satima.Frontalni rad je posebno pogodan za korištenje filma, CD, TV
emisija itd. u nastavi.
6. 1.1.1. Nedostaci frontalnog oblika rada • Najčešći nedostaci frontalnog rada
su: • zapostavljanje individualnih osobina učenika; nastava se prilagođava tzv.
«prosječnom» učeniku, koji zapravo ne postoji, pa ona ne zadovoljava potrebe
ni mogućnosti natprosječnih učenika a uopće je ne mogu pratiti oni koji za tim
prosjekom zaostaju (po sposobnostima, predznanju, ritmu rada itd.);
7. ograničavanje komunikacijeizmeđunastavnika i učenika jer nastavnik
može poslati informaciju svim učenicima, ali je ne može primiti od svih
učenika; • stalnom primjenom frontalnog rada oblikuje se u razrednom odjelu
ozračje predavaonice i slušaoniceu kojoj nastavnik predaje a učenici slušaju.
Nastavnik se trudi da učenici dobiju sve gotovo, prerađeno, što u učenika
oblikuje psihologiju gotovanstva.
8. 1.2.Rad u skupinama • Temelji se na zajedničkom radu triju do šest učenikana
rješavanju određenih zadataka tijekom nastave.
9. 1.2.1. Vrste radnih zadataka • istovrsni – nediferenciranirad u skupinama
(sve skupine obavljaju isti zadatak, ali se unutar svake obavlja podjela rada
prema složenosti zadataka); • raznovrsni – diferenciranirad u skupinama
(svaka skupinama dobiva posebni zadatak, dio nastave jedinice ili teme); • rad
u ciklusima – skupine rade na različitim zadacima, u predviđenom vremenu
izmjenjuju zadatke, sve dok svaka skupina ne uradi sve zadatke.
10. 1.2.1. Temeljne etape rada u skupinama • Nastavni rad u kojem dominira
rad u skupinama odvija se po etapama, koje metodičarirazličito određujuiako
većina ističe tri temeljneetape/faze: • uvodni dio – dogovor o radu –zajednički
je za sve učenike, u njemu se provodi sadržajna i psihološka priprema za rad,
upoznaje se program rada, formiraju skupine, zadaju zadaci rada, odlučuje o
načinu rada, pripremaju izvori znanja, itd.
11. Glavni dio rada – rad u skupinama-odvija se kao samostalan rad učenika u
skupinama na temelju podjele rada unutar same skupine, dok nastavnik samo
pomaže učenicima u svladavanju određenih teškoća. Tijekom rada u
skupinama važno je da učenici obave podjelu rada unutar skupine, dogovore
se o radu, prikupe odgovarajuće podatke, vode bilješke, provedu raspravu i
pripreme izvješće skupine.
12. Završni dio – uopćavanje - obuhvaća skupna izvješća, raspravu o njima u
razrednom odjelu i nastavnikovo uopćavanje rada (dodatna tumačenja,
dopunjavanje izvješća, zadavanje dodatnih zadataka i sl.). Uopćavanje rada
posebno je važno pri ustrojavanju raznovrsnog rada u skupinama. • Kako svaki
nastavni rad valja zaključiti provjeravanjem njegove djelotvornosti, navedenim
dijelovima nastavnog rada treba dodati etapu provjeravanja učinkovitosti
nastavnog rada.
13. 1.2.2. Prednosti rada uskupinama • Rad u skupinama ima niz prednosti, kao:
• neposredan odnos učenika s izvorima znanja, i s ostalim učenicima u skupini,
• razvijanje radnih sposobnosti, • individualizirani rad u skupini.
14. 1.2.3. Nedostaci rada uskupinama • To su: • složenost ustrojavanja radau
skupinama; • dugi uvodni dio i općenito velik utrošak nastavnog vremena,pa
tim oblikom rada treba obraditi važne nastavne sadržaje; • često
nesnalaženjeučenika,posebice pri usvajanju same tehnike rada u skupinama,
tako da ne uočavajubitne sadržaje.
15. u stalnim učeničkim skupinama dominiraju bolji učenici, čijim se
rezultatima rada koriste slabiji učenici, što uzrokuje njihovu pasivizaciju u radu.
Rad u skupinama zahtijeva suvremenu razrednu učionicus namještajem koji se
brzo može prilagoditi radu u skupinama; • potrebna odgovarajućaopremaza
praktičan rad učenika, mnogo različitih izvora znanja; • ali i spremnost i
spretnost nastavnika daosigura materijalne preduvjete za takav rad.
16. 1.3. Rad u parovima • Temeljna oznaka rada u paru jest to da dva učenika
zajednički obrađuju jedan problem,bilo u nastavi, bilo izvan nje. Radeći u paru,
učenici se lakše sporazumijevajui surađuju. • Radom u paru učenik se
osposobljava da svoj rad uspoređuje s radom drugog učenika,da pažljivo sluša
 svog sugovornika, da uspoređuje svojesposobnosti sa sposobnostima svog
para, da se brzo odluči u svladavanju teškoća.
17. Učenici u paru udružujusvoje znanje i sposobnosti,zajednički su odgovorni
za učinak svog rada. Učenike u taj oblik rada valja uvesti postupno i sustavno.
18. 1.3.1. Vrste rada u paru prema sposobnosti učenika • Razlikujemo
instruktivnii zajedničkiradu paru. • Instruktivni rad u paru - bolji učenik pomaže
slabijem u stjecanju i provjeranju znanja. • Zajednički rad u paru -učenici u
paru traže rješenje ili svaki radi samostalno a zatim zajednički raspravljaju o
obavljenim zadacima i predlažu rješenje.
19. Pri sastavljanju parovaučenika uvažavaju se različti stavovi, kao: • mjesto
sjedenja, slobodan izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, učeničke
sposobnosti, osobine učenika,itd.
20. 1.3.2. Vrste rada u paru prema vrsti radnih zadataka • Razlikujemo sljedeće
radove u paru: • svi parovi rade isti zadatak, • svaki par radi poseban zadatak, •
skupina parova radi na istom zadatku.
21. Nastavni rad u kojem se radi u parovima obuhvaća: • pripremanje učenika,
• upoznavanje s uputama za rad, • rad parova na rješavanju zadataka, •
izvješće parova o urađenom, • završni rad – provjera učinkovitosti rada.
22. 1.3.3. Nedostaci rada u parovima • Najčešći nedostaci su: • ograničena
suradnjana samo dva učenika; • moguća pojava suparništva i izbijanje
sukoba,te • nastavnikovo otežano praćenje radasvih parova.
23. 1.4.Individualni rad • Individualni rad je rad u kojemu svaki učenik radi
samostalno. • Prednostisu individualnog rada to što je učenik doveden u
neposredan odnos s nastavnim sadržajem. • Učenik razvija svoju
samostalnost,stječe samopouzdanjei razvija svoje stvaralačkesposobnosti,a
uspjeh u učenju ovisi o njemu samom.
24. U takvom radu nema suradnje s ostalim učenicima, već samo povremeno
s nastavnikom, bilo radi dodatnih uputa ili nadzora. • Individualnim radom se
učenici uvode u samostalan rad koji im omogućava da razvijaju svoje
sposobnosti.
25. 1.4.2. Vrste individualnog rada • Postoje: • istovrsni – nediferencirani zadaci,
• raznovrsni– diferencirani zadaci,prilagođenim mogućnostima i potrebama
svakog učenika.
26. U istovrsnom radusvi učenici rješavaju samostalno iste radne zadatke, a
primjenjuje se za usvajanje temeljnih nastavnih sadržaja. • On nije stimulativan
jer su takvi zadaci prelagani za učenike s natprosječnim, a preteški za učenike s
ispodprosječnim sposobnostima.
27. Raznovrsni individualni radprilagođen sposobnostima skupine učenika u
kojemu pojedine skupine dobivaju različite radne zadatke. • Individualan rad
postaje individualizirankada svaki učenik rješava zadatak koji odgovara
njegovim sposobnostima, tempu i načinu rada.
28. 1.4.3. Metodički postupak pri primjeni individualnog rada • Obuhvaća: •
pripremanje učenika sa samostalan rad – motivacija • podjela nastavnih listića
• samostalan rad učenika uz nadzor nastavnika • izvješće učenika o urađenom
• završni rad – provjera učinkovitosti rada.
 29. 1.4.4. Prednosti i nedostaci individualnog rada • Prednosti– razvijanje
sposobnosti, samopuzdanja i stvaralaštva. • Nedostaci- nemogućnost govorne
suradnje s ostalim učenicima i nastavnikom, otuđivanje od rada kad se naiđe
na poteškoće, zatvaranje u sebe, jačanje individualnosti, mala učinkovitost pri
obradi novih nastavnih sadržaja, i dr.

Frontalni oblik nastavnog rada

Ovaj oblik nastavnog rada ogleda se „u zajedničkom simultanom radu svih učenika jednog
razreda na istom gradivu pod rukovodstvom nastavnika“ (Encikolopedijski rječnik
pedagogije, 1963, str. 571).

U frontalnom obliku rada učenici su koncentrisani na nastavnikovu aktivnost, slušaju

odgovor druga. „Sve je isto za sve. Zbog toga što se radi zajedničk,i ovaj oblik se još naziva i
kolektivnim oblikom rada“ (Vilotijević, 2001, str. 161).
U frontalnom obliku rada nastavnik radi sa cijelim odjeljenjem. Ukoliko ulogu nastavnika
preuzme učenik ili neko drugi u odjeljenju i tada govorimo o frontalnom obliku rada u
nastavi. Radeći frontalnim oblikom rada nastavnik se obraća cijelom odjeljenju. Nastavno
gradivo nastavnik izlaže, tumači, objašnjava, demonstrira cijelom odjeljenju istovremeno.

Pitanja postavlja cijelom odjeljenju, a učenik koji odgovara na pitanje radi to pred cijelim
odjeljenjem. Učenici slušaju i prate izlaganje nastavnika, ili drugu vrstu rada, a prate i
odgovore svojih drugova istovremeno. Slične su okolnosti za sve učenike. S obzirom da se
radi zajednički, ovaj oblik rada u nastavi naziva se još i kolektivnim oblikom rada.

Primjenom ovog sistema rada u pojedinim etapama nastavnog procesa nastavnik će
direktno pripremiti učenike za nastavu, pod njegovim rukovodstvom obrađivaće se novi
nastavni sadržaji, nastavnik će direktno upoznati učenike s radnjom koju će oni uvježbavati,
a na isti način provodiće ponavljanje i usmeno provjeravanje s ocjenjivanjem

Postoje dva načina frontalnog oblika rada: vezani i slobodni. U vezanom obliku rada
nastavnik najveći dio časa koristi verbalnu aktivnost i njegova uloga je dominantna. Slobodni
način frontalnog oblika rada daje učenicima veću slobodu i insistira više na njihovoj
aktivnosti. Učenici postavljaju cilj i zadatke časa, planiraju rad, realizuju ga i donose
zaključke. Nastavnik ih u tome usmjerava i pomaže im.

Frontalni oblik rada zbog ogromnih prednosti i značaja nalazi svoju primjenu i danas u
metodici razredne i predmetne nastave. Posebno odgovara psihofizičkim sposobnostima
učenika mlađih razreda osnovne škole. Radeći zajednički učitelji, profesori i učenici razvijaju
saradničke odnose, upoređuju rezultate svoga rada sa rezultatima rada ostalih učenika,
upoznaju i doživljavaju vrijednosti i prednosti zajedničkog ljudskog rada. Neposredan
kontakt učitelja i učenika motiviše učenike na rad, dinamizira tok nastave i pravilno koristi
vrijeme. Posebno odgovara psihofizičkim sposobnostima učenika mlađih razreda osnovne
škole. „Takvim će se radom podizati uspjeh prosječnih i ispodprosječnih učenika na viši nivo“
(De Zan, 2005, str. 295).
Frontalni oblik rada je ekonomičan. On omogućuje svim učenicima da istovremeno
posmatraju, prenose poruke, sistemsko ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvoj sposobnosti.
Naročito je pogodan u uvodnim dijelovima časa, tokom upotrebe filma i televizijskih emisija
u nastavi, tokom izleta, ekskurzija, posjeta i slično. Naročito se koristi u situacijama u kojima
su nastavnici pretežni izvori znanja.

o Frontalna nastava je ekonomična i to stoga jer pomaže štedjeti vrijeme, a

posredno i novac;
o Frontalana nastava je didaktički jednostavna nastavna metoda;
o Frontalna nastava olakšava disciplinske mjere nastavnika;
o Frontalana nastava je osobito prikladna za određene nastavne sadržaje - za
one s
o manjim stepenom težine, koje razumiju svi učenici;
o Primjerena je posebno za tzv. priopštavajuću nastavu ;
o Frontalnu nastavu treba prihvatiti kao nastavnu metodu i onda kada kod
učenika
o možemo pretpostaviti jednako predznanje ili predrazumijevanje;
o Prihvatljiva je i opravdana kada kod svih učenika možemo pretpostaviti
jednak interes
o za nastavni sadržaj“ (Aschersleben, 1986, str.33 idalje, drugo izdanje).

Frontalni oblik rada ima i brojne slabosti. One se ogledaju u sljedećem:

o teškoće individualizacije gdje bi težina i tempo rada bili prilagođeni

individualnim
o sposobnostima učenika;
o stepen usvojenosti nastavnih sadržaja može se provjeriti samo kod jednog
određenog
o broja učenika, letećim propitivanjem;
o nema direktne komunikacije između učenika zbog ometanja rada;
o istovremeno je teško i nemoguće aktivirati sve učenike. Jedan broj učenika
fizički je
o prisutan, psihički je odsutan sa časa;
o ovaj rad je uniformisan što izaziva monotoniju i dosadu;
o u učionici vlada atmosfera predavaonice i slušaonice;
o odjeljenje je heterogeno po sastavu, a frontalnim radom stvara se vještačka
homogenost;
o učenici su pasivni, jer sve poslove radi nastavnik;
o nastavnik se radom sa velikom grupom učenika brzo zamara;
o u frontalnoj nastavi jako je rijedak kontakt nastavnika sa učenikom
pojedincem;
o frontalni oblik daje male mogućnosti za praktičnu primjenu stečenih znanja,
pa znanja ostaju „knjiška“ i lako i brzo se zaboravljaju“ (Tomić i Osmić, 2006,
str. 147 – 148). Zbog navedenih slabosti frontalni oblik rada u nastavi
kombinuje se sa grupnim, radom u parovima i individualnim oblikom rada u
nastavi.