NCBI Bookshelf. A service of the National Library of Medicine, National Institutes of Health.

Center for Substance Abuse Treatment. Brief Interventions and Brief Therapies for Substance Abuse.
Rockville (MD): Substance Abuse and Mental Health Services Administration (US); 1999. (Treatment
Improvement Protocol (TIP) Series, No. 34.)

Poglavlje 2 – Kratke intervencije u liječenju zlouporabe opojnih

droga

Kratke intervencije za probleme zlouporabe opojnih droga već dugi niz godina koriste savjetnici
za alkohol i droge, socijalni radnici, psiholozi, liječnici i medicinske sestre, i od strane socijalnih
službi, bolničkih hitnih službi, sudski naložena obrazovne skupine i programi profesionalne
rehabilitacije. Pružatelji primarne zdravstvene zaštite pronaći mnoge kratke intervencijske
tehnike učinkovite u rješavanju zlouporabe opojnih droga pitanja klijenata koji nisu u
mogućnosti ili ne žele pristupiti specijalnoj skrbi. Primjeri Kratke intervencije uključuju traženje
od klijenata da pokušaju nekoristiti kako bi vidjeli mogu li se zaustaviti vlastite, ohrabrujuće
intervencije usmjerene prema pohađanju grupe za samopomoć (npr. anonimni alkoholičari [AA]
ili anonimni narkotici [NA]) i sudjelovanje u kratki, strukturirani, vremenski ograničeni napori
koji pomažu trudnim klijentima da prestanu koristiti.

Kratke intervencije su istraživački dokazani postupci za rad s osobama s rizična uporaba i manje
teška ponašanja zlostavljanja i mogu biti uspješni pri prijevozu u specijalizirane postavke
liječenja, a izvode ih savjetnici za alkohol i droge. Kao Prikazano u literaturi, kratke intervencije
za promjenu ponašanja zlouporabe opojnih droga može uključivati različite pristupe, od
nestrukturiranog savjetovanja i povratne informacije o formalnoj strukturiranoj terapiji (Chick et
al., 1985; Fleming i sur., 1997. Kristenson i sur., 1983; Persson i Magnusson, 1989. Kratak
intervencije, kako su definirane i raspravljene u ovom TIP-u, vremenski su ograničene,
strukturirane, i usmjeren prema određenom cilju. Oni slijede određeni plan (au nekim
slučajevima i radna knjiga) i imaju vremenske crte za usvajanje određenih ponašanja.

Nekoliko studija pokušalo je identificirati čimbenike koji rezultiraju diferencijalom odgovori na

kratku intervenciju različitim karakteristikama klijenta ili provođenjem analize podskupina.
Većina studija kratkih intervencija do danas ograničena je njihovim nedostatak dostatnih
procjena predmeta. Nalazi dostupnih istraživanja sugeriraju da karakteristike klijenta nisu dobri
prediktori odgovora osobe na kratka intervencija i da kratke intervencije mogu biti primjenjive
na pojedince iz širokog spektra kultura i pozadina (Babor, 1994; Babor i Grant, 1991.

Ovo poglavlje pruža teorijske i praktične informacije o kratkim intervencijama, i u

oportunističkim okruženjima i u okruženju za liječenje zlouporabe opojnih droga. Model faza
promjene predstavljen je prvi zbog svoje korisnosti u razumijevanju proces promjene ponašanja.
Zatim, ciljevi kratke intervencije su opisana i primijenjena na različite razine uporabe tvari.
Elementi FRAMES-a kritični Za kratku intervenciju detaljno su opisani, a pet bitnih koraka
navedeno je sa skriptama koristiti u različitim postavkama. Kratka intervencijska radna knjiga,
praktičan alat za Objašnjena je uporaba tijekom kratke intervencije. Osnovno znanje kliničara i
Zatim se opisuju vještine za provođenje uspješne kratke intervencije. Rasprave o primjeni kratke
intervencije u programima zlouporabe opojnih droga i slijede nespecijalizirane postavke. Završni
odjeljak predstavlja rezultate istraživanja o kratke intervencije za rizične korisnike i uzdržavane
korisnike.

Model faza promjene

Rad Prochaske i DiClementea i njihov model "faze promjene" pomažu kliničari prilagođavaju
kratke intervencije potrebama klijenata (Prochaska i DiClemente, 1984, 1986). Prochaska i
DiClemente pregledali su nekoliko teorije o tome kako dolazi do promjene i primijenili svoje
nalaze na tvar Zloupotreba ponašanja modifikacija. Osmislili su model koji se sastoji od pet faza
Promjena koja je, čini se, najbolje predstavljala proces kroz koji ljudi prolaze kada razmišljaju o,
početku i pokušaju održavanja novog ponašanja (vidi sliku 2-1 ). Model faza promjene detaljnije
je objašnjeno u TIP-u 35, Poboljšanje motivacije za promjenu u Liječenje zlouporabe opojnih
droga (CSAT, 1999c).

Stol

Slika 2-1: Faze promjene.

Te su se faze pokazale korisnima, na primjer, u predviđanju onih koji će najvjerojatnije prestati

pušiti i usmjeriti određene vrste intervencija na pušače u različite faze (DiClemente i sur., 1991.
Prochaska, 1999. Prochaska i DiClemente, 1986. Velicer et al., 1992). Faze promjene
pregledavaju se u kratkim intervencijama s opasnim i štetnim tvarima korisnici također, kao
sredstvo prilagodbe intervencija trenutnoj osobi faza promjene (Hodgson i Rollnick, 1992; Mudd
i sur., 1995.

Klijentima je potrebna motivacijska podrška primjerena njihovoj fazi promjene. Ako je kliničar
ne koristi strategije primjerene fazi u kojoj se klijent nalazi, Može doći do otpornosti na liječenje
ili nepoštivanja. Da bi razmotrili promjene, klijenti U fazi predkontemplacije mora se podići
njihova svijest. Da biste riješili njihov ambivalentnost, klijentima u fazi kontemplacije mora se
pomoći u odabiru pozitivne promjene u odnosu na njihove trenutne okolnosti. Klijenti u pripremi
Faza treba pomoć u prepoznavanju potencijalnih strategija promjena i odabiru najviše
odgovarajuće. Klijentima u fazi djelovanja potrebna je pomoć u provedbi i usklađivanju sa
strategijama promjene.

Kliničar može koristiti kratke intervencije kako bi motivirao određeno ponašanje mijenja se u
svakoj fazi ovog procesa. Na primjer, u fazi kontemplacije, Kratka intervencija mogla bi pomoći
klijentu da odmjeri troškove i koristi mijenjati. U fazi pripreme slična kratka intervencija mogla
bi se odnositi na troškove i koristi različitih strategija promjene (npr. samopromjena, kratka
liječenje, intenzivno liječenje, pohađanje grupe za samopomoć). U akciji faze, kratke intervencije
mogu pomoći u održavanju motivacije za nastavak tijek promjena jačanjem osobnih odluka
donesenih u ranijim fazama.

Razumijevanje ovih faza pomaže kliničaru da bude strpljiv, da prihvati trenutna pozicija klijenta,
kako bi se izbjeglo "pretjerivanje" klijenta i time izaziva otpor i, što je najvažnije, primjenjuje
ispravno strategija savjetovanja za svaku fazu spremnosti. Učinkovit sažetak Intervencionisti
brzo procjenjuju klijentovu fazu spremnosti, planiraju odgovarajuća strategija koja će joj pomoći
u napredovanju u sljedeću fazu, i Provedite tu strategiju bez podleganja distrakciji. Doista,
kliničar Distrakcija može biti veća prepreka za promjenu u kratkoj intervenciji od vremena
ograničenja. Bez obzira na fazu spremnosti, kratke intervencije mogu pomoći pokrenuti
promjenu, nastaviti je, ubrzati i spriječiti klijenta nazadovanje na prijašnja ponašanja.

Ciljevi kratke intervencije

Osnovni cilj klijenta u bilo kojoj postavci liječenja zlouporabe opojnih droga je smanjiti rizik od
štete od kontinuirane uporabe tvari. Najveći stupanj štete smanjenje bi očito proizašlo iz
apstinencije, međutim, konkretan cilj za svaki pojedinačni klijent određen je njegovim obrascem
potrošnje, posljedice njegove uporabe i okruženje u kojem je kratka intervencija isporučen.
Fokusiranje na srednje ciljeve omogućuje neposrednije uspjehe u proces intervencije i liječenja,
bez obzira na dugoročne ciljeve. U specijalizirano liječenje, srednji ciljevi mogu uključivati
odvikavanje od jedne tvari, smanjenje učestalosti korištenja, sudjelovanje na sljedećem sastanku
ili sljedeći Domaći zadatak. Neposredni uspjesi važni su za zadržavanje klijenta motiviran.

Postavljanje ciljeva za klijente posebno je korisno u centrima koji su specijalizirani za liječenje

zlouporabe opojnih droga. Izvođenje kratkih intervencija u ovom okruženju zahtijeva sposobnost
pojednostavnjenja i smanjenja plana liječenja klijenta na manji, mjerljivi ishodi, često izraženi
kao "ciljevi" u Zajedničkom Povjerenstvo za akreditaciju zdravstvenih organizacija (JCAHO)
jezik planiranje liječenja. Kliničar mora biti svjestan mnogih svakodnevnih okolnosti u kojima se
klijenti s poremećajima zlouporabe opojnih droga suočavaju s ambivalentnošću tijekom liječenja.

Ključ uspješne kratke intervencije je izvući jednu, mjerljivu promjena ponašanja u odnosu na
široki proces oporavka koji će omogućiti klijentu doživjeti mali, postupni uspjeh. Klijenti koji
uspiju napraviti male Promjene se uglavnom vraćaju za više uspjeha.

Kliničar bi trebao privremeno ostaviti po strani konačni cilj (npr. Prihvaćanje odgovornost za
vlastiti oporavak) usredotočiti se na jedno ponašanje cilj. Nakon što se taj cilj utvrdi, može se
koristiti kratka intervencija doći do njega. Ciljevi se razlikuju ovisno o stupnju oporavka klijenta
i spremnost na promjene, ali kratke intervencije mogu biti korisne u bilo kojoj fazi oporavak. Na
slici 2-2 prikazano je nekoliko ciljeve koji bi se mogli riješiti kratkom intervencijom.

Kutija

Slika 2.-2.: Ciljevi uzorka. Učenje zakazivanja i određivanja

prioriteta vremena Proširenje sustava trezvene podrške
Druženje s oporavkom ljudi ili učenje zabave bez zlouporabe
opojnih droga Početak istraživanja vještina ili obuke ako je
nezaposlen Pohađanje (više ...)

Predloženi su ciljevi za kratke intervencije prema Razina potrošnje klijenta.

Trezvenjak

Iako apstinenti ne zahtijevaju intervenciju, mogu se educirati o uporabi tvari s ciljem sprečavanja
poremećaja zlouporabe opojnih droga. Takvi programi edukacije o prevenciji posebno su važni
za mlade.

Lagani ili umjereni korisnik

Cilj kratke intervencije s nekim tko je lagan ili umjeren korisnik je educirati je o smjernicama za
uporabu niskog rizika i potencijalnim problemima povećane uporabe. Čak i lagana ili umjerena
uporaba nekih tvari može rezultirati u zdravstvenim problemima ili, u slučaju nedopuštenih tvari,
pravnim problemima. Ti se korisnici također mogu baviti pijančevanjem (tj. pet ili više pića u
jednom prilikom). Klijente koji piju treba poticati da ostanu unutra empirijski utvrđene smjernice
za piće niskog rizika (ne više od 14 pića tjedno ili 4 po prilici za muškarce i ne više od 7 pića
tjedno ili 3 po prigodi za žene [Amerikanke Društvo za medicinu ovisnosti (ASAM), 1994.]).

Kratke intervencije mogu poboljšati uvid korisnika u postojeće ili moguće posljedice ili skrenuti
pozornost na opasnosti povezane s uspostavljanje obrasca zlouporabe uporabe tvari. Na primjer,
žena koja pije umjereno i trudna je ili koja razmišlja o trudnoći može se savjetovati da se
suzdržite od alkohola kako bi se spriječio fetalni alkohol sindrom. Kratke intervencije također
mogu educirati klijente o prirodi i opasnosti od zlouporabe opojnih droga i mogući znakovi
upozorenja ovisnosti. Starije Odrasli koji uzimaju određene lijekove i koriste alkohol, čak i na
ovoj razini, mogu biti izloženi riziku od problema zbog interakcije lijekova i alkohola. Vidjeti
SAVJET 26, Zlouporaba opojnih droga među starijim odraslim osobama (CSAT, 1998b), za
smjernice o Upotreba alkohola u starijoj odrasloj dobi.

Rizični korisnik

Ova skupina uključuje one čija je upotreba iznad preporučenih smjernica za upotreba alkohola
(kao što je gore opisano) ili čija ih uporaba dovodi u opasnost od problema u vezi s njihovom
potrošnjom ili rizikom za ispunjavanje kriterija za poremećaj zlouporabe opojnih droga (npr.
osobe koje bi mogle prijaviti potreban broj simptoma poremećaja zlouporabe opojnih droga
možda nema tri ili više simptoma u razdoblju od 12 mjeseci). Kratke intervencije s ta se skupina
bavi razinom uporabe, potiče umjerenost ili apstinenciju i educirati o posljedicama rizičnog
ponašanja i povezanim rizicima s povećanom uporabom. Kratke intervencije mogu pomoći
korisnicima da razumiju biološke i društvene posljedice njihove uporabe tvari.

Zlostavljač

To su klijenti s poremećajem zlouporabe opojnih droga kako je definirano Dijagnostičkim i

statističkim priručnikom za mentalne poremećaje, 4. izdanje (DSM-IV) (američki Psihijatrijska
udruga [APA], 1994.). Cilj intervencije s ovom populacijom, ovisno o teorijskoj perspektivi
kliničara i upotrijebljene tvari kako bi se spriječilo svako povećanje uporabe tvari, kako bi se
olakšala introspekcija o posljedicama rizičnih ponašanje, potaknuti klijenta da razmotri procjenu
ili liječenje, i poticati umjerenost ili apstinenciju.

Postoje dvojaki dokazi o tome ispunjavaju li osobe koje ispunjavaju kriterije za tvar zlouporaba
može uspješno smanjiti njihovu uporabu kako bi se ispunile smjernice manjeg rizika ili ako
Apstinencija je jedini razuman cilj. (Pogledajte "Nalazi istraživanja" kasnije u Ovo poglavlje za
raspravu o ovom pitanju.) I istraživanje i klinički Iskustvo je dalo različite rezultate u vezi s ovim
pitanjem. Iz Kliničko stajalište, međutim, neki klijenti koji ispunjavaju kriterije zlouporabe
možda neće postići apstinenciju, ali može imati koristi od pozitivnog, nepravomoćnog pristupa
da promijene svoje ponašanje tijekom vremena. Na primjer, nakon rada s kliničar za praćenje
problema povezanih sa zlouporabom opojnih droga, klijent može se složiti da neće voziti nakon
upotrebe tvari ili bi mogao razmisliti o prestanku pušenja.

Ciljevi kratkih intervencija s opasnim alkoholičarima koji nisu alkohol Ovisni su bili fleksibilni,
omogućujući pojedincu da odabere piće u umjerenost ili apstinencija. U takvim slučajevima cilj
intervencije je motivirati problematičnog pijanca da promijeni svoje ponašanje, a ne da dodijeli
krivnju. Pomaganje klijentima da prepoznaju potrebu za promjenom bitan je korak u Ovaj
proces.

Korisnik ovisan o tvari

Intervencija na ovoj razini uporabe može biti usmjerena na poticanje korisnika na razmatranje
liječenje, razmatranje apstinencije ili povratak liječenju nakon povratak. Cilj intervencije za
ovisne korisnike je preporučiti optimalna promjena ponašanja i razina skrbi. U stvarnosti,
međutim, Kliničar može pregovarati o promjeni koju je klijent spreman prihvatiti i raditi s
vremenom na apstinenciji. Na primjer, ako se klijent opire obvezavši se na dugotrajnu
apstinenciju, pružatelj usluga mogao bi pregovarati o ograničenoj apstinenciji razdoblje koje
završava "provjerom", u kojem trenutku klijent može razmotriti Dodatno proširujući
apstinenciju.

Treba napomenuti da neki klijenti ovisni o tvarima mogu biti u po život opasna faza u njihovoj
ovisnosti ili rizik od ozbiljnih posljedica kao što su Kao gubitak posla, odlazak u zatvor ili
gubitak obitelji. Za ove klijenti, kratke intervencije trebale bi biti povezane sa strategijom
upućivanja u koji je cilj terapijski savez između klijenta i preporuke Tim za liječenje. Kratka
intervencija u ovom kontekstu više nalikuje "slučaju upravljanje", u kojem pružatelj primarne
zdravstvene zaštite prati napredak klijenta s drugim davateljima usluga i određuje treba li klijentu
bilo koji dodatne usluge.

ASAM kriteriji

Prema kriterijima ASAM-a (vidi sliku 2-3 ), kratke intervencije usmjerene su na neovisni
korisnik, na razini 0.5 ili eventualno razini I. Pojedinci na razini II može biti prikladno za kratku
intervenciju ako je potencijal recidiva i okruženje za oporavak veliki su problemi za one s
relativno manjim problemi fiziološke i psihološke tvari i visoka motivacija za mijenjati. ASAM
kriteriji bili su izuzetno korisni za kliničko upravljanje osobe s poremećajima zlouporabe opojnih
droga kojima je potrebna veća skrb nego što je potrebno za rizične pijance. Kratke intervencije,
bilo usmjerene na smanjenje rizična uporaba (često se koristi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti) ili
pomoć u određenoj mjeri aspekti procesa liječenja, mogu biti korisni za klijente u svakom
ASAM-u razina iu mnogim okruženjima liječenja.

Stol

Slika 2-3: Pacijent Američkog društva za medicinu ovisnosti

(ASAM) Kriteriji smještaja.

Komponente kratkih intervencija

Postoji ogromna raznolikost u procesu oporavka od zlouporabe opojnih droga poremećaj.
Klijenti unose promjene iz različitih razloga, i intervenciju koja dobro funkcionira za jednog
klijenta koji možda neće raditi za drugog. Kratke intervencije su: komponente putovanja prema
oporavku i mogu biti sastavni koraci u proces. Za neke klijente, pomoć u odluci o promjeni će
biti dovoljno da ih motivira da počnu mijenjati ponašanje, dok drugi mogu potrebna je
intenzivnija klinička uključenost tijekom procesa promjene. Kratak Intervencije se mogu
prilagoditi različitim populacijama, a mnoge mogućnosti su dostupne za povećanje intervencija i
tretmana, kao što su AA, NA, i Lijekovi. Međutim, treba napomenuti da kratke intervencije nisu
Zamjena za specijaliziranu skrb za klijente s visokom razinom ovisnosti. Mogu se koristiti za
uključivanje klijenata u određene aspekte programa liječenja, kao što su sudjelovanje na grupnim
sastancima i sastancima AA ili NA. Kratke intervencije također mogu pomoći potencijalni
klijenti kreću se prema traženju liječenja i mogu poslužiti kao privremeni mjera za klijente na
listama čekanja za programe liječenja. Čak i kliničari koji zagovarati apstinenciju kao cilj može
koristiti kratke intervencije kao alate za pomoć Klijenti postižu taj cilj.

Postoji šest elemenata ključnih za kratku intervenciju za promjenu zlouporabe opojnih droga
ponašanje (Miller i Sanchez, 1994). Akronim FRAMES skovan je kako bi se saželi ovi aktivni
sastojci, koji su prikazano na slici 2-4 . Komponente FRAMES imaju kombinirani su na različite
načine i testirani u različitim okruženjima i kulturnim okruženjima Kontekstima.

Stol

Slika 2-4: OKVIRI.

Kratka intervencija sastoji se od pet osnovnih koraka koji uključuju FRAMES i ostati dosljedni
bez obzira na broj sesija ili duljinu intervencija:

1. Uvođenje problema u kontekst zdravlja klijenta

2. Provjera, evaluacija i procjena

3. Slanje povratnih informacija

4. Razgovor o promjenama i postavljanju ciljeva

5. Sažimanje i dostizanje zatvaranja

Davatelji usluga možda neće morati koristiti svih pet ovih komponenti u svakoj sesiji. To važnije
je koristiti komponente koje odražavaju potrebe klijenta i Njezin osobni stil. Prije uklanjanja
koraka u kratkom procesu intervencije, Međutim, za to bi trebao postojati dobro definiran razlog.
Štoviše, vitalni Dio intervencijskog procesa je praćenje kako bi se utvrdilo kako je pacijent
napredak nakon završetka početne intervencije. Nadzor omogućuje kliničar i klijent za
utvrđivanje dobitaka i izazova i preusmjeravanje dugoročniji plan kada je to potrebno.

Slijede opisi pet osnovnih koraka. Navedeni su ogledni scenariji ako bi se mogle pokrenuti
kratke intervencije, s praktičnim informacijama o baš taj korak. Za svaki korak, slika 2-5
prikazuje skripte za kratke intervencije koje kliničari mogu koristiti u tvari Jedinice za liječenje
zlouporabe ili druge ustanove u kojima bi moglo doći do intervencija. (Za primjeri usmjereni na
rizične pijance, vidjeti SAVJET 24, Vodič za tvar Usluge zlouporabe za kliničare primarne
zdravstvene zaštite [CSAT, 1997]. Za detaljne opise više tehnike, vidi SAVJET 35, Poboljšanje
motivacije za promjenu tvari Zlostavljanje [CSAT, 1999c]).

Stol

Slika 2-5: Skripte za kratku intervenciju.

Predstavljanje problema

U ovom koraku kliničar nastoji izgraditi odnos s klijentom, definirati svrhu sesije, dobiti
dopuštenje klijenta za nastavak i pomoći klijentu razumjeti razlog intervencije.

Savjeti za savjetovanje: Pomozite klijentu da razumije fokus Intervju. Jasno navesti ciljnu temu i
naglasiti povjerljivost; biti bez predrasuda i izbjegavajte etikete. Ne preskačite ovaj otvor; Bez
njega, Uspjeh sljedećih koraka mogao bi biti ugrožen.

Provjera, evaluacija i procjena

Općenito, to je proces dobivanja informacija o ciljanom problemu; Duljina varira od jednog

pitanja do nekoliko sati procjene na Ciljana tema promjene. Može uključivati strukturiranu ili
nestrukturiranu intervju ili kombinaciju oba, zajedno s upitnicima ili standardizirani instrumenti,
s opsegom procesa koji je u velikoj mjeri određen prema postavci, vremenu i dostupnim
resursima. Ogledna smjernica za provjeru za alkoholizam nalazi se na slici 2-6 . Dodatne
informacije i primjeri instrumenti za provjeru i procjenu mogu se pronaći u sljedećim
SAVJETIMA: TIP 9, Procjena i liječenje bolesnika s koegzistirajućim mentalnim bolesti i
alkohol i druge zlouporabe droga; TIP 10, Procjena i liječenje metadona koji zloupotrebljava
kokain Pacijenti; TIP 11, Jednostavni instrumenti za provjeru Doseg za zlouporabu alkohola i
drugih droga i zarazne Bolesti; SAVJET 24, Vodič za usluge zlouporabe opojnih droga za
Kliničari primarne zdravstvene zaštite; i TIP 31, Screening i Procjena adolescenata za
poremećaje upotrebe tvari (CSAT, 1994b, 1994c, 1994d, 1997, 1999a).

Kutija

Slika 2-6: Probir za kratke intervencije za alkoholizam.

Zaslon Prilikom svakog posjeta raspitajte se o konzumaciji
alkohola Koliko pića tjedno? Maksimalan broj pića po prilici
u prošlom mjesecu? Koristite CAGE pitanja za ispitivanje
problema s alkoholom Jeste li ikada pokušali (više ...)

Savjeti za savjetovanje: Prije nego što započnete kratku intervenciju, odlučiti koliko informacija
imate vremena dobiti i želite li Neka klijent odgovori na sve upitnike. Pazite na defenzivu ili
nešto drugo otpor i izbjegavajte prejako guranje.

Slanje povratnih informacija

Ova komponenta naglašava određene aspekte ponašanja klijenta pomoću informacije prikupljene
tijekom provjere. Uključuje interaktivni dijalog za rasprava o nalazima procjene; Nije samo
vođen kliničarima. Povratne informacije treba dati u malim količinama. Prvo, kliničar daje
određeni dio povratne informacije, a zatim traži odgovor od klijenta. Ponekad je povratna
informacija kratka, jedna rečenica; U drugim vremenima bi moglo trajati sat vremena ili više.
Slika 2-7 daje Primjer davanja povratnih informacija.
 Brojka

Slika 2-7: Povratne informacije klijenata i Plan djelovanja.

Savjeti za savjetovanje: Koristite aktivno slušanje (pogledajte "Aktivno slušanje" kasnije u ovom
poglavlju). Budite svjesni kulturnog, jezičnog i pitanja pismenosti. Budite bez predrasuda.

Razgovor o promjeni i postavljanju Ciljeve

Razgovor o promjeni uključuje razgovor o mogućnosti promjene ponašanje. Koristi se s

klijentima u svim fazama promjene, ali se razlikuje Duboko, ovisno o fazi koju je klijent
dosegao. Na primjer, u predkontemplacija, klijentima se pomaže da prepoznaju i promijene svoj
pogled na posljedice; U kontemplaciji, oni su pomogli riješiti ambivalentnost o mijenjati. Na
djelu je fokus na planiranju, uklanjanju prepreka i izbjegavanju rizične situacije; U održavanju je
naglasak na uspostavljanju novog dugoročno ponašanje. Važno je da kliničar procijeni klijentov
spremnost na promjenu ako to već nije poznato. (Vidi sliku 2.-8. za primjere rasprave promjena s
klijentom koji pokušava prestati koristiti kokain, ali to želi Nastavite piti alkohol.)

Kutija

Slika 2-8: Razgovor o promjenama u različitim fazama. U

ovom primjeru, klijent koji je došao na liječenje da prestane
koristiti kokain Je li joj skrenuta pozornost na upotrebu
alkohola. U svakoj fazi spremnost, savjetnik može koristiti
drugačiju strategiju. Sljedeće (više...)

Govoreći o promjeni, kliničar često predlaže tijek djelovanja, zatim pregovara s klijentom kako
bi točno utvrdio što je spreman činiti. Ponekad je razgovor o promjeni preuranjen (tj. prije
Procjena i povratne informacije su se dogodile). U tom slučaju, to bi trebalo odgoditi do kasnije
u intervenciji.

Savjeti za savjetovanje: Ponuda mogućnosti promjene koje odgovaraju klijentovim spremnost za

promjene. Budite realni: Preporučite idealnu promjenu, ali prihvatite manje ako je klijent
otporan.

Sažimanje i dostizanje Zatvaranje

Ovaj korak uključuje sažetak rasprave i pregled dogovorene promjene.

Ako dogovor nije postignut, pregledajte pozitivne mjere koje je klijent poduzeo tijekom sesije. U
ovom trenutku važno je zakazati praćenje Posjetite kako biste razgovarali o tome kako klijent
napreduje. Nastavak bi mogao biti Još jedan sastanak licem u lice, telefonski poziv ili čak
govorna pošta poruka. Ciljevi zatvaranja u dobrim odnosima su organizirati još jednu sesiju,
ostaviti klijenta da se osjeća uspješnim i usaditi povjerenje koje hoće omogućiti klijentu da
ispuni dogovoreno

Savjeti za savjetovanje: Prilagodite svoj zatvaranje klijentu i posebne okolnosti ove kratke
intervencije; interpretiraj bilo kojeg klijenta otpor u pozitivnom svjetlu koji dovodi do napretka.
Dakle, ako klijent ima nije bila voljna obvezati se na promjene, hvala joj na spremnosti da.
razmotrite pitanja i izrazite nadu da će nastaviti razmatrati obvezati se na promjene.

Kratke intervencijske radne knjige

Protokoli kratke intervencije često uključuju korištenje radne knjige koja se temelji na koraci
navedeni u nastavku. Radna knjiga klijentu i kliničaru pruža mogućnosti rasprave o klijentovim
znakovima za korištenje tvari, razlozima za korištenje tvari i razloga za rezanje ili prestanak
pušenja. Također obično pruža sporazum o zlouporabi opojnih droga u obliku recepta i tvari
zloupotreba dnevničkih kartica za samoprijavljivanje. Ove tehnike, koje često ciljaju smanjenje
zlouporabe opojnih droga, a ne apstinencije, slično je domaćoj zadaći tehnike koje se koriste u
programima liječenja zlouporabe opojnih droga. Primjer radne knjige koji se koristi za rješavanje
problema s pićem nalazi se u Dodatku D. Koraci u radnoj knjizi slijede skriptu i može se
usredotočiti na sljedeće:

Utvrđivanje budućih ciljeva za zdravlje, aktivnosti, hobije, Odnosi i financijska stabilnost

Prilagođene povratne informacije o pitanjima provjere koja se odnose na tvar obrasci

zlostavljanja i druge zdravstvene navike (također mogu uključivati pušenje, prehrana itd.)

Rasprava o tome gdje se klijentovi obrasci zlouporabe opojnih droga uklapaju

Populacijske norme za njegovu dobnu skupinu

Identifikacija prednosti i nedostataka zlouporabe opojnih droga - to je posebno važno jer

kliničar mora razumjeti Uloga zlouporabe opojnih droga u kontekstu života klijenta (s
obzirom na to mogućnost rasprave o pozitivnim aspektima njezine tvari zlostavljanje,
klijent može iskreno govoriti o svojim brigama umjesto osjećajući da bi trebala reći ono
što misli da kliničar želi čuti; Time se gradi bolji radni odnos)

Posljedice kontinuirane uporabe tvari kako bi se klijenta potaknulo na smanjiti ili prestati
zloupotrebljavati tvari i izbjeći dugoročne učinke kontinuirana zlouporaba opojnih droga

Razlozi za smanjenje ili prestanak korištenja (održavanje obitelji, posla, neovisnost i

fizičko zdravlje mogu biti važni motivatori)

Razumna ograničenja uporabe i strategije za smanjenje ili odustajanje - korisne strategije

uključuju razvoj društvenih mogućnosti koje ne uključuju zlouporabu tvari i ponovno
upoznavanje s hobijima i interesima

Sporazum o zlouporabi opojnih droga – dogovorena ograničenja uporabe (ili apstinencija)

potpisan od strane klijenta i kliničara - često može biti učinkovit način izmjene uzoraka
upotrebe

Suočavanje s rizičnim situacijama (npr. druženje s korisnicima tvari, izolacija, dosada i

negativne obiteljske interakcije)

Sažetak sesije

Ukratko o osnovnim znanjima i vještinama Intervencijama

Pružanje učinkovitih kratkih intervencija zahtijeva znanje, vještine i sposobnosti. Istraživanja su
pokazala da primjena vještina kliničara navedenih u nastavku proizvodi dobre rezultate,
uključujući navođenje klijenata da uđu u liječenje, rad teže u liječenju, ostanite duže na liječenju
i imate bolje ishode nakon liječenje poput većeg sudjelovanja u naknadnoj njezi i bolje stope
trijeznosti (Brown i Miller, 1993.; Miller i sur., 1993).

Cjelokupni stav razumijevanja i prihvaćanja

Vještine savjetovanja poput aktivnog slušanja i pomaganja klijentima istražiti i riješiti

ambivalentnost

Usredotočenost na prijelazne ciljeve (vidi raspravu ranije u ovome poglavlje)

Radno poznavanje modela faza promjene (vidi raspravu ranije u ovom poglavlju)

Stav razumijevanja i Prihvaćanje

Kliničari moraju uvjeriti svoje klijente da će pažljivo slušati i napraviti svaki napor da se shvati
gledište klijenta tijekom kratkog vremena intervencija. Kratke intervencije su po definiciji
vremenski ograničene, koje povećava poteškoće u usvajanju takvog stava. Međutim, kada
klijenti iskusite ovaj nepravedan, uljudan interes i razumijevanje iz Kliničari, oni se osjećaju
sigurno otvoreno razgovarati o svojoj ambivalentnosti o promjena - umjesto da se odupru
pritisku kliničara da se promijeni prije nego što spremni su za to. Što se prije pozabave svojom
ambivalentnošću, prije će napreduju prema trajnim promjenama (vidi također SAVJET 35,
Poboljšanje Motivacija za promjenu u liječenju zlouporabe opojnih droga [CSAT, 1999c]).

Kada klijenti osjećaju da su gurnuti prema promjenama - čak i ako je kliničar ne gura, vjerojatno
će se oduprijeti. Klijenti moraju pozvati sve svoje pažnja i snaga da riješe svoju ambivalentnost i
odupru se Kliničar može uzrokovati da izgube trag i raspravljaju protiv promjena. Ako je klijent i
kliničar počinju raspravljati ili raspravljati, kliničar bi trebao odmah prijeđite na novu strategiju,
inače će kratka intervencija podbaciti. Drugim riječima, otpor je signal kliničaru da se promijeni
strategije i ublažiti otpor.

Vještine savjetovanja

Aktivno slušanje

Jedna od najvažnijih vještina za kratke intervencioniste je "aktivna slušanje" (vidi sliku 2-9 ).
Aktivno slušanje je sposobnost da točno prepraviti sadržaj, osjećaj i značenje klijentovog izjave.
To se također naziva "reflektirajuće slušanje", "odražavanje" ili Ponekad "parafrazirajući".
Aktivno slušanje jedno je od najizravnijih načine brzog stvaranja terapijskog saveza. Kada se
dobro radi, to je. moćna tehnika za razumijevanje i olakšavanje promjena kod klijenata. Aktivno
slušanje nadilazi neverbalne vještine slušanja ili odgovore kao što su, "Hmmm", "Uh-huh",
"Vidim", "Čujem te" ili "Razumijem gdje Dolazite iz." Nijedna od ovih kratkih izjava to ne
pokazuje Kliničar razumije. Savjetnici bi također trebali pitati otvorenog tipa pitanja na koja
klijent mora odgovoriti izjavom, a ne Jednostavno da ili ne. Umjesto sumiranja situacije i onda
pitanja, "Je li to točno?" pitajte klijenta, "Što mislite? Kako se osjećaš o situaciji?" Otvorena
pitanja su pozivnice za dijeljenje i osigurati sredstvo za ispitivanje važnih informacija koje se
pojavljuju u intervju.

Kutija

Slika 2-9: Koraci u aktivnom slušanju. Poslušajte što klijent

kaže. Formirajte reflektirajuću izjavu. Za razmišljanje vaše
razumijevanje, ponovite vlastitim riječima što je klijent je
rekao. Testirajte točnost svog reflektirajućeg izjava. Gledajte,
slušajte i/ili (više...)

Istraživanje i rješavanje ambivalentnost

Još jedna važna vještina je sposobnost pomoći klijentima u istraživanju i riješiti ambivalentnost.
Ambivalentnost je obilježje osobe u Faza kontemplacije spremnosti. To je jedan od
najrasprostranjenijih klinički izazovi s kojima se susreću kratke intervencije. Bilo da je potrebno
1 minuta ili 40 minuta, cilj je pomoći klijentima da postanu svjesniji njihov položaj i nelagoda
koja prati njihovu ambivalentnost. Povećanje svijesti o ovoj nelagodi unutar razumijevanja i
Podržavanje odnosa može potaknuti klijenta da napreduje do faze priprema ili akcija. Na primjer,
klijent bi mogao biti voljan otići na savjetovanje, ali ne i sastanak AA; U tom slučaju, kliničar bi
trebao. raditi s motivacijom klijenta i usredotočiti se na pozitivan korak Klijent je voljan
napraviti.

Jedan od načina da pomognete klijentu da prepozna njegovu ambivalentnost je da ga zamolite da

utvrditi koristi i troškove ciljanog ponašanja (npr. upotrebom alkohol) i koristi i troškove
promjene ponašanja. Kliničar sluša i sažima ove prednosti i troškove, a zatim pita Klijent ako je
bilo koji od njih je važniji od ostalih. To pomaže identificirati vrijednosti koje su važne klijentu i
stoga mogu povećati ili smanjiti mogućnost promjene. Kliničari bi također mogli pitati ako je
bilo koja od prednosti i nedostataka više ili manje točna od drugih. Ovaj pruža priliku za
pobijanje iracionalnih misli, što može Uklonite prepreke promjenama (pogledajte primjer u
tekstnom okviru u nastavku).

Drugi pristup podizanju svijesti o ambivalentnosti je istraživanje klijentovo iskustvo osjećaja

uhvaćenog između suprotstavljenih želja. Za više posebne tehnike za rješavanje ambivalentnosti,
vidi TIP 35, Jačanje motivacije za promjenu u liječenju zlouporabe opojnih droga (CSAT,
1999c).

Kratke intervencije u liječenju zlouporabe opojnih droga Programe

Programi liječenja zlouporabe opojnih droga često koriste kratke intervencije, iako Možda ih to
ime ne zove. Kratke intervencije mogu biti učinkovite integrirani u sveobuhvatnije planove
liječenja za klijente sa supstancom poremećaji zlostavljanja. Ti pristupi mogu biti posebno
korisni u postavke liječenja kada se koriste za obraćanje određenom ciljanom klijentu ponašanja
i problemi u procesu liječenja koji mogu biti teški promijenite se koristeći standardne pristupe
liječenju. Kratke intervencije mogu koristiti se s klijentima prije, tijekom i nakon tretmana
zlouporabe opojnih droga.

Integrirati uporabu kratkih intervencija u specijalizirano liječenje, Savjetnici i pružatelji usluga

trebali bi biti osposobljeni za pružanje ove usluge. Odbor za konsenzus preporučuje agencijama
da razmotre dodjelu obuke savjetnika vrijeme i resursi za ove modalitete. Povjerenstvo predviđa
taj sažetak Intervencije će pomoći agencijama da ispune sve veće zahtjeve upravljane skrbi i
popuniti praznine koje su ostale u brizi za klijente. To je također iznimno važno za suradnju
osoblja za liječenje zlouporabe opojnih droga pružatelji primarne zdravstvene zaštite, osoblje
programa pomoći zaposlenicima (EAP), wellness osoblje klinike i drugi pružatelji usluga u
zajednici u razvoju planova koji uključuju i kratke intervencije i intenzivniju njegu kako bi se
zadržao klijent se usredotočio na liječenje i oporavak. Slijedi popis potencijalne koristi od
primjene kratkih intervencija u liječenju zlouporabe opojnih droga postavkama:

Smanjite stope nedolazaka na početak liječenja

Smanjite stopu odustajanja nakon prve sesije liječenja

Povećajte angažman u liječenju nakon procjene unosa

Povećajte usklađenost za pisanje domaćih zadaća

Povećajte sudjelovanje u grupi

Rješavanje problema nepoštivanja pravila liječenja (npr. pušenje u nedizajnirana mjesta,

neovlašteni posjeti ili telefonski pozivi)

Smanjiti agresiju i nasilje (npr. verbalno neprijateljstvo prema osoblju i drugi klijenti)

Smanjite izolaciju od drugih klijenata

Smanjite stope nedolazaka na njegu

Povećajte posjećenost grupe za uzajamnu pomoć

Nabavite sponzora ako ste uključeni u program u 12 koraka

Povećajte usklađenost s psihotropnim terapijama lijekovima

Povećajte usklađenost s ambulantnim preporukama za mentalno zdravlje

Služiti kao privremena intervencija za klijente na programu liječenja Liste čekanja

 Uklanjanje prepreke za promjenu

Vaša klijentica, Mary, je hospitalizirana zbog ozljede povezane s alkoholom. Napravite

kratku intervenciju u bolnici. Tijekom sesije, Kaže da je jedna od dobrih stvari u njenom
piću to što ona. "Uvijek se zabavljala dok je pila." U tom slučaju, možete je pitati Kakva je
njezina perspektiva situacije i vidi li veza između njenog opijanja i njenog trenutnog
ponašanja. Ovo bi moglo dovesti do toga da izazove jedan od svojih razloga za piće. Pored
sustavno istražujući razloge za i protiv pijenja, možete Pomozite joj da prevagne u korist
promjena.

Kratke intervencije izvan liječenja zlouporabom opojnih droga

Postavkama
Kratke intervencije obično se primjenjuju u liječenju nesupstancijske zlouporabe postavke, koje
se često nazivaju oportunističke postavke, gdje klijenti nisu traženje pomoći za poremećaj
zlouporabe opojnih droga, ali su došli na liječenje liječenje, sastanak sa savjetnikom EAP-a ili
odgovaranje na sudski poziv (vidjeti Slika 2.-10. za popis zdravstvene zaštite i ostalo stručnjaci
koji često provode kratke intervencije upotrebe tvari). Ovi Postavke i mnogi drugi pružaju
mnoštvo mogućnosti za pomoć ljudima promijeniti njihove obrasce zlouporabe opojnih droga.
To je nerealno i nepotrebno za pružatelji usluga u oportunističkim okruženjima kako bi se
izbjegao rad s osobama s nizom problemi sa zlouporabom opojnih droga, uključujući poremećaje
zlouporabe opojnih droga i samo upućivanje oni za specijalnu njegu (Miller i sur., 1994). Mnogi
klijenti ne koriste alkohol, na primjer, na razini koja zahtijeva specijalizirano liječenje. Drugi koji
koriste na umjerenim ili teškim razinama mogu biti nespremni ili nesposobni sudjelovati u
specijaliziranoj, uobičajenoj zlouporabi opojnih droga programi liječenja. Štoviše, neki pojedinci
mogu pridati stigmu pohađanju liječenje u odnosu na opće zdravstvene usluge. Starije odrasle
osobe i žene to često čine ne tražiti ili sudjelovati u liječenju zbog stigme.

Kutija

Slika 2-10: Stručnjaci izvan tretmana zlouporabe opojnih

droga koji mogu Primijeniti kratke intervencije. Liječnici
primarne zdravstvene zaštite Pružatelji usluga liječenja
zlouporabe opojnih droga Članovi osoblja hitne službe
Medicinske sestre Socijalni radnici Zdravstveni odgajatelji
Odvjetnici Mentalno (više ...)

Razina uporabe tvari pojedinca otkriva se instrumentima za provjeru, medicinski testovi (npr.
testiranje urina), promatranje ili jednostavno postavljanje pitanja o obrasci potrošnje. Oni za koje
se smatra da imaju rizične ili prekomjerne obrasce zlouporaba opojnih droga ili povezani
problemi mogu dobiti kratku intervenciju koja rijetko zahtijeva više od nekoliko sesija, od kojih
svaka traje samo 5 minuta do 1 sat (prosjek = 15 minuta).

Cilj kratke intervencije je podići svijest primatelja o povezanost između izraženog problema i
zlouporabe opojnih droga te preporučiti promjena, bilo prirodnim sredstvima, usmjerenim na
klijenta ili traženjem dodatnih liječenje zlouporabe opojnih droga. Budući da primatelj obično ne
očekuje da će imati utvrđen problem zlouporabe opojnih droga, on može, ali i ne mora biti
motiviran za primjenu bilo kakve preporuke. Kratka intervencija visoko je strukturirana i
usredotočena je na prenošenje poruke o zlouporabi opojnih droga pojedinca i savjeti za
smanjenje Ili ga zaustaviti. Ako početna intervencija ne rezultira značajnim poboljšanje,
stručnjak može uputiti pojedinca na dodatno specijalizirani tretman zlouporabe opojnih droga.
Pružatelji usluga liječenja koji rade u drugim okruženjima osim za zlouporabu opojnih droga
mora biti fleksibilan pri procjeni, planiranju i provođenju kratkih intervencija. Na primjer,
vjerojatno će naići na rizičnije pijance nego pojedinci ovisni o alkoholu (u Sjedinjenim
Državama ima četiri puta više rizični pijanci kao ovisni pijanci [Mangione i sur., 1999]). Neka
istraživanja pokazuju da je potencijal za kratke intervencije za smanjenje štete, problema i
troškova povezanih s umjerena do teška upotreba alkohola od strane rizičnih alkoholičara
značajno nadmašuje učinkovitost primjene kratkih intervencija ovisnih o tvarima pojedinci
(Higgins-Biddle i sur., 1997). Ostala istraživanja o kratkim intervencijama, kako je prikazano u
nastavku, ističe neke od rigoroznijih studija s pozitivnim ishodima. Troškovi zlouporabe alkohola
u društvu, kako se tumači troškovima zdravstvene zaštite, izgubljen Produktivnost i kriminalne
aktivnosti su ogromne, a kratke intervencije su isplativa tehnika za rješavanje takve zlouporabe.
Obično ovi kratki Intervencije djeluju kao rana intervencija prije ili blizu razvoja problemi
povezani s alkoholom i prvenstveno podrazumijevaju nastavne i motivacijske komponente koje
se bave ponašanjem pijenja. U liječenju zlouporabe opojnih droga, kratko Intervencije se koriste
za pomoć u procesu angažmana u liječenju i za rješavanje s određenim individualnim,
obiteljskim ili medicinskim problemima.

Prilikom kratke intervencije u bilo kojem okruženju liječenja, pružatelj usluga treba voditi računa
o sobnim uvjetima i prekidima jer klijent Povjerljivost je od najveće važnosti. Savezni zakon
zahtijeva da grafikon bilješke ili druge evidencije o zlouporabi opojnih droga čuvaju se odvojeno
od ostalih klijentovih glavni grafikon. Na primjer, ako je i medicinski klijent u klinici primarne
zdravstvene zaštite viđen od strane savjetnika za alkohol i droge za liječenje zlouporabe opojnih
droga nered, ti medicinski zapisi su strogo zaštićeni saveznim zakonom i mogu ne smije se
stavljati u klijentov grafikon. (Za više informacija o ovim saveznim zakonima, vidjeti SAVJET
24, Vodič za usluge zlouporabe opojnih droga za primarnu zdravstvenu zaštitu Kliničari [CSAT,
1997].)

Heather čini važnu razliku između kratkih intervencija koje su isporučuje se u oportunističkim
okruženjima u kojima pacijenti ne traže izravno pomoć za poremećaj zlouporabe opojnih droga i
one koji se provode u okruženjima za liječenje gdje pacijenti traže pomoć stručnjaka (Heather,
1995). Kratke intervencije provedene u oportunističke postavke obično su kraće, manje se
oslanjaju na teoriju, a više na postojeći kliničar-klijentski odnos, a jeftiniji su jer jesu nudi se kao
dio postojeće usluge.

Provođenje kratkih intervencija sa starijim osobama Odrasli

Starije odrasle osobe predstavljaju jedinstvene izazove u primjeni kratke intervencije strategije za
smanjenje konzumacije alkohola. Razina potrebnog pijenja smatrati se rizičnim ponašanjem niže
je nego za mlađe pojedince (Chermack i sur., 1996). Intervencija strategije bi trebale biti
nekonfrontacijske i podržavajuće zbog povećanog broja Sram i krivnja koje doživljavaju mnogi
stariji problematični pijanci. Kao rezultat toga, starijim odraslim problematičnim pijancima
posebno je teško identificirati njihovo rizično opijanje. Osim toga, kronična medicinska stanja
mogu učiniti Kliničarima je teže prepoznati ulogu alkohola u smanjeno funkcioniranje i kvaliteta
života. Ta pitanja predstavljaju prepreke provođenje učinkovitih kratkih intervencija za ovu
ranjivu populaciju. Za više o ovoj temi pogledajte TIP 26, Zlouporaba opojnih droga među
starijima Odrasli (CSAT, 1998b).

Rezultati istraživanja
Kratke intervencije za zlouporabu opojnih droga provode se od 1960-ih. Literatura u ovom
području uključuje teorijske članke, kliničke studije slučaja i preporuke, kvazieksperimentalne
studije i randomizirane kontrolirane eksperimentalna istraživanja. Mnoga kratka intervencijska
klinička ispitivanja provode se u Sjedinjenim Državama i Europi od ranih 1980-ih, i Većina se
usredotočila na uporabu alkohola. Postoje neka eksperimentalna istraživanja na kratko
intervencije za uporabu droga, ali do danas je objavljeno vrlo malo. Ovo je područje tekućeg i
budućeg rada.

Pregledi kratke intervencije Studije

Pregledni članak iz 1995. godine (Kahan i sur., 1995) sortirana kroz 43 relevantna članka
pronađena u MEDLINE-u objavljena od 1966. do 1985. i 112. u EMBASE-u objavljeno od 1972.
do 1994. Drugi noviji pregled (Wilk i sur., 1997) izlučeno gotovo 6,000 članaka iz MEDLINE i
PsychLIT pretraživanja od 1966. do 1995. pronaći 99 koji su zadovoljili kriterije za pomniji
pregled. A ukupno 11 članaka koje su pronašli Kahan i kolege i 12 od njih pregledao Wilk i
suradnici imali kontrolne skupine, odgovarajuće veličine uzoraka, i utvrđeni kriteriji za kratke
intervencije.

Najnoviji pregledi kratkih intervencijskih studija zaključili su da je kratak Intervencije imaju

zasluge, posebno za pažljivo odabrane klijente i mogu uspješno se primjenjuju u nekoliko
okruženja za različite namjene (Bien et al., 1993; Kahan i sur., 1995; Mattick i Jarvis, 1994. Wilk
i sur., 1997). Recenzija po Bien i kolege bili su među prvima koji su kategorizirali kratke
intervencije i procijeniti njihovu učinkovitost prema navedenim ciljevima i postavkama u kojem
su provedeni. Nakon ispitivanja 12 kontroliranih studija strategije za poboljšanje prihvaćanja
preporuka klijenata za dodatne specijalističko liječenje ili povratak u kliniku na dodatno liječenje
nakon početnog posjeta, Bien i kolege zaključili su da relativno Jednostavne strategije i
specifični aspekti stilova savjetnika mogu se povećati stope praćenja preporuka, kao i
poboljšanje početnog angažmana i sudjelovanje u liječenju (Bien et al., 1993). Samo jedno
neuspješno ispitivanje postupaka upućivanja je opisano, a neuspjeh se pripisuje činjenici da su
svi subjekti imali prethodno nije odgovorio na kratke savjete o ulasku u liječenje Za alkoholizam.

Bien i kolege također su pregledali 11 dobro provedenih kratkih ispitivanja intervencije za osobe
s prekomjernim alkoholičarima identificirane u zdravstvenim ustanovama (uključujući opsežnu,
deseteročlanu studiju Svjetske zdravstvene organizacije [WHO]) (Bien et al., 10). Oni Utvrđeno
je da je osam studija pokazalo značajno smanjenje alkohola razine potrošnje i/ili povezani
problemi za subjekte koji primaju kratke intervencije usmjerene na piće u usporedbi s onima koji
primaju br savjetovanje. Tri druge studije nisu pronašle značajne razlike između eksperimentalne
i kontrolne skupine pri praćenju, iako razina pijenja i Ostale problematične mjere smanjene su u
obje skupine. Bien i kolege zaključio je da je za pružatelje zdravstvenih usluga bolje
oportunistički okruženja kao što je primarna zdravstvena zaštita za intervenciju u motivacijskoj
motivaciji bez predrasuda format nego što je pružiti nikakvu intervenciju pacijentima koji nisu
očekivali da se procijene njihovi obrasci pijenja.

Osim toga, ovi su autori također pregledali 13 randomiziranih kliničkih ispitivanja uspoređujući
kratke intervencije s nizom opsežnijih terapija u specijalizirane postavke liječenja alkoholom i
otkrili su da je kraće savjetovanje bio je, s iznimnom konzistencijom, usporediv po utjecaju s
tradicionalnijim pristupi u davanju određenih ishoda (Bien et al., 1993). Samo su dvije studije
izvijestile o prednost opsežnijeg liječenja u odnosu na kratke intervencije na nekima mjere
ishoda. Zaključili su da nikakvi dokazi ne podupiru inferiornost kratkih intervencija u usporedbi
s opsežnijim ponuđenim liječenjem od strane stručnjaka za liječenje pacijentima koji traže
pomoć za svoje problemi povezani s alkoholom. Heather tvrdi, međutim, da nalazi ne potkrijepiti
tvrdnju da je učinkovitost kratkih intervencija jednaka na onu drugih proučavanih tretmana za
zlouporabu alkohola (Heather, 1995).

Konačno, Bien i kolege zaključili su iz analize još tri studije koje su kratke intervencije povećale
motivaciju problematični pijanci koji traže liječenje ulaze i ostaju u ambulantnim ili liječenje
alkoholom u stambenim objektima u usporedbi s klijentima koji ne primaju takvo liječenje
pažnja (Bien et al., 1993).

Iako su drugi recenzenti kratkih intervencija izvijestili o kvalificiranijim Reakcije, čini se da se

svi slažu da jaki istraživački dokazi podržavaju uporabu kratkih intervencija za teške ili
pretjerane, neovisne pijance, posebno one utvrđene u općim uvjetima medicinske prakse
(Heather, 1995.; Kahan i sur., 1995; Mattick i Jarvis, 1994. Wilk i sur., 1997). Wilk i kolege
ispitani Dokazi iz 12 kontroliranih kliničkih ispitivanja koja su randomizirala gotovo 4,000 teški
alkoholičari na kratku intervenciju ili nikakvu intervenciju (Wilk i sur., 1997). Zaključili su da
teški alkoholičari koji su primili intervencije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imali su gotovo
dvostruko veću vjerojatnost umjerenog pijenja od onih koji nisu primiti intervenciju. Nacionalni
institut za zlouporabu alkohola i Alkoholizam (NIAAA) također je predstavio podatke o
učinkovitosti i uporabi kratkih intervencije za uzdržavane alkoholičare (NIAAA, 1999).

Ovaj TIP pregledava metodološki najpouzdanije kratke intervencijske studije i raspravlja o

metodološkim ograničenjima prethodnih i aktualnih istraživanja u Ovo područje. Istraživanje je
prikazano u dva dijela: (1) sažetak intervencije za rizičnu i problematičnu uporabu i (2) kratke
intervencije za zlouporaba opojnih droga.

Kratke intervencije za rizik i problem Korištenje

Studija provedena 1983. godine usredotočila se na muškarce u Malmou u Švedskoj krajem 1970-
ih (Kristenson i sur., 1983). Ispitanici su savjetovali da smanje uporabu alkohola u nizu zdravlja
Posjeti obrazovanju, naknadno su pokazali značajna smanjenja razine gama-glutamil transferaze
i iskorištenost zdravstvene zaštite do 5 godina nakon kratkih intervencija. Ispitivanje Vijeća za
medicinska istraživanja (MRC), provedeno u 47 ordinacija liječnika opće prakse u Velikoj
Britaniji (Wallace i sur., 1988), pronađeno značajno smanjenje upotrebe alkohola u
intervencijskoj skupini u usporedbi s Kontrolna skupina 12 mjeseci nakon intervencije.

Anderson i Scott identificirali su muškarce i žene iz osam općih praksi u Engleska koja je
konzumirala više od 15 standardnih pića (za muškarce) ili 9 standardnih pića (za žene) alkohola
tjedno (Anderson i Scott, 1992). Te su osobe bile nasumično Dodijeljeno da ne prima nikakvu
intervenciju ili povratne informacije o nalazima od pregleda i 10 minuta savjeta liječnika za
smanjenje njihove razine potrošnje, popraćene pamfletom samopomoći informacija. Nakon 1
godine, muškarci u savjetodavnoj skupini imali su značajno Smanjila je njihovu srednju tjednu
konzumaciju alkohola za 2,8 unci više od onih koji nije primio nikakvu intervenciju. Ženke u
obje skupine, međutim, pokazale su značajna smanjenja konzumacije alkohola na istoj točki
praćenja, bez razlika između grupa.

U široko objavljenoj procjeni kratkih intervencija provedenih u zdravstvu ustanove za skrb u 10

zemalja pod pokroviteljstvom WHO-a, utvrdili su istražitelji 1,490 bezalkoholnih teških
alkoholičara s osam osnovnih lokacija kroz 20 minuta zdravstveni intervju (Babor i Grant, 1991.
Babor i sur., 1994). Ti su sudionici nasumično raspoređeni u jednu od četiri skupine: (1) ne
daljnja intervencija, (2) 5 minuta jednostavnih savjeta o važnosti razumno pijenje ili apstinencija,
(3) jednostavan savjet plus 15 minuta kratkog savjetovanje i priručnik za samopomoć koji je
potaknuo razvoj plan kršenja navika ili (4) na pet web-lokacija, proširena podrška savjetovanje
provedeno u tri dodatne sesije slijedeći početne savjete i 15-minutna sesija. Nakon 9 mjeseci,
muškarci koji su primili bilo kakvu intervenciju, uključujući 5 minuta savjeta, prijavljeno je
otprilike 25 posto manje dnevna konzumacija alkohola - veća promjena nego što je uočeno u
Kontrolna skupina bez intervencije. Znakovito, ljudi koji su pokazali najveći odgovor na
jednostavne savjete imao je ozbiljnijih problema s alkoholom i veći obrasci potrošnje.

Još jedno zanimljivo otkriće iz studije WHO-a bilo je da su sudionice U svim skupinama
smanjeno je pijenje nakon 9 mjeseci, bez obzira na to je li Primili su bilo kakvu intervenciju.
Jedno objašnjenje može biti da je ženka sudionici su regrutirani samo iz dva relativno imućna
zemlje - Australija i Sjedinjene Države - dakle, rezultati ne mogu biti generalizirano na sve žene
(Sanchez-Craig, 1994.). Nadalje, 20-minutna sveobuhvatna procjena bila je dovoljno intenzivno
da su neke žene možda reagirale na implicitno poruke o smanjenju potrošnje bez daljnjih
otvorenih savjeta, Pogotovo s obzirom na to da je samo 10 minuta jednostavnog savjeta ili 15
minuta dodatno je osigurano savjetovanje (Kristenson i Osterling, 1994).
Jedna uspješna studija pokazala je učinkovitost kratkog alkohola intervencija u okruženju
primarne zdravstvene zaštite u zajednici (Fleming i sur., 1997). Projekt TrEAT (Ispitivanje za
rano liječenje alkoholom) identificiralo je 723 muškarca i žene kao problem pijanci od 17,695
pacijenata koji su pregledani u 17 zajednica ordinacije primarne zdravstvene zaštite. Ispitani
ishodi bili su smanjenje alkohola potrošnja i korištenje zdravstvenih resursa. U usporedbi s
Kontrolna skupina bez intervencije, pacijenti koji su primili dva od 10 do 15 do 12-minutne
sesije skriptiranih savjeta (pomoću radne knjige koja se usredotočila na savjetovanje,
obrazovanje i ugovaranje informacija) pokazali su se znatno većim smanjenje konzumacije
alkohola nakon 7-mjesečnog praćenja na temelju pijenja razine tijekom prethodnog tjedna,
epizode pijančevanja u prošlosti mjesec i učestalost prekomjernog pijenja u prethodnih 1999
dana. Mužjaci u studija je također imala znatno manje dana hospitalizacije od Kolege u
kontrolnoj skupini. Ženke u eksperimentalnim skupinama smanjio njihovu potrošnju znatno više
od muškaraca u eksperimentalnom grupa. Ova istraživačka skupina (Fleming et AL., 65) također
je proveo slično ispitivanje s primarnom zdravstvenom zaštitom pacijenti stariji od 12 godina i
pronašli značajne razlike u pijenju nakon <> mjeseci za eksperimentalnu skupinu u usporedbi s
kontrolnom skupinom.

Miller i kolege razvili su poseban oblik kratke intervencije poznat kao Pregled pijanca (Miller i
Sovereign, 1989), osmišljen kako bi procijenio je li alkohol nanošenje štete pojedincu na bilo
koji način. U studiji iz 1989. godine sudionici su bili regrutirani putem medijskih oglasa i
zamoljeni su da dođu u neutralni postavljanje za procjenu. Kako su izvijestili Bien i kolege,
nekoliko Ispitivanja ovog pristupa pokazala su ohrabrujuće rezultate pružanja sustavne povratne
informacije o rezultatima procjene i nekim mogućnostima samopomoći (Bien et al., 1993).
Uspoređeni s grupom ispitanika bez intervencije koji su morali čekati 6 tjedana procjena,
primatelji neposrednih povratnih informacija i kratkih, empatičnih pomoć je pokazala brza i
postojana smanjenja (od 29 do 57 posto) u obrasci potrošnje. Više empatično savjetovanje, važna
komponenta kratke intervencije (vidi raspravu o FRAMES-u ranije u ovom poglavlju), jest
Također povezana s većim smanjenjem od upotrebe tradicionalnijih konfrontacijski stilovi
(Miller i sur., 1993.

Iako se vrste kratkih intervencija razlikuju, osnovni dizajn većine studija je randomizirano
kontrolirano ispitivanje koje klijentima dodjeljuje opasne obrasci pijenja ili do kratke
intervencije (u rasponu od jedan do deset sesije) ili na jedan ili više kontrolnih uvjeta (Anderson i
Scott, 1992; Babor, 1992. Babor i Grant, 1991. Chick et al., 1985; Fleming i sur., 1997; Harris i
Miller, 1990. Heather i sur., 1987; Kristenson i sur., 1983; Persson i Magnusson, 1989. Wallace i
sur., 1988). Sveukupno, većina Kratke studije o intervenciji alkohola otkrile su znatno veće
poboljšanja ishoda pijenja za eksperimentalnu skupinu u usporedbi s kontrolna skupina;
Međutim, većina je također otkrila značajne promjene u pijenju vrijeme za kontrolu i kratke
uvjete intervencije. Metaanalize Pronađena je veličina učinka od 20 do 30 posto u studijama
provedenim u zdravstvu postavke (Bien et al., 1993; Kahan, 1985). Provedena istraživanja Od
1995. godine prikupili su slične veličine učinaka, a jedno je istraživanje pokazalo A veća veličina
učinka za žene (35 posto) (Fleming i sur., 1997). Žene nisu uvijek bile uključena u ranija
istraživanja, ali kasnija istraživanja koja su uključivala žene pronađena da je vjerojatnije da će od
muškaraca smanjiti pijenje na temelju kratki ciljani savjeti.

Zbog uspjeha kratkih alkoholnih intervencija s odraslima u oportunističke postavke, nova

ispitivanja s posebnim populacijama (npr. starije odrasli, ozlijeđeni pacijenti u hitnim službama,
trudnice) su sada koji se predlažu i provode. Osim toga, nove tehnologije se proučene,
uključujući računalne prilagođene knjižice u stvarnom vremenu za rizične pijanci i korištenje
interaktivnog prepoznavanja glasa (IVR) za intervencije i praćenje. Te i druge tehnologije, ako su
učinkovite i učinkovit, pružit će kliničarima nove alate koji će im pomoći u radu s teškim i
važnim kliničkim i javnozdravstvenim problemom.

Kratke intervencije za ovisne Korištenje

Većina studija kratkih intervencija za uporabu alkohola koje su imale za cilj Promjena ponašanja
pijenja uključivala je samo subjekte koji se nisu sastali kriteriji za ovisnost o alkoholu i izričito
isključene uzdržavane alkoholičare sa značajnim simptomima odvikavanja. Razlog za ovu praksu
bio je da su osobe ovisne o alkoholu ili one koje su najteže pogođene Alkohol treba uputiti na
formalno specijalizirano liječenje alkoholizmom programe jer na njihova stanja vjerojatno neće
utjecati niska intervencije intenziteta (Babor i sur., 1986. Medicinski institut [IOM], 1990).
Međutim, bilo je pozitivnih ispitivanja koja su posebno se pozabavite tim problemom.

NIAAA je pregledala studije usmjerene na alkoholičare ovisne o alkoholu (NIAAA, 1999.). Neki
od ovih Studije su se usredotočile na učinkovitost motiviranja ovisnosti o alkoholu pacijenti za
ulazak u specijalizirano liječenje alkoholom. Davne 1962. Nerandomizirana studija provedena je
na pacijentima ovisnim o alkoholu, identificirana u hitnoj službi (Chafetz et al., 1962). Od onih
koji primaju kratko savjetovanje, 65 posto slijedio je čuvanje naknadnog sastanka u
specijaliziranom postavka liječenja alkoholom. Slijedilo ga je samo 5 posto u kontrolnoj skupini
Do sa zakazivanjem.

Kratke intervencije također su uspoređene s intenzivnijim i opsežnijim pristupi liječenju koji se

koriste u tradicionalnim uvjetima liječenja s pozitivnim rezultati (Edwards i sur., 1977; Project
MATCH Research Group, 1997., 1998.). U malom Studija, Učinkovitost protokola kratkih
savjeta u jednoj sesiji plus mjesečno naknadni telefonski pozivi, usmjereni na osobnu
odgovornost pacijenta prestati piti, uspoređen je sa standardnim tretmanom alkoholom za 100
muškaraca koji bili ovisni o alkoholu (Edwards i Orford, 1977). Nakon 1-godišnjeg praćenja obje
su skupine prijavile 40 postotak smanjenja problema povezanih s alkoholom. Studija je pokazala,
nakon 2 godine Praćenje, da su pacijenti s manje teškim problemima s alkoholom najbolje prošli
u kratkoj interventnoj skupini. Pacijenti s ozbiljnijim Problemi povezani s alkoholom najbolje su
se snašli u intenzivnom liječenju alkoholom (Orford et al., 1976).

Nekoliko sličnih studija provedenih na Novom Zelandu (Chapman i Huygens, 1988.), Londonu
(Drummond i sur., 1990.), Ujedinjeni Države (Miller i sur., 1980., 1981.; Miller i Munoz, 1982.)
i Norveška (Skutle i Berg, 1987.) u osnovi replicirao rezultate prethodnih pozitivnih ispitivanja,
uspoređujući kratke intervencije povoljno s različitim proširenim tretmanima za problem pijenje
(uključujući kognitivno-bihevioralne terapije, bračnu terapiju, konfrontacijsko savjetovanje,
standardno bolničko i ambulantno liječenje).

Sanchez-Craig i kolege otkrili su to kada su uspoređivali 12-mjesečno liječenje ishodi teško

ovisnih i neozbiljno ovisnih muškaraca koji primaju kratke rezultate liječenje u Torontu i Brazilu,
nije bilo značajnih razlika u "uspješni" ishodi mjereni stopama apstinencije ili umjerenim pijenje
(Sanchez-Craig i sur., 1991). IOM je također napomenuo da su stope spontane remisije
Alkoholizam sugerira da je neki dio najteže alkoholne populacije smanjit će ili prekinuti njihovo
pijenje bez formalne intervencije (IOM, 1990).

Najveća multisite NIAAA-sponzorirana studija podudaranja liječenja i ishodi, Projekt MATCH

(Usklađivanje liječenja alkoholizmom s klijentom Heterogenost), uspoređivala učinke vrste
liječenja na ishode za više više od 1.500 pacijenata ovisnih o alkoholu (Project MATCH
Research Group, 1997., 1998.). Vrste liječenja uključene (1) četiri jednosatne sesije motivacijske
terapije poboljšanja, koja se često smatra kratka intervencija iako je intenzivnija od najkraćeg
intervencije (NIAAA, 1.), (1995) 2 sesija olakšavanja u 12 koraka i (12) 3 sesija kognitivno-
bihevioralna terapija vještina suočavanja. U dobi od 12 i 1 godine Nakon intervencije, sve tri
skupine izvijestile su o poboljšanjima, uključujući pijenje rjeđe i pijenje manje pića dnevno.

Mala uspješna primjena kratke motivacijske intervencije unutar Postavka liječenja zlouporabe
opojnih droga primjenjuje se otprilike 1 sat od motivacijski intervju za problematične pijance
(prilagođeno od Millera i Sovereigna, 1989.) do Ozbiljno ovisni o opijatima nedavno su priznali
metadon klinika za održavanje (Saunders i sur., 1995). 1 klijenata je nasumično raspoređeno u
eksperimentalnu skupinu i od njih se tražilo da identificiraju pozitivne i negativne aspekte
njihove uporabe opijata i projicirati posljedice u budućnost. Ti klijenti su tada bili Zamoljen da
razmisli o njihovoj uporabi i raspravi o tome na jednotjednom praćenju sesija. 65 ispitanika u
kontrolnoj skupini dobilo je jednosatnu edukaciju intervencija koja obuhvaća šest pitanja
povezanih s tvarima, kao što je predoziranje odgovori, pravni aspekti i izvori preporuka. Održane
su sesije praćenja s obje skupine u 1 tjedan, 1 mjeseca i 3 mjeseci. Znatno manje Klijenti koji su
primali motivacijsku intervenciju odustali su od studija na svaka od sljedećih točaka u usporedbi
s onima koji primaju obrazovanje komponenta. Do 6-mjesečne točke motivacijski predmeti imali
su značajno manje problema povezanih s opijatima od ostalih. U usporedbi s odgojno-obrazovna
skupina, klijenti koji su primali motivacijsku intervenciju bili su također je vjerojatnije da će
napraviti pozitivan početni pomak u fazi promjene mjeru (vidjeti raspravu o fazama promjene u
prethodnom dijelu ovog poglavlja), da izraze snažniju predanost apstinenciji, ostanu dulje u
liječenju i recidivirati manje brzo ako oni ne ispadnu. Studija je zaključila da je kratak
Motivacijske intervencije ojačale su rezoluciju primatelja o suzdržavanju od upotrebe opijata i
potpunog sudjelovanja u liječenju, te su stoga korisno u poboljšanju performansi i usklađenosti
programa među klijentima pohađanje klinike za metadone (Saunders, 6). Ova i druge studije su
otkrile da usklađenost s Plan liječenja, a ne samo duljina liječenja, jedan je od važni čimbenici
koji utječu na pozitivne ishode za klijente koji primaju liječenje.

U studiji koja je proučavala troškove kratkih intervencija, Holder i kolege procijenjeni dokazi
kliničke učinkovitosti i tipični troškovi različiti modaliteti liječenja alkoholizmom i pronašli su
kratke motivacijske savjetovanje među najučinkovitijima u smislu kombinacije kliničke i
isplativost (Holder et al., 1991.). Zauzeo je treće mjesto među šest najviših pristupa u smislu
ponderirane učinkovitosti (na temelju ukupno devet studija provedeno između 1983. i 1990.).
Kratko motivacijsko savjetovanje bilo je i ocijenjeno najjeftinijim od šest najučinkovitijih
modaliteta - ili većine isplativo od 33 procijenjena modaliteta. Autori ovog istraživanja posebno
je navedeno da odluke o planiranju liječenja i financiranju ne bi smjele temeljiti se na tom
početnom nastojanju da se naprave "aproksimacije prve razine" isplativost.

Kritičari su izrazili zabrinutost da bi se kratke intervencije mogle protumačiti kao liječenje

panaceje za sve pacijente s različitim razinama alkohola problemi i različiti obrasci potrošnje
(Drummond, 1997; Heather, 1995. Mattick i Jarvis, 1994. Iako većina istraživača priznaje da
mnogi klijentima nije potreban dugotrajan i skup tečaj pojedinca ili grupe liječenje, literatura
koja zagovara kratke intervencije kao tretman za sva zlouporaba opojnih droga je precijenjena
(Heather, 1995.; Mattick i Jarvis, 1994. Pri ocjenjivanju uvijek treba biti oprezan preporuke za
studiju. Klinička ispitivanja u ovom TIP-u o uporabi sažetka Specifične su intervencije u pogledu
ciljane testirane populacije i moguću razinu generalizacije.

Metodološka pitanja

Često se postavljaju pitanja u vezi sa specifičnim metodološkim pitanjima studije o kratkim

intervencijama. Prvo, mnoge kratke intervencije Studije, posebno one usmjerene na alkohol,
oslanjaju se na podatke o samoprijavi odrediti ishode. Valjanost mjerenja alkohola i druge
uporabe samoprijava se rutinski dovodi u pitanje; međutim, recenzenti relevantnih literatura je
zaključila da su ti podaci općenito valjani i pouzdani (Midanik, 1982.; Sobell i Sobell, 1990.
Izvješćima od kolaterala, kao što su članovi obitelji, nisu toliko pouzdani osim za vrlo vidljivi
događaji, kao što su uhićenja povezana s pićem (Midanik, 1982). Osobe s opasni obrasci pijenja
pružit će točne informacije o njihovim uporaba, posebno pod sljedećim uvjetima: (1) Postavka je
istraživanje ili kliničko, (2) povjerljivost je osigurana i (3) intervju se daje kada je ispitanik
trijezan (Sobell i Sobell, 1990). Tehnikama Kako bi se povećala točnost samoprijava, nedavno su
korišteni studij (Fleming i sur., 1997., 1999.). Ove studije koriste anketari koji u potpunosti
razumiju pitanja vezana uz piće i mogu objasniti zbunjenost u vezi s uobičajenim pojmovima
(npr. "zamračenja", "visoka").

Zabrinutost zbog metodoloških ograničenja nekih istraživanja uključivala je veličine uzoraka

koje su bile premale, a statistička snaga nedovoljna za pouzdano otkriti razlike između učinaka u
skupinama u usporedbi (Bien et al., 1993; Mattick i Jarvis, 1994. Može biti diferencijalno
iscrpljivanje u skupinama pri praćenju, a ta odustajanja mogu biti zanemaren ili isključen iz
analiza (Bien et al., 1993; Drummond 1997. Kahan i sur., 1995), ili bi moglo doći do
kontaminacije jer bi usporedna skupina mogla biti traženje dodatnog liječenja tijekom
istraživanja (Bien et al., 1993; Kahan i sur., 1995; Mattick i Jarvis, 1994. Također randomizacija
uzoraka nije uvijek provedena (Wilk et al., 1997), a neki i rani studije nisu imale kontrolne
skupine ili nisu imale odgovarajuću usporedbu grupa (Bien et al., 1993). Neki od Novije kratke
intervencijske studije riješile su mnoge od tih problema (Fleming i sur., 1997., 1999.). Međutim,
to ostaju pitanja To se mora riješiti novim studijama kratkih intervencijskih tehnika s posebne
populacije i s novom tehnologijom.

Buduća pitanja u istraživanju i Praksa

Pozadinska istraživanja u ovom TIP-u temelje se na najrigoroznijim ispitivanjima iz 1960-ih do

1990-ih. Kako su dizajni studija postajali sve više sofisticirana, mnoga ranija metodološka
pitanja su Obratio. I dalje postoje pitanja o određenim razinama zlostavljanja i ovisnost nakon
koje su kratki intervencijski pristupi manje učinkoviti i Potrebno je intenzivnije liječenje.
Moguće je da su čimbenici kao što su socijalna stabilnost i podrška (kao što je navedeno u
Edwardsu i Orfordu, 1977.) igraju ulogu u poboljšanju odgovori na kraće tretmane i da ti
čimbenici mogu biti važniji od razine zlouporabe ili ovisnosti o opojnim drogama.

Kako se sekundarne analize provode iz novijih kliničkih ispitivanja, neka od njih Pojavit će se
najjači kovarijati. Daljnja istraživanja posebno su se usredotočila O bezbroj pitanja koja bi mogla
utjecati na ishode potrebno je utvrditi mogu li kratke intervencije biti korisne klijentima s
dvostrukim dijagnozama ili da li uvijek zahtijevaju intenzivnije tretmane zbog složenost njihovih
bolesti. Iako je u tijeku testiranje istraživanja učinkovitost kratkih intervencija s pacijentima koji
imaju ozbiljne psihijatrijske bolesti i koegzistirajući poremećaji zlouporabe opojnih droga, nema
objavljene studije koje se definitivno bave ovim pitanjem.

Postoje čvrsti dokazi koji podupiru učinkovitost probira alkohola i kratke intervencije, posebno
(Fleming i sur., 1997). Međutim, malo je studija do danas testirano provedba kratkih
intervencijskih strategija u zajednici medicinske postavke i postavke liječenja. To se rješava
nekoliko novih inicijativa Ključni sljedeći korak u procesu. Higgins-Biddle i kolege identificirani
istraživačka baza i trenutne primjene probira i kratkih informacija intervencije (Higgins-Biddle i
sur., 1997). Nalazi o učinkovitosti kliničkih ispitivanja na Utvrđeno je da su probir i kratke
intervencije ohrabrujući, s rizičnim Pijanci u prosjeku smanjuju konzumaciju alkohola za 20
posto. Pojedinačni rezultati istraživanja varirali su od 15 do 40 posto, ovisno o Populacija i
korištena metodologija. U sljedećih nekoliko godina, fokusirani rad u Ta će područja obavijestiti
kliničare o optimalnoj kratkoj intervenciji provedba strategija i pružanje mosta od učinkovitosti
istraživanja do praktična primjena u kliničkim okruženjima u stvarnom svijetu.

Postoje dokazi da su različite kratke intervencije učinkovite s rizični korisnici i korisnici opasnih
tvari, a novi dokazi upućuju na to da Kratke intervencije mogu se koristiti za motiviranje
pacijenata da potraže specijalizirano liječenje zlouporabom opojnih droga i liječenje nekih osoba
ovisnih o alkoholu. Klinički dokazi također sugeriraju da se kratke intervencije mogu koristiti u
specijalizirani programi liječenja za rješavanje specifičnih ciljanih pitanja.

Ukratko, Odbor za konsenzus smatra da je od ključne važnosti za kreatore politika i pružatelji

upravljane skrbi kako bi razumjeli da bi kratke intervencije trebale nikada se ne smatra jedinom
opcijom liječenja za osobe s tvarima problemi sa zlouporabom, ali kao jedan od kontinuuma
tehnika za upotrebu s populacija klijenata s problemima zlouporabe opojnih droga u rasponu od
rizičnog do Ovisna upotreba.
Obavijest o autorskim pravima
ID police za knjige: NBK64942