Professional Documents
Culture Documents
Mentor: Student:
Profesor dr. Lj. Miljković
Sadržaj:
Uvod.................................................................................................................................................... 3
1.Osnovni pojmovi........................................................................................................................ 4
5.Ciljevi............................................................................................................................................ 11
6.Ofanzivne strategije............................................................................................................... 13
7.Defanzivne strategije............................................................................................................. 15
9.Razlozi preuzimanja............................................................................................................... 17
Zaključak........................................................................................................................................ 21
Literatura....................................................................................................................................... 22
Strana 2
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Uvod
Pitanja merdžera i akvizicija preduzeća jedna je od oblasti finansija koja privlači pažnju
kako javnosti tako i finansijskih eksperata i menadžera. Oblast merdžera i akvizicija obuhvata
skup značajnih specifičnih aktivnosti koje zadiru u mnoge sfere poslovnog života. U uslovima
globalizacije poslovanja, jake konkurentnosti i promenjivosti okruženja merdžeri i akvizicije kao
strategija eksternog rasta preduzeća omogućavaju preduzećima da se prilagode novonastalim
šansama i na bolji način pozicioniraju kako bi ostvarila veću vrednost za svoje interesne grupe. U
tržišnim ekonomijama putem merdžera i akvizicija ostvaruje se transfer vlasničke i menadžment
kontrole, u smislu preuzimanja manje uspešnih preduzeća od strane ekonomski efikasnijih i
finansijski jačih preduzeća. Na taj način vrši se stalno restrukturiranje privrede kroz vlasničko
preuzimanje, koje deluje u pravcu jačanja profitabilnosti preduzeća. Merdžeri i akvizicije već
decenijama predstavljaju jednu od najčešće sprovođenih strategija restrukturiranja, kako po
obimu, tako i po vrednosti sprovedenih transakcija. Kao glavni razlozi za merdžere i akvizicije
navode se globalizacija, tehnološke inovacije, deregulacija finansijskih aktivnosti i sl.
1.Osnovni pojmovi
Strana 3
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Pored njega, u praksi se javlja i supsidijarni merdžer kod koga ciljno preduzeće postaje
ogranak matične kompanije. Merdžer obično nastaje kada ekonomski entiteti slične veličine
nastave da posluju kao novo preduzeće. Vlasnici akcija preduzeća koja se pripaja mogu zameniti
svoje akcije za akcije sada novog preduzeća. Preduzeće koje ima dominantnu ulogu u pripajanju
preuzima aktivu i obaveze onog drugog preduzeća. Merdžer karakteriše prestanak apsorbovanih
društava kao pravnih lica (bez sprovođenja postupka likvidacije) i univerzalna sukcesija – prenos
imovine u celini (sa svim pravima i obavezama) apsorbovanih društava na društvo nastalo
pripajanjem ili novonastalo društvo. Preduzeće A apsorbuje preduzeće B, koristeći svu aktivu i
pasivu preduzeća B, koje prestaje da postoji kao pravni entitet. Vlasnici preduzeća B obično
menjaju svoje akcije za akcije preduzeća A. U većini slučajeva, najmanje 50% akcionara ciljnog
preduzeća i preduzeća ponuđača mora da odobri pripajanje.1 Merdžeri privrednih društava imaju
značajne prednosti ali i nedostatke. Ono što je pozitivno iz ovih procesa jeste što vode ka većoj
rentabilnosti, mogu dovesti do uklanjanja nepoželjnih konkurenata na tržištu, dok sa druge strane,
mogu voditi ka stvaranju nefleksibilnog društva, gde se umanjuje verovatnoća ostvarivanja
pozitivnih finansijskih rezultata.
Strana 4
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
sasvim novo preduzeće, dok ranija dva prestaju da postoje, a njihovi vlasnici nisu oštećeni jer
mogu da zamene svoje akcije za akcije nove zajedničke firme.
Drugi oblik transakcije su akvizicije. To je vrlo širok pojam koji se koristi u slučaju kada
jedno preduzeće kupuje i stiče paket akcija drugog preduzeća. Na taj način ono može preuzeti
kontrolu i doći u situaciju da odlučuje o njegovoj budućnosti. Danas je to osnova ostvarivanja
rasta i sinergije velikih i jakih kompanija, kao i boljih performansi i strateških ciljeva. Da bi
ostvarile svoj puni sinergetski efekat potrebno je da procesi akvizicije budu adekvatno
projektovani, da se sklapanju akvizicionog posla priđe na odgovarajući način, sa odgovarajućom
taktikom, te da postakvizaciona integracija bude implementirana na osnovu utvrđenog planskog
programa akvizicije. Akvizicija može imati različite oblike i načine realizacije. Na primer,
plaćanje se može obaviti u gotovom novcu ili hartijama od vrednosti, može biti prijateljska i
neprijateljska i može biti usmerena ka potpunom ili delimičnom sticanju kontrole nad drugim
preduzećem. Takođe, ona se može odvijati u tri oblika: kao direktna i privatna ponuda
menadžmenta željenog preduzeća, kao javna ponuda za otkupom akcija i kao akvizicija fizičke
aktive.
Treći oblik je preuzimanje (takeover) koji predstavlja termin koji je vrlo često povezan sa
aktivnostima merdžera i akvizicija. Često je smatran neodređenim jer se vezuje i za prijateljske i
za neprijateljske oblike transformacije kontrole sa jedne grupe vlasnika na drugu.
Aktivnosti merdžera i akvizicija su u svetu doživele veliki procvat u poslednjih desetak godina. Iz
godine u godinu dolazi do rasta, kako broja pojedinačnih transakcija tako i njihove ukupne
vrednosti.
Akvizicija se može opisati kao nalaženje novih poslova, kupovina aktive, organizacionih
delova ili celih preduzeća, zatim sticanje vlasničkog učešća u drugim preduzećima (direktna
kupovina, kupovina na berzi, preuzimanje, kupovina realne aktive), preuzimanje kontrole nad
drugim preduzećem. Sa pravne tačke gledišta, preduzeće koje je meta preuzimanja prestaje da
postoji i preduzeće koje preuzima nastavlja samostalno da posluje. Pojam preuzimanje
podrazumeva nešto širi pojam od akvizicija i predstavlja različite oblike transfera kontrole
preduzeća sa jedne grupe vlasnika na drugu. U osnovi preuzimanja se dele na prijateljska i
neprijateljska. Ponekad je teško ova dva procesa razlikovati, jer preuzimanje može početi kao
merdžer, dakle putem pregovora dva preduzeća, a završiti se kao tender ponuda, ukoliko na
primer do dogovora ne dođe, pa preduzeće preuzimač odluči da uputi direktnu ponudu
akcionarima za njihove akcije. Ili obrnuto, proces preuzimanja može otpočeti tender ponudom, da
bi se zatim i preduzeće koje je meta preuzimanja uključila u pregovore, čime taj proces prelazi u
merdžer. U većini slučajeva, kao merdžer se može okarakterisati preuzimanje koje rezultuje iz
pregovaranja i obično je „prijateljskog“ karaktera, jer su oba preduzeća zainteresovana za
spajanje. Akvizicija može biti „prijateljska“, kada je upravni odbor i menadžment mete
podržavaju, mada nema nikakvih pregovora već je ponuda upućena direktno akcionarima, i
„neprijateljska“, kada joj se upravni odbor i menadžment protive.
Strana 5
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Horizontalne integracije često dovode do stvaranja velikih tržišnih sila što uzrokuje
značajne monopolističke efekte, i one često mogu biti osporavane prema antitrustovskim
zakonima. Poslednjih godina se sve manje osporavaju ovakve integracije. Vertikalne integracije
predstavljaju spajanje preduzeća koja imaju odnos kupac-prodavac odnosno spajanje preduzeća i
dobavljača ili preduzeća i kupca. Ovaj tip integracija se koristi kada želi da se postavi određena
kontrola u lancu industrije, ali to sa sobom donosi i određene posledice. Na primer, prilikom
inovacije određenog procesa, preduzeće koje se spojilo vertikalno mora da uloži mnogo više
novca i kapitala da bi pratilo taj trend, dok preduzeće koje to nije, prepušta to svojim
dobavljačima ili kupcima. Svakako da se putem vertikalnih integracija smanjuju operativni
troškovi i postiže se ekonomija obima, ali se na isti način gubi na fleksibilnosti samog preduzeća.
Strana 6
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
proizvod na različitim tržištima kako bi proširile svoja tržišta, dok se proizvodne integracije
odnose na spajanje dva preduzeća koja prodaju različite ali srodne proizvode na istim tržištima
kako bi se omogućilo diferenciranje proizvoda. Kako je gore već pomenuto, pored klasifikacije
merdžera i akvizicija na osnovu tipa veze između dva preduzeća, takođe postoji klasifikacija
merdžera i akvizicija na osnovu načina njihovog finansiranja. Svaki od ovih načina finansiranja
sa sobom nosi određene implikacije kako za samo preduzeće, tako i za investitore. Na osnovu
načina finansiranja merdžeri i akvizicije mogu biti:2
Purchase merdžer kako samo ime implicira se dešava onda kada jedno preduzeće kupi
drugo. upovina preduzeća se odvija putem novca ili putem nekih instrumenata duga. Preduzeća
glavnom preferiraju kupovinu na ovaj način, jer se na taj način mogu postići određeni poreski
enefiti. Zamena akcija se dešava kada jedno preduzeće kupuje drugo, onda to preduzeće ne mora
u novcu isplatiti kupljene akcije, već u zamenu akcionarima može ponuditi svoje akcije ili akcije
novoosnovanog preduzeća. Konsolidovani merdžer je jedan od retkih tipova merdžera. U ovom
tipu merdžera, interesantno je to da se oba preduzeća zapravo međusobno kupuju, kombinuju i
stvaraju totalno novi poslovni entitet. Ovim postupkom ranija dva preduzeća prestaju da postoje
kao poslovni entiteti. Dodatno, putem ovog načina merdžera se takođe mogu ostvariti određeni
poreski benefiti.
2
Gogan P. A., (2004), Integracije, akvizicije i restrukturiranje korporacija, Prometej, Novi Sad, str. 51.
Strana 7
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Osnovni razlog za merdžere i akvizicije jeste postizanje veće tržišne moći, koja se izvodi iz
veličine kompanije, njenih resursa i sposobnosti da se takmiči na tržištu. Povećanje tržišnog udela
i snage na tržištu može proizaći iz integracije direktnih rivala (horizontalne integracije), kao i
želja za sopstvenim izvorima snabdevanja, nižim transakcionim troškovima, potrebe za
specijalizovanim inputima (motivi za vertikalne integracije). Suočavanjem sa ulaznim barijerama
u vidu postignute ekonomije obima i diferenciranih proizvoda, preduzeće koje želi da uđe na
novo tržište može zaključiti da je fuzija već pozicioniranog preduzeća na datom tržištu efektivniji
način za osvajanje tržišta, nego ulazak sa novim proizvodom ili uslugom koji su nepoznati
postojećim kupcima.
Fuzije, takođe, mogu biti povoljniji način za preduzeće da dođe do novih proizvoda, jer
omogućuju predvidljiviji povrat uloženih sredstava i brži ulazak na tržište, u poređenju sa
internim razvojem novih proizvoda, koji zahteva mnogo vremena i sredstava. Sem toga rezultati
fuzije se mogu lakše i tačnije proceniti nego rezultati razvoja novog proizvoda, što sa aspekta
uspešnog menadžera, odnosno lidera, fuzije čini manje rizičnim poduhvatom u odnosu na
ulaganje u razvoj novih proizvoda. Preduzeća vrlo retko interno razvijaju nove proizvode kako bi
3
Lukić, Lj., (2010), Upravljanje strukturnim promenama i konsolidacije u bankarstvu Srbije, Međunarodna naučna konferencija,
Kruševac, str. 13.
Strana 8
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
diverzifikovala svoje proizvodne linije, s obzirom da su fuzije najbrži i najlakši način za promenu
njihovog portfolia poslovanja. Takođe, preduzeća mogu koristiti fuzije kako bi smanjila svoju
zavisnost od jednog ili više proizvoda ili tržišta, odnosno proširila delokrug poslovanja, ukoliko
su na postojećem području poslovanja suočena sa intenzivnom konkurencijom. Učenje i
razvijanje novih sposobnosti, sticanje znanja i veština različitih od onih koja preduzeća već
poseduju, isto tako su veoma važan razlog koji govori u prilog fuzijama i akvizicijama.
Pored gore pomenutih razloga postoje istraživanja po kojima jedan od motiva za fuzije i
akvizicije jeste i arogancija menadžera (lidera). Naime, menadžeri odnosno lideri teže da kupuju
preduzeća iz svojih ličnih motiva i u tom slučaju ekonomska korist nije jedina niti najvažnija
motivacija za fuzije. Neka preuzimanja su motivisana ubeđenjem da uprava kupca može
uspešnije da rukovodi resursima ciljnog preduzeća. Ponuđač može da veruje da je stručnost
njegovog menadžmenta takva da bi pod njihovom kontrolom ciljno preduzeće uspešnije
poslovalo. Ovo motiviše kupca da plati veću cenu za ciljno preduzeće tj. za njegove akcije nego
što trenutno vrede. Takođe treba napomenuti da motiv za integrisanje mogu biti i odgovarajuće
poreske olakšice.
Strana 9
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Značajan deo kupljenih akcija na otvorenom tržištu može da osujeti primenu mera odbrane,
odredbe o potrebi supervećine prilikom glasanja, kao i da pomogne kod pregovora sa ciljnim
preduzećem za pristanak na prijateljsku direktnu ponudu i na taj način obeshrabri potencijalne
dobre vitezove na upućivanje ponuda. Postoji veliki broj taktika neprijateljskog ponuđača, ali je
taj broj ipak znatno manji u odnosu na broj taktika odbrane koje stoje na raspolaganju ciljnom
preduzeću.5
5.Ciljevi
5
Ćirović, М., (2006), Bankarstvo, European Center for Peace and Development, Beograd, str. 67.
Strana 10
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Za sva preduzeća, bez obzira u kojoj se ulozi našla, kao jedna od vrhovnih ciljnih funkcija
se uzima maksimiziranje vrednosti za vlasnike. U ostvarenju tog cilja preduzeća mogu koristiti
različite vrste strategija. Jednu od najznačajnijih predstavljaju strategije rasta. Za one subjekte
koji se nalaze u ulozi ponuđača ostvarivanje merdžera i akvizicija ustvari predstavlja realizaciju
rasta, pošto time oni povećavaju svoju veličinu. Tri važna cilja koja preduzeća žele da ostvare su
sinergija, poreski efekti i korišćenje povoljnih poslovnih prilika. Sinergetski efekti se javljaju u
slučaju kada je ukupna vrednost dve kompanije koje se povezuju veća od prostog zbira njihovih
pojedinačnih vrednosti. Postoje rani izvori sinergije kao što su ostvarivanje efekata ekonomije
obima, eliminisanje slabosti, smanjenje administrativnih troškova, tehničko tehnološke inovacije
i slično. Sa druge strane one mogu doneti poreske efekte, odnosno uštede i smanjivanje stepena
poreskog opterećenja. Još jedan od ciljeva je korišćenje povoljnih poslovnih prilika koje se
odnose na situaciju kada su tržišne cene akcija ciljnog preduzeća na relativno niskom nivou,
daleko ispod njihove realne vrednosti. Tada su akvizicije i preuzimanja jedan od sigurnih načina
da se kreira blagostanje za vlasnike.
Osim ovih postoje i drugi ciljevi ovakvih poslovnih transformacija. Među njima je i ulazak
na nova tržišta, naročito u slučaju sporo rastućeg tržišta, tržišta sa neelastičnom tražnjom na
smanjenje cena i slično. Drugi cilj ovom strateškom pristupu je i povećanje operativne efikasnosti
što može da podrazumeva delovanje različitih ekonomija, postizanje sinergetskih efekata u
obavljenju različitih poslovnih funkcija, ostvarivanje različitih ušteda i racionalizacije celog
poslavanja preduzeća. Pored ovih, javlja se naravno i cilj postizanja što veće profitabilnosti, što je
uskladu sa osnovnom ciljnom funkcijom savremenog preduzeća.
Strana 11
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
6.Ofanzivne strategije
Strana 12
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Na finansijskim tžištima postoji veoma veliki broj strategija koje se tiču M&A aktivnosti.
Postoje strategije ofanzivnog tipa, koje za cilj imaju sticanje kontrole nad drugim preduzećem,
kao i defanzivne, kojima se prenebegava prilikom odbrane preduzeća od pokušaja preuzimanja.
Što se tiče ofanzivnih strategija, postoje dve podgrupe. U prvu, u kojoj je ponuda za preuzimanje
usmerena direktno ka vlasnicima, spadaju operacije na otvorenom tržištu, javne ponude, ponude
sa dve cene i mehanizam borbe zastupnika. Drugu podgrupu ofanzivnih strategija čine one
aktivnosti preuzimanja kod kojih se ponuda upućuje menadžerima ciljane kompanije i u nju
spadaju dva mehanizma, ponuda za pripajanje i ponuda „medveđi zagrljaj“.
Ponuda sa dve cene predstavlja još jednu varijantu javne ponude za preuzimanje u kojoj
ponuđač nudi dve cene za akcije ciljane kompanije. Prva cena je viša ili u nekom smislu
superiornija, na primer isplata u gotovini i odmah, i odnosi se na određeni maksimalni broj
akcija, kojima ponuđač stiče kontrolu nad ciljanim preduzećem. Druga cena je značajnije niža i
odnosi se na preostale akcije. Ovim mehanizmom se uspešno vrši pritisak na vlasnike akcija
ciljane kompanije da svoje akcije prodaju što pre, uz vrlo povoljne uslove i visoku premiju.
Borba zastupnika predstavlja pokušaj pojedinačnih akcionara ili grupe akcionara da preuzmu
kontrolu ili unesu neke druge promene u poslovanje akcionarskog društva. To se vrši putem
mehanizma zastupanja vlasnika akcija na godišnjim skupštinama akcionara. Zastupanje označava
pravo da se glasa pomoću akcija nekog drugog akcionara. Ideja celog mehanizma je da se
iskoriste glasovi onih akcionara koji apstiniraju od glasanja za pojedine odluke društva, do čega
dolazi usled njihovog verovanja da sa sitnim udelima ne mogu puno da utiču, a što je objektivna
posledica disperzije vlasništva na veliki broj akcionara. Uslov za otpočinjanje borbe je da jedna
grupa ima određeni procenat glasova. Oni preko svojih predstavnika pokušavaju da izlože svoju
Strana 13
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
viziju i program razvoja kompanije i tako privole ostale, neopredljene, vlasnike akcija da im daju
galsove.
„Medveđi zagrljaj“ je specifičan mehanizam preuzimanja u kom se, bez prethodne najave i
upozorenja, upućuje pismeno obveštenje menadžmentu ciljane kompanije u kojoj su sadržni
gotovo svi relevantni uslovi preuzimanja. Ponuda je nazvana „medveđi zagraljaj“ jer je
menadžerima ciljanog preduzeća obično ostavljeno malo vremena za donošenje odluke, a
najčešće se radi o ponudi daeko većeg i znažnijeg preduzeća, koja se teško može odbiti.
7.Defanzivne strategije
Kako je 1980ih godina veliki broj M&A aktivnosti imao odlike neprijateljskog
preuzimanja, tako su se razvijale i usavršavale strategija za odbranu. One su postale izuzetno
sofisticirane, uz uključivanje sve većeg broja stručnjaka kako iz, tako i van preduzeća.
Defanzivne strategije moguće je podeliti u dve velike podgrupe. Prva grupa tiče se preventivnih
Strana 14
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
strategija, odnosno odbrane pre ponude za preuzimanje i u nju je moguće uključiti amandmane o
nepreuzimanju u internim aktima kompanije, „otrovne pilule“, dokapitalizaciju pomoću više
klasa akcija i „zlatni padobran“. Drugu grupu čine odbrane posle objavljivanja ponude za
preuzimanje u koju spada veliki broj mehanizama, kao što su „pakman“, parničenje, promene u
strukturi kapitala, „beli vitez“ i sporazumi o otkupu akcija.
„Otrovne pilule“ su odbrana koja je prvi put upotrebljena 1982. godine, za odbranu
kompanije El Paso Electronics. Reč je o odbrani gde se ciljano preduzeće koristi emisijom
različitih hartija od vrednosti, čime mu se smanjuje vrednost u očima potencijalnog ponuđača.
Dokapitalizacija pomoću više klasa akcija predstavlja mehanizam da se kreira takav glasački
mehanizam koji će omogućiti lakše zadržavanje kontrole nad kompanijom. U posedu akcija sa
superiorinijim pravom glasa obično se nalaze osnivači, članovi njihovih porodica, menadžeri i
slično. „Zlatni padobran“, pak, predstavlja odbrambenu strategiju koja podrazumeva postojanje
atraktivnog sporazuma koji menadžerima garantuje visoku kompenzaciju u slučaju
neprijateljskog preuzimanja i gubitka posla. Sam mehanizam se naziva „zlatnim“ jer u sebi sadrži
značajne iznose koji se garantuju menadžerima. Njegovo postojanje ne može da spreči
preuzimanje, ali ga može odvratiti, pošto ono u tom slučaju postaje skuplje, pa samim tim i manje
verovatno.
„Pakman“ predstavlja jednu krajnje ekstremnu strategiju, gde preduzeće koje je meta
preuzimanja lansira kontra ponudu za kupovinom akcija kompanija ponunđača. Strategija je
dobila ime po kompjuterskoj igrici, gde jedan karakter, pacman, pokušava da preživi tako što jede
druge karaktere. Parničenje, odnosno suđenje, predstavlja svojevrstan vid defanzivne strategije u
kojoj ciljano preduzeće pokreće spor pred sudom nad ponuđačem. Argumenti u parnici se obično
svode na preispitivanje korektnosti cene, kao i na to da se pokaže da upravni odbor radi u interesu
svih vlasnika akcija. Prednost parničenja leži u dobijanju dodatnog vremena za primenu neke od
drugih odbrambenih strategija.
Strategiju promene u strukturi kapitala čini veći broj različitih mehanizama koje ciljanom
preduzeću stoje na raspolaganju. Jedna od najčešćih je dokapitalizacija, koja podrazumeva da
komapnija uzima veliki iznos duga kako bi isplatila visoke dividende vlasnicima akcija i na taj
Strana 15
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
način sprečila da ih prodaju. Takođe, primenjuje se i povećanje nivoa duga, čime se ciljano
preduzeće čini manje atraktivnim za ponuđača. Može se izvršiti i emisija novih akcija kojom se
može razvodniti vlasništvo ponuđača, a može se vršiti i otkup sopstevnih akcija na sekundarnom
tržištu ili putem javne ponude za sticanje sopstvenih akcija, što je veoma čest mehanizam
odbrane.
„Beli vitez“ je strategija u kojoj preduzeće koje je meta preuzimanja pokušava da nađe
prijateljsku kompaniju koja se naziva „beli vitez“ i koja predstavlja alternativu neprijateljskom
ponuđaču (crni vitez). Beli vitez se obično obavezuje da neće izvršiti likvidaciju ciljanog
preduzeća, da neće otpuštati radnike kao i da će zadržati postojeći menadžerski vrh. Slično ovoj
strategiji, vrši se i strategija „belog pratioca“, gde se akcije mete preuzimanja prenose u ruke
prijateljske kompanije ili investitora, koji tada poseduje značajan vlasnički udeo, ali nema
nameru da stekne potpunu kontrolu nad kompanijom.
Sporazume o otkupu akcija takođe čine veći broj mehanizama odbrane čija je suština da
preduzeće meta spreči neprijateljsko preuzimanje tako što sklapa sporazum sa ponuđače da
otkupi svoje akcije. Neke od tipičnih odbrana iz ove grupe su otkup akcija uz premiju, gde
preduzeće otkupljuje svoje akcije od ponuđača uz značajnu premiju, kao i sporazmi o prestanku
dalje kupovine akcija, gde se između ciljane komapnije i ponuđača postiže sporazum da ponuđač
više neće kupovati akcije mete. Tako dolazi do zamrzavanja određenog procenta vlasništva
preduzeća, čime se sprečava pokušaj neke treće strane da izvrši upad i ugrozi dotadašnje
vlasničke pozicije.
- Faza analize
6
Damodaran, A., (2007), Korporativne finansije - teorija i praksa, MODUS – Centar za statisti čka istraživanja i prognoze,
Prijepolje, str. 91.
Strana 16
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
- Faza pregovaranja
- Faza integracije
Faza analize je prva i početna faza merdžera i akvizicije i ona se sastoji od nekoliko
podfaza. Pre svega se donosi strateška odluka o korišćenju M&A strategije, zatim business
intelligence – proces koji zapravo predstavalja sakupljanje informacija iz spoljašnjosti preduzeća
kako bi se uočila nova šansa za poslovni rast. Posle spoznaje novih i pristupačnih šansi na tržištu,
sledi pretraživanje preduzeća, koja imaju predispozicije za ispunjavanje uočenih tržišnih šansi.
Zatim se kreira lista potencijalnih preduzeća koja ispunjavaju sve tražene uslove, kako bi se zatim
pokrenuo postupak due diligence – postupak koji predstavlja analizu celog preduzeća. Kada se
odluči o tome, koja preduzeća su ispunila sve tražene uslove i ako su rezultati analize
zadovoljavajući, sledi faza pregovaranja, koja se sastoji od tri podfaza. Prva podfaza se odnosi na
procenjivanje vrednosti preduzeća, zatim sledi podfaza pregovaranja, da bi se na kraju sklopio
ugovor, gde su svi aspekti merdžera i akvizicije dogovoreni. Faza integracije je poslednja faza, a
neki stručnjaci govore i ključna faza u procesu merdžera i akvizicija. Faza integracije se sastoji
od post-merdžer integracije, gde se zapravo strategija spajanja ili preuzimanja ostvaruje.
Strana 17
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
9.Razlozi preuzimanja
Osnovna ideja kod spajanja kompanja je da će doći do povećanja toka gotovine nakon
preuzimanja, ali naravno uz postojanje određenog rizika koji ide uz to, ali uz saznanje da će dobit
biti veća od plaćene vrednosti. Naravno do svega toga neće doći odmah, već nakon određenog
vremenskog perioda.
Strana 18
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
klima utiče na stavove prvih ljudi. To su kulturno jako velike razlike, koje utiču na dalji tok
poslovanja.
Kada dođe do kupovine stare organizacije od strane stare, oni su kulturno vrlo blizu, ali
tada dalje poslovanje uglavnom ide na dole, jer inovacija nema ni u jednom poju poslovanja.
Menjanje klime u organizacijama koje stare nije lako. Za sada dobre rezultate daje uvođenje
tehnološke discipline i smanjenje radne snage. Uglavnom strane firme daju otpremnine i na taj
način lakše zamenjuju stare kadrove novim, mladim kadrovima, koje je lakše oblikovati po
standardim nove firme. Na kraju tog procesa broj kadrova u firmi bude približno jednak broju pre
preuzimanja, ali su to novi kadrovi više okrenuti sektorima prodaje i marketinga.
Poput čoveka koji kada se ugoji ili omršavi mora da menja odelo, tako i organizacija mora
da se prilagodi promenljivim uslovima okruženja, da se stalno reoranizuje i prilagođava.
Strana 19
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Strana 20
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
Zaključak
Postoje različite forme merdžera i akvizicija u zavisnosti od glavnih aktera i ciljeva koji se
žele ostvariti. Koristi koje se očekuju od merdžera i akvizicija su: povećavanje tržišne snage,
povećavanje profitabilnosti i povećavanje tržišne vrednosti banke.
Krajnji rezultat spajanja bi trebalo da se vidi kroz povećanje profita i smanjenje rizika
zbog uvođenja boljeg menadžmenta, kao i uvođenja novih i poboljšanih tehnologija. Kada dođe
do spajanja dve kompanije koje posluju u različitim delatnostima, to daje mogućnost manjeg
Strana 21
Seminarski rad - MERDŽ ER I AKVIZICIJA
rizika, jer dolazi do diversifikacije. Spajanje preduzeća u istoj grani može biti zabranjeno
zakonom, pa je povoljnije povezivanje preduzeća iz različitih grana poslovanja.
Da bi se spajanje isplatilo neophodna je sinergija. Pri spajanju može doći do prijateljskog
ili neprijateljskog «scenarija». Do neprijateljskog dolazi kada ne postoji komercijalna logika pri
spajanju. U kompaniji se javlja osećaj da je ponuđena cena niska. Veliki problem predstavlja i
kada rukovodstvo želi da zadrži postojeće pozicije.
Pozitivno je što sadašnja istraživanja pokazuju da je sve više prijateljskih «scenarija» u
svetu.
Literatura
[1] Damodaran, A., (2007), Korporativne finansije - teorija i praksa, MODUS – Centar za
statistička istraživanja i prognoze, Prijepolje.
[4] Ćirović, М., (2006), Bankarstvo, European Center for Peace and Development,
Beograd.
[5] Stojiljković, M., Krstić, J., (2000), Finansijska analiza, Ekonomski fakultet, Niš.
[6]https://books.google.rs/books?id=9VAWcs_WtXoC&pg=PR11&lpg=PR11&dq=merd
%C5%BEeri+i+akvizicije+pojam&source=bl&ots=DBZj6ITcDu&sig=_kOhUymYsRXipwfJkc
Mf9LoTOys&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjyu9-
FyY7ZAhWRDuwKHdWtBDAQ6AEIbDAJ#v=onepage&q&f=false
Strana 22