Zdravo Spavanje I Strategije Spavanja

25. 12. 2022.
14:25 Zdravo spavanje i strategije spavanja - zdrave navike spavanja, sretno dijete
Zdrave navike spavanja, sretno dijete
Zdravo spavanje i strategije spavanja

ZDRAV SPAV
Jesu li obrasci spavanja vašeg djeteta zdravi? Pet je elemenata zdravog sna za djecu:
1. Trajanje sna: noć i dan
2. Drijemanje
3. Konsolidacija sna
4. Raspored spavanja, vrijeme spavanja

5. Redovitost spavanja
Kada je ovih pet stavki u odgovarajućoj ravnoteži, djeca dobivaju ono što im je potrebno.
Pogledajmo prvo svaku posebno. Kasnije ćemo vidjeti kako svaki element zapravo nije neovisan
od ostalih, već jednostavno dio paketa koji se zove "zdrav san".
Dok razmatramo biološki razvoj ovih pet čimbenika, zapamtite da roditeljske prakse poput
hranjenja ne utječu na razvoj mozga. Pet je prijelomnih točaka u procesu sazrijevanja spavanja:
šest tjedana (noćni san se produljuje), dvanaest do šesnaest tjedana (dnevni san se regulira),
devet mjeseci (nestanak noćnog buđenja za 14 hranjenja i treći san), dvanaest do dvadeset
jedan mjeseci (nestanak jutarnjeg drijemanja), te tri do četiri godine (popodnevno drijemanje
postaje sve rjeđe).
https://doctorlib.info/health/healthy-sleep-habits/2.html 1/50
25. 12. 2022. 14:25 Zdravo spavanje i strategije spavanja - zdrave navike spavanja, sretno dijete
Kako mozak vaše bebe sazrijeva, obrasci i ritam spavanja se mijenjaju. Ako svoje roditeljske
postupke uvijek prilagođavate ovim promjenama, vaše će dijete dobro spavati. Oni roditelji koji
ne vide ove promjene ili ne rade te prilagodbe imaju bebe koje postaju preumorne. Biološki
razvoj koji uzrokuje sve te promjene pod kontrolom je dvaju regulatornih mehanizama.
Razumijevanje ovih kontrolnih mehanizama pomoći će vam organizirati svoje misli i planirati
svoje radnje kako biste osigurali zdrav san za svoje dijete.
Prvi regulacijski sustav kontrolira potrebu tijela za snom i nazvan je "homeostatski kontrolni
mehanizam". Ukratko, to znači da što dulje ne spavate, kasnije ćete duže spavati. Ako izgubite
san, tijelo ga pokušava obnoviti. Tijelo se trudi osigurati da spavate dovoljno. Ovaj automatski
proces odražava unutarnji biološki mehanizam koji mi ne kontroliramo. To je slično tijelu koje želi
kontrolirati svoju temperaturu; kada nam je vruće, automatski se znojimo. Ako ne pijemo
dovoljno tekućine, ne možemo se znojiti i patimo od loših učinaka dehidracije. Međutim, ako
pijemo previše kofeina i uskraćujemo san tijelu, također nanosimo štetu. Nažalost, biološka
potreba naše bebe za snom uvijek se mijenja,stoga moramo biti na oprezu kako ne bismo
propustili promjene u potrebama za spavanjem.
Sekundarni regulatorni sustav nazvan je "sustav cirkadijanskog mjerenja vremena". Također se
naziva "unutarnji vremenski sustav" i može se smatrati namjenskim regulatornim programom
koji uključuje i isključuje određene gene kao odgovor na ciklus svjetlo-tama. Ovaj regulacijski
aparat izgrađen za uključivanje i isključivanje molekularni je sat koji je genetski određen i
postavlja se na točno vrijeme pomoću sunčeve svjetlosti. Ovaj mehanizam automatski pokušava
osigurati da tijelo spava u pravo vrijeme i da su, kada spavate, vrijeme i količine različitih faza i
vrsta sna točni. Signali dolaze iz određenog područja unutar mozga kako bismo se osjećali
pospano ili budno. Obrazac ovih signala mijenja se tjednima, mjesecima i godinama kako beba
izrasta u odraslu osobu.Tempo ovih promjena posebno je brz tijekom prvih nekoliko mjeseci,
tako da je roditelju lako malo poremetiti tempo. Taman kad pomislite da ste shvatili kada vaša
beba treba odspavati ili biti stavljena u krevet navečer, vremena se mijenjaju!
VAŽNA TOČKA
Interni sustav mjerenja vremena je pod genetskom kontrolom tako da postoje
individualne varijacije. Potrebno je vrijeme da se interni sustav mjerenja vremena
izrazi.
Trajanje sna: noć i dan
Ako ne spavate dovoljno dugo, osjećate se umorno. Ovo zvuči vrlo jednostavno i očito, ali koliko
je sna dovoljno? I kako možete znati spava li vaše dijete dovoljno?
Čini se da obrasci spavanja dojenčadi ispod tri ili četiri mjeseca starosti uglavnom odražavaju
razvoj djetetova mozga. Tijekom tih prvih nekoliko tjedana, zapravo, trajanje spavanja je
jednako potrebama za snom, jer na ponašanje dojenčeta i trajanje spavanja najviše utječu
biološki čimbenici. Ali nakon otprilike tri ili četiri mjeseca, a možda čak i nakon otprilike šest
tjedana (ili šest tjedana nakon termina za rano rođene bebe), roditeljske prakse mogu utjecati na
trajanje sna i, posljedično, na ponašanje. Kao što ću kasnije detaljnije raspraviti, vjerujem da
roditelji mogu poticati šarmantnije, smirenije i opreznije ponašanje tako što će postati osjetljiviji
na potrebu svog djeteta za spavanjem i tako što će mu pomoći u održavanju zdravih navika
spavanja. Cilj je prepoznati i poštivati djetetovu potrebu za snom i ne raditi stvari koje ometaju
prirodni proces spavanja.
Novorođenčad i mala dojenčad

Tijekom prvih nekoliko dana, novorođenčad spava oko šesnaest do sedamnaest sati dnevno, iako
njihov najdulji pojedinačni period spavanja iznosi samo četiri do pet sati. Nije bitno je li vaša
beba dojena ili hranjena na bočicu, te je li dječak ili djevojčica.
PRAKTIČNA TOČKA
Dojilje se često nepotrebno brinu da dugo spavanje lišava njihovu bebu odgovarajućeg
mlijeka. Provjere tjelesne težine kod liječnika uvjerit će vas da je sve u redu.
Između jednog tjedna i četiri mjeseca, ukupno trajanje dnevnog sna smanjuje se sa šesnaest i
pol na petnaest sati, dok se najduže pojedinačno razdoblje spavanja - obično noć - povećava s
četiri na devet sati. Iz nekoliko studija znamo da ovaj razvoj odražava neurološko sazrijevanje
i nije povezan s početkom hranjenja čvrstom hranom.
Neka novorođenčad i dojenčad mlađa od četiri mjeseca spavaju puno više, a druga puno manje.
Tijekom prvih nekoliko mjeseci obično možete pretpostaviti da vaša beba dovoljno spava. Ali ako
vaša beba previše plače ili ima ekstremnu nervozu/kolike, možete pomoći majci prirodi
isprobavanjem korisnih savjeta za "plačljivce" opisanih u 4. poglavlju.
PRAKTIČNA TOČKA
Kad navrše jedan ili dva tjedna, mnoga dojenčad počinju imati nekoliko sati u kojima
se ponašaju sve opreznije, budnije, nadutije i nemirno. To se nastavlja do otprilike
šestog tjedna starosti, nakon čega se počinju smirivati. Ovo sve više razdražljivo i
budno stanje često se krivo tumači kao rezultat majčine tjeskobe ili nedovoljne količine
ili "lošeg" majčinog mlijeka. gluposti! Krivac je privremeno nesputan živčani sustav
koji uzrokuje pretjerano uzbuđenje. Opustiti; ova razvojna faza će proći kako bebin
mozak sazrijeva. Nije tvoja greška.
Mlada dojenčad su vrlo prenosiva. Možete ih odvesti gdje god želite, a kad trebaju spavati, oni će
to učiniti. Sjećam se kad sam, kao student medicine na Sveučilištu Stanford, jednog dana igrao
tenis sa svojom ženom, a moje prvo dijete spavalo je u dječjoj sjedalici pokraj ograde. Ogromni
kiper srušio se niz usku ulicu, praveći strašnu galamu. Otrčali smo do sina, ali smo se iznenadili
da je ostao slatko spavati. Nakon šest tjedana starosti, postao je društveno svjesniji ljudi oko
sebe; nakon otprilike četiri mjeseca starosti, njega su, kao i svu djecu, počeli zanimati lavež
pasa, vjetar u drveću, oblaci i mnoge druge neobične stvari, a sve je to moglo i smetalo
njegovom spavanju.
Za neku dojenčad, vrijeme kada se beba prvi put društveno osmjehne (obično u dobi od šest
tjedana, ili šest tjedana nakon termina, za bebe rođene rano) je kada počinje društvena
znatiželja ili socijalno učenje. Međutim, ispod otprilike tri ili četiri mjeseca starosti, većinu
dojenčadi, poput mog sina, okolina ne ometa previše kada je u pitanju spavanje. Kad im tijelo
kaže da je vrijeme za spavanje, oni spavaju. Kada im tijelo kaže da se probude, oni se probude –
čak i kada to njihovim roditeljima nije zgodno! To vrijedi bilo da se hrane na zahtjev ili prema
redovnom rasporedu. To je također točno čak i kada se kontinuirano hrane intravenozno zbog
urođenih mana želuca ili crijeva. Čini se da glad zapravo nema mnogo veze s načinom na koji
bebe spavaju. Mnogo vjerojatniji kandidat za utjecaj na bebu'Obrasci spavanja je hormon
melatonin, koji proizvodi bebin mozak počevši od otprilike tri do četiri mjeseca starosti. Ovaj
hormon raste noću i ima sposobnost izazvati pospanost i opustiti glatke mišiće koji okružuju
crijeva. Dakle, oko trećeg ili četvrtog mjeseca starosti, takozvana danonoćna konfuzija i prividni
trbušni grčevi (kolike) počinju nestajati.
Nadalje, dojenčad odgajana u okruženju u kojem su svjetla stalno upaljena razvijaju normalne
obrasce spavanja, baš kao i bebe koje odrastaju u domovima u kojima se svjetla rutinski pale i
gase. Još jedan dokaz koji sugerira da okoliš malo utječe na obrasce spavanja kod djece mlađe
od tri ili četiri mjeseca dolazi od prerano rođene djece. Dijete rođeno četiri tjedna prije termina,
na primjer, dostiže istu razinu razvoja sna kao i rođena beba četiri tjedna kasnije od djeteta
rođenog na vrijeme. Biološki razvoj spavanja/budnosti ne ubrzava se kod nedonoščadi koja su
izložena većoj društvenoj stimulaciji.
Ono što možemo zaključiti je, dakle, da za dojenčad mlađu od tri ili četiri mjeseca treba pokušati
udovoljiti djetetovoj potrebi za snom. Ne očekujte predvidljive rasporede spavanja i ne
pokušavajte ih strogo provoditi. Ipak, neke bebe dosta rano razviju redovite ritmove
spavanja/buđenja, recimo oko šest do osam tjedana. Ove su bebe obično vrlo blage, vrlo malo
plaču i spavaju dugo vremena. Smatrajte se blagoslovljenima ako ste jedan od ovih sretnih
roditelja.
Starija dojenčad i djeca
Kako djeca stare, vrijeme koje spavaju smanjuje se. Slike od 1 do 3 opisuju koliko dnevnog sna,
noćnog sna i ukupnog sna ima u različitim godinama za stariju djecu. Donja krivulja u svakom
grafikonu znači da 10 posto djece spava manje od prikazane količine, dok gornja krivulja znači
da 90 posto djece spava manje od količine prikazane za svaku dob. Ove su krivulje generirane
mojim vlastitim istraživanjem korištenjem podataka prikupljenih od 2019 djece, uglavnom
bijelaca, stanovnika srednje klase sjevernog Illinoisa i sjeverne Indiane 1980. Ovi vam grafikoni
mogu pomoći da odredite je li spavanje vašeg djeteta iznad devedesetog percentila ili ispod
desetine. postotak. (Druge studije koristile su samo pedeseti percentil ili prosječne vrijednosti i
ne govore vam je li vaše dijetetrajanje sna je malo ispod prosjeka ili ekstremno ispod prosjeka.)
Zanimljivo je da su rezultati studija sličnih društvenih klasa 1911. u Kaliforniji i 1927. u

Minnesoti, također uključivši tisuće djece, bili isti kao oni u mojoj studiji. Osim toga, studije u
Engleskoj 1910. i Japanu 1925. pokazale su identične krivulje spavanja.
Čini se da je unatoč kulturnim i etničkim razlikama, društvenim promjenama i takvim modernim
izumima kao što su televizija, DVD i računala koji oblikuju naše suvremene stilove života, dobno
specifična trajanja sna čvrsto i univerzalno ukorijenjena u biologiji razvoja naše djece.
Iznimka od ove generalizacije je da adolescenti u Sjedinjenim Državama sada manje spavaju.
Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća razvio se trend ranijeg početka srednje škole. To je
prisililo djecu da ustaju ranije tijekom školskog tjedna i smanjilo ukupan broj sati raspoloživih za
spavanje. Istodobno, postalo je popularnije da tinejdžeri rade honorarne poslove nakon škole, pa
su odlazili kasnije spavati. Također, povećan je i broj domaćih zadaća.
Nakon otprilike četiri mjeseca, mislim da roditelji mogu utjecati na trajanje spavanja, a kao što
ćete vidjeti, trajanje spavanja za ovu stariju dojenčad i malu djecu posebno je važno.
Proučavao sam šezdesetero zdrave djece u svojoj pedijatrijskoj ordinaciji u dobi od pet mjeseci,
a zatim ponovno u dobi od trideset i šest mjeseci. U dobi od pet mjeseci, dojenčad koja su
gugutala, nasmijana, prilagodljiva i uredna te radoznalo prilazila nepoznatim stvarima ili ljudima,
spavala su dulje od dojenčadi suprotnih karakteristika. Ova lagana i smirena dojenčad spavala su
oko tri i pol sata danju i dvanaest sati noću, odnosno ukupno petnaest i pol sati. Dojenčad koja
su bila nemirna, plačljiva, razdražljiva, teška za rukovanje, neredovita i povučenija spavala su
ukupno gotovo tri sata manje, gotovo 20 posto razlike (tri sata danju i devet i pol sati noću, ili
dvanaest i pol sati ukupno).
Osim toga, za svu petomjesečnu djecu koja su proučavana, upornost ili koncentracija bila je
osobina koja se najviše povezivala s dnevnim spavanjem ili trajanjem drijemanja. Drugim
riječima, djeca koja su spavala dulje tijekom dana imala su dulji raspon pažnje.
Kao što ću raspravljati u sljedećem poglavlju, dojenčad koja više spavaju tijekom dana
sposobnija su učiti od svoje okoline; to je zato što imaju bolje razvijenu sposobnost održavanja
usredotočene ili trajne pažnje. Poput suhe spužve u vodi, upijaju informacije o svojoj okolini. Oni
jednostavno uče gledajući oblake i drveće, dodirujući, pipajući, mirisajući, slušajući i gledajući
lica svojih majki i očeva. Dojenčad koja spavaju manje danju izgledaju nervoznija i društveno
zahtjevnija te su manje sposobna zabavljati se ili zabaviti. Ovoj su umornijoj djeci igračke i
predmeti manje zanimljivi.
Do treće godine života, lakša za upravljanje djecom u mojoj studiji, koja su bila blaga, pozitivnog
raspoloženja, prilagodljiva i pristupačna prema nepoznatim ljudima, spavala su ukupno dvanaest
i pol sati. Djeca s kojom je bilo teško upravljati - ona koja su bila intenzivnija, negativnija, manje
prilagodljiva i povučena - spavala su otprilike sat i pol manje, što je gotovo jednako dnevnom
drijemežu.
Važan zaključak je da su trogodišnjaci koji drijemaju prilagodljiviji od onih koji to ne rade. No

drijemanje nije utjecalo na duljinu sna noću. Uspoređujući one koji su drijemali i oni koji nisu
drijemali, noćni san je trajao deset i pol sati u obje grupe. Oni pak koji su drijemali spavali su
oko dva sata dulje tijekom dana, pa je njihov ukupni san iznosio dvanaest i pol sati. Stoga
jednostavno nije točno da će djeca koja propuste drijemanje to “nadoknaditi” spavanjem više
noću. Zapravo, san koji im nedostaje nestao je zauvijek.
PRAKTIČNA TOČKA
Propuštanje drijemanja tu i tamo vjerojatno neće uzrokovati nikakvu štetu. Ali ako
vam to postane navika, možete očekivati da će vaše dijete sve više zaostajati u snu i da
će mu biti sve teže nositi se s tim stanjem pretjeranog umora.
Sve u svemu, u dobi od tri godine djeca koja su više spavala bila su zabavnija, društvenija i
manje zahtjevna. Djeca koja su manje spavala ne samo da su bila društveno zahtjevnija, drskija
i nervoznija, nego su se i ponašala pomalo kao hiperaktivna djeca. Kasnije ću objasniti kako je
vjerojatnije da će ta umorna, nemirna derišta postati debela djeca.
Jedna nedavna studija ispitivala je učinke jedne noći restrikcije sna u skupini djece između deset
i četrnaest godina. Istraživači su primijetili da postoje smetnje u verbalnoj kreativnosti,
apstraktnom razmišljanju/formiranju pojmova i u rješavanju složenih problema. Čini se da su te
veće kognitivne sposobnosti bitne za akademsku izvedbu i uspjeh. Nasuprot tome, nije bilo
nedostataka u izvedbi napamet ili manje složenih zadataka pamćenja i učenja. Sposobnost
održavanja rutinske izvedbe unatoč pospanosti poznata je svakoj odrasloj osobi koja se ponekad
jako umori, ali unatoč tome može prilično dobro obavljati rutinske aspekte svog posla. Moje
tumačenje ove studije je da kronična pospanost u dojenčadi i male djece oštećuje kognitivni
razvoj,ali to neće postati vidljivo sve dok dijete ne bude puno starije i pred izazovom složenijih
zadataka. Naravno, kognitivni razvoj počinje kod beba, a ne u dobi od deset do četrnaest godina,
ali nedostaci zbog nedostatka sna ostaju skriveni kod male djece. Kad su mlađa, izazovi su na
mnogo nižoj razini, a ova djeca s kroničnim nedostatkom sna još uvijek mogu dobro sricati,
pisati, čitati i jednostavno računati. Kasnije, u starijoj dobi, zahtjevniji akademski izazovi
razotkrivaju kognitivne nedostatke.a ova djeca s kroničnim nedostatkom sna mogu se još uvijek
dobro snalaziti s pravopisom, pisanjem, čitanjem i jednostavnim računanjem. Kasnije, u starijoj
dobi, zahtjevniji akademski izazovi razotkrivaju kognitivne nedostatke.a ova djeca s kroničnim
nedostatkom sna mogu se još uvijek dobro snalaziti s pravopisom, pisanjem, čitanjem i
jednostavnim računanjem. Kasnije, u starijoj dobi, zahtjevniji akademski izazovi razotkrivaju
kognitivne nedostatke.
Ponovno gledajući naše krivulje spavanja, vidimo da tijekom ranog i srednjeg djetinjstva trajanje
sna opada sve do adolescencije, kada se krivulja prikazana na slici 1 izravnava, a zatim blago
povećava. Ovo povećanje zabilježeno je u drugim studijama i sugerira da tinejdžeri trebaju više
sna nego predtinejdžeri. Ipak, akademski zahtjevi, društvena događanja i školski sportovi
kombiniraju se tijekom adolescencije i tjeraju tinejdžere da ostaju budni sve kasnije i kasnije.
Također, postoje biološki pomaci kod adolescenata koji, čini se, potiču veću budnost navečer. Ovo
je vrijeme kada kronični i kumulativni gubici sna počinju uzimati danak i mogu učiniti normalno
teško razdoblje u životu nepodnošljivim.
Drijemanje
Budući da su odrasli u društvu koje je visoko orijentirano na postignuća, većina odraslih

Amerikanaca vjerojatno će na drijemanje gledati kao na gubljenje vremena. Skloni smo misliti da
su odrasli koji drijemaju lijeni, nedovoljno motivirani, bolesni ili stariji. Zauzvrat, ne pridajemo
puno pozitivnih koristi dnevnom spavanju naše dojenčadi i male djece. Dopustite mi da objasnim
zašto su drijemanja doista vrlo važna za učenje, odnosno kognitivni razvoj djece.
Drijemanje nije mali komadić noćnog sna koji nasumično ometa dječje budno vrijeme. Zapravo,
noćno spavanje, dnevno spavanje i dnevna budnost imaju ritmove koji su djelomično neovisni
jedni o drugima. Tijekom prva tri do četiri mjeseca života ti se ritmovi razvijaju različitim
brzinama, tako da možda neće biti usklađeni. Tek kasnije se ti ritmovi spavanja/budnosti
povezuju s fluktuacijama tjelesne temperature i razinama aktivnosti.
Na primjer, većina nas je iskusila pospanost poslijepodne. Taj je osjećaj djelomično povezan – ali
samo djelomično – s time koliko ste dugo bili budni i koliko ste dugo spavali noć prije. Naše
mentalno stanje varira tijekom dana između budnosti i pospanosti, baš kao što se tijekom noći
javljaju fluktuacije između faza laganog i dubokog sna. Kao odraslima, poslijepodnevni san
najviše osvježava kada ga uzmemo u vrijeme kada smo biološki najpospaniji. Evo kako odrediti
svoje najbolje vrijeme za drijemanje. Uzmite sredinu između vremena kada ćete najlakše zaspati
navečer (primjer: 22:00 ) i najudobnijeg prirodnog buđenja ujutro (primjer: 8:00 ). Zatim,
dvanaest sati od sredine je vaše najbolje vrijeme za spavanje (primjer: 15:00 ). Da ste živjeli u
pojasu sieste, mogli biste se odmoriti ili odrijemati, ali u Sjedinjenim Državama to je pauza za
kavu.
Međutim, postoji važan razlog zašto neki odrasli ne drijemaju: inercija sna.
Inercija spavanja
Inercija spavanja je osjećaj dezorijentiranosti, zbunjenosti, boli, nelagode, narušenog
raspoloženja, nemogućnosti koncentracije ili dobrog razmišljanja koji se javlja nakon buđenja,
osobito nakon drijemanja. Čini se da je inercija spavanja kod djece izraženija i dugotrajnija za
one koji su preumorniji. Čini se da san zadire u budnost i ovo stanje preklapanja je bolno
neugodno. Jedna majka ga je opisala kao stanje "fuge", druga kao "demonsko" stanje. Djeca su
izvan kontrole, paničare, plaču ili histerično vrište. Roditelji bi me često nakon trodnevnih
prazničnih vikenda, tijekom kojih su njihova djeca postala jako premorena, nazivali i govorili mi
da su sigurni da im dijete ima bolnu upalu uha jer im se dijete budi plačući.Često su dodavali
kako su sigurni da njihovo dijete nije preumorno jer je upravo završilo predugo spavanje! Uši su
bile savršene. Djeca su jednostavno propustila drijemati ili im je dopušteno da ostanu budni
prekasno tijekom praznika.
Razumijevanje da su ritmovi noćnog spavanja, dnevnog sna i dnevne budnosti donekle neovisni
jedni o drugima vodi do dvije važne ideje.
Prvo, kod djeteta mlađeg od tri ili četiri mjeseca ti ritmovi nisu međusobno usklađeni i beba može
dobivati suprotne poruke iz različitih dijelova mozga. Ritam spavanja kaže "dubok san", dok
ritam buđenja kaže "uzbuna" umjesto "pospano". Budno, ali umorno, zbunjeno dijete isprekidano
plače; ovo bismo ponašanje mogli nazvati kolikama ili nemirnošću. Suprotstavljene poruke iz
različitih dijelova mozga mogu uzrokovati dvosmislene faze kao što je inercija spavanja. U
istraživanjima s odraslim osobama i životinjama to se naziva "razdvojenim stanjima budnosti i
sna" ili "Status Dissociatus". Na primjer, neke ptice mogu plivati ili letjeti kada su potpuno
zaspale! Narkolepsija je upad REM faze spavanja u stanje budnosti. Mjesečarenje, noćni
strahovi,i plakanje noću javljaju se tijekom stanja preklapanja budnosti i ne-REM spavanja.
Budući da se stanja budnosti/spavanja odraslih mogu preklapati, biti nepotpuna ili se brzo
mijenjati između stanja, sasvim je moguće da se tijekom prva četiri mjeseca, kada se stanja
spavanja razvijaju, djelomična stanja izražavaju izvan faze i s drugim stanjima, stvarajući
probleme preklapanja koje nazivamo uznemirenošću, kolikama ili inercijom za spavanje. Na
primjer, poznato je da bebe mogu sisati, smiješiti se i plakati otvorenih očiju tijekom REM faze
spavanja, tako da dok izgledaju kao da su budne, zapravo spavaju. To možemo nazvati
"neodređeno spavanje" ili "dvosmisleno spavanje", što odražava nezrelost mladog mozga. Nakon
otprilike četiri mjeseca starosti, ta dvosmislena stanja su rjeđa.ili se brzo mijenjaju između
stanja, sasvim je moguće da se tijekom prva četiri mjeseca, kada se razvijaju stanja spavanja,
djelomična stanja izražavaju izvan faze i s drugim stanjima, stvarajući probleme preklapanja koje
nazivamo nemirom, kolikama ili inercijom spavanja . Na primjer, poznato je da bebe mogu sisati,
smiješiti se i plakati otvorenih očiju tijekom REM faze spavanja, tako da dok izgledaju kao da su
budne, zapravo spavaju. To možemo nazvati "neodređeno spavanje" ili "dvosmisleno spavanje",
što odražava nezrelost mladog mozga. Nakon otprilike četiri mjeseca starosti, ta dvosmislena
stanja su rjeđa.ili se brzo mijenjaju između stanja, sasvim je moguće da se tijekom prva četiri
mjeseca, kada se razvijaju stanja spavanja, djelomična stanja izražavaju izvan faze i s drugim
stanjima, stvarajući probleme preklapanja koje nazivamo nemirom, kolikama ili inercijom
spavanja . Na primjer, poznato je da bebe mogu sisati, smiješiti se i plakati otvorenih očiju
tijekom REM faze spavanja, tako da dok izgledaju kao da su budne, zapravo spavaju. To možemo
nazvati "neodređeno spavanje" ili "dvosmisleno spavanje", što odražava nezrelost mladog mozga.
Nakon otprilike četiri mjeseca starosti, ta dvosmislena stanja su rjeđa.ili inercija sna. Na primjer,
poznato je da bebe mogu sisati, smiješiti se i plakati otvorenih očiju tijekom REM faze spavanja,
tako da dok izgledaju kao da su budne, zapravo spavaju. To možemo nazvati "neodređeno
spavanje" ili "dvosmisleno spavanje", što odražava nezrelost mladog mozga. Nakon otprilike
četiri mjeseca starosti, ta dvosmislena stanja su rjeđa.ili inercija sna. Na primjer, poznato je da
bebe mogu sisati, smiješiti se i plakati otvorenih očiju tijekom REM faze spavanja, tako da dok
izgledaju kao da su budne, zapravo spavaju. To možemo nazvati "neodređeno spavanje" ili
"dvosmisleno spavanje", što odražava nezrelost mladog mozga. Nakon otprilike četiri mjeseca
starosti, ta dvosmislena stanja su rjeđa.
Drugo, ako su ti ritmovi spavanja/budnosti donekle neovisni, mogu imati različite funkcije:
učenje za ciklus budnosti, fizičku i emocionalnu obnovu za ciklus spavanja. Dnevno spavanje i
noćno spavanje mogu se razlikovati u tom pogledu. Vjerujem da zdravo drijemanje dovodi do
optimalne dnevne budnosti za učenje—odnosno, drijemanje prilagođava kontrolu
budnosti/pospanosti na pravu postavku za optimalno dnevno uzbuđenje. Bez drijemanja dijete je
previše pospano da bi dobro učilo. Također, kada je kronično nedovoljno sna, umorno dijete
postaje nemirno ili hiperalertno kako bi se borilo sa snom i stoga ne može učiti od svoje okoline.
Ne samo da se drijemanje razlikuje od noćnog sna, nego nije ni svako drijemanje jednako. U
jutarnjem spavanju ima više REM faze sna u usporedbi s popodnevnim. Istraživanja sugeriraju da
velike količine REM sna, pod utjecajem niske razine melatonina, pomažu u usmjeravanju tijeka
sazrijevanja mozga u ranom životu. Također, studije za odrasle sugeriraju da je REM spavanje
posebno važno za emocionalno ili psihološko oporavljanje, dok se čini da je duboki, ne-REM san
važniji za fizički oporavak. Omogućimo našim bebama koliko god možemo REM faze sna!
Budući da drijemanje ima svoju funkciju i najbolje obavlja svoj posao kada se dogodi u pravo
vrijeme, predlažem da, ako je drijemanje izostalo, pokušajte držati dijete budnim do sljedećeg
razdoblja spavanja kako biste održali točnost ritma spavanja. . Ova sugestija mora biti u
ravnoteži s općom temom izbjegavanja stanja premora, kako bi sljedeće razdoblje spavanja
(drijemanje ili noć) moglo započeti nešto ranije.
Moje studije pokazuju da u dobi od četiri mjeseca većina djece odrijema dva ili tri puta. Treće
spavanje, ako se spava, obično je kratko i predvečer. Ali do šestog mjeseca starosti, velika većina
djece (84 posto) odrijema samo dva puta; do devet mjeseci starosti gotovo sva djeca spavaju
samo jednom ili dva puta. Oko 17 posto djece počelo je samo jednom odrijemati do svog prvog
rođendana, a taj se postotak povećava na 56 posto do petnaestog mjeseca života. Do dvadeset i
jednog mjeseca većina djece spava samo jednom.
Jutarnje drijemanje se razvija prije popodnevnog drijemanja, ali i nestaje prije popodnevnog
drijemanja. Jedno drijemanje koje je prisutno do dvadeset i jednog mjeseca i ponovno se
pojavljuje u adolescenciji ili odrasloj dobi uvijek je popodnevno drijemanje. Dojenčad i mala
djeca imaju mnogo više REM sna noću nego starija djeca, a jutarnje spavanje ima više REM
spavanja nego popodnevno; to sugerira da se kod neke dojenčadi jutarnje drijemanje može
promatrati kao neka vrsta nastavka noćnog sna. Kasnije ću govoriti o tome kako možemo pomoći
bebama da bolje spavaju održavajući vrlo kratkim interval budnosti između vremena buđenja i
početka prvog sna. Ova bi strategija mogla funkcionirati jer doista dopuštamo da noćni san traje
duže.
Još jedna stvar koju sam otkrio je da su do otprilike dvadeset i jednog mjeseca starosti neke
bebe rođene da drijemu kratko, a neke su inherentno dugo drijemale.
VAŽNA TOČKA
Nisu sva razdoblja spavanja jednaka!

Roditelji mogu ometati djetetovo dugo drijemanje poremetivši djetetov raspored, ali ne mogu od
kratkih drijemanja napraviti duge. Evo nekoliko važnih činjenica o kratkim drijemačima: U dobi
od šest mjeseci, 80 posto beba dnevno spava između dva i pol i ukupno četiri sata. Drijemanje
više od četiri sata dnevno javlja se kod 15 posto beba. Međutim, kod 5 posto beba, ukupni
dnevni san svaki dan je kraći od dva i pol sata. Ako malo drugačije pogledate kratka drijemanja i
uključite bebe koje spavaju ukupno dva i pol sata ili manje svaki dan, tada 18 posto beba spada
u ovu kategoriju. Ovi kratki drijemači imaju tendenciju zadržati ovaj obrazac sljedećih dvanaest
do osamnaest mjeseci!Ova je istina posebno frustrirajuća za majke čije je prvo dijete dugo
drijemalo i sjećaju se dugih pauza tijekom dana kako bi radile što god žele. Ako njihovo drugo
dijete kratko drijeme, možda pogrešno misle da rade nešto pogrešno.
Ako roditelji mogu izazvati probleme koji ometaju dobar san, zašto roditelji ne mogu natjerati
svoje bebe da spavaju dulje? Ovo pitanje daje dobar primjer asimetrije između sna i budnosti.
Spavanje nije odsutnost budnosti; nego mozak automatski i aktivno uključuje proces spavanja i
istovremeno isključuje budnost. Vi i vaše dijete možete forsirati budnost na san, ali ne možete
forsirati spavanje na budnost. Vi i vaše dijete možete motivirati ili natjerati sebe i njega u budnije
ili pripravnije stanje, ali ne možete nikoga natjerati u stanje dubljeg sna. Dakle, stanja spavanja i
budnosti su različita, ali ne suprotna. Roditelji imaju mogućnost dopustiti maksimalna količina
sna koja se može dogoditi; ovaj iznos odražava stvarnu potrebu njihovog djeteta za snom. Kao
što je prije rečeno, bebin obrazac drijemanja uglavnom je individualna osobina koja ostaje
stabilna do otprilike dvadeset i jednog mjeseca.
Dokazi o individualnosti ove osobine potječu iz studija na blizancima i zagovaraju jaku genetsku
komponentu kontrole spavanja kod beba. Očit primjer se događa kada jedan blizanac drijem
kratko, a drugi blizanac dugo – više o tome kasnije. U dvadeset i jednom mjesecu prosječno
trajanje drijemanja iznosi nešto manje od dva i pol sata, no raspon je širok: između jednog i
četiri sata. U ovoj dobi neka od djece koja su u početku kratko drijemala sada spavaju dulje, a
neka koja su dugo drijemala sada kraće. Moje tumačenje je da do dvadeset i jednog mjeseca
biologija više nije primarni utjecaj na drijemanje; društveni čimbenici počinju igrati ulogu. Na
primjer, događaji kao što su rođenje brata ili sestre, polazak starijeg brata ili sestre u
predškolu,ili samo dijete koje sada sudjeluje u organiziranim i planiranim aktivnostima može
uzrokovati da djeca koja imaju biološku potrebu za duljim drijemanjama spavaju kraće. Često se
ne pojavljuju nikakvi problemi ako se osiguraju dani za nadoknađivanje i ekstra rano odlazak na
spavanje.
Također je važno doba dana kada se javlja drijemanje. Neka su istraživanja pokazala da je rani
drijemanje, koje se događa u jutarnjim satima, drugačije kvalitete od kasnijeg drijemanja, koje
se događa popodne. Kao što je prije spomenuto, u prvom drijemanju ima više aktivnog REM
spavanja nego mirnog sna, a ovaj je obrazac obrnut u drugom drijemanju. Dakle, drijemanje u
različito vrijeme je različito! Čak i za odrasle, drijemanje ranije tijekom dana je lakše i manje
okrepljujuće od popodnevnog drijemanja, koje se sastoji od dubljeg sna.
Dugo drijemanje u pravo vrijeme čini da se dijete osjeća odmorno. Razina kortizola, hormona
koji raste sa stresom, dramatično pada tijekom drijemanja, što ukazuje na smanjenje stresa u
tijelu. Ako niste dovoljno odrijemali, tijelo je pod stresom. Kratko drijemanje ili drijemanje koje
nije usklađeno s drugim biološkim ritmovima manje je opuštajuće, manje oporavljajuće. Ali
kratak san je bolji nego nikakav. Još ima pozitivan učinak na budnost.
Djecu se može naučiti kako da drijemaju. Drijemanje ne počinje i ne završava onako kako se
može ugasiti i paliti električno svjetlo. Zapravo, drijemanje ili noćni san uključuje tri vremenska
razdoblja: vrijeme potrebno za proces koji se zove uspavljivanje, samo razdoblje spavanja i
vrijeme potrebno za buđenje. Jedan mi se otac požalio: "Ne vidim pre-Z kako mu izlaze iz glave",
što znači da je imao poteškoća s uočavanjem zatišja u aktivnosti ili smirivanja koje prethodi snu.
U kasnijim poglavljima pokazat ću vam kako prepoznati "pre-Z" i naučiti svoju djecu da zaspu.
PRAKTIČNA TOČKA
Ne očekujte da će vaša beba nakon četiri mjeseca dobro odrijemati izvan svog
krevetića. Ako ne zaštitite bebin raspored drijemanja, možete uzrokovati nedostatak
drijemanja.
Kad djeca ne spavaju dobro, plaćaju cijenu. Dojenčad između četiri i osam mjeseci koja ne
spavaju dobro imaju kraći raspon pozornosti ili se čine manje upornima kada su uključena u
aktivnosti. Do treće godine života djeca koja ne drijemaju ili spavaju vrlo malo često se opisuju
kao neprilagodljiva ili čak hiperaktivna. Prilagodljivost se smatra vrlo važnom osobinom za školski
uspjeh.
Jedna majka neprilagodljivog djeteta kroz smijeh je ispričala kako se svako jutro molila “bogu
drijemanja” da joj da predah. Nasuprot tome, druga majka opisala je svog sina kao vrlo lagano
dijete sve dok je imala krevet u blizini. Bio je takvo "čudovište" da je zaključila da on
jednostavno najviše voli svoje društvo. Druga majka opisala je svog sina, koji je dobro odspavao,
kao "kralja drijemača".
Ponekad se čini da starijem mališanu treba točno jedno i pol spavanje. Dok je jedan san
nedovoljan, dva je nemoguće postići. Ova su djeca gruba u kasnim poslijepodnevnim ili ranim
večernjim satima, ali roditelji to mogu privremeno i djelomično nadoknaditi stavljanjem djeteta u
krevet ranije u nekim noćima.
Raniji odlazak na spavanje može postati nužnost kada vaše dijete razvije obrazac jednog
drijemanja, između petnaest i dvadeset i jednog mjeseca. Raniji odlasci na spavanje pomažu
spriječiti bitke prije spavanja, odvraćaju od noćnog buđenja, obeshrabruju ekstremno rana
jutarnja buđenja te reguliraju i produžuju drijemanja. Zašto se onda mnogi roditelji opiru ideji da
uspavaju svoju djecu kada se noću prvi put doimaju umornima, iako je jasno da je mozak
osjetljiv na san? Prvo, roditelji prirodno žele biti sa svojom djecom i igrati se s njima. Drugo,
postoji snažan inhibirajući strah da će dijete, ako je vrlo rano umorno, ustati vrlo rano sljedećeg
dana. Treće, jer preporučujem da, uz raniji odlazak na spavanje, roditelji noću ne idu kod
djeteta, osim radi hranjenja,Roditelji su prirodno uplašeni zbog mogućnosti dugotrajnog plača
kada stave dijete u krevet ili usred noći. Ovaj strah od mogućeg plakanja obeshrabruje roditelje
da pokušaju ranije otići na spavanje.
Evo primjera kako se obitelj rano, u dobi od osam tjedana, počela fokusirati na raniji odlazak na
spavanje. Beba nije bila preumorna i nije imala izrazitu nervozu/kolike, tako da je prijelaz prošao
glatko. Za 20 posto beba s izrazitom nervozom/kolikama, ova laka promjena na raniji odlazak na
spavanje u dobi od osam tjedana nije realna.
J ADENOVA PRIČA _
Kad nam se rodila kći Jaden, jedva smo čekali da počnemo s pravom nogom s njezinim navikama
spavanja. Odmah smo se usredotočili na ne više od dva sata budnosti s odlaskom na spavanje
oko 22:00 ili 23:00 , što je bilo vrlo lako postići. Međutim, nakon nekoliko tjedana, još uvijek
nismo vidjeli jako duge noćne dijelove. Kad je Jaden imao osam tjedana, posjetili smo dr.
Weissbluth da razgovaramo o njezinom načinu spavanja. Dr. Weissbluth nam je rekao da smo sa
šest tjedana trebali uključiti rano odlazak na spavanje uz zadržavanje kraćih razdoblja budnosti.
Otišli smo pitajući se bi li rano odlazak na spavanje doista odgovarao nekome tako mladom.
Zaista smo očekivali da će Jaden ustati za sat ili dva nakon što je spustimo. Krenuli smo u
19:00 sati vrijeme za spavanje. Još se kasno navečer probudila da jede, ali smo je odmah vratili
u krevet. Bilo je nekoliko neravnina na cesti prvih nekoliko noći—ponekad bi se nekoliko puta
probudila i zaplakala—ali nastavili smo s tim. Nakon nekoliko dana, Jaden je spavao od četiri do
pet sati navečer na sedam, zatim osam, pa devet ili deset sati noću. Zapravo, djelovala je sretno
što toliko spava! Kad bi se probudila da doji, jela bi i odmah ponovno zaspala čim bismo je vratili
u krevetić. Nismo mogli vjerovati koliko je lako. Što smo je ranije smjestili u krevet, bolje je
spavala. Njezino dnevno drijemanje čak se činilo duljim i odmornijim. Sada ima sedam mjeseci.
Sada je pokušavamo spustiti između 6:00 i 6:30 svaku večer i ona je jako sretna zbog toga. (I
mi!)
Uvijek iznova viđam djecu koja su prekasno stavljena na spavanje. To postaje začarani krug:
djetetov raspored spavanja je poremećen, a dijete je nemirno kasno poslijepodne ili rano
navečer. Ova nemirnost uzrokovana umorom završava u ožičenom stanju u vrijeme spavanja, što
ometa sposobnost lakog odlaska na spavanje. Kao rezultat toga, roditelj drži dijete dok se ne
sudari. Sljedeći dan dijete je još uvijek umorno, drijemanje je poremećeno i tako dalje. Krug
nikad kraja.
Rješenje je očito u Meginoj priči.
MEGOVO RANO VRIJEME ZA SPAVANJE _
Naša kći Meg dobro spava od samog početka. Otkad je imala šest tjedana, bilo je tjedana kada bi
spavala cijelu noć (od 10:00 do 6:00), i tjedana kada bi se dva puta budila da doji.
Sa sedam mjeseci počela se buditi jednom noću zbog boce. To je bilo u redu dok nije napunila
osam mjeseci. Liječnik nam je rekao da više ne treba jesti usred noći, ali smo mislili da ćemo
pričekati do Meginog devetomjesečnog pregleda kod dr. Weissblutha kako bismo riješili problem.
Nikada nismo bili baš dosljedni s Meginim vremenom spavanja. Stavljali bismo je u krevet kada
bi izgledala umorna (trljala oči, zijevala), bilo gdje od 7:00 do 7:45, ali ponekad i kasnije. Obično
joj je trebalo između petnaest i trideset minuta plača da zaspi. Mislio sam da je to normalno.
Uvijek je kasno odlazila spavati i uvijek joj je trebalo neko vrijeme da zaspi.
Na Meginom devetomjesečnom pregledu pitali smo dr. Weissbluth o njezinom noćnom buđenju.
Dao je vrlo jednostavan prijedlog. Rekao nam je da Meg navečer trebamo staviti u krevet
dvadeset minuta ranije. Rekao je da će njezino noćno buđenje nestati i da će se ujutro i dalje
buditi u normalne sate. Rekao sam mu da smo je stavljali spavati kad se oko 7:30, manje-više
trideset minuta, pojavila umorna. Rekao je da je prekasno kada se čini da je umorna i da bi već
trebala biti u krevetu.
Prvu večer smo je stavili u krevet u 6:45. Bili smo jako skeptični. Bilo nam je žao što smo je
spustili tako rano kad je izgledala tako budna i sretna. Plakala je oko pet minuta, a zatim
zaspala, i to bez noćnog buđenja! Ista se stvar dogodila sljedeće noći - oko pet minuta plakanja i
spavanja do jutra. Ponekad bi se probudila već u 5:30, ali bismo joj dali bočicu i ona bi opet
zaspala, ponekad i do 8:00!
Prošlo je gotovo četiri tjedna od našeg devetomjesečnog dogovora. Vrijeme za spavanje je

apsolutna radost. Meg večera, kupa se i leži u krevetu oko 6:30. Ponekad oklijevam da je
spustim tako rano kad se čini da je tako dobre volje, ali ona se mazi sa svojom dekicom i svojom
lutkom, siše palac, zatvara oči i spava do jutra. To je nešto najslađe što sam ikad vidio.
Kao što su Megini roditelji rekli o mojoj preporuci za mnogo raniji odlazak na spavanje, "dao je
vrlo jednostavan prijedlog." Ponekad su jednostavni pristupi bolji od složenih rješenja. Evo još
jedan primjer.
J AREDOVA PRIČA O SPAVANJU _
Kad smo se sreli s dr. Weissbluthom, Jared, sada star devetnaest mjeseci, budio se svakih sat i
pol do dva sata tijekom noći. Morao bi zaspati dok bismo mi hodali i nosili ga na ramenu. Kad bi
ga stavili u krevetić, Jared bi se probudio i naglo "iskočio". Spavao bi samo u krevetu “gnijezdo”
koje smo za njega napravili na podu naše obiteljske sobe. Izdržali smo tri mjeseca noćnog
buđenja prije nego što smo se obratili dr. Weissbluthu.
Dobili smo upute da Jareda smjestimo u krevet u budnom stanju između 6:00 i 7:00 navečer i da
ga tamo ostavimo do 6:00 ujutro. Naša je početna reakcija bila da će Jared neumoljivo nastaviti
kad ga tako rano stave u krevetić te da je preporučeni pristup prestrog i nikad neće uspjeti. Na
naš veliki šok i oduševljenje, prve noći kad smo isprobali novu rutinu, Jared je zaspao nakon pet
minuta plakanja i ostao je spavati jedanaest sati, probudivši se tek u 5:30 sljedećeg jutra.
Tijekom sljedeće dvije noći, Jared je otišao spavati sam, bez epizoda plača. Četvrte večeri legao
je u krevet sa svojom omiljenom plišanom životinjom pod pazuhom, kao i od tada. Naša je beba
očito bila preumorna od odlaska u krevet u 8:30 i nije joj dopušteno da se opusti i zaspi bez
smetnji.Nikada nismo očekivali da će biti tako jednostavno i dati tako trenutan rezultat. Jared se
budi sretan, pun energije i spreman za dan pun avantura. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, Jareda
najviše veseli odlazak u krevet u 6:30, a ako je umoran, otići će i sam u krevet.
Vjerojatno je najčešća briga da će raniji odlazak na spavanje dovesti do ranijeg buđenja, kao što
je izraženo u Anninoj priči.
NINA PRIJELAZAK S DVA APS NA JEDNO _ _ _
S osamnaest mjeseci postalo je očito da je Anna spremna prijeći s dva na jedno spavanje, ali
trebat će joj pomoć jer se borila s jutarnjim spavanjem. Počeli smo, kao što je dr. Weissbluth
predložio u svojoj knjizi, postupnim odgađanjem jutarnjeg drijemeža do 11:00 ili tako nešto. U
razdoblju od dva tjedna uspjeli smo nastaviti drijemati negdje između podneva i 13:00 sati
U svojoj je knjizi dr. Weissbluth predložio ranije odlazak na spavanje kako bi se spriječilo noćno ili
ranojutarnje buđenje. Anna je išla spavati u 18:30 i spavala je do 7:00 , pa smo stvarno
preispitali ovu teoriju. Moj suprug i ja smo se složili da su savjeti dr. Weissbluth uvijek bili
ispravni za novac, pa smo je odlučili ugasiti sat vremena ranije. Bojali smo se da će se probuditi
u 5:30 ili 6:00 ujutro nakon svojih uobičajenih dvanaest ili trinaest sati sna. Na naše
iznenađenje, probudila se u 9:00 sati i bila je najveselije raspoložena do sada!
Obitelj, prijatelji, pa čak i stranci stalno nam govore kako sretno, veselo dijete imamo. Stvarnost
je da je ona jako odmorno dijete.
Ne drijemati znači izgubiti san. Tijekom duljeg vremenskog razdoblja djeca ne spavaju duže noću
kada su njihova drijemanja kratka. Naravno, s vremena na vrijeme - kada ga posjete rođaci ili
kada bolna infekcija uha dijete ne drži budnim - dijete će izgubljeni dnevni san nadoknaditi
dužim noćnim snom. Ali iz dana u dan, ne biste trebali očekivati da ćete zadovoljiti djetetovu
potrebu za snom tako što ćete smanjiti drijemanja, a zatim pokušavati to kompenzirati
stavljanjem djeteta na spavanje u ranije sate. Ono što završite s mrzovoljnim ili zahtjevnim
derištem u kasno poslijepodne ili ranu večer. Vaše dijete plaća cijenu za uskraćivanje sna, a
plaćate i vi.
PRAKTIČNA TOČKA
Kada vaše dijete ne spava dobro, a vi ga držite budnim navečer, ono pati.
Provoditi sate držeći svoje dijete u naručju ili u stolici za ljuljanje dok je u laganom, sumračnom
snu također je izgubljeni san jer ste odgodili vrijeme kada će pasti u duboki san. To je slično
prekasnom odlasku na spavanje. To je također gubitak vašeg vremena. Kratkotrajno spavanje
tijekom dana, spavanje u pokretu u automobilima ili dječjim ljuljačkama, lagano spavanje u
kolicima na bazenu i drijemanje u krivo vrijeme su nekvalitetan san.
Evo primjera kako je jedna obitelj naučila cijeniti drijemanje.
KAKO SU C HARLEYJEVI RODITELJI POSTALI ZLOTI _ _ _ _ _
Svjestan sam da je praksa nošenja bebe sa sobom u svakoj prilici nova društvena stvar. Nema
sumnje da to proizlazi iz filozofije "ja" generacije da se bebi ne smije dopustiti da se miješa u vaš
stil života. Stoga se roditelji posvuda viđaju sa svojom dojenčadi: u trgovinama, restoranima,
domovima prijatelja... a za one nepokolebljive, na koktelima, večerama, čak i na putovanjima
izvan zemlje. Iako se neki od ovih primjera mogu činiti ekstremnima, imajte na umu, mlade
majke, da je pritisak da budu "nouvelle" mama.
Kao i za sve što je u modi, potrebna vam je odgovarajuća sirovina da bi funkcioniralo. A činjenica
je da moj suprug, Tom, i ja jednostavno nemamo dijete da bi ovaj novi "porta-kid" trend
funkcionirao za nas. Oh, pokušali smo. Ali to je bilo, i dalje je, potpuno uzaludno. Pa smo od toga
odustali kad je Charley imao tri mjeseca.
Charleyu je sada sedam mjeseci života. Od početka mu je samo jedna životna potrepština
potrebna koliko i mlijeko i kisik, a to je san. Zapravo, tresti smo ga kad smo ga prvi put donijeli
kući da se uvjerimo da je živ. Beba je spavala... ozbiljan san.
U početku bi spavao bilo gdje. Nakon drugog mjeseca spavao bi samo u svom krevetiću. A to je
druga tema. Tvrdim da osoba(e) koja je odredila da djetetov krevet bude “stimulativan” i pun
šarene posteljine i mobitela nije imala svoje dijete! Kad bih sve morala ponoviti, kupila bih čvrstu
jorganu i uloške tamne boje. Nakon drugog mjeseca Charley je provodio sate pokušavajući ubrati
crveno, bijelo i plavo cvijeće s plahte. Ovo nije laž. I nemilosrdno bi vrištao da uklonimo ovu
smetnju koja ga je sprječavala da zaspi!
Od svog drugog mjeseca Charley je prespavao cijelu noć i pola dana. Ako bismo mu odbacili tu
potrebu, postao bi druga beba. "Crabby" nije opravdao svoje stanje umora. Bez ovog sna, naša
mirna, budna, slatka i umiljata beba pretvorila se u bijesnu zvijer. To smo mu učinili kad smo mu
uskratili san - ne prema našim očekivanjima, već prema njegovim vlastitim unutarnjim
zahtjevima.
Charley nam je dao svoje znakove, jednostavno i jasno. U početku ne plače. Mumlja, zatim
gunđa i na kraju, ako njegovi nesvjesni roditelji ili skrbnici ustraju, zaplače.
Isprva nismo mogli vjerovati da je tako često umoran. Mijenjali smo mu pelene tisuću puta i
hranili na bočicu. Vodili smo ga na beskrajna putovanja u kolicima i bez prestanka ga šetali u
Snugliju, pokušavajući ritmom otkucaja srca smiriti našu “jadnu” bebu. Ništa nije uspjelo. Ništa,
odnosno dok ga na kraju, od čiste živčane iscrpljenosti, nismo položili u krevet da spava.
Charley još uvijek odrijema četiri do pet puta tijekom dana. Također je vrlo sretno dijete. Kad
Tom i ja bilo gdje idemo, idemo sami, ostavljajući našeg zadovoljnog, usnulog sina u rukama
kompetentne dadilje. Naši prijatelji, posebno naši prijatelji bez djece, misle da smo previše
zaštitnički nastrojeni. Pa, hvala Bogu, Charley nije njihovo dijete. Više nismo zabrinuti za imidž
naših roditelja; neobrazovana kritika se ne računa. Ako ne možemo naći dadilju, ne idemo.
Jednostavno bismo se bolje proveli gledajući televiziju... sve, čak i pranje rublja, bolje je od toga
da izludite svoju bebu i sebe. I naša je obitelj sada skladna, otkrivši tajnu sna.
PRAKTIČNA TOČKA
Kada održavate zdrav raspored drijemanja i vaše dijete dobro spava tijekom dana,
ljubomorni prijatelji će vas optužiti da ste previše zaštitnički nastrojeni. Reći će: “To
nije pravi život” ili “Povedite je sa sobom da se nauči igrati s drugom djecom” ili
“Stvarno je razmazujete.” Prijedlog: Promijenite prijatelje ili zadržite bebino dugo
spavanje kao obiteljsku tajnu.
Konsolidacija sna
Konsolidirano spavanje znači spavanje bez prekida, spavanje koje je kontinuirano i nije ometeno
buđenjem. Kada buđenja ili potpuna uzbuđenja prekinu naš san, to nazivamo poremećenim snom
ili fragmentacijom sna. Abnormalni pomaci ritmova spavanja prema lakšem snu, čak i ako se ne
probudimo u potpunosti, također uzrokuju fragmentaciju sna. Deset sati konsolidiranog sna nije
isto što i deset sati fragmentiranog sna. Znaju to vrlo dobro liječnici, vatrogasci, majke
novorođenčadi ili bolesne djece koja često imaju poremećaje sna.
Učinci fragmentacije sna slični su učincima smanjenog ukupnog sna: dnevna pospanost se
povećava, a izvedba se mjerljivo smanjuje. Među zdravim odraslim osobama, čak i jedna noć
fragmentacije sna proizvest će smanjenje mentalne fleksibilnosti i održive pažnje, kao i
pogoršanje raspoloženja. Odrasli s fragmentiranim snom često se bore protiv loših učinaka
fragmentiranog sna dodatnim kofeinom. Alkohol demaskira ili otkriva skriveni umor i čini da se
"osjećaju umorno". Međutim, dobro odmoreni tinejdžeri koji su tijekom istraživanja dobili istu
količinu alkohola, ne osjećaju se "umorno".
PRAKTIČNA TOČKA
Neka bebe koje spavaju leže! Nikad ne budite bebu koja spava. Uništavanje
kontinuiteta sna je nezdravo.
Zaštitna uzbuđenja
Ponekad nas naš mozak probudi kako bi spriječio gušenje u snu. Ova buđenja ili zaštitna
uzbuđenja javljaju se kada imamo poteškoća s disanjem tijekom sna, što može biti uzrokovano
velikim krajnicima ili adenoidima koji ometaju prolaz zraka. (O ovom problemu ću detaljno
govoriti u 10. poglavlju.)
Uzbuđenje također može spriječiti smrt u krevetiću ili sindrom iznenadne smrti dojenčadi (SIDS),
koji ubija malu dojenčad. Ova tragedija može biti uzrokovana neuspjehom u održavanju disanja
tijekom spavanja ili neuspjehom u buđenju kada disanje postane otežano.
GLAVNA TOČKA
Neka su uzbuđenja iz sna normalna.
Fragmentacija sna
Nakon nekoliko mjeseci starosti - nakon dobi kada je smrt u jaslicama najčešća - česta su
buđenja obično štetna jer uništavaju kontinuitet sna. Uzbuđenje je potpuno buđenje iz laganog,
dubokog ili REM sna. Uzbuđenje se također može zamisliti kao brzi prijelaz iz dubokog sna u
lagani san bez potpunog buđenja.
SLIKA 4: BUĐENJA TIJEKOM SPAVANJA

Slika 4 je pojednostavljena ilustracija ciklusa od dubokog sna do laganog sna koji se normalno
događa nakon otprilike četiri mjeseca starosti. Tijekom djelomičnog uzbuđenja ostajemo u stanju
laganog sna i ne budimo se. Ali tijekom potpunog uzbuđenja, odnosno buđenja, mogli bismo
postati svjesni da gledamo na sat, prevrćemo se, mijenjamo položaj ruku ili češkamo nogu. Ta je
svjesnost nejasna i kratka i brzo se vraćamo u san.
Kao što vidimo, uzbuđenje dolazi u nekoliko oblika, a ovisno o tome koji se tipovi javljaju, koliko
puta se javljaju i koliko dugo traju, plaćamo cijenu: povećanu dnevnu pospanost i smanjenu
učinkovitost. Neka se uzbuđenja, međutim, uvijek javljaju prirodno tijekom zdravog sna. Mozak,
a ne želudac, stvara uzbuđenja. Molimo vas da ne brkate uzbuđenje od sna s glađu.
Nije samo noćni san ono što se može fragmentirati. Vjerujem da drijemanje također može biti
rascjepkano kada se roditelji oslanjaju na spavanje u pokretu u dječjoj ljuljački ili automobilu ili
kada dopuštaju mačje spavanje u kolicima. Držanje djeteta koje drijema u naručju u stolici za
ljuljanje tijekom dana također vjerojatno sprječava kvalitetan dnevni san. Ovi su drijemanja
prekratki ili prelagani da bi bili oporavljajući. Stacionarno spavanje je najbolje. Ako koristite
ljuljačku za umirenje, isključite je kada beba zaspi.
PRAKTIČNA TOČKA
Nakon četiri mjeseca drijemanja kraća od jednog sata ne mogu se računati kao "prava"
drijemanja. Ponekad je drijemanje od četrdeset pet minuta sve što vašem djetetu
treba, ali drijemanje kraće od trideset minuta ne pomaže.
Do četvrtog do osmog mjeseca starosti dojenčad bi trebala imati barem jutarnji i jedan rano
poslijepodne, a ukupno trajanje drijemanja trebalo bi biti dva do četiri sata. Noćni san traje deset
do dvanaest sati, s jednim, dva ili bez prekida za hranjenje na bočicu. Ako dojite dijete i koristite
obiteljski krevet, svoju bebu biste mogli hraniti mnogo puta noću. U ovoj situaciji i majka i beba
često više spavaju nego su budne tijekom hranjenja i nijedna ne pati od fragmentacije sna. Kada
djeca nemaju zdrav, čvrst san, problem nazivamo “noćno buđenje”. Kao što ću kasnije raspraviti,
samo noćno buđenje obično je uzrokovano uobičajenim uzbuđenjima. Pravi problem je djetetova
nesposobnost ili poteškoće da se vrati u san bez pomoći.
PRAKTIČNA TOČKA
Neka su uzbuđenja iz sna normalna. Problemi nastaju kada se djeca teško sama
vraćaju u san. Nisu naučili proces "zaspati".
Raspored spavanja, vrijeme spavanja

Slike 5 i 6 prikazuju vrijeme kada se većina djece budi ili odlazi na spavanje. Ovi se grafikoni
temelje na podacima od istih 2019 djece spomenutih na slikama 1 do 3 (vidi stranice 21-23).
Gledajući grafikone, možete vidjeti, primjerice, da 90 posto djece predškolske dobi (mlađe od
šest godina) zaspe prije 21 sat , a 10 posto djece u dobi od dvije do šest godina zaspe prije 7.
:00 PM
GLAVNA TOČKA
Nezdrava hrana nije zdrava za naše tijelo. Niti je "junk sleep" raspored. Nastojte ne
dopustiti da vaše dijete postane pretjerano gladno, stoga nemojte dopustiti da se
dijete pretjerano umori.
Kada rasporedi spavanja/buđenja nisu usklađeni s drugim biološkim ritmovima, pozornost,
budnost i izvedba zadataka mjerljivo se smanjuju, a raspoloženja se mijenjaju. Jet-lag sindrom
je jedan primjer za to. Drugi je loša kvaliteta sna koju neki smjenski radnici pate zbog
nenormalnog rasporeda spavanja. Radnici u smjenama uglavnom se žale na glavobolje i bolove u
trbuhu. Ovo su najčešće pritužbe starije djece na nezdrav raspored spavanja. Dakle, ako vaše
dijete ne izgleda jako bolesno, ali ima česte glavobolje ili epizode nejasne boli u trbuhu, osobito
pred kraj dana, zapitajte se je li možda preumorno. Trag bi bio da on više nema energije ni želje
koju je nekada imao.
Kada razmišljate o rasporedu spavanja kod beba i male djece, smatrajte da je san "hrana" za
mozak, kao što su majčino mlijeko ili adaptirano mlijeko hrana za tijelo. Ne dojite u bijegu dok
obavljate poslove; umjesto toga, pronaći ćete relativno miran prostor. Isto za drijemanje. Ne
uskraćujete hranjenje jer je društveno nezgodno; predviđate kada bi vaše dijete moglo
ogladnjeti. Isto za drijemanje. Ne pokušavate na silu hraniti bebu kada nije gladna; znate da će
gladno razdoblje prirodno doći. Isto za drijemanje. Roditelj koji kasno dolazi kući s posla ne bi
izgladnjivao svoju bebu uskraćivanjem hrane dok ne dođe i ne nahrani dijete. Isto za sat prije
spavanja; nemojte “izgladnjivati” bebin mozak tako što ćete je držati budnom prekasno.
Organizacija noćnog spavanja

Prije šestog tjedna starosti, najduže pojedinačno razdoblje spavanja, nažalost, nasumično je
raspoređeno na sat. Kod nekih beba ovo najdulje spavanje zapravo može trajati samo dva do tri
sata! Ali do šestog tjedna starosti (ili šest tjedana nakon termina poroda, za rano rođene bebe),
najdulje pojedinačno razdoblje spavanja dogodit će se predvidljivo u večernjim satima i trajat će
tri do pet sati.
PRAKTIČNA TOČKA
Tijekom ovih ranih tjedana dojenje bi vam se moglo činiti prezahtjevnim ili prečestim i
pomislite da biste mogli prestati kako biste se malo odmorili. S druge strane, možda
ćete također željeti nastaviti s dojenjem. Držite se dok vaša beba ne navrši šest
tjedana. Tada ćete i vi više spavati.
Nakon šest tjedana starosti, bebe spavaju duže noću. Tako i mame! Također, bebe se počnu
družiti smješkajući se svojim roditeljima i tada postaju manje nervozne ili razdražljive. Život u
obitelji definitivno se mijenja nakon šest tjedana. Jedna iznimka je prijevremeno rođena beba,
čiji bi roditelji mogli čekati otprilike šest tjedana nakon očekivanog datuma poroda. Još jedna
iznimka su bebe koje imaju grčeve i nervozu, čiji će roditelji možda morati pričekati dok njihovo
dijete ne napuni tri ili četiri mjeseca.
Organizacija dnevnog spavanja

U dobi od otprilike tri do četiri mjeseca dnevno spavanje organizirano je u dva ili tri duga
drijemanja umjesto mnogih kratkih, neredovitih. Majke, posebno dojilje, trebale bi naučiti spavati
kad im beba drijema. Nikad ne znaš što će noć donijeti; možda ste puno budni držeći se, šetate
ili dojite dijete.
Abnormalni rasporedi spavanja obično se razvijaju kod dojenčadi i male djece kada ih roditelji
drže budnima prekasno noću. Roditelji to rade jer (1) uživaju u igri s bebom, (2) ne mogu
uspavati dijete, već čekaju da im se dijete sruši od potpune iscrpljenosti ili (3) oboje. Neki
roditelji kasno odlaze s posla, moraju dugo putovati do vrtića kako bi pokupili svoje dijete, a
zatim stignu kući još kasnije. Ovakav način života izuzetno je težak za dijete ako drijemanje nije
redovito u vrtiću i ono se prekasno stavlja na spavanje noću. Nažalost, ako oba roditelja rade
izvan kuće, drijemanje može patiti vikendom jer roditelji obavljaju previše obaveza s djetetom ili
pokušavaju provesti previše vremena igrajući se sa svojim djetetom kako bi nadoknadili
minimalno vrijeme koje provedu zajedno tijekom tjedna.Dobar san tijekom dana također može
biti lošiji kada roditelji preskaču drijemanje u korist organiziranih, planiranih predškolskih
aktivnosti. Ovi tečajevi za bebe obično su zabavni i za dijete i za roditelje, no ako oduzmu
previše vremena, dijete postaje preumorno.
Jedna uobičajena pogreška je odlazak na spavanje u isti sat svake večeri. Obično je taj sat
prekasno i temelji se više na željama roditelja nego na potrebama spavanja djeteta. Važno je
imati prilično redovitu rutinu umirujućih događaja prije stavljanja djeteta na spavanje, ali ima
biološkog smisla malo promijeniti vrijeme spavanja. Vrijeme kada vaše dijete treba ići spavati
navečer ovisi o njegovoj dobi, o tome koliko je dugo trajalo njegovo prethodno drijemanje i
koliko je trajalo njegovo razdoblje budnosti neposredno prije sata za spavanje. Vrijeme kada želi
ići spavati može biti sasvim drugačije! Očito, vrijeme spavanja nije fiksno niti nepromjenjivo. Ako
je vaše dijete neuobičajeno aktivno poslijepodne ili ako propusti dobar popodnevni san, trebalo bi
ga ranije staviti na spavanje.
To vrijedi čak i ako roditelj, koji se kasno vraća kući s posla, ne stigne vidjeti svoje dijete. Ako
jedan roditelj kasni kući, tada bi ona ili on mogli ući u kuću i odmah započeti rutinu umirujućeg
uspavljivanja od dvadeset do trideset minuta bez vremena za igru. Ako se roditelj vrati jako
kasno, dijete treba staviti u krevet kao i obično; držati umorno dijete da se igra s umornim
roditeljem nikome ne pomaže. Na cijenu roditelja da provodi manje vremena sa svojim djetetom,
prednost je u tome što nema sukoba prije spavanja, nema navike buđenja noću, nema
ranojutarnjeg buđenja, kvalitetno drijemanje, dobro odmoreno dijete, odmoran supružnik, i
opušteno privatno vrijeme za roditelje navečer. Obično u takvim okolnostima postoji jutarnje
vrijeme za druženje i opušteni vikendi za obitelj jer su svi dobro odmoreni.
Potpuno suprotan scenarij događa se kada jedan roditelj, obično otac, zahtijeva od drugog
roditelja, obično majke, da njihovo dijete ostane budno dokasna kako bi se moglo igrati s njim.
Ne samo da dijete pati, nego je i majka ta koja se ne cijeni, jer pokušava održati bračnu
harmoniju i nastoji svoje dijete dobro odmoriti – a ne može oboje. Očito nije riječ samo o
problemu spavanja djeteta, već o obiteljskom problemu.
PRAKTIČNA TOČKA
Kako biste uspostavili zdrav raspored spavanja u dobi od četiri do osam mjeseci,
postanite mjeritelj vremena svog djeteta. Postavite mu sat na zdravo vrijeme.
Dopuštanje kratkog drijemanja u ranim večernjim satima ili dugog kasnopopodnevnog
drijemanja kako bi dijete ostalo budno do kasno u noć na kraju će pokvariti zdrav raspored
spavanja. Ako Vašem djetetu nedostaje ranopopodnevno spavanje, kako bi moglo zaspati blizu
svog biološkog vremena za spavanje i izbjeglo stanje premora, bolje je bez spavanja i rano
spavanje nego kasno i kasno spavanje. vrijeme za spavanje. Slično tome, možda ćete
povremeno morati probuditi svoju bebu ujutro kako biste uspostavili jutarnji drijemež primjeren
dobi koji je potreban za određivanje rasporeda spavanja za ostatak dana.
Redovitost spavanja
Najbolje vrijeme da vaše dijete navečer zaspi je kada tek počinje postajati pospano, prije nego
postane preumorno. Za malu djecu u vrtiću, obitelji s dvije karijere s dugim putovanjima na
posao, stariju djecu s planiranim aktivnostima ili tinejdžere s ogromnom količinom domaće
zadaće, možda će biti nemoguće uhvatiti to čarobno stanje pospanosti. Ovoj će djeci biti bolje
ako vrijeme spavanja svake večeri bude otprilike u isto vrijeme. Za tinejdžere to može značiti
dosljedno vrijeme spavanja tijekom tjedna s kasnijim terminima vikendom. U jednom je
istraživanju redovitost rasporeda odlaska na spavanje procijenjena kod 3119 srednjoškolaca.
Otkrili su da je nepravilniji raspored spavanja povezan s većom dnevnom pospanošću. Ti su
tinejdžeri imali niže ocjene, više ozljeda povezanih s alkoholom ili drogama,i više dana izostalih iz
škole. Odlazak u krevet oko 23:00 u usporedbi s ponekad u 22:00 ili ponoć može dovesti do iste
količine sna, ali redovitiji raspored je vjerojatno bolji.
Drugo izvješće ispitalo je spavanje 202 djece između četiri i pet godina. I ovdje je varijabilnost
vremena za spavanje povezana s dnevnim problemima koji su opisani kao "manje optimalne"
prilagodbe ponašanja u predškolskoj dobi. Na primjer, ta djeca nisu “poslušala nagovaranje
učitelja da se uključe u neku aktivnost”, “pokazala entuzijazam da nešto nauče”, svađala su se i
tukla više od druge djece. Autori su mislili da bi ta djeca s kronično promjenjivim rasporedom
spavanja mogla doživjeti stanja slična jet-lag sindromu karakterizirana kao mučan umor i
kognitivna dezorijentiranost. Ova posebna studija ispitivala je ulogu obiteljskog funkcioniranja
kao i ponašanja u školi i zaključila da veza između ponašanja u snu i prilagodbe na školu nije
uobičajen nusprodukt obiteljskog stresa.
Vrijeme spavanja koje se nikada ne mijenja, na primjer, uvijek stavljate svoje predškolsko dijete
na spavanje točno u 19:00, ne uzima u obzir biološku varijabilnost, iz dana u dan, razina
aktivnosti ili duljine drijemanja. Stoga ima smisla mijenjati vrijeme spavanja za trideset do
šezdeset minuta ovisno o tome kako vaše dijete izgleda i ponaša se tijekom kasnog
poslijepodneva. S druge strane, za stariju djecu koja ne drijemaju, pokazalo se da je nezdravo
odlazak u krevet satima ranije ili kasnije iz dana u dan.
PRAKTIČNA TOČKA
Čak i ako je vrijeme za spavanje prekasno, redovito spavanje je bolje od neredovitog
odlaska na spavanje.
Biološki ritmovi
Kako bismo bolje razumjeli važnost održavanja rasporeda spavanja, pogledajmo kako se
razvijaju četiri različita biološka ritma. Prvo, odmah nakon rođenja, bebe su budne, zatim zaspu,
probude se i drugi put zaspu u razdoblju od deset sati. Ova razdoblja budnosti su predvidljiva i
nisu posljedica gladi, iako je nepoznato što ih uzrokuje. Tako se djelomični obrazac ili ritam
spavanja/budnosti pojavljuje odmah nakon rođenja. Drugo, pojavljuju se ritmovi tjelesne
temperature i utječu na cikluse spavanja/budnosti. Tjelesna temperatura obično raste tijekom
dana, a pada na niže razine noću. U dobi od šest tjedana, temperatura prije spavanja znatno je
viša nego kasnije tijekom noći. Nakon šest tjedana starosti, kako temperature padaju više sa
spavanjem, razdoblja spavanja postaju duža. Do dvanaest do šesnaest tjedana,sve bebe
pokazuju dosljedne temperaturne ritmove. Točno u dobi od šest tjedana večernja nemirnost ili
plač počinju se smanjivati u odnosu na vrhunac i noćni san postaje organiziran, a u dvanaest do
šesnaest tjedana uspostavljaju se obrasci dnevnog spavanja.
Treći obrazac dodaje se u dobi od tri do šest mjeseci, kada hormon kortizol također pokazuje
sličan karakterističan ritam, s najvišim koncentracijama rano ujutro i najnižim razinama oko
ponoći. (Ovaj hormon povezan je i s raspoloženjem i učinkom te će se o njemu dalje raspravljati
u 3. poglavlju.) Zanimljivo je da je dio ritma lučenja kortizola povezan s ritmom
spavanja/budnosti, a drugi dio povezan je s ritmom tjelesne temperature. Volio bih da je majka
priroda jednostavnija!
Ritmičnost melatonina je četvrti obrazac koji treba razmotriti. U početku, novorođenče ima
visoke razine cirkulirajućeg melatonina, koji luči majčina epifiza i prolazi kroz placentu. U roku od
otprilike tjedan dana, melatonin koji dolazi od majke je nestao. U dobi od oko šest tjedana
melatonin se ponovno počinje pojavljivati kako bebina epifiza sazrijeva. Ali razine su izuzetno
niske do dvanaestog do šesnaestog tjedna starosti. Tada melatonin počinje rasti noću, a čini se
da je hormon povezan s razvojem ritma spavanja/buđenja do otprilike šestog mjeseca života.
(Dodatke melatonina ne treba davati bebama ili maloj djeci kako bi bolje spavali; nema dokaza
da je to sigurno.)
Čak i u dobi od samo nekoliko mjeseci, tada su, međusobno povezani, unutarnji ritmovi već
dobro razvijeni: obrazac spavanja/budnosti, tjelesna temperatura te razine kortizola i
melatonina. Kod odraslih se čini da dug noćni san najviše ovisi o odlasku na spavanje na vrhuncu
temperaturnog ciklusa ili neposredno nakon njega. Vrijeme odlaska na spavanje blizu nižeg dijela
temperaturnog ciklusa rezultira kraćim trajanjem sna.
Rad u smjenama ili putovanje avionom kod odraslih, ili loše roditeljsko upravljanje kod djece,
mogu uzrokovati neorganiziran san. Što je "neorganizirano spavanje"? Kada ste budni, ali vaš
tjelesni sat je u stanju mirovanja ili kada se srušite od iscrpljenosti kada je vaš tjelesni sat u
stanju budnosti, tada se vaša budnost ili spavanje odvijaju izvan faze s mnogim biološkim
ritmovima. Rezultat je nekvalitetan san ili nekvalitetna budnost. Zamislite zvuk orkestra kada bi
violinska sekcija počela svirati svoju ulogu nakon što su puhači već počeli!
Provedene su mnoge studije s radnicima u smjenama iu laboratorijima za spavanje o unutarnjoj
desinkronizaciji cirkadijalnih ritmova, odvajanju ritmova koji su inače blisko povezani i pomicanju
ritmova koji nisu u fazi jedan s drugim. Najčešće tegobe kod ovih odraslih osoba su glavobolja i
bolovi u trbuhu. Takvi ljudi izgledaju zdravi i mogu funkcionirati relativno dobro osim činjenice da
imaju bolove u glavi i/ili trbuhu.
PODSJETNIK
Nikad ne budite bebu koja spava.

Postoji velika pedijatrijska literatura o glavoboljama i rekurentnim bolovima u trbuhu; također,
ovo je vrlo poznato područje roditeljima djece školske dobi koji imaju previše rasporeda, užurban
način života. Dodatne posljedice neorganiziranog sna uključuju umor, stres i možda kronično
povišene razine kortizola. Jednom uspostavljen, obrazac neorganiziranog sna pokreće druge
specifične poremećaje spavanja, poput noćnog buđenja ili nemogućnosti da se lako zaspi.
Nadalje, nedavna istraživanja su pokazala da su hormoni koji su važni za regulaciju sna također
uključeni u imunološki sustav, koji nam pomaže u borbi protiv infekcija. A istraživanje je
pokazalo da čak i mali gubitak sna može narušiti funkciju stanične imunosti. Članak objavljen
u Science News u 2002., “Propušteni ZZZ-ovi, više bolesti: Štednja na snu može biti loša za
vaše zdravlje” opisuje kako su “loše navike spavanja jednako važne kao i loša prehrana i tjelesna
neaktivnost u razvoju kronične bolesti.” Posebno navode pretilost, dijabetes i kardiovaskularne
bolesti. Iako se ovaj članak bavio zdravstvenim problemima odraslih, raste zabrinutost da previše
naše djece postaje sve deblje ili pretilo. Zato se prisjetite kako su naše bake govorile: „Rano na
spavanje, rano ustajanje, ozdravljuje…“
Često govorim roditeljima da postanu osjetljivi na osobne signale spavanja svog djeteta. To znači
da treba uhvatiti onaj čarobni trenutak kada je dijete umorno, spremno za spavanje i lako zaspi.
Čarobni trenutak je lagano utišavanje, zatišje u zaposlenosti, lagano gledanje u stranu i tračak
smirenosti. Ako uhvatite taj val umora i tada uspavate dijete, neće biti plača. Sviđa mi se
analogija sa surfanjem, jer je i tu tajming vrlo važan — morate uhvatiti val nakon što se dovoljno
podigne da ga prepoznate, ali prije nego što se sruši. Ali ako dopustite djetetu da padne u stanje
premora, bit će mu teže zaspati, jer pokušava zaspati izvan faze s drugim biološkim ritmovima.
Njegova vožnja do spavanja tada neće biti laka ni ugodna. Vrijeme je najvažnije! Zapamtiti,nije
svaki val spavanja isti i ne nauči svako dijete brzo jahati svoj val sna. Ali kao i sa svim ostalim,
nakon vježbe to se događa bez napora.
Kumulativna pospanost
Već je godinama poznato da se učinak gubitka sna akumulira tijekom vremena. Kada stalno ne
spavate dovoljno, osjećaj pospanosti kada biste trebali biti budni progresivno se povećava.
Dopustite mi da objasnim što to znači dajući primjer. Kada odraslim volonterima spavanje bude
stalno skraćeno, tijekom dana mogu se mjeriti poremećaji u njihovom raspoloženju i
performansama. Ako se poremećaj spavanja ponavlja iz noći u noć, stvarna izmjerena oštećenja
ne ostaju konstantna. Umjesto toga, dolazi do sve veće akumulacije pospanosti koja kod odraslih
uzrokuje stalno povećanje glavobolja, gastrointestinalnih tegoba, zaboravljivosti, smanjene
koncentracije, umora, emocionalnih uspona i padova, poteškoća u ostajanju budnim tijekom
dana, razdražljivosti i poteškoća s buđenjem.Ne samo da se odrasli opisuju kao pospaniji i
psihički iscrpljeni, već se osjećaju i pod većim stresom. Stres može biti izravna posljedica
djelomičnog nedostatka sna ili može proizaći iz izazova suočavanja s povećanom količinom
dnevne pospanosti. Razmislite koliko bi bilo teško koncentrirati se ili biti motivirani da se svaki
dan trudite ostati budni.
Ako djeca imaju stalne količine manjka sna, pokazuju li iste te probleme koji eskaliraju tijekom
dana? Da! Vjerujem da je mozak malog djeteta jednako osjetljiv na spavanje, ako ne i više nego
mozak odrasle osobe. Također je moguće da teški ili kronični nedostaci sna koji se javljaju rano
tijekom razdoblja brzog rasta mozga mogu dovesti do trajnih posljedica. To bi bilo teško
dokazati, jer mala djeca ne mogu opisati kako se osjećaju i pretpostavljamo da je za njih
"prirodno" da imaju težak temperament, imaju napade bijesa, frustriraju se, lako se ljute i tako
dalje. Osim toga, kod starije djece naučili smo prihvatiti kao "normalne" nejasne neurološke
razlike - poteškoće s učenjem ili poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (koji, začudo, liječimo
stimulativnim lijekovima).
Problem kod zaključka da su stalni nedostaci sna povezani s ovim problemima jest taj što rani
noćni nedostaci sna mogu biti blagi i prikriveni dugim drijemanjem. Ako je mozak trajno
promijenjen zbog ozbiljnog ili kroničnog gubitka sna, tada, kada drijemanje nestane i škola
zahtijeva više mentalne budnosti i usredotočene pažnje, mogu se pojaviti već postojeći problemi.
Nisu samo akademici ti koji bi mogli patiti. Nije nam poznat doprinos zdravog spavanja u
djetinjstvu kreativnosti, empatiji, smislu za humor ili mentalnom zdravlju odraslih. Dio problema
je, naravno, to što nemamo mjerila za mjerenje stavki kao što su kreativnost ili empatija, tako
da još nemamo način da izmjerimo doprinos zdravog sna u djetinjstvu.
Znam da mnogi roditelji drže svoje dijete budnim dodatnih dvadeset ili trideset minuta noću kako
bi se zabavili i u početku ne primjećuju nikakve probleme. Kasnije nazovu i pitaju zašto se njihov
"dobar spavač" sada opire spavanju ili je ujutro mrzovoljan bez "bez očitog razloga". Budući da je
promjena u rutini bila mala i u prošlosti, oni o tome niti ne razmišljaju. No, tijekom našeg
razgovora prisjetit će se da su zbog duljih proljetnih i ljetnih dana, ili zato što “nije činilo nikakve
probleme”, djetetu pomaknuli vrijeme spavanja. Razmak između dopuštanja prekasnog odlaska
na spavanje i pojave problema povezanih sa spavanjem iznosio je nekoliko mjeseci kod male
djece koja su u prošlosti uvijek bila dobro odmorena i dobro su drijemala, ili tjedana kod djece
koja su uvijek bila na rubu preumora svejedno.Kada su takve roditelje pitali misle li da njihovo
dijete izgleda sposobno zaspati dvadeset ili trideset minuta ranije, odgovor je gotovo uvijek bio
potvrdan.
GLAVNA TOČKA
Mali, ali stalni nedostaci sna tijekom vremena imaju tendenciju eskalacije i možda
dugoročnih učinaka na rad mozga.
U starije djece koja su prerasla drijemanje, interval prije nego što se pokažu učinci kumulativne
pospanosti može biti vrlo dug zbog visoke motivacije djeteta i mnogih uzbudljivih događaja u
režiji roditelja, kao što su predavanja, lekcije ili ekskurzije, koji pomažu prikriti oslabljenu
budnost ili izvedba. Pravo vrijeme za spavanje temelji se na dobi vašeg djeteta (pogledajte
prethodne grafikone za norme primjerene dobi) i ponašanju, raspoloženju i performansama
vašeg djeteta, posebno u kasnim poslijepodnevnim satima.
Dvadesetpetosatni ciklusi
Iako skladni biološki ritmovi promiču zdrav san, nasumični loši dani sigurno će se dogoditi. Jedno
od objašnjenja za "slobodne" dane, kada je djetetov san neredovit bez vidljivog razloga, jest da
naši osnovni biološki satovi imaju oko dvadeset pet sati u svom ciklusu, a ne dvadeset četiri.
Drugim riječima, bez vremenskih pokazatelja, čini se da naši slobodni ritmovi spavanja/buđenja
dovršavaju jedan puni ciklus svakih dvadeset pet sati. Sve dok treniramo našu djecu da
usklađuju ritmove spavanja/buđenja s noću i danom, problemi se obično izbjegavaju. Čini se da
druge bebe izlaze iz rasporeda svakih nekoliko tjedana i roditelji tada moraju raditi na tome da se
dobro odmore. Pretpostavljam da se bebe, kao i odrasli, razlikuju po svojoj individualnoj
sposobnosti da prilagode svoje dvadesetpetosatne biološke ritmove društvenom
dvadesetčetverosatnom satu. Većina roditelja, međutim,ustanovite da se trud oko resetiranja
bebinog sata isplati jer inače dijete postaje sve umornije i nervoznije.
Kada se roditelji trude pomoći djetetu da dobije potreban san, dijete postaje odmornije, postaje
mu lakše prihvatiti san, očekivati da će spavati, dugo drijemati i samom zaspati. Neki roditelji
uvijek moraju trpjeti dane poremećaja nakon putovanja, bolesti ili cijepljenja jer svaka
nepravilnost rasporeda remeti ritam spavanja.
Evo računa jedne obitelji.
SUSANOVO NOĆNO BUĐENJE _ _ _
Prošlog ljeta Susanina noćna buđenja postala su toliko česta da je više bila budna nego što je
spavala. Dobili smo upute od strane pedijatra na tečaju za roditelje koji pohađamo da
“zadovoljimo potrebe našeg djeteta”. Pa smo ustajali onoliko često koliko je tražila i ljuljali je da
spava. To se događalo tri ili četiri puta po noći i često je trajalo trideset do šezdeset minuta. Dio
mene želio je to učiniti. Nepotrebno je reći, međutim, nakon mjeseci ove noćne rutine, moj
suprug i ja smo postali prilično iscrpljeni i počeli smo zamjerati našem djetetu. Znala sam da sam
u nevolji kad bih ustala i otišla u bebinu sobu i vikala na nju, a onda i sama počela plakati. Ono
što pokušavam reći je jednostavno: kada problem poput djetetove navike spavanja izmakne
kontroli, roditelji su djelomično odgovorni.
Napokon smo je sami odlučili pustiti da isplače. Inače, mom mužu je psihički bilo puno lakše kad
ju je pustio da plače. Znao je da je to u njezinu najboljem interesu i mogao je ostati ravnodušan
u vezi s tim. Trajalo je oko tjedan dana, a plakala je oko dva sata tijekom dosta tih noći.
Napokon se činilo da je shvatila.
Nažalost, sljedeći tjedan smo trebali otići na ljetovanje. Nismo htjeli otkazati putovanje, ali smo
znali da riskiramo uništavajući rezultate našeg napornog rada. Odsjeli smo u gostionici, a nije
bilo dječjih krevetića, pa smo za Susan napravili prostor za spavanje u kutu sobe. Probudila bi se
usred noći i pomislila da je vrijeme za igru.
Kad smo se vratili s puta, pokušali smo ući u rutinu da je pustimo da se isplače, ali do tada nismo
imali energije ponovno prolaziti kroz tjedan dana plakanja. Pa smo se vratili u lošu noćnu rutinu.
Prošao je još jedan mjesec i znali smo da više ne možemo. Razgovarali smo o tome s učiteljicom
na našem roditeljskom satu, a ona je na kraju preporučila postupak puštanja Susan da isplače.
Ovaj put joj je trebalo oko pet dana prije nego što je ponovno počela spavati cijelu noć.
Poboljšanje je trajalo oko mjesec dana.
Susan je ubrzo nakon toga primila cjepivo. Ušao sam u njezinu sobu samo na trenutak da
provjerim kako je jedne noći. Zatim se počela buditi svake noći, a mi smo bili u svojoj staroj
rutini. Postupak smo ponovili još jednom. Mislim da je trebalo oko pet noći da ponovno prespava
cijelu noć. Nakon toga, Susan je mjesecima redovito spavala cijelu noć. Na kraju je tražila da je
spuste prije nego što zaspi, umjesto da je uljuljaju za spavanje. Ovog je proljeća počela dugo
drijemati, što se činilo pomalo čudnim.
Ovo ljeto kad smo išli na odmor Susan je spavala u krevetiću u našoj sobi. Probudila bi se noću i
opet pomislila da je vrijeme za igru. Nije dugo trebalo da se vrati starim lošim navikama. Nadali
smo se da smo to uspjeli, budući da je spavala cijelu noć toliko mjeseci... ali od našeg putovanja
budna je noću vježbajući duge dijaloge, i čini se da ćemo kroz ovo morati proći još jednom.
Ovo zvuči kao priča o djetetu koje je uvijek na rubu premora i kod kojeg se prirodne smetnje
teško podnose. Malo preumorna djeca lakše se izbace iz ravnoteže i treba im više vremena da se
oporave. Dobro odmorena djeca obično su prilagodljivija i lakše podnose povremene promjene
rutine.
PRAKTIČNA TOČKA
Dobro odmorena beba sa zdravim navikama spavanja budi se s vedrim, sretnim
stavom. Umorna beba se budi mrzovoljna.
Položaji spavanja, SIDS
Uobičajeni mit zapadnih roditelja je da sva djeca bolje spavaju na trbuhu. Ipak, kineska majka
čija je beba radije spavala na trbuhu rekla je da zna da nešto nije u redu s njezinom bebom, jer
sve kineske bebe spavaju na leđima! Iskreno se brinula da je spavanje na trbuhu nezdravo.
Istina je da se čini da neke bebe bolje spavaju i manje se nerviraju ili plaču kada spavaju na
leđima. Suprotno strahovima mnogih roditelja, spavanje na leđima ne uzrokuje deformaciju
lubanje. U prošlosti su tradicija i društvene prilike određivale koji položaj spavanja većina
roditelja odabire. Sada se čini da je spavanje na leđima zdravije jer pomaže u sprječavanju
sindroma iznenadne smrti dojenčadi. Srećom, većina beba jednako dobro spava na leđima i na
trbuhu.
Jedna varijanta mita da bebe bolje spavaju na trbuhu je da kada se dijete s pet mjeseci prevrne,
dalje od položaja za spavanje koji su odabrali roditelji, roditelj mora intervenirati i okrenuti dijete
natrag. Zapravo, ostavljanje djeteta samog omogućuje djetetu da nauči spavati u različitim
položajima. Ako dijete okrenete natrag i ono odmah zaspi, očito nema problema. S druge strane,
odlazak do djeteta da ga prevrne može postati igra za novorođenče do petog mjeseca starosti.
Igre bi se trebale odvijati u vrijeme igre, a ne kad je vrijeme za spavanje. Upamtite, to što ne
idete svojoj bebi omogućuje joj da se nauči prevrtati unatrag sama, nauči spavati u novom
položaju i nauči se sjetiti sljedeće noći da se uopće ne prevrće.
Isto tako, kada se starije dijete povuče u stojeći položaj u svom krevetiću, roditelji mu ne trebaju
pomoći da siđe. Dijete bi moglo pasti u nezgodnu hrpu, ali se neće ozlijediti. Sljedeći put će
dvaput razmisliti o tome da ustane i protrese ogradu krevetića ili će biti opreznija kad je pusti.
Roditelji koji požure prevrnuti bebu ili pomoći djetetu da siđe, riskiraju pojačati takvo ponašanje,
potičući ga da se ponavlja iz noći u noć. Djeca su vrlo lukava i brzo nauče kako pridobiti roditelje
da im posvete dodatnu pozornost. Ne uskraćujte svom djetetu priliku da nauči kako se noću bez
pomoći prevrnuti ili sjesti.
Prednosti zdravog sna:
obrasci spavanja, inteligencija, učenje
i školski uspjeh
Utječu li obrasci spavanja doista na učenje kod djece? Da! Različita istraživanja djece različite
dobi slažu se po ovom pitanju. Usredotočujući se na savršeno normalnu, zdravu djecu,
razmotrimo podatke prema dobnim skupinama: dojenčad, predškolska djeca i djeca školske dobi.
dojenčad
Studija na Sveučilištu u Connecticutu pokazala je da postoji snažna povezanost između vremena
koje su dojenčad provela u REM fazi spavanja i vremena koje su provela budna u stanju
ponašanja koje se naziva "tiha uzbuna". U mirnom stanju budnosti, bebe imaju otvorene, svijetle
oči, djeluju budno, oči im skeniraju, lica su im opuštena i ne smiju se niti mršte. Tijelo im je
relativno tiho i neaktivno. Jedna je majka opisala svoje četveromjesečno dijete, koje je često bilo
u tom mirnom budnom stanju, kao "koje gleda i misli". U pravu je! Ova djeca ne propuštaju
ništa. Studija razvoja spavanja na Sveučilištu Stanford pokazala je da su okolišni čimbenici, a ne
samo sazrijevanje mozga, odgovorni za udio vremena koje dojenčad provede u REM fazi
spavanja. Nažalost, točni okolišni čimbenici nisu identificirani,no vjerojatno bi roditeljsko
postupanje moglo utjecati na sve ove stavke: obrasce spavanja, udio REM faze spavanja i
vrijeme koje je dijete u stanju mirne pripravnosti.
Dojenčad koja notorno nisu tiho oprezni su oni s grčevima ili teškog temperamenta. Njihovo
nervozno ponašanje može biti posljedica neravnoteže unutarnjih kemikalija poput progesterona
ili čak kortizola. Dokazano je da su visoke koncentracije kortizola u dojenčadi povezane sa
smanjenim trajanjem non-REM spavanja. Dakle, čak i kod dojenčadi, kao i kod odraslih, čini se
da postoje veze između unutarnjih kemikalija, obrazaca spavanja i ponašanja kada su budni.
Također, ova izbirljiva djeca obično imaju nepravilan raspored i kratak raspon pažnje. Među
dojenčadima u dobi od dva do tri mjeseca jedno je istraživanje pokazalo da što je dijete
nepravilnije i upornije, to je učenje bilo sporije. Gledajući unaprijed sliku 9 (vidi stranicu 395),
možete vidjeti kako djeca s grčevima ili teškog temperamenta, koja kratko spavaju i imaju
nepravilan raspored i kratak raspon pažnje,možda neće brzo naučiti zaspati bez pomoći. Tako bi
lako mogli postati neispavana, umorna i hiperaktivna starija djeca. (O ovom konceptu povećane
budnosti, budnosti i razdražljivosti zbog kemijske neravnoteže raspravljat ćemo u 3. poglavlju.)
Mislim da je drijemanje posebno važno za dojenčad. U svojim sam istraživanjima otkrio da je
koliko dugo dijete spava tijekom dana snažno povezano s upornošću ili rasponom pažnje.
Dojenčad koja dugo drijemaju imaju dulji raspon pažnje. Provode više vremena u mirnom stanju
pripravnosti i čini se da brže uče. Dojenčad koja ne drijemaju dobro su pospana ili nemirna, au
oba slučaja ne uče dobro.
PRAKTIČNA TOČKA
Drijemanje potiče optimalnu budnost djece. Djeca koja dobro drijemaju provode
relativno više vremena u stanju mirne budnosti kada su budna.
Mit je da dugo drijemanje ometa stjecanje vještina socijalizacije ili stimulaciju dojenčeta. Iako je
istina da su "čudovišta za držanje" manje dostupna za sve tečajeve ili aktivnosti kojih danas ima
napretek - plivanje u teretani, grupe za mame, male djece ili grupe za stimuliranje dojenčadi - je
li to tako loše? Pate li dojenčad jer ne sudjeluju u toliko aktivnosti? Je li manje vjerojatno da će
ući u pravu predškolsku ustanovu, koja se hrani u pravoj vrtiću, koja se hrani u pravoj privatnoj
školi? Ne.
Nemojte brkati količinu vremena provedenu u ovim organiziranim aktivnostima s visokom

kvalitetom socijalne svijesti koju pokazuju odmorna djeca. Istina je da te skupine za stimulaciju
dojenčadi često nisu važne za dojenčad, već služe legitimnim roditeljskim potrebama dopuštajući
majkama i očevima da upoznaju druge roditelje i pobjegnu iz svoje izolacije kod kuće.
Djeca predškolske dobi
Trogodišnja djeca koja dobro odspavaju su prilagodljivija. (Prilagodljivost znači lakoću s kojom se
djeca prilagođavaju novim okolnostima.) Prilagodljivost je najvažnija osobina za školski
uspjeh. Što su drijemanja kraća, to je dijete manje prilagodljivo. Zapravo, glavna značajka
temperamenta trogodišnjaka koji uopće ne drijemaju je neprilagodljivost. Upravo ta
nedremajuća, neprilagodljiva djeca imaju i više noćnih buđenja!
Moje je istraživanje pokazalo da kada se dojenčad koja su laka u dobi od pet mjeseci razviju u
razdraganija, teža trogodišnjaka, to je zato što su razvila obrazac kratkog spavanja. Nasuprot
tome, teška dojenčad koja lakše prerastu u trogodišnjake razvila su obrazac dugog spavanja.
Mislim da su roditelji pomagali ili ometali pravilne obrasce spavanja uzrokovali ove promjene.
Djeca školske dobi

Godine 1925., otac Stanford-Binetovog testa inteligencije, dr. Lewis M. Terman, objavio je svoju
značajnu knjigu, Genetic Studies of Genius. Usporedio je otprilike 600 djece s IQ rezultatima
iznad 140 sa skupinom od gotovo 2700 djece s IQ rezultatima ispod 140. Za svaku ispitivanu
dob, darovita djeca spavala su duže!
Dvije godine kasnije, proučavano je oko 5500 japanskih školaraca, a oni s boljim ocjenama
spavali su duže!
Čak i sedamdeset i devet godina kasnije, studija dr. Termana izdvaja se po dizajnu, izvedbi i
temeljitosti. Znanstvena laboratorijska studija spavanja iz Kanade iz 1983. pružila je objektivne
dokaze koji potvrđuju Termanov rezultat, da su djeca superiornijeg IQ-a imala duže ukupno
vrijeme spavanja. Obje su se studije složile da su bistrija djeca svake noći spavala oko trideset
do četrdeset minuta duže od prosječne djece iste dobi.
Druga studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Louisvilleu ispitivala je grupu jednojajčanih
blizanaca koji su odabrani jer je jedan blizanac spavao manje od drugog. U dobi od oko deset
godina, blizanac s dužim obrascem spavanja imao je bolje ukupne rezultate čitanja, rječnika i
razumijevanja od blizanca s kraćim obrascem spavanja.
PRAKTIČNA TOČKA
Nemojte misliti da nema dugotrajnog učinka kada rutinski držite svoje dijete budnim
prekasno – radi vlastitog zadovoljstva nakon posla ili zato što želite izbjeći sukobe
prije spavanja – ili kada se ogriješite o drijemanju kako biste obavili poslove ili
posjetili prijatelji. S vremena na vrijeme, za posebnu priliku ili razlog, u redu je. Ali
svakodnevno uskraćivanje sna noću ili tijekom drijemanja, kao stvar navike, može biti
vrlo štetno za vaše dijete. Kumulativni, kronični gubici sna, čak i kratkog trajanja, mogu biti
štetni za učenje.
Pokazalo se da djeca s dijagnosticiranim poremećajem pažnje i hiperaktivnosti ili poteškoćama u
učenju imaju poteškoće povezane sa spavanjem, iako ne znamo što je bilo prvo. Ipak, jedna
pažljiva interventna studija pokazala je da je poboljšanje sna dramatično poboljšalo odnose s
vršnjacima i učinak u razredu.
Istraživanje o kreativnim odraslim osobama podupire koncept da originalnost ideja i kvaliteta

iskustva trpe kada smanjite spavanje. Ono što izgubite u budnom vremenu nadoknađuje se u
smislu bogatijeg života. Jeste li ikada kimnuli glavom na večernjem događaju kojem ste stvarno
željeli prisustvovati, ali ste bili preumorni da biste u potpunosti uživali?
Postoje mnoga druga istraživanja koja pokazuju povezanost između spavanja i uspjeha u školi,
ali ona uključuju djecu s alergijama ili velikim adenoidima. (O ovim problemima raspravlja se u
poglavlju 10.)
STRATEGIJE SPAVANJA
Znakovi pospanosti
Kako vaša beba pokazuje znakove da postaje pospana, trebali biste započeti s umirujućom
rutinom za spavanje. Ovi znakovi obično počinju jedan ili dva sata nakon buđenja. Oko 20 posto
beba ima grčeve i možda neće pokazivati te znakove pospanosti, pa morate pažljivije gledati na
sat. Ako vaše dijete često pokazuje znakove umora, zabilježite koliko je dugo bilo budno i
sljedeći put započnite proces umirivanja dvadesetak minuta ranije.
Nije potrebno da vaše dijete bude pospano i budno kada ga spustite ili legnete s njim u krevet.
Ponekad vaša beba vrlo brzo prijeđe iz pospanosti u pospanu i nema dobrog razloga zašto neke
knjige predlažu da biste trebali probuditi svoju bebu prije nego što je stavite ili legnete s njom.
ZNAKOVI POSPANOSTI, OZNAKE POSPANOSTI, SIGNALI SPAVANJA
Prelazak u zonu spavanja
Postati pospan
Smanjena aktivnost
Sporije kretnje
Manje glasan
Sisanje je slabije ili sporije
Tiše
Smireniji
Djeluje nezainteresirano za okolinu
Oči su manje fokusirane

Očni kapci spušteni
zijevajući
ZNAKOVI UMORA
Ulazak u zonu preumora
Postati premoran
nemirno
Trljajući oči
Razdražljiv
mrzovoljan
Umirujuće za spavanje
Što je zapravo umirujuće? Umirivanje je ponovno uspostavljanje mirnog stanja. Umiriti svoje
novorođenče znači učiniti ga mirnim ili tihim, dovesti ga u pribrano stanje. Pokušavate uspostaviti
mirno stanje spokoja smanjivanjem sile ili intenziteta uznemirenosti. Vaš je cilj ublažiti, ublažiti ili
učiniti manje grubu nervozu ili plač. Umirivanje je umirujuće ili umirujuće. Želite svojoj bebi
donijeti utjehu i prestanak uznemirenosti. Privijajući je uz vaše tijelo, ona osjeća vašu toplinu i
osjeća vašu naklonost i zaštitu. Maženje je blizak zagrljaj s nekim koga volite. Ponekad se
jednostavno želite ugnijezditi s njom dok zauzmete udoban položaj i pritisnete je uz sebe ili
legnete blizu nje. U najboljem slučaju, kad je dijete umorno, nadamo se da ćemo ga uljuljati u
opušteno pospano stanje.
Čini se da tjelesni kontakt, sisanje i nježni ritmički pokreti tijekom dugih vremenskih razdoblja
najbolje funkcioniraju. Ponekad se čini da pomažu glasni mehanički zvukovi poput odlaganja
smeća ili sušila za kosu. Pazite, međutim, da bebu ne bombardirate podražajima. U početku
pokušajte apelirati na jedno po jedno osjetilo: taktilno (masaža, trljanje, ljubljenje, ljuljanje,
tapšanje, promjena s kuka na rame), slušno (pjevanje, pjevušenje, puštanje glazbe, pokretanje
usisavača), vid (jaka svjetla , mobiteli, televizija), prigušeno svjetlo ili tama kod pospanosti ili
ritmičkog kretanja (ljuljačke, kolijevke, vožnja automobilom, šetnja). Ponekad, raditi previše ovih
stvari istovremeno ili s previše sile ima stimulirajući, a ne opuštajući učinak. Međutim, ako je
vaša beba i dalje nervozna, pokušajte kombinirati ove različite modalitete.
Pokušajte uskladiti svoje radnje s bebinim ritmovima. Ako je napet, zategnut, s dubokim
iscrpljenim uzdisajima i malo fizičkih pokreta, pokušajte mu nježno trljati leđa ili pomicati svoj
obraz preko njegova u sporom ritmu koji se podudara s njegovim obrascem disanja. Ako boksa
šakama, trza nogama i izvija leđa, možda će mu vožnja na vašim ramenima privući pažnju i
zaustaviti čaroliju. Uvidjet ćete da nakon nekog vremena postajete usklađeni s nijansama unutar
bebinog ritma i reagirate u skladu s tim.
Briga za oca: Naše tajno oružje za umirivanje
Prije nego što se vaša beba rodi, očevi bi trebali donijeti odluku da će se uključiti u brigu o bebi
od samog početka. Neki se očevi u početku suzdržavaju, bojeći se da bi mogli "učiniti pogrešnu
stvar" kada drže, podriguju, kupaju, presvlače ili hrane bebu. Nakon što se majkama vrati snaga,
trebale bi vikendom namjerno izaći iz kuće na nekoliko sati kako bi posjetile prijateljicu, družile
se sa starijom djecom, uredile kosu ili otišle u kupovinu u vrijeme kada očekuju bebin odlazak
kroz ciklus hranjenja, presvlačenja, kupanja i uspavljivanja. Pogodite tko onda mora obaviti
posao? Otac će se često osjećati ugodnije radeći te stvari kad mu "stručnjak" ne gleda preko
ramena. Dakle, prvo je da očevi rano počnu s njegom bebe.
Drugo, očevi bi trebali planirati unaprijed šestotjedni vrhunac nemira/plakanja koji se javlja kod
svih beba. Trebali bi doći kući ranije ili uzeti nekoliko slobodnih dana s posla ako su u
mogućnosti. Napravite prilagodbe ako je vaša beba rođena prije ili poslije očekivanog datuma
poroda, jer se vrhunac od šest tjedana računa od ovog datuma poroda. U dobi od šest tjedana,
bebe se više nerviraju/plaču i manje spavaju. Manje sna za bebu znači manje sna za majku. Sve
majke trebaju pomoć u brizi za svoje šestotjedno dijete i sebe. Očevi bi majkama u ovo doba
trebali omogućiti zasluženi odmor tako što će navečer ili noću izvesti bebu u duge šetnje ili
vožnju automobilom. Beba možda neće dobro spavati tijekom ovih izlazaka, ali majka barem ima
odmor.
Treća točka je da očevi mogu vježbati i naučiti kako pomoći svojoj bebi da zaspi. Na primjer,
nakon što je podojila svoje dijete, majka bi mogla predati sina ocu, koji potom neko vrijeme
nježno ljulja svoje dijete i stavlja ga na spavanje ili legne s njim u njihov krevet i oboje
drijemaju. (Ovo se može dogoditi samo vikendom kada je otac u blizini.) Sudjelovanje očeva u
uspavljivanju beba pomoći će im da steknu samopouzdanje da postanu roditelji. Ako majka daje
izdajano mlijeko na bočicu, očevi i bebe mogu lakše obaviti hranjenje ako majka zapravo napusti
kuću. To je zato što beba može namirisati majčinu prisutnost i mogla bi se opirati uzimanju
bočice ako zna da mu je majka kod kuće. Dakle, možda vikendom, kada je vrijeme za bebin
san,mama izlazi iz kuće i zabavlja se dok tata daje bočicu i stavlja bebu na spavanje.
Četvrto, očevi mogu naučiti kako umiriti dječju nervozu i plač te provesti mnogo vremena radeći
umirivanje. Na primjer, očevi mogu naučiti masažu dojenčadi. Nastava se nudi posvuda; nazovite
svoje lokalno rodilište ili idite na internet. Očevi mogu naučiti uspavanke (vašu bebu neće biti
briga koliko dobro pjevate). Kupanje bebe može biti posebno umirujuće, a očevi mogu provesti
vrijeme puštajući da topla voda smiri bebu. Otac može naučiti činiti sve što i majka radi
umirivanja bebe osim dojenja. Za bebe u dobi od šest mjeseci ili starije, očevi mogu pokušati
produžiti drijemanje reagirajući odmah čim se mininap približi kraju (beba samo počne cviliti ili
plakati) pokušavajući umiriti bebu da ponovno zaspi za produženje drijemanja. Ako majke to
rade, to bi moglo biti više poticajno nego umirujuće.
Na kraju, otac može zatražiti pomoć pri hranjenju ili umirivanju bebe usred noći kada je majci
potreban dodatni san. Ovo je malo nezgodno jer mnoge majke imaju stav da nitko ne može
umiriti tako dobro kao one, a također da je tatama potreban odmor kako bi ujutro mogli odmorni
otići na posao. Ovakvim stavom majka odbija ili se opire ideji da bi briga o bebi usred noći
trebala biti zajedničko iskustvo. Za neke bi obitelji ovo mogao biti ispravan postupak. Ali ako je
majka uznemirena, iscrpljena, neispavana ili prolazi kroz dječji blud, tada je apsolutno potrebna
dodatna pomoć oca noću kako bi majka malo više spavala. Uostalom, koliko god njegov posao
bio stresan, otac na poslu uvijek dobije malo pauze.Majka s bebom možda neće imati odmora
tijekom dana. U jednoj studiji na djeci od jedne do tri godine, problemi sa spavanjem su riješeni
kada su očevi preuzeli upravljanje rutinom spavanja i noćnim buđenjima. Dr. Klaus Minde
primijetio je da su očevi bili "iskreniji i autoritativniji", a majke su se osjećale umorno navečer i
doživljavale su svoju malu djecu kao posebno tešku u to vrijeme. U ovoj studiji očevi su koristili
metodu "postupnog gašenja" ili "kontroliranog plača".Klaus Minde primijetio je da su očevi bili
"iskreniji i autoritativniji", a majke su se osjećale umorno navečer i doživljavale su svoju malu
djecu kao posebno tešku u to vrijeme. U ovoj studiji očevi su koristili metodu "postupnog
gašenja" ili "kontroliranog plača".Klaus Minde primijetio je da su očevi bili "iskreniji i
autoritativniji", a majke su se osjećale umorno navečer i doživljavale su svoju malu djecu kao
posebno tešku u to vrijeme. U ovoj studiji očevi su koristili metodu "postupnog gašenja" ili
"kontroliranog plača".
Očevi moraju shvatiti da je, kada su djeca preumorna i ne spavaju dobro, ponekad korisno otići
na privremeno ultrarano spavanje kako bi otplatili dug za spavanje. Dijete se budi odmornije,
zatim nauči bolje drijemati, a kasnije može ići na kasniji odlazak na spavanje. Ako očevi odbijaju
pomoći u prevenciji i rješavanju problema sa spavanjem, onda moraju prihvatiti odgovornost za
ponašanje svog preumornog djeteta — a ne kriviti majku!
Sisanje je umirujuće
Sve što možete učiniti kako biste potaknuli bebu na sisanje pomoći će je umiriti. Ponuda dojke,
bočice, dude, prsta ili zapešća obično pomaže u smirivanju bebe. Ako dojite, jedan od načina na
koji možete razlikovati sisanje za umirenje i sisanje za osjećaj gladi je da je sisanje za umirenje
često brzo, ponovljeno sisanje s vrlo malo gutanja. Osim toga, nemirna beba ne siše na ritmički
postojan način; umjesto toga, ona počinje i staje, uvija se i okreće. Ako je gladna, uzorak je
obično ritmično sisanje-gutanje, sisanje-gutanje i tako dalje. Ako hranite na bočicu, nemojte
pretpostaviti da kada vaša beba željno uzme nekoliko unci to znači da je gladna. Mnoge bebe s
izrazitom nervozom/kolikama sišu više nego što im je potrebno i puno pljuju.
Budući da je sisanje tako moćan način smirivanja bebe i bebe često zaspu uz sisanje, mislim da
je neprirodno i nezdravo da roditelji namjerno rade stvari koje ometaju sisanje. Jedna popularna
knjiga koja promiče "rješenja za spavanje bez plakanja" govori roditeljima da maknu dojku dok
sisa, prije nego što zaspi, a ako beba nastavi htjeti sisati nakon uklanjanja, govori roditeljima da
drže bebina usta zatvorena kako bi se spriječilo sisanje. Jedna druga popularna knjiga opisuje
sisanje kao jedan od glavnih načina na koji se bebe mogu smiriti, ali zatim preporuča da
probudite bebu tijekom sisanja ako zaspi na dojci. Nadalje, autor vas upućuje da s ovom
praksom započnete u dobi od mjesec dana! Obje knjige iznose pretpostavku da ako beba zaspi
dok sisa,stvorit ćete problem sa spavanjem. Ne postoje dobri dokazi koji bi poduprli ovu
pretpostavku. Majke u mojoj praksi ne ometaju namjerno sisanje u vrijeme umirivanja spavanja,
a njihove bebe dobro spavaju. Obje knjige također netočno pretpostavljaju da su hranjenje i
spavanje usko povezani. Stoga vas oboje potiču da prisilno hranite svoje dijete kako bi mu
pomoglo da duže spava. Fraze kao što su "nahrani" ili "dopuni rezervoar" da mu pomogne da
spava ili "Budan je kad je gladan i spava kad je sit" otkrivaju duboko neznanje o tome kako
mozak u razvoju, a ne želudac, kontrolira ritmove spavanja/buđenja. Vjerujem da je puno
prirodnije slijediti potrebe svoje bebe. Ako je vaše dijete gladno, nahranite ga. Ako je vaša beba
nervozna, umirite je. Ako je beba umorna, stavite je na spavanje. Ako niste sigurni što mu
treba,potaknite ga da sisa dojku ili bočicu sve dok ne izgleda zadovoljno jer je sito ili mirno ili
spava.
Ritmičko ljuljanje
Ritmički pokreti jedna su od najučinkovitijih metoda umirivanja vašeg djeteta. Koristite kolijevku,
stolicu za ljuljanje, ljuljačku za bebe ili Snugli; vodite bebu na vožnju automobilom, plešite s
njom ili jednostavno šetajte s njom. Pokreti ljuljanja mogu biti nježni pokreti ili snažno njihanje,
ovisno o tome na što vaše dijete reagira. Nježno njihanje ili poskakivanje može umiriti vašu
bebu. Neki roditelji tvrde da je podizanje i spuštanje bebe poput dizala učinkovito. Možda su ti
ritmični pokreti utješni jer su slični onome što dijete osjeća u maternici.
Povijanje
Nježan pritisak, poput onog koji doživljavamo kada nas zagrle ili zagrle, čini da se osjećamo
dobro. Povijanje ili nježno umotavanje, spavanje u autosjedalici ili držanje u mekanoj nosiljci ili
remenu drugi su načini blagog pritiska. I ovdje možda osjećaj blagog pritiska nalikuje stanju
ugode koje beba osjeća prije rođenja. I ritmički pokreti i blagi pritisci mogu biti učinkoviti jer se
možda ljudska djeca rađaju prerano. Teorija je da se ljudska djeca rađaju ranije u usporedbi s
bebama drugih primata jer su se kosti zdjelice razvijale za uspravno držanje i postajale su uže.
Tako su ljudske bebe morale biti manje u trenutku rođenja. Ako je točno,tada je vjerojatno da
ritmički pokreti i nježni pritisci imaju svoje umirujuće djelovanje jer djelomično ponovno stvaraju
osjećaje koje je beba osjećala u maternici.
Masaža
Masiranje beba uočeno je u mnogim različitim kulturama i ima dugu povijest. To nije samo novi
hir. Posebna korist od masaže vašeg novorođenčeta je ta da majka ili otac imaju izravnu korist od
ove aktivnosti. Dok s ljubavlju mazite bebu, smiješite se bebi, tiho razgovarajte ili možete pjevati
ili pjevušiti. Ovi napori, iako su usmjereni na vašu bebu, također vas opuštaju! Budući da očevi
ne mogu dojiti svoje bebe, potičem ih da razviju intimnu vezu sa svojim novorođenčetom
prakticirajući bebinu masažu odmah – čak i prije nego što počnu bilo kakve nemire. Koristeći
prirodno hladno prešano voćno ili biljno ulje, nježno pogladite kožu i nježno gnječite mišiće vaše
bebe. Svi se pokreti izvode nježno - dostupne su vam knjige sa slikama i video zapisima. Masaža
bebe nije trik niti lijek za krajnju izbirljivost. Međutim,umiruje bebe. Jednako važno, pruža vam
jedinstvenu priliku da budete potpuno usredotočeni na svoju bebu - isključite telefone i
dojavljivače. Radite nešto sasvim drugo od hranjenja, presvlačenja i kupanja. Utješiti svoju bebu
na ovaj način pružit će vam unutarnju smirenost koja će vam pomoći da prebrodite moguće
teške trenutke kada je vaša beba vrlo nervozna i nije baš umirujuća.
Poštujte bebinu potrebu za snom:
jedan do dva sata budnosti

Odmah nakon što se beba rodi, vidjet ćete na što ljudi misle kada kažu "spava kao beba".
Nekoliko dana bebe spavaju gotovo cijelo vrijeme. Jedva da sisaju i normalno gube na težini za
to vrijeme. Ako je vaša beba rano rođena, ovo vrlo pospano vrijeme moglo bi trajati duže; ako je
vaša beba rođena nakon očekivanog datuma poroda, razdoblje pospanosti može biti kratko ili
uopće ne postoji. Nekoliko dana kasnije, bebe se počinju više buditi. Ova povećana budnost
odražava normalno sazrijevanje živčanog sustava vaše bebe. Kažem obiteljima da se mozak budi
nakon tri ili četiri dana točno na vrijeme da uhvati majčino mlijeko koje je upravo sada dostupno
u obilnim količinama. Gleda oko sebe više raširenih očiju i sposoban je sisati s većom snagom i
dulje vrijeme. Za nekoliko dana prestaje gubitak težine i dolazi do dramatičnog rasta težine,
visine,a počinje opseg glave. Također, duža razdoblja budnosti počinju se javljati nakon nekoliko
dana. Iako je vaša beba intenzivno zainteresirana za vas i brzo može prepoznati vaše lice i glas,
ona još nije znatiželjna za predmete poput igračaka ili mobitela. Čini se da mu nije stalo do
općeg zujanja ili buke, boja ili drugih aktivnosti koje ga okružuju, pa stoga zaspi gotovo bilo
gdje. Izuzetno nervozna beba/beba koja ima grčeve nije takva i čini se da ima poteškoća s
uspavljivanjem i spavanjem čak i u dobi od samo nekoliko dana. Čini se da sve bebe postupno
postaju svjesnije akcije, kretanja, glasova, buke, vibracija, svjetla, vjetra i tako dalje kako
postaju znatiželjnije. Sada često ne "spavaju kao beba".Iako je vaša beba intenzivno
zainteresirana za vas i brzo može prepoznati vaše lice i glas, ona još nije znatiželjna za predmete
poput igračaka ili mobitela. Čini se da mu nije stalo do općeg zujanja ili buke, boja ili drugih
aktivnosti koje ga okružuju, pa stoga zaspi gotovo bilo gdje. Izuzetno nervozna beba/beba koja
ima grčeve nije takva i čini se da ima poteškoća s uspavljivanjem i spavanjem čak i u dobi od
samo nekoliko dana. Čini se da sve bebe postupno postaju svjesnije akcije, kretanja, glasova,
buke, vibracija, svjetla, vjetra i tako dalje kako postaju znatiželjnije. Sada često ne "spavaju kao
beba".Iako je vaša beba intenzivno zainteresirana za vas i brzo može prepoznati vaše lice i glas,
ona još nije znatiželjna za predmete poput igračaka ili mobitela. Čini se da mu nije stalo do
općeg zujanja ili buke, boja ili drugih aktivnosti koje ga okružuju, pa stoga zaspi gotovo bilo
gdje. Izuzetno nervozna beba/beba koja ima grčeve nije takva i čini se da ima poteškoća s
uspavljivanjem i spavanjem čak i u dobi od samo nekoliko dana. Čini se da sve bebe postupno
postaju svjesnije akcije, kretanja, glasova, buke, vibracija, svjetla, vjetra i tako dalje kako
postaju znatiželjnije. Sada često ne "spavaju kao beba".Čini se da mu nije stalo do općeg zujanja
ili buke, boja ili drugih aktivnosti koje ga okružuju, pa stoga zaspi gotovo bilo gdje. Izuzetno
nervozna beba/beba koja ima grčeve nije takva i čini se da ima poteškoća s uspavljivanjem i
spavanjem čak i u dobi od samo nekoliko dana. Čini se da sve bebe postupno postaju svjesnije
akcije, kretanja, glasova, buke, vibracija, svjetla, vjetra i tako dalje kako postaju znatiželjnije.
Sada često ne "spavaju kao beba".Čini se da mu nije stalo do općeg zujanja ili buke, boja ili
drugih aktivnosti koje ga okružuju, pa stoga zaspi gotovo bilo gdje. Izuzetno nervozna beba/beba
koja ima grčeve nije takva i čini se da ima poteškoća s uspavljivanjem i spavanjem čak i u dobi
od samo nekoliko dana. Čini se da sve bebe postupno postaju svjesnije akcije, kretanja, glasova,
buke, vibracija, svjetla, vjetra i tako dalje kako postaju znatiželjnije. Sada često ne "spavaju kao
beba".svjetla, vjetar i tako dalje kako postaju znatiželjniji. Sada često ne "spavaju kao
beba".svjetla, vjetar i tako dalje kako postaju znatiželjniji. Sada često ne "spavaju kao beba".
Tijekom dana, unutar vremenskog "prozora" od jednog do dva sata budnosti, vaša će beba
postati pospana i željeti zaspati. Otkrio sam ovaj prozor tijekom svog istraživanja drijemanja.
Umirite li bebu tijekom početka pospanosti, većina će lako zaspati. Izuzetak je izrazito nervozna
beba s grčevima koja bi mogla zaspati, ali ne lako; ove bebe trebaju duže i složenije umirujuće
napore kako bi lakše zaspale. Druga iznimka je tijekom večernjih razdoblja nervoze, a posebno
oko šestog tjedna starosti.
Evo nekoliko načina na koje možete primijetiti da vaša beba postaje pospana. Pripazite na
znakove pospanosti - utišavanje aktivnosti, manje pokreta ruku i nogu, oči koje ne svjetlucaju,
kapci koji se malo spuštaju, manje intenzivno buljenje u vas i sisanje koje može biti slabije ili
sporije. Ako je vaša beba starija od šest tjedana, možda ćete primijetiti da se smiješi manje
društveno osjetljivo ili da je vaša beba manje angažirana. Ovo je vrijeme za početak umirujućeg
sna. Sve bebe postanu takve unutar jednog do dva sata nakon buđenja.
Što se događa ako propustite ovaj prozor od jednog do dva sata? Vaša će beba postati
preumorna ako ne može zaspati zbog previše stimulacije oko nje. Kada ste vi ili vaša beba
preumorni, tijelo je pod stresom. Postoje kemijske promjene koje se tada događaju u borbi protiv
umora, a to ometa sposobnost da lako zaspite i ostanete u snu. Bebe se razlikuju u svojoj
sposobnosti da se same umiruju i nose s ovim stresom, a roditelji se razlikuju u svojoj
sposobnosti da umire svoje bebe. Dakle, ne polude sve bebe ako ih se malo predugo drži. Ali
imat ćete mirniju i bolje uspavanu bebu ako poštujete njegovu potrebu za snom unutar jednog
do dva sata nakon budnosti. Smatram da je ovo početak treninga spavanja za bebe.
Treniranje spavanja počinje razvijanjem osjećaja za tajming tako da pokušavate umiriti svoju
bebu u vrijeme kada vaša beba prirodno postaje pospana prije nego što zaspi. Neke će male
bebe trebati tamno i tiho okruženje da bi dobro spavale, a druge će izgledati manje osjetljive na
ono što se događa oko njih. Poštujte individualnost svoje bebe i ne pokušavajte je prisiliti da
zadovolji vaš stil života. Sviđa mi se analogija s hranjenjem: ne uskraćujemo hranu kad nam je
beba gladna. Pokušavamo predvidjeti kada će ogladnjeti, tako da bude na nekom mirnom mjestu
gdje ga možemo nahraniti. Ne hranimo ga u bijegu. Isto vrijedi i za spavanje.
Ako vaša mala beba ne spava, nastavite je pokušavati umiriti. Ne dopustite mu da plače ili ga
ignorirajte. Ne možete razmaziti bebu. Ne možete naučiti bebu navici plakanja.
Druge metode umirivanja
Budite skeptični prema navodnim čudima koja se postižu vibratorima za krevetić, termoforima,
biljnim čajevima ili snimkama otkucaja srca ili zvukova maternice. Mnogo je gluposti napisano o
tehnikama podrigivanja, veličinama i oblicima bradavica, slamkama za dječje bočice, položajima
hranjenja i spavanja, podlogama od janjeće vune, dijetama za dojilje, posebnim formulama,
dudama i čvrstoj hrani. Ne postoje dobri dokazi da kiropraktička manipulacija kralježnicom
pomaže bebama. Ove stavke nemaju nikakve veze s ekstremnom nemirnošću, plakanjem,
temperamentom ili navikama spavanja.
Mnogi beskorisni lijekovi mogu se kupiti bez recepta. Kapi protiv plinova, poput simetikona, u
dobro provedenim studijama nisu se pokazale učinkovitijima od placeba. Jedna popularna kuglica
sadrži kamilicu, kalcijev fosfat, kofein i vrlo malu količinu aktivnih kemikalija beladone
(0,0000095 posto). Drugi lijek sadrži prirodnu aromu kupine, jamajčanski đumbir, ulje anisa, ulje
muškatnog oraščića i 2 posto alkohola. Možda će dovoljno alkohola umiriti neku dojenčad!
Pažljivo čitajte naljepnice - svaka prirodna tvar, aroma ili biljka mogu imati farmakološke učinke.
Nazovite farmaceutsku ili medicinsku školu da pronađete stručnjake za farmaciju, proučavanje
prirodnih trava i biljaka, da saznate je li određena biljka ili biljka opasna.
Čuvajte se trikova. Novorođenčad su utapana u ljuljajućim vodenim krevetima, davljena tako što
su im vratovi visili nad platformom krevetića nalik na trampolin i gušena zarivanjem glave u
jastuke. Čuvajte se propisanih lijekova. Naslov London Timesa od 22. svibnja 1998. vrištao je:
"Beba umrla nakon kapi lijeka protiv vjetrova." Primalja je "dijagnosticirala zarobljen vjetar" i
prepisala nešto za što se mislilo da je voda od peperminta.
Također budite oprezni pri korištenju kućnih lijekova. Jedna je majka zamalo ubila svoje dijete
dajući mješavinu Mortonove zamjene za sol s kulturom laktobacilusa acidofilusa, kako je
propisano u popularnoj knjizi.
Sve radi... neko vrijeme
Kad vjerujete da će nešto smiriti vašu bebu - biljni čaj, snimke maternice, deke od janjeće vune,
kako god - često se čini da djeluje, na neko vrijeme. Emocionalno očekujete olakšanje jer
vjerujete savjetu autoriteta. Vaš umor može izazvati prenapuhane nade u izlječenje, a
varijabilnost dječjeg plača iz dana u dan stvara iluziju da određeni lijek djeluje. Ono što se
stvarno događa je placebo efekt, emocionalni ekvivalent optičke iluzije.
Majke se mogu zavaravati i vjerovati da je njihovim bebama bolje zbog nove formule ili posebnog
čaja. Naravno, stvarnost nastupa nakon nekoliko dana i razbija iluziju. Neke majke iskreno
vjeruju da su se njihove bebe naviknule ili se naviknule na dobrobiti nove formule ili čaja, slično
kao što ovisniku o drogi trebaju veće doze kako bi proizveli željeni osjećaj. Neki liječnici vjeruju
izvještajima majki i slažu se da se stanje beba stvarno poboljšalo za dan ili dva jer su bebe
dobile novu stimulaciju.
Novost vjerojatno neće biti važna jer roditelji navode da nakon ponovnog uvođenja, tjednima
nakon što je poseban čaj ili trik odbačen, ne vide poboljšanje. Drugim riječima, drugi put nije bilo
placebo učinka. Naravno, ako beba slučajno preraste ekstremnu nervozu/kolike kada se uvede
beskorisni lijek, majka, obitelj, pa čak i liječnik mogu postati uvjereni da je beskorisni lijek
zapravo izliječio ekstremnu nervozu/kolike!
Resursi za umirivanje
Neke obitelji imaju golema sredstva za ulaganje u umirivanje svojih beba, ali druge obitelji nisu
te sreće. Dvadeset posto beba ima grčeve i potrebno im je puno više sredstava za smirivanje, a
obitelji s bebom koja boluje od grčeva i ograničenim sredstvima za smirivanje mogu lako postati
preopterećeni i frustrirani. Ostalih 80 posto beba lakše se umiruju i obično ne stvaraju pretjerani
stres svojim roditeljima. Stoga obratite pozornost na to ima li vaše dijete grčeve ili ne i odvojite
malo vremena da razmislite o tome koliko ćete moći zatražiti pomoć da umirite bebu. Često je to
više od posla za jednu ženu! Ako imate bebu koja se mnogo uznemiruje i plače te ju je teško
utješiti, a vaša raspoloživa sredstva za umirivanje su ograničena, mogli biste promijeniti neke od
planova koje ste napravili prije rođenja djeteta u vezi s obiteljskim krevetom ili kolijevkom.
Razmotrite ravnotežu između bebine sklonosti izražavanju nevolje i sposobnosti roditelja da
umire svoju bebu. Ne samo da se bebe razlikuju u izrazu lica, već se i roditelji razlikuju u
sposobnosti umirivanja. Resursi za sposobnost roditelja da umire nervozu i plač i pospješuju
spavanje svoje bebe uključuju sljedeće.
RESURSI ZA SPOSOBNOST RODITELJA DA UMIRE
· Uključenost oca nasuprot odsutnom ocu
· Dogovori ili neslaganja između roditelja u vezi s odgojem djeteta, poput dojenja
nasuprot hranjenja na bočicu ili kolijevke nasuprot obiteljskom krevetu
· Odsutnost ili prisutnost bračne nesuglasice

· Odsutnost ili prisutnost intimnosti između žene i muža
· Odsutnost ili prisutnost baby bluesa ili postporođajne depresije
· Odsutnost ili prisutnost druge djece koja zahtijevaju pažnju
· Lakoća ili poteškoća u dojenju
· Odsutnost ili prisutnost zdravstvenih problema kod djeteta, majke, oca ili druge
djece
· Broj spavaćih soba u kući

· Odsutnost ili prisutnost rodbine, prijatelja ili susjeda koji bi pomogli
· Pomoć ili ometanje rutine spavanja od strane baka i djedova
· Sposobnost ili nemogućnost priuštiti pomoć u kućanstvu
· Sposobnost ili nemogućnost priuštiti pomoć za brigu o djetetu
· Odsutnost ili prisutnost financijskih pritisaka kao što je majka koja se uskoro mora
vratiti na posao
Rutine prije spavanja
Baš kao što umirivanje pomaže vašem djetetu da se osjeća sigurno i sigurno, rutine prije
spavanja pomažu svoj djeci da se smire prije nego što zaspu, jer su oboje povezani s prirodnim
stanjem opuštene pospanosti. Kao i kod umirivanja, rutine odlaska na spavanje treba započeti
rano, prije nego što se znakovi pospanosti promijene u znakove preumora i nervoze. Starija
djeca i redovitije bebe će razviti predvidljivo vrijeme spavanja, a ta bi djeca mogla biti "uspavana
na sat". Odaberite sa sljedećeg popisa na temelju dobi vašeg djeteta i vaših osobnih preferencija.
Pokušajte slijediti isti redoslijed tijekom svih vremena spavanja.
RUTINE ZA SPAVANJE
Prije spavanja smanjite količinu stimulacije: manje
buke, prigušena svjetla, manje rukovanja, igranja i aktivnosti
Spavaća soba treba biti tiha, tamna (koristite sjenila za zamračivanje sobe)
i topla, ali ne previše topla
Kupanje
Masaža nakon kupanja glatkim, nježnim pokretima
Obucite se za spavanje
Previjte ako to tješi i opušta vašu bebu, upotrijebite toplu
dekicu iz sušilice za rublje
Uspavanka, tiho pjevanje ili pjevušenje—budite dosljedni
Omiljene riječi, zvukovi ili izrazi—budite dosljedni
Hranite
Može spustiti pospano ali budite, ali nemojte se namjerno
probuditi prije spavanja. To često ne uspije kod beba koje imaju grčeve
i sve djece stare šest tjedana navečer
Ne žurite na prvi zvuk koje vaša beba pusti

Osim što morate biti dosljedni u svojim rutinama odlaska na spavanje, morate njegovati
strpljenje, jer može proći neko vrijeme dok vaše dijete ne shvati poruku da nije vrijeme za igru.
Također bih dodala da, osim kod nedonoščadi i pokušaja rješavanja problema sa spavanjem,
nikako ne smijete buditi bebu koja spava.
Dojenje nasuprot hranjenju na bočicu i obiteljski krevet nasuprot krevetiću

Kako ćete hraniti svoju bebu i gdje ćete spavati s bebom može ovisiti o mnogim čimbenicima,
uključujući to je li bebu lako ili teško umiriti i jeste li vi i vaša beba dobro odmoreni ili ne.
Postavite si ova pitanja:
Provodite li ukupno više od tri sata dnevno umirujući svoju bebu kako biste spriječili plač?
Odnosno, kada zbrojite ukupnu količinu minuta provedenih u šetnji, ljuljanju, vožnji u autu,
previjanju, pjevanju, pjevušenju, puštanju vode, nuđenju dojke ili bočice čak i kad niste gladni,
korištenju dude i tako dalje, prelazi li ukupno tri sata?
Ponašate li se ovako više od tri dana u tjednu?
Radite li ovo više od tri tjedna?
Ako ste odgovorili s "da" na sva tri pitanja, vaša beba ima grčeve. Možda neće biti plakanja zbog
vašeg umirujućeg truda, samo beskrajnog nemira. Ili bi ponekad ipak mogla zaplakati unatoč
vašim naporima da je umirite. Ako ste na neka pitanja odgovorili s "ne", ali vaša beba često
uznemirava, osobito navečer, a posebno oko šestog tjedna starosti, tada vaša beba ima
uobičajenu nervozu. Ako ste odgovorili s "da" na sva tri pitanja, stanite ovdje i prijeđite na 4.
poglavlje kako biste bolje razumjeli izazove s kojima ćete se susresti.
Dojenje naspram hranjenja na bočicu
Dojenje se smatra najboljim za dijete i majku. Na odluku o tome kako hraniti svoju bebu može
utjecati ili nedostatak podrške od strane vašeg supruga, vaše majke ili drugih članova obitelji.
Međutim, mnoge se bebe hrane na bočicu zbog usvajanja, nedonoščadi ili zdravstvenih problema
s bebom ili majkom. Bočice mogu sadržavati izdojeno majčino mlijeko ili formulu, tako da
"hranjenje na bočicu" može uključivati hranjenje majčinim mlijekom. Bebe hranjene formulom
odrastaju i postaju jednako zdrave kao i bebe hranjene majčinim mlijekom. Mnoga su
istraživanja pokazala da dojenje ne sprječava ekstremnu nervozu/kolike, ne sprječava sindrom
iznenadne smrti dojenčadi i ne sprječava niti uzrokuje probleme sa spavanjem. Noću se dojene
bebe često hrane češće od beba hranjenih formulom,no nije poznato je li to uzrokovano time što
dojilja brže reagira na tihe zvukove svoje bebe ili zbog probave majčinog mlijeka dijete se češće
budi. Općenito, istraživanja su pokazala da se ritmovi spavanja/buđenja razvijaju istim tempom
bez obzira je li beba dojena, hranjena adaptiranim mlijekom, hranjena na zahtjev, hranjena
prema rasporedu ili da li se žitarice daju na bočicu ili na žlicu. Neke se bebe s urođenom manom
probavnog sustava hrane kontinuirano putem vene ili sonde u želucu. Zbog stalnog hranjenja
nikada nisu gladni. Ove bebe razvijaju isti ritam spavanja/budnosti kao i sve druge bebe. Zato
roditeljima govorim da "San dolazi iz mozga, a ne iz želuca." Iako postoje rijetke medicinske
iznimke, promjena formule neće smanjiti uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.tihi
zvukovi ili uzrokuje li probava majčinog mlijeka češće buđenje bebe. Općenito, istraživanja su
pokazala da se ritmovi spavanja/buđenja razvijaju istim tempom bez obzira je li beba dojena,
hranjena adaptiranim mlijekom, hranjena na zahtjev, hranjena prema rasporedu ili da li se
žitarice daju na bočicu ili na žlicu. Neke se bebe s urođenom manom probavnog sustava hrane
kontinuirano putem vene ili sonde u želucu. Zbog stalnog hranjenja nikada nisu gladni. Ove bebe
razvijaju isti ritam spavanja/budnosti kao i sve druge bebe. Zato roditeljima govorim da "San
dolazi iz mozga, a ne iz želuca." Iako postoje rijetke medicinske iznimke, promjena formule neće
smanjiti uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.tihi zvukovi ili uzrokuje li probava
majčinog mlijeka češće buđenje bebe. Općenito, istraživanja su pokazala da se ritmovi
spavanja/buđenja razvijaju istim tempom bez obzira je li beba dojena, hranjena adaptiranim
mlijekom, hranjena na zahtjev, hranjena prema rasporedu ili da li se žitarice daju na bočicu ili na
žlicu. Neke se bebe s urođenom manom probavnog sustava hrane kontinuirano putem vene ili
sonde u želucu. Zbog stalnog hranjenja nikada nisu gladni. Ove bebe razvijaju isti ritam
spavanja/budnosti kao i sve druge bebe. Zato roditeljima govorim da "San dolazi iz mozga, a ne
iz želuca." Iako postoje rijetke medicinske iznimke, promjena formule neće smanjiti
uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.istraživanja su pokazala da se ritmovi
žličicu. Neke se bebe s urođenom manom probavnog sustava hrane kontinuirano putem vene ili
uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.istraživanja su pokazala da se ritmovi
žlicu. Neke se bebe s urođenom manom probavnog sustava hrane kontinuirano putem vene ili
uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.Neke se bebe s urođenom manom probavnog
sustava hrane kontinuirano putem vene ili sonde u želucu. Zbog stalnog hranjenja nikada nisu
gladni. Ove bebe razvijaju isti ritam spavanja/budnosti kao i sve druge bebe. Zato roditeljima
govorim da "San dolazi iz mozga, a ne iz želuca." Iako postoje rijetke medicinske iznimke,
promjena formule neće smanjiti uznemirenost/plakanje niti poboljšati spavanje.Neke se bebe s
urođenom manom probavnog sustava hrane kontinuirano putem vene ili sonde u želucu. Zbog
stalnog hranjenja nikada nisu gladni. Ove bebe razvijaju isti ritam spavanja/budnosti kao i sve
druge bebe. Zato roditeljima govorim da "San dolazi iz mozga, a ne iz želuca." Iako postoje
rijetke medicinske iznimke, promjena formule neće smanjiti uznemirenost/plakanje niti poboljšati
spavanje.
Naravno, ako vaša beba nije dovoljno hranjena, onda je možda previše gladna i nervozna/plače
ili ne spava dobro. U ovoj situaciji, dijete neće dobivati na težini i bit će potrebna pomoć da se
uspostavi bolja opskrba majčinim mlijekom ili procjena medicinskih problema koji uzrokuju slabo
dobivanje na težini. U svojoj praksi potičem majke koje su prvi put rodile da daju bočicu
izdojenog mlijeka ili adaptiranog mlijeka jednom u dvadeset četiri sata kada je njihova beba
stara dva do tri tjedna. To omogućuje očevima i drugim članovima obitelji da uživaju u hranjenju
bebe, kao i daje majci malu stanku jednom dnevno za odmor i zacjeljivanje ispucalih ili bolnih
bradavica. Roditeljima također daje priliku da imaju spoj na kojem će napuniti energiju.Očevi
mogu biti od veće pomoći tijekom razdoblja nervoze/plakanja ili hranjenja usred noći kako bi
majkama omogućili malo više sna. Neke iskusne majke, koje su prethodno uspješno dojile, daju
jednu bočicu ranije. Imaju povjerenja u svoju sposobnost dojenja i ili daju adaptirano mlijeko u
bolnici ili počnu s izdavanjem mlijeka ranije. Oni znaju da jedna bočica ne zbunjuje dijete niti ga
ometa u dojenju. Razlog zašto se bočica daje svaka dvadeset četiri sata je da se beba prilagodi
na uzimanje bočice. Neke bebe dobro se snalaze s rjeđim bočicama, ali druge će odbaciti sve
bočice ako prođu dani a da ih nisu popile.Imaju povjerenja u svoju sposobnost dojenja i ili daju
adaptirano mlijeko u bolnici ili počnu s izdavanjem mlijeka ranije. Oni znaju da jedna bočica ne
zbunjuje dijete niti ga ometa u dojenju. Razlog zašto se bočica daje svaka dvadeset četiri sata je
da se beba prilagodi na uzimanje bočice. Neke bebe dobro se snalaze s rjeđim bočicama, ali
druge će odbaciti sve bočice ako prođu dani a da ih nisu popile.Imaju povjerenja u svoju
sposobnost dojenja i ili daju adaptirano mlijeko u bolnici ili počnu s izdavanjem mlijeka ranije.
Oni znaju da jedna bočica ne zbunjuje dijete niti ga ometa u dojenju. Razlog zašto se bočica daje
svaka dvadeset četiri sata je da se beba prilagodi na uzimanje bočice. Neke bebe dobro se
snalaze s rjeđim bočicama, ali druge će odbaciti sve bočice ako prođu dani a da ih nisu popile.
Obiteljski krevet protiv dječjeg krevetića
Naš je cilj dobro odmorena obitelj, a obiteljski krevet—koji se ponekad opisuje kao zajedničko
spavanje ili dijeljenje kreveta—mogao bi biti pravi za vašu obitelj. Odluku o spavanju s bebom
možete donijeti prije rođenja djeteta jer je to ono što želite za svoju obitelj. Možete odlučiti da će
neograničeno dojenje danju i noću, stalna briga za bebu i spavanje s bebom noću ili danju i noću
promicati čvršću ili osjetljiviju vezu između vas i vaše bebe. Roditelji tada počinju s praksom
zajedničkog spavanja čim se beba rodi. Istraživači koriste izraz rani cosleepers opisati ovu djecu.
Alternativno, možda niste razmišljali o obiteljskom krevetu ili niste baš željeli imati obiteljski
krevet, ali ste otkrili da je to jedini način na koji se netko može odmoriti zato što je vaša beba
bila tako nemirna/imala grčeve ili kad je vaše dijete bilo starije i nije dobro spavalo bilo je
spavati s bebom u krevetu. Istraživači koriste izraz reaktivni cosleepers kako bi opisali tu djecu.
Znanstvene studije pokazale su da je zajedničko spavanje u djetinjstvu često povezano s
kasnijim razvojem problema sa spavanjem. Pretpostavljam da se većina ovih problema javlja
među bivšim "reaktivnim osobama koje spavaju zajedno". Drugim riječima, neki roditelji
smatraju da je obiteljski krevet kratkoročno i djelomično rješenje problema sa spavanjem, te da
problem sa spavanjem traje dugo nakon što se dijete preseli u vlastiti krevetić ili krevet.
Otprilike trećina bijelih urbanih obitelji često spava zajedno u obiteljskom krevetu cijelu ili dio
noći. Samo po sebi, to nije ni dobro ni loše. Studije u Sjedinjenim Državama sugeriraju da
obiteljski krevet može potaknuti ili dovesti do različitih emocionalnih stresova kod djeteta;
suprotni rezultati pronađeni su u studijama provedenim u Švedskoj. To vjerojatno odražava
razlike u društvenim stavovima prema golotinji, kupanju i seksualnosti. Razmišljajte o tome kao
o obiteljskom stilu, onom koji ne odražava nužno niti uzrokuje emocionalne ili psihološke
probleme kod roditelja i djece.
Ali kada netko ne spava dovoljno, bilo roditelj ili dijete, obiteljski krevet može izazvati
potencijalne probleme. Pretpostavljam da se to često razvija kod starijih mališana jer je u dobi
od jedne do dvije godine zajedničko spavanje često povezano s noćnim buđenjem. Nakon što
stekne dobro uspostavljenu naviku, dijete ne želi ići ili se vratiti u svoj krevet.
Dakle, ako želite uživati u obiteljskom krevetu, u redu. Ali shvatite da vaše zajedničko maženje u
krevetu može otežati provedbu budućih promjena u rasporedu spavanja. Upamtite, iako zvuči
kao jednostavno rješenje za bebine probleme sa spavanjem, možete završiti s djetetom koje radi
dvadeset četiri sata čak i kad poraste.
Nasuprot tome, mnoge obitelji koriste obiteljski krevet preko noći samo tijekom prvih nekoliko
mjeseci, a zatim premještaju bebu u njezin krevet za spavanje preko noći. Zatim u 5:00 ili 6:00
ujutro, roditelji mogu dovesti svoje starije dojenče ili dijete u njihov krevet na ograničeno
vrijeme toplog maženja.
Spavanje s vašom bebom može uključivati dan i noć ili samo noć, cijelu noć ili dio noći, u vašem
krevetu ili u malom krevetiću pričvršćenom za vaš krevet, s drugom djecom u vašem krevetu ili
drugom djecom u vašoj spavaćoj sobi, ali ne u vašoj krevet. Sve ove varijacije zajednički se
nazivaju "obiteljski krevet". U mnogim kulturama obitelji spavaju zajedno zbog tradicije ili
ograničenog broja spavaćih soba. Rijetkost je u Japanu ili u tradicionalnim ili plemenskim
društvima da djeca spavaju odvojena od roditelja. Velika je privlačnost zajedničkog spavanja.
Snažna riječ za opisivanje umirujućeg je "gniježđenje", a to lako donosi sliku stvaranja gnijezda
za vašu bebu u vašem krevetu.
I Povjerenstvo za sigurnost potrošačkih proizvoda SAD-a i Američka akademija pedijatara aktivno
odvraćaju od obiteljskog kreveta zbog opasnosti od uklještenja između madraca i strukture
kreveta (uzglavlja, uznožja, bočnih ograda i okvira), zida ili susjednih dijelova. namještaj. Postoji
opasnost od gušenja ili preklapanja odrasle osobe koja je u neuobičajeno dubokom snu
uzrokovanom alkoholom ili lijekovima koji mijenjaju um. Također, meke površine ili labavi
pokrivači mogu uzrokovati gušenje. Ističu da nema dokaza da dijeljenje kreveta štiti od sindroma
iznenadne smrti dojenčadi. Također, nema dokaza da dijeljenje kreveta sprječava ekstremnu
nervozu/kolike.
Dakle, ako želite koristiti obiteljski krevet, pokušajte to učiniti sigurnim okruženjem tako da ne
pijete ili uzimate droge noću i pobrinite se da vaša beba uvijek spava na leđima. Također,
popunite prostore između kreveta i svih zidova ili namještaja i uklonite labavu posteljinu.
Različite odluke za različite bebe

Istraživanje – i moje i tuđe – pokazalo je da oko 80 posto beba ima uobičajenu nemirnost, a 20
posto ima ekstremnu nemirnost, koja se također naziva "kolikama". Što se događa s tim bebama
tijekom prva četiri mjeseca? U dobi od četiri mjeseca neka su djeca super mirna, uredna, stalno
nasmijana i dobro spavaju, dok su druge bebe suprotno. Ljudi koji dobro spavaju opisani su kao
oni koji imaju "laku" narav; suprotni imaju "težak" temperament. Neka su djeca više između i
opisana su kao "srednji" temperament. Način na koji se brinete za svoju bebu utječe na
temperament u dobi od četiri mjeseca.
Ti su temperamenti detaljno objašnjeni u 4. poglavlju. Za sada ću vas samo provesti kroz
numeričku vježbu koja uključuje hipotetsku skupinu od stotinu beba. Razlog zašto je ova vježba
korisna je jer može:
1. Pomoći vam da odredite svoja očekivanja o tome što ćete morati raditi sa
svojom bebom, tijekom prvih nekoliko tjedana (za umirenje) i sljedećih nekoliko
mjeseci (kako biste spriječili probleme sa spavanjem)
2. Pomoći vam da odlučite hoćete li dojiti ili hraniti na bočicu
3. Pomoći vam da odlučite hoćete li koristiti obiteljski krevet ili kolijevku

Od skupine od stotinu beba, 80 posto (osamdeset beba) imat će uobičajenu nervozu, a 20 posto
(dvadeset) će imati izrazitu nervozu/kolike. Moje istraživanje je pokazalo da se ove dvije skupine
beba razlikuju po tome kako se njihov temperament razvija.
Razmotrite osamdeset uobičajenih nemirnih beba u dobi od četiri mjeseca:
1. 49 posto, ili trideset i devet beba, su temperamentno lake
2. 46 posto, ili trideset sedam beba, srednjeg je temperamenta
3 , 5 posto, ili četiri bebe, temperamentno su teške
Razmotrite dvadeset izrazito nemirnih beba/beba koje imaju grčeve u dobi od četiri mjeseca:
1. 14 posto, ili tri bebe, temperamentno su lake
2. 59 posto, ili dvanaest beba, je srednjeg temperamenta
3. 27 posto, ili pet beba, je temperamentno teško
Od prvih stotinu beba, najveća skupina temperamenta je "srednja". Četrdeset i devet beba (49
posto) spada u kategoriju srednjeg temperamenta. Mjerenja temperamenta čine gradaciju, a
kategorije temperamenta predstavljaju proizvoljne granične točke. Dakle, moguće je da trideset i
sedam beba u skupini B, koje su imale uobičajenu nervozu, imaju tendenciju prema
temperamentu lakšeg temperamenta, a dvanaest beba u skupini E, koje su imale ekstremnu

nervozu/kolike, imaju tendenciju da budu teže. Pretpostavljam da su roditelji dvanaest beba u
skupini E morali uložiti mnogo više truda da umire ovu skupinu srednjeg temperamenta nego
roditelji trideset sedam beba u skupini B.
Od prvih stotinu beba, sljedeća najveća skupina temperamenta je "laka". Četrdeset i dvije bebe
(42 posto) spadaju u temperamentnu kategoriju lakih. Od njih, trideset i devet beba u skupini A
rođeno je mekano, samoumirujuće i smireno, i/ili su njihovi roditelji bili neobično vješti u
umirivanju i/ili su njihovi roditelji imali golema sredstva da im pomognu da umire svoje bebe.
Nije tako s tri bebe u skupini D. Ove su bebe pri rođenju imale ekstremnu nervozu/kolike. Nisu
rođeni meki, samoumirujući ili smireni. Mislim da su ove tri sretne bebe imale roditelje
superheroje koji su uložili ogroman trud da ih umire i vjerojatno su također imali mnogo drugih
resursa koji su im pomogli da održe ovaj trud tijekom četiri mjeseca.
Najmanja skupina temperamenta je "teška". Samo devet beba (9 posto) od prvotnih sto je u
ovoj kategoriji temperamenta. Četiri bebe u skupini C imale su uobičajenu nemirnost, ali su
možda bile gotovo, ali ne sasvim, izrazito nemirne/imale su grčeve. Zapamtite, mjerenja koja se
koriste za određivanje ima li beba uobičajenu nemirnost ili ekstremnu nemirnost/kolike se
ocjenjuju, a proizvoljne granične točke koriste se za utvrđivanje. Alternativno, za ove četiri
uobičajene nemirne bebe, možda je nešto pošlo po zlu s roditeljskom sposobnošću umirivanja.
Zašto roditelji možda ne mogu stvarno umiriti svoju bebu? Neki od razloga mogu uključivati
majčinu depresiju, muža koji ne pruža podršku, previše druge djece o kojoj treba brinuti, bolest,
financijske probleme, stres od šire obitelji i bračne probleme između muža i žene. Pet beba u
skupini F možda je preplavilo sve resurse koje su roditelji mogli iskoristiti da umire svoju bebu.
To implicira da su čimbenici unutar bebe bili toliko moćni da su, bez obzira na to što roditelji
radili, bebina ekstremna nervoza/kolike dovele do teškog temperamenta u dobi od četiri mjeseca.
Također je moguće da je težak temperament evoluirao jer je postojala kombinacija faktora
unutar bebe uz probleme unutar roditelja ili obitelji koji su se urotili da stvore preumorno
dijete.Već postojeći problemi kao što je bračna nesloga samo se pogoršavaju kada roditelji
pokušavaju izaći na kraj s bebom koja je vrlo nervozna/kockava. Roditeljska nesposobnost da
umire može proizaći iz, ili biti odgovor na, umor, frustraciju i iscrpljenost pokušaja, bez puno
uspjeha, da se umiri izuzetno nervozna beba/koja ima grčeve.
Vjerujem da način na koji bebe spavaju utječe na razvoj temperamenta u dobi od četiri mjeseca.
A način na koji bebe spavaju tijekom prvih nekoliko mjeseci kombinacija je čimbenika unutar
djeteta i roditeljske sposobnosti i vještine umirivanja. Također vjerujem da u dobi od četiri
mjeseca težak temperament predstavlja preumornu bebu, a lagan temperament odmornu bebu.
Temperament kakav ima vaša beba u dobi od četiri mjeseca nije trajnog. Temperament se s
vremenom mijenja kako se bebe razvijaju, a roditelji mijenjaju način na koji umiruju svoju djecu.
Čini se da se stabilnost individualnih mjera temperamenta razvija tijekom druge godine života ili
ubrzo nakon drugog rođendana. Ako čitate ovu knjigu prije nego što ste rodili dijete, budite
spremni uložiti goleme napore u umirivanje i smatrajte se nesretnim ako je vaše dijete među 20
posto beba koje su izrazito nemirne/kolike. Međutim, ako ste već rodili bebu i usred ste četiri
mjeseca ekstremne nemirnosti/kolika, preispitajte neke svoje odluke, ako je potrebno, u vezi s
tim kako ćete umiriti svoju bebu i što je najbolje za vašu bebu i obitelj . Budite optimisti jer se
oko četiri mjeseca sve posloži.Svatko dobije drugu priliku nakon otprilike četiri mjeseca da
pomogne svom djetetu da bolje spava.
Uobičajena nervoza
Osamdeset posto beba ima uobičajenu nemirnost, a roditelji tih beba imaju sreće. Ove bebe ne
zahtijevaju puno roditeljskog umirivanja. Oni imaju tendenciju da budu samoumirujući, blagi i
smireni; lako zaspu i spavaju dugo.
Dojenje ove djece relativno je jednostavno jer su majke obično odmornije, a bebe redovitije.
Trajanje dojenja, koliko dugo dojite, može biti relativno kratko i rijetko jer je dojenje uglavnom
za utaživanje žeđi i gladi. Kada su te bebe nemirne, metode umirivanja osim dojenja često
djeluju. Zapravo, popularnost mnogih tehnika ili strategija za umirivanje beba rezultat je
činjenice da za te bebe uglavnom sve dobro funkcionira!
Hranjenje ovih beba na bočicu adaptiranim mlijekom ili izdojenim majčinim mlijekom sa ili bez
dojenja je obiteljska odluka koja se obično lako donosi. Neka razmatranja su omogućiti ocu ili
drugoj djeci zadovoljstvo hranjenja bebe, omogućujući tako majci da dobije potreban dodatni san
noću, da se vrati na posao nastavljajući pumpati svoje grudi na poslu, ili da olakša roditelje da
organiziraju večer za staromodan spoj.
Prije nego se vaša beba rodi, možete odlučiti da želite spavati sa svojom bebom ili da želite
koristiti krevetić ili kolijevku. Za 80 posto svih beba, onih s uobičajenom nemirnošću, to nije
važno, one su prilično prilagodljive i samoumirujuće. Možete spavati s bebom i tijekom
drijemanja i noću ili samo noću. Ili, možete spavati sa svojom bebom kada prvi put zaspi, staviti
je u krevetić, a zatim je pri prvom noćnom hranjenju dovesti sa sobom u krevet. Ili, možda imate
ležaj za spavanje pričvršćen za svoj krevet i koristite ga dio ili cijelu noć. Bebu možete uspavati
unutar jednog do dva sata nakon buđenja. Pazite na znakove pospanosti koji su obično očiti kod
ovih beba, tada će svaka metoda umirivanja za spavanje vjerojatno djelovati i beba i roditelji
obično dobro spavaju. Roditelji su pod niskim rizikom da se osjećaju tjeskobno,i mislim da
majčina depresija nije baš vjerojatna. Međutim, neke od ovih uobičajenih nemirnih beba
povremeno će se ponašati kao izrazito nemirna beba s grčevima i vaši planovi će se možda
morati promijeniti. Čini se da se samo oko 5 posto tih beba razvije u preumornu
četveromjesečnu djecu.
Tijekom prva četiri tjedna vaša beba stvarno "spava kao beba". Elliot, moj prvi sin, opisao je
svog prvog sina tako da je imao izraz lica poput "Nisam to učinio", ili da se činio gotovo pijanim
tijekom tog vremena. Spavanje s bebom u vašem krevetu ili stavljanje bebe u krevetić obično je
laka stvar. Tijekom četvrtog do osmog tjedna vaša će beba postati budnija i budnija te će imati
više večernje nemirnosti. Elliot je rekao da njegov sin sada ima upitniji pogled, poput "Tko si ti?"
i "Vrati mi moju dudu."
Ekstremna nervoza/kolike
Dvadeset posto beba ima izrazitu nervozu/kolike, a roditelji tih beba nemaju sreće. Ove bebe
zahtijevaju puno roditeljskog umirivanja. Oni nemaju tendenciju da se sami umiruju i često se
čine intenzivni, uznemireni i teško zaspu i ostaju u snu.
Dojenje ovih beba često je teško jer su majke iscrpljene ili umorne od nedostatka sna, a bebe su
neredovite. Trajanje dojenja, koliko dugo dojite, može biti dugo i često jer osim za utaživanje
žeđi i gladi, veći dio dojenja služi za smanjenje nervoze. Kada su te bebe izrazito nemirne, druge
metode umirivanja osim dojenja često ne djeluju. Frustracija ili očaj česti su jer mnoge
popularne tehnike ili strategije za umirivanje beba ne uspijevaju, iako se mnoge druge majke (80
posto) kunu u njih.
Neka razmišljanja o kojima majka razmišlja su je li nešto u redu s njezinim majčinim mlijekom,
je li njezino majčino mlijeko dovoljno ili uzrokuje li njezina prehrana ili trenutna formula krajnju
nervozu/kolike. Budući da se čini da umirenje na prsima često djeluje kad druge metode
umirivanja ne uspiju, majka ga se ne želi odreći. Ali bolno suha ili ispucala koža oko bradavice
može učiniti dojenje teškim iskušenjem. Neugoda i bol povezani s dojenjem, plus neumoljiva
iscrpljenost zbog nedostatka sna, mogu izazvati toliki stres da količina majčinog mlijeka postane
nedovoljna. Majke koje imaju ogromnu podršku - predanog muža koji provodi puno vremena
umirujući, pomoć u kućanstvu ili pomoć u njezi bebe - mogu mnogo lakše prebroditi ovo teško
razdoblje nego majke koje nemaju sustav podrške.Majke koje imaju drugu djecu o kojoj se
moraju brinuti, pod pritiskom da se vrate na posao, medicinskim problemima, dječjim bludom ili
postporođajnom depresijom mogu smatrati da će dodatni stres povezan s dojenjem ovih iznimno
nemirnih beba/beba s grčevima biti neodoljiv.
Hranjenje ovih beba na bočicu adaptiranim mlijekom ili izdojenim majčinim mlijekom može
nekim majkama biti od koristi, a drugima stvoriti veći stres. Prednosti potpunog ili djelomičnog
hranjenja na bočicu su u tome što se majka može više odmoriti jer drugi mogu nahraniti njezinu
bebu, a roditelji su mirniji jer sigurno znaju da im beba nije gladna jer vide koliko beba guta .
Kod drugih majki davanje bočica može stvoriti osjećaj da nisu uspjele kao majka. Shvatajući da
bočice nisu tako umirujuće kao dojke, te se majke osjećaju krivima jer misle da uzrokuju da se
bebe uznemire/plaču više i brinu se da nešto u mliječnoj hrani uzrokuje nervozu/plač. Ako želite
dojiti, kompromisno je stajalište da netko drugi daje jednu bočicu izdajanih dojki jednom u
dvadeset četiri sata.To neće uzrokovati "zabunjenost bradavica" niti ometati laktaciju. To će majci
omogućiti mali odmor, omogućit će joj da malo više odspava, a roditeljima će omogućiti noćni
izlazak.
Prije nego se vaša beba rodi, možete odlučiti da želite spavati sa svojom bebom ili da želite
koristiti krevetić ili kolijevku. Ali za 20 posto beba, onih s izrazitom nervozom/kolikama, planove
koje ste napravili za spavanje sa svojom bebom možda ćete morati promijeniti jer je te bebe
obično teško umiriti i teško im je zaspati i ostati u snu. Promatranje znakova pospanosti obično je
frustrirajuće kod ovih beba jer nisu očiti, a čak i ako intervale budnosti držite kraće od jednog do
dva sata, i dalje ih je teško umiriti. Kad konačno zaspu, ne spavaju dugo. Zbog toga su roditelji
često neispavani. Roditelji su pod velikim rizikom da se osjećaju uznemireno i mislim da je
vjerojatnije da će se pojaviti majčina depresija.
Budući da je te bebe teško umiriti, dojenje u obiteljskom krevetu može biti najbolja ili jedina
uspješna strategija. Iako majčin san može biti fragmentiran čestim hranjenjem i zbog prehrane i
umirivanja, ovo je vjerojatno najmoćnija metoda umirivanja za ove bebe. Tijekom prva četiri
tjedna vaša beba zapravo ne "spava kao beba". Stavljanje bebe u krevetić obično je stresno.
Tijekom četvrtog do osmog tjedna vaša će beba postati još budnija i pažljivija te će imati više
večernje nemirnosti, zbog čega će roditelji biti izloženi još većem riziku od stresa. Oko 27 posto
ove dojenčadi u opasnosti je da postanu preumorna četveromjesečna djeca.
Postoje neka istraživanja koja sugeriraju da će roditelji koji su se obvezali koristiti obiteljski
krevet od prvog dana i toga se drže, završiti s bolje odmorenim bebama od onih obitelji koje su u
početku željele koristiti krevetić, ali su kasnije donijele svoju bebu u njihov krevet jer je to bio
jedini način na koji su roditelji mogli naspavati. U prvoj skupini manja je vjerojatnost da će se
problemi sa spavanjem razviti kako djeca budu starija. Ali u skupini u kojoj se koristio samo kao
odgovor na umirivanje ili poteškoće sa spavanjem, obiteljski krevet se čini kao kratkoročno
rješenje, ali u stvarnosti stvara dugoročni problem spavanja. Ono što se zapravo događa je da
roditelji koji su opterećeni nemirnim/plačljivim ponašanjem i imaju ograničena sredstva za
umirivanje svoje bebe, nevoljko koriste obiteljski krevet kako bi dobili malo olakšanja,ali
ograničeni resursi za umirenje i dalje postoje i često mogu uzrokovati probleme sa spavanjem
kod starije djece. (O tome će biti više riječi u 5. poglavlju.)
Dojenje nemirne bebe
Nancy Nelson, RN, IBCLC

Jedna od najtežih stvari za mnoge majke koje doje je ne znati koliko mlijeka vaša beba dobiva.
Kada ste majka "izbirljive bebe", to može biti još veći problem. Kada beba plače, većina
dobronamjernih promatrača će komentirati da je beba sigurno gladna. Kao majka, ovi komentari
mogu izazvati osjećaj frustracije i krivnje. Uostalom, vi ste odgovorni za hranjenje bebe! Kako
biste ublažili svoje strahove, pratite bebinu količinu mokraće i stolice. Nakon šestog dana života,
vaša beba bi trebala imati šest ili više mokrih pelena i jednu ili više stolica u razdoblju od
dvadeset četiri sata kao znak dovoljnog unosa majčinog mlijeka. Bebe se obično trebaju hraniti
osam do dvanaest puta u razdoblju od dvadeset četiri sata tijekom prvih nekoliko tjedana života.
U početku se mogu hraniti u skupinama.To znači da će se možda htjeti hraniti vrlo često nekoliko
sati, a zatim otići na spavanje od četiri ili pet sati. Kako postaju učinkovitiji, smanjuju broj
hranjenja. Beba bi se trebala vratiti na porođajnu težinu do dva tjedna starosti i trebala bi
dobivati najmanje pet unci tjedno sljedeća dva do tri mjeseca.
Ako ste zabrinuti da je vaša beba nervozna jer imate malo mlijeka, bilo bi korisno posjetiti
savjetnika za dojenje koji će obaviti promatranje hranjenja. To uključuje ispitivanje sposobnosti
vaše bebe da prenese mlijeko iz vaše dojke snažnim nutritivnim sisanjem praćenim zvučnim
gutanjem. Treba uključiti težinu prije i nakon hranjenja kako biste dobili ideju o tome koliko
mlijeka beba uzima tijekom hranjenja. Bebu treba vagati i prije i nakon hranjenja s pelenom na
sebi kako ne bi izgubila težinu mokraće ili stolice koja je možda nastala tijekom hranjenja. To
može biti umirujuće ako beba tijekom hranjenja dobije između dvije i četiri unce. Ako beba
dobiva manje, to bi vas moglo upozoriti na problem s bebinom metodom davanja mlijeka ili s
vašom količinom mlijeka. Ako je količina mlijeka mala ili je protok prespora,sustav dodatnog
hranjenja može pomoći poboljšati sisanje i dati djetetu dodatne kalorije koje su mu potrebne.
Korištenje bolničke električne pumpe za grudi također može povećati količinu majčinog mlijeka.
Neke majke mogu odlučiti hraniti bebu dodatnim mlijekom na bočicu ili formulom za hranjenje
ako ne mogu iscijediti dovoljno mlijeka da zadovolje bebine potrebe.
Povremeno nadutost dojke može uzrokovati da beba bude nemirna na dojci. Za rješavanje
nadutosti koristite tople obloge ili se tuširajte toplom vodom prije hranjenja bebe. Koristite i
masažu grudi. Možda ćete moći izdajati malo mlijeka rukom ili kvalitetnom pumpicom za grudi
kako biste izvukli malo mlijeka i učinili dojku mekšom i bebi lakšom za hvatanje. Nemojte
ispumpavati previše mlijeka jer bi to moglo nastaviti problem prekomjerne količine i produljiti
nadutost. Između podoja stavite hladne obloge na grudi kako biste smanjili oticanje i ublažili bol.
Nadutost se može pojaviti unutar prvog tjedna nakon rođenja djeteta ili kasnije kada beba počne
preskakati hranjenje kako stari.
Beba može biti nervozna oko dojki ako majka ima ravne ili uvrnute bradavice. Između
podoja mogu se nositi školjke za grudi kako bi se bradavice okrenule. Korištenje pumpice za
grudi nekoliko minuta prije stavljanja bebe na dojku pomoći će izvući bradavice i pokrenuti
protok mlijeka tako da će beba odmah dobiti mlijeko i vjerojatnije je da će nastaviti sisati
umjesto da ih povuče. grudi i plače. Povremeno, štitnici za bradavice mogu pomoći da se beba
zadrži na dojci sve dok se bradavice više ne ispruže. To bi se trebalo dogoditi nakon otprilike dva
do četiri tjedna dojenja. Potražite pomoć savjetnika za dojenje što je prije moguće ako imate
poteškoća s hranjenjem zbog ravnih ili uvučenih bradavica.
Beba može biti nervozna na dojkama zbog lošeg položaja. I mami i djetetu može biti
neugodno, što može dovesti do neadekvatnog spuštanja i slabe proizvodnje mlijeka. S nemirnom
bebom, nogomet ili križna kolijevka najbolje rade jer imate veću kontrolu nad bebinom glavicom.
Možete ga usmjeriti na dojku i zadržati tamo s ova dva položaja. Bebin nos i brada trebaju
udubiti dojku. Bebe obično bolje doje kada ih majka čvršće drži. Poželjniji je čvrsti jastuk koji
podupire bebu u razini dojke nego mekani jastuk. Stolica koja daje dobru potporu bolja je od
mekanog kauča. Ne mogu dovoljno naglasiti da će nemirna beba bolje reagirati na čvrsto držanje
i približavanje dojci. Obratite se savjetniku za dojenje ako vam je neugodno tijekom dojenja. Ovo
može biti razlog zašto je vaša beba nervozna.
Gotovo sve bebe imaju neki stupanj gastroezofagealnog refluksa. Ovo je medicinski izraz i

jednostavno znači da je mišić sfinkter, koji vodi do želuca, nezreo i da se možda neće potpuno
zatvoriti cijelo vrijeme. To omogućuje da se dio mlijeka, zajedno sa želučanom kiselinom, vrati u
jednjak, što dovodi do osjećaja koji nazivamo "žgaravica". Kao što svatko tko je to iskusio može
potvrditi, prilično je neugodno. Baš kao što uspravno sjedenje može pomoći odrasloj osobi koja
pati od žgaravice, držanje bebe uspravno obično također pomaže da se beba osjeća bolje.
Ponekad se ove epizode mogu pojaviti tijekom dojenja. Držanje bebe uspravnije tijekom
hranjenja ili prekid hranjenja na kratko vrijeme kako biste utješili bebu držeći je u uspravnom
položaju trebalo bi pomoći. Korištenje ljuljačke ili autosjedalice također može pomoći. Kako beba
sazrijeva, tako i mišići rastu, a epizode postaju sve rjeđe.Ponekad beba ima ozbiljan problem s
refluksom i uopće se ne može dobro hraniti. Ovo može biti slučaj kada će biti potrebni lijekovi na
recept. Treba se posavjetovati sa svojim liječnikom.
Sve nove bebe imaju nadutost. Kada se beba počne hraniti, ona aktivira refleks koji proizvodi
plinove kako bi beba mogla brže izbaciti sve otpadne tvari koje nastaju tijekom hranjenja. Time
se izbjegavaju problemi sa zatvorom. Budući da majčino mlijeko treba malo probaviti, vrlo brzo
prolazi kroz bebin sustav. Često možete čuti zvukove dok se beba još hrani. Iako sve bebe imaju
plinove, neke bebe to nije toliko uzrujano kao što se čini da su druge. Doba dana također može
biti faktor. Često se čini kao da se ovaj problem s plinom na kraju dana pogoršava. Ovo se često
naziva tradicionalno "nemirnim" dobom dana. Čini se da bebe žele stalno biti na dojci i to može
pogoršati problem s plinovima. Bebi je možda potrebna utjeha ili hranjenje u klasteru.Dobro je
ispumpavati majčino mlijeko iz bočice ujutro kada je beba mirnija i ne jede tako često. Imajte
ovo mlijeko na raspolaganju tijekom ovog nemirnog vremena kako biste omogućili drugom članu
obitelji da nahrani bebu kako biste se vi mogli odmoriti. Kako bebe sazrijevaju, ovaj problem se
rješava.
Mlijeko na početku dojenja iz dojke ima više laktoze. To se naziva "prednje mlijeko". Mlijeko koje
dolazi nakon deset do petnaest minuta dojenja iz te iste dojke naziva se "zadnje mlijeko". Sadrži
više masti i uravnotežuje laktozu kako ne bi proizvodio toliko plinova. Ako beba uzima previše
prednjeg mlijeka, a ne uzima stražnjeg mlijeka, to može dovesti do preopterećenja
laktozom i više proizvodnje plina. Pokušajte držati bebu na jednoj dojci barem dvanaest do
petnaest minuta kako biste dobili stražnje mlijeko. Kako beba bude starija i učinkovitija u
dojenju, moći će doći do stražnjeg mlijeka u kraćem vremenskom razdoblju. Zadnje mlijeko
može imati sedativni učinak na bebu i pomoći nemirnoj bebi da zaspi. Većina novih beba prirodno
će zaspati na kraju hranjenja zbog sedativnih učinaka stražnjeg mlijeka. Nedavno se savjetuje da
se beba probudi na kraju podoja kako bi mogla sama zaspati u krevetiću. Osjećam da će bebe,
kako budu imale tri ili četiri mjeseca, ostati budnije na kraju hranjenja. Ovo je vrijeme da nauče
kako se uspavati. Ovaj obrazac treba pustiti da se prirodno razvije.
Kada beba tek uči kako dojiti, refleks opuštanja može biti neodoljiv i dovesti do grčanja i
gušenja. To može uzrokovati da beba povuče dojku i postane nemirna. Čvrsto pritisnite dojku na
minutu kako biste zaustavili brzi protok i vratite bebu na dojku. Pokušajte iscijediti malo mlijeka
prije hranjenja kako biste vidjeli možete li izmamiti mlijeko prije nego što beba ode na dojku.
Ovo možda neće previše pomoći jer će obično beba izazvati snažnije razočaranje, ali vrijedi
pokušati. Nogometni držač ili držanje bebe u sjedećem položaju u krilu može pomoći. Beba
opkorači vaše tijelo svojim nogama i okrenuta je izravno prema vama. Kako beba postaje starija,
moći će se bez problema nositi s refleksom spuštanja u bilo kojem položaju za hranjenje.
Alergijske reakcije na namirnice u majčinoj prehrani su rijetke, ali se ponekad javljaju.
Najčešći uzrok alergije je kravlje mlijeko. Osim velike muke oko hranjenja, tu su i učestalo
bljuvanje, krv u stolici i slabo dobivanje na težini. Ako se pojave ovi simptomi, potrebno je
kontaktirati djetetovog liječnika. Ako morate ići na eliminacijsku dijetu, pobrinite se da dobijete
informacije o tome kako nadopuniti svoju prehranu kako biste ostali dobrog zdravlja i mogli
nastaviti proizvoditi dovoljno majčinog mlijeka za svoju bebu. Obično je potrebno najmanje dva
tjedna da se vide rezultati eliminacijske dijete.
Rijetko će sapuni ili kreme koje se koriste na dojkama ili bradavicama uzrokovati da se
beba uznemirava i povlači dojku. Ako ste počeli koristiti nešto novo na svojoj koži i beba se
uznemirava, očistite to i počnite ispočetka.
Gljivične infekcije mogu se pojaviti u bebinim ustima ili na majčinim bradavicama. Možda ćete
vidjeti bijele mrlje u bebinim ustima. Beba također može razviti pelenski osip. Vaše bradavice bi
mogle biti jako crvene ili svrbjeti. Nakon hranjenja postoji osjećaj peckanja bradavica. Vaša beba
može biti nervoznija tijekom hranjenja. Obratite se svom liječniku. Ako se dijagnosticira gljivična
infekcija, trebate liječiti i vas i bebu. Ako beba koristi bradavice ili dude, treba ih zamijeniti
novima. Treba ih svakodnevno prati vrućom vodom i sapunom i ostaviti da se osuše na zraku.
Promijenite svoju prehranu tako da svakodnevno jedete više jogurta ili pijete acidofilno mlijeko.
Neke bebe postanu nervozne ako su pretjerano stimulirane. Možda će imati bolje dojenje ako
su svjetla prigušena i ako im je dopušteno dojenje samo uz zvukove iz okoline.
Ako ste primijenili ove predložene tehnike, a još uvijek imate nemirnu bebu, može biti da beba
nije gladna. Može se privući na dojku radi utjehe, ali kada počne dojiti, nema potrebe za
dojenjem. Zapamtite, beba mlađa od dvanaest tjedana nema veliku sposobnost samoumirivanja.
Kao roditelji, trebamo zadovoljiti te potrebe jednako kao što im trebamo osigurati i ostale životne
potrepštine. Mnoge od stvari za koje se čini da ih pomažu umiriti su mjere koje oponašaju in
utero okruženje. Pobrinite se da bebi bude udobno - da nije pretoplo ili prehladno. Treba osigurati
čistu pelenu. Dijete se može utješiti tako što će ga čvrsto držati, maziti ili ljuljati. Osim maženja i
ljuljanja, može pomoći previjanje ili stalni zvukovi poput glazbe, sušilica ili ventilatora. Možda će
duda dodatno umiriti vašu bebu.Korištenje mekane bočne ili prednje nosiljke pružit će vam priliku
da obavite druge stvari dok svojoj bebi pružate udobnost. Druga osoba - otac ili baka i djed -
može se angažirati da smiri bebu, a da bebu ne stimulira miris majčinog mlijeka koji obavija
majku. To također daje majci priliku da dobije malo vremena za sebe. Pokušajte malo odspavati
ili vježbati. Ove će vam aktivnosti pomoći da se osvježite. Kasnije, nakon što je beba umirena
drugim metodama, majka će biti mirnije spremna za dojenje.To također daje majci priliku da
dobije malo vremena za sebe. Pokušajte malo odspavati ili vježbati. Ove će vam aktivnosti
pomoći da se osvježite. Kasnije, nakon što je beba umirena drugim metodama, majka će biti
mirnije spremna za dojenje.To također daje majci priliku da dobije malo vremena za sebe.
Pokušajte malo odspavati ili vježbati. Ove će vam aktivnosti pomoći da se osvježite. Kasnije,
nakon što je beba umirena drugim metodama, majka će biti mirnije spremna za dojenje.
Potrebno je vrijeme i isprobavanje različitih tehnika da biste saznali što vaša beba treba i kako
najbolje zadovoljiti te potrebe. Slobodno eksperimentirajte. Beba može reagirati na određene
stvari u jednom trenutku, a na druge stvari u drugom trenutku. Zapamtite, to je proces učenja,
stoga nemojte očekivati da ćete vi ili beba biti savršeni.
Dobro se brinite za to vrijeme. Dobro jesti. Uzimajte svoje prenatalne vitamine. Ostanite dobro
hidrirani i vježbajte na otvorenom, ako ne svakodnevno, barem pet dana u tjednu. Pokušajte
koristiti tehnike opuštanja - jogu, meditaciju, masažu ili toplu kupku - koje će vam pomoći da
prebrodite teška vremena. Podijelite svoje osjećaje s bebinim ocem ili drugim članovima obitelji i
dopustite im da naizmjence hodaju, ljuljuškaju i maze bebu. Postavite si male ciljeve - poput
čitanja jednog poglavlja u knjizi ili petnaestominutne šetnje.
Grupe za podršku novopečenim majkama puno pomažu jer saznate da druge majke i bebe
prolaze kroz isto razdoblje prilagodbe kao i vi. Većina razloga za nemir dojenčadi bit će razrađena
unutar prvih šest tjedana života. Nekolicini može potrajati malo dulje, ali do trećeg mjeseca
života obično se riješi. Zapamtite, općenito, ovo je vrlo kratko vrijeme u životu vas i vaše bebe.
Pokušajte grliti i maziti svoje dijete što više možete kako biste mu pomogli da prebrodi ovo teško
razdoblje. Zajedno možete to učiniti.
Kao što je rekla Nancy Nelson, savjetnici za laktaciju mogu biti od velike pomoći i ja bih vas
ohrabrila da tražite nekoga tko je certificiran od strane Međunarodnog odbora ispitivača
savjetnika za laktaciju (IBLCE) i ima pravo koristiti titulu Međunarodno certificiranog savjetnika
za laktaciju (IBCLC). . Općenito, uspješno dojenje zahtijevat će od obitelji prilagodbe kako bi
odgovaralo potrebama djeteta, a dojenje možda neće dobro funkcionirati ako roditelji pokušavaju
prisiliti bebu da se uklopi u obiteljski raspored, osobito ako je beba izrazito nemirna /grčevi u
želucu.
Podsjećajte se da ekstremna nervoza/kolike nisu probavne smetnje. Nije uzrokovan adaptiranim
mlijekom ili majčinim mlijekom. Prelazak s jedne formule na drugu neće zaustaviti plač. Neki
proizvođači mliječne hrane za dojenčad pokušavaju prodati svoje proizvode tvrdeći da će njihov
proizvod smanjiti izbirljivost. Takozvano istraživanje koje citiraju kako bi poduprli svoje tvrdnje je
slabo, neuvjerljivo i nije reproducirano.
Nemojte dopustiti da vas krajnja izbirljivost natjera da odustanete od dojenja ako želite nastaviti.
Vaša beba i dalje dobiva sve dobrobiti majčinog mlijeka, čak i ako se ponekad čini da ih ne cijeni.
Ako se toga pridržavate, možete se radovati mnogim mirnim, ugodnim mjesecima dojenja nakon
što ekstremna uznemirenost prođe.
Ipak, dojenje iznimno nemirne bebe neosporno je izazov. Tijekom dojenja, dojenčad s izrazitom
nervozom/kolikama imaju tendenciju gutanja, uvijanja i snažnog sisanja. Ponekad se čini da u
potpunosti odbacuju dojku. Odlučna dojilja je u škripcu; teško je dojiti napeto, uvrnuto dojenče,
ali dojenje je jedan od rijetkih manevara za koje se čini da umiruju takvo dijete (barem
privremeno). Nenutritivno dojenje, korištenje vaših grudi kao duda, može umiriti bebu, ali to nije
piknik za majku! Ovdje je opis nevolje s dojenjem koju je opisala majka jednog od mojih mladih
pacijenata.
Prva tri tjedna Michaelova života navela su me da vjerujem da će imati dijete biti povjetarac.
Njegovo ponašanje bilo je gotovo identično iz dana u dan. Bio je vrlo miran, kao i moj muž i ja.
Michael bi jeo - dojio bi oko osam do deset minuta sa svake strane. Nije imao problema s
podrigivanjem nakon svakog obroka. Onda bih ga držao neko vrijeme, položio na leđa i
razgovarao ili igrao s njim. Uobičajeni raspored, od trenutka kada bi ustao do odlaska na
spavanje, bio bi jedan do jedan i pol sat. Obično bi spavao od dva i pol do četiri sata. Svi su mi
govorili: "Dječače, jesi li ikad sretan što imaš tako dobro dijete."
Kako se približavao četvrti tjedan, Michaelovo se ponašanje dramatično promijenilo. Danju više
nije htio spavati. Osjećala sam se kao da je sve što želi moja dojka. Zaključio sam da je ili stalno
gladan ili ima jake potrebe za sisanjem.
Do sredine svakog poslijepodneva bila sam iscrpljena. Gotovo svakih sat vremena zatekla sam se
kako dojim. Ponekad sam ga znala odgoditi na dva sata, ali on bi puno plakao. Mijenjala bih mu
pelene, šetala ga, držala, naginjala, pjevala mu, mijenjala položaj i tako dalje. Ništa mu ne bi
prijalo osim moje dojke, koja je u najmanju ruku bila užasno zamorna. Ono što nam je spasilo
život je to što je spavao duge sate tijekom noći - vjerojatno od iscrpljenosti nakon što je cijeli
dan bio budan. Najgore vrijeme bilo je sredinom poslijepodneva, te opet između 17:00 i 22:00
sata, nakon čega bi spavao oko pet sati neprekidno. Nervirao bi se i plakao i ništa ga ne bi
smirilo osim kad bi dojio.
Ako je vaša situacija slična ovoj majci, dajte si malo olakšanja isprobavanjem sljedećih
prijedloga:
1. Razmak između hranjenja nekoliko sati. Jedna je majka rekla: “Moram imati kinesko majčino
mlijeko; ogladni samo jedan sat nakon dojenja.” Ako ste zadnji put dobro dojili svoje dijete prije
manje od dva sata (ne međuobrok ili gutljaj), u njegovom želucu nema mjesta za više mlijeka i
vaše dojke sadrže malo ili nimalo mlijeka za njega. Prečesto dojenje je besmisleno, a ako vam
uzrokuje bol ili iscrpljenost, destruktivno je. Provjerite hoće li beba umjesto toga prihvatiti dudu.
2. Pitajte svog liječnika o hidrokortizonskoj masti. Poznata dječja dermatologinja koja je dojila
vlastitu djecu predlaže liječenje ispucalih bradavica 1-postotnom hidrokortizonskom mašću.
Siguran je i za majku i za bebu i čini se da djeluje bolje od bilo kojeg drugog tretmana. Mnoge
majke mojih pacijenata prijavile su brzo zacjeljivanje bolnih bradavica korištenjem ovog
tretmana. Nakon dojenja, ostavite svoje grudi da se osuše na zraku. Zatim nanesite tanki sloj 1-
postotne hidrokortizonske masti na suha ili ispucala područja. Pazite da koristite mast, a ne
kremu; krema bi mogla izazvati bolan osjećaj peckanja. Kad se spremate ponovno dojiti,
nemojte brisati niti ispirati ništa od masti. Većina će se apsorbirati u vašu kožu dojke, a mala
količina koju beba upije neće uzrokovati štetu. U osnovi, koža dojke može postati vrlo
suha,napuknuto ili napuknuto zbog mokrog ili vlažnog duljeg vremena.
3. Nemojte se iscrpljivati. Majka izuzetno izbirljivog djeteta pohranila je majčino mlijeko kako bi
njezin muž mogao nahraniti bebu jednom tijekom noći, a njezina majka mogla podnijeti slično
hranjenje tijekom dana. Na taj se način uspjela dodatno odmoriti. Kada je beba bila stara
nekoliko tjedana, bebina baka je otišla kući, a otac se vratio na posao. Sada, sasvim sama i vrlo
zaposlena, majka je vidjela kako se njezina dotad velika količina majčinog mlijeka gotovo
smanjila na nulu. Razgovarali smo o tome kako je smanjila unos tekućine, kako je zabrinuta zbog
majčina odlaska i kako je općenito pod pritiskom. Uvjerio sam je da, iako je važno da dijete
nastavi sisati njezine dojke kako bi se stimuliralo stvaranje mlijeka, jedna bočica adaptiranog
mlijeka tijekom jednog ili dva dana neće naštetiti djetetu niti spriječiti laktaciju.Povećala je unos
tekućine, više se odmarala i nakon četiri do pet dana ponovno je dojila s više nego dovoljnom
proizvodnjom mlijeka. Tijekom tog razdoblja, dijete je nastavilo imati napade ekstremne
nervoze/kolika s razdobljima neutješnog plača. Ali ova je majka sada znala da plač nije povezan
s dojenjem.
Druga majka jednog od mojih pacijenata osjećala se posebno loše kada dojenje nije uspjelo
smiriti njezinu bebu.
Rana je večer i moja kći vrišti i nemirna je. Čini se da je ništa ne smiruje, čak ni dojenje. Nisam
mislio da Chelsea ima grčeve, ali sigurno je bila nervozna. Iako njezina nemirnost nije bila
svakodnevna pojava, trajala je od njezina drugog ili trećeg tjedna života do otprilike dva mjeseca
starosti.
Isprva sam mislio da joj nešto što jedem daje plinove. Tada sam mislila da je njezino ponašanje
posljedica mog majčinskog neiskustva. Kako su se te epizode nastavljale, počeo sam se osjećati
očajno, tužno i iscrpljeno.
Osjećao sam se nedovoljno kao roditelj. Nisam znala kako utješiti svoje dijete, ni je li to što
radim ispravno. Posebno sam se osjećala nedovoljno kad je Chelsea odbila moju dojku. Činilo se
kao da je ništa ne može utješiti i utješiti.
Imali smo vizije djeteta koje se može utješiti dodirom svoje mame ili tate. Ubrzo su sve
neprospavane noći i pretjerani osjećaji nesposobnosti doveli do iscrpljenosti. Hoće li se ovaj
ciklus ikada završiti? Pa, konačno je i uspjelo. Uz pomoć naše pedijatrice ubrzo smo počeli
shvaćati da je takvo ponašanje normalno i da neće trajati beskonačno. Također sam otkrio da
njezina nervoza nije bila ni uzrokovana ni pojačana mojim ponašanjem. S tom spoznajom
pojavilo se i svjetlo na kraju tunela. Tada sam znao da njezina nervoza neće trajati zauvijek.
Postao sam svjestan određenih promjena u ponašanju koje su se manifestirale prije ili nakon
svakog mučnog razdoblja. Lako bi se trgnula, teško bi zaspala, a zatim bi spavala kraće. Također,
tijekom svojih nervoznih razdoblja, pokazivala je različite karakteristike ponašanja. Bila je
nemirna i vrištala bi drhtave brade. Postala bi ukočena ili bi imala krute pokrete. Nije htjela dojiti,
a kad bi dojila, mahnito bi sisala. Postajala bi preumorna, ali ne bi spavala. Ponekad bi jedan
trenutak bila potpuno budna, a sekundu kasnije čvrsto spavala.
Chelsea sada ima tri mjeseca. Njezine burne mjesečnice su prestale i ujutro se budi s osmijehom
koji traje cijeli dan. Zaista volimo svoje "savršeno" dijete.
Ponekad dojilja primijeti da se beba čini mirnijom u naručju njezina muža nego u njezinu. Možda
smatra da njezin muž bolje umiruje bebu, da je bebi možda "više draži" od nje. Ono što se
zapravo događa vrlo je jednostavno. Beba prepoznaje da je njegova majka izvor mlijeka. Kad ga
ona drži, on se sasvim prirodno migolji i uvija, gurajući se oko sebe, nastojeći sisati, čak i kad
nije gladan.
Želim ohrabriti želju svake majke da doji svoju bebu koja je krajnje nervozna/ima grčeve. To je
važno postignuće za oboje. Jedna me majka nazvala kad je njezina beba koja je bila vrlo
nemirna/kockava imala točno tri mjeseca. Čvrsto je odlučila nastaviti njegovati i početi raditi na
pola radnog vremena. Njezin suprug bio je vatrogasac i bilo mu je teško biti uz uplakanu bebu
slobodnih dana. Bila je pod ogromnim stresom. Sve njezine prijateljice tvrdile su da će plač
nestati kad bi svoju bebu hranila adaptiranim mlijekom. Željela je – i jest – nastaviti s dojenjem
nakon što su ekstremna uznemirenost/kolike nestale kako bi njima i sebi pokazala da dojenje
nije uzrok plača. Evo izvještaja majke još jednog mog pacijenta; ustrajnost u njezi pomogla joj
je da zadrži samopouzdanje i samopoštovanje.
I moj suprug i ja sumnjali smo u svoju najbolju prosudbu i našu sposobnost da brinemo o Lisi. U
jednom sam trenutku preispitala svoju sposobnost dojenja i osjetila sam da doslovno trujem
svoju bebu. Njezine epizode vrištanja dolazile su predvidljivih deset minuta nakon svakog
hranjenja. Ponekad sam se osjećao izmučeno. Smatram se racionalnom i brižnom osobom, no
često sam se zatekla kako plačem pod tušem ili se molim da se moj suprug nekako oslobodi
napetosti, ljutnje i bespomoćnosti koje sam osjećala.
Nakon šest tjedana, činilo se da se Lisa polako vraćala u svoje obrasce i činilo se da je dobro i
duboko spavala. Brojni su njezini trenuci osmijeha, ali još uvijek je imala sate vrištanja.
Prevladala sam strah od dojenja i odlučila nastaviti tjednima nakon što sam planirala prestati.
Dojenje je postalo jedino ugodno iskustvo koje smo beba i ja imali zajedno. Kad sam konačno
odviknuo Lisu, bilo je to tužno vrijeme; bili smo razdvojeni nakon što smo toliko dugo bili
zajedno.
Šest tjedana starosti ili šest tjedana nakon termina poroda zaista je čarobna prekretnica za

mnoge bebe.
Čvrsta hrana i prehrambene navike
Sjećate li se koliko ste pospani nakon što ste pojeli svu tu hranu za Dan zahvalnosti? Veliki obroci
nas uspavljuju, pa ne bi li čvrsta hrana trebala poboljšati san beba? krivo Ritmovi hranjenja ne
mijenjaju obrazac buđenja i spavanja.
Dugotrajno noćno spavanje nije povezano s načinom hranjenja, bilo da se radi o dojkama ili
bočici. Ovo je činjenica; pogledajte neke od studija citiranih na kraju ove knjige (vidi stranicu
458). Studije za koje mislim da su najuvjerljivije uključuju usporedbu razvoja ritmova
spavanja/budnosti kod dojenčadi hranjene na zahtjev s onom koja su kontinuirano hranjena
intravenozno zbog urođenih mana koje uključuju njihov želudac ili crijeva. Bebe koje su hranjene
na zahtjev mijenjale su se između gladi i sitosti. Druge bebe nikada nisu smjele ogladnjeti.
Objektivna snimanja u laboratorijima za spavanje pokazuju da nije bilo razlika u spavanju između
ovih skupina dojenčadi. Druge studije uključuju uvođenje čvrste hrane; svi oni pokazuju da kruta
hrana, poput žitarica, ne utječe na noćne obrasce spavanja.Niti jedna objavljena studija nikada
nije pokazala da način hranjenja (majčino mlijeko u odnosu na adaptirano mlijeko ili planirano
hranjenje u odnosu na hranjenje po potrebi) ili uvođenje čvrste hrane utječe na san.
Neke studije, međutim, pokazuju da je hranjenje adaptiranim mlijekom popularnije od dojenja
među majkama koje su restriktivnije. Majke koje svoje bebe hrane adaptiranim mlijekom više su
zainteresirane za kontrolu ponašanja svoje bebe i vole da mogu vidjeti koliko unci formule daju
pri svakom hranjenju. Vjerojatnije je da će ti roditelji promatrati noćno buđenje u okviru
problema/rješenja i uzeti u obzir društvene želje djeteta umjesto prehrambenih potreba.
Nasuprot tome, majka koja doji, možda osjetljivija na zdravstvene dobrobiti dojenja, mogla bi
češće ili brže reagirati na noćno buđenje jer sebe doživljava kao osobu koja primarno odgovara
na potrebu svog djeteta za hranom. Nakon nekog vremena, naravno, dijete nauči uživati u ovom
noćnom društvenom kontaktu. Tijekom vremena,beba uči očekivati pažnju kad se probudi.
Ovo objašnjava zašto nema razlike u noćnom buđenju između dojenčadi i novorođenčadi
hranjene adaptiranim mlijekom u dobi od četiri mjeseca, ali sa šest do dvanaest mjeseci noćno
buđenje postaje veći problem kod dojene djece.
Zaključak je da žitarice ne čine bebe boljim spavanjem. Mliječno mlijeko se može činiti gušćim od
majčinog mlijeka, ali oba sadrže istih dvadeset kalorija po unci. Davanje adaptiranog mlijeka
dojenoj djeci ili dnevnica za odvikavanje također neće izravno uzrokovati dulje noćno spavanje,
iako je moguće da stavovi prema dojenju neizravno potiču naviku noćnog buđenja. Evo izvještaja
jedne obitelji o tome kako je dojenje dovelo do navike noćnog buđenja.
BUĐENJE DJEČINA ZA DOJENJE _ _ _ _
Maren je rođena 18. srpnja 1984. nakon lake trudnoće i lakog Lamaze poroda, tri dana nakon
termina.
Bili smo predani dojenju, bez unaprijed postavljenih očekivanja o njegovom trajanju. Maren se
otprilike dva tjedna ponašala kao normalno dojenče, nakon čega su se svakodnevno počeli
javljati uporni trzaji. Iako su nas uvjeravali da su pravi grčevi gori, počeli smo te čarolije nazivati
"Mareninim grčevima". Podnijeli smo neutješni plač bez puno prigovora. Iako je njezin plač
uglavnom trajao jedan do dva sata, najgori pojedinačni dani uključivali bi nesmanjene čarolije
plača u trajanju od osam do deset sati. Pokušavali smo raznim eksperimentima ublažiti bolove od
grčeva, uključujući Maren spavanje s nama, spavanje na termoforu i tako dalje. Očekivano, ništa
nije uspjelo. Nakon dva mjeseca kolike su relativno naglo prestale.
Nakon dva mjeseca između Maren i mene razvio se vrlo sretan odnos pun povjerenja. Otprilike
sedam mjeseci Maren se hranila isključivo majčinim mlijekom. Od sedam do deset mjeseci uvode
se sve veće količine krute hrane za doručak i ručak. Maren je oduvijek bila veselo, veselo i
radosno dijete. Čini se da je dojenje pridonijelo ovom sunčanom raspoloženju. Marenini obrasci
drijemanja bili su potpuno normalni. Općenito, spavao bih s njom ujutro. Dio rituala hranjenja za
ovih deset mjeseci uključivalo je dojenje Maren dvaput svake noći, prekidajući moj san.
Obje grupe baka i djedova pokrenule su velike kampanje kako bi me uvjerili da dojenje treba
prekinuti. One su počele s dva mjeseca i dosegle temperaturu oko sedam mjeseci. Ljubazno smo
slušali. Osim kratkog eksperimentalnog razdoblja od oko osam mjeseci, nisam pokušala pumpati
grudi kako bih si omogućila dodatni san. Ovo je bila svjesna odluka; izravno hranjenje bilo je
lakše i zadovoljnije za oboje.
Dojenje je, osim zadovoljstva koje je pružalo, bilo neizostavan dio rituala spavanja. Od rođenja
do jedanaest mjeseci, Maren je očekivala da će je držati, hraniti i nježno ljuljati ili uspavljivati u
ugodnom društvu svoje majke. S otprilike devet mjeseci, Marenin brzi rast uzimao je danak.
Danju je sada bilo više čvrste hrane. Nakon gotovo godinu dana bez punog sna, počeo sam
dosezati potpuno novu razinu umora.
Započeli su novi pokušaji da se Maren uspava bez moje izravne pažnje. Otac bi joj dao bocu,
ljuljao je, pjevao joj i tako dalje. Prijateljice obitelji, koje poznaje Maren, učinile bi isto. Maren je
bila dobra osoba s tim eksperimentima, ali je više voljela moju pozornost. S jedanaest mjeseci
smo se složili da je vrijeme da Maren odviknemo od bočice.
Maren se plan nije baš svidio. Očito joj se nije svidjelo adaptirano mlijeko koliko ni ja nisam volio
hraniti je njime. Gotovo tjedan dana odbijala je kravlje mlijeko. Prvo sam završila s ritualom
dojenja jutarnjeg spavanja. Sokovi (naranča, jabuka, kruška) ujutro ili tijekom vožnje
automobilom pomogli su da se Maren bolje upozna s bocama. Također su dopustili mom mužu,
Larryju, da je nahrani dok se ja odmaram kasnije ujutro. Stavljanje kravljeg mlijeka u posebnu
bočicu (formiranu i obojanu da izgleda kao pseća) omogućilo je da ova neugodna bijela stvar
postupno postane prihvatljivija. Nakon nekoliko dana, Maren je počela povoljnije reagirati na svoj
"sok od psa" i igre koje sam stvorio i povezao s njim.
S prestankom dojenja doživjela sam malu depresiju. Kako je ta posebna poveznica završavala,
moj doprinos razvoju Marena odjednom se činio običnijim, ponavljajućim i manje
zadovoljavajućim. Ta je depresija dolazila i nestajala dva mjeseca. Bio je to čudan osjećaj, budući
da ga je cijelo vrijeme nadoknađivalo veselje koje proizlazi iz djeteta u razvoju.
Maren je bila potpuno odbijena od sise s jedanaest mjeseci. Zadnje hranjenje koje je trebalo
promijeniti bilo je prije spavanja. Ali čak i ako je dobila mlijeko prije spavanja, Maren se nastavila
buditi jednom ili dva puta po večeri, plačući da je nahrane. Sljedeći korak bio je natjerati je da
prespava cijelu noć. Više puta su nam savjetovali da je pustimo da sama plače dok spava.
Upotrijebljena je fraza "čak i pet-šest sati", podsjetnik na dane kolika. Razmotrili smo ovaj
prijedlog, ali smo nastavili hraniti Maren toplim mlijekom, pjevati joj uspavanke i ljuljati je da
spava, jednom ili dvaput po noći. Veliko pitanje: Što ju je probudilo?
Zaključili smo da je to uglavnom navika i da ona samo želi udobnost našeg društva. Uveden je
novi ritual odlaska na spavanje: nakon mnogo igranja i nježnosti, Maren je stavljena u krevet sa
svojom omiljenom lutkom, a ne ljuljana za spavanje. Ako se probudi, dano joj je toplo mlijeko,
ali Maren namjerno nisu podigli. Maren je plakala deset minuta kad je ostala sama prve noći, a
zatim je naslonila glavu na svoju omiljenu lutku i utonula u san. Nakon što smo očekivali možda
sat ili više plakanja, ovo je za nas bilo nevjerojatno, gotovo antiklimaktično olakšanje. Nakon
dvije ili tri noći hranjenja, a da je nije podigla, Maren je počela spavati cijelu noć.
Na kraju jedanaestog mjeseca odlazak na spavanje je rutina. Maren uopće rijetko plače. Ključni
elementi: velika večera, kupanje, nježna igra, osam unci toplog mlijeka, zagrljaji i njezina
omiljena lutka. Čak i dadilja to može. S godinu dana Maren je konačno naučila spavati osam sati
neprekidno.
Napravili smo nekoliko stvari za koje smo sigurni da su bile ispravne. Za nas, posebno za mene,
osjetili smo Marenine potrebe i isporučili ih bez traženja. To je u njoj stvorilo izvanrednu
samopouzdanje i dovelo do sretnog kućanstva. Činilo se da Maren manje plače od druge djece i
da je bistra, znatiželjna i brzo uči. Druge stvari zbog kojih smo sretni: puno novih igara cijelo
vrijeme; obilje vizualne stimulacije; grubo držanje i igranje; izloženost glazbi, teksturi, svakoj
stimulaciji o kojoj bismo mogli sanjati. Činilo se da sve to pridonosi njezinoj budnosti, povjerenju
u nas i redovitom spavanju.
Postoje i neke stvari koje možda nismo tako dobro napravili. Možda smo prošli predugo prije
nego što smo je pokušali uspavati samu. Roditelji su nas neprestano upozoravali da smo previše
popustljivi. Možda su bili u pravu. Ali roditelji koji su prvi put su takvi.
Rješenja koja će pomoći vašem djetetu da bolje spava:
"Ne plači", "Možda plači" ili "Pusti da plače"

Postoji mnogo načina da pomognete svom djetetu da spava. Trebali biste odabrati rješenje koje
najbolje odgovara vama i vašem djetetu. Neki ne rade dobro za izrazito nervoznu bebu ili bebu
koja ima grčeve, neke će biti teško koristiti zbog ograničenih sredstava za umirenje, a neki su
prikladni samo za stariju djecu. Također, jedna metoda može biti moćnija u rukama nekih obitelji
nego u drugima. Često ću ignorirati svaki plač ili gašenje kao preferirano rješenje za pomoć
vašem djetetu da bolje spava jer mislim da ovo najbolje funkcionira za 20 posto beba koje imaju
ekstremnu nemirnost/kolike; nakon četiri mjeseca starosti, mislim da predstavljaju najveću
skupinu djece s problemima spavanja ili imaju teže probleme sa spavanjem. Međutim,Razumijem
da je ovo vjerojatno najteže rješenje za spavanje za roditelje i uvijek biste prvo trebali razmotriti
isprobavanje drugih rješenja za spavanje koja uključuju manje plakanja. Ovo je osobito istinito
ako vaše dijete nema ekstremnu nervozu/kolike.
“NO CRY” RJEŠENJA ZA SPAVANJE
Počnite rano, kada se vratite kući iz bolnice, kako
biste izbjegli stanje premorenosti pokušavajući umiriti bebu
da zaspi unutar jednog do dva sata nakon buđenja
Uvijek držite bebu, uvijek odgovarajte i umirujte bebu
koliko god dugo ako je potrebno za poticanje spavanja, spavajte s bebom.
Uvijek poštujte "znakove pospanosti" kako vaša beba nikad ne bi bila
preumorna.
Uvijek pokušajte uspavati svoje dijete pospano, ali budno
. Nepomično spavanje .
Uspostavite i dosljedno prakticirajte rutine odlaska na spavanje
. Prakticirajte planirano buđenje, poznato i kao žarišno hranjenje
Udahnite svježi zrak između drijemanja, idite u šetnju Kontrolirajte vrijeme buđenja
Polako i postupno dajte svom djetetu manje pažnje oko
zaspavanja ili tijekom noći, postupak blijeđenja
Bijeli šum
Zatamnjivanje sobe sjenila za prozore
Opuštanje
Kontrola
nadražaja “MOŽDA PLAČE” RJEŠENJA ZA SPAVANJE
Otac stavlja bebu na
spavanje Ranije spavanje
Usredotočite se na jutarnje
spavanje Pravila spavanja
Tihi povratak u spavanje
Dnevna korekcija problema s odlaskom na spavanje
RJEŠENJA ZA SPAVANJE “PUSTITE DA PLAČE”
Zanemarivanje svakog plača ili gašenje
Ignoriranje dijela plača, poznato i kao kontrolirani plač ili
postupno gašenje
Provjerite i
konzolite Šator za krevetić

GLAVNA TOČKA
Bebe trebaju spavati nakon jednog do dva sata budnosti.
Roditelji su mi rekli da prvo rješenje treba naglasiti jer nije intuitivno očito da bebe, koje toliko
spavaju, moraju ponovno zaspati nakon samo jednog do dva sata budnosti. Osim toga, čini se da
ovaj obrazac kratkih intervala budnosti pomaže mnogim bebama da izbjegnu probleme sa
spavanjem tijekom prva četiri mjeseca.
Prevencija naspram liječenja problema sa spavanjem
Ponekad se čini da postoji kontradikcija između toga treba li pustiti svoje dijete da plače ili ne. Za
80 posto beba koje imaju uobičajenu nervozu, ako roditelji imaju dovoljno sredstava za
umirivanje, rješenja za spavanje koja ne uključuju plakanje, kao što je "pravilo jednog do dva
sata", trebala bi djelovati na sprječavanje problema sa spavanjem. Nekolicina, oko 5 posto,
uobičajenih nemirnih beba postane vrlo umorna četveromjesečna djeca. Za liječenje ili

ispravljanje problema sa spavanjem, može se pojaviti plač. Međutim, u ovoj skupini, poboljšanje
obrazaca spavanja i poboljšanje djeteta često je dramatično i brzo.
Za 20 posto beba s izrazitom nervozom ili grčevima, međutim, ako roditelji imaju golema
sredstva za umirivanje, rješenja za spavanje koja ne uključuju plač, poput "Uvijek držite svoju
bebu, uvijek reagirajte i umirujte bebu onoliko dugo koliko je potrebno da izazovete san ,
spavajte sa svojim djetetom”, moglo bi spriječiti probleme sa spavanjem. Ali oko 27 posto ovih
izrazito nemirnih beba/beba koje imaju grčeve postanu vrlo preumorne četveromjesečne
bebe. Liječenje za ispravljanje problema sa spavanjem može uključivati više plakanja, a
poboljšanje obrazaca spavanja i poboljšanje kod djeteta često je sporo i nije dramatično. To
posebno teško pada roditeljima jer su već prošli četiri mjeseca nespavanja povezanog s
djetetovim stalnim nemirom, plačem i nespavanošću.
Rijetko, neki roditelji žele pustiti svoje dijete da plače kako bi mu pomogli da spava nakon što
prođe vrhunac nemirnosti i plača u dobi od šest tjedana, ali ono je mlađe od četiri mjeseca.
Jedan primjer je majka koja se mora vratiti na posao i očajnički želi vidjeti hoće li njezino dijete
bolje spavati noću s manje pažnje. Drugi primjer je iscrpljena i shrvana majka koja postaje
depresivna ili postaje ljuta ili ogorčena na svoju bebu. U ovakvim i sličnim okolnostima obično
pokušavam zatražiti pomoć oca da pomogne njegovoj supruzi da uspava bebu, da nahrani i umiri
bebu noću i da majci pruži zasluženi odmor tako što će je otići nekamo na nekoliko sati ili jednu
noć kako biste neometano spavali. Očito je da su ovi prijedlozi za neke obitelji nepraktični.
Štoviše,upute su da se djetetu posveti manje pažnje noću, možda hranjenje samo dva puta
noću, i ignoriranje plača na kratke ili duge vremenske periode i da se to čini samo četiri ili pet
noći. Ponekad se plač brzo smanji, osobito kod djeteta koje je imalo uobičajenu nervozu.
Ponekad se plač ne smanji, osobito kod djeteta koje je imalo izrazitu nervozu ili grčeve, pa se
odustane od plana. Roditelji tada pribjegavaju bilo kojoj metodi koja maksimizira san i smanjuje
plač dok dijete ne poraste.osobito kod djeteta koje je imalo izrazitu nervozu ili kolike, a plan je
napušten. Roditelji tada pribjegavaju bilo kojoj metodi koja maksimizira san i smanjuje plač dok
dijete ne poraste.osobito kod djeteta koje je imalo izrazitu nervozu ili kolike, a plan je napušten.
Roditelji tada pribjegavaju bilo kojoj metodi koja maksimizira san i smanjuje plač dok dijete ne
poraste.
Akcijski plan za iscrpljene roditelje

Zdravo spavanje
Zamislite "zdravo" spavanje kao skup ili skupinu nekoliko povezanih elemenata grupiranih
zajedno da tvore "paket". Svi moraju biti prisutni kako bi se osigurao kvalitetan i zdrav san. Pet
elemenata zdravog sna su:
1. Trajanje sna: noć i dan

Spava li vaše dijete onoliko koliko mu je potrebno noću i za drijemanje?
Koliko dugo dijete treba spavati ovisi o njegovoj dobi i temperamentu. Ograničeno spavanje
smanjuje raspoloženje, izvedbu, razvoj i kognitivne sposobnosti.
2. Drijemanje
Drijema li vaše dijete ili vi ponekad preskočite drijemanje?
Ako je drijemanje izostalo, pokušajte dijete držati budnim do sljedećeg razdoblja spavanja kako
biste održali točnost ritma spavanja. Pomaknite sljedeće razdoblje spavanja malo ranije prije
nego vaše dijete postane izrazito preumorno. Ako su drijemanja preduga jer se vaše dijete
premorilo; možda ćete ga morati probuditi iz drijemeža kako biste održali točnost ritma spavanja
noću. Jutarnje drijemanje nastaje prije popodnevnog i nestaje prije popodnevnog drijemanja.
Nisu svi drijemanja jednaki. Bebe se rađaju za kratke ili duge drijemače. Raniji odlazak na
spavanje može biti potreban kada su potrebna dva drijemanja, ali možete dobiti samo jedan.
3. Konsolidacija sna
Je li san isprekidan (fragmentiran) ili neprekinut (konsolidiran)?

Neka buđenja iz sna se normalno javljaju. Neka su uzbuđenja zaštitna. Previše uzbuđenja
fragmentira san i to uzrokuje pogoršanje raspoloženja i performansi.
4. Raspored spavanja, vrijeme spavanja
Počinje li drijemanje i vrijeme za spavanje upravo kad vaše dijete postaje pospano?
Prekasno vrijeme za spavanje proizvest će nenormalan dnevni raspored spavanja. Varijabilnost u
aktivnosti i duljini drijemanja uzrokuje neke varijabilnosti u vremenu odlaska na spavanje.
Gledajte svoje dijete više nego na sat.
5. Redovitost spavanja
Događaju li se drijemanja ili spavanja otprilike u isto vrijeme?
Čak i ako je vrijeme za spavanje malo prekasno, redovito odlazak u krevet bolji je od
neredovitog odlaska u krevet.
Spavanje na leđima najbolje je za prevenciju SIDS-a

Naučite prepoznati znakove pospanosti — proučite okvir na stranici 63.
Ako vaša beba ima grčeve, započnite umirujući san nakon jednog do dva sata budnosti.
Umirujući san uključuje:
Pozovite tatu da vam pomogne
Potaknite sisanje—ne brinite ako
vaša beba zaspi tijekom sisanja
Ritmično ljuljanje Masaža za
povijanje
ZDRAV SAN POBOLJŠAVA

Raspoloženje, temperament, kognitivni razvoj i učinak.
Resursi za umirivanje
Razmotrite ravnotežu između bebine sklonosti izražavanju nevolje i sposobnosti roditelja da
umire svoju bebu. Ne samo da se bebe razlikuju u izražavanju nemirnosti/plakanja, već se i
roditelji razlikuju u sposobnostima umirivanja. Resursi za sposobnost roditelja da umire nervozu i
plač i pospješuju spavanje svoje bebe uključuju one prikazane u okviru na stranici 74.
Nikad ne budite bebu koja spava.
Rutine prije spavanja
Proučite popis na stranici 75.
Dojenje nasuprot hranjenju na bočicu
i obiteljski krevet nasuprot krevetiću

· Dojenje: Stalno, pola radnog vremena (izdojeno majčino mlijeko u odnosu
na adaptirano mlijeko), nikad.
Za oko 80 posto beba, uobičajenih nemirnih beba, majke su bolje odmorene i hranjenje je
uglavnom zbog prehrane. Dojenje je obično lako.
Za oko 20 posto beba, onih s izrazitom nervozom/kolikama, majke su umorne zbog nedostatka
sna. Stres zbog gubitka sna može spriječiti laktaciju. Dojenje može biti otežano jer se ono koristi
za prehranu i umirenje. Češće i dulje dojenje može izazvati veću nelagodu ili bol ako koža dojke
postane ispucana ili suha. Majka bi se mogla brinuti da zbog nedovoljne količine majčinog mlijeka
ili njezine prehrane majčino mlijeko uznemirava bebu zbog krajnje nervoze/plakanja. Razmotrite
jednu bočicu izdojenog majčinog mlijeka koju daje netko drugi jednom u dvadeset četiri sata.
· Obiteljski krevet: cijelo vrijeme, pola radnog vremena, nikad, sa ili bez
pomoćnog ležaja.
Za oko 80 posto beba, onih kojima je uobičajena nemirnost, rano opredjeljenje za obiteljski
krevet obično dobro funkcionira. Problemi sa spavanjem kasnije su malo vjerojatni.
Za oko 20 posto beba, onih s izrazitom nemirnošću/kolikama, rano opredjeljenje za obiteljski
krevet može biti povezano s roditeljima koji nisu spavali nekoliko tjedana, ali snažna umirujuća
moć tjelesne topline, bliskog fizičkog kontakta, zvukova disanja, ili čuti otkucaje srca prilikom
sisanja dojke ili miris majčinog mlijeka može učiniti trud vrijednim truda. Kasnije se mogu
pojaviti problemi sa spavanjem ako se djetetu dopusti da ostane budno prekasno kada je staro
oko četiri mjeseca.
Tijekom dana neki roditelji s bebama koje su vrlo nervozne/imaju grčeve ili obično nervozne
bebe su preopterećeni jer mogu imati ograničena sredstva za umirivanje. Za roditelje koji u
početku nisu željeli imati obiteljski krevet, ali su kasnije odlučili zbog njegove umirujuće moći,
veća je vjerojatnost pojave problema sa spavanjem. Vjerojatnije je da će se problemi sa
spavanjem pojaviti i potrajati ne zbog obiteljskog kreveta, već zbog ograničenih sredstava za
nastavak umirivanja.
Rješenja koja će pomoći vašem djetetu da bolje spava: "Ne plači", "Možda plači" ili
"Pusti da plače"
Počnite rano, kada se vratite kući iz bolnice, kako biste dijete uspavali unutar jednog
do dva sata nakon buđenja.
Proučite popis rješenja za spavanje na stranicama 103-104.

Za različite bebe potrebna su različita rješenja.
Treba li vašoj bebi umirivanje više od tri sata dnevno jer se uznemirava ili plače?
Događa li se to više od tri dana u tjednu?
Traje li to više od tri tjedna?
Ako ste odgovorili "da" na sva tri pitanja, vaše dijete ima izrazitu nervozu ili grčeve. Uključite sve
umirujuće resurse koje možete da umirite svoju bebu. Ako želite ili trebate, razmislite o spavanju
s bebom danju i noću nekoliko tjedana ili mjeseci. Uvijek držite svoju bebu i uvijek joj
odgovarajte. Znakovi pospanosti mogu izostati, pa je pokušajte umiriti da zaspi nakon jednog do
dva sata budnosti. Umirujte bebu onoliko dugo koliko je potrebno da izazovete san. Tijekom
spavanja može biti potrebno kretanje kako bi vaša beba duže spavala.
Ako ste na bilo koje pitanje odgovorili s "ne", vaše dijete ima uobičajenu nervozu. Pripazite na
znakove pospanosti unutar jednog do dva sata nakon buđenja. Umirite bebu i spustite je ili lezite
s njom kada je pospana, ali budna. Spavanje bez kretanja može dobro funkcionirati

Zdravo Spavanje I Strategije Spavanja - Zdrave Navike Spavanja, Sretno Dijete

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zdravo Spavanje I Strategije Spavanja - Zdrave Navike Spavanja, Sretno Dijete

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

25. 12. 2022.

Zdrave navike spavanja, sretno dijete

4. Raspored spavanja, vrijeme spavanja

Novorođenčad i mala dojenčad

Zanimljivo je da su rezultati studija sličnih društvenih klasa 1911. u Kaliforniji i 1927. u

Važan zaključak je da su trogodišnjaci koji drijemaju prilagodljiviji od onih koji to ne rade. No

Budući da su odrasli u društvu koje je visoko orijentirano na postignuća, većina odraslih

Nisu sva razdoblja spavanja jednaka!

Prošlo je gotovo četiri tjedna od našeg devetomjesečnog dogovora. Vrijeme za spavanje je

SLIKA 4: BUĐENJA TIJEKOM SPAVANJA

Raspored spavanja, vrijeme spavanja

Organizacija noćnog spavanja

Organizacija dnevnog spavanja

Nikad ne budite bebu koja spava.

obrasci spavanja, inteligencija, učenje

Nemojte brkati količinu vremena provedenu u ovim organiziranim aktivnostima s visokom

Djeca školske dobi

Istraživanje o kreativnim odraslim osobama podupire koncept da originalnost ideja i kvaliteta

ZNAKOVI POSPANOSTI, OZNAKE POSPANOSTI, SIGNALI SPAVANJA

Prelazak u zonu spavanja

Oči su manje fokusirane

Ulazak u zonu preumora

jedan do dva sata budnosti

· Odsutnost ili prisutnost bračne nesuglasice

· Broj spavaćih soba u kući

Prije spavanja smanjite količinu stimulacije: manje

buke, prigušena svjetla, manje rukovanja, igranja i aktivnosti

i topla, ali ne previše topla

Masaža nakon kupanja glatkim, nježnim pokretima

Previjte ako to tješi i opušta vašu bebu, upotrijebite toplu

dekicu iz sušilice za rublje

Uspavanka, tiho pjevanje ili pjevušenje—budite dosljedni

Omiljene riječi, zvukovi ili izrazi—budite dosljedni

Može spustiti pospano ali budite, ali nemojte se namjerno

i sve djece stare šest tjedana navečer

Ne žurite na prvi zvuk koje vaša beba pusti

Dojenje nasuprot hranjenju na bočicu i obiteljski krevet nasuprot krevetiću

Različite odluke za različite bebe

3. Pomoći vam da odlučite hoćete li koristiti obiteljski krevet ili kolijevku

temperamentu lakšeg temperamenta, a dvanaest beba u skupini E, koje su imale ekstremnu

Dojenje nemirne bebe

Nancy Nelson, RN, IBCLC

Gotovo sve bebe imaju neki stupanj gastroezofagealnog refluksa. Ovo je medicinski izraz i

Šest tjedana starosti ili šest tjedana nakon termina poroda zaista je čarobna prekretnica za

"Ne plači", "Možda plači" ili "Pusti da plače"

Počnite rano, kada se vratite kući iz bolnice, kako

biste izbjegli stanje premorenosti pokušavajući umiriti bebu

da zaspi unutar jednog do dva sata nakon buđenja

Uvijek držite bebu, uvijek odgovarajte i umirujte bebu

koliko god dugo ako je potrebno za poticanje spavanja, spavajte s bebom.

Uvijek poštujte "znakove pospanosti" kako vaša beba nikad ne bi bila

Uvijek pokušajte uspavati svoje dijete pospano, ali budno

Uspostavite i dosljedno prakticirajte rutine odlaska na spavanje

. Prakticirajte planirano buđenje, poznato i kao žarišno hranjenje

Polako i postupno dajte svom djetetu manje pažnje oko

zaspavanja ili tijekom noći, postupak blijeđenja

Zatamnjivanje sobe sjenila za prozore

nadražaja “MOŽDA PLAČE” RJEŠENJA ZA SPAVANJE

Otac stavlja bebu na

spavanje Ranije spavanje

spavanje Pravila spavanja

Tihi povratak u spavanje