Poremećaji Rasporeda II - Drugi Uobičajeni Problemi S Rasporedom - Rasporedi I Poremećaji Ritma Spavanja - Riješite Probleme Sa Spavanjem Vašeg Djeteta

25. 12. 2022.
17:28 Poremećaji rasporeda II: Drugi uobičajeni problemi s rasporedom - rasporedi i poremećaji ritma spavanja - riješite problem…
Riješite probleme sa spavanjem vašeg djeteta

Dio III
Rasporedi i poremećaji ritma spavanja
Poglavlje 11
Poremećaji rasporeda II: Drugi uobičajeni problemi
rasporeda
Ne uključuju svi problemi sa spavanjem povezani s djetetovim rasporedom spavanja pomaknutu
fazu spavanja. Ovo poglavlje obrađuje tri teme: problemi vezani uz raspored koji se javljaju
unatoč redovnom rasporedu, problemi koji mogu nastati kada je raspored nepravilan ili
nedosljedan i načini za smanjenje problema pri putovanju kroz vremenske zone.
Problemi u redovnom rasporedu
Osim pomaka u fazi spavanja, o kojima je bilo riječi u prošlom poglavlju, postoji niz drugih
načina na koje čak i načelno redoviti raspored može uzrokovati probleme. Budući da neki od ovih
problema mogu imati više od jednog uzroka i budući da određeni uzrok može dovesti do više od
jedne vrste problema, postojat će određeni stupanj preklapanja u odjeljcima koji slijede.
Problem predugog ležanja u krevetu
Ideje roditelja o tome koliko bi dugo njihova djeca trebala spavati često se temelje manje na
biologiji nego na dezinformacijama ili pučkim željama. Neke obitelji određuju jedno "vrijeme
spavanja za djecu" ne uzimajući u obzir da svako od njihove djece može imati različite potrebe za
snom (zbog dobnih razlika ili samo normalnih varijacija među pojedincima) ili da njihova djeca ne
spavaju jednako dnevno. Njihova se očekivanja mogu temeljiti na onome što im govore prijatelji i
susjedi; Čini se da svatko ima prijatelja ili susjeda čije dojenče ili malo dijete navodno spava
puno više od vlastitog djeteta. Ali te su tvrdnje često rezultat pogrešnih opažanja i pretpostavki.
Ponekad roditelji misle da njihovo dijete spava više sati u danu nego što je, zapravo, fiziološki
moguće.Istina je da neka djeca ostaju u krevetu duge sate bez poziva ili plača, ali to ne znači da
spavaju cijelo vrijeme: mogu se probuditi noću i gledati okolo, tiho se igrati ili samo razmišljati.
https://doctorlib.info/pregnancy/sleep/12.html 1/11
25. 12. 2022. 17:28 Poremećaji rasporeda II: Drugi uobičajeni problemi s rasporedom - rasporedi i poremećaji ritma spavanja - riješite problem…
Većina djece nakon ranih mjeseci života ne spava više od ukupno jedanaest do trinaest sati,
uključujući drijemanje. Rijetko spavaju više od jedanaest sati noću; ako spavaju nekoliko sati
tijekom dana, vjerojatno neće spavati više od devet ili deset sati noću. (Što više drijemaju, to je
vjerojatno da će njihov noćni san biti kraći.) Većina djece školske dobi, nakon što su potpuno
prestala spavati, spavaju između devet i jedanaest sati noću. Dakle, kada mi roditelji kažu da
imaju problema s spavanjem svoje bebe ili malog djeteta dvanaest sati noću (recimo, od 19:00
do 7:00 ujutro) uz dva sata drijemanja, moram im reći da četrnaest sati spavanja u danu nije
vjerojatno. Možemo prilagoditi spavanje djeteta tako da ima rano spavanje ili kasno buđenje,
objašnjavam, ali ne oboje.
Kada tjerate dijete da noću ostane u krevetu više sati nego što može spavati, može se pojaviti
bilo koji od nekoliko problema. Poput faznih pomaka, s kojima imaju neke sličnosti, ovi problemi
mogu postojati sami ili u kombinaciji s drugim problemima.
Zamislite da imate dijete, bilo koje dobi, koje ne može spavati više od deset sati noću. Ako
očekujete (ili se nadate) da će on spavati dvanaest sati noću, mogli biste se naći u nevolji.
Pretpostavimo da mu postavite vrijeme spavanja u 19:00 i očekujete da će spavati do 7:00
ujutro, što ćete vidjeti? Može se razviti nekoliko scenarija, ovisno o tome utječe li na početak,
sredinu ili kraj noći (vidi sliku 12 ). Vaše dijete može doživjeti sva tri problema iste noći ili u
različito vrijeme, ponekad ima problema sa spavanjem, ponekad se budi prerano, a ponekad leži
budno usred noći dugo vremena. Ako je vaše dijete malo, može čak pokazati i četvrti scenarij:
zapravo spava svih dvanaest sati noću, ali ne može odspavati danju.
Kao što ćete vidjeti, svi oblici problema predugog ležanja u krevetu rješavaju se korekcijom
vremena i raspodjele sna. Bilo da se noćni problem pojavljuje kao poteškoće s uspavljivanjem,
prerano buđenje ili produženo noćno buđenje, dijete uglavnom noću spava onoliko koliko mu je
potrebno i ništa više. Možete pomicati to spavanje, ali ne možete razumno očekivati da ćete ga
natjerati da spava dulje noću, osim ako ne možete smanjiti prekomjerno dnevno drijemanje. (Ali
eliminirajte samo pretjerano drijemanje; nemojte normalnu duljinu drijemanja vašeg djeteta
prekratiti u pokušaju da maksimizirate njegovo noćno spavanje. Djeca su fleksibilna u pogledu
raspodjele sna, ali samo do neke točke.) Slično tome, ako je jedini problem sa spavanjem vašeg
djeteta nesposobnost da lako ili dobro odrijema, tada ćete mu možda morati skratiti noć da biste
spavali više danju (vidi Poglavlje 12).
Poteškoće sa zaspanjem prije spavanja

Pretpostavimo da vašem djetetu uvijek treba dva sata da zaspi nakon odlaska na spavanje u
19:00, a nakon što konačno zaspi u 21:00, spava do 7:00. Njegova faza spavanja traje od 21:00
do 19:00: 00 ujutro, a to znači da mu je noćni san potreban deset sati. Razdoblje od 19:00
(kada želite da zaspi) do 21:00 (kada zapravo i zaspi) spada u njegovu zabranjenu zonu, jedno
vrijeme kada apsolutno ne može zaspati (vidi Poglavlje 9). Ovaj problem podsjeća na odgođenu
fazu spavanja, samo što se dijete ujutro ipak budi u željeno vrijeme. Ono što se zapravo događa
u ta dva sata razlikuje se od djeteta do djeteta (kao s Adamom, Markom i Lindsey iz prethodnog
poglavlja, koji su također stavljeni u krevet u svojoj zabranjenoj zoni). Vaše bi dijete moglo tiho
plakati, zahtijevati vašu pažnju ili ležati u mraku zamišljajući stvari.Možda samo povremeno
budete svjesni da je budan, ili možete provesti ta dva sata trljajući mu leđa kako biste ga utišali.
SLIKA 12. PREDUGO U KREVETU: POTENCIJALNI PROBLEMI SA SPAVANJEM

Ako primijetite bilo kakav takav obrazac kod svog djeteta, riješite problem tako da mu omogućite
kasnije spavanje (barem u početku). Njegovo vrijeme za spavanje trebalo bi doći na početku
njegove faze spavanja kako bi mogao brzo zaspati. (U našem bi se primjeru vrijeme spavanja
pomaknulo na 21:00, a dijete bi i dalje spavalo do 7:00 ujutro.) To bi trebalo riješiti problem s
vremenom spavanja koji se odnosi na raspored, a sada se mogu riješiti svi drugi povezani
problemi.
Nećete više ništa morati raditi ako su večeri sada ugodne, vaše dijete brzo zaspi, a vi sada znate
da dovoljno spava. Ali ako želite da on ranije zaspi - kako biste mogli imati malo vremena za
sebe navečer, možda - upotrijebite isti pristup o kojem smo govorili u prethodnom poglavlju za
popravljanje faze odgođenog spavanja: postupno pomaknite jutarnje buđenje ranije, a zatim
slijedite odijelo s vremenom za spavanje. (Zapamtite, morate se pridržavati istog rasporeda
sedam dana u tjednu i nemojte dopustiti da duže drijemanje tijekom dana oduzme izgubljeni
jutarnji san.)
Buđenje prerano ujutro
Pretpostavimo da vaše dijete lako zaspi u 19:00 po želji, ali se budi svako jutro u 5:00, spremno
za početak dana. Njegova faza spavanja traje od 19:00 do 5:00 ujutro, što opet ukazuje na
potrebu za desetosatnim snom. Nepravedno je i nerealno prisiljavati ga da ostane u krevetu do
7:00 ujutro i nadati se da će opet zaspati. Problem je sličan ranoj fazi spavanja, razlikuje se po
tome što je samo jedan kraj faze spavanja raniji od željenog, a ne oba - budući da obično zaspi u
željeno vrijeme - a rješenje je isto: eliminirati rano buđenje , moraš kasnije ići na spavanje. To
možete učiniti postupnim prilagođavanjem rasporeda kasnije dok vaše dijete ne spava onih deset
sati koje želite (od 20:00 do 6:00 ujutro, od 20:30 do 6:30 ujutro ili od 21:00 do 7:00 sati).
Duga buđenja usred noći
Seth je bio dvogodišnji dječak koji se svake noći budio dva sata usred noći. Bez problema je
odlazio u krevet u 19 sati, budio se u 6 i 30, a nakon ručka je odrijemao dva sata. Svidio mu se
njegov krevetić i bez problema je odlazio spavati noću i u vrijeme drijemanja. Ali oko jedan sat u
noći probudio bi se i počeo plakati. Njegovi su roditelji mislili da će, ako ga odu tješiti, samo
učvrstiti loše navike i potaknuti buđenja, pa su ga samo povremeno pogledavali kako bi bili
sigurni da nije bolestan. Svake je noći plakao jedan i pol do dva sata prije nego što je ponovno
zaspao. Iako su njegovi roditelji bili čvrsti i dosljedni, ovaj se obrazac nastavio nekoliko mjeseci.
Konačno su ga Sethovi roditelji pokušali dovesti u svoj krevet kad se probudio. Sada je bio
sretniji,barem kad bi mogao zadržati jednog od njih da se igra s njim. Ali nije brže zaspao -
dapače, kad bi mu se konačno spavalo, tražio bi da se vrati u svoj krevetić. Na kraju su ga
njegovi roditelji počeli dovoditi u jazbinu kad se probudio. Njegova bi majka stavila video, dala
mu neke igračke i pokušala drijemati na sofi dok on ne bi bio spreman ponovno zaspati. Sada
barem nije plakao, ali njegov san nije bio ništa bolji, a ni njegova majka.ali njegov san nije bio
ništa bolji, a ni njegova majka.ali njegov san nije bio ništa bolji, a ni njegova majka.
Ako dijete odrijema jednom dnevno uz noćni san, njegov ukupni san se dijeli na dva odvojena
segmenta. U rasporedu s dva spavanja postoje tri segmenta, i tako dalje. Kod male djece broj
segmenata spavanja prilično je fleksibilan: mogu se bez većih poteškoća kretati iz rasporeda od
dva do tri segmenta ili od rasporeda od tri do četiri segmenta. Također, djeca najdublje spavaju
na početku i na kraju noći (vidi poglavlja 2 i 9); njihov san usred noći može biti prilično lagan.
(Zapamtite, ovo vrijedi i za odrasle. Ako se probudite usred noći, možete primijetiti da se
osjećate budnijima nego što ćete primijetiti kada vam se alarm oglasi nekoliko sati kasnije.)
Već smo vidjeli da kada se dijete stavi u krevet na više sati nego što može spavati, ono može
imati problema s uspavljivanjem ili se može probuditi prerano ujutro. Treća je mogućnost da se u
nekom trenutku usred noći nađe sasvim budan. U tom slučaju dijete i dalje dobiva potreban
noćni san, ali u dva segmenta umjesto u jednom. Ovaj oblik problema s predugim ležanjem u
krevetu obično se vidi kod djece koja još spavaju; ponekad se viđa kod starije djece, ali je
neuobičajeno kad dođu u školsku dob. Ako vaše dijete slijedi ovaj obrazac, trebali biste shvatiti
da ga ne može boljeti, čak i ako plače kad se probudi noću, ako kad god ga podignete postane
sretno i želi se igrati. Ako ga uzmete u svoj krevet, on neće leći i zaspati; poput Setha, želi tvoju
pozornost.Ali on je u redu ako ustaneš i igraš se s njim, ili (kao Sethova majka) pustiš mu video,
legneš na sofu i pustiš ga da se igra sam. Nakon dugog razdoblja budne aktivnosti - možda u
trajanju od trideset minuta do tri sata - ponovno zaspi.
Po mom iskustvu, kada je dijete stalno budno dugo usred noći i sretno je ako mu je dopušteno
da radi što želi za to vrijeme, razlog je gotovo uvijek to što je u krevetu duže od može spavati.
Na ovu situaciju lako je odgovoriti pogrešnim pristupom. Strategije postavljanja strogih
ograničenja, provjeravanja u intervalima i jednostavnog odbijanja odgovora vjerojatno će
propasti, kao što se dogodilo sa Sethom. Svi ti pristupi pretpostavljaju da je dijete u to vrijeme
sposobno spavati. Zapravo, ništa što radite usred noći ne može riješiti ovaj problem. Dijete ne
može spavati u to doba noći; nije ni pospan.
Kako biste eliminirali dugo noćno buđenje, zbrojite sate stvarnog sna koje vaše dijete ima noću i
prilagodite vrijeme spavanja i buđenja tako da ih dijeli isti broj sati. Na primjer, ako vaše dijete
spava deset sati od dvanaest sati koje provede u krevetu, to znači da mu vrijeme za spavanje i
vrijeme buđenja treba postaviti u razmaku od deset sati. To se može učiniti tako da ga stavite u
krevet dva sata kasnije, probudite ga dva sata ranije, stavite ga u krevet jedan sat kasnije i
probudite ga jedan sat ranije ili bilo kojom drugom kombinacijom koja može biti prikladna, sve
dok je vrijeme između odlaska na spavanje i vrijeme buđenja je deset sati. U početku je bolje
podcijeniti broj sati nego ga precijeniti, a ako se vaš ukupni broj ipak pokaže malo
premalim,onda kada on prespava cijelu noć, trebali biste moći malo produžiti noćni san bez
ponovnog stvaranja problema. Ako drijema, nemojte dopustiti da drijemanje traje dulje nego
inače: želite pomaknuti san s kraja noći na sredinu, a ne na dan. (S druge strane, ako je
djetetovo drijemanje predugo, bilo bi dobro da ga skratite na normalnu duljinu i dio tog sna
premjestite i na noć; pogledajte 12. poglavlje.) Tek nakon što ste mu skratili vrijeme u krevet je
li razumno eliminirati aktivnosti usred noći.bilo bi dobro da ih skratite na normalnu duljinu i
premjestite dio tog sna i na noć; vidi Poglavlje 12.) Tek nakon što ste mu skratili vrijeme u
krevetu, razumno je eliminirati aktivnosti usred noći.bilo bi dobro da ih skratite na normalnu
duljinu i premjestite dio tog sna i na noć; vidi Poglavlje 12.) Tek nakon što ste mu skratili vrijeme
u krevetu, razumno je eliminirati aktivnosti usred noći.
Seth je, kao što smo vidjeli, noću provodio jedanaest i pol sati u krevetu i još dva sata danju,
ukupno trinaest i pol sati. Budući da je svake noći bio budan jedan i pol do dva sata, spavao je
ukupno jedanaest i pol ili dvanaest sati - normalna količina za njegovu dob. Noću se budio jer
jednostavno nije mogao spavati trinaest i pol sati dnevno. Kako bismo riješili problem, pomaknuli
smo njegovo vrijeme za spavanje dva sata kasnije, zadržavajući njegovo vrijeme buđenja i
vremena spavanja fiksnima, a zatim (i tek tada) eliminirali smo noćne videozapise. Sethova
noćna buđenja potpuno su prestala u roku od nekoliko dana.
Većina djece s ovim problemom ponaša se noću kao Seth. Međutim, neka su djeca tiha i naizgled
sretna kad se probude, pa njihovi roditelji — koji ih noću čuju samo povremeno — mogu
pretpostaviti da ta djeca spavaju više nego što stvarno jesu. Druga se djeca bude, ali ostaju
previše pospana da bi ustala i igrala se; mogu nemirno ležati u krevetu ili čak dugo drijemati
prije nego što se potpuno vrate u san. Neka se djeca čak i ljuljaju ili lupaju glavom kako bi
ispunila vrijeme (vidi 16. poglavlje). Čak i ako je vaše dijete tiho tijekom ovih dugih buđenja,
ispravljanje problema vjerojatno je dobra ideja, pod pretpostavkom da uopće znate da postoji.
Samo zato što je spreman zabavljati se dugo noću ne znači da bi trebao, i, u svakom
slučaju,jednog dana ta volja može prestati i može se činiti da će se veliki problem sa spavanjem
razviti iznenada, niotkuda. Svi oblici ovog problema - nakon što postanete svjesni njegovog
uzroka - mogu se rješavati na uglavnom isti način, ispravljanjem rasporeda.
Problemi s drijemom
Ako malo dijete dobro spava noću više sati od većine djece njegove dobi, osim ako nema
neuobičajeno dug san, možda neće imati dovoljno motiva za spavanje da bi dobro odrijemalo
danju. O ovoj varijanti problema predugog boravka u krevetu raspravlja se u sljedećem
poglavlju.
Zahtjevi za kratkim snom

Roditelji mi često kažu da njihovom djetetu “nikada nije trebalo puno sna”: spava samo nekoliko
sati noću, danju ili oboje, kažu. To je obično pogrešna percepcija. Postoje, naravno, varijacije u
zahtjevima za spavanje, ali raspon je iznenađujuće mali (vidi sliku 1 ). Vrlo je rijetko naći
normalnog devetomjesečnog djeteta koje stvarno treba samo osam sati sna noću i jedan sat
danju, ili četverogodišnjaku kojem treba ukupno samo sedam ili osam sati. Od djeteta koje
doista ima potrebu za kratkim snom može se tražiti da provede više vremena u krevetu nego što
može spavati i, iz tog razloga, problemi s predugim ležanjem u krevetu opisani u prethodnim
odjeljcima svakako bi se mogli razviti; no, za većinu djece potreba za kratkim snom gotovo
nikada nije stvarno objašnjenje ovih ili bilo kojih drugih problema sa spavanjem. Stoga obično
počinjem s pretpostavkom da dijete ima normalne potrebe za snom i normalnu sposobnost
spavanja i vidim mogu li dokazati da nisam u pravu.
Često, kada zbrojim izvještaje roditelja o dnevnim i noćnim satima spavanja njihovog djeteta,
postane jasno da dijete zapravo normalno spava. Ponekad roditelji imaju prenapuhanu ideju o
tome što je zapravo "normalno" spavanje. U mnogim drugim slučajevima, dijete spava više nego
što njegovi roditelji misle. Ako moraju ustati tri puta noću kako bi ga vratili u san, mogli bi
završiti vrlo neispavani i pretpostaviti da je i njihovo dijete. Ako moraju ići do svog djeteta svakih
sat vremena, mogli bi pogrešno pretpostaviti da ono nikad ne spava između njihovih posjeta
(možda čak i ne shvaćaju da oni sami zaspu između njegovih poziva). Naposljetku, često se
događa da su noći kojih se najjasnije sjećaju djetetove najteže noći, kada stvarno nije puno
spavalo; noći kad je dobro spavao lako se zaboravljaju.
Kada obiteljski život pruža premalo redovite strukture, s neadekvatnom ili neprikladnom
roditeljskom kontrolom i lošim postavljanjem ograničenja, nedosljednim rasporedima, tjeskobom
ili općim kaosom, ukupno vrijeme spavanja doista se može skratiti. Ali to ne znači da dijete
doista spava kratko i da spava koliko mu je potrebno. Ako možemo pomoći obitelji da uspostavi
red i osjećaj podrške i kontrole, normalni sati sna (i puno sretnije dijete) obično će se ponovno
pojaviti.
Koliko sna je dovoljno? Potrebe se naravno razlikuju od osobe do osobe, ali ako dijete dovoljno
spava, dobro funkcionira tijekom dana, bez znakova pospanosti. Ujutro se spontano, ili barem
lako, budi iz drijemeža. Neće djelovati pospano, osim, naravno, prije drijemanja i pred spavanje,
a neće djelovati preumorno ni u drugim vremenima (vidi Poglavlje 1), osim možda tijekom
popodnevnog "kupanja" (vidi Poglavlje 9). Njegovo ponašanje, raspon pažnje i raspoloženje neće
se značajno poboljšati ako je prethodne noći spavao dulje nego inače.
Da bismo mogli reći da je ukupna potreba djeteta za snom doista kratka, ono mora spavati
manje od većine djece njegove dobi bez obzira na okolnosti. Dijete koje ima normalnu količinu
sna u okolnostima koje preferira nema potrebu za kratkim snom. Ako brzo zaspi kada mu trljate
leđa, ako prespava cijelu noć kada ostanete s njim, ako ponovo zaspi kada ga odnesete u svoj
krevet nakon što se probudi, ili ako spremno drijema u autu, i ako dobije normalnu količinu sna
kada radite ove stvari, tada problem ne leži u njegovoj potrebi za snom, već prije u njegovim
navikama, asocijacijama i strahovima, njegovoj sposobnosti da se održi budnim kada mu
okolnosti nisu po volji, i granice koje mu postavljate ili ne postavljate. (Za pomoć s ovim
problemima, pogledajte poglavlja 4 do 7.) Slično,ako je očito sretniji i bolje se ponaša u danima
kada je spavao više od uobičajenog kratkog sna, tada su njegove potrebe za snom vjerojatno
normalne.
Ako je vaše dijete doista jedna od rijetkih osoba kojoj je potrebno neuobičajeno malo sna, a u
pozadini nema medicinskih ili psiholoških problema, nemojte ga liječiti kako biste ga pokušali
natjerati da spava više nego što treba. Niti biste trebali inzistirati da ostane u krevetu duže nego
što može spavati. Ova situacija može biti teška za vas kao roditelje, jer će vaše dijete možda
morati kasnije ići spavati, ustati ranije ili spavati manje nego što bi vama bilo zgodno ili
opuštajuće. Ipak, ako se njegovo vrijeme u krevetu skrati kako bi odgovaralo njegovoj
sposobnosti spavanja, većina njegovih problema sa spavanjem (osim kratkog sna) trebala bi se
riješiti sama od sebe, a oni koji potraju sada će se moći liječiti.
Ometanja okoliša: buka i ljudi
Problemi mogu nastati kada dijete rano probudi svjetlo ili buka koju ono doživljava kao znak da
je jutro stiglo. Možete spriječiti sunčevu svjetlost da uđe u prostoriju, ali je zvukove ulice teže
kontrolirati. Neka se djeca probude kad čuju roditelje da ustaju i jednostavno više ne žele
zaspati. Ovoj djeci nije teško probuditi se sat ili dva ranije; do tada su završili većinu svog
noćnog sna, a ta komponenta nagona za spavanjem (homeostatski faktor) je slabija nego što je
bila ranije tijekom noći.
Ovi okolišni poremećaji mogu utjecati na djetetov ritam spavanja i buđenja. Ako se vaše dijete
redovito budi i rano izlaže svjetlu, može razviti ranu fazu spavanja. Ako su jutarnje smetnje
dovoljno česte, počet će ih predviđati i spontano se probuditi neposredno prije zore ili
neposredno prije nego što obitelj ustane. Ovo može biti izazovan problem. Neki roditelji
pribjegavaju iskradanju ujutro i tuširanju navečer ili kad dođu na posao.
Ako se borite s ovakvom situacijom, možete poduzeti neke korake. Možda ćete moći smanjiti
same smetnje. Koristite sjenila za zamračivanje prostorija i možda zavjese kako biste blokirali
svjetlost; izolacijske zavjese također će pomoći u utišavanju zvukova izvana. Možda ćete morati
zatvoriti i prozore. Ponekad je korisno premjestiti dijete u mirniju spavaću sobu, možda
zamijeniti sobu s bratom ili sestrom koji mirnije spava. Iako obično ne preporučujem korištenje
naprava, strojevi koji proizvode stalnu tihu pozadinsku buku, kao što su ventilatori, ovlaživači
zraka ili generatori "bijelog šuma", mogu pomoći prikriti povremene glasne zvukove izvana,
osobito one koji se javljaju rano ujutro. (Osim ako se ne čini da ovi strojevi nude jedino rješenje,
preporučujem da ih izbjegavate: djeca moraju naučiti spavati u prirodnim uvjetima,a ako
postanu ovisni o pozadinskim zvukovima tih strojeva, mogli bi imati problema sa spavanjem u
tišem okruženju.)
Također možete pokušati prebaciti svoje dijete na kasniju fazu spavanja, slijedeći smjernice dane
u prethodnom poglavlju. Obrazloženje je da ako ste se istuširali ranije u njegovom snu, možda u
tri ujutro umjesto u pet ili šest, on bi bio previše pospan da ustane. Srećom, isti učinak možete
postići pomicanjem djetetovog rasporeda spavanja kasnije umjesto pomicanjem vlastitog
jutarnjeg rasporeda. Sada će jutarnje smetnje pasti ranije u njegovoj fazi spavanja, kada je
mnogo manje spavao, i bit će vjerojatnije da će ih prespavati.
Večernja buka može biti teži problem od jutarnje buke. Djetetu može biti teško zaspati kada se
ljudi smiju i viču u susjednoj sobi. Kuća ne mora biti tiha - u redu je gledati televiziju na niskoj
glasnoći, na primjer - ali neka stvari budu relativno tihe dovoljno dugo da vaše dijete zaspi.
Nakon što čvrsto zaspi, uskoro će ga biti teško probuditi, barem nekoliko sati. Sve dok mu je
vrijeme za spavanje pravilno postavljeno i ako je spreman za spavanje, to ne mora biti veliki
teret.
Ponekad roditelj dođe kući tek kad dijete ide spavati ili prije nego što je zaspalo. Roditelj će
možda htjeti provesti neko vrijeme s djetetom, a dijete, ponovno potpuno budno i uzbuđeno što
vidi roditelja, možda će htjeti ostati budno kasnije. Ako se ovaj roditelj uvijek vraća kući prije
spavanja, dijete bi moglo pokušati ostati budno svaku noć i čekati. Najbolja rješenja su da
roditelj dođe kući ili dovoljno rano da provede neko vrijeme s djetetom prije spavanja ili (manje
idealno) dovoljno kasno da dijete već čvrsto spava, ili da pomakne djetetovu fazu spavanja ranije
ili kasnije kako bi se isti rezultat.
Obično je manje buke i aktivnosti koje ometaju san usred noći nego na njezinim krajevima, ali
mogu biti prisutne. Na primjer, pretpostavimo da se dijete uvijek mora premjestiti kasno navečer,
možda kada ga vrate kući nakon što je zaspalo negdje drugdje. Obično to neće uzrokovati veliki
problem—djeca ili prespavaju selidbu ili zaspu odmah nakon toga. Ali ako se dijete redovito budi i
ne može lako zaspati, tada bi moglo pomoći da ga dovedete kući ranije ili kasnije ili da mu
pomaknete fazu spavanja tako da se poremećaj dogodi u dijelu njegovog ciklusa spavanja kada
se njegov san manje remeti. .
Također, ako dijete izuzetno kasni ili rano spava, dolazak roditelja kasno navečer ili odlazak rano
ujutro može se poklopiti s djetetovim normalnim razdobljem relativno laganog sna koji dolazi
usred njegove noći. Ako buka tada obično probudi dijete, možete upotrijebiti iste tehnike koje
biste isprobali da se to dogodilo ranije navečer ili kasnije ujutro: pokušajte biti što tiši; razmislite
o pomicanju rasporeda spavanja vašeg djeteta kako biste smanjili vjerojatnost da će se probuditi
u ta vremena; ili, ako je potrebno, pomoću ventilatora ili drugog izvora kontinuiranog
pozadinskog zvuka kako bi se prikrila aktivnost roditelja.
Problem s televizorom (ili računalom ili telefonom).
Mala su djeca često spremna zamijeniti san za crtiće. Ako mogu slobodno gledati televiziju
odmah nakon buđenja, vjerojatno će izabrati rano ustajanje radi crtića umjesto povratka na
spavanje za svoj posljednji ciklus spavanja. (Iako mogu drijemati pred televizorom, taj će san
biti loše kvalitete.) Kao što je spomenuto u prethodnom poglavlju, čak i djeca koju je teško
probuditi za školu nekako se mogu probuditi za crtiće vikendom. Nikada nije dobra ideja odmah
iz kreveta otići na televiziju. Osim što je navika koja može izravno uzrokovati nedovoljno sna, to
je i navika koja dijete (i njegov biološki sat) može dovesti u nedoumicu kada jutro zapravo
počinje, a to zauzvrat može dovesti do nepravilnosti i nepredvidivosti u njegovom rasporedu
spavanja ( vidi sljedeći odjeljak). Zbog ovih razloga,najbolje je da svom djetetu ne dopustite da
gleda televiziju prvih sat ili dva ujutro, barem dok ne kasni sat vremena dovoljno da potpuno
odspava. Osobito je loša ideja i nepotrebno iskušenje dopustiti svom djetetu televizor u svojoj
sobi - ako ga ima, sada je vrijeme da ga uklonite. Ako mu crtići vikendom ujutro više nisu
dostupni, vjerojatno će odlučiti ostati spavati.
Starija djeca često imaju sličan problem, ali na drugom kraju noći: ostaju budni dokasna kako bi
gledali televiziju, koristili računalo ili razgovarali na telefon. Kasnonoćne emisije koje gledaju i
web-stranice kojima surfaju vjerojatno će za njih biti još manje prikladne nego što neki crtići
mogu biti za mlađu djecu. Za razliku od knjige, koju je teško čitati kada ste pospani (i koju
možete odložiti danas i uzeti opet sutra), televiziju možete gledati čak i kada su vam oči mutne
od umora, a većina programa je dizajnirana da gledajte do kraja, uz teasere koji vas potiču da
pogledate sljedeću emisiju. Telefonski razgovor ne zahtijeva čak ni da držite oči otvorene. Ako se
borite s prvim valom pospanosti da vidite kraj emisije ili da nastavite pričati,možda ćete imati
pola sata ili tako nešto do sljedećeg vala, a do tada će vam neka druga emisija ili neka druga
tema zaokupiti interes.
Kao što televizija ne bi trebala biti djetetova prva jutarnja aktivnost, tako ne bi trebala biti ni
posljednja noćna aktivnost. Postavite vrijeme u koje će se televizor isključiti. Donesite slična
pravila za računalo i telefon. (Dok se vaše dijete navikne na ovu promjenu, ostali ukućani će se
možda morati privremeno odreći i televizije.) Čitanje ili slušanje priča daleko je bolja aktivnost
kojom možete završiti dan. Ponavljam, dopustiti djetetu da ima televiziju u svojoj sobi nije
mudro. Čak ni starije dijete ne bi trebalo noću gledati televiziju samo u svojoj sobi: kasnonoćni
programi namijenjeni su odraslima i mogu potaknuti emocije kod djeteta koje još ne razumije u
potpunosti i mogu ga činiti uznemirujućim, zbunjujućim ili zastrašujućim. Ako ne nadzirete
njegovo gledanje, možda nećete biti svjesni čemu je izložen.
Nemojte kasnovečernju televiziju učiniti posebnom privilegijom vikenda. Ako postoje emisije koje
biste željeli dopustiti vašem djetetu da gleda, a koje su na programu prekasno, steknite naviku
da ih snimate i gledate ih (idealno zajedno) u razumnije vrijeme neki drugi dan.
Neka djeca ustaju gledati televiziju usred noći. To nije baš uobičajeno, ali može se dogoditi ako
dopustite, pogotovo ako je televizor u dječjoj sobi. Čak i vrlo mala djeca znaju upaliti televizor.
Djeca koja pokazuju ovakvo ponašanje obično zaspu gledajući televiziju; kada se probude
tijekom noći, žele nastaviti s gledanjem. Ovaj razvoj postaje vjerojatniji ako dijete slobodno
može nadoknaditi izgubljeni san spavanjem do kasno ujutro ili prekomjernim drijemanjem ili u
pogrešne sate tijekom dana.
Nepotrebno je reći da televizija usred noći ne bi trebala biti dopuštena iz bilo kojeg razloga.
Dijete ne bi trebalo imati pristup televiziji tijekom noći - trebalo bi biti nemoguće da gleda
televiziju noću, a da vi za to ne znate. Ako je potrebno, isključite svoje televizore iz struje
navečer ili ih držite u sobama u kojima možete kontrolirati pristup. Konačno, kao što je ranije
opisano u ovom poglavlju, nametnite odgovarajuće vrijeme za spavanje, jutarnje buđenje i
dnevno drijemanje kako bi se "rupa" usred noći mogla zatvoriti.
Nepravilni i nedosljedni
rasporedi spavanja i buđenja
Mnoga djeca koju vidim imaju poteškoća sa spavanjem jer su im obrasci spavanja i buđenja
nepravilni. Jednu noć zaspu rano, drugu kasno, bude se u neparne sate i nikada ne drijemaju u
isto vrijeme dva dana zaredom. Vrijeme obroka je jednako nedosljedno.
Ako niste sigurni odgovara li ovaj opis vašem djetetu, nacrtajte njegov raspored (koristeći sliku
5 ) za tjedan ili dva. Možda ćete se iznenaditi onim što pronađete. Ako je njegov raspored
nepravilan, tada su po svoj prilici poremećeni i njegovi cirkadijalni ritmovi (vidi Poglavlje 9).
Njegova tjelesna temperatura može rasti kada ide u krevet i padati kada ustane, suprotno od
onoga što bi se trebalo događati. Može biti gladno između obroka ili kad bi trebalo spavati, a ne
biti gladno za vrijeme obroka. Može biti aktivan kada bi trebao drijemati, a trom kada bi se
trebao igrati. Može imati poteškoća da zaspi u vrijeme spavanja – ako ima vremena za spavanje
– i može se probuditi tijekom noći.
Važno je shvatiti da se ovaj problem razlikuje (barem djelomično) od poteškoća s odlaskom na
spavanje i noćnih buđenja opisanih u poglavljima 4 do 7. Mogu postojati vremenski razmaci - čak
i sati - tijekom kojih vaše dijete ne može zaspati ili se vratiti spavati, bez obzira što radite. Poput
djeteta koje je bilo poslano u krevet u svojoj zabranjenoj zoni ili držano u krevetu više sati nego
što može spavati, ono ne može spavati jer je njegov ritam spavanja i buđenja u fazi budnosti.
Međutim, kada je djetetov raspored neorganiziran, ta razdoblja budnosti mogu se pojaviti u
različito doba noći. Iz istih razloga, razdoblja dnevne pospanosti ili mrzovoljnosti mogu se pojaviti
nepredvidivo iz dana u dan.
Dječji dnevni ritmovi mogu se uspostaviti i održavati u dosljednom dvadesetčetverosatnom

obrascu samo ako su regulirani događajima koji se događaju svaki dan u isto vrijeme. Iako je
redovita izloženost svjetlosti jedini podražaj za koji se zna da izravno kontrolira naše biološke
satove, drugi redoviti događaji mogu utjecati na količinu i vrijeme izloženosti. Ako vaše dijete
spava kasno tijekom dana, možda će moći ostati budno kasnije noću i biti izloženo svjetlu kasnije
nego inače; ovo dodatno svjetlo kasnije podešava njegov sat. Ako propusti drijemati i rano zaspi,
može se dogoditi suprotno: dobiva manje večernjeg svjetla i sat mu se pomiče ranije. Ako su
njegovi obroci neredoviti, loše tempirani signali gladi mogu ga ostaviti budnim i izloženim svjetlu
u neprikladno vrijeme.
Ako vaše dijete nema razumno dosljednu dnevnu rutinu, njegov sustav nema načina da zna kada
bi trebalo spavati, a kada biti budno. Rezultat je da se njegovi obrasci spavanja i budnosti
pogoršavaju. Ako nekad ide spavati u devet, a nekad u šest, onda kad legne u šest njegovo tijelo
ne zna da li da očekuje kasno spavanje ili rano spavanje, pa prema tome treba li spavati sat ili
deset . Njegov obrazac spavanja postaje neorganiziran u nepravilne fragmente, od kojih nijedan
nije ni približno deset ili više sati neprekidnog sna koje bi malo dijete trebalo imati noću. Dok
normalan noćni san prekidaju samo kratka buđenja i povratak u san je brz, dijete bez jasnog
rasporeda ponekad se noću može potpuno probuditi, na dulja razdoblja, a njegovo dnevno
drijemanje ponekad može biti neobično dugo.
James je, na primjer, bio četverogodišnji dječak čije je probleme sa spavanjem bilo teško
okarakterizirati jer su bili tako nestalni. Nije imao formalno vrijeme za spavanje niti redovne
rutine odlaska na spavanje. Išao je spavati u bilo koje doba između sedam i jedanaest sati - kad
god bi mu se zaspavalo, što je donekle ovisilo o tome je li i kada taj dan odspavao. Ponekad je
zaspao u vlastitom krevetu, ali češće gdje god bi se zatekao, obično u dnevnoj sobi s upaljenim
svjetlima i televizorom.
Kad bi James rano zaspao, ponekad bi se probudio sat ili dva kasnije i ne bi zaspao nekoliko sati.
U drugim slučajevima spavao bi devet ili deset sati, a onda bi se našao sasvim budan u četiri ili
pet ujutro. U danima koji su slijedili nakon tih ranih buđenja, obično je dugo odrijemao, a zatim
ostajao budan do jedanaest navečer. Moglo bi se probuditi rano sljedećeg jutra, ali bi bilo
mrzovoljno i moglo bi zadrijemati tijekom dana ili čak zaspati tako duboko da ga roditelji ne bi
mogli probuditi. Kad je odspavao, to je moglo biti već u 9:00 ujutro, čak u 18:00 popodne, ili bilo
gdje između, a njegovo drijemanje moglo je trajati samo trideset minuta ili čak četiri sata.
Jamesove nestrukturirane navike spavanja odražavale su nedostatak strukture u njegovom
domu, koji nije bio uzrokovan obiteljskim problemima ili nedostatkom brige njegovih roditelja.
Bilo je to uobičajeno u njegovoj obiteljskoj zajednici: neredoviti obroci i odlasci na spavanje bili
su sasvim uobičajeni i neupadljivi u obitelji i među njihovim prijateljima. Ove nepravilnosti nisu
smetale Jamesovim roditeljima danju, ali su bili zabrinuti zbog njegovog buđenja noću. Nisu
vidjeli vezu.
Kad je obitelj potražila moju pomoć, saznao sam da, uz nepostojanje dosljednog rasporeda,
James nije imao uobičajene rutine koje bi ga vodile u spremanju za spavanje i spavanju. Bilo je
jasno da njegovi roditelji moraju uspostaviti ritual odlaska na spavanje koji je ugodan i
dosljedan. Ali sama bolja rutina odlaska na spavanje, čak i ako dolazi svake večeri u isto vrijeme,
ne bi riješila Jamesove probleme sa spavanjem. Također mu je trebalo više reda u njegovom
nasumičnom dnevnom rasporedu.
Osnovni problem bio je u tome što je, bez ikakvih redovitih znakova koji bi ga vodili, Jamesov
dvadesetčetverosatni obrazac spavanja i buđenja bio ozbiljno poremećen. Iako ovaj problem
zvuči ozbiljno, rješenje je zapravo bilo jednostavno i izravno.
Ispravljanje nepravilnog rasporeda
Postavljanje i pridržavanje redovitog rasporeda nužan je korak prema rješavanju ove vrste
problema sa spavanjem, bilo da je neredovit raspored glavni problem, kao što je bio s Jamesom,
ili samo jedan od čimbenika koji komplicira druge probleme. Ako je nepravilan raspored jedini
problem, to je možda sve što trebate učiniti.
Prvih nekoliko tjedana držite svoje dijete na prilično strogom rasporedu odlaska na spavanje,
ustajanja i jela. Kad stvari krenu dobro, možete pokušati biti fleksibilniji, u razumnim granicama.
No zapamtite, ako je raspored vašeg djeteta u prošlosti bio nestrukturiran, lako se može vratiti
ako niste pažljivi.
Ako niste sigurni koliko dugo vaše dijete može spavati noću, počnite s najmanjom količinom za
koju ste sigurni da može postići. Puno je bolje pogriješiti na nižoj granici nego na višoj, jer će mu
tako biti lakše spavati u vrijeme koje ste postavili, a vama će biti lakše provesti novi raspored.
Ako je vaše dijete u dobi kada bi još trebalo spavati, dodajte i odgovarajuće drijemanje u
raspored (vidi poglavlja 2 i 12). Ako niste sigurni treba li mu drijemanje, pokušajte ga eliminirati;
ako niste sigurni treba li mu jedno spavanje ili dva, pokušajte početi samo s jednim. Kad mu se
spavanje ustali u uobičajenom obrascu, postat će jasno treba li mu više sna; ako je tako, možete
postupno produljiti njegovo vrijeme u krevetu noću, dodati nova drijemanja ili produžiti postojeća
drijemanja.
Jamesovi roditelji složili su se da za njega naprave dnevni raspored koji uključuje redoviti odlazak
na spavanje i vrijeme buđenja. Nije smjelo biti spavanja po danu, jer je bio prestar za redovno
drijemanje. Uspostavili su rutinu odlaska na spavanje za koju su smatrali da bi im odgovarala.
Osim toga, dogovorili su se da će mu osigurati obroke svaki dan u isto vrijeme, bez obzira je li
bio gladan ili ne, te da ga neće hraniti u drugo vrijeme, osim odgovarajućih zalogaja. Iako te
odluke nisu bile u skladu s relativno nestrukturiranim načinom života na koji su navikli,
dragovoljno su prihvatili promjene nakon što su shvatili da će James bolje spavati noću i
vjerojatno se bolje osjećati danju.
Budući da je James obično spavao do 21:00 danima kada nije spavao, odlučili smo započeti
njegovo spavanje tamo (svakako smo mogli započeti kasnije ako nismo bili sigurni za to
vrijeme). Svake bi večeri u devet nakon priče ili tihe igre išao spavati; ako bi u šest ujutro još
spavao, roditelji bi ga probudili za taj dan, obukli ga i dali mu doručak. Danju uopće nije smio
spavati - ako bi zaspao, roditelji su ga trebali probuditi što je prije moguće, najviše za deset ili
petnaest minuta. Jamesu je vjerojatno trebalo ukupno više od devet sati sna, ali htjela sam
početi s rasporedom spavanja za koji sam znala da može postići. Kad bude dobro spavao po
ovom rasporedu, mogli bismo početi pomicati njegovo vrijeme spavanja ranije ili vrijeme buđenja
kasnije, u prilagodbama od petnaest minuta,sve dok je noću brzo zaspao i morao ga je ujutro
probuditi.
Njegovi su roditelji također počeli paziti da uvijek spava u svojoj sobi, a ne u dnevnoj sobi. Kad
bi se tijekom noći probudio, otišli bi do njega, ali mu ne bi dopustili da ustane i igra se, jer bi to
samo učvrstilo naviku buđenja. Trebali su inzistirati na tome da ostane u krevetu prije spavanja i
nakon buđenja tijekom noći, iako je isprva imao problema s uspavljivanjem u nekim od tih
razdoblja. Mogli su sjediti s njim, ali tiho, bez puno razgovora.
Nakon što se Jamesov ritam spavanja normalizirao i mogao je stalno brzo zaspati, što sam rekao
njegovim roditeljima da očekuju u roku od tjedan ili dva, više nisu smjeli ostati s njim kad se
probudi. (Međutim, zamolio sam da odgode ovaj korak dok ne postane jasno da je, osim kratkih
buđenja, zapravo mogao spavati puno vrijeme koje je zahtijevao njegov raspored.) Planirali smo
provesti ovo pravilo metodama o kojima se govori u poglavljima o asocijacijama i postavljanju
ograničenja (poglavlja 4 i 5), ali te su se mjere pokazale nepotrebnima: James nikada nije bio
posebno zahtjevan čak ni kad je bio budan, a ionako nikada nije povezivao prisutnost svojih
roditelja sa uspavljivanjem.
Obitelj je uspjela nastaviti jer su sada shvatili važnost dobre strukture dana. Budući da su
smatrali korisnim iscrtavanje njegovih obrazaca spavanja, nastavili su to činiti dva mjeseca,
znatno nakon nekoliko tjedana koje sam tražio. Kao i većini roditelja, bilo im je lakše ostati
dosljedni kada su crno na bijelo mogli vidjeti napredak svog djeteta. James se prvih tjedan dana
opirao promjenama, ali su njegovi roditelji bili čvrsti i pazili da mu pruže podršku. Uskoro su se i
on i njegovi roditelji počeli veseliti razdoblju prije spavanja; postala je prilika za bliskost u kakvoj
prije nisu uživali. Do kraja drugog tjedna James je lako zaspao na uobičajeno vrijeme za
spavanje i spavao je cijelu noć. Ubrzo se pokazalo da može spavati duže od devet sati,pa su ga
njegovi roditelji postupno prebacivali na raspored koji je trajao od 20:30 do 6:30 ujutro
Poremećeni rasporedi obično se događaju jer roditelji nisu razumjeli važnost dosljedne dnevne
rutine. Povremeno, međutim, dezorganizacija i gubitak strukture proizlaze iz temeljnih obiteljskih
problema. Kada su uključeni problemi kao što su bračne svađe, tjelesne ili psihičke bolesti, smrt,
razdvajanje i razvod, roditelji možda neće moći ili neće željeti nametnuti normalan raspored za
svoju djecu. U takvim situacijama uvijek potičem obitelj da potraže savjetovanje.
Putovati
Roditelji se često pitaju što mogu očekivati i što učiniti kada s djecom putuju u različite
vremenske zone. Razumijevanje učinka koje takvo putovanje ima na obrazac spavanja vašeg
djeteta i učenje planiranja za to trebalo bi pomoći u izbjegavanju briga i ograničiti probleme.
Ni djeca ni odrasli ne mogu se odmah prilagoditi iz jedne vremenske zone u drugu. Međutim,
djeci je prijelaz lakši nego odraslima: homeostatski nagon za spavanje (koji vas čini pospanijim
što dulje ostajete budni) vrlo je snažan kod djece, posebno male djece, i može čak nadvladati
stimulirajuće učinke cirkadijalni pogon (koji vam pomaže da se probudite ujutro, drži vas
budnima cijeli dan i daje vam "drugi vjetar" u ranim večernjim satima). Ako vašem djetetu nije
dopušteno spavati kada to očekuje, ono će moći bolje od vas nadoknaditi izgubljeni san u
trenucima kada bi inače bilo budno.
Pretpostavimo da putujete na zapad kroz tri vremenske zone. Vaše će dijete htjeti ići spavati i
probuditi se tri sata "ranije" nego inače prema novom lokalnom vremenu. Ako ga držite budnim
sve dok lokalni sat ne kaže da je njegovo uobičajeno vrijeme za spavanje, tada će umjesto da se
sljedećeg jutra probudi tri sata ranije nego obično (po lokalnom vremenu), spavat će sve do
trenutka kada lokalni sat kaže da je njegovo uobičajeno buđenje- gore vrijeme. Nasuprot tome,
ako putujete na istok, vaše će dijete otići na spavanje i htjeti se probuditi "kasnije" nego inače,
ali ako ga ujutro probudite tri sata ranije nego što bi željelo, kada lokalni sat kaže da bi se
trebalo probuditi, tada te noći moći će zaspati mnogo ranije nego prethodne noći. U oba slučaja,
ako se promjene ne dogode prvi dan, dogodit će se sigurno drugog ili trećeg dana. (Kao
uvijek,važno je ograničiti dnevno drijemanje na uobičajenu količinu, tako da će se san izgubljen
na jednom kraju noći premjestiti na drugi kraj.)
Putujući s djecom u različite vremenske zone, većina ljudi čini potrebne promjene čak i ne
razmišljajući o njima zbog očekivanja potaknutih aktivnostima, obrocima i drugim obvezama.
Ako putujete na zapad (jedna do tri vremenske zone):

· Pokušajte držati svoje dijete budnim do "ispravnog" vremena za spavanje u novoj vremenskoj
zoni. Ako je promjena prevelika da bi se izvršila prve noći, učinite to postupno tijekom dva ili tri
dana.
· Imajte na umu da ćete možda morati rano ustati sa svojim djetetom dan ili dva (ako se obično
budi u 7:00 ujutro u New Yorku, može se probuditi u 4:00 ujutro prvog dana u Kaliforniji). Nije
pošteno ostaviti ga da plače tri sata ujutro samo zato što se nije u potpunosti prilagodio novoj
vremenskoj zoni. U svakom slučaju, vjerojatno ćete se i sami rano probuditi iz istog razloga.
· Dopustite samo uobičajenu količinu drijemanja. U početku će vaše dijete htjeti odspavati
prerano tijekom dana. Pokušajte odgoditi njegovo drijemanje onoliko koliko mu odgađate odlazak
na spavanje.
· Razmislite o tome da pomaknete vrijeme spavanja i drijemanja nešto kasnije od uobičajenog

nekoliko dana prije putovanja. To će smanjiti prilagodbe koje morate napraviti nakon što stignete
i može spriječiti vrlo rana buđenja.
· Ako je putovanje kratko, možete dopustiti svom djetetu da nastavi raditi prema matičnoj
vremenskoj zoni, posebno ako putujete samo jednom ili dvije vremenske zone ili ako vaše dijete
obično ide spavati i kasno se budi. Dakle, ako spava od 22:00 do 8:00 u New Yorku, spavao bi od
20:00 do 6:00 u Denveru. Drijemanje treba prilagoditi na sličan način. Kad se vratite u New
York, on se može vratiti na uobičajeni raspored bez ikakvih prilagodbi.
Ako putujete na istok (jedna do tri vremenske zone):
· Vaše dijete možda neće moći zaspati do “kasnije” nego inače prvih dan ili dva, i nema smisla
tjerati ga da pokušava; ne želite da leži u krevetu potpuno budan i frustriran prve noći na novom
mjestu. Ako obično ide spavati u 20:00 u Kaliforniji, možda neće moći zaspati do 23:00 u New
Yorku. (Zapravo, bilo bi kontraproduktivno pustiti ga da zaspi u osam sati prve noći u New Yorku
jer, budući da je to u Kaliforniji tek pet sati, mogao bi to spavanje tretirati samo kao kasno
drijemež i onda budni veći dio noći.)
· Probudite svoje dijete u "točno" vrijeme buđenja u novoj vremenskoj zoni. Ako vam se
promjena čini prevelikom da bi se izvršila prvog jutra, učinite je postupno tijekom dva ili tri dana.
· Dopustite samo uobičajenu količinu drijemanja. Drijemanje, poput vremena za spavanje, može
u početku kasniti zbog količine promjene vremena. Pokušajte pomaknuti drijemanje ranije, kako
biste uskladili ranija vremena buđenja.
· Ako je putovanje kratko, možete dopustiti djetetu da nastavi raditi prema svojoj matičnoj
vremenskoj zoni. Dakle, ako u Kaliforniji spava od 20:00 do 6:00 ujutro, u New Yorku bi spavao
od 23:00 do 9:00 ujutro. Drijemanje treba prilagoditi na sličan način. Kada se vratite u
Kaliforniju, on se može vratiti na uobičajeni raspored bez ikakvih prilagodbi.
Ako putujete kroz više od tri ili četiri vremenske zone (na primjer, između Sjedinjenih
Država i Europe ili Azije):
· Djeca lakše podnose te veće promjene nego njihovi roditelji. Iako detalji mogu biti zbunjujući,
većina roditelja smatra da se njihova djeca sama brzo prilagode. Nema potrebe za izradom
razrađenih planova.
· Ne možete prisiliti dijete da spava kada nije pospano, ali ga možete držati budnim kada bi
trebalo biti budno u novoj vremenskoj zoni. Brzo će se sam ispraviti, nadoknađujući izgubljeni
san u odgovarajuće vrijeme za novu vremensku zonu. Ako ga probudite dok spava u "pogrešno"
vrijeme, htjet će spavati u "pravo" vrijeme. Ostalo će se srediti samo od sebe. Ako je to sve čega
se sjećate, bit ćete uspješni.
· Jednostavno imajte na umu da ako putujete na istok, vaše bi dijete isprva moglo zaspati puno
kasnije nego inače i ujutro ga treba probuditi; putujući na zapad, možda će htjeti zaspati ranije
nego inače i možda ćete ga morati držati budnim. U oba slučaja, vrijeme kada želi spavati ili
ostati budno može se činiti nestalnim dan ili dva; mogao bi biti budan veći dio prve noći i željeti
spavati veći dio prvog dana. Ovi bi se problemi trebali riješiti sami od sebe u roku od nekoliko
dana.
· Promjene je osobito lako napraviti za malo dijete koje još spava: ono već spava i danju i noću,
spavajući u nekoliko međusobno razdvojenih vremenskih segmenata. Umjesto da mora
pomaknuti svoj raspored spavanja za šest do dvanaest sati, možda će se morati prilagoditi samo
za nekoliko sati, ako je tako. Ako mu ograničite spavanje danju, brzo će povećati spavanje koje
spava noću. Ako izvorna razdoblja drijemanja sada padaju noću, mogu se produljiti, a možda i
kombinirati, da postanu novi noćni san, a ako izvorno noćno razdoblje spavanja sada padne na
dan, to se spavanje može skratiti i možda podijeliti da postane novo drijemanje ili drijemanja.
· Ako je vaše dijete prestaro za redovito drijemanje, ono će (kao i vi) morati pomaknuti svoj
raspored u cijelosti; ipak, sve dok ga ne puštate da spava tijekom dana (ili ga barem ograničite
što je više moguće), njegova nesposobnost da dovoljno spava prvu noć (ili dvije) bit će dovoljna
da ga natjera na spavanje u sljedeću noć i, kada se to dogodi, staviti ga na točan lokalni
raspored.

Poremećaji Rasporeda II - Drugi Uobičajeni Problemi S Rasporedom - Rasporedi I Poremećaji Ritma Spavanja - Riješite Probleme Sa Spavanjem Vašeg Djeteta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poremećaji Rasporeda II - Drugi Uobičajeni Problemi S Rasporedom - Rasporedi I Poremećaji Ritma Spavanja - Riješite Probleme Sa Spavanjem Vašeg Djeteta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

25. 12. 2022.

Riješite probleme sa spavanjem vašeg djeteta

Poteškoće sa zaspanjem prije spavanja

SLIKA 12. PREDUGO U KREVETU: POTENCIJALNI PROBLEMI SA SPAVANJEM

Zahtjevi za kratkim snom

Dječji dnevni ritmovi mogu se uspostaviti i održavati u dosljednom dvadesetčetverosatnom

Ako putujete na zapad (jedna do tri vremenske zone):

· Razmislite o tome da pomaknete vrijeme spavanja i drijemanja nešto kasnije od uobičajenog

You might also like