Intelektualne I Razvojne Poteškoće Downov Sindrom I Poremećaj

Butler
University
Access Provided by:
Farmakoterapija: Patofiziološki pristup, 11e
Poglavlje 90: Intelektualne i razvojne potešk oće: Downov sindrom i poremećaj
autističnog spektra
Steven R. Erickson
KLJUČNI KONCEPTI
K L J UČNI KONCEPTI
Osobe s intelektualnim i razvojnim teškoćama (IDD) imaju veću učestalost mentalnih bolesti i izazovnog ponašanja, pri čemu je uobičajena
dvostruka dijagnoza.
Osobe s dijagnosticiranim Downovim sindromom (DS) mogu biti izložene povećanom riziku od medicinskih i psihijatrijskih komorbiditeta.
Osobe s IDDom imaju visoke stope polifarmacije i upotrebe polipsihotropnih lijekova. Procjena treba uključiti tjelesne poremećaje, kao i
društvene i okolišne čimbenike.
Ljudi koji imaju DS imaju veće stope demencije Alzheimerovog tipa. Potrebna je temeljita procjena kako bi se napravila razlika između
depresije i Alzheimerove bolesti (AD).
Planovi liječenja za osobe s autizmom usmjereni su na povećanje društvenih interakcija, poboljšanje verbalne i neverbalne komunikacije i
minimiziranje pojave ili utjecaja ritualnog, ponavljajućeg ponašanja i drugih povezanih problema s raspoloženjem i ponašanjem (npr.
pretjerana aktivnost, razdražljivost i samoozljeđivanje).
Mnogim navodnim farmakološkim i nefarmakološkim tretmanima poremećaja iz spektra autizma (ASD) nedostaje objektivna potpora
utemeljena na dokazima.
Pri pružanju usluga osobama s ASDom potreban je strukturirani pristup podučavanju usmjeren na povećanje društvene komunikacije i
integracije s vršnjacima.
Nefarmakološke intervencije za poremećaje spavanja u djece s dijagnozom ASDa trebale bi se provesti prije razmatranja farmakoterapije.
Psihofarmakološko planiranje liječenja treba uključivati praćenje objektivnih, mjerljivih ciljanih ponašanja koja reagiraju na lijekove i
procjenu potencijalnih štetnih učinaka, koji su od ključne važnosti pri liječenju bihevioralnih simptoma ASDa. Nadalje, odgovor pojedinaca na
terapiju lijekovima vrlo je varijabilan.
Korištenje lijekova koje je odobrila FDA za indikacije izvan propisa prihvatljiva je klinička praksa ako se temelji na istraživanju utemeljenom
na dokazima i informiranom pristanku.
PROCES ZBRINJAVANJA BOLESNIKA
Proces skrbi za pacijente s intelektualnim i razvojnim tešk oća m a
Downloaded 20221218 12:10 P Your IP is 159.242.234.109
Chapter 90: Intellectual and Developmental Disabilities: Down Syndrome and Autism Spectrum Disorder, Steven R. Erickson Page 1 / 34
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
PROCES ZBRINJAVANJA BOLESNIKA Butler University
Access Provided by:
Proces skrbi za pacijente s intelektualnim i razvojnim tešk oća m a
Skupljati
Uključite pacijenta kao i jednog ili više njegovatelja u ovaj proces
Karakteristike pacijenta kao što su dob, spol, status trudnoće
Prošla medicinska i psihološka povijest
Prethodni životni događaji (npr. promjene u životnoj situaciji)
Socijalna povijest (duhan/etanol, zlouporaba supstanci) i prehrambene navike
Društvene aktivnosti i aktivnosti u zajednici
Trenutačni lijekovi na recept, lijekovi bez recepta i dodaci prehrani
procijeniti
Kontraindikacije za moguće lijekove
Već propisani psihotropni lijekovi
Prisutnost nuspojava liječenja od psihotropnih lijekova
Fizički uzroci za izazovna ponašanja kao što su zatvor, gastroezofagealni refluks, napadaj, aspiracija, bol uključujući bol povezanu sa zubima,
problemi sa spavanjem ( Tablica 901 )
Rizik ili dokaz ozljeđivanja sebe, drugih ili imovine
Učestalost izazovnog ponašanja
Preferencije pacijenta za vrstu terapije ako je prikladno i identificirati one koji su uključeni u proces pacijentove upotrebe lijekova
Plan *
Odaberite lijek s najjačim dokazima i minimalnim nuspojavama ( Tablica 902 )
Odredite potencijalne interakcije lijekova s drugim lijekovima
Edukacija pacijenata i njegovatelja
Učestalost izazovnog ponašanja
Butler University
Preferencije pacijenta za vrstu terapije ako je prikladno i identificirati one koji su uključeni u proces pacijentove upotrebe lijekova
Access Provided by:
Plan *
Odaberite lijek s najjačim dokazima i minimalnim nuspojavama ( Tablica 902 )
Odredite potencijalne interakcije lijekova s drugim lijekovima
Edukacija pacijenata i njegovatelja
Razviti nemedicinsku intervenciju na temelju društvenih i osobnih čimbenika
Vrsta osiguranja lijekova na recept i propisi vezani uz osiguranje pri izboru lijekova
implementirati *
Omogućiti edukaciju pacijenata i njegovatelja
Radite na razumijevanju problema povezanih s pridržavanjem lijekova. Odaberite oblik doziranja koji će smanjiti vjerojatnost nepridržavanja
P r aćenje: praćenje i procjena *
Smanjenje učestalosti i ozbiljnosti izazovnih ponašanja
Prisutnost štetnih učinaka ( Tablica 902 )
Pridržavanje terapije terapijom
Sposobnost pacijenta da se uključi u aktivnosti u zajednici
Razumijevanje terapije od strane njegovatelja
Interakcije lijekova s drugim lijekovima
*
S u r ađ ujte s pacijentima, njegovateljima i drugim zdravstvenim radnicima.
PREDNASTAVNA AKTIVNOST
Prednastavna aktivnost angažiranog učenja
Posjetite web stranicu za “Zdravstvenu skrb za odrasle osobe s intelektualnim i razvojnim teškoćama: Priručnik za pružatelje primarne zdravstvene
zaštite.” https://tinyurl.com/y5dgvnch
Pomaknite se prema dolje i kliknite vezu "Problemi ponašanja i mentalnog zdravlja". Pročitajte svaki odjeljak, uključujući popise za provjeru i
obrasce. Zatim kliknite poveznicu za online obuku “Za zdravstvene djelatnike,” obuka pod naslovom “Odgovarajuća uporaba psihotropnih lijekova
za osobe s IDDom: pomoć pojedincima u dobivanju najbolje bihevioralne zdravstvene skrbi.”
UVOD
Poteškoće u razvoju (DD) su kronične poteškoće koje mogu biti kognitivne, tjelesne ili oboje. Invaliditet se javlja prije 22. godine i vjerojatno će trajati
doživotno. 1 Neke poteškoće u razvoju uglavnom su fizički problemi, poput cerebralne paralize ili epilepsije, a neki pojedinci mogu imati stanje koje
uključuje i tjelesnu i intelektualnu poteškoću. Intelektualna teškoća (ID) je invalidnost koju karakteriziraju značajna ograničenja u intelektualnom
funkcioniranju i adaptivnom ponašanju, koja obuhvaćaju mnoge svakodnevne društvene i praktične vještine. 2 U ovom poglavlju koristit će se izraz
"intelektualne ili razvojne poteškoće" (IDD) za ljude koji imaju stanja povezana s DD, ID ili oboje.
Epidemiologija
Downov sindrom i poremećaj iz autističnog spektra neke su od najčešćih dijagnoza koje čine IDD. Procjenjuje se da 1,5% do 2,5% stanovništva SADa
živi s nekim oblikom IDDa. 3 Stvarna učestalost i postotak populacije Sjedinjenih Država koja je okarakterizirana kao osoba s IDDom varira ovisno o
izvoru podataka i korištenoj definiciji. Na primjer, Ured za popis stanovništva SADa iz 2010. utvrdio je da je 1,2 milijuna odraslih osoba (0,5%) imalo
doživotno. 1 Neke poteškoće u razvoju uglavnom su fizički problemi, poput cerebralne paralize ili epilepsije, a neki pojedinci mogu imati stanje koje
Butler University
uključuje i tjelesnu i intelektualnu poteškoću. Intelektualna teškoća (ID) je invalidnost koju karakteriziraju značajna ograničenja u intelektualnom
Access Provided by:
funkcioniranju i adaptivnom ponašanju, koja obuhvaćaju mnoge svakodnevne društvene i praktične vještine. 2 U ovom poglavlju koristit će se izraz
"intelektualne ili razvojne poteškoće" (IDD) za ljude koji imaju stanja povezana s DD, ID ili oboje.
Epidemiologija
Downov sindrom i poremećaj iz autističnog spektra neke su od najčešćih dijagnoza koje čine IDD. Procjenjuje se da 1,5% do 2,5% stanovništva SADa
živi s nekim oblikom IDDa. 3 Stvarna učestalost i postotak populacije Sjedinjenih Država koja je okarakterizirana kao osoba s IDDom varira ovisno o
izvoru podataka i korištenoj definiciji. Na primjer, Ured za popis stanovništva SADa iz 2010. utvrdio je da je 1,2 milijuna odraslih osoba (0,5%) imalo
intelektualne teškoće, a 944 000 (0,4%) imalo je teškoće u razvoju. 4 Globalno, prevalencija intelektualnih teškoća je oko jedan posto stanovništva.
5Osobe s IDDom prvenstveno žive u zajednici. Životne situacije uključuju život s obitelji (71%), grupnim domovima ili u aranžmanima stanovanja uz
podršku ili žive sami uz pomoć ili s jednim ili dva cimera uz pomoć. Samo 13% odraslih osoba s IDDom živi u nadziranim stambenim ustanovama. 6
Osobe s IDDom često imaju određeni stupanj kognitivnog oštećenja koji može ograničiti njihovu sposobnost suradnje u procesu uzimanja lijekova,
povećavajući njihov rizik od problema povezanih s lijekovima. Nadalje, osobe s IDDom općenito imaju veliki teret bolesti što često dovodi do toga da
osoba uzima više lijekova. 7 U usporedbi s općom populacijom, ti višestruki lijekovi predstavljaju složene režime koji uključuju lijekove sklone
nuspojavama. 8 Skrbnici pružaju širok raspon podrške osobi s IDDom, ovisno o funkcionalnim sposobnostima osobe, uključujući pomoć u snalaženju
u procesu uzimanja lijekova. 3U anketi o zdravstvenom stanju stanovništva provedenoj 2013. među osobama koje imaju IDD, 88,3% osoba u dobi
između 18 i 39 godina i 94,7% osoba starijih od 60 godina uzimalo je kronične lijekove. 9 Prevalencija polifarmacije, s 5 ili više lijekova, kretala se u
rasponu od 30,4% do 45,5% osoba s IDDom, pri čemu su veće stope zabilježene kod starijih osoba.
Iako se kronična bolest povezana sa starenjem razvija kod ljudi s IDDom slično kao i kod opće populacije, neka stanja mogu biti češća ili se mogu
pojaviti u ranijoj dobi. Fokus ovog poglavlja je na problemima mentalnog zdravlja i ponašanja koji se javljaju kod osoba s IDDom. U svrhu ovog
poglavlja, izraz "dvostruka dijagnoza" odnosi se na osobu s IDDom i koja također ima komorbidni psihijatrijski poremećaj. Prevalencija psihičkih
poremećaja u osoba s IDDom veća je nego u općoj populaciji. Također, izazovna ponašanja kao što su agresija ili samoozljeđujuća ponašanja viđaju
se kod nekih osoba s IDDom i snažno su povezana s propisivanjem psihotropnih lijekova, često s više psihotropnih lijekova. 10Psihijatrijski i/ili
poremećaji ponašanja kod osoba s IDom, kao što su depresija i anksioznost, mogu biti rezultat varijabli okoline (prijelaz iz obiteljskog doma u grupni
dom, promjena njegovatelja), osobnih varijabli (dob, razina invaliditeta, komorbiditetna medicinska stanja) , i opseg u kojem se pojedinac može nositi.
Povezanost životnih događaja s depresijom i anksioznošću istraživana je u populaciji pacijenata s IDDom u zajednici koji su primali usluge od tri
organizacije (prosječna dob 61 godina). Varijable za procjenu bile su dob, spol, ID, prebivalište i povijest depresije ili anksioznosti. Mjere depresije i
anksioznosti uključivale su Inventar depresivnih simptomatoloških samoprijava i Glasgowsku ljestvicu anksioznosti osoba s intelektualnim teškoćama.
Gotovo svi predmeti (99.1%) bilo je izloženo barem jednom životnom događaju tijekom prethodnih 12 mjeseci, dok su stariji ispitanici doživjeli više
događaja.11 Općenito, više epizoda velike depresije, generaliziranog anksioznog poremećaja i paničnog poremećaja bilo je povezano s većim brojem
negativnih životnih događaja. Stoga kliničari moraju biti svjesni utjecaja negativnih životnih događaja na osobu s IDDom kada procjenjuju razloge
izazovnog ponašanja.
Procjene prevalencije mentalnih bolesti ili izazovnog ponašanja kod osoba s IDDom kreću se od 30% do 70%. 12 Raspon nalaza može se pripisati nizu
čimbenika, uključujući razlike u uzorkovanju populacije i metodologije korištene u identificiranju psihijatrijskih poremećaja kod osoba s IDDom.
Jedna studija na 1023 osobe s IDDom, koja je koristila sveobuhvatnu individualiziranu kliničku procjenu, otkrila je stopu mentalnih bolesti od 40,9%.
13 Projekt Nacionalnih temeljnih pokazatelja identificirao je stopu mentalne bolesti ili psihijatrijske dijagnoze od 66% ( N =19, 657) za odrasle osobe
koje imaju IDD. 14 Prevalencija izazovnih ponašanja kod osoba s IDDom također je visoka, s postotkom populacije koja varira od preko 5% do 17%. 15
Izazovna/samoozljeđujuća ponašanja
Izazovna ponašanja mogu se vidjeti kod pacijenata s IDDom i uključuju agresiju, samoozljeđivanje i uništavanje imovine koje je često doživotno i može
rezultirati negativnim ishodima kao što su tjelesne ozljede i društvena izolacija. 16–18 Važno je da izazovna ponašanja imaju različite funkcije i mnogi
čimbenici pridonose njihovoj pojavi. 19 Poremećaji mentalnog zdravlja u osoba s IDDom mogu biti povezani sa senzornim oštećenjima, negativnim
životnim događajima, nedostatkom odgovarajuće podrške (emocionalne, društvene, društvene, radne i rekreacijske), stresom i ograničenom
sposobnošću suočavanja. 20–22 (prikaz, ostalo).Izazovna ponašanja također mogu biti povezana s ranom viktimizacijom, neobogaćenim i restriktivnim
okruženjima tijekom djetinjstva ili kasnije, traumatskom ozljedom mozga, nedostacima u vještinama upravljanja ljutnjom, lošim društvenim
vještinama, komunikacijskim deficitima i psihopatologijom.
Jedno je istraživanje pokazalo da se između 10% i 15% osoba s IDDom upušta u neki oblik izazovnog ponašanja, 23 kao što je samoozljeđujuće
ponašanje (SIB) koje se definira kao ponašanje u kojem osoba ozljeđuje ili pokušava namjerno ozlijediti samu sebe ili sebe i fizički. Primjeri uključuju
lupanje glavom, samogrizenje i samogrebanje. Stopa prevalencije SIBa varira od 4% do 23% osoba s IDom. 24 Rezultati nedavne studije koja je
koristila bazu podataka nacionalnih temeljnih pokazatelja (2015. – 2016.) otkrili su da je 23,2% ispitanih odraslih osoba s IDDom trebalo određenu ili
opsežnu podršku za SIB. 25Utvrđeno je da pojedinci kojima je bila potrebna barem neka podrška za SIB imaju manje veza, manje su uključeni u svoje
životnim događajima, nedostatkom odgovarajuće podrške (emocionalne, društvene, društvene, radne i rekreacijske), stresom i ograničenom
Butler University
sposobnošću suočavanja. 20–22 (prikaz, ostalo).Izazovna ponašanja također mogu biti povezana s ranom viktimizacijom, neobogaćenim i restriktivnim
Access Provided by:
okruženjima tijekom djetinjstva ili kasnije, traumatskom ozljedom mozga, nedostacima u vještinama upravljanja ljutnjom, lošim društvenim
vještinama, komunikacijskim deficitima i psihopatologijom.
Jedno je istraživanje pokazalo da se između 10% i 15% osoba s IDDom upušta u neki oblik izazovnog ponašanja, 23 kao što je samoozljeđujuće
ponašanje (SIB) koje se definira kao ponašanje u kojem osoba ozljeđuje ili pokušava namjerno ozlijediti samu sebe ili sebe i fizički. Primjeri uključuju
lupanje glavom, samogrizenje i samogrebanje. Stopa prevalencije SIBa varira od 4% do 23% osoba s IDom. 24 Rezultati nedavne studije koja je
koristila bazu podataka nacionalnih temeljnih pokazatelja (2015. – 2016.) otkrili su da je 23,2% ispitanih odraslih osoba s IDDom trebalo određenu ili
opsežnu podršku za SIB. 25Utvrđeno je da pojedinci kojima je bila potrebna barem neka podrška za SIB imaju manje veza, manje su uključeni u svoje
zajednice i lošije rezultate pri zapošljavanju. Značajno, SIB, kada je prisutan, može se pojavljivati postojano tijekom vremena i može biti povezan s
nizom uzroka kao što su genetski, biološki, psihološki, okolišni ili kombinacija. Također se češće nalazi u stanjima kao što su Fragile X sindrom,
PraderWillijev sindrom, Cri du Chatov sindrom i Lesch Nyhanov sindrom. 26 Izazovno ponašanje ne treba smatrati problemom povezanim s
pojedincem, već ga treba smatrati rezultatom interakcije između pojedinca i njegove okoline. Korištenje pozitivne bihevioralne podrške postaje sve
prihvaćenije kao alternativni oblik liječenja SIBa. 27Kada rade s pacijentima koji imaju IDD i mentalne bolesti ili izazovna ponašanja, kliničari mogu
pregledati senzorna oštećenja, negativne društvene okolnosti, stresne životne događaje i sposobnost suočavanja. Obitelj i skrbnici mogu se
savjetovati o vrijednosti promicanja prijateljstva, društvenih mreža i prilagodbi za uključivanje i sudjelovanje kako bi se smanjila izolacija i
usamljenost. 28,29 Dijagnostičko zasjenjenje potencijalni je uzrok pogrešne ili nedovoljne dijagnoze mentalne bolesti kod osoba s IDom. 30,31 Ovo se
odnosi na kliničare koji previđaju ili minimiziraju znakove psihijatrijskih poremećaja kod osoba s intelektualnim teškoćama, pripisujući znakove i
simptome mentalne bolesti uzroku IDDa.
DOWNOV SINDROM
Downov sindrom (DS) povezan je s uobičajenim dismorfnim značajkama i širokim rasponom medicinskih i psihijatrijskih problema, uključujući niz
razvojnih abnormalnosti. Urođene srčane mane, napadaji, ortopedske abnormalnosti, senzorne mane, leukemija, poremećaji oka (npr. katarakta,
glaukom), gastrointestinalnog (GI) trakta, imunološkog sustava, kože i štitnjače povezani su s DSom. Osobe kojima je dijagnosticiran DS također
imaju visoku vjerojatnost (30%) ranog početka Alzheimerove bolesti (AD). 32 Sve u svemu, Downov sindrom jedno je od najčešćih stanja povezanih s
IDDom. 33 Prevalencija živorođenih je otprilike 1 u 792 živorođenih. 34
Etiologija
Kromosomska analiza identificirala je etiologiju DSa kao prisutnost dodatnog kromosoma 21. Drugi nazivi za DS uključuju trisomiju 21, koja
predstavlja jedno od najčešće proučavanih abnormalnih kromosomskih stanja. Nedisjunkcija kromosoma 21 odgovorna je za većinu pogrešaka. To se
događa kada se kromosomi prirodno dijele i odvajaju u procesu poznatom kao disjunkcija tijekom mejotske diobe; međutim, u DSu, kromosomi se ne
uspijevaju potpuno odvojiti i oba kromosoma ostaju u istoj stanici. Krajnji rezultat je nenormalan broj kromosoma na svakoj niti. Godinama se
smatralo da je starija dob majke u pozitivnoj korelaciji s povećanim rizikom za DS, osobito u dobi iznad 35 godina. 35U novije vrijeme, međutim,
također se uzima u obzir dob oca jer podaci pokazuju da su za parove s mlađim očevima izgledi da će imati dijete s DSom povećani gotovo dvostruko.
36Dodatno, teoretizira se da dvije varijable, nedostatak nadomjestaka folne kiseline kod majke i genetska varijabilnost koja smanjuje enzimske
procese u putevima folata, mogu negativno utjecati na mejotičku nedisjunkciju kromosoma 21. Međutim, Nacionalni projekt Downovog sindroma nije
pronašao povezanost između upotrebe nadomjestaka folata i nedisjunkcija na temelju mlađe dobi majke (manje od 35 godina) ili etničke pripadnosti,
ali je izvijestila o povezanosti između starije dobi majke i kasnijeg stadija mejoze oocita (nedisjunkcija mejoze II). Iako ovi rezultati mogu objasniti
ranije prijavljene razlike u nalazima, potrebna je dodatna potvrda, koja kontrolira dob majke. 37
KLINIČKA PREZENTACIJA
Posljedice ove kromosomske varijance uključuju karakteristične crte lica, određeni stupanj IDa, hipotoniju, povećani rizik za kongenitalnu srčanu
bolest i rani početak AD. 38,39 Karakteristične crte lica čine djecu s DSom lakše prepoznatljivom pri rođenju s IDom u rasponu od blagog do teškog. 38
Osim toga, čini se da su osobe s DSom izložene riziku od razvoja depresije, anksioznosti i opsesivnokompulzivnog poremećaja (OKP).
40Diferencijalna dijagnoza za poremećaje raspoloženja u svih bolesnika s DSom trebala bi uključivati procjenu funkcije štitnjače, budući da klinički
znakovi i simptomi hipotireoze i demencije mogu oponašati neke značajke depresije i rizik od poremećaja štitnjače kao komorbiditeta kod ljudi s DS
om procjenjuje se na 4% do 18%. 38 U studiji o starijim korisnicima Medicare s DSom u Kaliforniji, 40% je identificirano kao da ima demenciju.
Komorbidna stanja bila su brojnija među osobama s demencijom u usporedbi s onima s DSom bez demencije, osobito među onima mlađima od 65
godina. Ta su stanja uključivala hipotireozu, anemiju, epilepsiju i gubitak težine. 41
Osim toga, čini se da su osobe s DSom izložene riziku od razvoja depresije, anksioznosti i opsesivnokompulzivnog poremećaja (OKP).
40Diferencijalna dijagnoza za poremećaje raspoloženja u svih bolesnika s DSom trebala bi uključivati procjenu funkcije štitnjače, budući da klinički
Butler University
znakovi i simptomi hipotireoze i demencije mogu oponašati neke značajke depresije i rizik od poremećaja štitnjače kao komorbiditeta kod ljudi s DS
Access Provided by:
om procjenjuje se na 4% do 18%. 38 U studiji o starijim korisnicima Medicare s DSom u Kaliforniji, 40% je identificirano kao da ima demenciju.
Komorbidna stanja bila su brojnija među osobama s demencijom u usporedbi s onima s DSom bez demencije, osobito među onima mlađima od 65
godina. Ta su stanja uključivala hipotireozu, anemiju, epilepsiju i gubitak težine. 41
K L I N IČKA PREZENTACIJA: Downov sindrom
Dijagnostičke značajke
Crte lica mogu upućivati na DS, ali je potrebna dodatna dijagnostička procjena.
Stupanj IDa kreće se od blagog do teškog.
Česti su zastoji u rastu.
Zajedničke fizičke karakteristike
Hipotonija se može očitovati pri rođenju.
Crte lica uključuju ravan nosni hrbat i profil, s naborima na očima nagnutim prema gore.
Nepce može biti usko, a vrat debeo i širok.
Šake su karakteristično kratke i široke.
Ostala klinička pitanja
Komorbiditet s mentalnom bolešću, izazovnim ponašanjem i samoozljeđujućim ponašanjem.
Povećan rizik od urođenih srčanih problema; kardiološka procjena općenito se provodi ubrzo nakon rođenja s periodičnim praćenjem.
Česte su urođene mrene, problemi sa sluhom i vidom te hipotireoza.
Leukemija se može pojaviti u ranom djetinjstvu.
Značajke AD mogu se pojaviti do trećeg ili četvrtog desetljeća.
LIJEČENJE
Željeni ishodi
Ciljevi liječenja u DSu su identificiranje medicinskih i psihijatrijskih komorbiditeta, postavljanje realnih ciljeva i pružanje učinkovitih društvenih,
ekoloških, nefarmakoloških i farmakoloških intervencija za poboljšanje kvalitete i duljine života.
O pći pristup liječenju
Medicinski pregledi u bolesnika s DSom trebaju procijeniti hipotireozu, srčane probleme, senzorna oštećenja (uključujući gubitak sluha kao
posljedica kronične upale srednjeg uha s izljevom ili oštećenjima vida zbog kongenitalne katarakte ili glaukoma) i GI probleme (uključujući zatvor i
celijakiju). 38 Smjernice za zdravstveni nadzor i anticipacijsko vođenje u dojenčadi, djece i adolescenata s DSom dostupne su putem Američke
pedijatrijske akademije (AAP). 39 Dostupne su i smjernice za odrasle 29 , a također se preporučuju rutinski pregledi tijekom života kako bi se riješile
psihosocijalne promjene, potencijalni stambeni ili profesionalni stresori i posljedice starenja. 38
Nefarmakološka terapija
Korištenje socijalne podrške za pojedince s DSom i njihovu obitelj može pomoći u razvoju funkcionalnih adaptivnih vještina, a time i ispunjenju
potencijala osobe s DSom. Obiteljsko obrazovanje i razvoj mreže podrške mogu pomoći njegovateljima pružanjem alata i resursa potrebnih za
učinkovitije upravljanje osobama s DSom, omogućujući tim osobama da ostvare svoj puni potencijal.
Depresivni simptomi
pedijatrijske akademije (AAP). 39 Dostupne su i smjernice za odrasle 29 , a također se preporučuju rutinski pregledi tijekom života kako bi se riješile
Butler University
psihosocijalne promjene, potencijalni stambeni ili profesionalni stresori i posljedice starenja. 38
Access Provided by:
Korištenje socijalne podrške za pojedince s DSom i njihovu obitelj može pomoći u razvoju funkcionalnih adaptivnih vještina, a time i ispunjenju
potencijala osobe s DSom. Obiteljsko obrazovanje i razvoj mreže podrške mogu pomoći njegovateljima pružanjem alata i resursa potrebnih za
učinkovitije upravljanje osobama s DSom, omogućujući tim osobama da ostvare svoj puni potencijal.
Depresivni simptomi
U liječenju psihijatrijskih poremećaja, modaliteti liječenja dostupni općoj populaciji također se primjenjuju na one s DSom, s nefarmakološkim
opcijama za depresiju uključujući psihoterapiju i elektrokonvulzivnu terapiju (ECT). 38Informacije o učinkovitosti ECTa u populaciji DS ograničene su
na prikaze slučajeva. Ako su komunikacijske vještine odgovarajuće, psihoterapija također može biti opcija sa strategijama liječenja uključujući
psihodinamičku i kognitivno bihevioralnu terapiju (KBT). Iako primjenjivost psihoterapije može varirati ovisno o razini IDa, za osobe s blagim
intelektualnim oštećenjem i depresijom ovaj modalitet liječenja može biti koristan. Ovi trenutni modeli bihevioralne terapije učinkovitiji su u
rješavanju specifičnih problematičnih ponašanja nego temeljnih emocionalnih problema osoba s IDom. Nadalje, nije poznato u kojoj se mjeri ove
strategije prenose na osobe s DSom i težim IDom. 38
Farmakološka terapija
Depresivni simptomi
Farmakoterapija za liječenje depresije u bolesnika s DSom slijedi smjernice koje se koriste u općoj populaciji. Za više informacija o liječenju depresije,
pogledajte Poglavlje 85 , “Depresivni poremećaji”. Značajke depresije koje se obično viđaju kod osoba s DSom, prema redoslijedu učestalosti,
uključuju apatiju, poremećaj sna i promjene u težini. Na poteškoće u prepoznavanju depresije u ovoj populaciji utječu razina kognitivnog oštećenja,
sposobnost izražavanja apstraktnih pojmova (kao što su bespomoćnost ili beznađe) i razina adaptivnog funkcioniranja. 38 Malo je kliničkih ispitivanja
usmjerenih posebno na ovu populaciju, a većina informacija temelji se na malim studijama ili prikazima slučajeva. Učinkovitost sa SSRI i
amitriptilinomprijavljen je u populaciji DS. Ako su prisutna psihotična obilježja (npr. deluzije, halucinacije), preporučuje se povećanje niske doze
antipsihotika. U pregledanim studijama trajanje liječenja bilo je 2 do 3 godine. 38
Kao i kod liječenja depresije u općoj populaciji, bitno je osigurati da je ispitivanje lijeka odgovarajuće doze i trajanja prije nego što se procijeni da
pacijent ne reagira. Nadalje, ključno je isključiti popratna medicinska stanja koja bi mogla pridonijeti depresiji.
Izazova ponašanja
Osobama s IDDom propisuju se psihotropni lijekovi po stopi višoj nego općoj populaciji, 42 što je djelomično zbog porasta dijagnoza psihijatrijskih
bolesti unutar ove populacije, ali i zbog izazovnog ponašanja koje nije uvijek povezano s psihijatrijskom bolešću. Studija administrativne farmacije
tvrdi da su podaci o više od 52 000 ljudi s IDDom otkrili da su najčešća klasa lijekova koji se izdaju bili antipsihotici (21,1% odraslih s IDDom). 43
Korištenje psihotropnih lijekova kod odraslih koji žive u domovima za skupine u Nizozemskoj također je utvrđeno da je visoko, a primarni razlog za
korištenje su problemi u ponašanju. Autori pretpostavljaju da je vjerojatno da je osoblju grupnog doma bilo teško izlaziti na kraj s ljudima koji
pokazuju društveno ometajuće ponašanje.44 Studija presjeka provedena u Nizozemskoj otkrila je da je od 2373 odrasle osobe s IDom, 32,2% primalo
antipsihotike. U samo 22,5% slučajeva antipsihotik je naručen za psihotični poremećaj ili psihotične simptome. Ostatak ljudi primao je antipsihotike za
probleme u ponašanju. 45 Prisutnost nuspojava kod pacijenata s IDDom koji uzimaju psihotropne lijekove predstavlja izazov, s nuspojavama
prijavljenim kod 84% ispitanika u maloj studiji u Nizozemskoj. Ne samo da su prijavljeni simptomi, već je i kvaliteta života, mjerena instrumentom
Quality of Life16 s intelektualnim teškoćama, bila niža u bolesnika s nuspojavama povezanima s lijekovima. 46Druge studije otkrile su visoku
učestalost nuspojava povezanih s kretanjem kod odraslih s IDDom koji uzimaju psihotropne lijekove. 47,48
Liječenje lijekovima za izazovna ponašanja ili SIB, korištenjem risperidona , na primjer, može biti učinkovito i kod odraslih i kod djece, dok drugi
atipični antipsihotici imaju ograničene dokaze koji podupiru njihovu upotrebu. 49 Općenito, antipsihotici su korišteni za liječenje agresije; međutim,
općenito nedostaje obrazloženje za korištenje ovih lijekova. Agresivnost je komponenta izazovnog ponašanja, a prevalencija se kreće od 11% do 27%
osoba s IDDom. Slično SIBu, risperidon je jedini lijek s nekim dokazima koji podupiru njegovu upotrebu za agresivno ponašanje. 50 Nema pouzdanih
podataka koji podupiru antidepresive, druge antipsihotike ili antikonvulzive za liječenje agresije. 51Prije propisivanja lijekova, kliničari bi trebali
dovršiti dubinsku procjenu ponašanja i razmotriti opcije liječenja koje se ne temelje na lijekovima kao dio plana.
Poremećaji spavanja
Stope opstruktivne apneje za vrijeme spavanja procjenjuju se na 50% do 75% u populaciji DSa. 38 Dnevna pospanost i problematično ponašanje mogu
biti indikativni i za afektivni poremećaj, kao što je depresija, i za sekundarno zdravstveno stanje u odnosu na DS. Prije dodavanja farmakoterapije
općenito nedostaje obrazloženje za korištenje ovih lijekova. Agresivnost je komponenta izazovnog ponašanja, a prevalencija se kreće od 11% do 27%
Butler University
osoba s IDDom. Slično SIBu, risperidon je jedini lijek s nekim dokazima koji podupiru njegovu upotrebu za agresivno ponašanje. 50 Nema pouzdanih
Access Provided by:
podataka koji podupiru antidepresive, druge antipsihotike ili antikonvulzive za liječenje agresije. 51Prije propisivanja lijekova, kliničari bi trebali
dovršiti dubinsku procjenu ponašanja i razmotriti opcije liječenja koje se ne temelje na lijekovima kao dio plana.
Poremećaji spavanja
Stope opstruktivne apneje za vrijeme spavanja procjenjuju se na 50% do 75% u populaciji DSa. 38 Dnevna pospanost i problematično ponašanje mogu
biti indikativni i za afektivni poremećaj, kao što je depresija, i za sekundarno zdravstveno stanje u odnosu na DS. Prije dodavanja farmakoterapije
potrebna je sveobuhvatna procjena, uključujući utjecaj pretilosti na san. Ako je indicirana farmakoterapija, potrebno je pažljivo pregledati popis
lijekova za svakog bolesnika radi mogućih interakcija lijeklijek i kontraindikacija lijekbolest. Parasomnije su prijavljene uz neke lijekove (npr.
zolpidem), 52 i uporaba lijekova s ovim potencijalnim učinkom može zahtijevati dodatno praćenje od strane njegovatelja, iako učestalost ovog učinka
nije dobro dokumentirana. 53Više informacija o poremećajima spavanja, općenito, možete pronaći u poglavlju 89 , “Poremećaji spavanja”.
Alzheimerova bolest u Downovom sindromu
Osobe s DSom izložene su većem riziku od ADa s starenjem, pri čemu se udio zahvaćene populacije udvostručuje svakih 5 godina do 60. godine.
Otprilike polovica ljudi s DSom u dobi od 60 godina ima demenciju povezanu s Alzheimerom, a do dobi od 72 godine prevalencija je 67%. 54
ETIOLOGIJA
Neuritični plakovi i neurofibrilarni čvorovi obilježja su AD. Osim toga, gen za amiloidβ prekursorski protein nalazi se na kromosomu 21, što
potencijalno može objasniti blisku vezu između DS i AD bez obzira na dob, spol i razinu IDa. 55 Dok se teoretiziralo da ozbiljnost ID značajno utječe na
učestalost AD, rezultati studije su neuvjerljivi, a razina ID može ograničiti procjenu. Opsežnija rasprava o patofiziologiji AD je izvan dosega ovog
poglavlja; više informacija možete pronaći u 71. poglavlju , “Alzheimerova bolest”.
U odraslih s DSom, izazovna ponašanja, poput agresije, gubitka prijašnjih vještina i dezinhibicije, mogu označiti prodromalnu prezentaciju ADa.
Mogu se također pojaviti promjene raspoloženja i emocionalna stabilnost. 54 Procjena promjena u funkcionalnosti i kogniciji je problematična u ovoj
populaciji, posebice u onima s većim intelektualnim oštećenjima. Rane studije u ovoj populaciji nisu specificirale dijagnostičke kriterije koji se koriste
za identifikaciju vjerojatnog ili mogućeg ADa. Preporuča se da se osnovni neurokognitivni i bihevioralni status dokumentira jednom prije 35. godine
života s ponovnom procjenom jednom godišnje do svakih 5 godina. 56Da bi se zadovoljili dijagnostički kriteriji, potrebno je sljedeće: osnovni podaci o
funkcioniranju za procjenu promjena, promjene funkcionalnosti koje se ne mogu objasniti općim starenjem i progresivno opadanje. 57 Točna
dijagnoza zahtijeva korištenje odgovarajuće ljestvice procjene za osobe s DSom, kao što je Skala demencije za Downov sindrom i Cambridgeov ispit za
mentalne poremećaje starijih osoba s Downovim sindromom i drugih s intelektualnim teškoćama. 56Kod osoba starijih od 40 godina s DSom,
promjene u ponašanju primarna su obilježja ranih stadija demencije. Promjene se mogu uočiti prije početka s većom učestalošću straha, tuge i
sveukupne regresije ponašanja. Dijagnostički kriteriji za AD uključuju promjene u pamćenju, jezičnim vještinama i svakodnevnim životnim
aktivnostima (ADL). Osim toga, velika funkcionalna oštećenja mogu uključivati dezinhibiciju ponašanja, stereotipno ili ritualno ponašanje i/ili apatiju.
57 Čimbenici rizika za AD kod osoba s DSom uključuju dob, genetiku, spol, estrogen, multimorbiditet i metabolički sindrom, iako su informacije o
nekim područjima ograničene. Informacije o prirodnom napredovanju kognitivnih promjena kod osoba s DSom i ADom nastavljaju se pojavljivati.
LIJEČENJE
Željeni ishodi
Terapijski cilj liječenja je održati funkcioniranje i kvalitetu života blizu početnih vrijednosti što je dulje moguće. Pristupi terapiji osoba s DSom u
kombinaciji s ADom uključuju nefarmakološke i farmakološke intervencije. Kao i kod opće populacije s ADom, liječenje ADa za one s DSom je
multimodalno i uključuje trenutno dostupne tretmane i potpore kako bi se održala funkcionalnost što je dulje moguće. Poglavlje 71 opisuje liječenje
ADa u općoj populaciji, a ovo poglavlje posebno govori o ADu kod bolesnika s DSom.
Nefarmakološki tretmani
Tradicionalno, ova populacija dobiva određenu razinu potpore za stanovanje u obiteljskom domu, životnom okruženju uz podršku ili stambenom
objektu. Uključivanje njegovatelja zajedno s pacijentom sa DSom u procjenu i odluke o liječenju važno je za dobivanje potpune kliničke slike.
Farmakološki tretmani
Farmakološki tretmani niti liječe niti zaustavljaju patološke promjene povezane s ADom. Ciljevi farmakoterapije u osoba s DSom i ADom, kao iu
multimodalno i uključuje trenutno dostupne tretmane i potpore kako bi se održala funkcionalnost što je dulje moguće. Poglavlje 71 opisuje liječenje
Butler University
ADa u općoj populaciji, a ovo poglavlje posebno govori o ADu kod bolesnika s DSom.
Access Provided by:
Nefarmakološki tretmani
Tradicionalno, ova populacija dobiva određenu razinu potpore za stanovanje u obiteljskom domu, životnom okruženju uz podršku ili stambenom
objektu. Uključivanje njegovatelja zajedno s pacijentom sa DSom u procjenu i odluke o liječenju važno je za dobivanje potpune kliničke slike.
Farmakološki tretmani
Farmakološki tretmani niti liječe niti zaustavljaju patološke promjene povezane s ADom. Ciljevi farmakoterapije u osoba s DSom i ADom, kao iu
općoj populaciji bolesnika s ADom, su usporiti pad kognitivnih funkcija i pomoći u očuvanju ADLa u najvećoj mogućoj mjeri. Proučavana je uporaba
inhibitora kolinesteraze i antagonista N metilDaspartat (NMDA) receptora memantina u populaciji DSa. Iako postoje ograničeni podaci o ispitivanju
koji se odnose na upotrebu memantina u populaciji DSa starijoj od 40 godina, rezultati manjeg prospektivnog randomiziranog dvostruko slijepog
ispitivanja nisu pronašli poboljšanje kognicije i funkcionalnih sposobnosti kod liječenja ili kontrolne skupine. Zapravo, obje su skupine odbile. 58
Rezultati o korištenju inhibitora kolinesteraze za poboljšanje učenja i pamćenja kod osoba s DSom ograničeni su na male veličine uzorka. Donepezil
(3 mg) ispitan je u jednom 24tjednom, randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju na 21 ženi s DSom i teškim IDom.
Na kraju ispitivanja, poboljšanja prema sustavu skaliranja Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (ICF) bila su značajna i
donepezil se dobro podnosio. 59
Korištenje transdermalnih flastera s rivastigminom za Alzheimerovu demenciju u odraslih s DSom također je procijenjeno u pilot studiji koja je
uključivala 10 pacijenata. U ovoj studiji, tijekom prva 2 tjedna, pacijenti su dobivali dozu od 1,5 mg oralno jednom dnevno, koja je zatim povećana na
dva puta dnevno tijekom dodatna 4 tjedna. Nakon toga, pacijenti su primali 4,6 mg/24 sata putem transdermalnog flastera za preostalih 6 mjeseci
ispitivanja. Kako je ovo bila serija slučajeva rivastigminakorištenju, nalazi su uspoređeni s prethodnim rezultatima liječenja i nisu pronađene značajne
razlike. Štetni učinci povezani s flasterom uključivali su eritem, osip, tinitus i proljev. Problemi specifični za ovu populaciju uključivali su ponovno
uklanjanje flastera kod jednog sudionika nakon čega je uslijedila značajna progresija bolesti zbog koje je farmakoterapija postala nepotrebna. 60
U bolesnika s DSom, koji ne ispunjavaju kriterije za AD, ali za koje je poželjna poboljšana kognicija, pokazalo se da je uporaba donepezila sigurna, ali
ne i učinkovita. 61,62 Nadalje, male studije koje koriste rivastigmin , piracetam, folinsku kiselinu i memantin , od kojih sve ciljaju različite putove i
receptore, također nisu pokazale poboljšanu kogniciju u ovoj populaciji. 62 Utvrđeno je da su dva lijeka koja ciljaju na GABA sustav obećavajuća u
mišjem modelu DSa, što nije pretočeno u početne studije na ljudima. Nadalje, i pentilentetrazol i basmisanil proučavani su kod djece, adolescenata i
mladih odraslih osoba s DSom, bez značajnog utjecaja na kogniciju ili adaptivno ponašanje. 63Utvrđeno je da spoj koji se nalazi u listovima zelenog
čaja, epigalokatehin3galat (EGCG), poboljšava prepoznavanje pamćenja, radnu memoriju i kvalitetu života, 64 a u kombinaciji s kognitivnim
treningom tijekom 12 mjeseci bio je učinkovitiji u poboljšanju vizualnog prepoznavanja. pamćenje, inhibitornu kontrolu i adaptivno ponašanje nego
placebo s kognitivnim treningom. 65
Dok se dodatne informacije o farmakoterapiji AD mogu naći u Poglavlju 71 , postojeći medicinski komorbiditeti, kao što su urođene srčane mane, ili
istodobna farmakoterapija mogu ograničiti upotrebu inhibitora kolinesteraze u osoba s DSom. Kliničari se potiču da prate pacijente koji primaju
inhibitore kolinesteraze zbog često prijavljenih nuspojava lijekova i potencijalnih interakcija lijekova.
Potencijalni neurološki komorbiditet od zabrinutosti u DS populaciji s AD su napadaji. Iako se aktivnost napadaja može povećati s dobi, distribucija
napadaja je trimodalna, s prvom vršnom incidencijom koja se javlja prije 1. godine života (40%) i pretežno se sastoji od infantilnih grčeva. Drugi
vrhunac javlja se u dobi između 20 i 30 godina (40%), a posljednji vrhunac odgovara početku demencije povezane s Alzheimerom (20%). 56 Važno je
napomenuti da su starija dob i dijagnoza DS neovisni čimbenici rizika za napadaje. 66 Stoga je neophodno praćenje novonastalih napadaja i liječenje
antikonvulzivima, prema potrebi. Napadaji mogu narušiti kognitivno funkcioniranje, osobito ako nisu dobro kontrolirani. 67Više informacija o
epilepsiji i napadajima općenito možete pronaći u 73. poglavlju “Epilepsija”.
Evaluacija terapijskih ishoda
Osnovno funkcioniranje mora se uspostaviti rano u odrasloj dobi prije početka AD, što se općenito događa tijekom trećeg ili četvrtog desetljeća života.
Ovo može biti osobito presudno kod pojedinaca bez izražajnih jezičnih vještina. Kontrolne evaluacije treba obaviti prije dobi od 35 godina (barem
jednom), zatim jednom godišnje do svakih 5 godina. 56 Ako se koriste inhibitori kolinesteraze, preporučuju se procjene svaka 2 do 4 mjeseca (nakon
postizanja doze održavanja) kako bi se pratila učinkovitost ako očekivani dobici nisu primijećeni. Praćenje mogućih nuspojava povezanih s lijekovima,
uključujući proljev, mučninu, povraćanje, nesanicu i glavobolju, također je bitno.
Procjena terapijskih ishoda za one s DSom počinje temeljitom multidisciplinarnom evaluacijom kako bi se uspostavio osnovni popis problema,
identificiranje jasnih terapijskih ciljeva i valjana farmakoterapijska obrazloženja za usmjeravanje doziranja lijekova i praćenja nuspojava lijekova.
Detaljan popis ciljeva liječenja, subjektivnih i objektivnih, važan je za osobe s DSom kako bi pomogao u procjeni odgovora na lijekove. Pažljivo
praćenje pojave potencijalnih nuspojava treba redovito provoditi i dokumentirati kao dio stalne procjene učinkovitosti lijekova i osigurati da
Osnovno funkcioniranje mora se uspostaviti rano u odrasloj dobi prije početka AD, što se općenito događa tijekom trećeg ili četvrtog desetljeća života.
Butler University
Ovo može biti osobito presudno kod pojedinaca bez izražajnih jezičnih vještina. Kontrolne evaluacije treba obaviti prije dobi od 35 godina (barem
jednom), zatim jednom godišnje do svakih 5 godina. 56 Ako se koriste inhibitori kolinesteraze, preporučuju se procjene svaka 2 do 4 mjeseca (nakon
Access Provided by:
postizanja doze održavanja) kako bi se pratila učinkovitost ako očekivani dobici nisu primijećeni. Praćenje mogućih nuspojava povezanih s lijekovima,
uključujući proljev, mučninu, povraćanje, nesanicu i glavobolju, također je bitno.
Procjena terapijskih ishoda za one s DSom počinje temeljitom multidisciplinarnom evaluacijom kako bi se uspostavio osnovni popis problema,
identificiranje jasnih terapijskih ciljeva i valjana farmakoterapijska obrazloženja za usmjeravanje doziranja lijekova i praćenja nuspojava lijekova.
Detaljan popis ciljeva liječenja, subjektivnih i objektivnih, važan je za osobe s DSom kako bi pomogao u procjeni odgovora na lijekove. Pažljivo
praćenje pojave potencijalnih nuspojava treba redovito provoditi i dokumentirati kao dio stalne procjene učinkovitosti lijekova i osigurati da
nuspojave nisu čimbenik koji doprinosi promjenama u ponašanju.
POREMEĆAJ SPEKTRA AUTIZMA
Poremećaj iz autističnog spektra (ASD) je bihevioralno definiran pervazivni razvojni poremećaj (PDD), koji uključuje autistični poremećaj, Aspergerov
poremećaj ili PDD koji nije drugačije specificiran. 57Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSMV) ti su poremećaji grupirani
zajedno i nazivaju se autizmom ili poremećajima iz spektra autizma. Ovaj se odjeljak posebno usredotočuje na ASD, koji općenito karakteriziraju trajni
nedostaci u društvenoj komunikaciji i društvenoj interakciji u više konteksta, kao i ograničeni, ponavljajući obrasci ponašanja, interesa ili aktivnosti.
Simptomi moraju biti prisutni u ranom razvojnom razdoblju i uzrokovati klinički značajna oštećenja u društvenim, profesionalnim ili drugim važnim
područjima funkcioniranja. Poremećaji se ne mogu objasniti intelektualnim nedostatkom ili globalnim zastojem u razvoju. Ozbiljnost ASDa temelji se
na razini potpore potrebne za poremećaje socijalne komunikacije i stupnju u kojem je ograničeno,ponavljajući obrasci ponašanja oštećuju
funkcioniranje.57,68 Autizam nije bolest već neurorazvojni poremećaj s više mogućih etiologija. 69,70 Početak je obično mlađi od 3 godine i obično je, ali
ne uvijek, povezan s nekim stupnjem IDa. 57
Epidemiologija
Nedavno je došlo do povećanja prijavljene prevalencije ASDa, pri čemu je posljednja nacionalna procjena bila 1:68 djece identificirane s ASDom. 70,73
Sugerira se da je prijavljena povećana prevalencija prvenstveno povezana s promjenom i proširenjem dijagnostičkih kriterija, zajedno s povećanim
indeksom sumnje, a ne stvarnom povećanom incidencijom, budući da se ASD identificira bihevioralno, a dijagnostičke granice nisu uvijek čisto. 71,72
Osim toga, uključivanje pojedinaca s dijagnosticiranim Aspergerovim poremećajem i PDDNOS u novije studije također može pridonijeti povećanju.
72Neka ponašanja (npr. stereotipi) koja se vide kod osoba s ASDom također se mogu vidjeti i kod osoba bez ASDa. Jedna je studija pokazala da djeca
s poviješću rane institucionalizacije pokazuju više stereotipnih ponašanja koja su se znatno smanjila nakon smještaja u udomiteljsku skrb. 73 Postoji
značajan utjecaj intelektualnih sposobnosti na izražavanje simptoma ASDa, što rezultira nedostatkom homogenosti u kliničkom izražavanju stanja. 74
Procjene prevalencije razlikuju se ovisno o spolu i rasi/etničkoj pripadnosti, pri čemu je autizam četiri do pet puta češći kod muškaraca. 69 Kada je
prisutan, ID se kreće od blagog do ozbiljnog.
Etiologija
Etiologija ASDa pripisuje se višestrukim uzročnim čimbenicima, uključujući mutacije gena, abnormalnosti u razvoju mozga i interakcije između
genetike i okoline. 68 Autizam se može pojaviti istodobno s drugim razvojnim poremećajima koji imaju poznatu genetsku osnovu, kao što je fragilni X
sindrom 69 i tuberozna skleroza. 75 Trenutna istraživanja primarno su usmjerena na genetiku i neuropatologiju. Iako jedna genetska mutacija ili
varijanta koja dovodi do ASDa tek treba biti identificirana, nalazi istraživanja pokazuju da strukturne promjene u DNK genoma, poznate kao varijacije
broja kopija (CNV), mogu biti uključene u ASD jer se čini da je to visoko nasljedni poremećaj . 76 Autizam se često javlja istovremeno s epilepsijom 77i
mogu biti povezani s defektima gena mikrodelecije koji su također čimbenici rizika za shizofreniju i poremećaj pažnje/hiperaktivnosti (ADHD). Primjeri
uključuju povezanost između ASDa, intelektualnih poteškoća, shizofrenije i napadaja s mikrodelecijama na regijama 15q13.3 i 1q21.1 78 ; međutim,
druga mjesta također mogu biti uključena.
Poremećaji unutar kritičnih vremenskih razdoblja odgovorni za razvoj ekscitatornog i inhibitornog razvoja neurona također mogu pridonijeti etiologiji
ASDa. Nadalje, kombinacija genetskih i/ili okolišnih čimbenika, u nedostatku bilo kakvog kompenzacijskog mehanizma, može ometati plastičnost
mozga 74 ili ometati ekscitatornu i inhibitornu ravnotežu i/ili tajming tijekom kritičnih razdoblja. 79 Osim toga, oni kojima je dijagnosticiran ASD mogu
pokazati ono što se naziva "neuobičajena senzorna obrada", budući da je dijagnoza ASDa povezana s izraženijim senzornim simptomima od drugih
razvojnih poremećaja, a za djecu postoji pozitivna korelacija između socijalnog oštećenja i senzornih simptoma . 80
Braća i sestre oboljele djece imaju znatno veći rizik od ASDa (3%18,7%) nego oni u općoj populaciji. 81 Rezultati nacionalnog registra dobrovoljaca
(2920 djece, 1235 obitelji, najmanje 1 dijete koje ispunjava dijagnostičke kriterije ASDa i najmanje 1 rođeni brat/sestra) otkrili su da je stopa
podudarnosti između braće i sestara bila 10,9%. Sveukupno, dodatnih 8,9% braće i sestara pokazalo je kašnjenje govora s autističnom kvalitetom
govora. 81
ASDa. Nadalje, kombinacija genetskih i/ili okolišnih čimbenika, u nedostatku bilo kakvog kompenzacijskog mehanizma, može ometati plastičnost
Butler University
mozga 74 ili ometati ekscitatornu i inhibitornu ravnotežu i/ili tajming tijekom kritičnih razdoblja. 79 Osim toga, oni kojima je dijagnosticiran ASD mogu
Access Provided by:
pokazati ono što se naziva "neuobičajena senzorna obrada", budući da je dijagnoza ASDa povezana s izraženijim senzornim simptomima od drugih
razvojnih poremećaja, a za djecu postoji pozitivna korelacija između socijalnog oštećenja i senzornih simptoma . 80
Braća i sestre oboljele djece imaju znatno veći rizik od ASDa (3%18,7%) nego oni u općoj populaciji. 81 Rezultati nacionalnog registra dobrovoljaca
(2920 djece, 1235 obitelji, najmanje 1 dijete koje ispunjava dijagnostičke kriterije ASDa i najmanje 1 rođeni brat/sestra) otkrili su da je stopa
podudarnosti između braće i sestara bila 10,9%. Sveukupno, dodatnih 8,9% braće i sestara pokazalo je kašnjenje govora s autističnom kvalitetom
govora. 81
Daljnja potpora visokoj nasljednosti poremećaja prikazana je dodatnim istraživanjem koje ističe da rizik od brata i sestre varira ovisno o spolu
indeksnog djeteta: 4% naspram 7% za žensko u usporedbi s muškim. Ako se dijagnosticira drugo dijete, rizik za podudarnost kod sljedeće braće i
sestara povećava se na između 25% i 30%. 82
Dob roditelja je istraživana kao potencijalni faktor rizika za ASD. Rezultati studije slučajakontrole koja je uključivala kohortu parova koji se
podudaraju po dobi i spolu ( n = 68) otkrili su da je neprilagođena dob roditelja bila viša za oba roditelja (očeva 4 godine viša, majčina 4,8 godina viša) u
onih koji su imali dijete s ASDom, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Nakon prilagodbe za varijable kao što su razina obrazovanja i gestacijska dob,
razlike su se proširile na 5,9 odnosno 6,5 godina. 83,84 Nasuprot ovome, drugo istraživanje identificiralo je dob roditelja kao čimbenik rizika ako je
majka bila mlađa od 30 godina, 84 dok je drugi rad otkrio da je sve veća dob oca povezana s većim rizikom. 85
Iako genetika igra ulogu u razvoju ASDa, izloženost okolišu, uključujući izloženost toksičnim kemikalijama, teratogene, perinatalne inzulte,
prenatalne infekcije, 69 te razine bakra i cinka, trenutno su pod istragom. Imunizacija cjepivom protiv ospica/zaušnjaka/rubeole je istražena i nije
utvrđena uzročna povezanost. 86 Dobro provedene presječne ekološke i kohortne studije slučajakontrole koje su istraživale upotrebu timerosala,
organoživinog spoja koji se prethodno koristio kao konzervans cjepiva, nisu pronašle uzročnu povezanost između cjepiva koja sadrže timerosal i
razvoja ASDa ili nedostataka u neuropsihološkim funkcijama. 87U velikom uzorku privatno osigurane djece sa starijom braćom i sestrama, primanje
MMR cjepiva (ospicezaušnjacirubeola) nije bilo povezano s povećanim rizikom od ASDa, bez obzira na to jesu li starija braća i sestre imali ASD. 88
Unatoč nedostatku dokaza, neurotoksični učinak izloženosti živi i dalje je predmet žestoke rasprave među mnogim zagovornicima osoba s ASDom.
Kliničari moraju biti dobro informirani o ovom pitanju kako bi educirali roditelje i skrbnike.
Patofiziologija
Neurorazvojna osnova ASDa potaknula je značajno zanimanje za rane morfološke promjene u razvoju mozga, posebno otkrića ranog prekomjernog
rasta mozga. Opseg glave pri rođenju kreće se od malo ispod normalnog do unutar normalnih granica. Ovaj nalaz se mijenja do 2. do 3. mjeseca
starosti kada dolazi do ubrzanog rasta glave. Stopa rasta može premašiti dvije standardne devijacije iznad prosjeka. Otprilike 60% dojenčadi s
dijagnozom ASDa u usporedbi sa 6% normalne dojenčadi ima ovu stopu ubrzanog rasta glave. Povećanje je u pozitivnoj korelaciji s povećanjem
ozbiljnosti IDa. Nakon ovog razdoblja ubrzanog rasta glave, tijekom kojeg vremena mozak dojenčeta može dostići veličinu mozga odrasle osobe,
primjećuje se usporavanje ili potpuni prestanak rasta glave. 69Mehanički gledano, ovaj ubrzani rast mozga može predisponirati mozak u razvoju za
povećanu ranjivost, budući da se razvoj kortikalnih sklopova uspostavlja tijekom kritičnih postnatalnih razdoblja.
Nadalje, disfunkcija praktički svih neuralnih sustava u mozgu predložena je u nekom trenutku kao potencijalna osnova ASDa. 89 Za razliku od
prethodno spomenutih patofizioloških mehanizama koji uključuju rast glave, sugerira se da su neuropatološke promjene zabilježene u osoba s ASD
om prenatalnog podrijetla, prvenstveno u prvih 6 mjeseci gestacije. 69 Ove promjene sugeriraju da ASD utječe na funkcionalno raznolik i široko
rasprostranjen skup neuralnih sustava, čineći poremećaj daleko širim opsegom od jednostavnog poremećaja socijalne interakcije. 89Unatoč ovim
nalazima, obrazac abnormalnosti mozga čini se donekle diskretnim, jer autizam štedi mnoge perceptivne i kognitivne sustave, a lokalizirani neuralni
deficit može imati šire neurofunkcionalne implikacije svojim utjecajem na razvoj mozga. 89
Postoje također istraživanja koja podupiru hipotezu da abnormalnosti u kolinergičkim receptorima i smanjenje vezanja nikotinskih receptora u
kolinergičkom sustavu, kao i disfunkcija u GABAergičkom sustavu, 77 mogu postojati u osoba s ASDom. Nikotinski receptori poboljšavaju kognitivnu
obradu (tj. pamćenje i pažnju) i otvaraju mogućnost terapijske intervencije putem modulacije kolinergičkih receptora. 90,92 Otprilike 25% do 60% djece
s ASDom ima povišene periferne koncentracije neurotransmitera serotonina u trombocitima 91 dok studije metabolita dopamina i kateholamina nisu
uspjele dosljedno pokazati abnormalnosti.
Uzete sve zajedno, ove studije ocrtavaju mnoge različite i često kontradiktorne hipoteze u vezi s patogenezom ASDa.
Proces u više koraka predložen je kao strukturirani pristup diferencijalnoj dijagnozi sumnje na ASD. Kao poremećaj spektra, ozbiljnost ili razina
oštećenja unutar svake od ovih značajki može biti vrlo promjenjiva. Stoga ovaj strukturirani pristup uključuje određivanje intelektualne funkcije i
razine jezičnog razvoja, nakon čega slijedi procjena djetetova ponašanja u odnosu na kronološku dob, mentalnu dob i jezičnu dob. Važno je
s ASDom ima povišene periferne koncentracije neurotransmitera serotonina u trombocitima 91 dok studije metabolita dopamina i kateholamina nisu
Butler University
uspjele dosljedno pokazati abnormalnosti. Access Provided by:
Uzete sve zajedno, ove studije ocrtavaju mnoge različite i često kontradiktorne hipoteze u vezi s patogenezom ASDa.
Proces u više koraka predložen je kao strukturirani pristup diferencijalnoj dijagnozi sumnje na ASD. Kao poremećaj spektra, ozbiljnost ili razina
oštećenja unutar svake od ovih značajki može biti vrlo promjenjiva. Stoga ovaj strukturirani pristup uključuje određivanje intelektualne funkcije i
razine jezičnog razvoja, nakon čega slijedi procjena djetetova ponašanja u odnosu na kronološku dob, mentalnu dob i jezičnu dob. Važno je
identificirati relevantna komorbidna medicinska stanja i prisutnost povezanih psihosocijalnih čimbenika koji doprinose. 92
K L I N IČKA PREZENTACIJA: Poremećaj iz autističnog spektra
O pćenito
Pojedinci obično imaju kašnjenja ili abnormalnosti u društvenoj komunikaciji/interakciji kao i ograničene, ponavljajuće obrasce ponašanja,
interesa ili aktivnosti.
Dijagnostičke značajke
Značajno oštećenje neverbalne komunikacije.
Nemogućnost razvijanja odnosa s vršnjacima.
Nedostatak spontanih interakcija s ljudima ili okolinom.
Zaostajanje u razvoju komunikacije.
Nemogućnost korištenja ekspresivnog jezika primjerenog razvojnoj razini.
Nedostatak razvojno primjerene igre.
Stereotipno ili nefunkcionalno ritualno ponašanje.
Nesposobnost toleriranja promjena.
Stereotipni ili ponavljajući, nefunkcionalni motorički pokreti.
Ograničen opseg igre ili interesa.
Podaci iz literature 9395
Često su osobe s ASDom normalnog fizičkog izgleda. Između 2% i 21% osoba s ASDom također ima komorbidne napadaje, što može povećati rizik od
većih intelektualnih oštećenja. 57,93,96 Ostali medicinski komorbiditeti koji se često prijavljuju u ovoj populaciji uključuju poremećaje spavanja,
intoleranciju na hranu i gastrointestinalnu disfunkciju. 97
Kardinalne značajke ASDa uključuju trajno oštećenje uzajamne socijalne interakcije, trajne abnormalnosti u verbalnim i neverbalnim
komunikacijskim vještinama te ograničene, ponavljajuće i stereotipne obrasce ponašanja, interesa i aktivnosti. 57,97 One se primarno manifestiraju kao
odbojnost prema pogledu, malo/nikakvo zanimanje za sklapanje prijateljstva, sklonost samotnjačkim aktivnostima, ponavljanje riječi/fraza, monoton
glas, inzistiranje na istovjetnosti i nedostatak svijesti o tuđim osjećajima. 57,98 U većini slučajeva (~75%), postoji povezana dijagnoza IDa, u rasponu od
blage do duboke: otprilike 30% funkcionira u rasponu blage do umjerene ID, dok 45% do 50% ima ozbiljne do duboko oštećenje. 92Epidemiološki
podaci sugeriraju da se rizik od razvoja ASDa povećava kako se IQ smanjuje. 92 Nekoliko osoba s ASDom ima neobične sposobnosti koje se nazivaju
splinter funkcije ili otočići prerano sazrijevanja. Najznačajniji od njih evidentirani su kod autističnog učenjaka, kod kojeg pojedinci mogu imati ranu
zrelost u matematičkim izračunima, umjetnosti, glazbi ili pamćenju napamet. 57,92
U mnogim slučajevima roditelji navode da su bili zabrinuti zbog djetetova nezainteresiranosti za društvene interakcije od rođenja, ali su bili sigurni
barem do 3. godine. 57 U kontroliranom okruženju, uporaba integriranog modela za probir bila je učinkovita u dijagnosticiranju djece prije 36 mjeseci
99 Izvorni nalazi ponašanja koji upućuju na potrebu za intelektualnom procjenom uključivali su nedostatak brbljanja, pokazivanja ili drugih
starosti.
gestikulacija do 12 mjeseci, odsustvo razvoja jezika jedne riječi do 16 mjeseci, odsustvo razvoja jezika od dvije riječi do 24 mjeseca starosti i gubitak
prethodno posjedovanih jezičnih ili društvenih vještina u bilo kojoj dobi. 69 Preporuča se ranija intervencija kada se prepoznaju rani znakovi i
blage do duboke: otprilike 30% funkcionira u rasponu blage do umjerene ID, dok 45% do 50% ima ozbiljne do duboko oštećenje. 92Epidemiološki
Butler University
podaci sugeriraju da se rizik od razvoja ASDa povećava kako se IQ smanjuje. 92 Nekoliko osoba s ASDom ima neobične sposobnosti koje se nazivaju
Access Provided by:
splinter funkcije ili otočići prerano sazrijevanja. Najznačajniji od njih evidentirani su kod autističnog učenjaka, kod kojeg pojedinci mogu imati ranu
zrelost u matematičkim izračunima, umjetnosti, glazbi ili pamćenju napamet. 57,92
U mnogim slučajevima roditelji navode da su bili zabrinuti zbog djetetova nezainteresiranosti za društvene interakcije od rođenja, ali su bili sigurni
barem do 3. godine. 57 U kontroliranom okruženju, uporaba integriranog modela za probir bila je učinkovita u dijagnosticiranju djece prije 36 mjeseci
starosti. 99 Izvorni nalazi ponašanja koji upućuju na potrebu za intelektualnom procjenom uključivali su nedostatak brbljanja, pokazivanja ili drugih
gestikulacija do 12 mjeseci, odsustvo razvoja jezika jedne riječi do 16 mjeseci, odsustvo razvoja jezika od dvije riječi do 24 mjeseca starosti i gubitak
prethodno posjedovanih jezičnih ili društvenih vještina u bilo kojoj dobi. 69 Preporuča se ranija intervencija kada se prepoznaju rani znakovi i
simptomi ASDa.
Teško je odrediti je li ASD prisutan kod osoba s teškim do dubokim IDom; stoga se dijagnoza postavlja u takvim slučajevima kada postoje kvalitativni
deficiti u socijalnim i komunikacijskim vještinama i kada su prisutna specifična ponašanja karakteristična za ASD. 57 Ključna središnja razlika između
IDa i ASDa je ta da se osobe s IDom same obično odnose prema odraslima na način koji je u skladu s njihovom mentalnom dobi, koriste njihov jezik
za komunikaciju s drugima i imaju relativno ujednačen profil oštećenja bez rascjepkanih funkcija. 92,94
Iako ne postoje definitivni biološki markeri za identifikaciju pojedinaca s ASDom, potrebno je obaviti niz medicinskih procjena na početku, kako bi se
pomoglo u razlikovanju dijagnoze kao ASDa i kako bi se isključili drugi poremećaji. Tablica 901 opisuje parametre koje treba uzeti u obzir u
medicinskoj procjeni za osobe za koje se sumnja da imaju ASD i obrazloženje za procjenu.
TABLICA 901
Medicinski pregled za osobe s poremećajem iz autističnog spektra
Parametar Obrazloženje
Zdravstvena, medicinska, Obavite početni pregled ili potvrdite dijagnozu; identificirati temeljni uzrok; procijeniti snage i slabosti; identificirati
bihevioralna i razvojna povijest komorbiditete; izmjeriti opseg glave; identificirati potrebne resurse
Woodov svjetlosni ispit Identify depigmented macules associated with tuberous sclerosis
Hearing and vision testing Profound hearing loss can illicit symptoms mimicking ASD (receptive language deficits); most are normal
Heavy metal testing Perform if there is a history of malnutrition, recurrent vomiting, early onset seizures, dysmorphic features, presence
of ID or developmental delays
Genetic testing for karyotype, Benefits family for genetic counseling purposes; evaluation of siblings, if applicable; review family history for three
fragile X, Rett syndrome generations
Test for inborn errors of Indicated in those with a history of lethargy, recurrent vomiting, early seizures, dysmorphic or coarse facial features,
metabolism/metabolic testing ID
CBC, thyroid function testing CBC if anemia suspected; thyroid function tests to rule out baseline thyroid abnormality that can affect
mood/activity level
EEG Evaluate neurologic findings that cannot be explained by the diagnosis of ASD alone or in the presence of
developmental regression, particularly language
Neuroimaging Evaluate neurologic findings that cannot be explained by the diagnosis of ASD alone; identify specific
neuropathologic changes associated with ASD, including brain volume
CBC, complete blood count; EEG, electroencephalograph; ID, intellectual disability.
Data from References 59, 72, 100, and 148.
Oni pojedinci s ASDom i kvocijentima inteligencije (IQ) iznad 70 koji koriste komunikativni jezik u dobi od 5 do 7 godina imaju najbolje prognoze. 92
Chapter 90: Intellectual and Developmental Disabilities: Down Syndrome and Autism Spectrum Disorder, Steven R. Erickson
Suprotno tome, niski IQ rezultati i neuspjeh u razvoju komunikativnog jezika do dobi od 5 godina koreliraju s lošijom dugoročnom prognozom. 100/ 34
Page 13
Studije ishoda kod osoba s poremećajem autizma dovode u korelaciju IQ, posebno verbalni IQ, sa sposobnošću da budu zaposleni i žive samostalno.
89,94 Poteškoće u učenju samostalni su čimbenik rizika za razvoj problema u ponašanju, a 41% djece s blagim, umjerenim ili teškim poteškoćama u učenju
Butler University
CBC, complete blood count; EEG, electroencephalograph; ID, intellectual disability. Access Provided by:
Data from References 59, 72, 100, and 148.
Oni pojedinci s ASDom i kvocijentima inteligencije (IQ) iznad 70 koji koriste komunikativni jezik u dobi od 5 do 7 godina imaju najbolje prognoze. 92
Suprotno tome, niski IQ rezultati i neuspjeh u razvoju komunikativnog jezika do dobi od 5 godina koreliraju s lošijom dugoročnom prognozom. 100
Studije ishoda kod osoba s poremećajem autizma dovode u korelaciju IQ, posebno verbalni IQ, sa sposobnošću da budu zaposleni i žive samostalno.
89,94 Poteškoće u učenju samostalni su čimbenik rizika za razvoj problema u ponašanju, a 41% djece s blagim, umjerenim ili teškim poteškoćama u učenju
ima značajan emocionalni poremećaj u ponašanju. 94Studije pokazuju da djeca visokog kvocijenta inteligencije s ASDom mogu s vremenom
učinkovitije napraviti pozitivne promjene u komunikacijskim i društvenim domenama. Područja za koja je manje vjerojatno da će se poboljšati su ona
koja se odnose na ritualna i ponavljajuća ponašanja. 98 Do 80% djece s dijagnozom ASDa nastavilo je doživljavati izraženo oštećenje društvenih
interakcija kao odrasli, a blagi do umjereni ID zabilježen je za približno 30%. 101
Uz osnovne simptome ASDa, mnoge osobe s ovim poremećajem pokazuju druga značajna neprilagodljiva ponašanja, kao što je agresija prema sebi i
drugima. Ovi problemi u ponašanju mogu ometati svakodnevne aktivnosti i predstavljaju izazov za pojedinca, obitelji i njegovatelje. 102
LIJEČENJE
Željeni ishodi
Ciljevi liječenja kod osoba s dijagnozom ASDa su maksimiziranje njihove sposobnosti da vode potpuno samostalan život kroz pristupe skrbi i
podrške usmjerene na osobu. To uključuje rješavanje nedostataka u komunikaciji i društvenoj interakciji korištenjem strukturiranog pristupa i
minimiziranje utjecaja ograničenog ponašanja (npr. stereotipa ili ponavljanja) koje odgovara razini intelektualnih sposobnosti, jezičnog razvoja i
kronološke dobi. Multimodalni plan liječenja trebao bi se baviti (a) uspostavljanjem realnih ciljeva za obrazovne napore, (b) utvrđivanjem prisutnosti
ciljanih bihevioralnih simptoma za intervenciju, (c) davanjem prioriteta ciljanim simptomima i komorbidnim stanjima za intervenciju, (d) korištenjem
specifičnih metoda praćenja ishoda funkcionalnih domena (vještine ponašanja, vještine prilagodbe, akademske vještine, vještine socijalne
interakcije,komunikacijske vještine) i (e) praćenje učinkovitosti i mogućih štetnih učinaka lijekova (ako se koriste). Nacionalni instituti za zdravlje (NIH)
predlažu da strategije liječenja koje se temelje na dokazima uključuju korištenje i psihoedukativnih terapija i lijekova.103 Učinkovit, dobro osmišljen,
multimodalni plan liječenja koji se dosljedno provodi ima najviše potencijala da pozitivno oblikuje način na koji pojedinac s ASDom komunicira s
okolinom i poboljša kvalitetu svog života te kvalitete života svojih obitelji i skrbnika.
Nakon temeljite dijagnostičke evaluacije, planiranje liječenja za pojedinca s ASDom ključno je za osiguranje dosljednosti i učinkovitosti
intervencija. Uz često ozbiljnu prirodu problema u ponašanju i adaptaciji, nije iznenađujuće da su za osobe s ASDom predloženi mnogi mogući
modaliteti liječenja kojima nedostaje dokazna osnova. Dva pristupa liječenju ASDa s podrškom utemeljenom na dokazima i kliničkim konsenzusom
su bihevioralne/psihoedukativne terapije 104 i intervencija psihoaktivnih lijekova 66prema potrebi. Svi dionici (obitelj, edukatori, skrbnici i klinički
stručnjaci) trebali bi biti uključeni u proces planiranja liječenja, a odluke bi se trebale temeljiti na dokazima i individualizirati prema specifičnim
identificiranim potrebama pojedinca. Mogućnost komunikacijskih nedostataka često ograničava samoprijavljivanje psihopatologije. Višestrani pristup
prikupljanju informacija trebao bi uključivati izravno promatranje; razgovori s pacijentom, roditeljima, obitelji, njegovateljima i učiteljima; i pregled
medicinskog kartona, uključujući sve informacije o ljestvici ocjene ponašanja.
Dostupni dokazi sugeriraju da odgovarajuće osmišljene, dosljedno implementirane obrazovne usluge pozitivno utječu na stjecanje društvenih,
komunikacijskih, samozbrinjavanja i kognitivnih vještina, od kojih svaka olakšava dugoročni uspjeh osobe. Usluge, kao što su radna terapija, fizikalna
terapija i govorna patologija, često su integralni aspekti cjelokupnog obrazovnog plana. Zbog sveprisutne potrebe za istovjetnošću u rutini, trajno i
dosljedno cjelogodišnje obrazovno programiranje učinkovitije je od povremenih, epizodnih intervencija. Učinkovita jezična i komunikacijska obuka
može dovesti do općih poboljšanja u društvenim vještinama i ponašanju koje se ponavlja, te tako pozitivno utjecati na druge nespecifične
neprilagođene probleme u ponašanju kao što su nepoštivanje, samoozljeđivanje i agresija. 105
Strategije intervencije, kao što je diskretna probna obuka, pokazale su poboljšanje u izazovnim ponašanjima. Obrazovne tehnike uključuju
strukturiranje okoline, obiteljski trening, modeliranje vršnjačkih uloga i senzornu integraciju za optimizaciju interakcija s okolinom. 104 Primijenjene
bihevioralne analitičke intervencije sada imaju dokaze i sredstva koja podupiru njihovo korištenje od strane osoba s ASDom. 102,106
Mnoge studije psihofarmakoloških intervencija kod osoba s ASDom imaju metodološke nedostatke uključujući probleme u eksperimentalnom
dizajnu i veličini uzorka, loše definirane dijagnostičke kriterije i mnoge kliničke ishode ograničenog trajanja ili dvojbenog kliničkog značaja. Među
Butler University
Strategije intervencije, kao što je diskretna probna obuka, pokazale su poboljšanje u izazovnim ponašanjima. Obrazovne tehnike uključuju
Access Provided by:
strukturiranje okoline, obiteljski trening, modeliranje vršnjačkih uloga i senzornu integraciju za optimizaciju interakcija s okolinom. 104 Primijenjene
bihevioralne analitičke intervencije sada imaju dokaze i sredstva koja podupiru njihovo korištenje od strane osoba s ASDom. 102,106
Mnoge studije psihofarmakoloških intervencija kod osoba s ASDom imaju metodološke nedostatke uključujući probleme u eksperimentalnom
dizajnu i veličini uzorka, loše definirane dijagnostičke kriterije i mnoge kliničke ishode ograničenog trajanja ili dvojbenog kliničkog značaja. Među
nizom znanstveno nepotkrijepljenih tretmana za ASD je korištenje komplementarne i alternativne medicine (CAM). Studija koja je obuhvatila 540
obitelji djece s ASDom otkrila je da je dijete/obitelj u prosjeku isprobalo sedam CAM terapija. 107Eliminacijske dijete u kojima su kazein (iz mliječnih
proizvoda) i/ili gluten (iz pšeničnih proizvoda) isključeni iz prehrane nisu pokazale nikakvu korist. Druge takve navodne terapije uključuju omega3
masne kiseline i odabrane biljne lijekove, posebno ginko bilobu. Međutim, kontrolirana ispitivanja nisu pokazala značajne razlike između
suplementacije omega3 i ginka bilobe u usporedbi s placebom. 108
Trenutna istraživanja neurobiološke osnove ASDa usmjerena su na serotonergički, peptidergički, dopaminergički i noradrenergički sustav. Ovo
istraživanje ima posebnu primjenu za nesanicu u djece s poremećajem poremećaja autizma, budući da se navodi da se prevalencija poremećaja
spavanja kreće od 44% do 83%. 109Roditelji obično ocjenjuju poremećaj spavanja značajnim kliničkim problemom. Kao i kod bolesnika bez ASDa,
važno je odrediti temeljnu etiologiju problema sa spavanjem. Intervencije u ponašanju (npr. poboljšana higijena spavanja, uklanjanje loših navika
spavanja i edukacija roditelja) trebaju se poduzeti prije primjene farmakoterapije. FDA nije odobrila nijedan lijek za pedijatrijsku nesanicu. Dok su
podaci iz kontroliranih ispitivanja ograničeni, postoji podrška za upotrebu, sigurnost i učinkovitost melatonina. U pregledu literature o upotrebi
melatonina u ASDu, 85% ( n = 107) prijavilo je poboljšani san, posebno kraće latencije početka spavanja. Doze su bile u rasponu od 0,75 do 6 mg.
Nuspojave su bile blage (glavobolje, GI smetnje, vrtoglavica). 110 89. poglavljedetaljnije ocrtava liječenje poremećaja spavanja.
Agresivnost prema sebi i drugima te teški napadi bijesa zabrinjavaju, osobito kod odraslih s poremećajem autizma. Uz uključivanje
nefarmakoloških intervencija, često se koristi i farmakoterapija. Unatoč ograničenoj potpori utemeljenoj na dokazima, psihoaktivni lijekovi naširoko
su korišteni za smanjenje učestalosti i intenziteta ovih ponašanja. Važno je da kliničari identificiraju i pažljivo prate specifične bihevioralne ciljne
reakcije simptoma kako bi izbjegli praksu pretjeranog propisivanja psihoaktivnih lijekova.
Antipsihotici
Predložena je povezanost između disregulacije dopamina i povećane agresije, uključujući samoozljeđivanje, u skladu s životinjskim modelima. 102
Takva su otkrića dovela do upotrebe antipsihotika koji djeluju kao dopaminergički antagonisti za rješavanje agresije i samoozljeđujućeg ponašanja.
Antipsihotik prve generacije s najviše dokaza za kratkoročnu i dugoročnu sigurnost i učinkovitost je haloperidol. Ciljano ponašanje uključivalo je
oštećenje učenja, ljutnju, labilnost raspoloženja, hiperaktivnost i socijalno povlačenje. Iako su rezultati za poboljšanje ciljanog ponašanja bili veći u
liječenju antipsihoticima u usporedbi s placebo skupinom, rizik od razvoja diskinezija i uvođenje novih antipsihotika ozbiljno su ograničili upotrebu
haloperidola . 68,71
Kako je nekoliko psihofarmakoloških sredstava dobro proučeno u ovoj populaciji, a još manje ih je dobilo odobrenje FDA, trenutačno je
istraživanje usmjereno prvenstveno prema atipičnim antipsihoticima. Offlabel uporaba lijekova odobrenih od strane FDAe (tj. uporaba odobrenog
lijeka za neodobrenu uporabu) je prihvatljiva klinička praksa kada postoji potpora utemeljena na dokazima za uporabu lijeka i ako je dobiven
informirani pristanak; međutim, trenutno postoji relativan nedostatak snažnih istraživanja u ovom području.
Aripiprazol i risperidon trenutno su odobreni od FDA za liječenje simptoma ponašanja (razdražljivost) povezanih s ASDom. 111,112 Pregled literature
pokazao je da je i kratkotrajna i dugotrajna primjena oralno primijenjenog aripiprazola , u rasponu doza od 2 do 15 mg dnevno, bila učinkovita za
razdražljivost u pedijatrijskih bolesnika s ASDom. Aripiprazol je bio povezan s nuspojavama koje su se povukle kontinuiranom primjenom. 113116
Prijavljeno je povećanje tjelesne težine tijekom prvih 3 do 6 mjeseci, nakon čega je došlo do platoa. 113 Risperidonima najviše potpore utemeljene na
dokazima za liječenje problema u ponašanju povezanih s ASDom i FDA ga je odobrila za liječenje SIBa, agresije, izljeva bijesa i razdražljivosti kod
djece i adolescenata s ASDom. 68 Učinkovitost risperidona u liječenju razdražljivosti povezane s ASDom utvrđena je u nekoliko kratkoročnih studija (6
do 8 tjedana), placebom kontroliranih ispitivanja u djece i adolescenata (u dobi od 5 do 17 godina) koji su zadovoljili kriterije DSMIV za ASD. Uočena su
značajna poboljšanja u mjerama ishoda kao što su Kontrolna lista nenormalnog ponašanja (ABC) i skala Kliničkog globalnog dojma Promjena (CGIC).
117,118Kratkoročne studije također su pokazale određeni uspjeh kod odraslih osoba s ASDom u smanjenju ponavljajućeg ponašanja, agresije,
razdražljivosti i općih simptoma ponašanja. 119 Primjenu olanzapina podupiru ograničeni podaci iz ispitivanja u djece i adolescenata s ASDom.
Ispitivanje je općenito trajalo kratko (6 do 8 tjedana) s malim brojem sudionika. O pozitivnim rezultatima općenito se izvještava u procjeni ljestvice
globalnog poboljšanja; međutim, značajno povećanje tjelesne težine i sedacija zabilježeni u ispitivanjima olanzapina važna su razmatranja u vaganju
rizika u odnosu na potencijalnu korist. 68 Posthoc analiza zdravstvene kvalitete života pedijatrijskih bolesnika koji primaju aripiprazolpronašli su
poboljšane rezultate u usporedbi s placebom u tri od pet subskala, uključujući emocionalno, socijalno i kognitivno funkcioniranje. 120,124
djece i adolescenata s ASDom. Učinkovitost risperidona u liječenju razdražljivosti povezane s ASDom utvrđena je u nekoliko kratkoročnih studija (6
do 8 tjedana), placebom kontroliranih ispitivanja u djece i adolescenata (u dobi od 5 do 17 godina) koji su zadovoljili kriterije DSMIV za ASD. Uočena su
Butler University
značajna poboljšanja u mjerama ishoda kao što su Kontrolna lista nenormalnog ponašanja (ABC) i skala Kliničkog globalnog dojma Promjena (CGIC).
Access Provided by:
117,118Kratkoročne studije također su pokazale određeni uspjeh kod odraslih osoba s ASDom u smanjenju ponavljajućeg ponašanja, agresije,
razdražljivosti i općih simptoma ponašanja. 119 Primjenu olanzapina podupiru ograničeni podaci iz ispitivanja u djece i adolescenata s ASDom.
Ispitivanje je općenito trajalo kratko (6 do 8 tjedana) s malim brojem sudionika. O pozitivnim rezultatima općenito se izvještava u procjeni ljestvice
globalnog poboljšanja; međutim, značajno povećanje tjelesne težine i sedacija zabilježeni u ispitivanjima olanzapina važna su razmatranja u vaganju
rizika u odnosu na potencijalnu korist. 68 Posthoc analiza zdravstvene kvalitete života pedijatrijskih bolesnika koji primaju aripiprazolpronašli su
poboljšane rezultate u usporedbi s placebom u tri od pet subskala, uključujući emocionalno, socijalno i kognitivno funkcioniranje. 120,124
Manje je vjerojatno da će atipični antipsihotici izazvati ekstrapiramidalne nuspojave od lijekova prve generacije zbog jačeg djelovanja na serotonin2A
(5HT2A) receptore u odnosu na dopaminske receptore. Međutim, noviji lijekovi su uključeni u debljanje kod nekih osoba s ASDom. 68 Potencijalno
povišenje prolaktina u serumu povezano s risperidonomupotreba je zabrinjavajuća jer to može dovesti do amenoreje, galaktoreje i osteoporoze kod
žena i ginekomastije i seksualne disfunkcije kod muškaraca. Minimalni stupanj povišenja prolaktina koji je klinički značajan je neizvjestan, kao i
implikacije za dugotrajnu primjenu u pedijatrijskoj populaciji. Ako se otkrije, strategije uključuju procjenu omjera rizika i koristi s kontinuiranom
primjenom, smanjenje doza ili promjenu na drugi lijek s manjim utjecajem na prolaktin. Preporuča se da kliničari nadziru postojanje dokaza o
potencijalnom povišenju prolaktina posredovanom risperidonom bez obzira na to je li postignuta razina prolaktina. 121,125 Dodatne preporuke za
praćenje primjene antipsihotika i praćenje nuspojava mogu se pronaći u poglavlju 84 “Shizofrenija”.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
Sinteza serotonina razlikuje se između djece s dijagnozom ASDa i djece bez te dijagnoze. U usporedbi s odraslima, sinteza 5hidroksitriptamina (5HT)
može doseći vrhunac dvostruko veći od razine kod odraslih u razvojno normalne djece do dobi od 5 godina, dok djeca s ASDom imaju postupniji
razvojni luk s nižim vrhom. 122 Korištenje SSRI često je povezano sa smanjenjem nekih ključnih simptoma ponašanja kao što su stereotipi, socijalno
povlačenje i kruto pridržavanje rutine. Pregledom literature za citalopram , escitalopram , fluoksetin i fluvoksamin pronađena je ograničena potpora
korištenju SSRIa u liječenju ponašanja uzrokovanih ASDom. 122,123U ovom trenutku ne postoji lijek koji je odobrila FDA za osnovne simptome ASDa.
Prije uključivanja farmakoterapije za ponašanje kao komponente plana, preporučuje se korištenje višestranog pristupa. 124
Psihostimulansi
Psihostimulansi su proučavani kod osoba s ASDom kako bi se riješili hiperaktivnosti, impulzivnosti i nepažnje. Farmakološki ova sredstva blokiraju
ponovnu pohranu dopamina i norepinefrina , što može podržati njihovu upotrebu kod ADHDa jer njihova upotreba može ispraviti disfunkciju u
regulaciji ovih kateholamina. 125 Najveće i najstrože kontrolirano ispitivanje metilfenidata uključivalo je 72 sudionika, od kojih je 74% imalo primarnu
dijagnozu ASDa. U ovom placebom kontroliranom ispitivanju, metilfenidatdavan je u podijeljenim dozama od 0,125, 0,25 i 0,5 mg/kg (jutarnje i
podnevne doze), pri čemu 16 nije moglo tolerirati fazu doze od 0,5 mg/kg. Sveukupno sve 3 doze bile su bolje od placeba u poboljšanju ključnih
simptoma ADHDa, pri čemu je srednja doza bila bolja od niske doze prema ocjenama roditelja i učitelja. 126 Važno je napomenuti da su doze korištene
u ovom ispitivanju općenito bile niže budući da pacijenti s ASDom nisu mogli tolerirati više doze koje se obično koriste kod pacijenata s ADHDom. Što
se tiče nuspojava, razdražljivost i stereotipno ponašanje, GI tegobe i poremećaji spavanja vidljivi su kod viših doza. 127 Drugi agens, atomoksetin,
zabilježeno je da značajno smanjuje hiperaktivnost u malim ispitivanjima s umjerenom razinom nuspojava sličnih metilfenidatu. 128,129 Sve u svemu,
nalazi sugeriraju da odgovor na liječenje psihostimulansima varira. 130 α2agonisti, klonidin i guanfacin , također su korišteni za liječenje
hiperaktivnosti i agitacije kod osoba s ASDom zbog njihovih učinaka na inhibiciju noradrenergičkog oslobađanja i prijenosa. Oba sredstva imaju
odobrenje FDA za liječenje simptoma povezanih s ADHDom; međutim, kao i kod mnogih psihoaktivnih lijekova koji se koriste u populaciji ASDa,
postoji nedostatak metodološki utemeljenih studija koje podupiru uporabu ovih sredstava. Dva su ispitivanja izvijestila o pozitivnim rezultatima
guanfacinakada se koristi za ciljane simptome nepažnje i hiperaktivnosti, pri čemu su zabilježena globalna poboljšanja u jednom. 130 Stoga, agresivno
ponašanje, poremećaji spavanja i anksioznost mogu odgovoriti na agoniste alfa2 adrenergičkih receptora s uobičajenim nuspojavama uključujući
pospanost, umor i smanjeni apetit ( Tablica 902 ). 131
TABLICA 902
Uobičajeni psihotropni lijekovi koji se koriste kod Downovog sindroma i poremećaja Austin spektra
Droga Indikacije Ciljani Uobičajene nuspojave

simptomi
Atipični antipsihotici
Risperidon Samoozljeđujuće ponašanje, agresija, napadi Razdražljivost, Sedation, drowsiness, druginduced extrapyramidal reaction
Aripiprazol bijesa, razdražljivost agresivnost Insomnia, fatigue, parkinsonianlike syndrome, headache
(Risperidoniaripiprazolodobreno za razdražljivost Nenormalno Anxiety, dizziness, drooling
postoji nedostatak metodološki utemeljenih studija koje podupiru uporabu ovih sredstava. Dva su ispitivanja izvijestila o pozitivnim rezultatima
Butler University
guanfacinakada se koristi za ciljane simptome nepažnje i hiperaktivnosti, pri čemu su zabilježena globalna poboljšanja u jednom. 130 Stoga, agresivno
Access Provided by:
ponašanje, poremećaji spavanja i anksioznost mogu odgovoriti na agoniste alfa2 adrenergičkih receptora s uobičajenim nuspojavama uključujući
pospanost, umor i smanjeni apetit ( Tablica 902 ). 131
TABLICA 902
Uobičajeni psihotropni lijekovi koji se koriste kod Downovog sindroma i poremećaja Austin spektra
Droga Indikacije Ciljani Uobičajene nuspojave

simptomi
Atipični antipsihotici
Risperidon Samoozljeđujuće ponašanje, agresija, napadi Razdražljivost, Sedation, drowsiness, druginduced extrapyramidal reaction

Aripiprazol bijesa, razdražljivost agresivnost Insomnia, fatigue, parkinsonianlike syndrome, headache
(Risperidoniaripiprazolodobreno za razdražljivost Nenormalno Anxiety, dizziness, drooling
kod ASDa) društveno Hyperprolactinemia, weight gain, Increased appetite
ponašanje Increased serum total and LDL cholesterol, triglycerides,
glucose
Decreased HDL cholesterol
Vomiting, constipation, upper abdominal pain, nausea,
urinary incontinence
Tremor, nasopharyngitis, cough, rhinorrhea, fever
Cognitive Enhancers
Memantine Memory, cognition Cognition Hypertension, hypotension

Donepezil Dizziness, insomnia, confusion, headache, anxiety,
Rivastigmine depression, drowsiness, hallucination, pain, aggressive
behavior, fatigue, back pain
Weight gain, weight loss (rivastigmine), diarrhea,
constipation, vomiting, abdominal pain, urinary
incontinence
Cough, dyspnea
Miscellaneous
Oxytocin Aberrant social behavior Prepoznavanje Neudobnost u nosu (intranazalnooksitocin), umor,

Vasopressin Social behavior, communication emocija razdražljivost, proljev
Balvaptan Pogled u oči
Melatonin Poremećaj spavanja Vrtoglavica, enureza, prekomjerna pospanost tijekom dana,

glavobolja, mučnina, nesanica, noćne more i prolazna
depresija
Metilfenidat Poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti: Hiperaktivnost, Nesanica, glavobolja, razdražljivost

atomoksetin Liječenje poremećaja nedostatka nepažnja Smanjeni apetit, kserostomija, mučnina, rano jutarnje
klonidin pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) buđenje
Guanfacine Pospanost i umor (klonidin,gvanfacin)
Razni agenti
Dostupni su ograničeni podaci o upotrebi inhibitora kolinesteraze za disruptivna ponašanja, kao što su hiperaktivnost i razdražljivost, a upotreba
donepezila za ove ili temeljne simptome ASDa ne može se podržati. 75 Nadalje, kod upotrebe galantamina nije pronađena nikakva korist za ADHD ili
osnovne simptome , a rezultati za rivastigmin nisu jasni. Upotreba antagonista NMDA receptora memantina bila je povezana s hiperaktivnošću i kao
nuspojava i kao ciljano ponašanje. Stoga je potrebno dodatno ispitivanje ovog sredstva.
Butler University
Access Provided by:
Razni agenti
Dostupni su ograničeni podaci o upotrebi inhibitora kolinesteraze za disruptivna ponašanja, kao što su hiperaktivnost i razdražljivost, a upotreba
donepezila za ove ili temeljne simptome ASDa ne može se podržati. 75 Nadalje, kod upotrebe galantamina nije pronađena nikakva korist za ADHD ili
osnovne simptome , a rezultati za rivastigmin nisu jasni. Upotreba antagonista NMDA receptora memantina bila je povezana s hiperaktivnošću i kao
nuspojava i kao ciljano ponašanje. Stoga je potrebno dodatno ispitivanje ovog sredstva.
Pronađena je ograničena potpora za antikonvulzive za simptome ADHDa u djece s ASDom, unatoč visokom komorbiditetu napadaja u ovoj populaciji.
130
Vazopresin , za koji se smatra da utječe na društveno ponašanje, usko je povezan s oksitocinom . Fiziološki, receptori za oksitocin i vazopresin jako su
izraženi u amigdali, hipokampusu i nucleus accumbens, i igraju ulogu u ponašanju, vezivanju i roditeljskoj skrbi. 132,133 Kratkoročne studije
intravenozne kao i intranazalne primjene oksitocina pokazale su smanjeno ponavljajuće ponašanje i poboljšanu socijalnu kogniciju kod pacijenata s
ASD om 134137 ; međutim, noviji rad na intranazalnom oksitocinu daje neuvjerljive rezultate. 136,138 Lijek balovaptan je oralni lijek koji
inhibiravazopresina V1a od vezanja na receptore u mozgu, a nedavno ga je FDA označila kao revolucionarnu terapiju. Posebno je važno da je
balovaptan pokazao potencijal poboljšanja društvene interakcije i komunikacije kod pacijenata s ASDom. 137,138
Trenutačnim nedostatkom psihofarmakoloških i bihevioralnih istraživanja utemeljenih na dokazima kod osoba s ASDom bavi se mreža istraživačkih
centara koje financira NIH, uključujući istraživačke jedinice pedijatrijske psihofarmakologije, centre za programe izvrsnosti u autizmu i studije za
unaprjeđenje istraživanja autizma i Liječenje. Misija ovih jedinica je poticanje dobro kontroliranih, multicentričnih, bihevioralnih i psihofarmakoloških
intervencijskih studija usmjerenih na bihevioralne simptome kod osoba s ASDom.
Kao što je prethodno navedeno, agresija prema sebi i drugima te teški napadi bijesa predstavljaju problem, osobito kod odraslih osoba s
poremećajem autizma. Uz nefarmakološke intervencije, psihoaktivni lijekovi naširoko su korišteni za smanjivanje učestalosti i intenziteta ovih
ponašanja, unatoč ograničenoj potpori utemeljenoj na dokazima. Iako bi farmakogenomika za usmjeravanje racionalne i ciljane farmakoterapije bila
od pomoći, trenutno ti podaci nisu dostupni. 139,141 To može biti dijelom zbog heterogenosti populacije ASDa.
Evaluacija terapijskih ishoda
Praćenje sigurnosti, učinkovitosti i podnošljivosti psihofarmakoloških intervencija u osoba s ASDom je imperativ kako bi se smanjile štetne
posljedice povezane s lijekovima i optimizirali željeni terapijski ishodi. Klinički istraživači koristili su razne psihometrijske instrumente za procjenu u
pokušajima mjerenja promjena u ključnim simptomima kao što su komunikacijski poremećaji, ograničeni interesi, ponavljajuće, kompulzivno,
ritualno ili perseverativno ponašanje, razdražljivost, hiperaktivnost i varijante samoozljeđujućeg ponašanja. Dok je sveobuhvatan pregled mnogih od
ovih instrumenata izvan dosega ovog poglavlja, Kontrolni popis nenormalnog ponašanja sastoji se od 54 stavke podijeljene u 5 domena: razdražljivost,
hiperaktivnost, stereotipno ponašanje, letargija i neprikladan govor.Ovaj kontrolni popis osmišljen je za procjenu promjena u ponašanju
institucionaliziranih pojedinaca uključenih u farmakoterapijska ispitivanja; međutim, dostupna je i verzija temeljena na zajednici.140,141 Uz to, dječja
YaleBrownova opsesivno kompulzivna ljestvica modificirana za PDD je validirana ljestvica osjetljiva na promjene u težini ponavljajućeg ponašanja
prije i nakon liječenja. 142
Intenzivno praćenje i procjena nuspojava povezanih s lijekovima ključni su u ovoj populaciji jer samoprijavljivanje može biti nepouzdano. Stoga,
instrument ocjenjen od strane njegovatelja, kao što je Skala praćenja nuspojava, može biti koristan u ovu svrhu jer je to višesustavna, kvantitativna i
kvalitativna procjena njegovatelja koja ocjenjuje prisutnost ili odsutnost i ozbiljnost različitih potencijalnih bolesti povezanih s lijekovima. nuspojave
za klinički pregled. 143Znakovi i simptomi napisani su jezikom laika i navedeni su po područjima tijela ili sustavima. Kao takav, to je širok alat za probir
koji se može poboljšati ljestvicama specifičnim za nuspojave kao što su one za akatiziju (Barnesova ljestvica akatizije), ekstrapiramidalne učinke
(SimpsonAngusova ljestvica) ili tardivnu diskineziju (Sustav identifikacije diskinezije: kondenzirano Korisnička ljestvica [DISCUS]). 144–146 (prikaz,
stručni).
Primjena atipičnih antipsihotika povezana je s povećanim rizikom od razvoja metaboličkog sindroma. Djecu koja primaju ove lijekove treba
nadzirati zbog hiperglikemije, dislipidemije i povećanja tjelesne težine na način koji je u skladu s konsenzusnim smjernicama koje predlažu Američka
udruga za dijabetes i Američka psihijatrijska udruga. Za smjernice za praćenje pogledajte Poglavlje 84 .
ZAKLJUČAK
Psihotropni lijekovi mogu biti učinkoviti u liječenju stanja mentalnog zdravlja osoba s IDDom. Terapija lijekovima mora biti povezana s drugim
psihološkim terapijama kada se psihijatrijski poremećaj potvrdi sveobuhvatnom procjenom. Psihotropne lijekove treba pažljivo koristiti za osobe s
IDDom, jer postoji povećani rizik od štetnih interakcija lijeklijek zbog visoke prevalencije polifarmacije, pacijentovog atipičnog odgovora na
psihotropnu terapiju i nemogućnosti osobe s IDDom da opiše štetne ili uznemirujuće učinke psihotropne terapije osim kroz promjene u ponašanju.
Butler University
Primjena atipičnih antipsihotika povezana je s povećanim rizikom od razvoja metaboličkog sindroma. Djecu koja primaju ove lijekove treba
Access Provided by:
nadzirati zbog hiperglikemije, dislipidemije i povećanja tjelesne težine na način koji je u skladu s konsenzusnim smjernicama koje predlažu Američka
udruga za dijabetes i Američka psihijatrijska udruga. Za smjernice za praćenje pogledajte Poglavlje 84 .
ZAKLJUČAK
Psihotropni lijekovi mogu biti učinkoviti u liječenju stanja mentalnog zdravlja osoba s IDDom. Terapija lijekovima mora biti povezana s drugim
psihološkim terapijama kada se psihijatrijski poremećaj potvrdi sveobuhvatnom procjenom. Psihotropne lijekove treba pažljivo koristiti za osobe s
IDDom, jer postoji povećani rizik od štetnih interakcija lijeklijek zbog visoke prevalencije polifarmacije, pacijentovog atipičnog odgovora na
psihotropnu terapiju i nemogućnosti osobe s IDDom da opiše štetne ili uznemirujuće učinke psihotropne terapije osim kroz promjene u ponašanju.
147Treba imati na umu da kada se procjenjuje pojedinac s IDDom koji pokazuje mentalnu bolest ili probleme u ponašanju, fizički problemi mogu biti u
pozadini. Na primjer, osoba s minimalnom verbalnom komunikacijom može pokazivati izazovno ponašanje kada osjeti bol od temeljnog neotkrivenog
tumora ili slomljene kosti. Za postavljanje točne dijagnoze i preporuke za liječenje nužan je kompletan pregled i uzimanje anamneze koji uključuje
podatke od njegovatelja koji s osobom rade duže vrijeme.
POSLIJEČASNA AKTIVNOST
Aktivnost angažiranog učenja nakon nastave
Review the “Patient Care Process” section at the beginning of this chapter. Compare and contrast the criteria for each step of the PCP with those of
the Toolkit Behavioral and Mental Health Issues “Behavioral Problems and Emotional Concerns: Provider Checklist,” the “Risk Assessment Tools for
Adults with IDD in Behavioral Crisis,” and the “Psychotropic Medication Checklist.” This activity will help you envision the important points to assess
when consulting on a patient who has an IDD and challenging behavior.
KRATICE
AAP American Academy of Pediatrics
AD Alzheimer’s disease
ADHD attentiondeficit/hyperactivity disorder
ADL activity of daily living
ASD autism spectrum disorder
CAM complementary and alternative medicine
CBT cognitive behavior therapy
CNV copy number variation
DISCUS Dyskinesia Identification System Condensed User Scale
DNA deoxyribonucleic acid
DS Down syndrome
ECT electroconvulsive therapy
GABA γaminobutyric acid
GATA1 Erythroid transcription factor or GATAbinding factor 1
5HT 5hydroxytryptamine
5HT2A serotonin2A
when consulting on a patient who has an IDD and challenging behavior.
Butler University
Access Provided by:
KRATICE
AAP American Academy of Pediatrics
AD Alzheimer’s disease
ADHD attentiondeficit/hyperactivity disorder
ADL activity of daily living
ASD autism spectrum disorder
CAM complementary and alternative medicine
CBT cognitive behavior therapy
CNV copy number variation
DISCUS Dyskinesia Identification System Condensed User Scale
DNA deoxyribonucleic acid
DS Down syndrome
ECT electroconvulsive therapy
GABA γaminobutyric acid
GATA1 Erythroid transcription factor or GATAbinding factor 1
5HT 5hydroxytryptamine
5HT2A serotonin2A
ICF International Classification of Functioning, Disability and Health scaling system
ID intellectual disability
NIH National Institutes of Health
NMDA NmethylDaspartate
NPI Neuropsychiatric Inventory
RTT Rett syndrome
SIB selfinjurious behavior
SIB Severe Impairment Battery
SSRI selective serotonin reuptake inhibitor
REFERENCE
1. American Association on Intellectual and Developmental Disabilities. Available at: https://aaidd.org/intellectualdisability/definition/faqson
intellectualdisability. Accessed October 30, 2018.
SIB Severe Impairment Battery
Butler University
SSRI selective serotonin reuptake inhibitor Access Provided by:
REFERENCE
1. American Association on Intellectual and Developmental Disabilities. Available at: https://aaidd.org/intellectualdisability/definition/faqson
intellectualdisability. Accessed October 30, 2018.
2. American Association on Intellectual and Developmental Disabilities. Available at: https://aaidd.org/intellectualdisability/definition. Accessed
October 30, 2018.
3. Bethesda Institute. How Prevalent Are Intellectual and Developmental Disabilities in the United States? Available at:
http://flroof.org/publication/view/howprevalentareintellectualanddevelopmentaldisabilitiesintheunitedstates/. Accessed October 30, 2018.
4. Brault MW. Americans with disabilities: 2010. Household Economic Studies. Current Population Reports. July 2012;70–131.
5. Maulika PK, Mascarenhasc MN, Mathersc CD, et al. Prevalence of intellectual disability: A metaanalysis of populationbased studies. Res Dev
Disabil. 2011;32:419–436. [PubMed: 21236634]
6. Braddock D, Hemp R, Tanis ES, et al. The State of the States in Intellectual and Developmental Disabilities. Washington, DC: American Association
on Intellectual and Developmental Disabilities; 2017.
7. Doan TN, Lennox NG, TaylorGomez M, Ware RS. Medication use among Australian adults with intellectual disability in primary healthcare settings:
A crosssectional study. J Intellect Dev Disabil. 2013;38:1770–1781.
8. Erickson SR, Nicaj D, Barron S. Complexity of medication regimens of people with intellectual and developmental disabilities. J Intellect Dev Disabil.
2018;43:351–361.
9. Victorian population health survey of people with an intellectual disability 2013, State Government of Victoria, Melbourne. Haider SI. Health
Intelligence Unit, Systems Intelligence and Analytics, Department of Health and Human Services, 50 Lonsdale Street, Melbourne, Victoria 3000.
Department of Health & Human Services 2015.
10. Stolker JJ, Heerdink ER, Leufkens HGHM, et al. Determinants of multiple psychotropic drug use in patients with mild intellectual disabilities or
borderline intellectual functioning and psychiatric or behavioral disorders. General Hospital Psychiatr. 2001;23:345–349.
11. Hermans H, Evenhuis HM. Life events and their associations with depression and anxiety in older people with intellectual disabilities: results of the
HAID study. J Affect Disord. 2012;138:79–85. [PubMed: 22305429]
12. Szymanski L, King BH. Summary of the practice parameters for the assessment and treatment of children, adolescents, and adults with mental
retardation and comorbid mental disorders. American academy of child and adolescent psychiatry. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 1999;38:1606–
1610. [PubMed: 10596263]
13. Cooper SA, Smiley E, Morrison J, et al. Mental illhealth in adults with intellectual disabilities: prevalence and associated factors. Br J Psychiatry.
2007;190:27–35. [PubMed: 17197653]
14. National Association of State Directors of Developmental Disabilities Services and Human Services Research Institute. Available at:
http://www.nationalcoreindicators.org/charts/. Accessed November 28, 2018.
15. Deb S, Kwok H, Bertelli M, et al. International guide to prescribing psychotropic medication for the management of problem behaviors in adults
with intellectual disabilities. World Psychiatry. 2009;8:181–186. [PubMed: 19812757]
16. Emerson E, Kiernan C, Alborz A, et al. The prevalence of challenging behaviors: A total population study. Res Dev Disabil. 2001;22:77–93.
[PubMed: 11263632]
17. Holden B, Gitlesen JP. A total population study of challenging behavior in the county of Hedmark, Norway: Prevalence and risk markers.
Chapter 90: Intellectual and Developmental Disabilities: Down Syndrome and Autism Spectrum Disorder, Steven R. Erickson PageRes Dev
21 / 34
Disabil. 2006;27:456–465. [PubMed: 16137857]
18. Matson JL, Sipes M, Fodstad JC, Fitzgerald ME. Issues in the management of challenging behaviours of adults with autism spectrum disorder. CNS
15. Deb S, Kwok H, Bertelli M, et al. International guide to prescribing psychotropic medication for the management of problem behaviors in adults
with intellectual disabilities. World Psychiatry. 2009;8:181–186. [PubMed: 19812757] Butler University
Access Provided by:
16. Emerson E, Kiernan C, Alborz A, et al. The prevalence of challenging behaviors: A total population study. Res Dev Disabil. 2001;22:77–93.
[PubMed: 11263632]
17. Holden B, Gitlesen JP. A total population study of challenging behavior in the county of Hedmark, Norway: Prevalence and risk markers. Res Dev
Disabil. 2006;27:456–465. [PubMed: 16137857]
18. Matson JL, Sipes M, Fodstad JC, Fitzgerald ME. Issues in the management of challenging behaviours of adults with autism spectrum disorder. CNS
Drugs. 2011;25:597–606. [PubMed: 21699271]
19. Cooper SA, Smiley E, Morrison J, et al. Mental illhealth in adults with intellectual disabilities: Prevalence and associated factors. Br J Psychiatry.
2007;190:27–35. [PubMed: 17197653]
20. Hartley SL, MacLean WE Jr. Stressful social interactions experienced by adults with mild intellectual disability. Am J Intellct Dev Disabil.
2009;114(2):71–84.
21. Williams L, Hastings R, Owen DM, et al. Exposure to life events as a risk factor for psychological problems in adults with intellectual disabilities: A
longitudinal design. J Intellect Disabil Res. 2014;58(1):48–60. [PubMed: 23627774]
22. Scott HM, Havercamp SM. Mental health for people with intellectual disability: The impact of stress and social support. Am J Intellect Dev Disabil.
2014;119:552–564. [PubMed: 25354124]
23. Gemma Unwin G, Deb S. The use of medication to manage behaviour problems in adults with an intellectual disability: A national guideline. Adv
Ment Health Intellect Disabil. 2010;4:4–11.
24. Cooper SA, Smiley E, Allan LM, et al. Adults with intellectual disabilities: Prevalence, incidence and remission of selfinjurious behavior, and
related factors. J Intellect Disabil Res. 2009;53:200–216. [PubMed: 18444987]
25. Bradley V, Hiersteiner D, Rotholz D, et al. Personal characteristics and outcomes of individuals with developmental disabilities who need support
for selfinjurious behaviour. J Intellect Disabil Res. 2018. doi.10.1111/jir.12518.
26. Arron K, Oliver C, Moss J, et al. The prevalence and phenomenology of selfinjurious and aggressive behavior in genetic syndromes. J Intellect
Disabil Res. 2011;55:109–120. [PubMed: 20977515]
27. Rotholz D, Moseley C, Carlson B. State policies and practices in behavior supports for persons with intellectual and developmental disabilities in
the United States: a national survey. Intellect Dev Disabil. 2013;51:433–445. [PubMed: 24447015]
28. Gilmore L, Cuskelly M. Vulnerability to loneliness in people with intellectual disability: An explanatory model. J Policy Pract Intellect Disabil.
2014;11:192–199.
29. Sullivan WF, Diepstra H, Heng J, et al. Primary care of adults with intellectual and developmental disabilities: 2018 Canadian consensus
guidelines. Can Fam Physician. 2018;64:245–279.
30. Cooper SA, McLean G, et al. Multiple physical and mental health comorbidity in adults with intellectual disabilities: Populationbased cross
sectional analysis. BMC Fam Pract. 2015;16:110. [PubMed: 26310664]
31. Fletcher R, Barnhill J, Cooper S, eds. Diagnostic Manual – Intellectual Disability (CM ID2): A Textbook of Diagnosis of Mental Disorders in Persons
with Intellectual Disability. 2nd ed. Kingston, NY: NADD Press; 2017.
32. Tsao R, Kindelberger C, Freminville B, et al. Variability of the aging process in dementiafree adults with Down syndrome. Am J Intellect Dev
Disabil. 2015;120:3–15. [PubMed: 25551263]
33. Sherman SL, Allen EG, Bean LH, Freeman SB. Epidemiology of Down syndrome. Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2007;13:221–227. [PubMed:

17910090]
34. De Graaf G, Buckley F, Skotko BG. Estimates of the live births, natural losses, and elective terminations with Down syndrome in the United States.
Am J Med Genet A. 2015:165A:756–767. Page 22 / 34
35. Barca D, TartaArsene O, Dica A et al. Intellectual disability and epilepsy in Down syndrome. Maedica. 2014;9:344–350. [PubMed: 25705303]
32. Tsao R, Kindelberger C, Freminville B, et al. Variability of the aging process in dementiafree adults with Down syndrome. Am J Intellect Dev
Disabil. 2015;120:3–15. [PubMed: 25551263] Butler University
Access Provided by:
33. Sherman SL, Allen EG, Bean LH, Freeman SB. Epidemiology of Down syndrome. Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2007;13:221–227. [PubMed:
17910090]
34. De Graaf G, Buckley F, Skotko BG. Estimates of the live births, natural losses, and elective terminations with Down syndrome in the United States.
Am J Med Genet A. 2015:165A:756–767.
35. Barca D, TartaArsene O, Dica A et al. Intellectual disability and epilepsy in Down syndrome. Maedica. 2014;9:344–350. [PubMed: 25705303]
36. Steiner B, Masood R, Rufibach K et al. An unexpected finding: younger fathers have a higher risk for offspring with chromosomal aneuploidies.
Eur J Hum Genet. 2015;23:466–472. [PubMed: 25005732]
37. Hollis ND, Allen EG, Oliver TR, et al. Preconception folic acid supplementation and risk for chromosome 21 nondisjunction: A report from the
National Down Syndrome Project. Am J Med Genet A. 2013;161A:438–444. [PubMed: 23401135]
38. Bunt CW, Bunt SK. Role of the family physician in the care of children with Down syndrome. Am Fam Physician. 2014;90:851–858. [PubMed:

25591185]
39. Bull MJ Committee on Genetics. Health supervision for children with Down syndrome. Pediatrics. 2011;128:393–406. [PubMed: 21788214]
40. Walker JC, Dosen A, Buitelaar JK, Janzing JG. Depression in Down syndrome: A review of the literature. Res Dev Disabil. 2011;32:1432–1440.
[PubMed: 21392935]
41. Bayen E, Possin KL, Chen Y, Cleret de Langavant L, Yaffe K. Prevalence of aging, dementia, and multimorbidity in older adults with Down
syndrome. JAMA Neurol. 2018;75(11):1399–1406. doi.10.1001/jamaneurol.2018.2210.
42. Abbass M, Lunsky Y. Antipsychotic prescription patterns in adults with developmental disability with and without psychotic disorder. J Dev Disabil.
2011;17:51–55.
43. Lunsky Y, KleinGeltink JE, Yates EA, eds. Atlas on the Primary Care of Adults with Developmental Disabilities in Ontario. Toronto, Ontario:
Institute of Clinical Evaluative Sciences and Centre for Addiction and Mental Health; 2013.
44. Stolker JNJ, Koedoot PJ, Heerdink ER et al. Psychotropic drug use in intellectually disabled grouphome residents with behavioural problems.
Pharmacopsychiatry. 2002;35:19–23. [PubMed: 11819154]
45. de Kuiper G, Hoekstra P, Visser F et al. Use of antipsychotic drugs in individuals with intellectual disability (ID) in the Netherlands: Prevalence and
reasons for prescription. J Intellect Disabil Res. 2010:54(7):659–667. [PubMed: 20426795]
46. Scheifes A, Walraven S, Stolker JJ et al. Adverse events and the relation with quality of life in adults with intellectual disability and challenging
behaviour using psychotropic drugs. Res Dev Disabil. 2016;4950:13–21. [PubMed: 26647003]
47. Mahan S, Holloway J, Bamburg JW, et al. An examination of psychotropic medication side effects: Does taking greater number of psychotropic
medications from different classes affect presentation of side effects in adults with ID? Res Dev Disabil. 2010;31:1561–1569. [PubMed: 20542660]
48. Sheehan R, Horsfall L, Strydome A et al. Movement side effects of antipsychotic drugs in adults with and without intellectual disability: UK
populationbased cohort study. BMJ Open. 2017;7:e017406. [PubMed: 28775195]
49. Deb S, Sohanpal SK, Soni R et al. The effectiveness of antipsychotic medication in the management of behaviour problems in adults with
intellectual disabilities. J Intellect Disabil Res. 2007;51(10):766–777. [PubMed: 17803495]
50. Felce D, Cohen D, Willner P, et al. Cognitive behavioural anger management intervention for people with intellectual disabilities: Costs of
intervention and impact on health and social care resource use. J Intellect Disabil Res. 2015;59:68–81. [PubMed: 24404992]
51. Willner P. The neurobiology of aggression: Implications for the pharmacotherapy of aggressive challenging behaviour by people with intellectual
disabilities. J Intellect Disabil Res. 2015;59:82–92. [PubMed: 24467721]
52. Chen CS, Huang MF, et al. Clinical correlates of zolpidemassociated complex sleeprelated behaviors: Age effect. J Clin Psychiatry. 2014;75:e1314–
1318. [PubMed: 25470097]
53. Stores G, Stores R. Sleep disorders and their clinical significance in children with Down syndrome. Dev Med Child Neurol. 2013;55:126–130.
50. Felce D, Cohen D, Willner P, et al. Cognitive behavioural anger management intervention for people with intellectual disabilities: Costs of
intervention and impact on health and social care resource use. J Intellect Disabil Res. 2015;59:68–81. [PubMed: 24404992] Butler University
Access Provided by:
51. Willner P. The neurobiology of aggression: Implications for the pharmacotherapy of aggressive challenging behaviour by people with intellectual
disabilities. J Intellect Disabil Res. 2015;59:82–92. [PubMed: 24467721]
52. Chen CS, Huang MF, et al. Clinical correlates of zolpidemassociated complex sleeprelated behaviors: Age effect. J Clin Psychiatry. 2014;75:e1314–
1318. [PubMed: 25470097]
53. Stores G, Stores R. Sleep disorders and their clinical significance in children with Down syndrome. Dev Med Child Neurol. 2013;55:126–130.
[PubMed: 22937986]
54. Zigman WB. Atypical aging in Down syndrome. Dev Disabil Res Rev. 2013;18:51–67. [PubMed: 23949829]
55. Coppus AMW, Schuur M, Vergeer J et al. Plasma βamyloid and the risk of Alzheimer’s disease in Down syndrome. Neurobiol Aging. 2011;33:1988–
1994. [PubMed: 21958962]
56. Ross WT, Olsen M. Care of the adult patient with Down syndrome. South Med J. 2014;107:715–721. [PubMed: 25365441]
57. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 5th ed. Arlington, VA: American Psychiatric Association;
2013.
58. Hanney M, Prasher V, Williams N, et al. Memantine for dementia in adults older than 40 years with Down’s syndrome (MEADOWS): A randomized,
doubleblind, placebo controlled trial. Lancet. 2012;379:528–536. [PubMed: 22236802]
59. Kondoh T, Kanno A, Itoh H, et al. Donepezil significantly improves abilities in daily lives of female Down syndrome patients with severe cognitive
impairment: A 24week randomized, doubleblind, placebocontrolled trial. Int J Psychiatry Med. 2011;41:71–89. [PubMed: 21495523]
60. Prasher VP, Sachdeva N, Adams C, Haque MS. Rivastigmine transdermal patches in the treatment of dementia in Alzheimer’s disease in adults with
Down syndrome: A pilot study. Int J Geriatr Psychiatry. 2013;28:219–220. [PubMed: 23296840]
61. Kishnani PS, Heller JH, Spiridigliozzi GA et al. Donepezil for treatment of cognitive dysfunction in children with Down syndrome aged 1017. Am J
Med Genet A. 2010;152A: 3028–3035. [PubMed: 21108390]
62. Livingstone N, Hanratty J, McShane R, Macdonald G. Pharmacological interventions for cognitive decline in people with Down syndrome.
Cochrane Database Syst Rev. 2015:10:CD011546.
63. Hart SJ, Visootsak J, Tamburri P et al. Pharmacological interventions to improve cognition and adaptive functioning in Down syndrome: Strides
to date. Am J Med Genet A. 2017;173A:3029–3041.
64. de la Torre R, DeSola S, Pons M et al. Epigallocatechin3gallate, a DYRK1A inhibitor, reduces cognitive deficits in Down syndrome mouse models
and in humans. Mol Nutr Food Res. 2014;58:278–288. [PubMed: 24039182]
65. de la Torre R, de Sola S, Hernandez G et al. Safety and efficacy of cognitive training plus epigallocatechin3gallate in young adults with Downs
syndrome (TESDAD): A double blind, randomized, Placebocontrolled, phase 2 trial. Lancet Neurol. 2016;15:801–810. [PubMed: 27302362]
66. Head E, Powell D, Gold BT, Schmitt FA. Alzheimer’s disease in Down syndrome. Neurodegener Dis. 2012;1:353–364.
67. Pueschel SM, Louis S, McKnight P. Seizure disorders in Down syndrome. Arch Neurol. 1991;48:318–320. [PubMed: 1825777]
68. Malone RP, Waheed A. The role of antipsychotics in the management of behavioural symptoms in children and adolescents with autism. Drugs.
2009;69:535–548. [PubMed: 19368416]
69. Polsek D, Jagatic T, Cepanec M et al. Recent developments in neuropathology of autism spectrum disorders. Transl Neurosci. 2011;2:256–264.
[PubMed: 22180840]
70. Baio J, Wiggins L, Christensen DL, et al. Prevalence of autism spectrum disorder among children aged 8 years: Autism and Developmental
Disabilities Monitoring Network, 11 sites, United States, 2014. MMWR Surveil Summ. 2018;67(6):1–23.
71. Muhle R, Trentacoste SV, Rapin I. The genetics of autism. Pediatrics. 2004;113:e472–86. [PubMed: 15121991]
72. Johnson CP, Myers SM American Academy of Pediatrics Council on Children with Disabilities. Identification and evaluation of children with autism
Butler University
69. Polsek D, Jagatic T, Cepanec M et al. Recent developments in neuropathology of autism spectrum disorders. Transl Neurosci. 2011;2:256–264.
Access Provided by:
[PubMed: 22180840]
70. Baio J, Wiggins L, Christensen DL, et al. Prevalence of autism spectrum disorder among children aged 8 years: Autism and Developmental
Disabilities Monitoring Network, 11 sites, United States, 2014. MMWR Surveil Summ. 2018;67(6):1–23.
71. Muhle R, Trentacoste SV, Rapin I. The genetics of autism. Pediatrics. 2004;113:e472–86. [PubMed: 15121991]
72. Johnson CP, Myers SM American Academy of Pediatrics Council on Children with Disabilities. Identification and evaluation of children with autism
spectrum disorders. Pediatrics. 2007;120:1183–1215. [PubMed: 17967920]
73. Bos KJ, Zeanah CH Jr, Smyke AT et al. Stereotypies in children with a history of early institutional care. Arch Pediatr Adolesc Med. 2010;164:406–
411. [PubMed: 20439790]
74. LeBlanc JJ, Fagiolini M. Autism: A “critical period” disorder? Neural Plast. 2011;2011:921680. [PubMed: 21826280]
75. Dhillon S, Hellings JA, Butler MG. Genetics and mitochondrial abnormalities in autism spectrum disorders: A review. Curr Genomics. 2011;12:322–
332. [PubMed: 22294875]
76. Salyakina D, Cukier HN, Lee JM et al. Copy number variants in extended autism spectrum disorder families reveal candidates potentially involved
in autism risk. PLoS One. 2011;6:e26049. [PubMed: 22016809]
77. Sgado P, Dunleavy M, Genovesi S, et al. The role of GABAergic system in neurodevelopmental disorders: A focus on autism and epilepsy. Int J
Physiol Pathophysiol Pharmacol. 2011;3:223–235. [PubMed: 21941613]
78. Mefford HC, Batshaw ML, Hoffman EP. Genomics, intellectual disability, and autism. N Engl J Med. 2012;366:733–743. [PubMed: 22356326]
79. BenSasson A, Hen L, Fluss R et al. A metaanalysis of sensory modulation symptoms in individuals with autism spectrum disorders. J Autism Dev
Disord. 2009;39:1–11. [PubMed: 18512135]
80. Simmons DR, Robertson AE, McKay LS et al. Vision in autism spectrum disorders. Vision Research. 2009;49:2705–2739. [PubMed: 19682485]
81. Ozonoff S, Young GS, Carter A, et al. Recurrence risk for autism spectrum disorders: A Baby Siblings Research Consortium Study. Pediatrics.
2011;128:e488–e95. [PubMed: 21844053]
82. Sandin S, Lichtenstein P, KujaHalkola R et al. The familial risk of autism. JAMA. 2014;311:1770–1777. [PubMed: 24794370]
83. Rahbar MH, SammsVaughan M, Loveland KA, et al. Maternal and paternal age are jointly associated with childhood autism in Jamaica. J Autism
Dev Disord. 2012;42(9):1928–1938. [PubMed: 22230961]
84. Shelton JF, Tancredi DJ, HertzPicciotto I. Independent and dependent contributions of advanced maternal and paternal ages to autism risk.
Autism Res. 2010;3:30–39. [PubMed: 20143326]
85. Hultman CM, Sandin S, Levine SZ, et al. Advancing paternal age and risk of autism: New evidence from a populationbased study and a meta
analysis of epidemiological studies. Molecular Psychiatry. 2011;16:1203–1212. [PubMed: 21116277]
86. Hensley E, Briars L. Closer look at autism and the measlesmumpsrubella vaccine. J Am Pharm Assoc. 2010;50:736–741.
87. Schultz ST. Does thimerosal or other mercury exposure increase the risk for autism? A review of current literature. Acta Neurobiol Exp (Wars).
2010;70:187–195. [PubMed: 20628442]
88. Jain A, Marshall J, Buikema A et al. Autism occurrence by MMR vaccine status among US children with older siblings with and without autism.
JAMA. 2015;313:1534–1540. [PubMed: 25898051]
89. Costa e Silva JA. Autism, a brain developmental disorder: Some new pathopysiologic and genetics findings. Metabolism. 2008;57(suppl 2):S40–
S43. [PubMed: 18803965]
90. Deutsch SI, Urbano MR, Neumann SA, et al. Cholinergic abnormalities in autism: Is there a rationale for selective nicotinic agonist interventions?
Clin Neuropharmacol. 2010;33:114. [PubMed: 20190638]
91. Kazek B, Huzarska M, GrzybowskaChlebowczyk U, et al. Platelet and intestinal 5HT2A receptor mRNA in autistic spectrum disorders: Results of a
Butler University
88. Jain A, Marshall J, Buikema A et al. Autism occurrence by MMR vaccine status among US children with older siblings with and without autism.
Access Provided by:
JAMA. 2015;313:1534–1540. [PubMed: 25898051]
89. Costa e Silva JA. Autism, a brain developmental disorder: Some new pathopysiologic and genetics findings. Metabolism. 2008;57(suppl 2):S40–
S43. [PubMed: 18803965]
90. Deutsch SI, Urbano MR, Neumann SA, et al. Cholinergic abnormalities in autism: Is there a rationale for selective nicotinic agonist interventions?
Clin Neuropharmacol. 2010;33:114. [PubMed: 20190638]
91. Kazek B, Huzarska M, GrzybowskaChlebowczyk U, et al. Platelet and intestinal 5HT2A receptor mRNA in autistic spectrum disorders: Results of a
pilot study. Acta Neurobiol Exp (Wars). 2010;70:232–238. [PubMed: 20628446]
92. Sadock BJ, Sadock VA. Pervasive developmental disorders. In: Synopsis of Psychiatry. 10th ed. Baltimore, MD: Williams and Wilkins; 2007:1191–

205.
93. El Achkar CM, Spence SJ. Clinical characteristics of children and young adults with cooccurring autism spectrum disorder and epilepsy. Epilepsy
Behav. 2015;47:183–190. [PubMed: 25599987]
94. Baird G, Cass H, Slonims V. Diagnosis of autism. BMJ. 2003;327:488–493. [PubMed: 12946972]
95. Vannucchi G, Masi G, Toni C et al. Clinical features, developmental cause, and psychiatric comorbidity of adult autism spectrum disorders. CNS
Spectrums. 2014;19:157–164. [PubMed: 24352005]
96. Amiet C, GourfinkelAn I, Bouzamondo A, et al. Epilepsy in autism is associated with intellectual disability and gender: Evidence from a meta
analysis. Biol Psychiatry. 2008;64:577–582. [PubMed: 18565495]
97. Ming X, Brimacombe M, Chaaban J, et al. Autism spectrum disorders: Concurrent clinical disorders. J Child Neurol. 2008;23:6–13. [PubMed:

18056691]
98. Corsello CM. Early intervention in autism. Infants & Young Children. 2005;18:74–85.
99. Oosterling IJ, Wensing M, Swinkels SH et al. Advancing early detection of autism spectrum disorder by applying an integrated twostage screening
approach. J Child Psychol Psychiatry. 2010;51:250–258. [PubMed: 19843319]
100. Prater CD, Zylstra RG. Autism: A medical primer. Am Fam Physician. 2002;66:1667–1674. [PubMed: 12449265]
101. Vanbergeijk E, Klin A, Volkmar F. Supporting more able students on the autism spectrum: College and beyond. J Autism Dev Disord.
2008;38:1359–1370. [PubMed: 18172747]
102. Parikh MS, Kolevzon A, Hollander E. Psychopharmacology of aggression in children and adolescents with autism: A critical review of efficacy and
tolerability. J Child Adolesc Psychopharmacol. 2008;18:157–178. [PubMed: 18439113]
103. National Institute of Neurological Disorders and Stroke . Autism Fact Sheet (NIH Publication No. 151877 061877). Available at:
https://www.ninds.nih.gov/Disorders/PatientCaregiverEducation/FactSheets/AutismSpectrumDisorderFactSheet#3082_ . Accessed June 15,
2015.
104. Beversdorf D. Therapeutic interventions in autism: A review for primary care physicians. Mo Med. 2008;105:390–395. [PubMed: 18807360]
105. Bodfish JW. Treating the core features of autism: Are we there yet? Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2004;10:318–326. [PubMed: 15666340]
106. Granpeesheh D, Tarbox J, Dixon DR. Applied behavior analytic interventions for children with autism: A description and review of treatment
research. Ann Clin Psychiatry. 2009;21(3):162–173. [PubMed: 19758537]
107. Green VA, Pituch KA, Itchon J et al. Internet survey of treatments used by parents of children with autism. Res Dev Disabil. 2006;27:70–84.

[PubMed: 15919178]
108. Brondino N, FusarPoli L, Rocchetti M et al. Complementary and alternative therapies for Autism Spectrum Disorder. Evid Based Complement
Alternat Med. 2015;2015:258589. [PubMed: 26064157] Page 26 / 34
109. Miano S, Ferri R. Epidemiology and management of insomnia in children with autistic spectrum disorders. Paediatric Drugs. 2010;12:75–84.
[PubMed: 20218744]
106. Granpeesheh D, Tarbox J, Dixon DR. Applied behavior analytic interventions for children with autism: A description and review of treatment
research. Ann Clin Psychiatry. 2009;21(3):162–173. [PubMed: 19758537] Butler University
Access Provided by:
107. Green VA, Pituch KA, Itchon J et al. Internet survey of treatments used by parents of children with autism. Res Dev Disabil. 2006;27:70–84.
[PubMed: 15919178]
108. Brondino N, FusarPoli L, Rocchetti M et al. Complementary and alternative therapies for Autism Spectrum Disorder. Evid Based Complement
Alternat Med. 2015;2015:258589. [PubMed: 26064157]
109. Miano S, Ferri R. Epidemiology and management of insomnia in children with autistic spectrum disorders. Paediatric Drugs. 2010;12:75–84.
[PubMed: 20218744]
110. Schwichtenberg AJ, Malow BA. Melatonin treatment in children with developmental disabilities. Sleep Medicine Clinics. 2015;10:181–187.
[PubMed: 26055866]
111. Baribeau DA, Anagnostou E. An update on medication management of behavioral disorders in autism. Curr Psychiatry Rep. 2014;16:437.
[PubMed: 24488702]
112. Politte LC, McDougle CJ. Atypical antipsychotics in the treatment of children and adolescents with pervasive developmental disorders.
Psychopharmacology (Berl). 2014;231:1023–1036. [PubMed: 23552907]
113. Curran MP. Aripiprazole: In the treatment of irritability associated with autistic disorder in pediatric patients. Paediatric drugs. 2011;13:197–204.
[PubMed: 21500873]
114. Aman MG, Kasper W, Manos G, et al. Lineitem analysis of the Aberrant Behavior Checklist: Results from two studies of aripiprazole in the
treatment of irritability associated with autistic disorder. J Child Adolesc Psychopharmacol. 2010;20:415–422. [PubMed: 20973712]
115. Marcus RN, Owen R, Kamen L et al. A placebocontrolled, fixeddose study of aripiprazole in children and adolescents with irritability associated
with autistic disorder. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2009;48:1110–1119. [PubMed: 19797985]
116. Marcus RN, Owen R, Manos G, et al. Aripiprazole in the treatment of irritability in pediatric patients (aged 617 years) with autistic disorder:
Results from a 52week, openlabel study. J Child Adolesc Psychopharmacol. 2011;21:229–236. [PubMed: 21663425]
117. McCracken JT, McGough J, Shah B. Risperidone in children with autism and serious behavioral problems. N Engl J Med. 2002;347:314–321.
[PubMed: 12151468]
118. Shea S, Turgay A, Carroll A et al. Risperidone in the treatment of disruptive behavioral symptoms in children with autistic and other pervasive
developmental disorders. Pediatrics. 2004;114:e634–e641. [PubMed: 15492353]
119. McDougle CJ, Holmes JP, Carlson DC et al. A doubleblind, placebocontrolled study of risperidone in adults with autistic disorder and other
pervasive developmental disorders. Arch Gen Psychiatry. 1998;55:633–651. [PubMed: 9672054]
120. Varni JW, Handen BL, CoreyLisle PK et al. Effect of aripiprazole 2 to 15 mg/d on health related quality of life in the treatment of irritability
associated with autistic disorder in children: A post hoc analysis of two controlled trials. Clin Ther. 2012;34:980–992. [PubMed: 22444782]
121. Anderson GM, Scahill L, McCracken JT et al. Effects of short and longterm risperidone treatment on prolactin levels in children with autism. Biol
Psychiatry. 2007;61:545–550. [PubMed: 16730335]
122. West L, Brunssen SH, Waldrop J. Review of the evidence for treatment of children with autism with selective serotonin reuptake inhibitors. J Spec
Pediatr Nurs. 2009;14:183–191. [PubMed: 19614827]
123. King BH, Hollander E, Sikich L, et al. Lack of efficacy of citalopram in children with autism spectrum disorders and high levels of repetitive
behavior: Citalopram ineffective in children with autism. Arch Gen Psychiatry. 2009;66:583–590. [PubMed: 19487623]
124. Canitano R, Scandurra V. Psychopharmacology in autism: An update. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry. 2011;35:18–28. [PubMed:

21034789]
125. Handen BL, Taylor J, Tumuluru R. Psychopharmacological treatment of ADHD symptoms in children with autism spectrum disorder. Int J Adolesc
Med Health. 2011;23:167–173. [PubMed: 22191179]
126. Posey DJ, Aman MG, McCracken JT et al. Positive effects of methylphenidate on inattention and hyperactivity in pervasive developmental
disorders: an analysis of secondary measures. Biological Psychiatry. 2007;61:538–544. [PubMed: 17276750]
behavior: Citalopram ineffective in children with autism. Arch Gen Psychiatry. 2009;66:583–590. [PubMed: 19487623]
Butler University
Access Provided by:
124. Canitano R, Scandurra V. Psychopharmacology in autism: An update. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry. 2011;35:18–28. [PubMed:
21034789]
125. Handen BL, Taylor J, Tumuluru R. Psychopharmacological treatment of ADHD symptoms in children with autism spectrum disorder. Int J Adolesc
Med Health. 2011;23:167–173. [PubMed: 22191179]
126. Posey DJ, Aman MG, McCracken JT et al. Positive effects of methylphenidate on inattention and hyperactivity in pervasive developmental
disorders: an analysis of secondary measures. Biological Psychiatry. 2007;61:538–544. [PubMed: 17276750]
127. Ghuman JK, Aman MG, Lecavalier L et al. Randomized, placebocontrolled, crossover study of methylphenidate for attention
deficit/hyperactivity disorder symptoms in preschoolers with developmental disorders. J Child Adolesc Psychopharmacol. 2009;19:329–339.
[PubMed: 19702485]
128. Arnold LE, Aman MG, Cook AM, et al. Atomoxetine for hyperactivity in autism spectrum disorders: Placebocontrolled crossover pilot trial. J Am
Acad Child Adolesc Psychiatry. 2006;45:1196–1205. [PubMed: 17003665]
129. Harfterkamp M, van de LooNeus G, Minderaa RB et al. A randomized doubleblind study of atomoxetine versus placebo for attention
deficit/hyperactivity disorder symptoms in children with autism spectrum disorder. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2012;51:733–741. [PubMed:
22721596]
130. Aman MG, Farmer CA, Hollway J, Arnold LE. Treatment of inattention, overactivity, and impulsiveness in autism spectrum disorders. Child
Adolesc Psychiatr Clin N Am. 2008;17:713–738. [PubMed: 18775366]
131. Scahill L, McCracken J, King BH, et al. Extendedrelease guanfacine for hyperactivity in children with autism spectrum disorder. Am J Psychiatry.
2015;172:1197–1206. [PubMed: 26315981]
132. Alvares GA, Quintana DS, Whitehouse AJO. Beyond the hype and hope: critical considerations for intranasal oxytocin research in autism
spectrum disorder. Autism Res. 2017;10:25–41. [PubMed: 27651096]
133. Landgraf R, Neumann ID. Vasopressin and oxytocin release within the brain: A dynamic concept of multiple and variable modes of neuropeptide
communication. Front Neuroendocrinol. 2004;25:150–176. [PubMed: 15589267]
134. Hollander E, Bartz J, Chaplin W et al. Oxytocin increases retention of social cognition in autism. Biol Psychiatry. 2007;61:498–503. [PubMed:

16904652]
135. Guastella AJ, Einfeld SL, Gray KM et al. Intranasal oxytocin improves emotion recognition for youth with autism spectrum disorders. Biol
Psychiatry. 2010;67:692–694. [PubMed: 19897177]
136. Guastella AJ, Gray KM, Rinehart NJ, et al. The effects of a course of intranasal oxytocin on social behaviors in youth diagnosed with autism
spectrum disorders: A randomized controlled trial. J Child Psychol Psychiatry. 2015;56:444–452. [PubMed: 25087908]
137. Frye RE. Social skills deficits in autism spectrum disorder: Potential biological origins and progress in developing therapeutic agents. CNS Drugs.
2018;32:713–734. [PubMed: 30105528]
138. Sharma SR, Gonda X, Tarazi FI. Autism spectrum disorder: Classification, diagnosis, and therapy. Pharmacol Ther. 2018;190:91–104. [PubMed:

29763648]
139. Hu VW. A systems approach towards an understanding, diagnosis and personalized treatment of autism spectrum disorders.
Pharmacogenomics. 2011;12:1235–1238. [PubMed: 21919600]
140. Aman MG, Singh NN, Turbott SH. Reliability of the Aberrant Behavior Checklist and the effect of variations in instructions. Am J Ment Defic.
1987;92:237–240. [PubMed: 3434595]
141. Aman MG, Singh NN. Aberrant Behavior Checklist–Community. Supplemental Manual. East Aurora, NY: Slosson Educational Publications; 1994.
142. Scahill L, McDougle CJ, Williams SK et al. Children’s YaleBrown Obsessive Compulsive Scale modified for pervasive developmental disorders. J
Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2006;45:1114–1123. [PubMed: 16926619]
143. Kalachnik JE.Medication monitoring procedures: Thou shall, here’s how. In: Gadow KD, Poling AG, eds. Pharmacotherapy and Mental
140. Aman MG, Singh NN, Turbott SH. Reliability of the Aberrant Behavior Checklist and the effect of variations in instructions. Am J Ment Defic.
Butler University
1987;92:237–240. [PubMed: 3434595] Access Provided by:
141. Aman MG, Singh NN. Aberrant Behavior Checklist–Community. Supplemental Manual. East Aurora, NY: Slosson Educational Publications; 1994.
142. Scahill L, McDougle CJ, Williams SK et al. Children’s YaleBrown Obsessive Compulsive Scale modified for pervasive developmental disorders. J
Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2006;45:1114–1123. [PubMed: 16926619]
143. Kalachnik JE.Medication monitoring procedures: Thou shall, here’s how. In: Gadow KD, Poling AG, eds. Pharmacotherapy and Mental
Retardation. Boston, MA: CollegeHill; 1985;231–268.
144. Barnes TR. A rating scale for druginduced akathisia. Br J Psychiatry. 1989;154:672–676. [PubMed: 2574607]
145. Simpson GM, Angus JW. A rating scale for extrapyramidal side effects. Acta Psychiatr Scand Suppl. 1970;212:11–19. [PubMed: 4917967]
146. Kalachnik JE. Measuring side effects of psychopharmacologic medications in individuals with mental retardation and developmental disabilities.
Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 1999;5:348–359.
147. Sullivan WF, Diepstra H, Heng J et al. Primary care of adults with intellectual and developmental disabilities. 2018 Canadian consensus
guidelines. Can Fam Physician. 2018;64:254–279. [PubMed: 29650602]
148. Russo AJ, Devito R. Analysis of copper and zinc plasma concentration and the efficacy of zinc therapy in individuals with Asperger’s syndrome,
Pervasive Developmental Disorder Not Otherwise Specified (PDDNOS) and autism. Biomarker Insights. 2011;6:127–133. [PubMed: 22174567]
CILJEVI UČENJA
Pervasive Developmental Disorder Not Otherwise Specified (PDDNOS) and autism. Biomarker Insights. 2011;6:127–133. [PubMed: 22174567]
Butler University
Access Provided by:
CILJEVI UČENJA
LEARNING OBJECTIVES
Upon completion of this chapter, the reader will be able to:
1. Compare and contrast the signs and symptoms of Down syndrome and Autism spectrum.
2. Discuss the proposed etiologies for Down syndrome and autism spectrum disorder.
3. Discuss the medical implications of common comorbid conditions in a person with Down syndrome.
4. Describe the presentation of Alzheimer disease in an individual with Down syndrome.
5. Describe the target symptoms and behaviors of autism spectrum disorder which may be responsive to pharmacologic intervention.
6. Compare and contrast pharmacologic and nonpharmacologic treatment modalities utilized in persons diagnosed with Autism spectrum
disorder.
7. Discuss the efficacy of psychopharmacologic agents for target behaviors in patients diagnosed with autism spectrum disorder.
8. Compare and contrast the adverse effect profiles of pharmacologic agents used in the treatment of behavioral symptoms of autism spectrum
disorder.
9. Recommend appropriate monitoring parameters for antipsychotic agents utilized in the treatment of persons with autism spectrum disorder.
10. Describe patient and family counseling to promote the safe and effective use of medications to treat behavioral issues in Autism spectrum
disorder.
11. Develop pharmacotherapy treatment plans to address potential clinically significant drug interactions associated with use of atypical
antipsychotic agents in patients with intellectual disability.
12. List various medications that have been studied to enhance cognitive function in people with Down syndrome.
13. Identify the many medical and social factors that may be associated with challenging and selfinjurious behaviors in people with Intellectual and
Developmental Disabilities (IDD).
14. Describe the various treatment options for challenging and selfinjurious behaviors in people with IDD.
PITANJA ZA SAMOPROCJENU
1. Which of the following deficits associated with intellectual disabilities may mask signs of psychiatric disorders?
A . Inattentiveness
B . Functional adaptations related to stress management
C . Syndromespecific features such as handflapping or selfhugging
D . Receptive language skills
2. Advanced age of which direct ancestor(s) is most frequently identified as a risk factor for Down syndrome?
A . Maternal grandmother
B . Paternal
C . Maternal
D . Combined maternal and paternal
Page 30 / 34
3. MJ, a 39yearold woman diagnosed with Down syndrome and mildtomoderate intellectual impairment, presents to psychiatric clinic accompanied
by her family. Her parents report she has become increasingly irritable over the past 6 months, more socially withdrawn, and unable to complete
2. Advanced age of which direct ancestor(s) is most frequently identified as a risk factor for Down syndrome?
Butler University
A . Maternal grandmother Access Provided by:
B . Paternal
C . Maternal
D . Combined maternal and paternal
3. MJ, a 39yearold woman diagnosed with Down syndrome and mildtomoderate intellectual impairment, presents to psychiatric clinic accompanied
by her family. Her parents report she has become increasingly irritable over the past 6 months, more socially withdrawn, and unable to complete
previously simple tasks. The family is interested in pharmacotherapy. Based on this information, which would you recommend for an initial trial?
A . Tranylcypromine
B . Phenelzine
C . Memantine
D . Donepezil
4. A 5yearold child experienced normal development until about 2 years of age when her parents noticed she did not talk as much as her peers and
did not make good eye contact with her parents. As a toddler she played with her sister, but now prefers solitary play. Parents, teachers, and clinicians
now suspect the child meets criteria for diagnosis of ASD. Which feature would help confirm this diagnosis?
A . Hand wringing
B . Bruxism
C . Temper tantrums
D . Restricted preferences for only certain toys and/or foods, including marked preference for sameness
5. A colleague requests a consult for a 16yearold patient with Down syndrome recently diagnosed with bipolar disorder and started on lithium. You
state that:
A . The current evidence suggests no monitoring is needed.
B . A significant causal link exists between these comorbidities.
C . Closer thyroid monitoring may be needed in this patient.
D . Renal function may be impaired in persons with Down syndrome.
6. A child with a confirmed diagnosis of ASD is in your pediatric clinic. What is the most common neurological problem in children with a diagnosis of
ASD?
A . Seizure disorder
B . Tourette disorder
C . Rett syndrome
D . Neurogenic scoliosis
7. The parent of a child with ASD complicated by extremely aggressive behaviors asks about a trial of risperidone for these challenging behaviors.
Nonpharmacologic strategies have already been implemented with limited success. You discuss this potential medication therapy with the mother and
explain that:
A . Firstgeneration antipsychotic agents are less expensive and equally effective as secondgeneration agents.
B . Evidencebased trial results indicate secretin may be a better therapeutic option for this child.
C . The parent should check for complementary and alternative medication options as these have strong support for efficacy.
D . Risperidone has the strongest evidencebased results in treating aggressive behaviors associated with ASD.
8. Early diagnosis and appropriate treatment is important for children with ASD in order to:
explain that:
Butler University
A . Firstgeneration antipsychotic agents are less expensive and equally effective as secondgeneration agents. Access Provided by:
B . Evidencebased trial results indicate secretin may be a better therapeutic option for this child.
C . The parent should check for complementary and alternative medication options as these have strong support for efficacy.
D . Risperidone has the strongest evidencebased results in treating aggressive behaviors associated with ASD.
8. Early diagnosis and appropriate treatment is important for children with ASD in order to:
A . Promote maximal learning, improve behaviors/communications, and engage in recreation/social/occupational activities.
B . Implement pharmacotherapy and titrate the dose as quickly as possible.
C . Justify institutional placement for vocational training opportunities.
D . Enroll the parents and child in support groups and counseling.
9. Parents bring their 18monthold child to your pediatric clinic. They mention the child does not enjoy playing with his/her siblings, has no interest in
his/her parents, and has not begun to speak single words. What guidance should be given to these parents?
A . Refer the family to a developmental evaluation center for a multidisciplinary workup.
B . Minimize their concerns due to the young age of the child and reevaluate in 6 months.
C . Refer the family to a support group for ASD.
D . Discuss neuroimaging to rule out brain pathology or injury.
10. As part of a medical workup for a child with suspected ASD, which of the following is not commonly performed?
A . Detailed medical and developmental history
B . Lead or heavy metals testing, especially if pica is present
C . Genetic testing of parents and child
D . Electrocardiography at baseline and in 6 months
11. What clinical condition associated with personality and behavior changes may present in Down syndrome adults?
A . Hypothyroidism
B . Obsessivecompulsive disorder
C . Alzheimer disease
D . Megakaryoblastic leukemia
12. When conducting a facetoface medication regimen review of a person who has Down syndrome and has mild cognitive impairment, the
pharmacist should:
A . Only review a written medication list and medical record since the caregivers will not be able to provide meaningful information.
B . Include the patient to the best of their ability in all lines of questioning.
C . Focus only on the psychotropic medication.
D . Educate only the caregivers when it appears that there is a deficit in understanding medication regimens.
13. A family physician asks you for a recommendation for a sleep agent for an adolescent patient who has autism spectrum disorder and is
experiencing sleep problems. Which of the following is the most appropriate recommendation to make?
A . Start zolpidem, 5 mg every bedtime, increasing to 10 mg every bedtime after 2 weeks.
B . Have the patient exercise just before bedtime to induce fatigue.
C . Assess the patient’s routine around bedtime to see if changes in activities can be made in an effort to produce a calming environment.
C . Focus only on the psychotropic medication.
Butler University
D . Educate only the caregivers when it appears that there is a deficit in understanding medication regimens.
Access Provided by:
13. A family physician asks you for a recommendation for a sleep agent for an adolescent patient who has autism spectrum disorder and is
experiencing sleep problems. Which of the following is the most appropriate recommendation to make?
A . Start zolpidem, 5 mg every bedtime, increasing to 10 mg every bedtime after 2 weeks.
B . Have the patient exercise just before bedtime to induce fatigue.
C . Assess the patient’s routine around bedtime to see if changes in activities can be made in an effort to produce a calming environment.
D . Start melatonin oral therapy immediately, as there is strong evidence that this intervention is the most effective intervention for insomnia for people
with ASD.
14. Treatment goals in persons with a diagnosis of ASD are to:
A . Maximize their ability to lead a full selfdirected life through personcentered approaches to care and support.
B . Completely eliminate repetitive speech patterns.
C . Increase the IQ of the patient.
D . Ensure the patient is prescribed at least one antipsychotic medication in order to prevent the development of new stereotypic symptoms.
15. Which of the following is not true regarding psychotropic medication regimens for people with IDD?
A . Medication regimens tend to be more complex.
B . Patients with IDD often rely on other people to manage their medications for them.
C . Patients with IDD have multiple medical problems which lead to polypharmacy.
D . A person with IDD can usually describe harmful or distressing effects of psychotropic therapy.
ODGOVORI
1. B . All answers may contribute to the masking of psychiatric disorders in people who have IDD. Diagnostic overshadowing is where the clinician
assumes a sign or symptom is related to the IDD condition when instead it may actually be the result of an underlying mental illness. People who have
IDD may not be able to communicate or that the ability to cope with stressrelated concerns or anxiety, and instead will “act out” in behaviors that may
mimic those of mental illness. (Refer to the "Epidemiology" and "Challenging/Self Injurious Behavior" sections.)
2. C . Maternal age is the most consistently identified risk factor for Down syndrome, although some studies also implicate paternal age as well. (Refer
to the "Down Syndrome" section.)
3. D . Donepezil appears to be the agent with more consistent evidence to support it as a firstline agent for treatment of Alzheimer’s dementia
compared to other agents studied to date. (Refer to the "Alzheimer’s Disease in Down Syndrome" section.)
4. D . There are a number of social and behavioral observations that parents and teachers may see in a child who is suspected of having ASD. Focusing
excessive attention on specific objects or toys at the expense of interacting with other toys in a child’s environment is one example. (Refer to "Clinical
Presentation" in the Autism Spectrum Disorder section.)
5. C . People who have Down syndrome have a higher likelihood of experiencing hypothyroidism compared to the general population. (Refer to the
Down syndrome/Clinical Presentation section.)
6. A . Prevalence of seizure disorders in people with ASD is between 2% and 21% and is higher than the general population. (Refer to the "Clinical
Presentation" section.)
7. D . Of all the atypical and traditional antipsychotic agents, risperidone has the strongest evidence to support use for controlling aggressive and
challenging behaviors in pediatric and adult patients who have ASD. (Refer to the Autism Spectrum Disorder Antipsychotic section.)
8. A . Early diagnosis of ASD is essential to be able to engage the patient in the evidencebased behavioral programs. Patients who initiated behavioral
programs early, as well as connecting families to support services, can lead to improved outcomes. (Refer to the Autism Spectrum
Disorder/Nonpharmacological Therapy section.)
9. A . Multidisciplinary practices that include pediatricians, social workers, psychologists, and behavioral specialists can identify treatment options for
the patient and their family. (Refer to the "Clinical Presentation" section.)
6. A . Prevalence of seizure disorders in people with ASD is between 2% and 21% and is higher than the general population. (Refer to the "Clinical
Presentation" section.) Butler University
Access Provided by:
7. D . Of all the atypical and traditional antipsychotic agents, risperidone has the strongest evidence to support use for controlling aggressive and
challenging behaviors in pediatric and adult patients who have ASD. (Refer to the Autism Spectrum Disorder Antipsychotic section.)
8. A . Early diagnosis of ASD is essential to be able to engage the patient in the evidencebased behavioral programs. Patients who initiated behavioral
programs early, as well as connecting families to support services, can lead to improved outcomes. (Refer to the Autism Spectrum
Disorder/Nonpharmacological Therapy section.)
9. A . Multidisciplinary practices that include pediatricians, social workers, psychologists, and behavioral specialists can identify treatment options for
the patient and their family. (Refer to the "Clinical Presentation" section.)
10. D . Causes of ASD are still relatively unknown but many are hypothesized. As well, other childhood medical conditions may have similar symptoms
as seen with ASD. Ruling out other causes for symptoms is important to differentiate various diagnoses and to treat the causes once identified. (Refer
to the "Autism Spectrum Disorder," Table 901.)
11. C . Adults who have Down syndrome have a higher likelihood of developing Alzheimer’s disease compared to the general population. Changes in
behavior, decreased participation in normal activities, and increased irritability are hallmarks to watch for. (Refer to the "Alzheimer’s Disease in Down
Syndrome" section.)
12. B. Many patients who have mildtomoderate cognitive impairment are able to provide meaningful information about their medication regimens
when asked in an appropriate way. (Refer to the "Patient Care Process" section.)
13. C . Sleep disorders are common for people who have ASD. Initially, clinicians should inquire about the patient’s activities around bedtime, to see if
changes can be made to reduce stress or activation. Medications, such as melatonin, should be tried only after nonpharmacological interventions have
failed. (Refer to the Autism Spectrum Disorder in Pharmacologic Therapy section, Table 902.)
14. A . Interventions for a person with ASD should be based on their functional limitations and the patient and caregivers goals and aspirations, using a
multidisciplinary team to create a plan that is continually reviewed and updated as the patient matures. (Refer to the Autism Spectrum Disorder
Treatment and Desired Outcomes sections.)
15. D . Psychotropic medications should be used carefully for people with IDD, due to polypharmacy, atypical responses to psychotropic therapy, and
the inability for a person with IDD to describe the harmful or distressing effects of psychotropic therapy other than through changes in behavior. (Refer
to the "Epidemiology" section.)

Intelektualne I Razvojne Poteškoće Downov Sindrom I Poremećaj

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Intelektualne I Razvojne Poteškoće Downov Sindrom I Poremećaj

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

Droga Indikacije Ciljani Uobičajene nuspojave

Droga Indikacije Ciljani Uobičajene nuspojave

Risperidon Samoozljeđujuće ponašanje, agresija, napadi Razdražljivost, Sedation, drowsiness, drug­induced extrapyramidal reaction

Memantine Memory, cognition Cognition Hypertension, hypotension

Oxytocin Aberrant social behavior Prepoznavanje Neudobnost u nosu (intranazalnooksitocin), umor,

Melatonin Poremećaj spavanja Vrtoglavica, enureza, prekomjerna pospanost tijekom dana,

Metilfenidat Poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti: Hiperaktivnost, Nesanica, glavobolja, razdražljivost

33. Sherman SL, Allen EG, Bean LH, Freeman SB. Epidemiology of Down syndrome. Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2007;13:221–227. [PubMed:

35. Barca D, Tarta­Arsene O, Dica A et al. Intellectual disability and epilepsy in Down syndrome. Maedica. 2014;9:344–350. [PubMed: 25705303]

38. Bunt CW, Bunt SK. Role of the family physician in the care of children with Down syndrome. Am Fam Physician. 2014;90:851–858. [PubMed:

39. Bull MJ Committee on Genetics. Health supervision for children with Down syndrome. Pediatrics. 2011;128:393–406. [PubMed: 21788214]

54. Zigman WB. Atypical aging in Down syndrome. Dev Disabil Res Rev. 2013;18:51–67. [PubMed: 23949829]

56. Ross WT, Olsen M. Care of the adult patient with Down syndrome. South Med J. 2014;107:715–721. [PubMed: 25365441]

67. Pueschel SM, Louis S, McKnight P. Seizure disorders in Down syndrome. Arch Neurol. 1991;48:318–320. [PubMed: 1825777]

71. Muhle R, Trentacoste SV, Rapin I. The genetics of autism. Pediatrics. 2004;113:e472–86. [PubMed: 15121991]

74. LeBlanc JJ, Fagiolini M. Autism: A “critical period” disorder? Neural Plast. 2011;2011:921680. [PubMed: 21826280]

78. Mefford HC, Batshaw ML, Hoffman EP. Genomics, intellectual disability, and autism. N Engl J Med. 2012;366:733–743. [PubMed: 22356326]

80. Simmons DR, Robertson AE, McKay LS et al. Vision in autism spectrum disorders. Vision Research. 2009;49:2705–2739. [PubMed: 19682485]

82. Sandin S, Lichtenstein P, Kuja­Halkola R et al. The familial risk of autism. JAMA. 2014;311:1770–1777. [PubMed: 24794370]

92. Sadock BJ, Sadock VA. Pervasive developmental disorders. In: Synopsis of Psychiatry. 10th ed. Baltimore, MD: Williams and Wilkins; 2007:1191–

94. Baird G, Cass H, Slonims V. Diagnosis of autism. BMJ. 2003;327:488–493. [PubMed: 12946972]

97. Ming X, Brimacombe M, Chaaban J, et al. Autism spectrum disorders: Concurrent clinical disorders. J Child Neurol. 2008;23:6–13. [PubMed:

100. Prater CD, Zylstra RG. Autism: A medical primer. Am Fam Physician. 2002;66:1667–1674. [PubMed: 12449265]

104. Beversdorf D. Therapeutic interventions in autism: A review for primary care physicians. Mo Med. 2008;105:390–395. [PubMed: 18807360]

105. Bodfish JW. Treating the core features of autism: Are we there yet? Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2004;10:318–326. [PubMed: 15666340]

107. Green VA, Pituch KA, Itchon J et al. Internet survey of treatments used by parents of children with autism. Res Dev Disabil. 2006;27:70–84.

124. Canitano R, Scandurra V. Psychopharmacology in autism: An update. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry. 2011;35:18–28. [PubMed:

134. Hollander E, Bartz J, Chaplin W et al. Oxytocin increases retention of social cognition in autism. Biol Psychiatry. 2007;61:498–503. [PubMed:

138. Sharma SR, Gonda X, Tarazi FI. Autism spectrum disorder: Classification, diagnosis, and therapy. Pharmacol Ther. 2018;190:91–104. [PubMed:

144. Barnes TR. A rating scale for drug­induced akathisia. Br J Psychiatry. 1989;154:672–676. [PubMed: 2574607]

145. Simpson GM, Angus JW. A rating scale for extrapyramidal side effects. Acta Psychiatr Scand Suppl. 1970;212:11–19. [PubMed: 4917967]

You might also like

Risperidon Samoozljeđujuće ponašanje, agresija, napadi Razdražljivost, Sedation, drowsiness, druginduced extrapyramidal reaction

35. Barca D, TartaArsene O, Dica A et al. Intellectual disability and epilepsy in Down syndrome. Maedica. 2014;9:344–350. [PubMed: 25705303]

82. Sandin S, Lichtenstein P, KujaHalkola R et al. The familial risk of autism. JAMA. 2014;311:1770–1777. [PubMed: 24794370]

144. Barnes TR. A rating scale for druginduced akathisia. Br J Psychiatry. 1989;154:672–676. [PubMed: 2574607]