Chapter 36 - Substance-Related Disorders in Adolescents

Butler
University
Access Provided by:
Trenutna dijagnoza i liječenje: Psihijatrija, 3e
Poglavlje 36: Poremećaji povezani s ovisnoš ću u adolescenata
Yifrah Kaminer; Deborah R. Simkin; Kara S. Bagot
UVOD
Prema biobihevioralnoj razvojnoj perspektivi i putanjama adolescentne uporabe tvari i poremećaja ovisnosti (SUD), adolescenti još nisu dosegli
odraslu dob i stoga se ne mogu smatrati jednostavno "minijaturnim odraslim osobama". Osim toga, tijekom adolescencije i mlade odrasle dobi,
između 12 i 25 godina, nucleus accumbens, koji pokreće ponašanja traženja nagrade, razvija se ranije od prefrontalnog korteksa, koji je odgovoran za
inhibitorno i izvršno funkcioniranje. To dovodi do toga da adolescenti normativno traže ugodne aktivnosti, uključujući visokorizična seksualna
iskustva, iskustva vožnje i ovisnosti.
OSNOV DIJAGNOZE
Dijagnostički kriteriji ICD10
Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uporabom psihoaktivnih tvari (F10F19)
Ova karakterizacija poremećaja uključuje veći spektar i više detalja koji se odnose na SUD nego prethodna iteracija ICD kodiranja. Poremećaji
zlouporabe tvari kodirani su pomoću formata F1x.xxx, gdje treći znak koda označava korištenu tvar (tj . alkohol ), a četvrti znak plus označava
kliničko stanje, uključujući količinu, opseg štete ili drugi povezani poremećaj (tj. trovanje , ovisnost, medicinski komorbiditet, psihoza). F10F19
predstavlja korištenje sljedećih psihoaktivnih tvari, brojčanim redoslijedom: alkohol , opioidi, kanabis, sedativi/hipnotici/anksiolitici, kokain ,
stimulansi, halucinogeni, nikotin i druge psihoaktivne tvari ili uporaba više supstanci.
Četvrti plus znak koda ICD10 predstavlja sljedeće oznake:
.0 Akutna intoksikacija
Stanje koje slijedi nakon primjene psihoaktivne tvari koje dovodi do poremećaja razine svijesti, kognicije, percepcije, afekta ili ponašanja ili drugih
psihofizioloških funkcija i odgovora. Smetnje su izravno povezane s akutnim farmakološkim učincima tvari i povlače se s vremenom, potpunim
oporavkom, osim ako je došlo do oštećenja tkiva ili drugih komplikacija. Komplikacije mogu uključivati traumu, udisanje povraćane tvari, delirij,
komu, konvulzije i druge medicinske komplikacije. Priroda ovih komplikacija ovisi o farmakološkoj klasi tvari i načinu primjene.
.1 Štetna uporaba
Obrazac korištenja psihoaktivnih tvari koji uzrokuje štetu zdravlju. Šteta može biti tjelesna (kao u slučajevima hepatitisa od samoprimjene
injektiranih psihoaktivnih tvari) ili psihička (npr. epizode depresivnog poremećaja kao sekundarne teške konzumacije alkohola ).
Zlouporaba psihoaktivnih tvari.
.2 Ovisnost
Grupa bihevioralnih, kognitivnih i fizioloških fenomena koji se razvijaju nakon ponovljenog uzimanja droge i koji obično uključuju snažnu želju za
uzimanjem droge, poteškoće u kontroliranju njezine uporabe, ustrajanje u njezinoj uporabi unatoč štetnim posljedicama, veći prioritet koji se daje
uporabi droge od uzimanja na druge aktivnosti i obveze, povećana tolerancija, a ponekad i stanje fizičke povučenosti.
.3 Stanje povlačenja
Skupina simptoma promjenjivog grupiranja i težine koji se javljaju pri apsolutnom ili relativnom povlačenju psihoaktivne tvari nakon uporne
Downloaded 20221226 12:34 P Your IP is 159.242.234.24
uporabe te tvari. Početak i tijek apstinencijskog stanja vremenski su ograničeni i ovise o vrsti psihoaktivne tvari i dozi koja se koristi neposredno
Chapter 36: SubstanceRelated Disorders in Adolescents, Yifrah Kaminer; Deborah R. Simkin; Kara S. Bagot
prije prestanka ili smanjenja uporabe. Apstinencijalno stanje može biti komplicirano konvulzijama. Page 1 / 13
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
.4 Apstinencijsko stanje s delirijem
Grupa bihevioralnih, kognitivnih i fizioloških fenomena koji se razvijaju nakon ponovljenog uzimanja droge i koji obično uključuju snažnu želju za
uzimanjem droge, poteškoće u kontroliranju njezine uporabe, ustrajanje u njezinoj uporabi unatoč štetnim posljedicama, veći prioritet koji se daje
Butler University
uporabi droge od uzimanja na druge aktivnosti i obveze, povećana tolerancija, a ponekad i stanje fizičke povučenosti. Access Provided by:
.3 Stanje povlačenja
Skupina simptoma promjenjivog grupiranja i težine koji se javljaju pri apsolutnom ili relativnom povlačenju psihoaktivne tvari nakon uporne
uporabe te tvari. Početak i tijek apstinencijskog stanja vremenski su ograničeni i ovise o vrsti psihoaktivne tvari i dozi koja se koristi neposredno
prije prestanka ili smanjenja uporabe. Apstinencijalno stanje može biti komplicirano konvulzijama.
.4 Apstinencijsko stanje s delirijem
Stanje u kojem je stanje ustezanja kako je definirano u uobičajenom četvrtom znaku .3 komplicirano delirijem kako je definirano u F05.. Također se
mogu pojaviti konvulzije. Kada se smatra da organski čimbenici također igraju ulogu u etiologiji, stanje treba klasificirati u F05.8.
.5 Psihotični poremeća j
Grupa psihotičnih fenomena koji se javljaju tijekom ili nakon upotrebe psihoaktivne tvari, ali koji se ne objašnjavaju samo na temelju akutne
intoksikacije i ne čine dio stanja odvikavanja. Poremećaj karakteriziraju halucinacije (obično slušne, ali često u više od jednog osjetilnog
modaliteta), perceptivne distorzije, deluzije (često paranoidne ili persekutorne prirode), psihomotorni poremećaji (uzbuđenje ili stupor) i
abnormalni afekt, koji može varirati od intenzivnog straha do ekstaze. Senzorij je obično čist, ali može biti prisutan određeni stupanj zamućenja
svijesti, iako ne teška smetenost.
.6 Amnezijski sindrom
Sindrom povezan s kroničnim izraženim oštećenjem nedavnog i udaljenog pamćenja. Neposredno sjećanje je obično očuvano, a nedavno pamćenje
je karakteristično više poremećeno od udaljenog pamćenja. Obično su evidentni poremećaji osjećaja za vrijeme i slijeda događaja, kao i poteškoće u
učenju novog gradiva. Konfabulacije mogu biti izražene, ali nisu uvijek prisutne. Ostale kognitivne funkcije obično su relativno dobro očuvane, a
amnezijski nedostaci nisu razmjerni drugim poremećajima.
.7 Rezidualni i kasno nastali psihotični poremeća j
Poremećaj u kojem alkoholom ili psihoaktivnom tvari izazvane promjene kognicije, afekta, osobnosti ili ponašanja traju nakon razdoblja tijekom
kojeg se razumno može pretpostaviti da djeluje izravni učinak povezan s psihoaktivnom tvari. Pojava poremećaja trebala bi biti izravno povezana s
uporabom psihoaktivne tvari. Slučajevi u kojima se početno stanje javlja kasnije od epizoda(e) korištenja takve tvari trebaju biti kodirani ovdje samo
ako su dostupni jasni i jaki dokazi da se stanje pripiše zaostalom učinku psihoaktivne tvari. Flashbackovi se mogu razlikovati od psihotičnog stanja
djelomice po njihovoj epizodnoj prirodi, često vrlo kratkog trajanja, i po dupliciranju prethodnih iskustava povezanih s alkoholom ili drugim
psihoaktivnim tvarima.
.8 Ostali mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja
.9 Nespecificirani mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja
P r i l a g ođ e n o u z d o p ušt e n j e M eđ unarodne statističke klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema 10. revizija <
http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en >
Kriteriji ICD10 znatno se preklapaju s kriterijima DSM5 u dijagnozi težih SUDova, uključujući sljedeće značajke: nemogućnost ili želju za smanjenjem
potrošnje, žudnju, neispunjavanje odgovornosti, negativan utjecaj na društveno/akademsko/poslovno funkcioniranje i povlačenje. Nepodudarnosti
između dvaju sustava klasifikacije za blage do umjerene SUDove mogu proizaći iz inherentne prirode svakog od njih; MKB10 kriteriji za SUD su
kategorički sustav, a DSM5 je dimenzionalni s kontinuumom ozbiljnosti. Kriteriji 'štetne uporabe' ICD10 predstavljaju užu definiciju blage uporabe
tvari (mora narušiti fizičko ili mentalno zdravlje) u usporedbi s kriterijima DSM5, koji zahtijevaju 23 od 11 mogućih simptoma, što rezultira manjim
brojem blagih dijagnoza SUDa na temelju klasifikacijski sustav ICD10.
I za klasifikacijske sustave ICD10 i DSM5, dijagnostički kriteriji za SUD za adolescente isti su kao i za odrasle populacije. Bilo je nekih kritika u vezi s
njihovom prikladnošću za mlade. U usporedbi s odraslima, adolescenti su na uzlaznoj putanji upotrebe koja se penje do srednjih 20ih, kada su
razvojne promjene mozga u prefrontalnom korteksu obično dovršene. Zbog dobnih i ekoloških ograničenja upotrebe supstanci jedinstvenih za mlade
(tj. pohađanje škole, stanovanje s roditeljima/starateljima), manja je vjerojatnost da će adolescenti pokazati produljeno trajanje upotrebe ili "obrazac
upotrebe supstanci koji uzrokuje štetu zdravlju", s dugotrajnim fizičkim posljedicama kao što je hepatitis. Kao takav,adolescenti koji pokazuju da je
uporaba u skladu s blagim SUDom na temelju kriterija DSM5 mogu ostati nedijagnosticirani putem kriterija štetne uporabe ICD10. Što se tiče
ovisnosti, manja je vjerojatnost da će mladi pokazati povlačenje, a opet možda neće imati velikih poteškoća u kontroliranju upotrebe s obzirom na
inherentna ograničenja okoliša. Nadalje, "štetne posljedice" korištenja mogu biti povezane s ponašanjem traženja nagrade koje je povezano s
Chapter 36: SubstanceRelated Disorders in Adolescents, Yifrah Kaminer; Deborah R. Simkin; Kara S. Bagot Page 2 / 13
razvojem kod adolescenata. Naposljetku, vjerojatnije je da će adolescenti koristiti u društvenim kontekstima, čime se smanjuje mogućnost da će se
suočiti s kriterijem zanemarivanja ugodnih aktivnosti/interesa.Upotreba može biti povezana s ponašanjem traženja nagrade povezanog s razvojem
kod adolescenata. Naposljetku, vjerojatnije je da će adolescenti koristiti u društvenim kontekstima, čime se smanjuje mogućnost da će se suočiti s
njihovom prikladnošću za mlade. U usporedbi s odraslima, adolescenti su na uzlaznoj putanji upotrebe koja se penje do srednjih 20ih, kada su
Butler University
razvojne promjene mozga u prefrontalnom korteksu obično dovršene. Zbog dobnih i ekoloških ograničenja upotrebe supstanci jedinstvenih za mlade
(tj. pohađanje škole, stanovanje s roditeljima/starateljima), manja je vjerojatnost da će adolescenti pokazati produljeno trajanje upotrebe ili "obrazac
Access Provided by:
upotrebe supstanci koji uzrokuje štetu zdravlju", s dugotrajnim fizičkim posljedicama kao što je hepatitis. Kao takav,adolescenti koji pokazuju da je
uporaba u skladu s blagim SUDom na temelju kriterija DSM5 mogu ostati nedijagnosticirani putem kriterija štetne uporabe ICD10. Što se tiče
ovisnosti, manja je vjerojatnost da će mladi pokazati povlačenje, a opet možda neće imati velikih poteškoća u kontroliranju upotrebe s obzirom na
inherentna ograničenja okoliša. Nadalje, "štetne posljedice" korištenja mogu biti povezane s ponašanjem traženja nagrade koje je povezano s
razvojem kod adolescenata. Naposljetku, vjerojatnije je da će adolescenti koristiti u društvenim kontekstima, čime se smanjuje mogućnost da će se
suočiti s kriterijem zanemarivanja ugodnih aktivnosti/interesa.Upotreba može biti povezana s ponašanjem traženja nagrade povezanog s razvojem
kod adolescenata. Naposljetku, vjerojatnije je da će adolescenti koristiti u društvenim kontekstima, čime se smanjuje mogućnost da će se suočiti s
kriterijem zanemarivanja ugodnih aktivnosti/interesa.Upotreba može biti povezana s ponašanjem traženja nagrade povezanog s razvojem kod
adolescenata. Naposljetku, vjerojatnije je da će adolescenti koristiti u društvenim kontekstima, čime se smanjuje mogućnost da će se suočiti s
kriterijem zanemarivanja ugodnih aktivnosti/interesa.
Međutim, korištenje izraza ovisnost i zahtjev da samo dva od jedanaest simptoma zadovolje blage kriterije SUDa u DSM5 "Poremećaji ovisnosti o
supstancama i poremećaji ovisnosti," mogu biti više stigmatizirajući i razvojno neprikladni za mlade, kao u mnogim slučajevima. slučajevi upotrebe
mogu predstavljati ponašanje koje je razvojno normativno ili subdijagnostičko, u usporedbi sa sustavom klasifikacije ICD10 "Mentalni poremećaji i
poremećaji ponašanja uzrokovani uporabom psihoaktivnih tvari".
Američka psihijatrijska udruga: Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje , 5. izdanje. Washington, DC: American Psychiatric
Association; 2013.
Chung T, Martin CS. Prevalencija i klinički tijek adolescentne ovisnosti i poremećaja ovisnosti. U: Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za
liječenje zlouporabe ovisnosti kod adolescenata . Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011:1–24.
Galvan A, Hare TA, Parra CE, et al. Raniji razvoj akumbena u odnosu na orbitofrontalni korteks mogao bi biti u osnovi rizičnog ponašanja adolescenata.
J Neurosci. 2006;26(25):6885–6892. [PubMed: 16793895]
Hoffmann NG, Kopek AM. Koliko se DSM5 oznake poremećaja konzumiranja alkohola preslikavaju na poremećaje prema ICD10? Alcohol Clin Exp Res
. 2015;39(4):697–701. [PubMed: 25778707]
Kaminer Y, Winters KC. Predloženi DSM5 poremećaji ovisnosti o supstancama za adolescente: Ako ga izgradite, hoće li doći? Am J Ovisnosti .
2012;21(3):280–281.
Rutherford HJV, Mayes L, Potenza MM. Neurobiologija poremećaja ovisnosti adolescenata: Implikacije za prevenciju i liječenje. Child Adolesc Psych
Clinics North Am. 2010:19(3);479–492.
Winters KC, Chung T, Martin CS. Poremećaji ovisnosti o drogama u DSM5 kada se primjenjuju na adolescente. Ovisnost. 2011;106:882884. [PubMed:
21477236]
O PĆA RAZMATRANJA
Konzumacija alkohola i drugih droga povezana je s tri vodeća uzroka smrtnosti među adolescentima: prometnim nesrećama, ubojstvima i
samoubojstvima. Dodatni morbiditet pod utjecajem supstanci pridonio je suicidnom ponašanju, nasilju, seksualnoj agresiji i nezaštićenoj seksualnoj
aktivnosti uključujući neplaniranu trudnoću i spolno prenosive bolesti.
A. Epidemiologija
Doživotna prevalencija upotrebe nedopuštenih tvari i alkohola među adolescentima od 8. do 12. razreda iznosi 34,9% (nedopuštene tvari) odnosno
46,4% ( alkohol ). Sedam posto mladih u dobi od 12 do 17 godina treba liječenje za SUD. Zbog nedostatka motivacije, ograničenih resursa, nedovoljno
kvalitetnih programa primjerenih dobi i nedostatka širokog konsenzusa o preferiranim strategijama liječenja, samo 1015% adolescenata kojima je
potrebno liječenje na kraju dobije usluge.
Iako je svaka nemedicinska uporaba droga (uključujući duhan i alkohol ) od strane adolescenata protuzakonita i može se smatrati oblikom
zlostavljanja, ovo stajalište zanemaruje neke ključne epidemiološke nalaze. Konkretno, visoka prevalencija konzumacije alkohola i duhana naglašava
činjenicu da je konzumacija alkohola i duhana normativna ili barem ne iznimno devijantna. Do dobi od 18 godina, otprilike 80% mladih u Sjedinjenim
Državama pilo je alkohol , dvije trećine su pušile cigarete, a 50% ih je barem jednom uzelo nedopuštenu drogu. Među adolescentima od 8. do 12.
razreda, 1% navodi da svakodnevno konzumira alkoholkonzumiranja, 3,3% dnevnog korištenja marihuane i 3,6% dnevnog pušenja cigareta (1,4% puši
pola kutije ili više cigareta dnevno). Korištenje supstanci (osobito marihuane) među američkom omladinom alarmantno je poraslo između 1992. i
1997. Zatim se značajno smanjilo do 2007. i od tada se smanjilo za alkohol , duhan i većinu klasa droga uključujući opijate na recept, heroin, MDMA i
kvalitetnih programa primjerenih dobi i nedostatka širokog konsenzusa o preferiranim strategijama liječenja, samo 1015% adolescenata kojima je
Butler University
potrebno liječenje na kraju dobije usluge.
Access Provided by:
Iako je svaka nemedicinska uporaba droga (uključujući duhan i alkohol ) od strane adolescenata protuzakonita i može se smatrati oblikom
zlostavljanja, ovo stajalište zanemaruje neke ključne epidemiološke nalaze. Konkretno, visoka prevalencija konzumacije alkohola i duhana naglašava
činjenicu da je konzumacija alkohola i duhana normativna ili barem ne iznimno devijantna. Do dobi od 18 godina, otprilike 80% mladih u Sjedinjenim
Državama pilo je alkohol , dvije trećine su pušile cigarete, a 50% ih je barem jednom uzelo nedopuštenu drogu. Među adolescentima od 8. do 12.
razreda, 1% navodi da svakodnevno konzumira alkoholkonzumiranja, 3,3% dnevnog korištenja marihuane i 3,6% dnevnog pušenja cigareta (1,4% puši
pola kutije ili više cigareta dnevno). Korištenje supstanci (osobito marihuane) među američkom omladinom alarmantno je poraslo između 1992. i
1997. Zatim se značajno smanjilo do 2007. i od tada se smanjilo za alkohol , duhan i većinu klasa droga uključujući opijate na recept, heroin, MDMA i
sintetičke kanabinoide. Upotreba marihuane, netradicionalnog nikotina/duhanski proizvodi (tj. nargile, cigarilosi, ecigarete) i nemedicinska uporaba
stimulansa ostala je stabilna ili povećana. U 2012. upotreba marihuane dosegla je 30godišnji maksimum i postala je raširenija od upotrebe duhana.
Dnevna upotreba marihuane (6%) zasjenila je svakodnevno pušenje cigareta (5,5%) među maturantima po prvi put u 2014. Godišnje istraživanje
Monitoring the Future (MTF) također je pokazalo da je percepcija tinejdžera o štetnosti marihuane u padu, signalizirajući veliku izazov u obuzdavanju
povećanja upotrebe. Ova pogrešna percepcija je u suprotnosti s prikupljanjem podataka koji podupiru štetnost uporabe marihuane, uključujući, ali ne
ograničavajući se na smanjenje pažnje i psihomotoričkih vještina, neurofiziološke promjene koje dovode do poremećenog planiranja i uključivanja u
rizična ponašanja, povećani rizik od rane pojave psihoze,i smanjenje kvocijenta inteligencije među korisnicima kanabisa s dugotrajnom uporabom
(rani inicijatori s ustrajnom uporabom u odrasloj dobi) ili onima s već postojećim psihijatrijskim ili neurološkim ranjivostima. Nadalje, rastući trend
medikalizacije, dekriminalizacije i legalizacije uporabe marihuane za odrasle šalje mješovite poruke tinejdžerima koje mogu negativno utjecati na
napore u prevenciji. Postoje neki dokazi o većoj prevalenciji tinejdžerske upotrebe kanabisa i nižoj percepciji rizika u državama sa zakonima o
medicinskoj marihuani u usporedbi sa državama bez takvih zakona, s potencijalnim povećanjem preusmjeravanja medicinske marihuane tinejdžerima
u državama s medicinskom marihuanom.rastući trend medikalizacije, dekriminalizacije i legalizacije upotrebe marihuane za odrasle šalje mješovite
poruke tinejdžerima koje mogu negativno utjecati na napore u prevenciji. Postoje neki dokazi o većoj prevalenciji tinejdžerske upotrebe kanabisa i
nižoj percepciji rizika u državama sa zakonima o medicinskoj marihuani u usporedbi sa državama bez takvih zakona, s potencijalnim povećanjem
preusmjeravanja medicinske marihuane tinejdžerima u državama s medicinskom marihuanom.rastući trend medikalizacije, dekriminalizacije i
legalizacije upotrebe marihuane za odrasle šalje mješovite poruke tinejdžerima koje mogu negativno utjecati na napore u prevenciji. Postoje neki
dokazi o većoj prevalenciji tinejdžerske upotrebe kanabisa i nižoj percepciji rizika u državama sa zakonima o medicinskoj marihuani u usporedbi sa
državama bez takvih zakona, s potencijalnim povećanjem preusmjeravanja medicinske marihuane tinejdžerima u državama s medicinskom
marihuanom.s potencijalnim povećanjem preusmjeravanja medicinske marihuane tinejdžerima u državama s medicinskom marihuanom.s
potencijalnim povećanjem preusmjeravanja medicinske marihuane tinejdžerima u državama s medicinskom marihuanom.
Većina adolescenata koji koriste droge ne razviju SUD. Stoga je imperativ razumjeti adolescentsku upotrebu droga u kontekstu promjenjivih obrazaca
ponašanja i razlikovati normativno ponašanje od SUDa.
Bagot KS, Milin R, Kaminer Y. Početak korištenja kanabisa kod adolescenata i rana psihoza. Subst Abus. 2015;36(4):524–533. [PubMed: 25774457]
Johnston LD, O'Malley PM, Miech RA, et al. Praćenje budućih rezultata nacionalnog istraživanja o korištenju droga: 1975. – 2014.: Pregled, ključni
nalazi o korištenju droga kod adolescenata. Ann Arbor: Institut za društvena istraživanja, Sveučilište Michigan; 2015.
Uprava za zlouporabu tvari i mentalno zdravlje (SAMHSA), Ured za primijenjene studije. Potreba za liječenjem ovisnosti među adolescentima (Izvješće
NSDUHa, 2010.). Rockville, MD: Autor; 2011.
Wall MM, Poh E, Cerda M, et al: Adolescentna upotreba marihuane od 2002. do 2008.: veća u državama sa zakonima o medicinskoj marihuani. Ann
Epidemiol. 2011;21:714716. [PubMed: 21820632]
B. Etiologija
Poremećaji ovisnosti o drogama složeni su fenotipski i etiološki. Genetske i okolišne komponente i interakcije mogu predisponirati i predvidjeti
ekspresiju SUDa kod adolescenata tijekom razvoja. Genetski doprinosi vjerojatno su složena svojstva koja uključuju više lokusa malog učinka.
Identificirano je nekoliko pojedinačnih gena koji mogu pridonijeti riziku od ovisnosti. U slučaju alkohola , to uključuje gene koji kodiraju alkohol i
aldehid dehidrogenazu i podjedinice receptora gamaaminomaslačne kiseline (A) i nikotingeni koji kodiraju oreksin (hipokretin) su uključeni.
Temperament ima ključnu ulogu u putovima koji vode od genetskog rizika i izloženosti okoliša do razvoja psihopatologije. Dokazano je da su
odstupanja temperamenta povezana s psihopatologijom i zlouporabom supstanci. Djeca s "teškim temperamentom" obično manifestiraju
eksternalizirane i internalizirane probleme ponašanja do srednjeg djetinjstva i u adolescenciji. Visoke razine bihevioralne aktivnosti zabilježene su kod
mladih s visokim rizikom od zlouporabe supstanci, kao i kod onih sa SUDom. Visoke razine aktivnosti ponašanja također koreliraju s težinom
poremećaja, kao i odstupanja temperamentnih osobina uključujući smanjeni raspon pažnje; visoka impulzivnost, traženje novosti i senzacije; stanja
negativnog utjecaja, kao što je razdražljivost; i emocionalna reaktivnost.Prekurzori temperamenta kao što su impulzivnost i traženje osjećaja imaju
tendenciju da dosegnu vrhunac u kasnoj adolescenciji.
Identificirano je nekoliko pojedinačnih gena koji mogu pridonijeti riziku od ovisnosti. U slučaju alkohola , to uključuje gene koji kodiraju alkohol i
Butler University
aldehid dehidrogenazu i podjedinice receptora gamaaminomaslačne kiseline (A) i nikotingeni koji kodiraju oreksin (hipokretin) su uključeni.
Temperament ima ključnu ulogu u putovima koji vode od genetskog rizika i izloženosti okoliša do razvoja psihopatologije. Dokazano je da su
Access Provided by:
odstupanja temperamenta povezana s psihopatologijom i zlouporabom supstanci. Djeca s "teškim temperamentom" obično manifestiraju
eksternalizirane i internalizirane probleme ponašanja do srednjeg djetinjstva i u adolescenciji. Visoke razine bihevioralne aktivnosti zabilježene su kod
mladih s visokim rizikom od zlouporabe supstanci, kao i kod onih sa SUDom. Visoke razine aktivnosti ponašanja također koreliraju s težinom
poremećaja, kao i odstupanja temperamentnih osobina uključujući smanjeni raspon pažnje; visoka impulzivnost, traženje novosti i senzacije; stanja
negativnog utjecaja, kao što je razdražljivost; i emocionalna reaktivnost.Prekurzori temperamenta kao što su impulzivnost i traženje osjećaja imaju
tendenciju da dosegnu vrhunac u kasnoj adolescenciji.
Kendler KS, Prescott CA, Myers J, et al. Struktura genetskih i okolišnih čimbenika rizika za uobičajene psihijatrijske poremećaje i poremećaje ovisnosti
u muškaraca i žena. Arch Gen Psihijatrija. 2003;60(9):929–937. [PubMed: 12963675]
Meyers JL, Dick DM. Genetski i okolišni čimbenici rizika za poremećaje ovisnosti o ovisnosti kod adolescenata. Child Adolesc Psychiatr Clin N Am.
2010;19(3):465–477. [PubMed: 20682215]
Nishizawa D, Kasai S, Hasegawa J, et al. Povezanosti između polimorfizma Val308Ile gena za oreksin (hipokretin) receptor 2 i ovisnosti o nikotinu u
genomskim i naknadnim studijama povezanosti. Mol Brain . 2015; 8:50. [PubMed: 26289589]
Rutherford HJV, Mayes LC, Potenza MN. Neurobiologija poremećaja ovisnosti adolescenata: Implikacije za prevenciju i liječenje. Child Adolesc
Psychiatr Clin N Am. 2010;19(3):479–492. [PubMed: 20682216]
Tarter RE, Kirisci L, Mezzich A. Multivarijatna tipologija adolescenata s poremećajem ovisnosti o alkoholu . Ja sam J Ovisnik. 1997;6:150158. [PubMed:
9134077]
KLINIČKI NALAZ
A. Procjena i pregled
Samoizvješće adolescenata o korištenju supstanci općenito je valjano i osjetljivije od laboratorijskog testiranja. Kolateralna izvješća o alkoholui
zlouporaba droga od strane roditelja ili drugih odraslih osoba imaju nisku do umjerenu osjetljivost u usporedbi sa samoprocjenom i analizom urina. U
razgovoru s adolescentom može biti korisno započeti pitanjem jesu li nedopuštene droge dostupne u školi, ima li pacijent bliske prijatelje koji koriste
droge i ima li pacijent pristup drogama. Primjeri pouzdanih i valjanih instrumenata za probir uključuju Upitnik za provjeru osobnog iskustva, Inventar
suptilnog probira zlouporabe supstanci, Inventar probira zlouporabe droga—revidirani, Instrument probira usmjeren na probleme za tinejdžere i
CRAFFT jednostavan za korištenje. Rezultat od 2 ili više na CRAFFTu je optimalan za prepoznavanje bilo kakve problematične uporabe. CRAFFT pitanja
su sljedeća: Jeste li se ikada vozili u Cvozi netko (uključujući vas) tko je bio "napušen" ili je koristio alkohol ili droge? Jeste li ikada koristili alkohol ili
droge kako biste se opustili , osjećali bolje ili kako biste se uklopili? Koristite li ikada alkohol /droge dok ste sami ? Govore li vam vaša obitelj
/prijatelji ikad da biste trebali smanjiti upotrebu alkohola/droga? Zaboravljate li ikada stvari koje ste učinili dok ste konzumirali alkohol ili droge?
Jeste li upali u rublju dok ste konzumirali alkohol ili droge?
Ako je samoprocjena pozitivna, tada je važno procijeniti ozbiljnost problema korištenjem dobro utvrđenih polustrukturiranih intervjua kao što je
Indeks ozbiljnosti ovisnosti tinejdžera, Dijagnoza zlouporabe droga kod adolescenata ili Inventar osobnog iskustva. Moguća je kompjutorizirana
procjena; na primjer, indeks ozbiljnosti ovisnosti tinejdžera modificiran je u samoprovjeru koja se provodi putem telefona ili web stranice. Suvremena
tehnologija omogućuje i telefonski interaktivni govorni odgovor koji svakodnevno bilježi rizične situacije i konzumaciju droga.
Levy S, Winters KC, Knight JR. Probir i kratke intervencije za adolescentnu upotrebu droga u općem uredskom okruženju. U: Kaminer Y, Winters KC
(ur.). Klinički priručnik za liječenje zlouporabe ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011.
Winters K, Kaminer Y. Probir i procjena poremećaja ovisnosti adolescenata u kliničkoj populaciji. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2008;47:740
744. [PubMed: 18574399]
B. Znakovi i simptomi
Znakovi i simptomi koji bi mogli upućivati na korištenje droga kod adolescenata uključuju promjene u društvenim mrežama i povezanosti s
devijantnim vršnjacima, tajanstveno ponašanje, izolacijska ponašanja uključujući povlačenje iz obitelji, pretjerane pritužbe na kršenje privatnosti i
miris alkohola ili marihuane na odjeći, mladeži, ili u sobi. Neprikladna i atipična ponašanja ili znakovi kao što su uznemirenost ili sedacija, širenje ili
suženje zjenica, tahikardija, krvave oči, dijaforeza, nejasan govor, zijevanje i nesiguran hod. Prisutnost kapi za oči, lijekova na recept, pribora za
uzimanje droga ili lijekova koji pomažu u potvrdi upotrebe.
744. [PubMed: 18574399]
Butler University
Access Provided by:
B. Znakovi i simptomi
Znakovi i simptomi koji bi mogli upućivati na korištenje droga kod adolescenata uključuju promjene u društvenim mrežama i povezanosti s
devijantnim vršnjacima, tajanstveno ponašanje, izolacijska ponašanja uključujući povlačenje iz obitelji, pretjerane pritužbe na kršenje privatnosti i
miris alkohola ili marihuane na odjeći, mladeži, ili u sobi. Neprikladna i atipična ponašanja ili znakovi kao što su uznemirenost ili sedacija, širenje ili
suženje zjenica, tahikardija, krvave oči, dijaforeza, nejasan govor, zijevanje i nesiguran hod. Prisutnost kapi za oči, lijekova na recept, pribora za
uzimanje droga ili lijekova koji pomažu u potvrdi upotrebe.
C. Laboratorijski nalazi
Testiranje na zlouporabu droga može se provesti na urinu, krvi, dahu, kosi, slini i znoju. Testiranje urina najčešće se koristi jer je neinvazivno,
jednostavno ga je dobiti i daje mjerljivu koncentraciju većine droga. Najbolji dokaz za dugotrajnu upotrebu droga je kombinacija dobre anamneze i
toksikološkog pregleda urina. Testovi probira za jednu ili više droga dostupni su na tržištu. Ovi testovi obično provjeravaju mnoge moguće
kombinacije droga uključujući opioide, alkohol , kokain, marihuane i amfetamina. Valjanost i pouzdanost rezultata testa na droge u urinu može biti
ugrožena neovlaštenim mijenjanjem uzorka. Zahtjevi za obavijest ili dopuštenje za dobivanje uzoraka razlikuju se ovisno o jurisdikciji. Pacijente treba
pitati za dopuštenje za obavljanje testiranja. Samoizvješće je vrlo pouzdano sve dok nije povezano s pravnim nepredviđenim događajem. Roditeljsko
izvješće obično je manjkavo ili nepouzdano, ali ipak ga treba pribaviti radi potpune slike i poboljšanja sudjelovanja roditelja u dijagnostičkim i
terapijskim procesima.
Arias JE, Arias AJ, Kaminer Y. Testiranje biomarkera za korištenje tvari u adolescenata. U: Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za liječenje
zlouporabe ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011.
Buchan BJ, Dennis ML, Tims FM, Diamond GS. Upotreba marihuane: dosljednost i valjanost samoprijave, testiranje urina na licu mjesta i laboratorijsko
testiranje. Ovisnost. 2002;97(S1):98–108. [PubMed: 12460132]
Burleson J, Kaminer Y. Adolescentska upotreba alkohola i marihuane: podudarnost između objektivnih, osobnih i kolateralnih izvješća. J Child
Adolesc Subst Abuse. 2006;16:5368.
D. Neuroimaging & Neuropsychology
Teško je dati točne generalizacije ili konačne izjave o neuropsihološkim i neurobiološkim korelatima upotrebe droga, s obzirom na varijacije u prirodi
ili opsegu nedostataka uočenih unutar ili između različitih klasa agenasa. Međutim, za sve tvari postoje dokazi o oštećenjima prefrontalno
posredovanih kognitivnih funkcija koje su u osnovi regulacije ponašanja, uključujući donošenje odluka i inhibicionu kontrolu. Za marihuanu, ilegalnu
drogu koju mladi najčešće zlorabe, zabilježeno je da utječe na smanjenje pažnje, učenja, prisjećanja, psihomotoričkih vještina i promjena u
područjima mozga uključenim u razmišljanje.
Chambers RA, Taylor JR, Potenza MN. Razvojni neurokrug motivacije u adolescenciji: kritično razdoblje ranjivosti ovisnosti. Am J Psihijatrija.
2003;160:10411052. [PubMed: 12777258]
Kalivas P, Volkow ND. Neuralna osnova ovisnosti: Patologija motivacije i izbora. Am J Psihijatrija. 2005;162(8):14031413. [PubMed: 16055761]
Kumra S, Robinson P, Tambyraja R, et al. Deficiti volumena parijetalnog režnja u adolescenata sa shizofrenijom i adolescenata s poremećajima
upotrebe kanabisa. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry . 2012;51(2):171–180. [PubMed: 22265363]
E. Tijek bolesti
Prema utjecajnoj teoriji "vrata", postoje najmanje četiri različita razvojna stupnja uporabe droga: (1) konzumacija piva ili vina, (2) pušenje cigareta ili
konzumacija žestokih pića, (3) konzumacija marihuane i (4) drugo korištenje nedopuštenih droga. Otprilike 25% adolescenata koji koriste marihuanu
napreduje u sljedeću fazu, u usporedbi sa samo 4% koji to nikad nisu učinili. Ova je teorija dovedena u pitanje s obzirom na sve veću upotrebu
marihuane među mladima s ograničenom ili nikakvom konzumacijom alkohola . Najbolje podržana hipoteza za zajednički komorbiditet između
alkoholai ovisnosti o nedopuštenim drogama u adolescenata je da su komorbidni poremećaji alternativni oblici jedne temeljne odgovornosti. Sljedeći
najprikladniji modeli odnose se na korelirane čimbenike rizika i recipročnu uzročnost. Dugoročne putanje SUDa sa i bez liječenja su važne. Mladi su
izloženi povećanom riziku od pojave ili pogoršanja SUDa do svojih srednjih 20ih. Nalazi dugotrajnog praćenja adolescenata sa SUDom pokazuju da
adolescenti doista imaju heterogene putanje. Karakteristična paradigma je sljedeća: mali postotak pokazuje održivi oporavak; jedna trećina s uzorkom
povremenog oporavka; manje od jedne trećine s niskim stopama korištenja tijekom 2 do 8godišnjeg praćenja; a jedna trećina s trajnim problemima s
Butler University
Prema utjecajnoj teoriji "vrata", postoje najmanje četiri različita razvojna stupnja uporabe droga: (1) konzumacija piva ili vina, (2) pušenje cigareta ili
konzumacija žestokih pića, (3) konzumacija marihuane i (4) drugo korištenje nedopuštenih droga. Otprilike 25% adolescenata koji koriste marihuanu
Access Provided by:
napreduje u sljedeću fazu, u usporedbi sa samo 4% koji to nikad nisu učinili. Ova je teorija dovedena u pitanje s obzirom na sve veću upotrebu
marihuane među mladima s ograničenom ili nikakvom konzumacijom alkohola . Najbolje podržana hipoteza za zajednički komorbiditet između
alkoholai ovisnosti o nedopuštenim drogama u adolescenata je da su komorbidni poremećaji alternativni oblici jedne temeljne odgovornosti. Sljedeći
najprikladniji modeli odnose se na korelirane čimbenike rizika i recipročnu uzročnost. Dugoročne putanje SUDa sa i bez liječenja su važne. Mladi su
izloženi povećanom riziku od pojave ili pogoršanja SUDa do svojih srednjih 20ih. Nalazi dugotrajnog praćenja adolescenata sa SUDom pokazuju da
adolescenti doista imaju heterogene putanje. Karakteristična paradigma je sljedeća: mali postotak pokazuje održivi oporavak; jedna trećina s uzorkom
povremenog oporavka; manje od jedne trećine s niskim stopama korištenja tijekom 2 do 8godišnjeg praćenja; a jedna trećina s trajnim problemima s
uporabom tvari.
Abrantes AM, McCarthy DM, Aarons GA, Brown SA. Trajektorije uključenosti u alkohol nakon liječenja ovisnosti kroz 8godišnje praćenje adolescenata.
Alcohol Clin Exp Res. 2003;27:258259.
Godley SH, Dennis ML, Godley MD, Funk RR. Tridesetomjesečne skupine putanje recidiva među adolescentima koji su otpušteni s izvanbolničkog
liječenja. Ovisnost. 2004;99 (Supp 2):129–139. [PubMed: 15488111]
Kandel DB. Epidemiološka i psihosocijalna perspektiva adolescentske uporabe droga. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 1982;20:328347.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA (UKLJUČUJUĆI KOMORBIDNA STANJA)
Dok svi psihijatrijski poremećaji povećavaju rizik od SUDa, literatura pokazuje osobito jaku vezu između disruptivnih poremećaja, poremećaja
kontrole impulsa i ponašanja i SUDa, kao. Predloženo je da internalizirani (poremećaji raspoloženja i anksioznosti) i eksternalizirani (disruptivni
poremećaji, poremećaji kontrole nagona i ponašanja [npr. poremećaj ponašanja, poremećaj otpornosti prkosa i poremećaj pažnje i hiperaktivnosti])
mogu utjecati na upotrebu tvari putem različitih mehanizama ; eksternaliziranje kroz zajedničkost impulzivnosti kao čimbenika rizika za rizična
ponašanja i dezinhibiciju ponašanja i internaliziranje kroz smanjenje anksioznosti ili zajednički genetski utjecaj. Nadalje, komplicirajući ove odnose,
psihopatologija može prethoditi SUDu, razviti se kao posljedica već postojećeg SUDa, ublažiti ozbiljnost upotrebe supstanci,ili potječu iz zajedničke
ranjivosti. Psihijatrijski komorbiditet prije je pravilo nego iznimka. Prevalencija odzlouporaba alkohola i droga među mladima s prethodnim
psihijatrijskim dijagnozama je otprilike 10% ( alkohol ) odnosno 15% (nezakonite droge). Rizik od alkoholaa zlouporaba sredstava ovisnosti među
ovom populacijom posebno je visoka, osobito među onima s poremećajima anksioznosti (alkohol17%, uporaba droga20%) ili poremećaja ponašanja
(alkohol16%, uporaba droga24%), do tri puta veći rizik od opća populacija adolescenata. Stope poremećaja ponašanja kreću se od 50% do 80% u
adolescenata sa SUDom. ADHD se također često opaža i vjerojatno je neizravno povezan sa SUD među mladima kroz visoku stopu komorbidnih
poremećaja ponašanja i disruptivnih poremećaja koji prate ADHD. Pokazalo se da poremećaji raspoloženja, osobito depresivni poremećaji, prethode
SUDu u adolescenata. Prevalencija depresivnih poremećaja kreće se od 24% do više od 50%.
Nekoliko je studija otkrilo visoku stopu anksioznog poremećaja među mladima sa SUDom. U adolescenata sa SUDom, prevalencija anksioznog
poremećaja kreće se od 7% do više od 40%. Iako se pokazalo da socijalna fobija prethodi zlouporabi sredstava ovisnosti, dokazi za nefobične
anksiozne poremećaje kao što su panika i generalizirani anksiozni poremećaj nisu uvjerljivi s nekim studijama koje pokazuju da SUD prethodi ovim
anksioznim poremećajima, a druge sa SUDom koji nastavlja anksiozni poremećaj. Adolescenti sa SUDom često imaju posttraumatski stresni
poremećaj kao posljedicu fizičkog ili seksualnog zlostavljanja. Neotkriveni poremećaji učenja mogu povećati rizik od kasnijeg razvoja zlouporabe
sredstava ovisnosti. Bulimija nervoza i poremećaji osobnosti, osobito oni u skupini B, također se često nalaze. Konačno,objavljeno je da patološko
kockanje kod mladih može biti povezano sa zlouporabom supstanci.
Teorija o samoliječenju nije potkrijepljena studijama koje opisuju liječenje SUDa mladih s komorbidnom depresijom, ali je dokazana za adolescente
sa SUDom i komorbidnim anksioznim poremećajima i nekim poremećajima osobnosti. Nije utvrđeno da su antidepresivi učinkoviti u smanjenju
uporabe tvari ili poboljšanju ishoda povezanih s uporabom tvari među depresivnim adolescentima. Također, važno je napomenuti da zabrinutost u
vezi s interakcijama između lijekova kod mladih s dvostrukom dijagnozom nije potkrijepljena. Liječenje dvojno dijagnosticiranih stanja treba se
provoditi istovremeno, a ne uzastopno. Integrativne psihosocijalne intervencije ili kombinacija psihofarmakoloških i psihosocijalnih intervencija više
su pravilo nego iznimka i treba ih dalje istraživati.
Conway KP, Swendsen J, Husky MM, He JP, Merikangas KR. Povezanost životnih mentalnih poremećaja i kasnijeg korištenja alkohola i nedopuštenih
droga: rezultati iz Nacionalnog istraživanja o komorbiditetu—Dodatak za adolescente. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2016;55(4):280–288.
[PubMed: 27015718]
Hops HA, Davis B, Lewin LM. Razvoj upotrebe alkohola i drugih supstanci: rodna studija obiteljskog i vršnjačkog konteksta. J Stud Alcohol Suppl.
1999;13:2231. [PubMed: 10225485]
Kaminer Y, (ur.) Zlouporaba sredstava ovisnosti kod mladih i poremećaji koji se javljaju zajedno . American Psychiatric Publishing Association,
su pravilo nego iznimka i treba ih dalje istraživati.
Butler University
Access Provided by:
Conway KP, Swendsen J, Husky MM, He JP, Merikangas KR. Povezanost životnih mentalnih poremećaja i kasnijeg korištenja alkohola i nedopuštenih
droga: rezultati iz Nacionalnog istraživanja o komorbiditetu—Dodatak za adolescente. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2016;55(4):280–288.
[PubMed: 27015718]
Hops HA, Davis B, Lewin LM. Razvoj upotrebe alkohola i drugih supstanci: rodna studija obiteljskog i vršnjačkog konteksta. J Stud Alcohol Suppl.
1999;13:2231. [PubMed: 10225485]
Kaminer Y, (ur.) Zlouporaba sredstava ovisnosti kod mladih i poremećaji koji se javljaju zajedno . American Psychiatric Publishing Association,
Arlington, VA , 2015.
Kaminer Y, Goldberg P, Connor D. Psihotropni lijekovi i zlouporabe tvari u interakciji kod mladih. Zlouporaba tvari. 2010;31(1):53–57. [PubMed:
20391270]
King SM, Iacono WG, McGue M. Psihopatologija eksternalizacije i internalizacije djetinjstva u predviđanju rane uporabe supstanci. Ovisnost ,
2014;99:1548–1559.
McKernan LC, Nash MR, Gottdiener WH, et al. Dodatni dokazi o samoliječenju: čimbenici osobnosti koji utječu na izbor lijeka kod poremećaja ovisnosti
o drogama. Psychodyn Psihijatrija . 2015;43(2):243–275. [PubMed: 26039231]
Simkin, D. Djeca i adolescenti. Odjeljak 13, poglavlja 99–108, u: Ries RK, Miller SC, Fielin DA, et al, ur. Načela medicine ovisnosti. 4. izdanje,
Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2009. godine.
Zhou X, Qin B, Del Giovane C, et al. Učinkovitost i podnošljivost antidepresiva u liječenju adolescenata i mladih odraslih osoba s depresijom i
poremećajima ovisnosti o drogama: sustavni pregled i metaanaliza. Ovisnost. 2015;110(1):38–48. [PubMed: 25098732]
PREVENCIJA
Razvoj učinkovitih pristupa prevenciji zlouporabe opojnih droga nacionalni je prioritet, međutim univerzalne kampanje za prevenciju zlouporabe
opojnih droga povijesno su pokazale malu učinkovitost među mladima, zbog nedostatka specifičnosti za visokorizične ili rizične mlade. Učinkoviti
preventivni napori vjerojatno će se sastojati od ciljane intervencije koja obuhvaća relevantne rizične i zaštitne čimbenike za bilo koju danu skupinu,
koji su utemeljeni na normama zajednice o ponašanju u vezi s uporabom supstanci. Strategije prevencije koje najviše obećavaju su javnozdravstvene i
pravne intervencije, posebno za alkohol i nikotin/upotreba duhana, te one koje poboljšavaju socijalne vještine i odbijanje droga. Školski kurikulum,
program Trening životnih vještina, u početku je razvijen kao preventivni program koji uključuje poučavanje općih životnih vještina i vještina odupiranja
društvenim utjecajima. Ovaj preventivni program vodili su stariji vršnjaci i profesori razredne nastave. Istraživači su izvijestili o trajnom smanjenju
upotrebe droga 6 godina kasnije među učenicima 12. razreda u eksperimentalnim uvjetima u usporedbi s onima u kontrolnim uvjetima. Također je
podržana generalizacija prevencije Treninga životnih vještina na afroameričku i latinoameričku mladež. Kako bi se maksimizirao ishod, potrebno je
razumijevanje heterogenosti populacije adolescenata.Preventivni napori trebaju uzeti u obzir razvojni stadij ponašanja u vezi s uporabom supstanci i
obratiti se na potrebe adolescenata u različitim područjima života. Moraju se osmisliti preventivni programi osjetljivi na etničke razlike. Konačno,
univerzalni programi prevencije mogu odgoditi početak pijenja među apstinentima s niskim rizikom; međutim, malo je dokaza o korisnosti kod
visokorizičnih adolescenata. Istraživači tvrde da je motivacijsko intervjuiranje (MI) u okviru smanjenja štete prikladno za sekundarnu prevenciju kod
adolescenata.Istraživači tvrde da je motivacijsko intervjuiranje (MI) u okviru smanjenja štete prikladno za sekundarnu prevenciju kod
adolescenata.Istraživači tvrde da je motivacijsko intervjuiranje (MI) u okviru smanjenja štete prikladno za sekundarnu prevenciju kod adolescenata.
Botvin GJ, Baker E, Dusenbury I, et al. Dugoročni rezultati praćenja randomiziranog ispitivanja prevencije zlouporabe droga u bijeloj populaciji srednje
klase. JAMA. 1995;273:11061112. [PubMed: 7707598]
Catalano RF, Haggerty KP, Hawkins JD, et al. Prevencija zlouporabe droga i poremećaja ovisnosti o drogama: uloga rizičnih i zaštitnih čimbenika. U:
Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za liječenje zlouporabe ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing;
2011.
Hornik R, Jacobsohn L, Orwin R, Piesse A, et al. Učinci nacionalne medijske kampanje mladih protiv droga na mlade. Am J Javno zdravstvo .
2008;98(12):22292236. [PubMed: 18923126]
Kumpfer KL. Identifikacija programa prevencije zlouporabe droga: pregled literature. Resurs zdravstvenih usluga , NIDA web stranica:
http://archives.drugabuse.gov/about/organization/despr/hsr/dapre/KumpferLitReview.html# universal. Preuzeto travanj 2016.
Stockings E, Hall WD, Lynskey M, et al. Prevencija, rana intervencija, smanjenje štete i liječenje ovisnosti kod mladih. Lancet psihijatrija . 2016;3(3):280–
Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za liječenje zlouporabe ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing;
2011. Butler University
Access Provided by:
Hornik R, Jacobsohn L, Orwin R, Piesse A, et al. Učinci nacionalne medijske kampanje mladih protiv droga na mlade. Am J Javno zdravstvo .
2008;98(12):22292236. [PubMed: 18923126]
Kumpfer KL. Identifikacija programa prevencije zlouporabe droga: pregled literature. Resurs zdravstvenih usluga , NIDA web stranica:
http://archives.drugabuse.gov/about/organization/despr/hsr/dapre/KumpferLitReview.html# universal. Preuzeto travanj 2016.
Stockings E, Hall WD, Lynskey M, et al. Prevencija, rana intervencija, smanjenje štete i liječenje ovisnosti kod mladih. Lancet psihijatrija . 2016;3(3):280–
296. [PubMed: 26905481]
LIJEČENJE
Postignut je značajan napredak u konceptualizaciji, testiranju i provedbi strategija i programa liječenja adolescenata sa SUDom. Jedan od izazova u
liječenju adolescentnog SUDa bio je pokušaj usklađivanja individualnih potreba adolescenta s odgovarajućim uslugama liječenja i razinama skrbi.
Kako je SUD kronični, relapsirajući, remitentni poremećaj, kontinuum vođenja slučaja i praćenja slučaja sličan onom u liječenju kronične bolesti
vjerojatno će imati veliki utjecaj na ishode liječenja.
A. Sustavi skrbi za adolescente sa SUDom
Osamdeset posto adolescenata sa SUDom liječi se izvanbolnički. Ambulantne službe obično pružaju epizodnu skrb korištenjem grupne terapije bez
koordinacije ili kontinuiteta skrbi. Iako mnogi adolescenti s blagom do umjerenom ozbiljnošću upotrebe reagiraju donekle na kratke intervencije, neki
ne. Štoviše, što je veća ozbiljnost, to je manja vjerojatnost. Karakterističniji je tijek relapsa/remisije tijekom duljeg vremenskog razdoblja kroz nekoliko
epizoda skrbi i razina skrbi, s različitim uslugama i intervencijama. Budući da je SUD obično dio disfunkcije u školi, obitelji, pravnoj domeni i domeni
ponašanja, jasna je potreba za koordinacijom usluga i multidisciplinarnim timskim radom. Kriteriji za smještaj pacijenata Američkog društva za
medicinu ovisnosti sve se više koriste i za mlade i za odrasle za procjenu,dijagnoza i dodjela odgovarajuće razine liječenja na temelju objektivnih
kriterija.
Fishman M. Planiranje liječenja, usklađivanje i postavljanje za adolescentnu zlouporabu tvari. U: Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za
liječenje zlouporabe ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011.
Libby AM, Riggsova policija. Integrirane usluge za zlouporabu supstanci i mentalno zdravlje: izazovi i prilike. U: Kaminer Y, Bukstein OG, ur. Zlouporaba
supstanci kod adolescenata: psihijatrijski komorbiditet i visokorizična ponašanja . New York: Routledge, Taylor & Francis Group; 2008. godine.
B. Psihosocijalni tretmani
Psihosocijalni tretmani koji su se pokazali obećavajućim za adolescentnu SUD uključuju sljedeće: multisistemsku terapiju (MST); multidimenzionalna
obiteljska terapija (MDFT); kognitivnobihevioralna terapija (KBT), koja se provodi grupno ili individualno; terapija poboljšanja motivacije (MET);
pojačanje upravljanja nepredviđenim okolnostima; Minnesota model od 12 koraka; i drugi integrativni modeli liječenja. Malo je dokaza koji upućuju na
to da je jedna terapija učinkovitija od druge. Obiteljska terapija najistraživaniji je način liječenja adolescenata ovisnosti o drogama. MST je intenzivna
obiteljska intervencija kod kuće koja se bavi školama, grupama vršnjaka, roditeljskim vještinama, vještinama obiteljske komunikacije i obiteljskim
odnosima. MST kombinira strukturnu i stratešku obiteljsku terapiju s kognitivnobihevioralnom terapijom.Dostupni dokazi ne podržavaju tvrdnju da
je MST učinkovitiji od uobičajenih usluga ili drugih intervencija za mlade sa socijalnim, emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju. Nema
dokaza o štetnim učincima u usporedbi s alternativnim uslugama. MST ima nekoliko prednosti jer je sveobuhvatan, utemeljen na trenutnom znanju o
problemima mladih i obitelji, dobro dokumentiran i empirijski.
MDFT kombinira savjetovanje o drogama s procjenom više sustava i intervencijom unutar i izvan obitelji. Pristup je razvojno i ekološki usmjeren, na
okolišne i individualne sustave u kojima adolescent boravi. MDFT je manualiziran i provodi se u 1625 sesija tijekom 46 mjeseci kod kuće ili u uredu.
KBT gleda na korištenje supstanci i povezane probleme kao na naučena ponašanja koja pokreću i održavaju čimbenici okoliša. Većina CBT pristupa
integrira klasično uvjetovanje, operantno uvjetovanje i teoriju socijalnog učenja. Nedavne studije uključuju rigorozne dizajne, veće uzorke, nasumično
dodjeljivanje, izravne usporedbe dva ili više aktivnih tretmana, poboljšane mjere, manualizaciju i dugoročniju procjenu ishoda. Fokus u liječenju bio je
na poboljšanim vještinama odbijanja droga i upravljanju visokorizičnim situacijama. Poboljšana samoučinkovitost povezana je s boljim ishodom. CBT
se također može primijeniti u grupnim postavkama. Različitim se adolescentima u grupi može upravljati nakon što se uspostavi jasno komuniciran
ugovor o ponašanju za osnovna pravila. Iskusni terapeuti mogu se pozabaviti neprikladnim ponašanjem i primijeniti tehnike za rješavanje problema.
MI i MET temelje se na istraživanju procesa promjene. MI se odnosi i na stil odnosa i na skup tehnika za olakšavanje tog procesa. U primjeni ovog
pristupa koristi se pet glavnih strategija: (1) izraziti empatiju; (2) razviti neslaganje; (3) izbjegavati argumentaciju; (4) kotrljanje s otporom; i (5)
okolišne i individualne sustave u kojima adolescent boravi. MDFT je manualiziran i provodi se u 1625 sesija tijekom 46 mjeseci kod kuće ili u uredu.
Butler University
KBT gleda na korištenje supstanci i povezane probleme kao na naučena ponašanja koja pokreću i održavaju čimbenici okoliša. Većina CBT pristupa
Access Provided by:
integrira klasično uvjetovanje, operantno uvjetovanje i teoriju socijalnog učenja. Nedavne studije uključuju rigorozne dizajne, veće uzorke, nasumično
dodjeljivanje, izravne usporedbe dva ili više aktivnih tretmana, poboljšane mjere, manualizaciju i dugoročniju procjenu ishoda. Fokus u liječenju bio je
na poboljšanim vještinama odbijanja droga i upravljanju visokorizičnim situacijama. Poboljšana samoučinkovitost povezana je s boljim ishodom. CBT
se također može primijeniti u grupnim postavkama. Različitim se adolescentima u grupi može upravljati nakon što se uspostavi jasno komuniciran
ugovor o ponašanju za osnovna pravila. Iskusni terapeuti mogu se pozabaviti neprikladnim ponašanjem i primijeniti tehnike za rješavanje problema.
MI i MET temelje se na istraživanju procesa promjene. MI se odnosi i na stil odnosa i na skup tehnika za olakšavanje tog procesa. U primjeni ovog
pristupa koristi se pet glavnih strategija: (1) izraziti empatiju; (2) razviti neslaganje; (3) izbjegavati argumentaciju; (4) kotrljanje s otporom; i (5)
podržavaju samoučinkovitost. Sve dok se izvještava o rezultatima liječenja adolescenata zlouporabe droga, kliničari i istraživači primjećuju poteškoće
u zadržavanju adolescenata na liječenju. Zadržavanje se može smatrati jednim od uspješnih ishoda liječenja. Kratke motivacijske intervencije nisu se
istraživale do nedavno. Jedna sesija MI, osmišljena da smanji nedopuštene droge među mladim ljudima između 16 i 20 godina, proizvela je značajno
smanjenje upotrebe kanabisa u 12tjednom praćenju u usporedbi s neintervencijom.Nekoliko je studija uspješno primijenilo MI nakon negativnog
događaja (npr. prometna nesreća s upućivanjem na hitnu pomoć), intervencija koja iskorištava "moment koji se može naučiti". MET bi mogao biti
prikladan za adolescente jer ne moraju priznati da imaju problema s ovisnošću kako bi imali koristi od toga. Sam MI možda neće biti dovoljan za
adolescente s teškimPoremećaj ovisnosti o alkoholu ili psihijatrijski komorbiditet. Međutim, može biti učinkovita preliminarna terapija kao što je CBT.
Studija Cannabis Youth Treatment vjerojatno je najopsežnija studija o psihosocijalnom liječenju adolescenata ovisnosti do sada. Ovaj randomizirani
prospektivni terenski eksperiment usporedio je pet intervencija, u različitim kombinacijama, na četiri mjesta provedbe u SADu, za 600 adolescenata.
Studija se bavila usporednom učinkovitošću pet tretmana. Ponuđene su dvije grupne CBT intervencije. Obje su započele pojedinačnim MET sesijama,
nakon čega su uslijedile 3 ili 10 sesija CBTa koje je provodila grupa. Treća intervencija bila je MET/CBT plus 6tjedna obiteljska psihoedukativna
intervencija. Također je testiran individualni pristup jačanju zajednice adolescenata od 12 sesija i 12tjedni tečaj MDFTa. Učinkovitost pet modela
liječenja procijenjena je u programu u zajednici i akademskom medicinskom centru.Iako svih pet modela nije implementirano unutar svakog mjesta
liječenja, MET plus tri sesije grupne CBT replicirane su na sva četiri mjesta, što je omogućilo proučavanje razlika između mjesta i provođenje kvazi
eksperimentalnih usporedbi intervencija u skupinama studije. Svih pet intervencija proizvelo je značajno smanjenje uporabe kanabisa i negativnih
posljedica uporabe, od predliječenja do tromjesečnog praćenja. Ta su se smanjenja održala tijekom 12mjesečnog praćenja. Promjene u korištenju
marihuane bile su popraćene poboljšanjem problema u ponašanju, obiteljskih problema, školskih problema, izostanaka iz škole, svađanja, nasilja i
ilegalnih aktivnosti. Unatoč značajnoj podršci obiteljskoj intervenciji u literaturi,individualni adolescentski pristup jačanju zajednice i individualni MET
plus tri grupne KBTa dali su bolje rezultate od obiteljskog pristupa u smislu dana upotrebe supstanci u 3 mjeseca. Međutim, ove početne razlike nisu
se održale. Najbolji prediktor dugoročnog ishoda bila je početna razina promjene. U pogledu isplativosti, MDFT je bio bolji od ostalih intervencija.
Jedan od važnih doprinosa Cannabis Youth Treatmenta bazi znanja je naglasak na učinkovitosti u zajednici i ekološkoj valjanosti u usporedbi s
demonstracijom učinkovitosti u specijaliziranim istraživačkim uvjetima.Najbolji prediktor dugoročnog ishoda bila je početna razina promjene. U
pogledu isplativosti, MDFT je bio bolji od ostalih intervencija. Jedan od važnih doprinosa Cannabis Youth Treatmenta bazi znanja je naglasak na
učinkovitosti u zajednici i ekološkoj valjanosti u usporedbi s demonstracijom učinkovitosti u specijaliziranim istraživačkim okruženjima.Najbolji
prediktor dugoročnog ishoda bila je početna razina promjene. U pogledu isplativosti, MDFT je bio bolji od ostalih intervencija. Jedan od važnih
doprinosa Cannabis Youth Treatmenta bazi znanja je naglasak na učinkovitosti u zajednici i ekološkoj valjanosti u usporedbi s demonstracijom
učinkovitosti u specijaliziranim istraživačkim uvjetima.
Liječenje adolescenata s problemima povezanim s ovisnošću često uključuje filozofiju od 12 koraka koju zagovaraju Anonimni alkoholičari (AA) i
Anonimni narkomani (NA). Nacionalno istraživanje programa za adolescente pokazalo je da više od dvije trećine (67%) uključuje koncepte "12 koraka".
Mnogi od ovih programa potiču pohađanje društvenih grupa AA i NA nakon tretmana. Retrospektivna studija pokazala je da su mladi koji su bili
beznadniji, imali prijatelje koji nisu koristili droge i koji su bili manje uključeni u roditelje tijekom liječenja vjerojatnije da će postati uključeni u AA.
Dvije studije su otkrile da je veća vjerojatnost da će mladi koji su bili ozbiljnije povezani s alkoholom i drogama, te oni koji su više motivirani za
postizanje apstinencije, pohađati i aktivno se uključiti u AA/NA u prva 3 mjeseca nakon liječenja. Studija koja je trajala 8 godina otkrila je da,nakon
bolničkog liječenja, teža ovisnost o supstancama, mjerena brojem simptoma ovisnosti o DSMIVTR u vrijeme liječenja, predviđeno prisustvo AA/NA
tijekom 6godišnjeg razdoblja praćenja, ali ne i 8 godina nakon liječenja , nakon kontrole dobi, spola i indeksa upotrebe tvari za unos.
Novo područje liječenja mladih je intervencija temeljena na tehnologiji. Dok je razvijeno nekoliko mobilnih zdravstvenih intervencija za upotrebu kod
adolescenata korisnika droga, literatura za odrasle opisuje intervencije temeljene na tehnologiji, uključujući platforme temeljene na internetu i
mobilnim telefonima, društvene medije, SMS poruke, usluge GPS lokacije i mješovite medije, za tri faze liječenja za SUD, prevenciju, liječenje i
oporavak. Literatura pokazuje da sekundarne i tercijarne preventivne intervencije utemeljene na tehnologiji u populaciji nedopuštenih supstanci koje
koriste mlade studente mogu biti učinkovite (aktivno liječenje i kratkotrajno liječenje nakon njega).
Liječenje temeljeno na tehnologiji obećavajuće je područje intervencije budući da gotovo 75% adolescenata posjeduje ili ima redovit pristup
pametnom telefonu, a 91% povremeno pristupa internetu putem pametnog telefona, a 56% često. Intervencija temeljena na tehnologiji može utjecati
na veću promjenu dopuštajući intervenciju u stvarnom vremenu kao odgovor na okolišne, fiziološke i psihološke znakove i pristup liječenju tijekom
vremena povećane motivacije za promjenom i povećanog rizika od recidiva sekundarno zbog okolišnih okidača. Naposljetku, ova platforma za
isporuku intervencije može učiniti izvedivim kontinuitet skrbi za ponašanje u vezi s uporabom supstanci, čime se smanjuju stope recidiva nakon
završetka liječenja. Zbog sveprisutnosti posjedovanja i korištenja mobilne tehnologije među mladima, potencijal za dosezanje ruralnih zajednica s
mobilnim telefonima, društvene medije, SMS poruke, usluge GPS lokacije i mješovite medije, za tri faze liječenja za SUD, prevenciju, liječenje i
Butler University
oporavak. Literatura pokazuje da sekundarne i tercijarne preventivne intervencije utemeljene na tehnologiji u populaciji nedopuštenih supstanci koje
Access Provided by:
koriste mlade studente mogu biti učinkovite (aktivno liječenje i kratkotrajno liječenje nakon njega).
Liječenje temeljeno na tehnologiji obećavajuće je područje intervencije budući da gotovo 75% adolescenata posjeduje ili ima redovit pristup
pametnom telefonu, a 91% povremeno pristupa internetu putem pametnog telefona, a 56% često. Intervencija temeljena na tehnologiji može utjecati
na veću promjenu dopuštajući intervenciju u stvarnom vremenu kao odgovor na okolišne, fiziološke i psihološke znakove i pristup liječenju tijekom
vremena povećane motivacije za promjenom i povećanog rizika od recidiva sekundarno zbog okolišnih okidača. Naposljetku, ova platforma za
isporuku intervencije može učiniti izvedivim kontinuitet skrbi za ponašanje u vezi s uporabom supstanci, čime se smanjuju stope recidiva nakon
završetka liječenja. Zbog sveprisutnosti posjedovanja i korištenja mobilne tehnologije među mladima, potencijal za dosezanje ruralnih zajednica s
neadekvatnim kliničkim uslugama,oni koji žele anonimnost u pogledu ponašanja rizičnog za zdravlje i primanja liječenja za ta ponašanja, te širenje
liječenja nedovoljno zastupljenim populacijama koje imaju ograničen pristup tradicionalnom liječenju mogu rezultirati golemim utjecajem na javno
zdravlje. Kao takav postoji veliki potencijal za iskorištavanje prihvatljivosti, dostupnosti i funkcionalnosti mobilne tehnologije za intervencije za
promjenu ponašanja. Što se tiče liječenja problema povezanih s drogama u kontekstu istodobnih psihijatrijskih poremećaja, Nacionalni institut za
zlouporabu droga preporučuje integrirano liječenje psihijatrijskih poremećaja kao temeljno načelo liječenja. Međutim, sustavne i ekonomske
prepreke sprječavaju provedbu integrirane skrbi: nedovoljan broj pružatelja usluga liječenja; poteškoće u pristupu specijalnoj skrbi; i tokove
financiranja.Kombinirano liječenje psihijatrijskog poremećaja i SUDa može proizvesti bolji ishod nego samo liječenje mentalnog zdravlja ili SUDa.
Optimalni dizajn integriranog tretmana (npr. simultanog ili sekvencijalnog) i komponenti tretmana i izloženosti tek treba odrediti.
Burleson JA, Kaminer Y, Dennis M. Odsutnost jatrogenih ili zaraznih učinaka u grupnoj terapiji adolescenata: Nalazi studije o liječenju mladih
kanabisom (CYT). Ja sam J Ovisnik. 2006;15(Dodatak 1):4–15. [PubMed: 17182415]
Dennis ML, Godley SH, Diamond G, et al. Glavni nalazi randomiziranog terenskog eksperimenta liječenja kanabisom za mlade. J Subst Abuse Treat.
2004;27:197213. [PubMed: 15501373]
Kaminer Y, Godley M. Adolescentni poremećaji ovisnosti o ovisnosti: Od reaktivnosti procjene do naknadne skrbi nakon liječenja: Jesmo li već stigli?
Child Adolesc Psychiatr Clin North Am. 2010:19(3):577590.
Pew Research Center: Tinejdžeri, društveni mediji i pregled tehnologije 2015 . http://www.pewinternet.org/2015/04/09/teenssocialmedia
technology2015/ . Preuzeto travanj 2016.
Suffoletto B, Kristan J, Chung T, et al. Interaktivna intervencija tekstualnim porukama za smanjenje prekomjernog pijenja kod mladih odraslih osoba:
randomizirano kontrolirano ispitivanje s 9mjesečnim rezultatima. PLoS jedan . 2015;10(11):e0142877. [PubMed: 26580802]
Waldron HB, Turner CW. Psihosocijalni tretmani za zlouporabu droga kod adolescenata utemeljeni na dokazima. J Clin Child Adolesc Psychol.
2008;37(1):238–261. [PubMed: 18444060]
C. Psihofarmakološke intervencije
Općenito, za mlade se preporučuju ista terapijska načela i pristupi koji vrijede za odrasle, uključujući protokole detoksikacije i različite tretmane
ovisnosti o drogama. Međutim, nedostatak dovoljno podataka, kao i zabrinutost oko sigurnosti, štetnih učinaka i potrebnih pravnih putova
primjerenih dobi, posebno za metadonodržavanja, ograničili su upotrebu specifične farmakoterapije u mladosti. Iako postoje ograničeni podaci o
učinkovitosti psihofarmakoloških intervencija za korištenje droga među mladima, bilo je studija farmakoterapije za SUD kod odraslih s oskudnim
dokazima o pozitivnom učinku na ishode uporabe supstanci. Konsenzus koji se pojavljuje među istraživačima liječenja je da je biopsihosocijalni,
višedimenzionalni pristup usmjeren na probleme neophodan kako bi se zadovoljile potrebe adolescentnog SUDa.
Balter RE, Cooper ZD, Haney M. Novi farmakološki pristupi liječenju poremećaja uzimanja kanabisa. Curr Addict Rep . 2014;1(2):137–143. [PubMed:
24955304]
Kaminer Y, Marsch L. Psihofarmakologija poremećaja ovisnosti adolescenata. U: Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za liječenje zlouporabe
ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011.
Marshall K, Gowing L, Ali R, Le Foll B. Farmakoterapije za ovisnost o kanabisu. Cochrane Database Syst Rev. 2014;12:CD008940.
Simkin DR, Grenoble S. Farmakoterapije za poremećaje ovisnosti adolescenata. Child Adolesc Psychiatr Clin North Am . 2010;19(3):591–608.
D. Naknadna njega
Kaminer Y, Marsch L. Psihofarmakologija poremećaja ovisnosti adolescenata. U: Kaminer Y, Winters KC, ur. Klinički priručnik za liječenje zlouporabe
Butler University
ovisnosti kod adolescenata. Washington, DC: American Psychiatric Publishing; 2011.
Access Provided by:
Marshall K, Gowing L, Ali R, Le Foll B. Farmakoterapije za ovisnost o kanabisu. Cochrane Database Syst Rev. 2014;12:CD008940.
Simkin DR, Grenoble S. Farmakoterapije za poremećaje ovisnosti adolescenata. Child Adolesc Psychiatr Clin North Am . 2010;19(3):591–608.
D. Naknadna njega
Stope recidiva su preko 60% 312 mjeseci nakon liječenja. Međutim, malo je učinjeno da se pacijenti povežu s naknadnom skrbi vjerojatno zbog
nedostatka baze dokaza koja daje smjernice za programe naknadne skrbi te nedostatka obučenih kliničara i koordinirane kontinuirane skrbi.
Nedostatak potpore i praćenja nakon liječenja čini pacijente osjetljivima na recidiv. Konačno, često je nejasno tko je kandidat za naknadnu njegu, iako
bi većina vjerojatno imala koristi od kontinuiranog praćenja i prevencije recidiva. Nekoliko programa opisuje načine povezivanja onih koji su završili ili
nisu završili s naknadnom skrbi. Adolescenti upućeni na institucionalno liječenje imaju tešku SUD i izloženi su riziku i od recidiva i slabe povezanosti s
naknadnom skrbi.Vjerojatnije je da će adolescenti upućeni s rezidencijalnog liječenja na usluge kontinuirane skrbi započeti i primati više usluga
kontinuirane skrbi, apstinirati od marihuane 3 mjeseca nakon otpusta i smanjiti tromjesečne dane nakon otpustakorištenje alkohola pod uvjetom da
im je dodijeljen asertivan protokol kontinuirane skrbi koji osigurava vođenje slučaja, kućne posjete i pristup jačanja zajednice. Dodatno, utvrđeno je
da naknadna skrb smanjuje vjerojatnost ozbiljnih komorbidnih psihijatrijskih simptoma uključujući suicidalne ideje.
Mnogim zajednicama nedostaju usluge naknadne skrbi, međutim, čak iu slučajevima kada su mladi upućeni, mnogi adolescenti ne ulaze ili tek
minimalno sudjeluju u intervencijama naknadne skrbi. Godley i suradnici otkrili su da je samo 36% adolescenata koji su otpušteni s rezidencijalnog
liječenja prisustvovalo jednom ili više tretmana naknadne skrbi u društvenim klinikama. Naknadna skrb posebno je važna za one adolescente koji ne
završe liječenje jer su oni izloženi najvećem riziku od loših ishoda ovisnosti. U najmanju ruku, pružatelji usluga trebaju pratiti stope povezivanja prema
vrsti otpusta (tj. oni koji su završili liječenje naspram onih koji nisu završili liječenje/otpušteni protivno liječničkom savjetu) i utvrditi je li adolescent
upućen u svoju organizaciju ili drugog pružatelja usluga kako bi informirao svoju praksu povezivanja . Konačno,treba ispitati i ponuditi nove
intervencije i modalitete, kao što su tehnološka ili daljinska skrb, ako su dostupni. Nedavna izvješća su otkrila da je telefonska intervencija jednako
učinkovita kao i tradicionalna naknadna terapija. Telepsihijatriju treba koristiti kada su udaljenost od pružatelja usluga i isplativost prepreke za
pružanje naknadne skrbi.
Godley SH, Garner BR, Passetti LL, et al. Izvanbolničko liječenje adolescenata i kontinuirana skrb: glavni nalazi randomiziranog kliničkog ispitivanja. J
Ovisnost o drogama i alkoholu . 2010;110(1–2):44–54.
Kaminer Y, Burleson J, Burke R. Učinkovitost izvanbolničke naknadne skrbi za adolescente s poremećajima ovisnosti o alkoholu : Randomizirana
kontrolirana studija. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 2008;47(12):1405–1412. [PubMed: 18978635]
KOMPLIKACIJE
Konzumacija droga ugrožava zdravlje i dobrobit adolescenata. Konzumacija droga pridonosi mnogim smrtima od ozljeda, ubojstava i samoubojstava,
tri vodeća uzroka smrtnosti u ovoj dobnoj skupini. Na primjer, adolescenti koji počine samoubojstvo često su bili pod utjecajem alkohola ili drugih
droga u trenutku smrti. Mogući mehanizmi na kojima se temelji ovaj odnos uključuju izravne akutne farmakološke i kronične neurološke učinke
psihoaktivnih tvari. Akutna intoksikacija može se doživjeti kao intenzivno disforično stanje, s dezinhibicijom ponašanja i poremećajem prosuđivanja.
Konzumacija tvari također može pogoršati već postojeću psihopatologiju, osobito disregulaciju impulsa, depresiju i anksioznost.
Ostale komplikacije uključuju loš uspjeh u školi, školski neuspjeh, neželjene trudnoće i kriminalno ponašanje. Medicinske komplikacije uključuju
toksične učinke tvari na središnji živčani sustav ili druge organske sustave, bilo kao rezultat kronične uporabe ili predoziranja, ili zbog istovremene
uporabe više sredstava. Intravenska zlouporaba droga može uzrokovati infekcije uključujući endokarditis, hepatitis i virus humane imunodeficijencije
(HIV). Do 90% ilegalnih intravenskih korisnika droga će se na kraju zaraziti virusom hepatitisa C. Prostitucija radi podrške navikama od droga često
dovodi do spolno prenosivih bolesti uključujući infekciju HIVom.
Blum RW, NelsonMmari K. Zdravlje mladih u globalnom kontekstu. J Zdravlje adolescenata . 2004;35:402418. [PubMed: 15488435]
Goldston D. Konceptualna pitanja u razumijevanju odnosa između suicidalnog ponašanja i zlouporabe tvari tijekom adolescencije. Ovisnost o
alkoholu . 2004; 76S: S79–S91.
PROGNOZA
Blum RW, NelsonMmari K. Zdravlje mladih u globalnom kontekstu. J Zdravlje adolescenata . 2004;35:402418. [PubMed: 15488435] Butler University
Access Provided by:
Goldston D. Konceptualna pitanja u razumijevanju odnosa između suicidalnog ponašanja i zlouporabe tvari tijekom adolescencije. Ovisnost o
alkoholu . 2004; 76S: S79–S91.
PROGNOZA
Rani početak uporabe tvari povezan je s povećanim rizikom od uporabe drugih tvari i bržim napredovanjem duž putanje uporabe tvari. Rano
započinjanje također je povezano s lošijom dugotrajnom upotrebom supstanci i s neurobihevioralnim, psihijatrijskim i psihosocijalnim ishodima.
Međutim, pozitivni utjecaji vršnjaka i društvenih mreža te uključenost roditelja/staratelja koji pokazuju pozitivno roditeljsko ponašanje zaštitni su
čimbenici u ishodima ovisnosti među adolescentima.
Konzumacija alkohola i tvari ima tendenciju porasta do ranih 20ih godina, a zatim se smanjuje kada mladi odrasli umjereno ili čak prestanu s
konzumacijom. Ovo smanjenje prati promjena kognitivne strukture. Kada je ponašanje ovisnosti o ovisnosti u dobi od 18 godina dobro kontrolirano,
čini se da ne postoji značajna povezanost između intenziteta i posljedica rizika adolescenata i uporabe tvari za odrasle. Učinak čimbenika rizika kod
djece i adolescenata na upotrebu droga kod odraslih vjerojatno je posredovan intenzitetom upotrebe supstanci u kasnoj adolescenciji.
Programi usmjereni na smanjenje čimbenika rizika tijekom adolescencije mogu imati korisnije učinke ako ograniče upotrebu droga tijekom najvećeg
životnog razdoblja, u dobi od 18 do 21 godine. Programi koji se fokusiraju na postadolescenciju trebali bi se usredotočiti na istodobne čimbenike
rizika koji nisu nužno isti kao oni koji djeluju tijekom adolescencije. U ranoj adolescenciji, napori prevencije trebaju biti usmjereni na odgađanje
početka i povećanja uporabe droga, jer uporaba droga predviđa buduću upotrebu droga, iako ne na nepromjenjiv način. Konačno, iako mnogi
adolescenti manifestiraju kronični tijek u odrasloj dobi, drugi prevladaju svoj problem i prelaze u apstinenciju ili normirano pijenje.
Bates ME, Labouvie EW. Čimbenici rizika kod adolescenata i predviđanje trajne uporabe alkohola i droga u odrasloj dobi. Alcohol Clin Exp Res.
1997;21:944950. [PubMed: 9267549]
BrooksRussell A, Conway KP, Liu D, et al. Dinamički obrasci adolescentske uporabe droga: rezultati iz nacionalno reprezentativnog uzorka
srednjoškolaca. J Stud Alkohol Droge . 2015;76(6):962–970. [PubMed: 26562606]
Luciana M, Feldstein Ewing SW. Uvod u posebno izdanje: Konzumacija supstanci i mozak adolescenata: razvojni utjecaji, intervencije i longitudinalni
ishodi. Dev Cogn Neurosci . 2015;16:1–4. [PubMed: 26589541]

Chapter 36 - Substance-Related Disorders in Adolescents

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chapter 36 - Substance-Related Disorders in Adolescents

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

You might also like